Intervju za stručnu reviju Ugostiteljstvo i turizam

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 4

INTERVJU

GORAN RAÆNJEVIΔ,

BEZ RIJEπIMO

Turizam moæe biti apsolutni predvodnik gospodarske preobrazbe, a isto tako moæe potaknuti punu zaposlenost radnoaktivnog stanovniπtva u cjelini, posebice u dijelu Hrvatske gdje Ëini dominantnu gospodarsku aktivnost. Turizam takoer moæe biti i jeziËac na vagi u restrukturiranju posrnulog, træiπno izgubljenog i tehnoloπki zastarjelog gospodarstva Hrvatske. Na taj bi se naËin i postojeÊe druπtveno i gospodarsko beznae moglo prevladati i transformirati najprije u nadu, a vrlo brzo i u prihvatljivu stvarnost. Vrlo brzo znaËi u razdoblju od najmanje tri do najviπe pet godina, po metodama i pravilima πto vrijede za sustavno, efikasno i træiπno konkurentno ponaπanje i djelovanje prema globalnim uvjetima poslovne filozofije, istiËe u razgovoru za struËnu reviju Ugostiteljstvo i turizam Goran RaænjeviÊ, predsjednik Uprave Ilirije d.d. u Biogradu.

4

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 5

STRU»NA REVIJA ZA TURIZAM

predsjednik Uprave Ilirije d.d., Biograd

KOMPROMISA PROBLEME U TURIZMU Moæe li hrvatski turizam u tome i uspjeti s obzirom na prilike i okolnosti u kojima posluje pa i tvrtka na Ëijem ste Ëelu veÊ niz godina i koja se prema ostvarenim poslovnim rezultatima zadnjih godina uvrπtava meu petnaestak vodeÊih u naπem turizmu?

Doba sporih, inertnih i neorganiziranih poslovnih sustava je proπlost. Oni su nestali ili Êe vrlo brzo nestati, pa tako i u turizmu. To vrijedi za gospodarstvo u cjelini u svakoj pojedinoj dræavi i za svakoga tko se bavi biznisom, pa isto pravilo vrijedi i za nas. Poslovni subjekti u turizmu koji nisu brzi u prilagoavanju træiπtu i sve zahtjevnijim kupcima poslovno su mrtvi, bez obzira na ostale valjane i druπtveno prihvatljive karakteristike. Træiπte nema milosti za slabe, a mi postajemo dio globalnog i meunarodnog træiπta i po tim pravilima Êemo ili opstati ili Êe na naπe mjesto doÊi netko drugi, jaËi opremljeniji i sposobniji. No nitko ne nestaje s osmijehom na licu, nego prethodno proæivljava poslovnu krizu sa svim posljedicama koje ona nosi.

Dovoljno je samo spomenuti otpuπtanje radnika i rast nezaposlenosti.

Uz to, turizam kakav danas poznajemo u Hrvatskoj uglavnom ovisi o moru i obali kao najdragocjenijem prirodnom prostoru i turistiËkom resursu, a isto tako i o turistiËkom zemljiπtu uz more. Meutim, upravljanje i odluËivanje o tim prirodnim resursima predali smo u ruke lokalnim πpekulantima i moÊnicima, osobama nedoraslim za sustavno upravljanje turistiËkim gospodarskim potencijalom. Oni su nekompetentni i nedoras-

Nije li poraæavajuÊe da se turizam u Hrvatskoj uglavnom oslanja na turistiËke kapacitete izgraene prije trideset ili Ëetrdeset godina? A mi nemamo odræiva rjeπenja kako upravljati tim resursima i unapreivati ih da bi se osigurala daljnja ulaganja i konkurentnost.

li strateπkim interesima hrvatskog turizma, koji su za njih nedohvatljiv i prevelik cilj.

Takoer, hrvatsko gospodarstvo, a samim tim i hrvatski turizam, u ovako teritorijalno i administrativno organiziranoj dræavi, pod Ëime podrazumijevam kompletno dræavno ustrojstvo s regionalnom i lokalnom upravom, nikad neÊe biti brzo i efikasno i zato Êe posljedice biti joπ bolnije nego πto su sada.

Bojim se, naæalost, da oæivljavanje hrvatskog gospodarstva, a time i turizma neÊemo pokrenuti mi. To bi mogao biti netko drugi, odluËniji, sposobniji i odgovorniji, a naπa generacija mogla bi biti poslovno izgubljena. Dodao bih - propustili smo priliku. Niknut Êe novo gospodarstvo, ali ni po Ëemu neÊe biti isto, da ne kaæem hrvatsko. U njemu mi Êemo biti nadniËari na vlastitoj izgubljenoj zemlji i izgubljenom vlastitom moru, a turizam Êe u Hrvatskoj u neko buduÊe vrijeme ponovo cvasti, ali sve manje na naπu dobrobit. Bio bih sretan da sam u zabludi, no stvarnost, razum, a vrlo Ëesto i srce govore mi da nisam. ©to je najveÊa boljka hrvatskog turizma i osnovna prepreka bræem razvoju?

