Zbornik 2006 by Ivan Jakovljević

O obljetnici, kovnici i banovcu

O obljetnici, kovnici i banovcu Stjepan Benković

organizaciji Grada Pakraca i Turističke zajednice Grada Pakraca ove je godine obilježena, spletom

aktivnosti, obljetnica 750 godina kovnice novca u Pakracu. Nastojalo se raznim aktivnostima istaknuti povijesno bogatstvo i kulturna baština ovog drevnog hrvatskog grada, a istodobno se ova povijesna posebnost može iskoristiti u turističku svrhu. Kovnica novca i slavonski banovac postat će turističkom atrakcijom grada, kao i bitna značajka njegovog povijesnog i kulturnog identiteta. U svrhu vlastite kulturne, turističke i povijesne promidžbe izrađeni su kalendari, brošure i zastavice posvećeni ovoj obljetnici. Izrađen je manufakturni alat za kovanje slavonskog banovca. On se trenutno nalazi u Gradskom muzeju, a kada njegova obnova bude dovršena, bit će postavljen u dvorištu kompleksa grofova Jankovića. Na njemu će udarcem čekića turisti i posjetitelji moći izraditi repliku slavonskog banovca. Ovaj suvenir (slavonski banovac) razlikuje se od originala sastavom, veličinom i debljinom. Veličine je 36 mm (orig-

Lice i naličje suvenira slavonskog banovca

O obljetnici, kovnici i banovcu

inal je 15 mm), a izrađuje se od tombaksa – legure koja sadrži 10% cinka i 90% bakra (original je 90% srebra).

toga, svake su godine nove kovanice bile sve slabije kvalitete, pa je novcu stalno padala vrijednost. Premda su

Cijena suvenira zajedno s kožnom vrećicom bit će između 10 i 15 kuna. Postojat će i mogućnost izrade srebrnog

tako vladari stjecali velike prihode, trpjelo je gospodarstvo jer su ljudi radije koristili naturalnu razmjenu, nego

(original po sastavu) banovca, ali njegova će cijena biti dosta nepopularna – oko 200 kuna. Turistička zajednica

riskirali sa sumnjivim novcem. Tako su u konačnici kraljevi sve više počeli gubiti. Hrvatski denari kovani su sve

Grada Pakraca kandidirala je ovaj suvenir na natječaj „Zeleni cvijet“ Turističke zajednice Hrvatske u kategoriji

do dolaska hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV na prijestolje. Tada je provedena novčana reforma. Herceg

suveniri.

Koloman (1235.-1241.) kao namjesnik Hrvatske za vladavine Bele IV (1235.-1270.), pola stoljeća nakon nas-

U dvorištu kompleksa Janković planira se postavljanje spomenika i mozaika s likom banovca. Na taj način

tanka najstarijeg hrvatskog novca proveo je značajne reforme. Tada su se pojavili kao nova novčarska vrsta

Pakrac će postati prepoznatljiv po jednoj od najstarijih kovnica novca u Hrvatskoj, a time i slavonskom banovcu.

Denarii banales odnosno slavonski banski dinari ili banovci. Prema odluci hercega Kolomana, njih više nije tre-

Povjesničarka Vijoleta Herman – Korunić je održala predavanje o kovnici novca, slavonskom banovcu i sred-

balo mijenjati, nego su bili u optjecaju sve dok se ne bi iskrzali od uporabe. Prema točno zadanim parametrima,

njovjekovnom gradu Pakracu, a pakračka osnovna škola organizirala je projektni dan na istu temu.

pločice banovaca morale su biti izrađene od srebra finoće veće 900/1000, prosječne težine 0,93 grama i prom-

Kovnica novca u Pakracu postojala je od 1256. do 1260. godine. Nakon toga je premještena u Zagreb. Ona

jera 15 milimetara. Na taj način banovcima je bila osigurana trajna i nepromjenjiva vrijednost koja je uglavnom

je, ako ne najstarija, onda jedna od najstarijih kovnica novca u Hrvatskoj. U izvorima se naziva camera de

zadržana tijekom stotinjak godina kovanja. Kako bi nadoknadio prihod koji je dobivao od prijašnje svakogo-

Puchruch ili camera de ultra Draua. Spominje se u samo jednom povijesnom izvoru (Isprava hrvatsko-ugarskog

dišnje zamjene novca, herceg je uveo novi porez od sedam banovaca po kući.

kralja Bele IV. od 16. prosinca 1256. godine). U ovoj ispravi kralj razrješava spor između ostrogonskog nad-

Banovci su se od prethodnog novca razlikovali ne samo boljim sastavom srebra, već i po kvalitetnijem rezan-

biskupa i zagrebačkog biskupa oko kovnice novca. Sukob je nastao kada je zagrebački biskup, temeljem svoga

ju, savršenijoj tehnici kovanja nego i po likovnom sadržaju svoga lica i naličja. Cijenjenost tog novca i izvan

sudjelovanja u radu i nadzoru kovnice, zahtijevao desetinu prihoda iste. Kralj je presudio u korist ostrogonskog

Hrvatske potvrđuju nalazi banovca u Mađarskoj, Rumunjskoj i Sloveniji. Izgledom banovac se ubrajao među

nadbiskupa, istaknuvši da je njegov čovjek „uvijek ubirao i sada ubire desetinu od prihoda kovnice“. Isprava je

najljepše europske kovanice tog vremena. Na prednjoj strani srebrene pločice prikazana je kuna u trku na lijevu

ujedno prvo pisano svjedočanstvo o postojanju kovnice južno od Drave. Iako šturo govori o kovnici novca, uz

ili desnu stranu. Uokolo je natpis MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA (novac kovan za bana) te MONETA

nju veže ime bana Stjepana i upravitelja kovnice, kanonika zagrebačke biskupije magistra Benedikta. Dotični

DVCIS P(ro) SCLAVONIA (novac kovan za hercega). Natpis je u početku bio omeđen jednom, a kasnije dvje-

je Benedikt bio u Pakracu isključivo službenik bana, obavljajući dužnost monetarius ili comes camerae.

ma niskama bisera. Zbog natpisa ovaj novac se i nazivao slavonski1 banovac. Kuna je izabrana kao simbol zato

Postoji vjerojatnost da je kovnica novca u Pakracu postojala i prije 1256. godine te da je njen nastanak vezan uz viteško-svećenički red templara koji su tada vladali Pakracom, a bili su poznati bankari „starog svijeta“.

što je njeno krzno u srednjovjekovnoj Slavoniji bilo drevno platežno sredstvo (kožni novac), ustvari ekvivalent novcu. Tako je prema „tečajnoj listi“ iz 1224. godine jedno krzno kune vrijedilo je deset banovaca.

Veća je zagonetka gdje je kovnica postojala. Neki povjesničari tvrde da je bila u Spahijskom podrumu.

Kuna je na neki način i sinonim za rani, gotovo najstariji hrvatski novac. Na naličju banovca prikazan je

Razlog tomu je postojanje neobičnog grba iznad najistočnijeg ulaza u podrum, koji je proglašen grbom pakračke

dvostruki (patrijarhalni) križ. Ispod donje prečke križa bile su dvije okrunjene glave, okrenute jedna prema dru-

kovnice novca. Povjesničarka Vijoleta Herman-Korunić smatra da je malo vjerojatno da jedna tako dragocjena

goj (vjerojatno kralj i herceg). Iznad donje prečke u ravnini s gornjom, stajali su zvijezda i polumjesec. U kas-

ustanova, kao što je kovnica novca, bude izvan zidina tvrdog pakračkog grada, u Spahijskom podrumu.

nijim se serijama u ravnini s donjom prečkom križa stajale su sigle, oznake koje pobliže govore o osobi koja je

Uzmemo li u obzir ovo mišljenje, najvjerojatnije da je kovnica postojala ipak unutar zidina pakračke tvrđave.

kovala novac ili za vrijeme kojeg kralja ili u kojoj kovnici.

U pakračkoj kovnici novca kovao se slavonski banovac. To je bio srednjovjekovni hrvatski novac namijenjen srednjovjekovnoj Slavoniji. Kovao se od 1235. do druge polovice XVI. stoljeća, a povučen je iz optjecaja 1384. godine. S obzirom na dobru kakvoću, ovaj novac je bio u optjecaju i u susjednim zemljama: Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj i Bosni. Banovac nije bio prvi hrvatski novac. Prvi su bili denari koje su još od posljednjeg desetljeća XII. stoljeća kovali hrvatski hercezi, nositelji kraljevske vlasti u cijeloj Hrvatskoj, obično iz kraljevske kuće. U to je vrijeme postojao kraljevski zakon o godišnjoj zamjeni novca. Prema toj uredbi, svake su godine svi stanovnici Slavonije morali sav novac koji posjeduju zamijeniti za potpuno nove kovanice. Nevolja je bila u tome što su za tu „uslugu“ gubili velike količine kovanog novca. Naime, za tri stare kovanice dobivali su samo dvije nove. Povrh

1Suvremena Slavonija se razlikuje od „stare“ srednjovjekovne Slavonije. Suvremena Slavonija je područje između rijeka Save i Drave te Ilove na zapadu… Srednjovjekovna Slavonija je obuhvaćala područje Križevačke, Zagrebačke i Varaždinske županije, a u kraljevskoj tituli se spominje kao Regnum Sclavoniae. Tek u 15. stoljeću spominje se kao dio tog regnuma područje tadašnje Virovitičke županije dok Požeška, Vukovarska i Srijemska županija nisu nikad pripadale tome. Tijekom 16. i 17. stoljeća proširio se naziv Slavonija vjerojatno pod utjecajem turskih osvajanja na najistočnije tri hrvatske županije, dok se za ranije slavonsko područje ustalio naziv Hrvatska.

O obljetnici, kovnici i banovcu

Nekoliko je banovaca čuvano u Zavičajnom muzeju Pakraca, u zgradi Općine Pakrac, da bi u Domovinskom ratu netragom nestali. Zavisno od emisije postoji nekoliko tipova banovaca koji se razlikuju u pojedinostima:

Banovac u doba kralja Bele IV. (1235. – 1270) i hercega Kolomana (1235.-1241.)

Banovac u doba kralja Karla I. (1301.-1342.) i bana Mikca Mihaljevića (1325.-1343.)

Lc. Kao prethodni, ali točke s obiju strana krune. Natpis: x MONETA SCLAVONIE x M NI. Kao prethodni

Lc.2 Kuna u trku nalijevo, iznad kune i ispod nje šesterokraka zvijezda, natpis: MONETA B REGIS P SCLAVONIA Banovac iz razdoblja kao i onaj prethodni

NI. Patrijarhalni križ, dolje dvije glave sučelice, gore šesterokraka zvijezda lijevo, polumjesec desno. Sigle: o – o.

Lc. Kuna u trku nadesno, iznad nje kruna, dolje list djeteline. Natpis: MONETA NICOLAI BAN. Banovac u doba kralja Bele IV., hercega Bele (1260.-1269.) i bana Rolanda (1261.-1267.)

NI. Ispod križa dvije volujske glave s križićem između rogova, gore dva polumjeseca. Sigle: B – N.

Hrvatski novac bez obzira bio on denari ili denarii banales odraz je hrvatske samouprave, autonomije, suverenosti i državnosti u sklopu Hrvatsko-Ugarske Države. Kada je Hrvatska 1102. priznala mađarske Arpadoviće Lc. Kao na slici 2, ali natpis MONETA DUCIS P SCLAVONIA. NI. Kao na sl.2, ali sigle: h- R.

za svoje kraljeve i tako ušla u sastav Hrvatsko-Ugarske Države, ona nije izgubila svoju gospodarsku i političku samostalnost. Glavna spojnica koja je povezivala ove dvije zemlje bio je hrvatsko-ugarski kralj. Njegova se vlast u južnoj Hrvatskoj gotovo nije osjećala, dok je u Slavoniji zbog blizine kruni bila mnogo jača. Kao predstavnici kraljevske vlasti birani su ili član dinastije, herceg (dux) ili ban. Oni su imali velike političke i samoupravne

Banovac u doba kralja Bele IV., hercega Bele (1260.-1269.) i bana Rolanda (1261.-1267.)

ovlasti i prava. Jedno od tih suverenih prava je kovanje vlastitog autonomnog novca koje su imali hercezi i banovi. Novac je tako prvorazredni dokaz hrvatske državnosti i samostalnosti u okviru Hrvatsko-Ugarske Države. Naime, na području Hrvatske, mađarski kraljevski novac nije bio u optjecaju. Veliki značaj u očuvanju hrvatske državnosti imao je naš „tvrdi grad“ Pakrac koji je svojom kovnicom novca dao važan doprinos

Lc. Kuna u trku nadesno, iznad nje kruna, ispod polumjesec sa šesterokrakom zvijezdom. Natpis: MONETA REGIS P SCLAVONIA

samostalnosti Hrvatske u tom povijesnom razdoblju. Kovnica je novca uz templare i ivanovce, pakračku tvrđavu, baruna Trenka i Jankoviće, sastavnica historijskog identiteta grada na Pakri.

NI. Ispod križa glave kao na sl. 2 i 3, gore dva goluba okrenuta na suprotne strane. Sigle: B – M.

LITERATURA: 1. Brozović, Dalibor, Kune i lipe novac Republike Hrvatske, Zagreb 1994. 2. Dobronić, Lelja, Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002. 3. Herman Kaurić, Vijoleta, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004. 4. Klaić, Vjekoslav, Marturina. Slavonska daća u srednjem vijeku, Rad JAZU, knj.157, Zagreb 1904.

2Lc

- lice, NI - naličje

Srednjovjekovni Pakrac i njegovi banovci

Iz toga je Ć. Truhelka zaključio da se banovci kuju od te (1256.) godine, dok I. Rengjeo smatra da je očito kako se kuju i ranije.

Srednjevjekovni Pakrac i njegovi banovci mr. sc. Vijoleta Herman Kaurić

Sličan spor oko desetine izbio je 1272. god.6 između bana i istoga nadbiskupa, ali je ovaj put nadbiskup dokumentima dokazao kako mu je to pravo pripadalo od starine i to po običaju kojemu se ne pamti početak. Ako se pored toga uzme u obzir da se u ispravi iz 1258. god. banovci nazivaju monete usualis, odnosno obični ili

Prvi pisani spomen grada Pakraca zabilježen je u ispravi o postojanju kovnice novca s druge strane Drave,

uobičajeni novac, moram se složiti s mišljenjem I. Rengjea da su se slavonski banovci kovali od vremena prije

naravno gledano iz ugarske perspektive, nastaloj 1256. godine. I upravo je taj podatak najvažniji za povijest

dolaska Tatara, vjerojatno već od 1237. god.7 , premda se u literaturi o Pakracu8 uglavnom preuzima Truhelkino

srednjovjekovnoga Pakraca i jedan od rijetkih tragova srednjega vijeka koji se sa sigurnošću mogu povezati s

mišljenje bez ikakvoga dodatnoga propitivanja. Da li je kovnica od samog početka bila u Pakracu nije sigurno, jer nema pisanih dokumenata o njoj, ali I.

poviješću današnjega grada. U izvornom se dokumentu pakračka kovnica naziva camera de Puchruch ili camera de ultra Draua, premda

Rengjeo smatra da je prva kovnica na području Hrvatske možda mogla biti u Čazmi premda za to priznaje da

se u to vrijeme pod nazivom camera krila i vrhovna financijska oblast u zemlji koja se između ostaloga bavila i

nema dokaza. No, smatra da je kovnica u Pakracu morala biti već u vrijeme hercega Stjepana (od 1246. do 1247.

kovanjem novca. Je li u Pakracu bila samo kovnica ili centralno novčarsko tijelo za područje kraljevine Hrvatske

god.) te za bana Stjepana Guth-Keleda (banovao od 1248. do 1260. god.). Samo taj jedan jedini dokument iz

nije poznato, no sigurno jest da je camera djelovala u Pakracu od god. 1256. do 1260. god. nakon čega je prem-

1256. god. sigurno smješta kovnicu u Pakrac, ali šturo govori o njoj samoj. Uz kovnicu se veže ime bana

ještena u Zagreb.1 Nekoliko primjeraka slavonskih banovaca iskovanih u 13. stoljeću donedavno se čuvalo u

Stjepana i upravitelja kovnice magistra Benedikta.9 Dotični Benedikt bio je kanonik zagrebačke biskupije, ali

Pakracu, prvo u Zavičajnom muzeju a zatim u zgradi općine, ali su primjerci netragom nestali za vrijeme

je u Pakracu bio isključivo službenik bana obavljajući dužnost monetarius ili comes camerae.10

Domovinskoga rata.2 Barem jedan primjerak danas se nalazi u vlasništvu Privredne banke Zagreb u Zagrebu.

