Tema broja: Cedar, Sonja Prijić, mr. ph aromaterapeutkinja

Cedar

(Cedrus atlantica, Pinaceae) 8

SUVREMENI BIOLOZI SU POTVRDILI STARU MISAO DA CEDAR IMA DUŠU. TO NEOBIČNO DRVO IMA ISTI BIOLOŠKI RITAM KAO I ČOVJEK.

Cedar ne ispoljava svoju aktivnost u točno određenim satima kao drugo drveće, već u zavisnosti od vanjskih okolnosti. Na primjer, ljeti kada je oblačno, on se “budi” u 10 sati ujutro, a kada je vedro, “budi “ se u zoru; zatim se “odmara” danju od 15h do 16h. Navečer je cedar aktivan do 23h, a zatim spava tijekom noći. Zimi se njegov životni ciklus ne prekida kao kod drugog drveća, on je “budan”, samo “spava” mnogo duže.

U Sredozemlju se koristila oleorezina libanonskog cedra, a drvo kao građevinski materijal. Oleorezina se koristila kao repelent, a stari Egipćani su je dodavali u smjese za balzamiranje.

Atlaski cedar je impozantno piramidalno stablo visoko do 40 metara, kratkih igličastih listova. Himalajski cedar je stablo sjeverne Indije i Tibeta, a njegova oleorezina koristila se za liječenje dišnih i urinarnih infekcija.

Terrab i suradnici (2006) su utvrdili da je atlaski cedar ekološki i ekonomski značajna šumska vrsta drveća sjeverne Afrike i smatra se jednom od ugroženih vrsta četinara u regiji. Kloroplasti su korišteni za proučavanje genetskih varijacija među populacijama cedra u cijelom području rasprostranjenosti u Maroku.(1). Kloroplasti su organele u citoplazmi stanica gdje se odvija fotosinteza.

Reakcije drveća atlaskog cedra na starost i klimatske promjene još uvijek su slabo proučene kod pojedinačnog drveća. Dendrohronološke metode korištene su za ispitivanje rasta

cedra i utjecaja klime na rast. Dendrohronologija je nauka koja koristi prstenove drveća za datiranje prošlih događaja i klimatskih uvjeta. Na rast proučavanih atlaskih cedrova negativno su uticale periodične suše i nagli porast temperature od 1970. godine. Odgovori su pokazali da je pad rasta drveća uglavnom objašnjen smanjenjem padavina. Linares i sur (2013) su smatrali da se zavisnost od starosti i osjetljivosti na sušu mora izjednačiti i uzeti u obzir na nivou pojedinačnog drveta kada se predviđa buduća dinamika i postojanost cedrovih šuma u Maroku.(2).

Sibirski cedar ili sibirski bor je jedno od najstarijih stabala porodice borova, dostiže do starosti od 400 godina i visine oko 50m. U Europi ne raste u divljini, a kada je posađena savršeno preživljava. Kod običnih borova iglice rastu u grozdovima od dva komada, a kod cedra pet. Cedar voli lagana i pjeskovita tla. Sibirski cedar je drvo cijenjeno zbog ljepote stabla i četine kao i zbog mnogih svojstava koji se koriste u narodnoj medicini. Svi dijelovi sibirskog cedra, četina, smola, drvenasta vlakna stabla, pa čak i kora posjeduju veliku količinu fitoncida. Prema mišljenju istraživača, fitoncidi uništavaju sve štetne mikrobe u velikom gradu. U medicinske svrhe se koristi cijela biljka : iglice, ljuska, sjemenke, pupoljke i smola.

Koriste se i četine i cedrovi orasi – šišarke (pinjoli) sibirskog cedra, koje su bogate askorbinskom kiselinom, lizinom i karotenom. Ulje sibirskog cedra uništava bakterije i mikroorganizme pa je zrak pod ovim utjecajem gotovo sterilan.