Nije li poraæavajuÊe da se turizam u Hrvatskoj joπ uvijek uglavnom oslanja na turistiËke kapacitete izgraene prije trideset ili Ëetrdeset godina? Dakle, danaπnji turizam poËiva na sposobnosti i pameti naπih prethodnika od prije Ëetrdeset godina, Ëast iznimkama da ne bih nekoga uvrijedio. VeÊina hrvatskih hotela i gotovo svi znaËajniji kampo-

5

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 6

INTERVJU

vi koji su okosnica hrvatskog turizma izgraeni su sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa, Ëak i prije, a mi nemamo odræiva rjeπenja kako upravljati tim resursima i unapreivati ih da bi se osigurala daljnja ulaganja i konkurentnost. Drugim rijeËima, ne znamo ili ne æelimo stvoriti adekvatne gospodarske i pravne okvire i uvjete za nesmetano poslovanje, nego iz godine u godinu pribjegavamo vatrogasnim mjerama. UstruËavamo se odluËnije razrijeπiti niz nerijeπenih pitanja, kao πto su vlasniËka prava, prava na koncesije, prava s naslova zakonitih ulaganja, steËena stvarna prava, prostorno-planska dokumentacija, ishoenje potrebnih dozvola za graenje, gospodarsko koriπtenje pomorskog dobra i tako unedogled.

Zakon o turistiËkom zemljiπtu od prije tri godine kao da nije ni donesen. Nije rijeπio niti jedno otvoreno pitanje. DapaËe, otvorio je niz novih do tada nepoznatih pitanja, na koja ni danas nema adekvatnih odgovora.

Danas hrvatskom turizmu treba nova odluËnost, vodstvo i pamet kako bismo iskoristili ono zbog Ëega nam i dolaze mnogi turisti s raznih strana svijeta. Oni koji imaju ovlaπtenja, legitimitet i moguÊnosti za to trebali bi iskoristiti tu priliku, preuzeti odgovornost i beskompromisno razrijeπiti sva pitanja vaæna za daljnji razvoj hrvatskog turizma.

Isto tako, trebalo bismo zaustaviti one koji nas uvjeravaju da je turizam samo organiziranje razuzdanih noÊnih ljetnih zabava bez gospodarskih uËinaka u gotovo svim turistiËkim centrima, neposredno uz hotele, kampove, marine i druge ugostiteljske objekte, zabava na koje gosti uglavnom ne dolaze, nego ih njihova buka tjera. Istovreme-

Samo je u gradu Biogradu za nepunih 12 godina, prema naruËenim novinskim Ëlancima trebalo biti investirano viπe od milijardu eura. A koliko je stvarno investirano? Niπta! Za te su “investicije” napravljeni prostorni i detaljni planovi, za njih je ureena i dokumentacija, ali iza njih ne stoji nitko i niπta osim obmane.

6

no, nakon takvih nekontroliranih zabava povijesna srediπta naπih turistiËkih mjesta, parkovi, plaæe i πetaliπta budu zatrpani smeÊem te raznim gadostima, i to sve prolazi pod izlikom zabave i nekakve manifestacije.

To nije turizam. To je antiturizam. Ovo je stav i veÊine gostiju koji æele svoj odmor uËiniti ugodnim doæivljajem, a ne noÊnim maltretiranjem kvazituristiËkim dogaajima, neprimjerenim kako po sadræaju tako i po scenariju i izvedbi.

S druge strane, onaj tko ima obvezu izmijeniti dotrajale prozore na hotelu i æeli ih proπiriti za 40 cm ili dijelom izmijeniti krov hotela, najËeπÊe mora Ëekati donoπenje novog prostornog plana opÊine ili grada, odnosno izmjene i dopune plana, πto traje godinama, a kad se i dogodi saznate da zahtjev nije prihvaÊen. Ako traæite graevinsku dozvolu za rekonstrukciju ili sanaciju postojeÊeg objekta, ulazite u labirint u kojem se godinama ne nazire kraj. I to tako traje veÊ viπe od petnaest godina.

Kako onda uopÊe dalje, tko Êe investirati u hrvatski turizam, a on bez novih ulaganja ne moæe planirati daljnji razvoj niti odræavati konkurentnost, koja po svim parametrima posljednjih godina pada?

Za sada, osim malog broja odvaænih i odluËnih investitora koji se viπe vode srcem nego razumom, a tu prije svega mislim na desetke svojih kolega od Istre do Konavala, u hrvatski turizam ne æeli investirati nitko, jer to je nemoguÊa misija.

“Investiraju” jedino oni koji nas svakim danom u medijima bombardiraju s 3D projektima novih turistiËkih naselja, hotela, golf igraliπta, iza kojih uglavnom stoji nezasitnost i obijest koje prate obmane i prijevare, a mi ih kao spuæva upijamo, jer nam se Ëine kao dar s neba. Ali to nije sve. Za takve se “investitore” rade prostorni planovi, vode se akademske rasprave, njih su puni mediji.