Zašto je kovnica bila smještena upravo u Pakracu za sada nema odgovora. Nijedan od navedenih autora ne

Problemom prve kovnice novca na području Hrvatske, ili jednom od prvih prema nekima autorima, bavio se

povezuje je ni na koji način s viteškim redovima, već samo s osobom bana Stjepana Guth-Keleda koji je posje-

počevši od druge polovine 19. stoljeća znatan broj mađarskih povjesničara. U Hrvatskoj su se istim temom u

dovao Garić i druga imanja u križevačkoj županiji.11 Nije sigurno da li je on kojim slučajem bio vlasnik Pakraca

isto vrijeme bavila svega trojica istraživača od kojih je najpoznatiji Ćiro Truhelka.3 Međutim, njegovi radovi o

pa je kovnicu zato smjestio u njega. Naime, većina autora koji govore o pripadnosti Pakraca nekom viteškom

slavonskim banovcima nastali su zadnjih godina 19. stoljeća (1897. i 1899.) i premda predstavljaju kapitalno

redu ne spominju postojanje kovnice novca12 i obrnuto. Je li možda postojala neka veza između kovnice novca,

djelo hrvatske numizmatike4 te hrvatske povijesti općenito, zastarjeli su. Suprotnost predstavljaju radovi Ivana

odnosno središnje novčarske institucije s templarima,13 ponekad zvanima i bankarima kraljeva, tek bi trebalo

Rengjea (objavljeni 1939., 1958. i 1959.), visoko cijenjeni među numizmatičarima ali nedovoljno poznati pov-

istražiti a zatim ponovo ispitati pripadnost Pakraca redu ivanovaca,14 kako se uglavnom navodi u literaturi.

jesničarima i široj javnosti. Analizirajući isprave koje govore o novčarskoj politici ugarsko - hrvatskih kraljeva I. Rengjeo je došao do zanimljivih spoznaja o kovnici novca u Pakracu. Najveća razlika u odnosu na još uvijek prevladavajuće mišljenje u literaturi preuzeto od Ć. Truhelke odnosi se na početak kovanja banovaca. Oba autora polazeći od iste isprave kralja Bele IV. od 16. prosinca 1256. god., kojom se razrješava spor između ostrogonskoga nadbiskupa i zagrebačkoga biskupa oko slavonske kovnice novca, došla su do različitih spoznaja. A ta je isprava ujedno prvi spomen postojanja kovnice s druge strane Drave i imena Pakrac. Sukob je nastao kada je zagrebački biskup na osnovi svoga učešća u radu i nadzoru kovnice počeo tražiti desetinu prihoda iste. Kralj je presudio u korist ostrogonskoga nadbiskupa istaknuvši da je njegov čovjek "uvijek ubirao i sada ubire desetinu od prihoda kovnice".5

1 Ćiro

Truhelka, Slavonski banovci. (Prinos hrvatskoj numismatici) (Sarajevo, 1897), 25.2 Cišper, Nećemo biti bivši grad, Pakrački list 31-36 (12. studeni 1993. - 11. ožujka 1994.), 2: 7. 3 Irislav Dolenc, Hrvatska numizmatika od početka do danas (Zagreb, b. g.), 11. 4 Numizmatika je jedna od pomoćnih povijesnih znanosti koja proučava postanak i razvoj kovanoga novca, medalja i sličnoga te njihov povijesni, ekonomski i umjetnički značaj. Ujedno se pod istim nazivom krije skupljanje starih novčića, medalja, žetona sličnoga. 2 Rudolf

Ivan Rengjeo, Početak kovanja slavonskih banovaca (Sarajevo, 1939), 43-44. Tadija Smičiklas et alii, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et slavoniae, 18 sv., (Zagreb, 1904-1990), 5: 641. 7 Rengjeo, Početak, 45-46. 8 Tomislav Đurić i Dragutin Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema (Zagreb, 2002), 113; Gjuro Szabo, "Pakrac", Jutarnji list, 5. studeni 1939., 17; Cišper, "Nećemo", 2: 7; Duško Kliček, Obrt kroz povijest Pakraca i Lipika (Pakrac, 1997), 10; Slavko Krejči, Pakračke priče. Pisma mome gradu. (Pakrac, 1998), 18. 9 Rengjeo, Početak, 47, 48. 10Gjuro Szabo, "Prilozi za povjesnu topografiju požeške županije", Vjesnik hrv. Arheološkog društva 11 (1910/1911), 55-56. 11 Rengjeo, Početak, 48. 12 Ivan Kukuljević Sakcinski, "Priorat Vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj, 1. dio", Rad JAZU 81 (1886), 1: 42-48; Josip Buturac, "Iz povijesti Pakraca", Marulić - hrvatska književna revija 24 (4) (1991), 457-458; Lelja Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj (Zagreb, 2002), 133, 229-231. 13Templare ili "vitezove Hrama" osnovao je 1119. god. Hugues de Payns s ciljem obrane svetih mjesta i njihovih posjetitelja, a ujedinjavalo je u sebi redovnički i vojnički poziv. Nazivali su ih još crkvenjacima, božjacima i hramovnicima. Padom Latinskoga Kraljevstva u ruke Saracena 1291. god. više se nisu mogli održati u Svetoj zemlji pa se vraćaju u Europu, većinom u Francusku. Moćan i bogat red zasmetao je francuskom kralju Filipu Lijepom što je urodilo inkvizicijskim progonom članova reda. Pod torturom priznali su svakakva nedjela, pa je 1312. god. papa Klement V. bio prisiljen raspustiti red, ali je uspio spriječiti da se francuski kralj domogne templarskoga bogatstva. 14 Ivanovce ili "red milosrdne braće sv. Ivana" utemeljio je 1048. god. Girardo iz Amalfija u Jeruzelemu, ali ih je tek 1120. god. stvarno organizirao Rajmund de Puy. Osnovani su za potrebe dvorenja putnika i hodočasnika u konačištima (hospitium, hospital) te radi brige za bolesnike i ranjenike u Svetoj zemlji. Prema svojim osnovnim zadacima nazivani su i hospitalcima. 5 6

Srednjovjekovni Pakrac i njegovi banovci

Zašto je bitno utvrditi kojemu je redu pripadao Pakrac? Razlozi su u krajnjem slučaju vrlo jednostavni.

Dodatni problem u određivanju pripadnosti Pakraca templarima predstavlja darovnica kralja Bele IV. (vladao

Templari su priskrbili bogatstvo i moć, koje su potom ivanovci samo naslijedili. Naime, templari su dobili prve

od 1235. do 1270. god.) izdana 29. siječnja 1238. god.27 kojom se pored nekoliko posjeda u Ugarskoj vraća

posjede na području Slavonije i Dalmacije15 tijekom 12. stoljeća,16 a 1312. god. ivanovci su naslijedili sva tem-

viteškom redu ivanovaca (domui itaque Hospitalis Ierosolymitani) i četiri posjeda u Hrvatskoj. Među njima je

plarska dobra. A ukoliko je Pakrac bio templarski, tada bi se istraživanjem povijesti toga reda možda mogao

bila i zemlja Petriz izuzeta iz požeške županije. Upravo tu zemlju L. Dobronić bez ikakve dvojbe označava

pronaći još raniji spomen grada.

današnjim Pakracom. Iz toga bi proizlazilo da je Pakrac paralelno bio vlasništvo oba viteška reda, što najvjero-

Templarska prisutnost na hrvatskom se tlu danas sa sigurnošću može utvrditi samo na osam mjesta i to u

jatnije ipak nije bilo moguće. Vrlo moguće jest to da je autorica pogrešno smjestila zemlju Petriz.

Vrani, Gori, Glogovici, Senju, Dubici, Svetom Martinu te u Našicama,17 premda su imali znatno više imanja

Uvriježeno se smatra kako se pod nazivom Petriz krije jedan od iskrivljenih naziva za Pakrac jer se tijekom

širom zemlje. Međutim, u radovima nekolicine autora prilikom nabrajanja templarskih posjeda izričito se spom-

13. i 14. stoljeća naziv mjesta pisao na različite načine poput Pucruch, Pekercz, Puchers, Pukricza, Pekrech i

inje i Pakrac18 iako ga u djelu Lelje Dobronić, jedine osobe s naših prostora koja se iscrpnije bavila viteškim

slično. Međutim, treba upozoriti da ovaj oblik odudara od oblika koji su fonetičari utvrdili kao nepromjenjivu

redom templara, nema. Kako je do toga moglo doći?

osnovu imena Pakrac kroz srednji vijek. Osnovu su činili suglasnici Pkr i Pkc koji su se različito nadopunjavali

Godine 1210. kralj Andrija II. darovao je templarima (vladao od 1205. do 1235. god.) zemlju Liješnicu

samoglasnicima, pa se dobivaju oblici Pukur, Pukruc, Pucruch i slično28, pa stoga smatram kako ova različitost

(Lessnissa) izuzetu od požeške županije i susjednu zemlju Rašašu (Rascesa).19 Posjed Liješnica prostirao se oko

upućuje na pogrešan smještaj zemlje Petriz. Umnožavanje različitih, a naizgled jednakih naziva, dovelo je vre-

istoimene rijeke koja se jednoglasno smatra današnjom Sloboštinom,20 a posjed je obuhvaćao područje od Save

menom do niza pogrešnih navoda o povijesti Pakraca, koji se neprestalno ponavljaju u literaturi.

preko Okučana do Psunja (Magnum Pizun)21. Posjed Rašaša obuhvaćao je zapadne, južne i istočne obronke

Zanimljivo jest što se u darovnici Bele IV. uz zemlju Petriz spominje potencijalni rudnik zlata ili srebra.

Psunja.22 U darovnici osim toga stoji da su obje zemlje ranije pripadale Čepanu, bačkom županu i palatinu, koji

Odnosno, ukoliko bi se pronašlo nalazište dragocjenih kovina tada je petina posjeda morala pripasti hercegu

ih je oporučno uz kraljev pristanak ostavio templarima, pa je kralj ovom darovnicom samo izvršavao Čepanovu

Kolomanu a ako rudnik presuši ili ga uopće ne bude, tada bi cijelo zemljište pripalo redovnicima. Osim ovoga,

posljednju volju.23

postoji još samo jedan dokument o potencijalnom rudniku zlata i srebra na području Slavonije (i odnosi se na

Premda se u darovnici iz 1210. god. ne spominje izričito Pakrac, smještajem spomenutih posjeda dolazi se

Našice29), a pojedini su autori iz tih navoda iščitavali nekoć postojeće rudnike na području požeške županije30 o

do pakračkoga područja ili do njegove neposredne blizine. Upravo to je, smatram, glavni razlog zašto pojedini

čemu s obzirom na geomorfološke odlike tla ne može biti ni govora. Naime, pravo rudarenja bilo je jedno od

autori govore izričito o Pakracu kao templarskom sjedištu unatoč izravnom ne spominjanju u izvorima. Tome u

isključivih vladarskih prava koje je kralj po vlastitoj volji mogao ustupiti bilo kome, naravno za odgovarajuću

prilog mogla bi ići tvrdnja L. Dobronić da je dolaskom Dubice u ruke templara (najkasnije 1240. god.), došlo

svotu, pa je u ovim ispravama vjerojatno riječ o osiguranju kraljevskih prava za svaki slučaj.

do spajanja templarskoga posjeda Gore s posjedima Rašašom i Liješnicom u Slavoniji.24 Nakon dobivanja

Razlozi za premještanje kovnice iz Pakraca u Zagreb za sada nisu poznati, ali se otvaranjem niza pitanja

Dubice i spajanja sva tri templarska posjeda za Gjuru Szaboa nema više nikakve sumnje da je Pakrac pripadao

možda može nazreti pravi odgovor. Poznato je da su templari pretrpjeli teške gubitke u borbama s Tatarima31, pa

templarima. Na taj su način templarski posjedi tvorili svojevrstan zaštitni pojas na granici zagrebačke biskupije

se može pretpostaviti kako više nisu bili dovoljno brojni da bi zadržali tako važnu instituciju u vlastitom

prema područjima u kojima se raširilo bogumilstvo25. A upravo je borba protiv bogumila bila jedna od zadaća

Pakracu. Međutim, tek će rasvjetljivanje gotovo nepoznata djelovanja bana Rolanda (banovao od 1261. do 1269.

templarskoga reda na hrvatskome području.26

god.) pojasniti neke stvari.

Dobronić, Viteški redovi templari i ivanovci u Hrvatskoj (Zagreb, 1984), 26-27. 16 Dolazak templara u Hrvatsku povezan je prema nekima s diplomatički sumnjivom ispravom kralja Bele II. iz 1138. god. (Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7.-20. st.) (Zagreb, 1996), 134), dok ga drugi stavljaju u 1196. god. kada dobijaju samostan u Vrani (Josip Adamček, "Požega i požeška županija u srednjem vijeku", u: M. Strbašić (ur.), Požega 1227-1977 (Sl. Požega, 1977), 117; Josip Buturac, Povijest uprave vjerskih organizacija u Hrvatskoj od X-XX stoljeća (Zagreb, 1970), 58). Za razliku od njih L. Dobronić smatra da nije moguće odrediti točnu godinu dolaska templara u Hrvatsku (Dobronić, Templari, 27). 17 Dobronić, Templari, 81. 18 Kukuljević, "Priorat", 1: 48; Gj. Szabo, "Pakrac", 17; Adamček, "Požega", 117; Buturac, Povijest uprave, 58; Šanjek, Kršćanstvo, 134. 19 Smičiklas, Codex, 3: 97; Gj. Szabo, "Pakrac", 17. 20 Gjuro Szabo, "Lijesnica", Vjesnik hrv. Arheološkog društva 10 (1908/1909), 42-44. 21 Gj. Szabo, "Pakrac", 17. 22 Adamček, "Požega", 117; Dobronić, Viteški, 34. 23 Dobronić, Templari, 39; Dobronić, Viteški, 34. 24 Dobronić, Templari, 96-97. 25 Bogumilstvo je dualistička heretička katolička sekta s izrazito izraženom vjerom da svjetom na jednoj strani vlada dobro (Bog) a na drugoj zlo (Sotona). Kasnije se taj naziv proširio za sljedbenike crkve bosanske, odnosno bosanske "krstjane". 26 Dobronić, Viteški, 33, 39.

Otprilike u to vrijeme započela je upravna reorganizacija države, pa je tako 1264. god.32 požeška županija

15 Lelja

postala posjed ugarskih kraljica. Kraljice su imale neograničeno pravo raspolaganja svim prihodima županije i svim zemljišnim posjedima te postavljati župana.33 Budući se u ispravama s početka 13. stoljeća stalno govori o posjedima u blizini Pakraca, ali izuzetima iz požeške županije, možda je kovnica bila premještena za svaki slučaj 27 Smičiklas,

Codex, 4: 48-50. Stanko Andrić, "Prilog srednjovjekovnoj topografiji i hidrografiji psunjsko-papučkog kraja", Scrinia Slavonica. Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest 3 (2003), 76. 29 Smičiklas, Codex, 4: 81. 30 Ivica Degmedžić, "Požega i okolica - studija o razvoju naselja", u: M. Strbašić (ur.), Požega 1227-1977 (Sl. Požega, 1977), 103. 31 Dobronić, Templari, 49. 32Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda (Zagreb, 1975), 199. 33 Adamček, "Požega", 113. 28

Srednjovjekovni Pakrac i njegovi banovci

na manje sporno područje. Stalni sukobi između zagrebačkoga biskupa i njemu nadređenoga ostrogonskoga nad-

nema spomena.39 Za razliku od hrvatskih povjesničara mađarski je povjesničar Dezsö Csánki smjestio crkvu

biskupa mogli su također uroditi povlačenjem kovnice u Zagreb pod okrilje biskupa, gdje bi je bilo lakše braniti.

Blažene djevice Marije umjesto u Pakrac u današnje Sređane, a s njime se složio i Gj. Szabo.40 Time je otvoren

Ovdje je sada potrebno razjasniti pitanje pripadnosti srednjovjekovnoga Pakraca određenoj biskupiji i

problem postojanja dva Pakraca tijekom srednjega vijeka o čemu do danas nije spoznato puno više negoli su

županiji, jer bez toga nije moguće ispravno shvatiti zbivanja tijekom 13. stoljeća. Pri tome valja započeti od

pretpostavili rečeni povjesničari na početku prošlog stoljeća.

širega okvira, od toga što se u koje vrijeme podrazumijevalo pod nazivom Slavonija. Ishodište današnjega

U prvim radovima J. Butorca o crkvenoj povijesti javlja se mogućnost da je današnji Pakrac u 13. stoljeću

geografskoga naziva Slavonija kao sastavnoga dijela Hrvatske jest naziv usvojen u 13. stoljeću za zajednicu

bio izuzet od vlasti zagrebačkoga biskupa jer je pripadao viteškome redu ivanovaca. U kasnijim radovima tome

plemstva križevačke, zagrebačke i varaždinske županije koji se 1242. god. kao regnum Sclavoniae prvi put

više nema sumnje41, ali je autor počeo sumnjati u pripadnost pakračkoga područja zagrebačkoj biskupiji42. U

pojavljuje kao posebno ime unutar kraljevske titule.34 Tek se u 15. stoljeću kao dio toga regnuma spominje

prilog tome govori isprava iz 1347. god.43 u kojoj pečuška biskupija traži od ivanovaca plaćanje desetine za pos-

tadašnja virovitička županija dok požeška, vukovarska i srijemska županija nikada nisu postale njegov sastavni

jede na području biskupije navodeći izričito i sam Pakrac.44

dio. Tijekom 16. i 17. stoljeća proširio se naziv Slavonija, vjerojatno pod utjecajem turskih osvajanja, na tri najis-

Slično je i sa određivanjem pripadnosti određenoj županiji. Naime, u hrvatskoj historiografiji do danas nije

točnije hrvatske županije, dok se za ranije slavonsko područje vremenom ustalio naziv Hrvatska.35 Stoga istraži-

postignut dogovor je li Pakrac pripadao požeškoj, križevačkoj ili dubičkoj županiji, što bi bio manji problem da

vači srednjovjekovne povijesti sve češće upotrebljavaju naziv Međuriječje.

nekolicina povjesničara koja se pobliže bavila istraživanjem srednjovjekovne povijesti pakračkoga područja

Pripadnost određenoj biskupiji imala je važnu ulogu na hrvatskim prostorima općenito i to ne samo zbog

nema oprečna stajališta. Prema J. Buturcu zapadna granica požeške županije išla je od sjevera rijekom Lišnicom

uobičajene crkvene uprave nad određenim područjem, već i zbog toga što su biskupi imali značajnu političku

(današnjom Sloboštinom) preko Psunja i Bijele Stijene te zapadno od Okučana do Save. Ali unatoč tome što

moć u različitim vremenima. Za dijelove Međuriječja često su se sporili zagrebački biskupi s mađarskim

ovako povučenom granicom pakračko područje ostaje malo izvan okvira požeške županije J. Buturac ga ipak

biskupijama (sombatskom, vespremskom i pećuškom) jer nijedna biskupija nije imala potpuno pravovaljan

smatra sastavnim dijelom te županije sve do 14. stoljeća kada je došlo do znatnoga teritorijalnoga proširenja

dokaz vlasništva nad cijelim jurisdikcijskim područjem.36 Biskup je imao neograničeno pravo donošenja

križevačke županije, a time i do preklapanja granica između zagrebačke i pečuške biskupije.45

crkvenih zakona za područje biskupije, imenovanja i razrješenja župnika, određivanja oblika pastoralne službe

Za razliku od njega, Gj. Szabo nije siguran kojoj je županiji Pakrac pripadao u 13. stoljeću te pretpostavlja

te stege klera i naroda.37 Kako su biskupi ubirali porez na svom području bilo je izuzetno važno odrediti točno

kako je možda bio u dubičkoj. No, isti autor sa sigurnošću tvrdi da Pakrac nije bio u požeškoj županiji.46 U

područje biskupije, a kako su točne granice među biskupijama utvrđene nešto kasnije rubna su područja često

ispravama iz 1269. i 1270. god. navedene su granice dubičke županije a Pakrac se nalazio na samoj granici, ali

bila predmet sporova. Dakako, Pakrac je bio jedno od tih spornih rubnih područja.

čini se ipak izvan opisanoga područja.47 Iz rada Gj. Szaboa proizlazi kako je proširenjem templarskih posjeda u

U literaturi jednodušno prevladava mišljenje kako je pakračko područje od početka pripadalo zagrebačkoj

drugoj polovini 13. stoljeća Pakrac možda mogao postati sastavni dio te županije. Za Josipa Adamčeka uopće

biskupiji iako se najranije granice biskupije sa sigurnošću mogu rekonstruirati tek prema popisu župa i

nema dvojbe da se Pakrac nalazio na području križevačke županije. Potvrdu za to pronašao je u darovnicama

arhiđakonata iz 1334. godine. O stanju iz ranijega razdoblja može se samo nagađati, ali smatram znakovitim da

viteškom redu templara s početka 13. stoljeća kojima su pojedini posjedi uključujući i Pakrac dani tom redu.48

je na istraživanom području riječ o granici između pakračkoga područja i požeške županije, koja u to vrijeme

Vjekoslav Klaić primjerice uopće ne pokušava proniknuti kome je Pakrac pripadao u ranijem razdoblju već

nije bila u sastavu zagrebačke biskupije. Međutim, u popisu župa iz 1334. god. nije poimenično navedena župa

odmah kaže kako je to područje od 14. stoljeća sigurno bilo u sastavu križevačke županije.49

u Pakracu ali se spominju četiri župne crkve Blažene djevice Marije koje nisu bile smještene uz neko mjesto.