Iglice sadrže vitamin C, provitamin A, tanine, alkaloide, esencijalno ulje (više od 2%), organske kiseline kao što su jabučna, limunska, oksalna, kininska, šikiminska, flavonoide (kvercetin, mircetin), fosfor, željezo, mangan, bakar i fitoncide. Iglice pomažu u čišćenju krvnih žila, povećavaju elastičnost krvnih žila, poboljšavaju sastav krvi, djeluju kao tonik i antiskorbutik, djeluje kao ekspektorans. Koristi se kao dekokt, oblog, losion i putem inhalacija. Tinktura cedrovih iglica utrljava se u zglobove kod reume, gihta i artritisa. Kupka se koristi kao tonik kod umora i napetosti.

Ljuska sadrži tanine, terpene, mikroelemente i elemente u tragovima, celulozu i smole.

Znanstveno je dokazano da cedrova smola posjeduje antiseptičko i baktericidno djelovanje, stabilizira živčani sustav, stimulira cirkulaciju, inhibira rast Corynebacterium diphteriae, Bacillus suptilis, Staphylococcus, koristi se za liječenje rana, čireva, opekotina i posjekotina, za liječenje čira na želucu, za liječenje i prevenciju paradontoze i gingivitisa. Od cedrove smole dobiva se sintetički kamfor. Smola sadrži terpentin oko 70%.

Sjemenke sadrže ulje, dušične tvari, aminokiseline, škrob, glukozu, fruktozu, saharozu, biljna vlakna, elemente u tragovima, vitamine B1, B2, B3, PP, D, E, provitamin A, jod nezasićene masne kiseline i katehine. Sjemenke sibirskog cedra osnovna su hrana za mnoge šumske životinje, a za ljude su od kamenog doba sve do danas dragocjena namirnica i trgovački artikl. U Sibiru ga zovu krušno drvo. Znanstvena istraživanja su pokazala da 100 grama sjemenki sibirskog cedra zadovoljava svakodnevne ljudske potrebe za aminokiselinama i elementima u tragovima kao što su mangan, cink, bakar, kobalt. Sjemenke (orašasti plodovi) sibirskog cedra su bogati magnezijem, koji je neophodan za normalizaciju metabolizma, kolesterola, smanjuju nadražljivost nervnog sistema, aminokiseline obezbjeđuju strukturnu i regulatornu funkciju proteina i učestvuju u prevenciji metaboličkih poremećaja.

Drvo, iglice, smola sadrže fitoncide, koji stimuliraju zaštitne funkcije organizma i djeluje antimikrobno.

Infuzi, dekokti i tinkture koriste se za liječenje bronhijalne astme, respiratornih bolesti (bronhitisa, traheitisa i pneumonije).

Tinktura od ljuske se primjenjuje za liječenje bolova u zglobovima, reumatizma i gihta, osteohondroze i artritisa.

Pripremila: Sonja Prijić, mr. ph., aromaterapeutkinja

Terpentin se koristi za vanjsku uporabu kod reumatizma, gihta i neuralgije. Terpentinske kupke se preporučuju kod taloženja soli u zglobovima. Inhalacije sa dodatkom terpentina su efikasne kod bronhitisa. Svi terpentinski balzami mogu se podijeliti u tri grupe prema načinu primjene. Odlučujući faktor je postotak smole i to za unutrašnju uporabu do 10%, za nanošenje na sluzokožu od 10% do 20% i za vanjsku uporabu preko 20%.

Balzam od smole (živice) sibirskog cedra (terpentinski balzam). Čista smola cedra se u kontaktu sa zrakom stvrdnjava i postaje kao kamen. Prije uporabe, prvo se dovodi u stanje koje je za to pogodno. Smola se rastvara u biljnom ulju u vodenoj kupci na temperaturi od 50 stupnjeva. Pošto se ne dogodi pregrijavanje sastojaka, dobiveni balzam ima ljekovita svojstva živice, a čuva i korisne supstance biljnog ulja.

VITAMINSKI NAPITAK OD IGLICE SIBIRSKOG CEDRA

Usitnjene iglice preliti hladnom prokuhanom vodom u odnosu 1:1 s dodatkom limunske kiseline. Ostaviti da odstoji 2-3 dana.