Oni su izvoriπta obmane u lokalnim sredinama, a nerijetko su i udruæeni s lokalnom vlaπÊu. Oni su postali naπa laæna stvarnost.

Mi ostali, koji unatoË opstrukciji ulaganja, voeni svojom poslovnom filozofijom kontinuirano investiramo kako bismo odræali konkurentnost hrvatskog turizma ovakvog kakvoga danas imamo i predstavljamo okosnicu daljnjeg razvoja, za te novopridoπle planere i laæne investitore tek smo relikt proπlosti i smetnja. DapaËe, joπ Êe reÊi da smo mi teh-

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 7

STRU»NA REVIJA ZA TURIZAM

noloπki zaostali i da smo koËnica razvoja hrvatskog turizma.

Nedavno je u jednom naπem dnevnom listu eminentni struËnjak hrvatskog turizma, koji surauje i s Ministarstvom turizma i s Hrvatskom turistiËkom zajednicom, izjavio: “Investitoru koji u hrvatskom turizmu provede svoj projekt od namjere do realizacije treba podiÊi spomenik.” Mogu samo prokomentirati: Joπ dugo neÊe biti spomenika. Takvih investitora u hrvatskom turizmu do daljnjega nema na vidiku.

Ili drugi primjer. Kada bih pobrojio sve najave vlasti o investiranju u turizam samo u gradu Biogradu, u kojem æivim, poËevπi od 2000. godine do danas, dakle za nepunih 12 godina, onda je prema naruËenim novinskim Ëlancima trebalo biti investirano viπe od milijardu eura. A koliko je stvarno investirano? Niπta! Ali za te su “investicije” napravljeni prostorni i detaljni planovi, za njih je ureena i dokumentacija, ali iza njih ne stoji nitko i niπta osim obmane.

S druge strane, investirali su oni koji strpljivo rade i ulaæu u postojeÊe kapacitete i ljude, a ostvaruju rezultate i noÊenja nekoliko puta veÊe nego prije deset godina. No, oni koji za jedno visokokvalificirano trajno radno mjesto u turizmu uloæe i viπe od 3,5 milijuna kuna se ne prepoznaju. Oni nisu zanimljivi ni gospodarskom, niti javnom i medijskom prostoru. Oni su jednostavno dosadni. Takvi ne plijene paænju.

Turizam ipak odolijeva i takvim uvjetima poslovanja i postiæe zavidne rezultate, zar ne?

I u ovakvim uvjetima turizam zaista postiæe rezultate iznad oËekivanja, velikim dijelom zaslugom vrhunskih poznavatelja, kreatora i moderatora turistiËkih prilika. Meu njih, uz gospodarske subjekte i gospodarstvenike, ubrajam i aktualne struËne i vodeÊe ljude hrvatskog turizma, ukljuËujuÊi ministra turizma osobito. Svaka mu Ëast.

Oni su tihi, vrijedni i znaju πto im je Ëiniti.

Oni nisu buËni, ne pune naslovnice i stupce medija, a naroËito ne skandaloznim istupima i vulgarnim izjavama. Nije im do slave i ne vide se, ali zato ih vidimo prilikom sluæbene objave podataka o iznimnim turistiËkim rezultatima, vidimo ih iza podataka o tome koliko su platili poreza dræavi, spomeniËke rente gradovima, komunalne naknade, naknade za zaπtitu muziËkih autorskih prava i joπ preko stotinu drugih davanja, ko-

I u ovakvim uvjetima turizam postiæe rezultate iznad oËekivanja, velikim dijelom zaslugom vrhunskih poznavatelja, kreatora i moderatora turistiËkih prilika. Oni su tihi, vrijedni i znaju πto im je Ëiniti. Oni nisu buËni, ne pune naslovnice i stupce medija, a naroËito ne skandaloznim istupima i vulgarnim izjavama. Nije im do slave i ne vide se, ali zato ih vidimo prilikom sluæbene objave podataka o iznimnim turistiËkim rezultatima.

7

liko sredstava isplaÊuju za plaÊe svojih zaposlenika, koliko pridonose razvoju bankarskog sektora kroz kreditne plasmane, koliko su ostvarili noÊenja i dolazaka, kolike financijske uËinke itd.

Hrvatski je turizam u 2012. godini ostvario oko sedam milijardi eura, πto je rezultat 70,3 milijuna zabiljeæenih noÊenja i govori nam da dnevna potroπnja po gostu ili noÊenju iznosi 96 eura, a to je izvanredan podatak za hrvatsko gospodarstvo, ne samo za turizam. Tek 30 do 35 % te potroπnje turist ostavi ili potroπi kod turistiËkog subjekta u kojemu je smjeπten, a sve ostalo ostavi kod drugih sudionika, koji zahvaljujuÊi turizmu realiziraju vlastiti prihod od navedenog gosta. Nije li to idealno za one koji Ëine malo ili nimalo da bi inozemni gost stigao kod njih, a ostvaruju iznimne prihode od toga gosta?