Spomenuta isprava iz 1347. god. u kojoj pečuška biskupija traži svoja prava s pakračkoga područja mogla bi

Vodeći se postojanjem istoimene crkve u Pakracu tijekom kasnijega razdoblja Josip Buturac je smjestio jednu

dati konačnu prevagu u korist požeške županije. Međutim, spominjanje kovnice novca u Pakracu u isključivo

od njih u Pakrac, premda je i sam priznao da nema nikakvoga konkretnoga razloga za to.38 Do toga je najvjerojatnije došlo pod utjecajem Franje Račkoga koji se među prvima bavio župama zagrebačke biskupije. U njegovu

39 Franjo

Rački, "Popis župa zagrebačke biskupije 1334 i 1501 godine", Starine 4 (1872), 206. Szabo, "Prilozi", 48. 41 Josip Buturac, "Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine", Starina 59 (1984), 59. 42 Buturac, "Iz povijesti", 457. 43 Gyorgy Fejer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, 11 sv. u 40 knj. (Budae, 1829-1844), 9/1: 515. 44 Dobronić, Templari, 157. 45 Josip Buturac, "Požega i okolica u srednjem vijeku", Zlatna dolina 1 (1995), 12. 46 Gj. Szabo, "Prilozi", 55; Gjuro Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb, 1920) (reprint: Vinkovci, 1994), 115. 47 Gj. Szabo, "Pakrac", 17. 48 Adamček, "Požega", 117. 49 Vjekoslav Klaić, "Plemići Svetački ili Nobiles de Zempche (997.-1719.)", (Zagreb, 1913) (posebni otisak), 2. 40 Gj.

radu izričito stoji da 1334. god. postoji ecclesia beate virginis de Pukur, premda joj u popisu iz 1501. god. više

Emilij Laszowski, "Stari grbovi zemalja Nezavisne Države Hrvatske", Viestnik hrv. Arheološkoga društva 22-23 (1942-1943), 215. Andrić, Potonuli svijet - rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju (Slavonski Brod, 2001), 60-61. 36 Andrić, Potonuli, 50-55. 37 Andrija Lukinović, Zagreb - devetstoljetna biskupija (Zagreb, 1995), 25. 38 Josip A. Buturac, "Župe požeškog arhiđakonata g. 1332.-1335.", Bogoslovska smotra 22 (1) (1934), 87. 34

35 Stanko

Srednjovjekovni Pakrac i njegovi banovci

slavonskom ozračju, smatram, svjedoči suprotno, jer požeška županija tada nije bila obuhvaćena slavonskim

Tako se primjerice u Bosni i Humu njime plaćalo sve do 1384. god. kada ga je kraljica Marija (vladala samostal-

imenom. Pritom mi se čini vrlo znakovitim izgled najstarijega poznatoga grba Pakraca zabilježenoga prvi put

no od 1382. do 1396. god. te 1385. i 1386. zajedno s Karlom II.) zamijenila ugarskim srebrenim denarima,

tek u 18. stoljeću premda njegova jednostavnost upućuje na znatno ranija vremena. Ujedno je to i grb današnjega

također kovanima u Zagrebu.57

grada. Na modrom polju između dvije rijeke nalazi se kuna koja trči u desno50, motiv poznat sa slavonskih

Druga velika razlika odnosila se na umjetno snižavanje vrijednosti novca u cilju ostvarenja velike zarade

banovaca. U osnovi, pakrački je grb vrlo blizak grbu Slavonije, što nije baš uobičajeno za grbove pojedinih

osobe koja je imala pravo kovanja. Osnovni princip u kvaliteti novca jest da vrijednost dragocjenoga metala u

gradova. Razlika je samo što se na grbu Slavonije pored kune koja hoda na desno između dvije srebrne grede

jednome novčiću mora odgovarati njegovoj zakonskoj vrijednosti, ali se od toga počelo odstupati. Tako da je

koje predstavljaju rijeke nalazi još zlatna šesterokraka zvijezda, simbol oslobođenja od Osmanlija51. Tako pre-

početkom 12. stoljeća postala uvriježena praksa da se u različitim vremenskim razmacima puštao u opticaj

ostaje dubička županija što ponovo otvara pitanje pripadnosti Pakraca viteškom redu templara.

novoiskovani novac znatno lošije kvalitete od dotadašnjega novca koji je time prestajao biti platežno sredstvo.

Premda se u darovnici kralja Bele IV. iz 1238. god. spominje nalazište zlata ili srebra na području zemlje

Kada je ovaj postupak postao uobičajen svake godine, kraljevski prihodi višestruko su se uvećali, ali je veliku

Petriz, puno je važnije od mogućega postojanja rudnika to što se pravo raspolaganja plemenitim kovinama

štetu trpjelo gospodarstvo. A upravo je razlika između stvarne i nominalne vrijednosti novca činila jedan od znat-

prepuštalo kraljevu bratu hercegu Kolomanu, banu cijele Slavonije (dux totius Sclavoniae), a ne samome kralju

nijih prihoda kovnice. Prihod se zvao pisetum i iznosio je točno 16%. Drugi prihod bio je lucrum camerae i

ili ostrogonskome nadbiskupu. Naime, upravo je u Ostrogonu bila glavna kovnica novca za Ugarsko Kraljevstvo

temeljio se na razlici u čistoći srebra i težini između staroga i novoiskovanoga novca. Uzor za kovanje hrvatskih

i rečeni je nadbiskup nadzirao rad kovnice te ubirao prihod.52 Stoga je bilo za očekivati proširenje njegovih

frizatika bili su novci salzburškog nadbiskupa Konrada kovani u Friesachu u sjevernoj Koruškoj, pa su prema

ovlasti i na područje Hrvatskoga Kraljevstva, ali do toga nije došlo.

njima i dobili ime. Tako je primjerice težina hrvatskoga frizatika od početka kovanja do 1209. god. iznosila

Mada je pravo rudarenja isto kao i pravo kovanja novca bilo izričito kraljevsko pravo, kralj Emerik (vladao

0,846 da bi tijekom sljedećega razdoblja zaključno s 1226. god. spala je na 0,604 grama.58

od god. 1196. do 1204. god.) je odobrio hercegu i banu Andriji pravo kovanja autonomnoga novca za područje

Kako bi se stalo na kraj ovome po ekonomiju lošem, ali za nositelja prava unosnom običaju, kralj Bela IV.

Hrvatske. Puno značenje ove odredbe shvatljivo je tek uz činjenicu da kraljevski novac kovan u Ugarskoj nije

uveo je novi porez od sedam denara kao novi prihod kovnice (collecta septum denariorum racione lucri cam-

imao pravo kolanja Hrvatskom, iz čega se može zaključiti da je Hrvatska imala znatnu autonomiju unutar zajed-

erae59) umjesto dotadašnjega lucrum camerae. Na taj se način nije gubio prihod bana odnosno kralja, pa više

ničke krune sv. Stjepana. Autonomni novac kovao se sve do kraljevanja Ludovika I. (vladao od god. 1342. do

nije bilo potrebe za izmjenom svih kovanica iz godine u godinu. Kako je novi porez plaćala svaka kuća u

1382. god.)53, a zatim tu privilegiju nalazimo među povlasticama zagrebačke biskupije sve do kraja 15. stoljeća.

Slavoniji više nije bilo potrebe za umjetnim smanjenjem vrijednosti novca. To je omogućilo gomilanje bogatst-

No, zbog političkih razmirica oko nadležnosti kovanja novca kasnije je dolazilo do sukoba, zabrana, povlačenja

va bez straha da u dogledno vrijeme neće vrijediti.60 U sklopu ovoga novčarskoga preustroja započelo je kovanje novoga tipa slavonskoga novca - banskoga

i uništavanja pojedinih serija kovanica.54 Jedna od osnovnih razlika između autonomnoga hrvatskoga novca i novca kovanoga u Ugarskoj ležala je u

denara čiji je izgled u osnovi ostao nepromijenjen gotovo 150 godina kroz sve vrijeme kovanja. Svaki novčić

kvaliteti hrvatskoga novca tijekom cijeloga razdoblja kovanja. Zbog toga je kraljevski novac u Slavoniji tijekom

bio je okrugla srebrna pločica visoke čistoće (preko 900/1.000) promjera 15 mm i prosječne težine 0,93 grama.61

13. stoljeća bio nepoželjan.55 Razlika je bila očita u veličini i težini kovanice, ali i u postojanoj čistoći srebra te

Na prednjoj strani nalazila se kuna u trku najčešće okrenuta na lijevo između dvije šestokrake zvijezde. Uokolo

boljoj tehničkoj izradi i ljepoti novca. Sve to odlikovalo je tadašnje vrhunske europske monete, a najljepša i najc-

novčića je tekao natpis na latinskom jeziku u početku omeđen jednom, a kasnije s dvije niske bisera. U sredini

jenjenija od hrvatskih kovanica bila je slavonski banovac (moneta banalis), vrlo brzo prihvaćena kao stabilno

naličja nalazio se patrijarhalni (dvostruki) križ. Ispod donje prečke križa bile su dvije okrunjene glave okrenute

platežno sredstvo i izvan područja kojemu je prvobitno bila namijenjena56. Naime, skupni nalazi slavonskih

jedan prema drugoj (vjerojatno kralj i herceg), dok su iznad nje u ravnini s gornjom prečkom stajale zvijezda i

banovaca pronađeni su izuzev Hrvatske te Bosne i Hercegovine još u Mađarskoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Srbiji.

polumjesec. U kasnijim se serijama u ravnini s donjom prečkom križa javljaju sigle, oznake koje pobliže govore o osobi koja je kovala novac ili za vrijeme kojega kralja je kovan ili u kojoj kovnici.

50 E.

Laszowski (ur.), Grbovi Jugoslavije (Zagreb, b. g.), 46-47. 51 Laszowski, "Stari grbovi", 214. 52 Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost županija: križevačke, virovitičke, požeške, cisdravske baranjske, vukovske i srijemske te kr. i slob. grada Osijeka u srednjem i novom vijeku (Osijek, 1910) (reprint: Vinkovci, 1994), 311. 53 Rengjeo, Početak, 41. 54 Ante Milinović, "Zanemarena baština hrvatskog kovničarstva", u: V. Kukavica (ur.), 2500 godina kulture štednje i novčarstva na povjesnom hrvatskom tlu (Zagreb, 1998), 130. 55 Nada Klaić, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku (Vukovar, 1983), 79. 56 Skupni nalazi slavonskih banovaca pronađeni su osim u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini još u Mađarskoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Srbiji (Ivan Mirnik, "Skupni nalazi slavonskih banovaca", Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. serija, 24-25 (1991-1992), 185).

Prema natpisu na prednjoj strani novca slavonski se banovci (denari) dijele u dvije skupine. Prvu grupu čine Milinović, "Zanemarena", 131. Rengjeo, Početak, 42. 59 Smičiklas, Codex, 5: 595. 60 Rengjeo, Početak, 42. 61 Edgar Fabry, "Prvi hrvatski novac", u: V. Kukavica (ur.), 2500 godina kulture štednje i novčarstva na povijesnom hrvatskom tlu (Zagreb, 1998), 137. 57 58

Srednjovjekovni Pakrac i njegovi banovci

serije s natpisom MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA (kraljevski novac za Slavoniju), a u drugu one s natpi-

ougaonik, a sagrađen je od tvrdoga materijala tako čvrsto kao da ga je gradio Šeddad66. Oko grada nalazi se

som MONETA DVCIS P(ro) SCLAVONIA (banski novac za Slavoniju). Uz denare kovali su se poludenari

opkop sazidan od kamena škriljca. Pred gradskom kapijom ima viseći most na lančani čekrk (koloturu). Na kraju

(oboli) na kojima se nalazio skraćeni naziv REX SCLAVONIE ili DVX SCLAVONIE.62

mosta nalazi se jadan londža-čardak (kula stražara), a u unutrašnjosti tvrđave sirotinjske kuće, koje su pokrivene

Nakon ovoga teoretskoga dijela povijesti Pakraca možemo se zapitati kako je izgledao onovremeni grad. S

daskom”.67

obzirom na nasilno ukinuće templarskoga reda u Francuskoj, gdje se nalazilo najviše njihovih posjeda, i slabo

Nacrt utvrde nastao je tijekom katastarskih izmjera grada provedenih 1864. god.68 i bio je jedini mogući

sačuvane ostatke širom Europe moguće je tek u grubim crtama odrediti izgled njihova sjedišta. Iz malobrojnih

pokazatelj veličine srednjovjekovne utvrde. Ova izmjera ujedno je pokazala kako je osmanski putopisac tek nez-

sačuvanih ostataka templarskih građevina na području Hrvatske malo što se može zaključiti, pa je nužan oslonac

natno pogriješio budući je utvrda oblikom bila bliža peterokutu. Tijek vremena toliko je devastirao utvrdu da se

na europska istraživanja, premda to ne znači da je upravo tako bilo i kod nas.

tek prema nekolicini razglednica nastalih krajem 19. i početkom 20. stoljeća i uz dosta mašte mogao rekonstru-

Istraživanja kažu da su templari zapadne Europe živjeli na ograđenim imanjima s više ili manje istovjetnim

irati njen izgled. Tako su nastali radovi Radovana Devlića, koji se mogu vidjeti zadnjih godina na brošurama o

rasporedom bez obzira gdje su se nalazila. Na južnoj strani sklopa nalazila se kapela, dok je stambena zgrada

Pakracu. No, nakon izdavanja tajnih vojnih karata Habsburške Monarhije69 odnedavna je moguće riješiti neke

bila na sjevernoj strani gdje su vjerojatno nalazile i staje za konje. Samo ponekad bi se na jednom kutu imanja

dvojbe, premda su neke od nejasnoća mogle biti riješene već znatno ranije proučavanjem putopisa iz druge

nalazila kula, ali uglavnom nisu imala čvrste obrambene zidine, a ukoliko ih je bilo uglavnom su potjecale iz

polovine 18. stoljeća.

kasnijega razdoblja. S ovom vizijom templarskoga života slaže se i L. Dobronić iako navodi kako su templars-

Putopisci su stari grad opisali kao golemu utvrdu jakih debelih zidova izgrađenih od tucanika, vanjskoga

ka sjedišta u srednjoj Italiji imala više obrambenih odlika u odnosu na one u zapadnoj Europi. No autorica se ne

obima zidina od 1.200 stopa ili koraka70. Budući je stopa oko 32 cm71 obim grada iznosio bi prema manjoj mjeri

upušta u ocrtavanje stanja u Hrvatskoj pa makar i u grubim crtama. Jedino što navodi jest da se u svakom sjedištu

oko 380, odnosno prema većoj oko 910 metara. Na kutovima su se nalazile dvije veće i pet manjih kula izrađenih

bez obzira na njegovu veličinu nalazila pravokutna, izrazito jednostavna kapela malih dimenzija.63 O izgledu

od pješčenika i otvorenih prema unutrašnjosti utvrde. Zidine je okruživao rov širine 10 hvati kojega je napajao

ivanovačkih sjedišta, pa ni u najgrubljim crtama općenito, nije navedeno ništa.

potok Zock u tu svrhu skrenutoga korita.72 Unutar zidina nalazila se još jedna puno veća četverokutna kula prom-

Međutim, čini mi se znakovit opis prolaska križarske vojske preko Balkanskoga poluotoka 1096. god. pri-

jera 50 rajnskih pritki73 od tesana kamena.74 Preračunato u nama shvatljivije mjere opkop je prema putopiscima

likom trećega križarskoga pohoda. Tada je kanonik Rajmund des Agiles napisao: “Oni (križari, op. a.) su dakle

bio širok gotovo 19 metara, dok je promjer kule iznosio oko 160 metara. U oba slučaja čini se da su putopisci

ušavši u Slavoniju64 pretrpjeli na putu mnoge gubitke, najviše zbog zime koja je tamo vladala. Jer Slavonija je

ipak pretjerali.

zemlja pusta, bez puteva, i gorovita gdje tri tjedna nismo vidjeli ni životinja ni ptica. Stanovnici toga kraja toliko

Premda i dalje nije moguće utvrditi gdje se nalazio glavni ulaz u utvrdu, vidljiv je njen oblik nepravilnoga

su agresivni i primitivni da nisu htjeli s nama ni trgovati ni dati nam vodstvo, već su bježali iz svojih sela i

peterokuta. Osim toga karta potvrđuje da se opkop nije napajao iz Pakre već iz močvarnoga područja koje se

utvrđenih gradova ubijali kao stoku slabe starce i siromašne bolesnike, koji zbog svoje slabosti u daljini slijeđahu

nalazilo jugozapadno od utvrde. Nije poznato ime tog područja jer je inače prilično precizan vojni popisivač

vašu vojsku, i tako nam mnogo naškodili. I nije bilo lako našim naoružanim vojnicima goniti nenaoružane

naveo samo neodređeno Teich, odnosno močvara. Usred toga područja nalazilo se jezero u koje su se ulijevala

razbojnike koji su poznavali teren, kroz razbijena brda i guste šume; ali postojano su ih potiskivali - ne želeći se

tri potočića, od kojih je jedan bio usmjeren u opkop oko utvrde.75

boriti nisu mogli biti bez borbe. ...”.65 Premda ova opisana Slavonija nema vrlo vjerojatno nikakve veze sa

Usporednim istraživanjima razvoja fortifikacijske arhitekture u Europi te postojećega fotografskoga mater-

stvarnim područjem današnje Slavonije, smatram da su nekome iz zapadne Europe svi ti krajevi bili vrlo slični ili gotovo isti. Stoga su vjerojatno gradili jače utvrde nego u zapadnoj Europi ili srednjoj Italiji koja je bila razmjerno daleko od opisane divljine, a ipak su sjedišta templara u njoj imala jače bedeme negoli u zapadnoj Europi. Najstariji opis pakračke utvrde potječe, koliko mi je poznato, od osmanskoga putopisca Evlije Čelebija, koji je proputovao rubnim dijelovima Osmanskoga Carstva sredinom 17. stoljeća. O pakračkom gradu napisao je: “To je divna utvrda na obali rijeke Pakre na prostranom brijegu obraslom u zelenilu. Osnovica mu je četver62 63 64 65

Rengjeo, Početak, 43. Dobronić, Templari, 81-82. Slavonijom su zapadnoeuropskih pisac toga doba nazivali općenito sva područja u kojima su živjeli Slaveni. Dobronić, Viteški, 21-22.

Šeddad ili Šadad je lik iz islamske mitologije koji se proslavio gradnjom raskošne palače. Evlija Čelebija, Putopis - odlomci o jugoslovenskim zemljama, (Sarajevo, 1954), 258. 68 Zofija Mavar, Pakrac. Konzervatorske osnove programa obnove - metodološki pristup (Zagreb, 1996), 11. 69 Počevši od 1779. god. vršena je izmjera slavonskih županija (požeške, virovitičke i srijemske). Izrada karata u 66 sekcija i opis svake pojedine sekcije bio je završen 1782. god. (Robert Rill, "Jozefinski vojni zemljovidi na prostoru Republike Hrvatske", u: M. Valentić (ur.), Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća. Požeška županija. (Zagreb, 2002), 28). 70 Kod obojice putopisaca naveden je isti broj ali se razlikuju mjerne jedinice. F. W. Von Taube govori u koracima (Fridrih Vilhelm fon Taube, "Opis Slavonije i Srema, knjiga 3", Zbornik Matice srpske za književnost i jezik 4-5 (1958), 203), dok kod F. S. Engela stoji stopa (Franc Štefan Engel, "Opis kraljevine Slavonije i vojvodstva Srema, 4. dio", Zbornik Matice srpske za književnost i jezik 20 (2) (1972), 352). Ova razlika mogla je nastati pri prijevodu. 71 Ili točnije rečeno 31,608 cm. 1 korak = 2,4 stope ili 75,86 cm; 1 hvat = 6 stopa ili 1,897 m 72 Engel, "Opis, 4. dio", 352-353. 73 1 rajnska pritka = oko 10 stopa (Taube, "Opis, knjiga 3", 203 u bilj.) 74 Taube, "Opis, knjiga 3", 203. 75 M. Valentić (ur.), Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća. Požeška županija. (Zagreb, 2002), sekcija 19. 66 67

Srednjovjekovni Pakrac i njegovi banovci

ijala pakračkoga grada stručnjaci su utvrdili vrijeme izgradnje grada. Kako se utvrda odlikovala snažnim bede-

Mada mi se čini shvatljivijim premda ne i posve vjerojatnim da su strogo gospodarske zgrade prioratskoga

mom ojačanim visokim okruglim kulama specifičnima za utvrde građene pod utjecajem istoka u 12. stoljeću,

imanja bile izvan zidina, malo je vjerojatno da je isto vrijedilo za samostan i kovnicu novca. Tim više što su

smatra se da je pakrački stari grad izgrađen u to vrijeme.76 Istu pretpostavku naveo je još F. W. von Taube77, ali

1242. god. Tatari prešavši zaleđeni Dunav nekoliko mjeseci harali hrvatskim područjem.85 Premda se u literaturi

jednostavno do sada nije dovoljno uzimana u obzir. Suvremena istraživanja potvrđuju broj kula pakračkoga

navodi da su opustošili i pakračko područje86 čvršće dokaze za to, ili još barem jedan navod u pouzdanijoj liter-

grada (sedam + jedan) koji navode putopisci, te pretpostavljaju kako je branič-kula u unutrašnjosti utvrde

aturi, nisam našla. Izuzetak čini podatak o postojanju toponima Tatarski Jarak tijekom 18. stoljeća za potok u

izgrađena nešto ranije jer je kasnije imala sporedan položaj unutar utvrde. Smatralo se da je kula bila promjera

blizini sela Bijela87.