TINKTURA

Jednu šalicu neočišćenih sjemenki sibirskog cedra preliti s 0,5 l votke. Ostaviti da odstoji na tamnom hladnom mjestu 2 tjedna, zatim procijediti i sipati u bocu od tamnog stakla. Tinktura se koristi za vanjsku i unutarnju uporabu, po jednu žlicu pred svaki obrok.

Dekokt od ljuske za liječenje bolesti zglobova: jednu šalicu ljuske preliti s 1 litrom kipuće vode, kuhati 3-4 minute. Ostaviti da odstoji 3-4 sata, zatim procijediti. Uzimati po polovinu šalice prije obroka tri put dnevno. Sjemenke pravih cedrova nisu jestive, dok sjemenke borova jesu.

Boravak u šumi od sibirskog cedra je ljekovit. U toku 24 sata, hektar šume može izdvojiti 30 kg fitoncida koji imaju baktericidno djelovanje. Sovjetski naučnik B. P. Tokin dokazuje da je u cedrovim šumama zrak praktično sterilan, od 200 do 300 stanica bakterija po jednom kubnom metru.

Sibirski cedar u početku veoma sporo raste, s deset godina visok je samo oko metar i pol. U prirodi plod donosi tek s 40 godina, a u njegovanim zasadima sa 20 godina, da bi potom rađao punih 250 i više godina. Sibirski cedar otporan je na ekstremne klimatske uvjete, podnosi temperature do -60 stupnjeva. U tehničkom smislu drvo sibirskog cedra je vrhunskog kvaliteta, od njega se prave brvnare i drveni hramovi.

Vrlo zanimljivo istraživanje su proveli i Pagon i sur. (1966) kroz kvantitativno određivanje biljnih antibiotika u četinjačama Dalmacije (3). Prikazane su dvije kvantitativne metode za određivanje antibiotika u višem bilju i istraženi predstavnici četinjača Dalmacije iz porodica tisa, borova i čempresa. Na uzorcima cedra zapaženo je da ljeti prevladava streptomicinski tip, a zimi penicilinski tip biljnih antibiotika.

Vodeni ekstrakt iglica Cedrus deodara djeluje na ispitivani soj Staphylococcus aureus u razrjeđenju 1:20 nakon kontakta od 4 sata.

Preparati sibirskog cedra imaju protuupalno, sedativno, antiastmatičko, diuretičko, kemostatičko, baktericidno, antimikrobno, ekspektorantno, regenerativno, imunostimulirajuće, poboljšavaju funkciju kardiovaskularnog sistema i djeluju kao antiskorbutik.

ZANIMLJIVOSTI O CEDRU

„Simbol je snage i mudrosti. Cedar je stablo s vrlo dugom prošlosti i jedan od najstarijih mirisa u povijesti čovječanstva. Najstariji zapisi odnose se na najpoznatiju vrstu cedra Cedrus libani, simbol uzvišenosti, snage, trajnosti, plodnosti i dostojanstva. Spominje se u Bibliji i epu o Gilgamešu.“

REFERENCE:

1.Terrab A, Paun O, Talavera S. Genetski diverzitet i struktura populacije u prirodnim populacijama marokanskog atlaskog cedra (Cedrus atlantica; Pinaceae) utvrđene cpSSR markerima. American Journal of Botany. 2006; 93(9):1274-1280.

2.Lineras J.C, Taiqui L, Sanguesa-Barreda G. Osjetljivost atlaskog cedra (Cedrus atlantica) na sušu u marokanskim šumama atlaskog cedra.Dendrochronologia.2013; 31(2): 88-96.

3..Pagon S, Bakić J, Ganc P. Kvantitativno određivanje antibiotika u četinjačama Dalmacije. Acta Botanica Croatica.1966; 25(1): 85-96.

LITERATURA

Jezdić Z. Arhetipovi esencijalnih ulja: veliki praktični vodič. Prvo izdanje. Zagreb: Aromavita-institut za aromaterapiju; 2019.

Bowles E.Y. Eterična ulja. Prvo izdanje. Zagreb: Veble commerce; 2012.

Marković S. Fitoaromaterapija. Drugo izdanje. Zagreb: Centar Cedrus; 2010.