Podaren im je izvoz robe i usluga na vlastitom pragu bez ulaganja u træiπte kupca.

Drugi pokazatelj, onaj o udjelu hrvatskog turizma kao gospodarske grane u hrvatskom druπtvenom bruto proizvodu, joπ je impresivniji nego onaj o prihodima i turistiËkoj potroπnji. Turizam kao grana participira s visokih 18,9 % u BDP-u. To je objavila Narodna banka Hrvatske. Sluæbeni pokazatelji takoer govore da od poËetka lipnja do kraja rujna hrvatski turizam Ëini gotovo 39 % BDP-a u dræavi. U isto vrijeme duæ hrvatske jadranske obale, odnosno njenog otoËnog, obalnog i priobalnog dijela, turizam Ëini gotovo 75 % druπtvenog proizvoda, a na razini godine blizu 50 % njegovog BDP-a. Turizam je u tom dijelu postao naËin opstanka, bez njega na jadranskom dijelu Hrvatske nema ureenog æivota i iz toga treba izvuÊi jasne pouke.

Na koji je naËin moguÊe rijeπiti otvorena pitanja turistiËkog zemljiπta u kampovima u kontekstu dodjele koncesije i stvaranja uvjeta za dugoroËno zakonito poslovanje te poticanje i zaπtitu ulaganja?

Pitanje koncesija i djelatnosti kampova kroz aspekt turistiËkog zemljiπta moguÊe je rijeπiti u vrlo kratkom roku, ali sustavno i dugoroËno uvaæavajuÊi zateËeno stanje, steËena prava iz naslova ulaganja i to usklaenom i ciljanom izmjenom i dopunom niza postojeÊih propisa iz viπe podruËja, uz istovremeno aktiviranje niza mjera i radnji ovlaπtenih dræavnih institucija i tijela kako bi se djelatnost kampova uËinila trajnom i konkurentnom te zaπtitila dugoroËna ulaganja.

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 8

INTERVJU

RijeË je o kampovima koji djeluju viπe od Ëetrdeset godina i ostvaruju pravo na dodjelu koncesije na rok od pedeset godina na turistiËkom zemljiπtu u vlasniπtvu Republike Hrvatske. Takvih kampova je uzduæ cijele obale 95, a njima upravlja pedesetak vodeÊih turistiËkih kompanija. Navedeni kampovi realiziraju preko 25 % ostvarenja u ukupnom hrvatskom turizmu kako u dolascima, tako i u noÊenjima i financijskim rezultatima, πto je blizu 17 milijuna noÊenja i Ëini ukupan prihod od 1,7 milijardi eura godiπnje po metodologiji potroπnje od sto eura dnevno po gostu.

Navedenih 95 kampova zauzima povrπinu od oko 22 milijuna metara Ëetvornih, odnosno 2200 hektara ili tek 22 Ëetvorna kilometra. To odgovara povrπini Ëetiri osrednja prosjeËna poljoprivredna gospodarstva svako veliËine oko 550 hektara, kakvih danas u Hrvatskoj ima na desetke i uglavnom su zapuπtena, neobraena i predstavljaju ogroman problem dræavi. Dakle, navedeni kampovi zauzimaju minorne zemljiπne povrπine, a s druge strane realiziraju gotovo 20 % ostvarenja hrvatskog turizma, buduÊi da tih 95 kampova Ëini preko 80 % ukupne kamping industrije Hrvatske. Istodobno, Hrvatska kao ureena dræava taj za nju minoran zemljiπni prostor rjeπava veÊ 20 i viπe godina i ne moæe ga rijeπiti. DapaËe, iz godine u godinu na tom zemljiπtu neËinjenjem ili nedefiniranjem pravnog, vlasniËkog, a samim time i gospodarskog poloæaja stvara uvjete za gomilanje i otvaranje niza novih gospodarskih i pravnih pitanja koja postaju sve sloæenija.

Sve nas treba brinuti to da postoje rjeπenja prihvatljiva za sve koja se u relativno kratkom roku, ne duæem od godinu ili dvije, mogu implementirati u praksi na zadovoljstvo dræave i turistiËkih tvrtki koji obavljaju djelatnost u tim kampovima veÊ viπe od 40 godina. Naæalost, u zadnjih dvadesetak godina, od pretvorbe do danas, gospodarski subjekti dovedeni su u poloæaj da su “stranci” u vlastitom gospodarskom objektu i pomalo se postavljaju na stup srama konstatacijom da “koriste tue zemljiπte za vlastite gospodarske probitke i nikome niπta za to ne plaÊaju”, πto nije odræiva gospodarska i poslovna filozofija na duæi rok.

Ako dræava hoÊe i æeli rijeπiti navedeni problem, upravo sada je najpogodniji trenutak, zato πto u epicentru gospodarske krize Hr-

vatska vapi za novim investicijama, novim radnim mjestima, za svakom gospodarskom aktivnoπÊu koja imalo moæe jamËiti gospodarski pomak nabolje, a naroËito se to odnosi na turizam, gospodarsku granu koja ima komparativnu prednost u Hrvatskoj, konkurentna je i iz godine u godinu biljeæi sve bolje rezultate.