30 metara dok je opkop širine 8 i dubine 3 metra napajan posebnim kanalima vodom iz Pakre.78 Ali sada objavl-

I na kraju da se vratim na zbrku oko postojanja dva Pakraca u srednjem vijeku. Naime, postoje tri isprave iz

jena karta iz 18. stoljeća pokazuje kako su i oni pogriješili pokušavajući proniknuti način dovođenja vode u

13. stoljeća (1229.88, 1232.89 i 1237.90) koje govore o plemićkoj porodici de Pukur, koju stariji povjesničari nazi-

opkop.

vaju Pakračkima. A manje upućeni istraživači povijesti Pakraca smatraju ih vlasnicima Pakraca usporedo s

Osim toga, u literaturi se navodi kako su se templari naročito istaknuli kao vrsni graditelji crkava, utvrda, mostova i sličnoga.79 Utvrdu poput pakračke mogao je sagraditi izuzetno bogat a time i moćan vlasnik, što su

redom ivanovaca. Najvažnija je darovnica hercega Kolomana iz 1237. god. u kojoj se navode točne granice zemlje Pukur.

templari uistinu bili puno prije ivanovaca, iako ni njima nije nedostajalo materijalnih dobara. Utvrda je bila

Hrvatski i mađarski istraživači srednjovjekovne topografije i toponimije zapadnoga dijela požeške županije

izgrađena u dolini što ju je činilo ranjivom, ali je zajedno s Čaklovcem, Bijelom Stijenom i Račešom činila jedan

(Gj. Szabo, J. Buturac, Petar Skok, D. Csánki, György Györffy i Pál Engel) jednoglasni su u tvrdnji da je Pukur

obrambeni sklop.80 Utvrde izgrađene na istaknutim brdskim položajima nadzirale su pristupne putove, a ako je

ili Peker u srednjem vijeku današnja rijeka Bijela, dok se današnja Pakra nekoć zvala Pukruc ili Pekrec, odnos-

neprijatelj ipak došao do grada čekale su ga masivne zidine. Na taj je način Pakrac bio gotovo neosvojiv.

no ime joj je umanjenica naziva za Bijelu. Nestabilnost naziva za Bijelu vjerojatno ukazuje na predslavenski

Uz srednjovjekovne samostane nisu živjela samo braća redovnici već i određeni broj poslužitelja te

(panonsko-ilirski) korijen imena i sama činjenica da je ime za Pakru izvedeno iz njega govori o tome koji je

služinčadi za održavanje kuće i imanja, čiji je broj ovisio o brojnosti samih redovnika. Sve njih trebalo je negdje

vodotok smatran važnijim.91 Time se može pravdati navod u ispravi iz 1237. god. kako se Pakra ulijeva u Bijelu

smjestiti isto kao i konje bez kojih je bio nezamisliv život viteza. Stoga mi se čini primjerenim mjestom sama

(Pukruc u Pukur) što je prema današnjim shvaćanjima potpuno krivo, jer je danas Pakra jači vodotok, ali je u

utvrda jer je bila dovoljno prostrana, a ne izvan utvrde kako su ih mahom izmiještali svi istraživači pakračke

13. stoljeću vrlo lako moglo biti obratno.

povijesti izuzev Gj. Szaboa81.

Ta zbrka oko dvije Pakre zabilježena je i prilikom kartografskih izmjera Slavonije provedenih u 18. stoljeću. Tada

Tako primjerice J. Buturac smatra da su na mjestu današnjega Vladikinoga dvora nekoć bila skladišta ljudske

je za Bijelu u gornjem toku ravnopravno postojao naziv Pakra i na istom je području bilo zabilježeno nekoliko

i životinjske hrane te staje za konje i druge životinje.82 Za razliku od njega Zofija Mavar smatra kako je na istom

potočića istoga imena. Zanimljivo je da za današnju Pakru cijelim tokom bio upisan samo jedan jedini naziv - Pakra.92

mjestu nekoć mogao biti samostan zbog često primjenjivanoga principa nasljeđivanja namjene zemljišta.83 Spremište plodina, ako je uopće bilo izvan zidina, ja bih ipak potražila na drugom mjestu i to na suprotnoj strani trga, na cesti koja je vodila prema Požegi. Tamo se danas nalazi Spahijski podrum, arhitektonski zanimljiva građevina nepoznate starosti za koju se najčešće tvrdi da je bila samostan ivanovaca i/ili kovnica novca84. Razlog za to jest postojanje neobičnoga grba iznad najistočnijega ulaza u podrum kojega se proglašava grbom pakračke kovnice novca, iako je kamen mogao biti donešen sa nekoga drugoga starijega zdanja i potom ugrađen.

76 Krešimir

Kužić, Hrvati i križari (Zagreb, 2003), 97. "Opis, knjiga 3", 203. 78 Mavar, Pakrac, 12. 79 Šanjek, Kršćanstvo, 134. 80 Đurić i Feletar, Stari, 113. 81 Gj. Szabo, "Pakrac", 17. 82 Buturac, "Iz povijesti", 459. 83 Mavar, Pakrac, 17. 84 J. Pliverić smatra da je u Spahijskom podrumu bio samo samostan (Josip Pliverić, "Pakrac", Vijenac 12 (16) (1880), 259). Zatim se smatra da je u njemu bila samo kovnica novca (Đurić i Feletar, Stari, 113-114). Za razliku od njih J. Špoljar smatra da je podrumu bila i kovnica i samostan (Josip Špoljar, Povjest Pakraca. Povjesno-mjestopisna crtica. (Zagreb, 1909), 10).

ZAKLJUČAK Sa sigurnošću se može reći da je u Pakracu tijekom četiri godine (od 1256. do 1260. god.) djelovala kovnica novca (camera de Puchruch), a prilično je izvjesno kako je kovnica postojala i prije prvoga spomena u pisanim izvorima. O tome svjedoči kraljevska isprava iz 1256. god. u kojoj se spominje camera de ultra Draua pod upraviteljem kovnice Benediktom, opatom zagrebačke biskupije, a u ovom slučaju službenikom hrvatskoga bana. Bila je to jedina kovnica za područje kraljevine Hrvatske u kojoj su bili kovani slavonski banovci (denari i oboli), novac koji je zbog svoje kakvoće i ljepote bio izuzetno cijenjen na puno širem području negoli mu je bila prvobitna namjena. Kovnica je potom bila preseljena u Zagreb.

77 Taube,

85 Ivan

Kukuljević Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari. Povjestno-kritična rasprava. (Zagreb, 1863), 26; Šišić, Pregled, 195. Bosanac, "Neki podaci o Pakracu od VIII. do polovice XX. stoljeća", u: Z. Krnić (ur.), Pakrac 1945-1975. (Pakrac, 1978), 41. 87 Valentić, Požeška županija, sekcija 14. 88 Smičiklas, Codex, 3: 320. 89 Smičiklas, Codex, 3: 367-368. 90 Smičiklas, Codex, 4: 40-41. 91 Andrić, "Prilog", 76-80. 92 Vidi u: Valentić, Požeška županija, sekcije 8, 12, 13, 14, 19. 86 Gojko

Simbolika “pakračkog banovca”

dašnjoj brizi oko novca. Ovi ljiljani s banovca su najvjerojatnije stigli iz Francuske. Ali, više o tome u analizi

Simbolika “pakračkog banovca”

simbolike prve slavonske monete. Krenimo u raščlambu pojedinih simboličnih elemenata na banovcu 8:

Zdravko Palavra “Pomoću simbola govori svijet” Jung

Još od vremena lidijskih kraljeva,

pogotovo Kreza koji nam je postao i ostao dio leksičkoga blaga - frazem

bogat kao Krez, novac služi kao sredstvo komunikacije i razdora među ljudima. Zavodljivost plemenitih metala imala je različite posljedice za ljudsku psihu, a simboli na kovanicama otkrivali su temeljne vrijednosti društva. Prvi novac kojeg su kovali Lidijci bio je od slitine zlata i srebra (elektron). "Slitine su napuštene u sred-

Slavonski banovac Bele IV (1235.-1270.)

njem vijeku"1 , a ponovno se uvode od Francuske revolucije. U razdoblju monete o kojoj govorimo, novac se kovao "tako da ga se stavilo na nakovanj između gravirane ploče i probojca na kojem je bila ugravirana druga strana novca tako da se istodobno iskovala i suprotna strana novca.2"

1) KUNA u trku, okrenuta nalijevo

Šišić, u svojoj Povijesti Hrvata, veli da je prve slavonske novce kovao herceg Andrija (1197-1203), te da je najstarija kovnica bila u Pakracu, dok B. Mimica u knjizi Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, kaže da je početak kovanja banovca povezan s "banovanjem STJEPANA GUTKELDA (1248-1260), kojega je kralj Bela IV3. opunomoćio da otvori rudnik u Pakracu i počne kovati novac finoće 15 lota, poput koruškog, služeći se srebrom iz Srebrenika4." No, rasprave o početku kovanja banovca pripadaju drugoj tematici5. Ovdje nas prije svega zanima simbolika znakova što se nalaze na aversu i reversu određene kovanice koja je povezana s poviješću srednjovjekovnog Pakraca. "U srednjovjekovnoj Europi bio je u prometu golem broj različite vrste metalnog novca, jer ne samo da su pojedini narodi distribuirali svoj vlastiti kovani novac , već su ga kovali i gradovi i pojedine obitelji6." Denarius banalis iz Slavonije bio je kovanica iznimne kvalitete, što objašnjava njegovu opstojnost od gotovo sto i pedeset godina, te uporabu širu od prostora čiju je autonomiju dokazivao. Njegovo prihvaćanje u susjednoj Bosni se može objasniti i simbolikom koju sadrži. Simbol ima funkciju transformatora energije, on može "olovo pretvoriti u zlato, tminu u svjetlost.7" Pogledajmo lice i naličje kovanice denarius banalis, što se kovaše kratko vrijeme za bana Stjepana Gutkeleda. Ta serija je specifična ponajviše po siglama koje ne predstavljaju inicijale kao u većini slučajeva, već su tu ljiljani. Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. Koliko su te Isusove riječi suprotne našoj svag-

Benažić u svom lucidnom radu opsežno obrazlaže zašto smatra da izbor kune nije pretežno gospodarske prirode, već ima skriveniju simboliku. Ovdje navodim oveći citat koji pokazuje moguće psihološko-alkemijske implikacije ovog simbola. "Tu se sada jasno pojavljuje i vladarska simbolika na koju smo upozorili da mora postojati kod kune. ili kao okićena kuna = nevjesta. Taj lik zapravo predstavlja žensko pranačelo, on je istovremeno i majka, i sestra i vjerna ljuba. On je zapravo i više od toga, taj lik predstavlja drugo ja - žensko ja, koje mudrac mora spoznati i s kojim se mora ponovno sjediniti u bračnoj ložnici.9" Itekako je zanimljiva i lingvistička analiza riječi kuna u europskim jezicima, gdje se vidi veza kune s ženskim spolnim organom (u baskijskom KUNA je naziv za prethodno spomenuti dio tijela), pa zainteresirane čitatelje upućujem na Benažićevu raspravu10. U analizi pojave simbola kune na hrvatskom novcu i u hrvatskom grboslovlju autor napominje da se kuna, mjesec i tri hrta javljaju kao zamjenjivi ili nadopunjujući simboli. Naročito je izražena zamjena između kune i hrta - obje su lovne životinje, služe za lov na kuniće. One su povezane s Mjesečevim kraljem zemaljskog Siona, koji je zemaljski zamjenik pravog nebeskog kralja koji vlada nebeskim Sionom. Velika je važnost mjeseca za rane Hrvate, što je detaljno obrazloženo kod Mužića. O životnosti tog simbola više u idućim poglavljima.

1 Edward

de Bono, 289. 289. 3 Ovdje stoji lapsus kalami u originalu Bela III. Što naravno nije, pa si uzimam slobodu ispravka. 4 Bože Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, Rijeka 1992., 367. 5 O početku kovanja vidi više kod V. Herman Kaurić, 56 i dalje. 6 Goldstein, 289. 7 Rječnik simbola, Uvod XVII 2 Isto,

8 Sliku prenosim iz knjige B. Mimice. Ova podvrsta banovca kovana u vrijeme hercega Stjepana (1246 - 1247) i bana Stjepana Gutkele (1248-1260) je specifična po siglama ( simbolima sa strana križa, sigle su inaže slova, koja zamjenjuju imena ili nazive. I antički narodi su upotrebljavali sigle na novcu i medaljama. To su najčešće oznake slovom, ali mogu biti i drugi simboli (ptice, ljiljani, križ, zvijezda itd.), a unutar serije pojedini primjerci imaju u križištu dva pupoljka. Takav primjerak ima u Benažičevom članku "Gospodarska simbolika kune". 9 Benažić, Podrijetlo simbola kune na hrvatskom novcu 10 Velika je prednost što se ta rasprava može naći i na internetu pa putnik namjernik ne mora u NSK.

Simbolika “pakračkog banovca”

Zanimljiv je Benažićev prikaz izvora simbolike kune u kojem dovodi našu životinjicu u vezu s Gotima, što

Mjeseca upućuje na mnogostrukost sadržaja koji ljudi vide u njemu. Izdvojio bih astro-

ga približava Mužićevu pogledu na etnogenezu Hrvata.

loško tumačenje po kojem Mjesec "simbolizira pasivni ali plodni princip, noć, vlagu,

"Najraniju pojavu kunolikih životinja na spomenicima nalazimo na kršćanskim spomenicima: ploči oltarne

podsvijest, imaginaciju, psihiku, san, prijemčivost, ženu i sve što je nepostojano, prolazno

pregrade iz Varne te kaseti iz Werdena. Oltarnoj pregradi iz Varne ili je suvremen ili joj prethodi, s obzirom na

i podložno utjecajima16." Benažić nam opet napominje da dolaskom nove dinastije na

njezinu široku dataciju od IV. - VI. st., znak na štitu gotskog "plemena" Vcsa (IV. st.). (...) Sva ova tri spomeni-

avers umjesto gornje zvijezde dolazi kruna. Ta nova dinastija, koju dovedoše naši Šubići,

ka mogla bi biti u svezi sa zapadnim Gotima i njihovim putem od Ukrajine, pa preko Bugarske do južne Špan-

ima francuske korijene te je još jedan pokazatelj naše srednjovjekovne povezanosti s europskim kulturnim

jolske - Katalonije." Dvojna simbolika te borbene životinjice spaja se u kralju."Kralj je pod zaštitom ženskog

centrima. ''Anžuvinci će isto tako na revers umjesto zvijezde i polumjeseca sa zvijezdom staviti sa svake strane

načela Prirode, koje simboliziraju kuna ili pas (...) Ono je sastavni dio svakog čovjeka, koji mudrac mora pre-

križa po jednu pticu. Otada polumjesec sa zvijezdom s reversa prelazi na avers i zamjenjuje jednu zvijezdu, što

poznati u sebi i sjediniti se s njim11."

pokazuje njegovu ključnu ulogu u simboličnoj poruci koju novac nosi. Kao zemaljski simbol on nije smio biti izostavljen s novca. Mjesečeva simbolika na reversu, iznad križa, svakako je bila vezana s mističnom ulogom koju Sunce i Mjesec imaju tijekom Isusove krucifikacije. Sunce i mjesec standardni su dio ikonografskog

2) Dvije šestokrake zvijezde između kojih kuna trči

prikaza krucifikacije. Ako se takav simbol premješta ispod nogu kune, tada i kuna mora imati neko simbolično značenje, u koje će se polumjesec sa zvijezdom uklopiti17." A ako zvijezda predstavlja Mars, tada je još očitija

Šesterokrake

zvijezde mogu označavati i Mars i Veneru12. Ali,

astrološka simbolika na slavonskom nebu i dobar je opis borbe Slavonaca sa svojim osjećajima.

skloniji sam vjerovanju da predstavljaju Mars. Velikim dijelom i zbog toga što je latinski naziv za kunu Martes, pa i otuda veza ove borbene životinjice s crvenim planetom. Iako, astrološki gledano (a astrologi-

4) Dvostruki ili lorenski križ

ja je svojevrstan metajezik srednjeg vijeka) zvijezde oko kune mogu predstavljati opoziciju Marsa i Venere. Što dijelom dobro opisuje

Nosio

Slavoniju razapetu između rata i želje za mirom i blagostanjem. Kada

se pred patrijarsima (biskupima pet prvobitnih biskupija srednjovjekovnog

Vladislav Jagelović dodjeljuje grb13 Slavoniji 1496. godine, pritom

kršćanstva18) pa otuda i naziv patrijarhalni. Manja prečka je naravno za natpis iznad

objašnjava značenje šesterokrake zvijezde kao prikaz Marsa i potrebe

Isusove glave. Poznati I.N.R.I. u kojem REX - kralj, povezuje svetost Kristove krvi sa

za ratobornošću, kad je Slavonija krajem 15 st. glavna brana prema Turcima. Međutim u vrijeme nastanka

svetošću kraljevske krvi. "Kršćanski alkemičar nastoji svojim opusom postići ono što je

banovca još nema Turaka, pa bi se trebalo složiti s mišljenjem L. Korčmaroša da ta zvijezda , uz naravno mjesec

postigao Isus žrtvujući se za čovječanstvo. To je jasno izraženo i na nekim ilustracijama

koji je njegov pratitelj, predstavlja najstariji hrvatski grb14. Time se odmah nadovezujemo na sljedeći motiv.

alkemijskih djela kršćanske provenijencije. Alkemijska djela ovog kasnijeg razdoblja jasno nam pokazuju da su kuna ili zerdav (ictis) imali važnu ulogu u alkemijskoj simbol-

3) Mjesec

ici19." Korištenje ovog tipa križa pokazuje još neprekinute veze s cjelovitim kršćanstvom.

