Tema broja: Atlaski cedar - uzgoj

Atlaski cedar (Cedrus atlantica) u prirodi raste na planinama Atlas i Rif u sjeverozapadnoj Africi (Alžir i Maroko) na nadmorskoj visini 1000- 2000 m te mu je prirodna rasprostranjenost od 29o – 35o zemljopisne širine. U Europi se počinje uzgajati kao ornamentalno drvo od 1842. godine, a kasnije i u Sjevernoj i Južnoj Americi. U Hrvatskoj se kao ukrasno drvo uzgaja po parkovima, drvoredima i nasadima, a najviše raste na području Istre i primorja. Visina stabla cedra iznosi 40 – 45 m, a promjer debla je oko 2 m. Kod atlaskog cedra ne možemo govoriti o klasičnom uzgoju koji bi nakon sadnje davao zadovoljavajuće rezultate u pogledu ekstrakcije esencijalnih ulja radi dugotrajnog rasta i razvoja debla, niti se kao takav uzgaja. Esencijalno ulje se uglavnom dobiva iz samoniklih stabala u prirodi.

Cedar je vrsta aridnih, sušnih područja koja za rast i uzgoj treba dosta svjetla (heliofilna vrsta). Pogodan je za kultiviranje u sredozemnom i polu- sredozemnom području. Od svih cedrova atlaski je najotporniji u pogledu klimatskih ekstremiteta te može uspijevati i u kontinentalnom dijelu. Na prirodnom staništu raste na vapnenačkom tlu, ali dobro uspijeva i na pjeskovitom. Dobro uspijeva na bazičnoj podlozi, a bolje na dubljim i vlažnijim tlima. Brzorastuća je vrsta. Za rasprostranjenost cedra potrebna su podneblja koja zadovoljavaju određene parametre i to: nadmorska visina od 400-2400 m, srednja godišnja količina oborina 500-1800 mm - zimsko kišno razdoblje, maksimalno trajanje sušnog razdoblja do 4 mjeseca, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca od 16 – 30oC, srednja maksimalna temperatura najhladnijeg mjeseca oko -8oC, apsolutna minimalna temperatura -25oC.

Razmnožava se sjemenom, a teže reznicama. Cedrovi češeri skupljaju se direktno sa stabla prije nego postanu smeđi. Potrebno ih je ostaviti sušiti tek toliko da se njegove ljuske olabave i da se iz njih mogu sabrati sjemenke. Jako je bitno izbjeći pretjerano sušenje češera, jer je velika vjerojatnost da će se i sjemenke unutar češera previše osušiti te tada postati neupotrebljive za daljnje razmnožavanje. Ukoliko se sjeme previše osuši ispod kritične razine, neće više moći upijati vodu na način koji bi mu omogućilo iskorištavanje rezervi hrane. Cedrove reznice se jako teško ukorijenjuju. Potrebno ih je uzeti iz matične biljke u kasnu zimu te tretirati sredstvom za ožiljavanje – IBA prahom (indelobutryc acid = indomaslačna kiselina) kako bi razvile korijen. Kultivari vrsta cedrus rutinski se razmnožavaju cijepljenjem. CEDAR U VLASTITOM VRTU

Uzgoj cedra nije posebno zahtjevan, a bitan su faktor odgovarajuće tlo i izloženost klimatskim uvjetima. Porijeklo sadnice koju namjeravamo zasaditi igra značajnu ulogu u rastu i održavanju cedra. Biljka uzgojena iz sjemena koje je sazrelo u sličnim ili rigoroznijim klimatskim uvjetima pokazuje veću otpornost. Za sadnju su najpogodnija sunčana do polusunčana mjesta sa barem 6 – 8 sati sunčeve svjetlosti, koja su zaštićena od direktnog udara vjetra. Cedar preferira dobro drenirano porozno šljunkovito tlo, prekriveno laganom pješčanom ilovačom, iako vrlo dobro uspijevaju i na običnom, dobro dreniranom tlu. Za bolji rast tlo se u kasnu jesen malčira stajskim gnojem. Obrezivanjem grana formira se željeni uzgojni oblik, no nije preporučljivo rezati najdonje grane ukoliko su zdrave. Za održavanje prirodne simetrije cedra dovoljno je ukloniti nekoliko središnjih ili terminalnih pupova na grani te će se na taj način razvijati grane iz bočnih pupova i formirati gušći rast. Presađivanje se obavlja u bilo koje doba godine, a najbolje u proljeće kada pupoljci tek počinju bubriti. Ljeti treba izbjegavati presađivanje kada je biljka u punom rastu.