Kampova koji su podnijeli zahtjev za koncesiju na zemljiπtu u vlasniπtvu RH uzduæ cijele obale ima 95, djeluju viπe od Ëetrdeset godina i realiziraju preko 25 % ostvarenja u ukupnom hrvatskom turizmu te preko 80 % ostvarenja u kamping industriji Hrvatske, a zauzimaju minorne zemljiπne povrπine. Istodobno, Hrvatska kao ureena dræava taj za nju minoran zemljiπni prostor rjeπava veÊ 20 i viπe godina i ne moæe ga rijeπiti.

8

©to u tom pogledu konkretno predlaæete i koje bi poteze trebalo povuÊi kako bi se na odgovarajuÊi naËin rijeπili problemi s turistiËkim zemljiπtem i otvorio se prostor za investiranje?

Prvo bi Vlada trebala proglasiti da je svih tih 95 kampova koji su podnijeli zahtjev za koncesiju od posebnog interesa za dræavu, kako u pogledu neposrednog jaËanja ukupnog gospodarstva, tako i otvaranja novih investicija, koje bi u kratkom roku donijele gospodarski rast u turizmu. Time bi turistiËko zemljiπte u kampovima - a samim time i kampovi - dobilo status posebnog nacionalnog interesa, Ëime bi bilo izjednaËeno sa πumskim i poljoprivrednim zemljiπtem i trajno ostalo u dræavnom vlasniπtvu, a rijeË je veÊinom o zemljiπtu na najljepπim lokacijama uz obalu.

Posljedica takve gospodarski proaktivne odluke bila bi da se kao znaËajan gospodarski i investicijski potencijal svi navedeni kampovi konsolidirano uvrste u sve zakonske propise koji u ovom trenutku dijelom reguliraju pitanja presudna za same kampove, odnosno za zemljiπte koje oni koriste.

Prva zakonska mjera treba biti da dræava odmah, najkasnije u tijeku ove godine, sve navedene kampove u prostorno-planskoj dokumentaciji jasno definira i oznaËi kao kampove. To bi bila obveza Ministarstva prostornog planiranja kao nositelja izrade odgovarajuÊih pravnih i prostornih akata sa zakonskom snagom i samim tim bi bio trajno rijeπen poËetni problem definiranja postojeÊih kampova u prostorno-planskoj dokumentaciji. Bila bi to jasna poruka πto dræava æeli s postojeÊim kampovima. Tako bi se u kratkoj proceduri prevladale sve vratolomije prostornih planera u lokalnim samoupravama u zadnjih dvadeset godina, koje su navedeno zemljiπte, s jedne strane, velikim dijelom proglasile svojim i u zemljiπne knjige opÊina i gradova upisale se kao vlasnici, zloupotrebljavajuÊi propise o lokalnoj samoupravi i upravi kontinuirano od 1992. godine do danas. S druge strane, izmjenama prostornih planova Ëesto su na tim podru-

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 9

STRU»NA REVIJA ZA TURIZAM

Ëjima predvidjeli potpuno nove sadræaje i objekte ili Ëak zaπtiÊene krajobraze, sportske centre, stambene i industrijske zone i sl. kako bi se bez ikakva gospodarski valjanog razloga domogli toga zemljiπta za druge namjene.

Drugo, Vlada treba pravno redefinirati, izmijeniti i uskladiti Zakon o turistiËkom zemljiπtu s nizom drugih vaæeÊih zakona i podzakonskih akata. Naime, Zakon o turistiËkom zemljiπtu je “ruæno paËe” pravne i zakonske legislative. On je jednostavno neprimjenjiv u odnosu na druge propise, koji su pravno i stvarno temeljni, krovni, πiri i jaËi od tog Zakona koji je usko pravno odreen i obiljeæen brojnim nedostacima.

Navest Êu tek Zakon o πumama, da ne ulazim u vaæeÊi Zakon o vlasniπtvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, Zakon o πumama, sa svim u meuvremenu izvrπenim izmjenama i dopunama, koji je donesen 16. listopada 1990. godine, imao je cilj provesti, meu ostalim, i pretvorbu πumskog zemljiπta iz druπtvenog vlasniπtva u vlasniπtvo Republike Hrvatske. To je i uËinjeno na naËin da je kompletno πumsko zemljiπte u RH koje je bilo popisano i taksativno navedeno u formalnom dokumentu pod nazivom “©umskogospodarska osnova” ili “Program gospodarenja πumama i πumskim zemljiπtem od 1982. do 1990.” po svim katastarskim opÊinama i oznakama Ëestica zemljiπta postalo zemljiπte u vlasniπtvu RH. Usuujem se reÊi da se viπe od 70 % zemljiπta u kampovima koji su podnijeli zahtjev za koncesiju temeljem Zakona o turistiËkom zemljiπtu 1990. godine nalazilo u πumskogospodarskoj osnovi s oznaËenim Ëesticama zemljiπta. Time je navedenoga dana veÊina zemljiπta u postojeÊim kampovima definirana kao πumsko zemljiπte u vlasniπtvu RH. Da bi se πumsko zemljiπte prenamijenilo primjerice u kampove, potrebno je izdvojiti ga iz πumskogospodarske osnove u zemljiπte s drugom namjenom, u ovom sluËaju za graevinsku turistiËku namjenu kao πto su kampovi. Za postupak izdvajanja πumskog zemljiπta, i to pojedinaËno za svaku Ëesticu, prema zakonu ovlaπtena je iskljuËivo Vlada RH i jedino se njenom odlukom takvo zemljiπte jasno i strogo namjenjuje za kamp kao turistiËku gospodarsku cjelinu, uz obvezu prethodnog plaÊanja naknade za prenamjenu zemljiπta.