”Nepobitna svjedočanstva o golemoj raširenosti kulta Mjeseca ostala su sačuvana, u dobrim dijelom, nikad kristijaniziranoj srednjovjekovnoj Bosni. Mjesec i zvijezde su gotovo najčešći simboli na stećcima15." O različitim razinama značenja govori se u brojnih naroda i pjesnika. Vjerojatno sama simbolika promjenjivog 11 Benažić,

Zaključak mišljenje o Veneri vidjeti više kod Mužića, 242. 13 U knjizi M. Atlagića se može vidjeti kako su zvijezda i mjesec najučestaliji od nebeskih tijela na grbovima slavonskog plemstva. Atlagić, 135-136. 14 Mužić, 241. 15 Mužić, 241. 12 Za

Rječnik simbola, 409. pristup ostvaren 26. 7. 2006. 18 J. Hall, 168. 19 Benažić, Kuna u alkemijskoj simbolici 16

17 Benažić,

Simbolika “pakračkog banovca”

5) Ljiljani sa strane donje prečke križa "Spajajući u sebi simboliku vode sa simbolikom mjeseca i snova, ljiljan postaje cvijetom intenzivne ljubavi, koja zbog svoje dvosmislenosti može biti nestvarna, potisnuta ili sublimirana. Kad je sublimirana , ljiljan posta-

Simbolika “pakračkog banovca”

LITERATURA: 1. Benažić, Aleksandar: Podrijetlo simbola kune na hrvatskom novcu, Numizmatičke vijesti, broj 54, 55 Zagreb, 2001, 2002. www.numizmatika.antikviteti.net/imekuna

je cvijetom slave20." Kao takvog su ga vjerojatno preuzeli i francuski kraljevi, a posredstvom ivanovaca i tem-

2. Edward de Bono, Povijest izuma : od kotača do računala, Split 2005.

plara, koji bijaše najvećim dijelom Francuzi, eto ga i na našem banovcu (pretpostavljam). To mi izgleda najlo-

3. Chevalier, J, Gheerbrant, A., (ur.), Rječnik simbola, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1994.

gičnije rješenje za izostanak banovih inicijala na seriji koja nas zanima, a poznato je da ovi redovničko-viteški

4. Goldstein, Ivo: Hrvatska povijest, Zagreb, 2003.

redovi nisu zazirali od novca. Mogli su samo pomoći Beli IV. u izradi što kvalitetnije monete za Slavoniju. Inače

5. Hall, James; Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb, 1998.

FLEUR-DE-LYS, amblem francuskih kraljeva21 nalazi se i na hermelinskom plaštu Karla Velikog (veza s

6. Herman Kaurić, Vijoleta: Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod, 2005.

kunom!?). Isto tako je i atribut arhanđela Gabrijela i veza s Djevicom Marijom

7. Mimica, Bože: Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, 1991. 8. Mužić, Ivan: Hrvati i autohtonost, Split, 2001.

6) Dvije okrunjene glave Ispreplitanje simbola se nastavlja, osim lorenskog križa i posvećene kraljevske krvi imamo sučeljene dvije okrunjene glave, čije je klasično tumačenje političko da predstavljaju kralja i njegovog sina, hercega koji upravlja prekodravskim posjedom. Međutim, kralj i kraljica imaju dublje alkemijsko značenje i simboliku koja je primjerenija sadržaju novčića. U posljednjem činu alkemijskog opusa, kralj i kraljica - Sol i Luna, će ponovnim spajanjem stvoriti kamen mudrosti. "Alkemijska peć, u kojoj se odvija alkemijski opus, zapravo imaju istu simboličku vrijednost. Simbolički izražavaju tehnološka sredstva pretvorbe nesavršene smrtne puti materije u savršenu besmrtnu dušu.22" Kraljici u prilog bi mogao ići i podatak da su kraljice na području Požeške županije "imale neograničeno pravo raspolaganja svim prihodima i zemljišnim posjedima"23.

Kako god bilo time smo došli do kraja s nizanjem motiva monete banalis. Ili je srednji vijek u novcu vidio i priliku za širenje duhovne svijesti ili se odveć bujna mašta autora razmahala. U svakom slučaju, čitateljima želim puno novca (kuna) i visoku razinu svijesti.

20 Rječnik

simbola, 369. J. Hall, 90. 22 Benažić, Indoeuropska simbolika istih slika 23 Herman Kaurić, 57. 21

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

O povijesti Pakraca i okolice u hrvatskoj historiografiji se dosta pisalo, ali ipak sve do nedavno o povijesti grada nije bila napisana niti jedna kvalitetna (apolitička) cjelovita monografija. Stranice o povijesti Pakraca leže

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave Branko Križan

razbacane po raznim hrvatskim i mađarskim znanstvenim i neznanstvenim časopisima, pa čak i u hrvatskom dnevnom tisku prve polovice XX. stoljeća3. Budući da se radi o jednom od najvećih i najznačajnijih srednjovjekovnih slavonskih gradova ta nas činjenica začuđuje. Isprva se čini se da je razlog bio političke naravi. Naime, radilo se o sukobu mađarskih i hrvatskih povjesničara o pitanju političke pripadnosti Slavonije u ranom srednjem vijeku koji se vodio u drugoj polovici

Memoria minuitur, nisi eam exerceas. Pamćenje slabi ako ga ne vježbaš

XIX. vijeka i u prvoj polovici XX. vijeka4. Hrvatski povjesničari, predvođeni Vjekoslavom Klaićem prionuli su tada na minuciozno proučavanje kral-

1. Uvod

jevskih darovnica koje se odnose na Slavoniju5. To je pogodovalo i istraživanju povijesti manjih naselja pa se tako stvorio interes za proučavanje povijesti Pakraca. Interes je ipak bio umjetan6 jer te se povjesničarske

Mnogi stariji Pakračani reći će da je Pakrac svoje zlatno doba doživio u XX. stoljeću, no činjenica je da je već tijekom šezdesetih godina istog stoljeća grad demografski počeo stagnirati, iako je napredovao na gospodarskoindustrijskom polju.1 Čini se da su razaranja tijekom Domovinskog rata bila koban udarac za Pakrac jer se on neće dugo oporaviti ni u gospodarskom ni u demografskom pogledu. Treba prihvatiti činjenicu da grad Pakrac trenutno, ma kako Pakračanima bio u srcu, ima mali kulturni, ekonomski, administrativni i prometni značaj, ali zato treba istaknuti njegov veliki povijesni značaj i doprinos obogaćivanju hrvatske srednjovjekovne povijesti. Grad (utvrda s podgrađem) na svom je vrhuncu bio u drugoj polovici XIII. i tokom XIV. i XV. stoljeća i to je njegovo pravo zlatno doba. Pakrac su (iz)gradili ivanovci (hospitalci), srednjovjekovni redovnički red sv. Ivana Jeruzalemskog (lat. Fratri hospitalis sancti Johhanis Hierosolimitani) osnovan u Jeruzalemu 1099. Ime su dobili po prvom samostanu njihova reda u Jeruzalemu koji je bio u blizini crkve sv. Ivana Krstitelja. Početkom XIV. stoljeća Pakrac je činila velika i slavna utvrda sv. Ivana - sa branič-kulom u sredini - u kojoj su stanovali vitezovi sv. Ivana, ivanovci, čija je uloga bila čuvati ključne prometnice i suzbijati (bosanske) patarene. Upravo je branič-kula dokaz da su utvrdu gradili hospitalci jer je građena gotovo istodobno kada i u Francuskoj. Kako vidimo tada Pakrac nije po ničemu zaostajao za suvremenom zapadnom Europom. Pakrac je ležao na raskrižju ključnih prometnica i zato je bio sjedište pakračkog preceptorata (frater Hugo, preceptor de Puchruch 1278.) i utvrđeni grad (castrum s Joannis de Pucherts 1326.)2. U Pakracu je osnovana prva hrvatska kovnica

rasprave nisu vodile zbog samog Pakraca. Njih treba promatrati u sjeni šireg sukoba hrvatske i mađarske historiografije oko pitanja pripadnosti Slavonije koji se i nakon raspada Habsburške Monarhije još više rasplamsao, ali zato postajao sve kvalitetniji7. Pa ipak, pokazalo se da neosporivi znanstveni dokazi o nazočnosti Hrvata i hrvatske vlasti na području današnje Slavonije u X. i XI. postoje u pisanom i arheološkom obliku i da oni smještaju Slavoniju u integralni dio hrvatske, a ne mađarske povijesti. Međutim, nakon smrti kralja Zvonimira Slavonija, iz više razloga, počinje sve više ulaziti u sjenu i sfere ugarskog dijela kraljevstva, pa se počelo činiti da hrvatska vlast u Slavoniji tijekom ranog srednjeg vijeka nikada nije ni postojala. Mađari su kasnije, pojavom agresivnog nacionalizma te činjenice iz razvijenog i kasnog srednjeg vijeka pokušali iskoristiti i transponirati ih u rani srednji vijek. U grčevitom povjesničarskom ratu mađarski povjesničari su u tome spriječeni, no ostaje činjenica da svi povijesni izvori tijekom tih 200 godina potvrđuju mađarsku vlast u Slavoniji, koja tada nije imala nikakav politički subjektivitet. Treba istaknuti činjenicu da pisana vrela vezana za Pakrac, a pogotovo okolicu, idu više na ruku mađarskim povjesničarima koji su i pomoću izvora za povijest Pakraca retrogradno pokušali dokazati da je Slavonija i prije XI. vijeka bila mađarska zemlja i da je sav teritorij pod jurizdikcijom pečujske biskupije i šomođskog župana pripadao Mađarskoj, a ne Hrvatskoj.8

novca zvanog banovac (lat. moneta banalis). Osim u Zagrebu i Čazmi; i u Pakracu je povremeno stolovao slavni 3 Vijoleta

herceg Koloman, brat još slavnijeg hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. U Pakracu su stolovali vranski priori, npr. Ivan Paližna, banovi Stjepan Gutkeled i Nikola Šubić Zrinski, barun Trenk itd. Dok je u Pakracu hrvatski ban kovao novac, gradovi kao: Bjelovar, Vinkovci, Nova Gradiška, Daruvar, Kutina, Novska, Županja i Karlovac bili su sela ili čak nisu postojali.

1 Državni

zavod za statistiku, Narodnosni i vjerski sastav stanovništva hrvatske po naseljima 1880-1991., Republika Hrvatska, svezak 4, Zagreb, 1998., 2209. 2 Lelja Dobronić, Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, Biblioteka Povjesnica, Zagreb, 2002, 133.

Herman–Kaurić, Krhotine povijesti Pakraca, Hrvatski Institut za povijest, Slavonski Brod, 2004., 37-47. političari, zaraženi panmađarskim nacionalizmom, namjeravali su osporiti Hrvatsko-ugarsku nagodbu i ukinuti Hrvatskoj politički subjektivitet. Pravo na ukidanje nagodbe temeljili su na pogrješnom uvjerenju da su Arpad i njegovi konjanici osvojili Slavoniju u X. vijeku. Većina hrvatskih političara, takve i slične tvrdnje, još je upornije i energičnije osporavala. Sukob je odmah zaintrigirao hrvatske i mađarske povjesničare pa se politička bitka gotovo u cijelosti transponirala na povjesničarsku koja još uvijek - u nekim pitanjima – zatinja i danas. 5 Stanko Andrić, Potonuli svijet, Hrvatski institut za povijest, Podružnica Slavonski Brod, 2002., 47-52. 6 Danas Pakračani od svoje utvrde mogu vidjeti ostatke ostataka na rijetkim fotografijama. Znamenitu utvrdu, koja je izgleda nekim neobrazovanim ljudima smetala, a koju ni Turci nisu dirali, trebalo je zaštititi i konzervirati, a ne dopustiti da ona bude sravnjena sa zemljom! 7 Mnoga pitanja oko ranosrednjovjekovne pripadnosti Slavonije do danas su riješena u korist Hrvatske, zahvaljujući arheologiji i jenjavanju nacionalističkih pogleda u obje historiografije. 8 Službeno ime Hrvatske od 1059. - 1359.g. glasi ''Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije'' (Regnum Croatiae et Dalmatiae) 4 Mađarski

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

U tom tvrdoglavom9 povjesničarskom ratu za Slavoniju, čak su i hrvatski povjesničari različito tumačili povia) O Slavoniji

jesna vrela o Pakracu,što je rezultiralo raznovrsnim pogledima naše historiografije na njegovu povijest i ulogu koja nije bila beznačajna u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Ipak, pogrešno bi bilo reći da se o Pakracu slabo pisalo u drugoj polovici XX. vijeka jer se nastojalo zabo-

Kako sam u uvodu ovog članka govorio o mađarskim pretenzijama na Slavoniju, tako ću detaljnije izložiti

raviti na tu za hrvatsku povijest - ako se gleda iz ultranacionalističke perspektive - izgubljenu bitku u naposli-

neke indikativne činjenice vezane uz povijest ove hrvatske pokrajine koja se teritorijalno počela formirati kra-

jetku dobivenom ratu za Slavoniju.

jem IX. stoljeća, a imenom krajem XI. stoljeća.

Pravi razlog neizdavanja nijedne cjelovite povijesne monografije o Pakracu leži u izgubljenoj povijesnoj svi-

Za gospodarski procvat Slavonije u XIII. vijeku kada ona ''…dobiva prvu čvršću političku i crkvenu organi-

jesti samih Pakračana. Tu raniju povijesnu neosviještenost najbolje je opisao povjesničar Đuro Szabo: ''Grad je

zaciju, bilo je odlučujuće to što se dinastija Arpadovića za dvjestogodišnjeg života u Panoniji uspjela ne samo

Pakrac danas gotovo sav razvaljen, ali još je do pred par godina bilo od njega znatnijih ostataka, a god. 1864.

učvrstiti nego i organizirati političku vlast.''12

učinjen je tlocrt, kada su se pravile katastralne mape…Nepravilan peterokut opasan je čvrstim zidom…a na

Političku vlast karakterizirale su institucije županija i utvrđeni gradovi, no glavni oslonac mađarske vlasti u

uglovima peterokuta bile su okrugle kule…Danas u Pakracu nema ni ruševina grada.''10 Ondašnji nemar građana

Slavoniji bila je Zagrebačka biskupija.13 Naime, Zvonimirov šurjak, mađarski kralj Ladislav, 1091. godine napa-

karakterizira i činjenica da Pakračani nisu ništa učinili na sprječavanju procesa rušenja starog grada, a sadašnji

da Hrvatsku14 i utemeljuje na prostoru zapadno i istočno od Gvozda novi oblik državne15, ali i crkvene organi-

da nam pred očima propadaju Trenkova vojarna i Spahijski podrum.

zacije jer 1094. Ladislav osniva Zagrebačku biskupiju na teritoriju nekadašnje Sisačke biskupije.16 Njezino

Da za pakračku povijest dolaze bolja vremena, pokazala je dugo čekana prva kvalitetna i cjelovita znanstvena monografija o Pakracu koju je napisala povjesničarka Vijoleta Herman – Kaurić. Autorica je u poglavlju o

utemeljenje ima golemu važnost za kulturnu povijest Hrvata jer je u Slavoniju stigao dodatan impuls civilizacije i kulture zapadne Europe, ovaj put ne iz Dalmacije, nego iz Panonije.

srednjem vijeku napravila iscrpnu analizu povijesti historiografskih problema vezanih uz Pakrac.11 Između osta-

Vrijeme je pokazalo da je osnivanje Zagrebačke biskupije po hrvatski identitet Slavonije imalo ipak samo

loga, ta knjiga je ponovo podsjetila na stare neriješene probleme geneze pakračkog feudalnog posjeda, odnosno

trenutne posljedice. Naime, od tada su se krajevi od Gvozda na sjever morali oslanjati na ugarsku crkvu, a ne

grada Pakraca.

hrvatsku, odnosno na splitskog nadbiskupa, ''…koji je kao što je poznato, za sebe svojatao crkvenu vlast do obale

Kako su neki ključni povijesni problemi vezani uz same početke Pakraca u XIII. vijeku zasad ostali samo

Dunava.''17 Već u XIII. stoljeću, zagrebački biskup počinje biti, umjesto glavnog oslonca mađarskog kralja u Slavoniji i

detektirani i prikazani, ali ne i zaista riješeni, cilj se ovog članka nameće sam od sebe - usporednom analizom tri (dosad su to uvijek bila dva) ključna diplomatička izvora dati odgovore na neriješena pitanja koja pretvaraju

Hrvatskoj, prvo prikriveni, a zatim njegov otvoreni protivnik.18 Ime, Slavonija, iako slavenskog porijekla, dakle zemlja gdje žive Slaveni, mađarske je provenijencije19.

proučavanje najranije povijesti grada Pakraca i njegove okolice u - za povjesničare - pravi znanstveni izazov. Pitanja glase: a) Kada se Pakrac prvi put spominje?

Pojam Slavonije teritorijalno je varirao kroz povijest.20 Mađarski je kralj, kao stranac, pod tim pojmom podrazu-

b) Kojoj je srednjovjekovnoj županiji pripadao Pakrac u XIII. vijeku? c) Tko je bio prvi poznati feudalni gospodar Pakraca?

12 Nada

Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb, 1976., 253. Zagrebačka biskupija bila je podijeljena u 14 arhiđakonata i nekoliko stotina župa. Koliko je zagrebački biskup bio moćan, govori podatak iz 1185.godine. On je imao godišnji prihod od 1500 maraka, dok tada zadarski biskup ima 400, a splitski nadbiskup 500 maraka. 14 Ladislav je prešao Dravu južno od Virovitice kod mjesta Vaška. Odatle je krenuo prema zapadu i kasnije jugu. Došao je do Bihaća koji je tada nazvan ''Otok sv. Ladislava''. Dalje prema jugu nije krenuo jer su na Mađarsku navalili Kumani poslani od Bizanta kako bi zaštitili Hrvatsku. Koliko je Ladislav bio 1091. blizu stjecanju hrvatskog prijestolja, svjedoči i njegovo pismo opatu Oderiziju, bliskom prijatelju pape: ''…quia Sclavoniam iam fere totam acquisiui.'' Iz ovog fragmenta Ladislavovog pisma se vidi da on pod Slavonijom smatra cijelu Hrvatsku, no on se nije usudio papi reći da je osvojio Hrvatsku, već je diplomatski naziva Slavonijom. 15 Odvaja sjeverni dio kraljevstva od južnog. Sjeverni će dio postati Slavonija, dok će južni ostati Hrvatska. 16 Smičiklas, CD I; doc. 158, p. 197. ''Regnante nobilissimo rege Ladisclauo, Strigoniensis uero ecclesie primatum Acha gubernante et Baaciensi archiepiscopo Fabiano existente, Bespremensi episcopo Cosma pallatino comite Iula, Semegiensi comite Grab, predictus rex diuina gratia inspirante horum ceterorumque nobilium consilio Zagrabiensem constituit episcopatum, videlicet ut, quos error idolatrie a dei cultura extraneos facerat…'' 17 Nada Klaić, n.dj., 265. 18 Više o tome u knjizi Luje Margetića, Zagreb i Slavonija, Izbor studija, HAZU, Zagreb, 2000., 88-89. 19 1091. kada mađarski kralj Ladislav osvaja sjeverni dio hrvatskog kraljevstva, on ga želi crkveno i politički odvojiti od ostatka Hrvatske koji nije uspio zauzeti, pa ga zato počinje drugačije nazivati. Ladislav nije doživio osvajanje ostatka Hrvatske. Tek 1102. njegov nasljednik Koloman kiti se naslovom kralja Hrvatske i Dalmacije nakon dogovora o personalnoj uniji Hrvata i Mađara. 20 Slavonija je prvo obuhvaćala prostor srednjovjekovne zagrebačke biskupije koja nije obuhvaćala istočni dio današnje Slavonije. Taj dio Slavonije bio je pod jurisdikcijom biskupa u Pečuhu, a kasnije i Đakovu. 13

d) Kojem je viteškom crkvenom redu pripadao Pakrac? e) Kojoj je biskupiji pripadao Pakrac u XIII. vijeku? Budući da sam pronašao novi izvor za najraniju povijest našeg grada koji je, čini se, bio zanemaren, smatran nebitnim, ili najvjerojatnije nije bio otkriven, mislim da na neka pitanja možemo dati prilično uvjerljive odgovore. Prije kretanja sa temom rasprave, smatram neophodnim, radi upoznavanja stanja na terenu, rasvijetliti vremenski i prostorno-politički kontekst rađanja grada Pakraca i njegove okolice.