UGROŽENA VRSTA

Osim za dobivanje esencijalnih ulja, drvo atlaskog cedra koristi se još i u drvnoj industriji. Njegovo je drvo trajno,

teško, bogato smolom, lako za obradu i poliranje. Upotrebljava se i njegova piljena građa, kao ogrjevni materijal, kao industrijsko drvo za izradu namještaja, ljuštenog furnira, oblovina za stupove i grede te za oblaganje i unutarnje uređenja brodova, vagona, za izradu drvenih skulptura i drugo. Lokalno stanovništvo prerađuje i njegovo korijenje koje sadrži određenu količinu smole, koju vade i koriste kod uklanjanja nametnika kod stoke.

Kombinacija raznih čimbenika kao što su ljudsko nekontrolirano iskorištavanje drvene građe, djelovanje štetočina koje dovode do propadanja stabla, sve manje količina oborina u područjima na kojima cedar raste te podizanje prosječne temperature dovelo je do velikog gubitka prirodne populacije cedra tijekom posljednjih 50 godina. Procjenjuje se da se u razdoblju od 1940. do 1982. dogodio veliki pad broja stabala cedra i to do 75% (podaci procijenjeni od strane IUCN – International Union for Conservation of Nature, 2013. godine). Stoga je atlaski cedar dobio status ugrožene vrste i prijeti mu izumiranje. Vrsta se smatra ugroženom kada se broj prirodne populacije smanji za ≥50% tijekom 10 godina ili 3 generacija, procjene divljih i zrelih odraslih jedinki iznose manje od 2500 i taj broj se smanjuje, a postoji 20% vjerojatnost da će izumrijeti unutar 20 godina ili 5 generacija. (IUCN, 2017.)

ISTRAŽIVANJA

• Sbabdji M. Oldache E. H. Ahmed H. Kadik B. i Lambs, L. (2009.) ovom studijom sagledavaju posljedice napada borovog četnjaka Thaumetopoea pityocampa Schiff. (defolijator stabala četinjača) na stoljetne cedrove u nacionalnom parku Chréa 50 km JZ od Alžira. Utvrđeno je da je napad borovog četnjaka doveo do defolijacije cedra, a time i smanjilo njegov napredak u rastu i razvoju te produktivnost. Unatoč tome, stabla cedra uspijevaju u svojoj regeneraciji.

• Keriem A. Sbabdji M. i Lambs L. (2018) proveli su studiju uspješnosti rasta atlaskog cedra primjenom različitih metoda sadnje, u planinama El M’Sid, odjel Souk Ahras (700 km istočno od Alžira). Utvrđeno je da korištenje jarkova i/ili terasa doprinosi učvršćivanju tla, a time i boljem fiksiranju korijena i prikupljanje vlage u tlu, što pridonosi većoj produktivnosti u rastu cedra. Ova je tehnika predstavlja veći financijski izdatak te to predstavlja jedino ograničenje za njezinu široku primjenu.

Piše: Sabina Fureš aromath.spec.

REFERENCE:

1. Pijut, Paula. (2000). Cedrus - The true cedars. Journal of Arboriculture. 26. 218-224.

2. Sbabdji, M. & Oldache, El & Haddad, Ahmed & Kadik, Bachir & Lambs, L.. (2009). Cedar tree growth (Cedrus atlantica Manetti) in Chréa National Park, Algeria, and the influence of defoliation by the pine processionary caterpillar (Thaumetopoea pityocampa Schiff.). Revue d Ecologie. 64. 323-332.

3. Amina, Keriem & Sbabdji, Mohamed & Lambs, L.. (2018). Study of Atlas Cedar Growth (Cedrus atlantica Manetti) in El M’sid Mountains (East Algeria): Productivity and Growth According to Planting Methods. Open Journal of Forestry. 08. 182-195. 10.4236/ojf.2018.82013.

LITERATURA:

Airmid institute, https://airmidinstitute.org, pristupljeno 15.11.2021.

Euforgen, http://www.euforgen.org/species/cedrus-atlantica, pristupljeno 10.11.2021.

Lanzara P. Pizzetti M. Drveće. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1982.

The gymnosperm database, https://www.conifers.org/pi/Cedrus_atlantica.php, pristupljeno 16.11.2021.

Trajković J. Despot R. Cedrovina. Drvna industrija, 54 (1), 66, Zagreb, 2003. Vidaković, M. Četinjače. Grafički zavod Hrvatske, Hrvatske šume, Zagreb, 1993. Vidaković, M. i Franjić, J. Golosjemenjače. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; HŠ d.o.o. Zagreb; Akademija šumarskih znanosti Zagreb, 2004.