Dakle, zemljiπte i dalje ostaje u vlasniπtvu dræave.

Nakon objave Odluke Vrhovnog suda Hrvatske o tome πto je zemljiπte u vlasniπtvu RH, a πto lokalne samouprave, lokalni su se Ëelnici digli na noge. Oni su sebe smatrali vladarima Hrvatske, tj. vlasnicima najatraktivnijeg zemljiπta u dræavi. Dovoljno je bilo donoπenje novih prostornih planova kako im se htjelo. Jedini su imali stvarnu snagu manipuliranja turistiËkim zemljiπtem i turistiËkim zonama.

9

Ne otvara li se izdvajanjem zemljiπta iz πumskogospodarske osnove u zemljiπte s graevinskoturistiËkom namjenom prostor za razne malverzacije na lokalnoj razini?

U prethodnih 20 godina, koliko je meni poznato, niti jedna naπa vlada nije donijela pojedinaËnu odluku o izdvajanju πumskog zemljiπta i prenamjenu za druge namjene, svakako za zemljiπte na kojem se nalazi postojeÊih 95 kampova. Sve da je Vlada i odustala od primjene ovog ovlaπtenja, ili je netko imao namjeru zloupotrijebiti zakone i postati nezakonitim vlasnikom zemljiπta, neÊe odustati pravosudni sustav. Toj tvrdnji u prilog ide Odluka Vrhovnog suda Hrvatske od 11. sijeËnja 2012. godine koja jasno definira πto je to πumsko zemljiπte kako u vaæeÊim prostornim planovima gradova i opÊina, tako i u onima koji su bili na snazi 1990. godine. Vrhovni sud RH presudio je “da su πume i πumska zemljiπta koji su se na dan stupanja na snagu Zakona o πumama 16. listopada 1990. god. nalazili u druπtvenom vlasniπtvu, neovisno o tome jesu li se nalazili unutar ili izvan granica graevinskog podruËja, a koji su se nalazili u πumskogospodarskoj osnovi, na temelju samog zakona postali vlasniπtvo Republike Hrvatske.”

Istodobno, prostorni planovi posluæili su gradovima i opÊinama uzduæ jadranske obale da se nakon 1992. godine, a naroËito od 1996. godine do danas, upiπu kao vlasnici na ogromnim povrπinama πumskog zemljiπta, meu ostalim i onom postojeÊih kampova, koje su u prostornim planovima definirali graevinskim ili kako im je veÊ odgovaralo te ga u meuvremenu stavljali u pravni promet. Najeklatantniji takav sluËaj zbio se pri-

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 10

INTERVJU

je nekoliko godina na jednom naπem otoku, gdje su u prostorni plan opÊine unesene ogromne povrπine πumskog zemljiπta u turistiËku zonu i oglaπavane viπestruke prodaje tog zemljiπta investitorima. ©toviπe, to je dræavno zemljiπte Ëak i prodano pod krinkom da je na temelju prostornog plana vlasniπtvo dotiËne OpÊine. To nije usamljen sluËaj, ima ih napretek. Navedena odluka o prodaji poniπtena je tek pravomoÊnom presudom nadleænog suda.

Prostorno planiranje opÊina i gradova uzduæ jadranske obale zloupotrijebljeno je u neËasne i πpekulativne namjere. Zato su se upravo sada nakon objave Odluke Vrhovnog suda Hrvatske o tome πto je zemljiπte u vlasniπtvu RH, a πto lokalne samouprave, lokalni Ëelnici digli na noge. Oni su sebe do

ove odluke smatrali vladarima Hrvatske, tj. vlasnicima najatraktivnijeg zemljiπta u dræavi. Da bi ostvarili tu namjeru dovoljno je bilo donoπenje novih prostornih planova kako im se htjelo. Jedini su imali stvarnu snagu manipuliranja turistiËkim zemljiπtem i turistiËkim zonama, a najveÊu cijenu platili su turistiËko gospodarstvo i turistiËke tvrtke koje su nositelji turistiËke djelatnosti u Hrvatskoj.