9 Zbog

sljepila političke ideologije i nacionalne euforije, hrvatski i mađarski povjesničari se dugo nisu mogli usuglasiti oko rješenja temeljnih pitanja o slavonskoj povijesti. Mađarski su povjesničari svoje tvrdnje potkrjepljivali dokazima koji su više zadovoljavali emocionalne negoli znanstvene kriterije. 10 Gjuro Szabo, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1920., 115. 11 Vijoleta Herman – Kaurić, n. dj. 37-47.

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

mijevao prvo cijelu Hrvatsku, budući da su Hrvati slavensko pleme21. Mađarima su Hrvati prije svega bili

mena nisu morala biti zajednice istog podrijetla nego da se: ''…radilo o polietničkim zajednicama koje u cijelosti

Slaveni, upravo zato su tu hrvatsku pokrajinu, njima s one strane Drave, zvali Slavonija: ''…premda je već u

ne povezuje ista krv nego i neka zajednička tradicijska jezgra i običaji koje su te heterogene skupine prihvatile

ranom srednjem vijeku ta cjelina postala sastavnim dijelom hrvatskog društvenog i političkog prostora.''22

i priznavale ih.''30 Arheološki nalazi svjedoče i o borbama Hrvata i Mađara.31 Zato treba nakon 1091. odnosno

Naime, sve od doseljenja23 pa do 1091. godine teritorijem od Jadrana do Drave24 vladali su hrvatski knezovi

1102. godine razlikovati etničku i društvenu od političke pripadnosti srednjovjekovnog slavonskog prostora.

i kraljevi. Prema tome, odmah nakon dolaska iz pradomovine,25 Hrvati su osnovali dvije samostalne države –

Kasnije, u XIII. i XIV. stoljeću, taj umjetni naziv Slavonija, uhvatio je korijena samo na uskom prostoru

Primorsku i Panonsku Hrvatsku - koje su bile u nekoj vrsti srednjovjekovne konfederacije sve do početka X.

među Savom i Dravom. Dakle, tek nakon dva i pol stoljeća stvaranja pojma Slavonija, ona postaje politički sub-

stoljeća, kada je Tomislav, radi efikasnije obrane od Mađara, dvije hrvatske kneževine ujedinio u kraljevstvo.

jekt unutar hrvatsko-ugarske zajednice.

U titulu hrvatskog kralja ulazila je osim Hrvatske i Dalmacija, pa se on u ispravama naziva ''rex Croatiae et

Slavonija, taj od stranaca izmišljeni naziv za Panonsku Hrvatsku,32 izmišljen krajem XI. stoljeća, uspio se

Dalmatiae''26. Budući da u toj tituli nikada nije navedena Slavonija, logički se nameće zaključak da se pod

učvrstiti tek u XIII. stoljeću kroz nazive ''dux totius Sclavoniae'' i ''regnum Sclavoniae'', no taj se regnum ''…još

Hrvatskom smatrao čitav prostor od Drave do Jadrana.

oko dva i pol stoljeća nikada ne pojavljuje u tituli ugarsko-hrvatskih kraljeva? Razlog leži u tome, što je regnum

To uostalom dokazuju i arheološki nalazi. Oni su pokazali da se zemlji između Save, Drave i Dunava

Sclavonie nastao objedinjavanjem nekoliko županija (komitata) i to u prvom redu ''pravih'' županija, naime zagre-

miješaju moravski Slaveni27 odnosno Slaveni bjelobrdske kulture28, sa Hrvatima29 što govori da su Hrvati

bačke i križevačke, tj. samoupravnih zajednica zemljoposjednika, ali i onih ''županija'' kao npr. Zagorje, koje su

Panonske Hrvatske bili kompleksna tvorevina. To nas ne treba zabrinjavati jer su široko postavljena detaljna

zapravo bile manja ili veća vlastelinstva u kojima je zbog malog broja zemljoposjednika u prvom redu plemića,

istraživanja germanskih, slavenskih pa i stepsko-nomadskih etnogeneza pokazale da ranosrednjovjekovna ple-

sudska vlast ostala u rukama bana. Dakle, regnum Sclavoniae je zajednica nekoliko samoupravnih i nesamoupravnih županija. Ta zajednica ostvaruje svoja prava preko svoje opće skupštine (congregatio generalis)

Usprkos mnogim teorijama i hipotezama o porijeklu i etnogenezi Hrvata, kraniometrijska istraživanja koje je proveo dr. Mario Šlaus, dokazala su da su srednjovjekovni Hrvati slavensko pleme. Pri tome su nalazi tih istraživanja pokazali da su lubanje srednjovjekovnih Hrvata dijametralno suprotne od lubanja tadašnjih Iranaca, Avara i Sarmata, a najbliskije onima sa područja sjeverne Poljske. Više o tome u: Starohrvatska prosvjeta, III serija – svezak 25, Split, 1998, 81-107. 22 Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Školska knjiga, Zagreb, 1998, 136. 23 Razni povijesni izvori dramatično opisuju dolazak slavenskih plemena. Jedan je za povijest Hrvata neprocjenjivo važan. Radi se o knjizi bizantskog cara Konsantina Porfirogeneta. On objašnjava i opisuje dolazak jednog od slavenskih plemena, Hrvata, u Slavoniju tada zvanu Panonija: “Hrvati pak, stanovahu u ono vrijeme s one strane Bavarske (sc. B.K. zapravo Karpata) gdje su sada Bijeli Hrvati. Jedan njihov rod, naime petero braće Klukas, Lobel, Kosenc, Muhlo i Hrvat, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelivši se od njih skupa sa narodom svojim, dođoše u Dalmaciju i nađoše ondje Avare, koji držaše tu zemlju. I neko vrijeme ratujući jedni s drugima, nadjačaju Hrvati i jedne od Avara pokolju, a ostale prisile, da im se pokore. Od toga doba ovladaše tom zemljom (Dalmacijom) Hrvati. Od onih se pak Hrvata, koji dođoše u Dalmaciju, odijeli jedna čest i ovladaše Ilirikom i Panonijom”. Ilirik i Panonija predstavljaju današnju zapadnu Bosnu i Hercegovinu te Slavoniju. 24 Porfirogeneta podupire i splitski srednjovjekovni pisac Arhiđakon Toma (XIII. st.) te zaključci Splitskog Sabora iz 928.g. koji dokazuju da je hrvatski vladar vladao područjem antičke Sisačke biskupije, koja se kasnije prostorno poklapala s prostorom srednjovjekovne Zagrebačke biskupije. Naime, Mađari nisu mogli pomišljati na osvajanje Hrvatske sve dok nisu prethodno osvojili Donju Panoniju, tj. bar do 908. godine, no u to vrijeme Hrvatska je za Muncimira i Tomislava bila u naponu snage. S druge strane, postoje vrlo pouzdane vijesti da je područje antičke Sisačke biskupije, što je tada uglavnom područje srednjovjekovne Slavonije, još 928. bilo crkveno povezano s ostalim hrvatskim krajevima u okviru Salonitanske (Splitske) nadbiskupije. U aktima drugog crkvenog sabora, održanog u Splitu 928., određuje se, među ostalim, da svaka biskupija treba imati ono središte i granice koje su utvrdili sveti očevi: ''U skladu je sa zakonom da se taj (tj. ninski) biskup (postavi) u jednoj od biskupija među onim biskupijama za koje svi znaju da su u ranije vrijeme imale biskupa, to više što su sve dobro napučene i uz Božju pomoć imaju mnogo svećenika i pastve: bilo u skradinskoj bilo u sisačkoj bilo pak u duvanjskoj.'' U vrijeme kada u Hrvatskom vladaju Trpimirovići, Toma Arhiđakon donosi u XV. poglavlju svoje knjige Historia Salonitana važne vijesti koje potvrđuju hrvatsku prisutnost između Drave i Save. Naime, Toma tvrdi da je kninski biskup bio kraljev biskup ''…regalis episcopus…'' koji je slijedio kraljev dvor ''…regis curiam sequebatur…'', i bio jedan od dostojanstvenika ''…unus ex principalibus aule…'', a njegova se vlast protezala sve do Drave ''…sua iuridisdictio usque ad Dravum fluvium extendebatur…'' 25 Pradomovina Hrvata nalazila se na dijelovima teritorija današnje Poljske i Ukrajine. 26 Što se u srednjem vijeku smatralo Dalmacijom, najbolje opisuju riječi slavne hrvatske povjesničarke Nade Klaić, da je Dalmacija ''teritorijalno čudovište''. Naime, nju je činilo samo nekoliko primorskih gradova i otoka: Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor na kopnu te gradovi i otoci Krk, Osor (zajednički naziv za Cres i Lošinj po najvažnijem naselju na otočju) i Rab. Sva ostala zemlja do Drave smatrana je Hrvatskom. 27 Lujo Margetić, Zagreb i Slavonija, Izbor studija, HAZU, Zagreb – Rijeka, 2000. i Mirko Maković, Slavonija 28 Dogovorom nazvana slavenska plemena sa područja današnjih država: Češke, Austrije i Slovenije. 29 Mario Šlaus, Dana Kollmann, Shannon A. Novak, Mario Novak, Temporal Trends in Demographic Profiles and Stress Levels in Medieval (6th–13thCentury) Population Samples from Continental Croatia, Department of Archeology, Croatian Medical Journal, Zagreb, 2002. 21

zemljoposjednika, u kojoj odlučnu riječ imaju plemići. Sudsku vlast vrše u zagrebačkoj i križevačkoj županiji po četiri plemića i dva tvrđavna službenika (iobagiones castri) zajedno sa zagrebačkim ili križevačkim komesom. Njih bira opća skupština regnuma Slavonije. Nadzor nad radom opće skupštine obavlja ban. Sadržaj pojma regnum u smislu samoupravne zajednice županija posve je nešto drugo od sadržaja pojma regnum u sintagmi regnum Croatiae et Dalmatiae, gdje regnum znači kraljevinu, tj. samostalnu, međunarodno priznatu državu...''33

b) O Pakracu prije Pakraca

Područje srednjovjekovne Slavonije34 isprva ograničeno rijekama Dravom i Savom, a kasnije Dravom i

30 Peter

Štih, Vasko Simoniti, Slovenska povijest do prosvjetiteljstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 2004., 38. Šlaus, Dubravko Orlić, Marko Pećina, Osteochondroma in a Skeleton from an 11th Century Croatian Cemetery, Department of Archeology, Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb; and Department of Orthopedic Surgery, Croatian Medical Journal, Zagreb, 2000. 32 Dogovorom s hrvatskim plemstvom, mađarski kralj Koloman je početkom XII. stoljeća osnovao na području južno od Drave instituciju vojvode odnosno hercega čitave Slavonije (lat.''dux totius Sclavoniae'' ) utemeljenu na instituciji hrvatskog kraljevstva (lat. ''regnum Croatiae et Dalmatiae'' ) i teritorija nad kojim je nekoć vladao hrvatski kralj (lat. ''rex Croatiae et Dalmatiae'' ) koji je svoju vlast legitimirao hrvatskim rodom (lat. rex Croatorum ). Tu čast je u pravilu obnašao kraljev najstariji sin, budući kralj. Dakle, pod ''čitavom Slavonijom'' podrazumijevao se inicijalno teritorij od Drave do jadranskog mora. Kasnije, u XIII. Stoljeću, počinje proces osnivanja posebnog kraljevstva (lat. regnum Sclavoniae) koje je dovršeno 1359 godine. Regnum Sclavonie se teritorijalno poklapalo s teritorijem Zagrebačke biskupije. 33 Lujo Margetić, n.dj., 93. 34 U srednjovjekovnim izvorima ne samo mađarske provenijencije ''Sclavonia'' je sve do sredine XIII. stoljeća sinonim za prostor od Drave do Jadrana. Čini se da je još u doba kralja Kolomana, naziv Slavonija bio naziv za prostor od Drave do Jadrana i čini se sinonim za Hrvatsku odnosno hrvatski dio novouspostavljene državne zajednice u obliku personalne unije. U vrijeme kralja Bele IV., tj. nakon 1250.g. to više nisu sinonimi, jer Slavonija tada postaje prostor od Drave do Plješivice, a Hrvatska prostor južno i zapadno od te planine. Inače, nazivi; Slavonija i Hrvatska, isprepliću se tijekom čitavog srednjeg vijeka, pri čemu često stranci ali i domaći ljudi nerijetko samu Hrvatsku nazivaju Slavonijom ili Dalmacijom. 31 Mario

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

Sanom, bilo je - zbog svog geografskog položaja35 - izrazito izloženo upadima raznih barbarskih germanskih

iz tog vremena načinjeni prema dotadašnjim političko-administrativnim granicama i da su im središta utvrđivana

ratničkih plemena nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva. To je neprestano bilo tranzitno područje i granica,

prema županijskim središtima. Srednjovjekovno Svetačje protezalo se od Save prema sjeveru do potoka

ali istodobno i most različitih kultura, naroda i država sve dok na područje cijele jugoistočne europe početkom

Đurđičke te od potoka Ljesnice ili Sloboštine do stare Stupčanice, današnje Ilove. Čitav taj kraj srednjovjekovne

VII. stoljeća nisu stigla sjedilačka slavenska plemena predvođena i podređena nomadskim Avarima.36

isprave nazivaju Svetačjem, ali se javljaju i lokalni nazivi za njegove manje dijelove. Obično se središnji dio

Iako su Slaveni živjeli više ratarskim nego nomadskim načinom života, karakteristično je za sve ranosred-

Svetačja nazivao imenom Pakar, a onaj sjeverniji Toplica. Kako je Svetačje zajedno s Pakrom i Toplicom neko-

njovjekovne rodovske i plemenske društvene zajednice često seljenje zbog primitivnog načina poljodjelstva.

liko stoljeća bilo upravna župa (županija), nastale su tu nakon 1102. godine zemlje gradskih jobagiona i kas-

Navedeni razlozi su otežavali uspostavu vlasti srednjovjekovnih vladara. Malo je bilo stalnih stanovnika jer su

trenza. Gradske zemlje u Pakru dobili su od dvora mađarski plemići Tetenji, a u južnom Svetačju i Toplici

još ''…Ladislav i Koloman zakonskim mjerama morali vraćati stanovnike sela na područje njihovih crkava. Tako

plemići koji su po toj zemlji stekli plemićki pridjev Svetački. Južni dio Svetačja zauzimao zemljište sjeverno od

su tek popisi, prije svega kraljevskih posjeda, omogućili da se stvore čvršće granice vlastelinstava i da se provede

Save i Velikog Struga preko brda do potoka Pakraca, današnje Pakre. Istočna granica toga područja podudarala

njihovo teritorijalno ograničenje.''37

se s tokom potoka Ljesnice ili Sloboštine, a zapadna s tokom potoka Velike, današnje Subotske. U XII. stoljeću

Pakračko područje na svjetlo povijesti izlazi tek u XIII. stoljeću jer prije XIII. stoljeća ne postoji nijedan

to gradsko zemljište je kraljevskom darovnicom stekao dvorski službenik Tibolt sa svojih šest sinova. Središnji

podatak o Pakracu. Ti podaci se tada pojavljuju zbog rezultata uvođenja feudalnih odnosa u Slavoniji od strane

dio starog Svetačja zvao se Pakar, u kajkavskom narječju Peker. Ime tog dijela Svetačja potječe od potoka Pakra,

Arpadovića. Njihova je uloga u slavonskoj povijesti inicijalno bila civilizatorska jer su osnivanjem Zagrebačke

današnje Bijele, koja izvire u istočnom dijelu Toplice i teče središnjim dijelom Svetačja.''40

biskupije i novih županija ne samo učvrstili kršćanstvo nego i administrativno uredili Slavoniju. Naime, posto-

U prometno-geografskom pogledu, pakračko područje u srednjem vijeku imalo je značenje lokalnog

ji podatak Ivana arhiđakona Goričkog iz 1334. godine, da je Zagrebačka biskupija podijeljena u 14 arhiđakona-

prometnog čvorišta zbog križanja transverzalnog puta iz Mađarske za dubičku županiju (prostirala se s obje

ta.38 Nema sumnje da je podjela uslijedila nakon osnivanja biskupije, pa zato možemo reći da je tako bilo i kas-

strane Save, sa sjedištem u današnjoj Bosanskoj Dubici) i dalje prema Hrvatskoj i puta Požega - Zagreb, nazvan

nije.39 Jedan od 14 arhiđakonata zvao se Svetačje. On je u XIV. vijeku bio omeđen prirodnim granicama, naime

putem kralja Kolomana (''via Colomani regis'').41

vodotocima: na sjeveru Đurđičkom, na zapadu Ilovom, na jugu Savom, a istoku Pakrom. Što se krije iza imena Svetačje?

Nema sumnje da je isprva čitava Slavonija42, uključujući i Pakrac i okolicu, činila posjed mađarskog kralja. No, kako Ladislav nije mogao sam vladati Slavonijom, razdijelio je njezine zapadne dijelove plemićima, pa su

To je hrvatsko ime za staru hrvatsku županiju u dijelu zapadne Slavonije oko današnjih naselja Lipovljana i

zato na području zapadno od rijeke Ilove podaci o kraljevskim posjedima izvanredno rijetki jer su ondje pre-

Novske. Izgleda da je ime male županije naknadno preneseno na ime cijelog arhiđakonata koji je prostorno bio

vladavali feudalni posjedi velikih i malih plemića te Zagrebačke biskupije i Kaptola. U županijama istočno od

dvostruko veći od starohrvatske županije.

vojničke ceste43 kralj je imao velike posjede, pa čak i cijele županije, a ''…jedna od najvažnijih županija za

Naime, u srednjovjekovnim ispravama ime arhiđakonata Svetačje se pisalo u oblicima: ''…Zenthe, Zenche,

Arpadoviće bilo je Rovišće. Njegova važnost je u tome što su komitati i kastra njemu na istok vrlo često pri-

Zempche, Zinche, Zynche ili Scinza. To ime je označavalo dva zemljopisna pojma: naziv jedne od

padala hercegu ili šomođskom županu. To su utvrde i komitati Česmica, Garić i Grđevac. I Virovitica je zajed-

starohrvatskih župa (županija) toga dijela Slavonije i jedno od upravnih područja (arhiđakonata) Zagrebačke

no s Požegom u to doba često herceški, odnosno kraljevski posjed. U kraljičin se posjed povremeno ubraja i sri-

biskupije. O starohrvatskoj župi (županiji) Svetačju nema pisanih potvrda jer je ona dokinuta odmah nakon ulas-

jemska županija spojena s čitavim nizom županija na Dravi. Tek iz činjenice da su neki posjedi, na primjer

ka Kraljevine Hrvatske u državnu zajednicu sa Kraljevinom Ugarskom. Nema dvojbe da su crkveni arhiđakonati

Moslavina (u kojoj su potomci bana Makarija) ili Svetačje na Savi (u rukama Tiboltovića), oduvijek izvan poz-

35 Na

tom prostoru i danas se još uvijek spaja južni dio panonske nizine sa sjevernim obroncima dinarskog gorja i krajnjim istočnim obroncima Alpa, a istovremeno je to područje ispresijecano mnogim rijekama, jezerima i močvarama kojima je Slavonija u to vrijeme obilovala, a o šumama da i ne govorimo. Cijela je Slavonija u srednjem vijeku zapravo bila jedna velika šuma ispresijecana mnoštvom rijeka. Takvo vodenasto-šumsko stanje bilo je karakteristično za Slavoniju od propasti Zapadnog Rimskog Carstva pa sve do XIX. stoljeća. 36 Peter Štih, Vasko Simoniti, Slovenska povijest do prosvjetiteljstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 2004, 5. 37 Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb, 1976, 257. 38 Franjo Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Školska knjiga, Zagreb, 1996. (Gora, Gorica, Zagreb, Zagorje, Varaždin, Bekšin, Kalnik, Vrbovec, Čazma, Komarnica, Svetačje, Dubica, Gušće, Vaška.) 39 Zagrebačka biskupija obuhvaćala je najveći dio današnje kontinentalne Hrvatske i veći dio današnje sjeverozapadne Bosne. Ona se protezala na istok do Vaške, zatim preko sljemena Papuka i Psunja do Bosanskog Kobaša, pa rijekom Ukrinom istočno od Prnjavora na jug te, obuhvaćajući i kotorvaroško područje, zatim je izlazila na rijeku Vrbas sjeverno od Jajca i dalje na rijeku Sanu blizu Ključa, a odatle prema sjeverozapadu na rijeku Unu, graničeći s kninskom biskupijom sve do Pećigrada, a zatim sjeverno od Bihaća na granicu s Krbavskom biskupijom. Poznato je da granice crkvenih područja, npr. biskupija, uvijek prate političku podjelu, a politička opet prati tradicionalne ili etničke, odnosno plemenske granice.

natih županijskih granica navodi na misao da su otuđeni već za prvih Arpadovića. Prema jednom mišljenju Svetačje doista dobiva, vjerojatno za Ladislava, šimeški župan Grab koji pomaže Ladislavu pri prijelazu u Slavoniju. U prilog pretpostavci da je Svetačje vrlo rano otuđeno govori i činjenica da je ono poseban arhiđakonat u Zagrebačkoj biskupiji.''44 40 Mirko

Marković, Slavonija, Golden Marketing, Zagreb, 2002., 494-5. IV, 37, p.40. 42 Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Školska knjiga, Zagreb, 1998. Ona se prvo prostirala od Dunava na istoku, do Sutle na zapadu, zatim od Drave na sjeveru do Une i Vrbasa na jugu. Nakon osnivanja zagrebačke biskupije istočne granice Slavonije pomaknute su na bila Psunja i Papuka. 43 Via exercitalis – cesta koja povezuje Hrvatsku i Mađarsku, a ide od Virovitice preko Rovišća i Križevaca do Zagreba, zatim ide do Bihaća pa prema Kninu i moru. 44 Nada Klaić, n. dj. 262. 41 CD

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

Ovu tvrdnju Nade Klaić nadopunjuje njezin djed Vjekoslav Klaić. On je već 1911. godine objasnio kako je pakračko područje zauzeo Ladislav i tko mu je u tome bio ''desna ruka'': ''Za kralja Ladislava spominje se kao

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

zapadno od Pakraca, na području Poljane, Gaja, Kutine i Garešnice i dalje prema Zagorju. Njima su ti novodoseljeni plemići pokušavali oteti djedovinu.48

šimežki župan (comes semegiensis) neki Grab, po svojoj prilici član porodice ''de genere Tybold'', jer se to ime

I još nešto, prema nazivima osoba, potoka, brda, šuma i naselja šireg pakračkog područja vidi se da je

(Grab, Garab) i poslije u toj porodici spominje…Kako je šimeški župan Grab vršio znamenitu ulogu pri

ondašnja populacija pakračke okolice govorila kajkavskim narječjem hrvatskog jezika; Pakrac je kajkavski

Ladislavovu pohodu preko Drave i pri osnutku zagrebačke biskupije, vrlo je vjerojatno, da se je tada i županija

Pekrec, Pakar Peker, a selo Popakračje zvalo se Popekerje itd.49

njegova (šimežka) protegla preko Drave duboko u Slavoniju…Jednako je vjerojatno, da je Ladislav svome vjer-

2. Izvori za najraniju povijest Pakraca

nom pomagaču Grabu u novostečenoj Slavoniji darovao za nagradu neke župe i kotare kao primjerice župu Toplicu…Možda je baš taj comes Grab, podigao na darovanom posjedu benediktinski samostan Bijela nedaleko Daruvara (Podbora). Taj se samostan…još god. 1234. zove ''ecclesia de Grab'' (Hozuga abbas de Grab) te je vrlo

Povijest se temelji na pisanim svjedočanstvima o zbivanjima u prošlosti. Dvije su osnovne skupine tih svje-

vjerojatno, da je samo mjesto dobilo ime od gospodara i osnivača…Za vladanja kralja Kolomana spominje se

dočanstava: narativni i diplomatički izvori.50 Budući da narativni izvori za povijest Pakraca u XIII. stoljeću ne

kao šimežki župan Theobaldus (Tyboldus). Ovaj je s kraljem Kolomanom dolazio u Dalmaciju i Hrvatsku…U

postoje, osvrnuli smo se na diplomatičke izvore što zapravo jesu kraljevske isprave u kojima najčešće šturi i

dotičnoj izpravi čitamo doslovce: ''Hii sunt: Johannes palatinus, Cledinus, Marcus, Saulus, Saunicus, Uguranus,

suhoparni podaci katkada imaju neizmjernu važnost za proučavanje povijesti jednog naroda, grada ili feudalnog

Theobaldus,…'' Da je rečeni Theobald ili Tybold bio zaista župan šimežki, razabira se iz nekih drugih povelja

posjeda.

kralja Kolomana od god. 1113. Nije nemoguće da je Theobald obavljao neko vrijeme bansku čast u Hrvatskoj,

Kako povijesnu znanost ne čini samo čitanje radova, znanstvenih rasprava i monografija drugih povjesničara,

jer se potomci njegovi U XIII. stoljeću pišu ''de genere Thybold bani'', a ni jedan drugi Tibold ovog roda nije bio

nego i naporan istraživački rad u arhivu u kojem se pregledavaju i iščitavaju povijesni izvori, našao sam jednu

banom. Možda je Koloman proširio također vlast i imanje njegovo u Slavoniji na jug Drave. Nije nemoguće da

ispravu u kojoj se sigurno spominje Pakrac. Isprava je datirana u veljači 1239. godine. Ona nam razjašnjava

je Theobald uz župu Toplicu, koju bijaše Ladislav darovao grofu Grabu, držao već župu ili posjed Svetačje

najraniju pakračku povijest više nego one druge dvije kronološki starije i time ona postaje glavno vrelo za

(Zenche) oko današnje Novske''45

najraniju pakračku povijest. Nju izvrsno nadopunjavaju isprave iz 1238. i 1237. godine.

No, da se ne bi Tiboldovići previše osilili, njihov feudalni posjed, prostorno gotovo identičan arhiđakonatu

Temeljni nesporazum i pomutnju u tumačenju prvog spomena grada Pakraca, prvo je izazvala kronološki

Svetačje, razdijeljen je na dva dijela, sjeverno i južno Svetačje. Sjeverni dio se nalazio oko Daruvara i Sirača, a

godinu dana mlađa Povelja hercega Kolomana u kojoj se spominje zemlja ''Pukur'' i rijeka ''Puchruc'', a još veću

južni oko Novske. Središnji dio Svetačja, Pakar, dobili su preci Abrahama i Marcela Tetenja, plemići Tetenji

pomutnju i rasprave izazvala je godinu dana starija Povelja Bele IV. u kojoj se spominje zemlja ''Petric''.

(…de genenre Thethen…).46 Tetenji su bili mađarski plemići. Osim Pakra, posjedovali su i posjed Osuvak u

Budući da je proučavati najraniju povijest Pakraca moguće samo preko takvih, dakle, diplomatičkih izvora,

istočnoj Podravini.47 Taj središnji dio Svetačja koji su dobili Tetenji zvao se Pakar prema ondašnjoj rijeci Pakar,

odnosno kraljevskih isprava, u ovom ću članku analizirati i komentirati tri vladarske isprave51 koje govore o

(lat. Pukur ili Pwkur), a današnjoj rijeci Bijela. Pakar se prostirao od rijeke Ilove na zapadu, preko Čavlovice i

Pakracu.

Bijele pa sve do rijeke Pakre na jugu; no da li i na istoku prema Pakracu? Na to pitanje pokušati ćemo dati odgovor potpomognuti sa tri kraljevske darovnice.

Kako ne bi samo nekolicini bila čast vidjeti ova, za naš grad, ali i širu okolicu, znamenita povijesna svjedočanstva, tekst isprava donosim u cijelosti na latinskom jeziku, a ispod svake od njih slijedi hrvatski prijevod. Ovo je prvi put da na jednom mjestu imamo prijevode tri kapitalne isprave vezane za Pakrac.

Iz tih činjenica zaključujemo da je nad cijelim širim područjem Pakraca, prvo zavladao kralj Ladislav, pa

Prvu i treću ispravu samostalno sam preveo, a prijevod druge isprave preuzet je iz knjige Lelje Dobronić,

Koloman, a potom šomođski župani; prvo Grab, pa Tybold čiji će potomci ostvariti nasljednu titulu šomođskog župana tokom XII. i XIII. stoljeća. Kako vidimo, većinom feudalnih posjeda oko Pakraca gospodarili su stranci

Templari i ivanovci u Hrvatskoj.

raznovrsnog etničkog porijekla, uglavnom germanskog i mađarskog, kao vazali mađarskih kraljeva i članovi njegove ratne družine. Tako su stekli posjede oni koji su pomagali u osvajanju Slavonije u vrijeme Ladislava i Kolomana.

Visoko hrvatsko plemstvo je u Slavoniji iskorijenjeno. Ostali su samo mali plemićki rodovi i to najviše 45 Vjekoslav

Klaić, Plemići Svetački ili Nobiles de Zempche (997. – 1719), Rad JAZU, Zagreb, 1913., 6. III; 262, p. 293. 47 CD III; 283, p. 320. 46 CD

CD III; 322, p. 367. O tome više u: Stjepan Pavičić, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, pretisak Privlačica, Vinkovci, 1994. i Mirko Marković, Slavonija, Golden Marketing, Zagreb, 2002., 405-502. 50 Stipišić, Jakov, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Školska knjiga, Zagreb, 1991, 150. 51 Isprava ili povelja je pisano svjedočanstvo o pravnom činu sastavljeno u propisanom obliku koji ima zadaću zajamčiti joj vjerodostojnost i dati moć dokazivanja. (vidi u J. Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti, 150) 48 49

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

ta, ibique mete terre supradicte terminatur. Et ne super hoc processu temporis possit aliqua oriri dubietas, lita) Isprava vojvode Kolomana iz 1237.

teras nostras de consilio fratris nostri et iobagionum suorum, nec non et iobagionum nostrorum, qui tunc pre-

CD III, 37, p. 40

sentes erant, videlicet Opoy bani, Nicolay magistri tavarnicorum, Ladislay comitis de Sumug et aliorum, sigili

Koloman, herceg slavonski daruje zemlju Pakar, Marcelu sinu Abramovu

nostri munimine roboratas dare concessimus. Datum per manus magistri File prepositi Zagrabiensis anno ab incarnatione domini MCCXXXVII.

C(olomannus) dei gratia rex et dux tocius Sclavonie, universis presentes litteras inspecturis salutem in vero salutari. Noverint universi quibus scire expedierit, quod cum frater noster Bela rex illustrissimus Hungarie et

Koloman milošću Božjom kralj i vojskovođa čitave Slavonije, kaneći nadgledati pozdravom svima koji će

nos de communi consilio regni universas perpetuitates superflue et intuiliter factas revocandas decrevissemus et

vidjeti ovo pismo, pozdrav. Neka saznaju svi kojima je korisno znati, da kad smo naš brat Bela, presvijetli kralj

revocassemus ab omnis specialiter eciam ab Abraam comite filio Marcelli comitis terras suas, si que fuerant

Ugarske, i mi, na zajedničkom kraljevskom vijeću cjelokupnih kraljevstava preobilno razmotrivši, odlučili sve

ultra Dravam et nos recepimus preter terram Pukur cum suis pertinenciis, quam sibi et per eum suis heredibus

trajnosti djela koja treba potvrditi, i potvrdili od svih posebno, i također od kneza Abrahama, sina kneza Marcela,

perpetuo statuimus possidendam, pro suis terris omnibus empticiis, que fuerant nobis necessarie et quas idem

njegove zemlje, ako su koje bile s onu stranu Drave i mi smo ih primili osim zemlje Pakar s njezinim pripad-

Abraam comes nobis de bona voluntate sua pro bono gracie nostre possidendas relinquit. Et prima meta ipsius

nostima, koju smo odredili njemu zauvijek za posjedovanje i preko njega njegovim nasljednicima, za sve nje-

terre Pukur, sicut per hominem nostrum Fabianum percepimus, incipit super eundem fluvium Pukur, ubi est

gove kupljene zemlje koje nam bijahu nužne i koje je isti knez Abraham nama ostavio u posjedovanje iz svoje

magna arbor de populo, que vulgo dicitur narpha et ibi tenet metam cum Nadiha; et inde per viam ascendit iuxta

dobre volje za dobro naše milosti. I prva granica same zemlje Pakar, kako smo preko našeg čovjeka Fabijana

fluvium Iwana a parte orientis usque ad metam filiorum Bodur comitis, et pervenit ad caput Mechynice minoris,

shvatili, počinje iznad one rijeke Bijele, gdje je veliki jablan, koje se prosto naziva narpha i gdje drži granicu sa

et per eandem descendit usque ad terram filiorum Woycu, et ibi tenet metam cum eisdem; deinde exit de fluvio

Nadihom; i zatim se po cesti uspinje kraj rijeke Iwana od istočne strane do granice sinova upravitelja Bodura i

Mechynica et descendit per rivulum Crasnic et pervenit ad terram Dobrosig; deinde tendit per silvam, per quan-

dopire do izvora male Čavlovice, i po istoj silazi sve do zemlje sinova Vojka, i ondje graniči s njima; potom

dam vallem descendit ad fluvium Mechynica; deinde super eundem fluvium descendendo tenet metam cum

izlazi iz rijeke Čavlovice i spušta se po potoku Crasnic i dopire do zemlje Dobrosig, potom ide kroz šumu, kroz

Garyg et pervenit ubi Kemenic pothoca descendit in Mechynica et per eundem Kemenic ascendit usque ad caput

onu dolinu spušta se na rijeku Čavlovicu, zatim iznad te rijeke drži granicu sa Garešnicom i dopire gdje Kemenic

et ibi tenet metam cum Garyg, deinde tendit per rivulum Cuchemir, descendit in predictum fluvium Mechynica,

potok silazi u Čavlovicu i po tom potoku uzlazi do vrha i tamo drži granicu sa Garešnicom, zatim ide po rječici

et per Mechynica tendit ad fluvium Sopolnica, et per Sopolnica inferius tendit, ubi cadit Mogorovc potoca in

Kučemir, spušta se u rečenu rijeku Čavlovicu i po Čavlovici ide po rijeci Ilovoj i po donjoj Ilovoj ide gdje se

Sopolnica, et ibi reliquiendo Garyg, incipit tenere metam cum terra Gresenicha et per Soplonica(m) in magno

potok Mogorovc ulijeva u Ilovu i ondje ostavlja Garešnicu, počinje držati granicu sa zemljom Gresenicha i po

spacio eundo venit ad duas metas terreas in portu ipsius Soplonica, ubi sunt due arbores tul et nar, ibi exit ad

Ilovoj ide u veliki prostor, dolazi kod dvije granice zemalja u luci same Ilove, gdje su dva stabla tul i nar, gdje

partem meridionalem per silvam magnam et arbores crucesignatas, tendit ad fluvium Pukur, ubi Muncadburne

odlazi do južnog dijela kroz veliku šumu i iskrižana stabla, (zatim)ide na rijeku Bijelu, gdje se zove

vocatur; inde per eundem fluvium Pukur tendit superius et tenet metam cum Petro de Welyca; deinde pervenit

Muncadburne, zatim po toj rijeci Bijeloj ide uzvodno (gore) i drži granicu sa Petrom od Velike, zatim dopire do

ad locum, ubi Puchruch52 cadit in Pukur53; deinde tendit in superius et tenet metam cum abbate de Woyos54 supra

mjesta gdje se Pakra ulijeva u Bijelu, zatim ide uzvodno (Bijelom?) i drži granicu sa Bujavicom iznad rijeke

fluvium Puchruch, et de fluvio Puchruch exit et acendit per fluvium Welyca pothoca55, et ibi tenet metam cum

Pakre i od rijeke Pakre izlazi i uzlazi po rijeci Subockoj i ondje graniči sa Nadihom, zatim izlazi i po potoku

Nadiha56; deinde exeundo per Lyscovech pothoca57 ascendit et tenet metam cum cruciferis58 et ibi sunt mete circa

Iškovac uzlazi i drži granicu (graniči) sa križarima i tamo su granice oko bora; zatim uzlazi po cesti kralja

arborem de piro; deinde ascendit per strata Colomani regis59 et pervenit ad metam Nadiha et ibi separatur de

Kolomana (cesta Pakrac – Požega) i dopire do granice Nadihe i gdje se odvaja od gore rečene ceste zatim se

strato supradicto deinde per vallem descendit in predictum fluvium Pukur ad priorem metam, unde erat incep-

spušta kroz dolinu u gore rečenu rijeku Bijelu na prvu granicu odakle bijaše započeta i gdje se granice gore spomenute zemlje završavaju. I da ne može protiv ovoga tijek vremena roditi druge dvojbe ni slobodnjaka nje-

52 Rijeka

Pakra 53 Selo Banova Jaruga 54 Selo Bujavica, to je ujedno i prvi spomen tog sela u diplomatičkim ispravama. 55 Rijeka Subocka. 56 Najvjerojatnije ime opata samostana Grab u Bijeloj ili nadimak jednog od potomaka bana Tibolda. 57 Vjerojatno današnji potok Šeovica. 58 Templari iz Rašaške (današnje selo Rogolji). 59 Cesta Požega – Pakrac.

govih, niti slobodnjaka naših, koji tada bijahu (ovdje) prisutni, našu povelju u konzultaciji s našim bratom, snagom pečata našeg dopustili smo ojačati; svakako u nazočnosti bana Opoja, kraljevskog komornika Nikolaja i kneza šomođskog Ladislava i drugih. Izdano preko ruke učitelja File prepozita zagrebačke crkve godine 1237. od Gospodinova utjelovljenja

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

partibus eiusdem terrae quae remanebunt domui vel in aliqua earum seu etiam in allis terris a quibuscunque collatis quas habet in qualibet parte regni nostri, statuimus, quod tertiam partem proventuum auri et argenti b) Isprava kralja Bele IV. iz 1238.

libere percipiat dicta domus; duae vero partes ad regiam cameram devolvantur iuxta regni nosstri consue-

CD III, 44, p. 48.

tudinem approbatam. Item permisimus eidem domui terram de Zickuan cum omnibus pertinentiis suis. Item tria