Dakle, kada je u pitanju vlasniπtvo nad zemljiπtem, potrebno je hitno uskladiti Zakon o turistiËkom zemljiπtu s vaæeÊim Zakonom o πumama.

Isto tako, treba se osvrnuti na pravno neutemeljen nesretni i nespretni Ëlanak 47. Zakona o pretvorbi i privatizaciji druπtvenih podu-

Rjeπenje je sve kampove doslovce “pincetom izvaditi” iz koπmara prenormiranosti i podnormiranosti razliËitih pravnih propisa unatrag zadnjih dvadeset godina te cilja-

nim vlasniËkopravnim i prostorno-urbanistiËkom propisima trajno urediti njihov gospodarski i vlasniËki status, o Ëemu odluËuje Vlada.

10

zeÊa, koji je propisao da graevinsko zemljiπte koje nije procijenjeno ni uneseno u temeljni kapital druπtva u pretvorbi, postaje vlasniπtvo Hrvatskog fonda za privatizaciju.

Tu odredbu nikada nije bilo moguÊe primijeniti ni formalno ni faktiËki, naroËito ne na kampove Ëije zemljiπte nije procijenjeno.

Dræim da je najveÊi dio toga zemljiπta bio u πumskogospodarskoj osnovi. Ako i nije bilo u πumskogospodaskoj osnovi, nego je zaista bilo graevinsko zemljiπte, u tom se sluËaju Ëlanak 47. Zakona nije mogao primijeniti jer su kampovi bili dio tehnoloπke cjeline tvrtke koja je u njima obavljala djelatnost i investirala u postojeÊe kampove.

Rjeπenje je, dakle, sve kampove doslovce “pincetom izvaditi” iz koπmara prenormiranosti i podnormiranosti razliËitih pravnih propisa unatrag zadnjih dvadeset godina koji se tiËu zemljiπta u kampovima te ciljanim vlasniËko-pravnim i prostorno-urbanistiËkom propisima trajno urediti gospodarski i vlasniËki status kampova koji su podnijeli zahtjev za koncesiju, o Ëemu odluËuje Vlada.

Ovo je idealna prilika da se presijeËe “gordijski Ëvor” i trajno rijeπi pitanje hrvatskih kampova.

Dræim da vlasniËki status zemljiπta u kampovima u korist RH nitko od gospodarstvenika koji su podnijeli zahtjev za koncesijom ne dovodi u pitanje, ali je sporna suvlasniËka zajednica kako je sada propisana. Pravno i gospodarski to je jako upitna pozicija za obje ugovorne strane. Taj odnos u praksi ne moæe opstati na duæi rok. Drugo je pitanje vlasniπtva u korist tvrtke u dijelu kampa na Ëestici zemljiπta na kojoj su izgraeni graevinski objekti, i to na ograniËeno vrijeme dok koncesija traje, ali uz obvezu zaπtite ulaganja kroz institut praviËnog obeπteÊenja za zateËena i izvrπena ulaganja i njihovu stvarnu vrijednost po isteku koncesije. Taj problem bi mogao biti prevladan kroz institut prava na prvenstvenu koncesiju.

Kako legalizirati infrastrukturne i druge objekte u kampovima, odnosno zahvate poduzete u njima u posljednjih nekoliko desetljeÊa?

PostojeÊi kampovi, koji u ovakvom pravnom obliku mogu poslovati joπ dvije godine zahvaljujuÊi izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2012. godine koji im je osigurao zakonito poslovanje, trebali bi biti legalizirani kroz postupak legalizacije kampova kao zasebnih gospodarskih cjelina,

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

01/2013

intervju_UT_2012 2/20/13 6:57 PM Page 11

STRU»NA REVIJA ZA TURIZAM

u naravi zasebnih sloæenih graevina, jer to svaki kamp i jest, Ëime bi se legalizirali i svi postojeÊi zahvati u kampovima u posljednjih Ëetrdeset godina.

Kako danas stoje stvari, iako su kampovi u pravilu planski graeni na osnovi urbanistiËkih planova koji su vrijedili u vrijeme njihove izgradnje, velik dio kampova joπ uvijek nije legalan s obzirom na propise o gradnji. Naime, u kampovima su u pravilu na osnovi akata za graenje izgraene zgrade, sanitarni Ëvorovi, restorani i sl., a ako i nisu, tada se prema vaæeÊem zakonu o postupanju s nezakonito izgraenim zgradama mogu legalizirati do 30. lipnja ove godine ako se nalaze unutar podruËja planiranog za ugostiteljsko-turistiËku namjenu.

Meutim, preteæni dio kampa, smjeπtajne, prometne i infrastrukturne graevine, mreæe i prikljuËci, igraliπta, hidrantska, vodovodna i elektro mreæa, sustavi odvodnje otpadnih i oborinskih voda, sustavi slabe struje itd. graeni su na osnovi adekvatnih projekata, ali bez akata za graenje, koji se nisu mogli ishoditi, a niti Êe moÊi ubuduÊe, bez dodatnog zadiranja u propise o legalizaciji takvih graevina.

Ako je interes dræave legalizirati bespravno izgraene zgrade koje u velikoj mjeri i nisu graene u skladu s dokumentima prostornog ureenja, sigurno postoji interes da se donese zakon na osnovi kojeg Êe biti moguÊe postojeÊe kampove dovesti u legalno stanje u cjelini. Tim viπe πto se preteæno radi o zahvatima na zemljiπtu u vlasniπtvu dræave.

Pri tome bi kamp trebalo akceptirati kao jedinstvenu funkcionalno-tehnoloπku cjelinu i kao jednu graevinu, πto po propisima o kategorizaciji kampova i jest sluËaj, odnosno potrebno je kamp tretirati u sklopu vaæeÊeg Zakona o prostornom ureenju i gradnji kao sloæenu graevinu koja je sklop viπe meusobno funkcionalno i tehnoloπki povezanih graevina. Dakle, trebalo bi za cjelinu kampa predvidjeti provoenje jedinstvenog postupka legalizacije.

Svakako, ozakonjenje kampa iπlo bi u skladu s dokumentima prostornog ureenja, koje bi u ovom sluËaju na sebe preuzela dræava, odnosno po njoj ovlaπteno nadleæno tijelo, tj. resorno ministarstvo. PostojeÊe stanje kampova bilo bi moguÊe utvrditi, kao i u sluËaju s ozakonjenjem zgrada, na osnovi aerofotogrametrijskog snimanja, odnosno na osnovi geodetskih snimaka.

Kategorizacija, legalizacija, koncesije zemljiπta, koncesije za gospodarsko koriπtenje pomorskog dobra, prostornoplanska dokumentacija i urbanistiËki planovi, suvlasniËke zajednice, odnosno vlasniπtvo, zaπtita zateËenih i buduÊih ulaganja, izdvajanje iz πumskogospodarske osnove tamo gdje je to nuæno - usko su vezani i jednako vaæni i nije ih moguÊe odvojeno rjeπavati. To na sebe moæe preuzeti jedino dræava.

11

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM,

Dakle, postupci kategorizacije, legalizacije, koncesije zemljiπta, koncesije za gospodarsko koriπtenje pomorskog dobra, prostornoplanske dokumentacije i urbanistiËkih planova, suvlasniËke zajednice, odnosno vlasniπtva, zaπtite zateËenih i buduÊih ulaganja, izdvajanja iz πumskogospodarske osnove tamo gdje je to nuæno - usko su vezani i jednako vaæni i nije ih moguÊe odvojeno rjeπavati. To na sebe moæe preuzeti jedino dræava putem ovlaπtenih ministarstava, za to posebno osnovanih institucija, agencija i sliËno i kroz pravnu formu obvezujuÊih propisa, bilo da su to izmjene postojeÊih zakona, nove uredbe, odluke i sliËno. To 95 kampova koji su podnijeli zahtjev za koncesijom, a koji Ëine jednu Ëetvrtinu hrvatskog turizma, itekako zasluæuje i zavreuje!

Kada bih bio u poziciji sugerirati ministru turizma Veljku OstojiÊu, samim time i Vladi, πto u najkraÊem roku poduzeti u vezi s nerijeπenim poloæajem navedenih 95 kampova, to bi bez daljnjega bio prijedlog da se rjeπavanje pitanja kampova koji ostvaruju pravo na koncesije na 50 godina uvrsti u buduÊi Zakon o strateπkim investicijama. Status strateπkog projekta treba inicirati Ministarstvo turizma, jer je ovaj projekt zaista od dræavnog interesa. Ovdje se ne radi o ulaganjima od 350 milijuna kuna pojedinaËno, nego o buduÊim ulaganjima na desetke puta veÊima, koja bi hrvatskom turizmu u naredne dvi-tri godine samo u kampovima donijela rast i razvoj od najmanje 35 %.

Novih 35 % noÊenja u kampovima za hrvatski turizam znaËi dodatnih oko pet milijuna noÊenja, tj. veÊi godiπnji prihod od turizma na razini dræave po postojeÊoj metodologiji izraËuna Narodne banke Hrvatske za 500 milijuna eura ili 3,5 milijardi kuna. KonaËno, vodeÊi se standardnim pravilom udjela troπkova rada u prihodima u hrvatskom turizmu od oko 25 %, znaËilo bi to zapoπljavanje 5000 sada nezaposlenih, uz godiπnju cijenu rada od 150.000 kuna po radniku, odnosno uz mjeseËnu neto plaÊu od 6000 kuna.

Dakle, ako se bavimo ekonomijom, gospodarstvom, træiπtem, razvojem i ne æelimo biti nezaposleni u vlastitoj zemlji i æivjeti u beznau na bogomdanom prirodnom bogatstvu, onda Ëim prije uzmimo sudbinu u svoje ruke ili Êe nam sudbinu krojiti netko drugi. A hrvatski turizam nam pruæa jednu od prekrasnih prilika - iskoristimo je.

01/2013