Bela potvrđuje posjede Redu sv. Ivana

praedia quae pertinebant praedio Giez quae erant emtitia uxoris Gyulae bani. Item concesimus eidem domui quandam terram quae est circa quattuor aratra exemtam a comitatu de Vorosd, quae est contigua terrae sanc-

In nomine sanctae et individue trinitatis. Bela dei gratia Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Ramae, Serviae,

ti Ioannis de Vorosdino. Quia vero dictam domum praerogativa dilectionis amplectimur speciali, propter deum

Galiciae, Londomeriae, Bulgariaeque rex in perpetuum. Ordo iuris expostulat et regie dignitatis incumbit offi-

quantum in domo melior est dies una quam millia dierum huius mundi, ideo haec omnia supradicta volumus et

cio, ut tanto maioris dignitatis habeantur, quae donantur seu ordinantur ab ipsa, quanto ipsa honore ceteros

mandamus nostris et successorum nostrorum temporibus integraliter observari, salvis libertatibus et immuni-

praecellit. Et quia ex primae prevaricationis debito poenalitas oblivionis hominibus naturaliter est inflicta,

tatibus per omnia et in omnibus domus Hospitalis supradictae. Ne autem huius nostrae constitutionis seu con-

salubriter est provisum, ut ea quae in posterorum memoriam suo merito sunt, regalis privilegii patrocinio peren-

firmationis seriem quispiam praesumat infringere vel ei ausu temerario contradicere, sed per omnia robur

nentur. Hac animadversione inducti ad universorum harum serie volumus pervenire, quod cum regni regimine

obtineant firmitatis quae praesentibus dinoscuntur litteris instituta ex certa scientia praesentem concessimus

per successionem ac sicut deo placuit devoluto, superfluas et inutiles donationes temporibus piae memoriae

paginam aureae bullae nostrae charactere in perpetuum roboratam. Lectum coram nobis venerabili patre

Andreae patris nostri, nec non felicis recordationis Emerici regnum Hungariae illustrum factas, per quas ius

Raynaldo episcopo Ultrasilvano, nec non coram Dominico magistro tavarnicorum nostrorum et Michaele prae-

corone regiae pene penitus erat annullatum, de charissimi fratris nostri Colomani regis et ducis totius

posito Albensi et magistro Benedicto praeposito Budensi et aullae nostrae vicecancellario. Datum per manus

Sclavoniae voluntate, ac de praelatorum omnium baronum nostrorum, nec non totius regni nosti consilio et con-

magistri Stephani aulae regiae cancellarii et praepositi Wachiensis, anno dominicae incarnationis millesimo

sensu decrevissemus revocandas, utpote quae sine gravi regiae dignitatis periculo non poterant tolerari, ac

ducentesimo trigesimo octavo, indictione XI., quarto kalendas februarii. Venerabilibus Ruperto Strigoniensi et

donationes etiam ecclesiis et aliis piis locis per eosdem factas de eorundem consilio, ut processus facilius tran-

Ugolino Colocensi archiepiscopis existentibus, Cleto Agriensi, Gregorio Iauriensi, Mathia Wachiensi,

siret in alias manus revocationis duximus apponendas; licet id non absque magna cordis nostri amaritudine et

Bartholomaeo Wesprimiensi, Bartholomaeo Quincuecclesiensi, Raynaldo Ultrasilvano, Wulschw Csanadiensi,

quodam modo praeter nostram voluntatem, quadam neccessitate inducti fecissemus ad levigandum aliorum

Benedicto Waradiensi, Stephano Zagrabiensi episcopis ecclesias dei feliciter gubernantibus. Dionysio palatino

motum scandalum temperandum. Postremo vero cum regnum nostrum divina praeveniente ac subsequente gra-

et comite de Zolnuk, Ioanne Angelo, domine Simone comite Wachiensi, Pousha wajuoda Ultrasilvano, Dominico

tia in statum debitum esset iam quasi reformatum. ecclesiarum at priorum locorum utilitatibus, quibus confere

magistro tavarnicorum nostrorum et comite Nitriensi, Iula iudice nostrae curiae et comite de Kewe, Andrea

semper intendimus, non auffere salubriter duximus providendum. Domui itaque Hospitalis Ierosolymitan, tum

Posoniensi, Matheo dapiferorum et comite Timiensi, Chak Supruniensi, Demetrio Chanadiensi, Luca

ex affectu quem erga ipsam gerimus, cum ad preces et instantiam honesti viri Rambaldi de Voczon magistri eius-

Mosoniensi, Laurentio Wihoriensi, Demetrio Wodrogiensi…Paulo…Dionysio agazonum, Walamira pin-

dem domus per regnum nostrum, dilecti et fidelis nostri de consilio, consensu et voluntate praedicti fratris nos-

cernarum magistris et aliis quam pluribus comitatus et magistratus regni nostri tenentibus. Regni autem nostri

tri Colomani regis, qui tunc praesens fuit fere cum omnibus iobagionibus suis et venerabilium patrum Roberti

anno tertio.

Strigonensis archiepiscopi et Bartholomaei Quinquecclesiensis et Dionysii comitis palatini, Pous magistri tavarnicorum nostrorum et aliorum baronum nostrorum, qui tunc fere omnes praesentes fuerunt, reditus, terras

U ime svetog i nedjeljivog Trojstva. Bela, milošću Božjom; Mađarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije,

quasdam et possessiones de dictis donationibus seu perpetuationibus concessimus et confirmavimus perpetuo

Galicijie, Bukovine i Bugarske kralj u vječnosti. Pošto je uprava kraljevstva nasljedstvom i Božjom voljom

pacifice possidendas, quarum nomina sunt haec. Item concessimus eisdem domui terram ad decem aratra

nama pripala, suvišne donacije obavljene u vrijeme blage uspomene mog oca Andrije i blage uspomene

nomine Croac a castro de Walkoy exemtam quae est contigua terrae eiusdem domus, quae vocatur Magna Villa

Emerika, svijetlih kraljeva Ugarske, po kojima je pravo kraljevske krune gotovo sasvim poništeno, privolom

cum silva pertinente ad ipsam. Item ultra Drawam concessimus eidem domui terram Petriz exemtam de comi-

predragog brata našeg Kolomana, kralja i hercega cijele Slavonije, i uzvišenih svih naših velmoža, i savjetom i

tatu de Posoga; sed si auri fodina fuerit ibi inventa, eximius frater noster Colomanus rex et dux totius Sclavoniae

pristankom cijelog našeg kraljevstva, odlučili smo da treba opozvati; jer donacije, koje se nije moglo podnositi

debet habere quintam partem eiusdem terrae; si forte auri fodina cessaret, videlicet quod non inveniretur ibi

bez teške opasnosti za kraljevsko dostojanstvo, kao i one podijeljene crkvama i drugim pobožnim ustanovama,

aurum, debet illa quinta pars restitui domu prius dictae; si vero inveniretur aurum et argentum in illis quatuor

po savjetu istih – za lakši napredak – smatrali smo da treba vratiti, iako to nismo učinili bez velike gorčine u

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

svojem srcu i na neki način mimo naše volje, već pritisnuti nuždom da ublažimo bunu drugih i utišamo metež. I na kraju, pošto je naše kraljevstvo milošću Božjom već dovedeno u ispravno stanje, smatrali smo da se treba

Vuk, predstojnik kaptola Pečuške biskupije razumno predstavljajući napisano svima (želi) pozdrav u

pobrinuti za dobrobit crkava i svetih mjesta, kojima namjeravamo uvijek znatno dodavati, a ne oduzimati. I tako

Gospodinu. Neka bude jasno i trajno svima kojima je korisno znati predstavljeno sadržajem ove isprave: da je

redu Hospitala Jeruzalemskog, kako iz osjećaja koji gajimo prema njemu, tako na molbe i traženje časnog muža

od strane kneza Abrahama, sina Marcela, u nazočnosti čovjeka upravitelja File, upravitelja kaptola zagrebačke

Rambalda de Voczon, magistra tog Reda u našem kraljevstvu, po savjetu, pristanku i volji ljubljenog i vjernog

biskupije i kancelara gospodina kralja Kolomana pred nama (Vukom i ostalima) ovako bilo izjavljeno: da je

našeg brata Kolomana, koji je tad bio nazočan s gotovo svim svojim jobagionima, i časnih otaca Roberta nad-

svoje zemlje imena Donat i Dravk koje je imao kupljene pored Ručeva, i drugu svoju zemlju imena Kudmend

biskupa ostrogonskog i Bartola pečuškog, Dionizija palatina, Pousa magistra tavernika i drugih naših velmoža,

koju je slično imao kupljenu sa druge strane Ručeva odvojenu međašima, dao jasnom kralju Kolomanu vojvo-

koji su tada gotovo svi bili nazočni, na vječna smo vremena podijelili prihode, neke zemlje i posjede od rečenih

di čitave Slavonije u zamjenu za zemlje od istog kralja po imenu Pakrac i druge natrag primljene, i prepustio je

donacija i darovanja i potvrdili da ih trajno u miru posjeduju. Deset jutara zemlje imenom Croac izuzete od

gore spomenutom magistru Fili navedene zemlje ovim sadržajem isprave. Sam je knez Abraham dužan rečenog

utvrđenog grada Vukovara, koja se dotiče zemlje istog Reda što se zove Magna villa s pripadajućom šumom. S

magistra Filu zaštititi i osloboditi od ičijeg napada u ime njegovih slobodno kupljenih zemalja, ako itko ikada to

druge strane Drave podijelili smo istom redu zemlju Petriz izuzetu iz županije požeške. Ako bi se tamo našao

pokuša osporiti. I da se o ovome ne bi sumnjalo, mi smo na traženje rečenog Abrahama rečenom upravitelju

rudnik zlata, odličan naš brat Koloman, kralj i herceg cijele Slavonije, mora imati petinu te zemlje. Ako možda

(Fili) sada napisano čvrsto potvrdili našim (kaptolskim) pečatom. Godine milosti 1239. mjeseca veljače u

rudnik zlata presahne ili ako se zlato tamo ne nađe, mora se ta petina vratiti prije rečenom Redu. Ako se nađe

nazočnosti Jurkona kantora, Teodora čuvara, Stjepana dekana i drugih nazočnih. Izdano rukom lektora Pečuške

zlato ili srebro na onih četiri petine zemlje koje budu ostale redu, ili na nekoj od tih zemalja ili na nekim drugim

biskupije, Tome.

zemljama koje je Red dobio bilo od koga bilo u kojem kraju našeg kraljevstva, određujemo da trećinu prihoda od zlata i srebra slobodno prima rečeni Red, a dvije trećine pripadnu kraljevskoj komori prema prokušanom

3. Kritička analiza isprava

običaju našega kraljevstva.'' a) Komentari isprave vojvode Kolomana c) Isprava prepozita pečuškog kaptola iz 1239.

CD III, 70, p. 74. Izmjena zemalja između kneza Abrahama i prepozita File

Od sve tri predstavljene isprave ova prva jest posebno važna. U njenoj dispoziciji su detaljno opisane granice feudalnog posjeda braće Abrahama i Marcela Tetenja. Te granice su određene hidronimima, ali i osobnim imenima nekih susjeda. Gotovo sve granice su u prijevodu isprave vrlo teško prepoznate.60 Neke potoke nisam uspio

Farcasius prepositus Quinqueecclesiensis totumque eiusdem loci capitulum omnibus presens scriptum cer-

prepoznati. Naime, ono što ispravu čini najsloženijom je nepoznata riječ koja se u njoj spominje čak tri puta pri

nentibus salutem in domino. Vniuersis quibus scire expedierit tenore pateat presencium: Abraam comitem fili-

određivanju granice, a to je riječ ''…Nadiha…'' i ime jednog nepoznatog potoka ''…Lyscovech…'' Budući da se

um Marcelli homine presente magistri Fyle prepositi Zagrabiensis et cancelarii domini Colomani regis coram

spominju u kontekstu određivanja sjeveroistočnih i južnih granica Marcelovog pakarskog posjeda, oni su za ovaj

nobis taliter fuisse protestatum, quod terras videlicet ipsius nomine Donat et Drauch quas habuit iuxta Ruch

članak vrlo bitni, možda presudni. Što se tiče imena ''Nadiha''; vjerojatno se ne radi o toponimu, nego o imenu

empticias et alteram terram suam similiter quam habuit empticiam ex altera parte Ruch nomine Cudmend metis

susjednog feudalca. Prema suvremenim izvorima tog vremena, ''Nadiha'' bi trebao biti neki od sinova Tibolda I.

distinctam, illustri regi Colomano duci totius Sclavonie in commutationem terrarum ab eodem rege nomine

jer su oni posjedovali okolicu Sirača, ali iz njihova rodoslovlja nema niti jednog potomka koji se tako zove.61

Puchruch et aliarum dedisset receptarum et predicto magistro Fyle supradictas terras eo tenore remisisset, ut

Naizgled nas reprezentirani izvori ostavljaju nesigurnima o tome koga ili što predstavlja taj naziv.

ipse comes Abraam predictum magistrem Filem super terris iam prefatis, si aliquis unquam tempore ipsum

Ipak, ne bez razloga, smatram da se radi o osobnom imenu opata iz benediktinskog samostana Grab koji je

impetere presummeret ab eius vexacione eximere et liberare teneretur nomine terrarum suarum libere empti-

poslije nazvan Bijela (lat. Bela sive Grab). Osnovan je inicijativom šomođskog župana Graba u XII. stoljeću, a

ciarum. Et ne super hoc dubitetur, nos ad peticionem dicti Abraee dicto preposito presens scriptum contulimus

nalazio se nedaleko naselja Sirač. Retrogradno je rijeka Pakar, zbog blizine samostana nazvana Bijela. Da je

sigillo nostro munitum. Anno gracie MCCXXXVIII, mense februario, Jurcone cantore, Theodoro custode,

''Nadiha'' ime benediktinskog opata, zaključio sam detaljnim proučavanjem granica pakarskog posjeda u prvoj

Stephano decano ceterisque quam pluribus ibidem existentibus. Datum per manus Thome magistri lectoris 60 Đuro

Quinqueecclesiensi.

Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju požeške županije, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva. Klaić, Plemići Svetački ili Nobiles de Zempche (997.-1719.) JAZU, Zagreb, 1913., 24.

61 Vjekoslav

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

ispravi. Naime, posjed se na istoku, prema Požegi, nije prostirao puno istočnije od današnjih sela Badljevine i

Tiboltoviće s njihovog stoljetnog posjeda i pripisali ih Abrahamu. Naime, sa zapadne strane potoka mogu biti

Dereze. Suvremeni gospodari teritorija oko Sirača, Bučja i Daruvara tada su plemići Tiboltovići koji štite

samo Tiboltovići, a s istočne mogu biti samo templari iz Lijesnice i Rašaške.67 Tamo za Abrahama nema mjes-

samostan u Bijeloj, budući da se nazivaju zaštitnici samostana Grab62 (npr. ''Iacobus I. patronus ecclesiae de

ta. Zato potok Liskovec moramo tražiti negdje gdje su završavale granice templarskog posjeda Rašaške i feu-

Grab, possesor terrae Zelbarouna''), no čini se da je opat posjedovao ne samo samostan nego i dosta širi teri-

dalnog posjeda Tiboltovih sinova. Te granice su završavale u Donjem i Gornjem Čagliću pa taj potok tamo treba

torij oko samog samostana pa je stoga mogao graničiti sa Tetenjima. Dakle, Abraham je graničio sa samostanom

tražiti. Iako nemam dokaza, smatram da je današnji potok Šeovica nekadašnji potok Liskovec. Njegov tok je

Bijela, odnosno opatom Nadihom na sjeveroistoku, no slijedom isprave i jugu.

mogao odvajati Abrahamov posjed od ostalih, ali vjerojatno pod pretpostavkom da je Abraham tada posjedovao

Naime, u ispravi se ''Nadiha'' spominje u kontekstu određivanja granice na tri mjesta. Prvo i treće mjesto su jedno te isti prostor, a taj je negdje prema Siraču. Međutim, drugo mjesto gdje je Abraham graničio sa ''Nadihom'' bilo je oko današnjeg grada Lipika, kako se to vidi iz isprave, iako se u njoj ne spominje samo naselje Lipik.

i pakračko područje. Je li tomu tako? Iz ove isprave se to ne vidi jer su ključne granice prema Pakracu ili oko Pakraca određene nazivima koje ne možemo ubicirati: potok Liskovec (...Lyscovech pothoca…), križari (...tenet metam cum cruciferis…) i stablom kruške (...et ibi sunt mete circa arborem de piro...). Dodatnu težinu rješavanju ovog problema daje naziv ’’križari’’ jer se pod tim imenom mogu kriti ivanovci, ali i templari. Naime, i tem-

Koje bi to mjesto bilo i gdje se ono nalazilo?

plari i ivanovci nazivani su križarima, dakle istim imenom jer su oba viteška reda za simbol imala križ.68 Zbog

Povjesničari se slažu da je blizu današnjeg Lipika - vjerojatnije u selu Donji Čaglić gdje danas imamo mikro-

svega toga, samo iz ove isprave nemoguće je odrediti da li je Abraham posjedovao i Pakrac.

toponim Đurđevac za obližnje brdo - u srednjem vijeku stajalo naselje zvano Putnik ili Opatija (lat. Abbatia) i

Nadalje, u ispravi hercega Kolomana iz 1237. se spominje samo rijeka Pakra, nazvana rijekom ''Puchruc'', a

da je to selo bilo izdvojeni posjed benediktinskog opata u Bijeloj. Selo Putnik ili Opatija spominje se u popisu

ne grad Pakrac, jer se on u njoj ne spominje, što ne mora značiti da on tada nije postojao, no smatram da je to

župa Zagrebačke biskupije 1334. i 1501. g. (1334. Item ecclesia santi Georgii de Putnich. – 1501. Gaspar sanc-

vrlo malo vjerojatno. Grad Pakrac se zapravo prvi put izravno spominje tek 1278.g. kada u njemu stoluje ''frater

ti Georgii in Abbacia.)63

Hugo, preceptor de Pucruch''

Iako nemam pravi dokaz, sigurni smo da je Abrahamov susjed na sjeveroistoku i jugu bio benediktinski opat

U ispravi iz 1237.g. ''terra Pukur'' spada pod jurisdikciju zagrebačke biskupije i istovremeno pod jurisdikci-

Nadiha iz samostana Grab, odnosno Bijela. Time je kompletirana sjeverna i južna granica. Što je s istočnom? Je

ju šomođskog župana koji tada stoluje preko Drave, u gradu Šomođu, koji se nalazio sjeverno od današnjeg

li ona obuhvaćala Pakrac ili je završavala pred njim?

grada Barcsa u Mađarskoj. To vidimo u eshatokolu isprave (Ladislay comitis de Sumug…Datum per manus

S druge strane, otkriti ubikaciju potoka Liskovec bit će vrlo teško. On bi se prema redoslijedu nabrajanja

magistri File69 prepositi Zagrabiensis).

granica u ispravi trebao nalaziti oko Pakraca. Na satelitskom atlasu Hrvatske otkrio sam jedan potok sličnog

''Terra Petriz'' 1238. spada pod požešku županiju. Prema tome ''terra Pukur'' iz prve i ''terra Petriz'' iz druge

imena kod sela Kukunjevac. Njegovo ime nije Liskovec neko Iškovac. Ipak je malo vjerojatno da je već kod

isprave sigurno više nisu isti feudalni posjedi inače se ne bi za jedno te isti posjed koristila dva imena. Za ''ter-

Kukunjevca bila istočna granica Abrahamova posjeda 1237. jer se u ispravi nabrajanjem granica već prešlo Lipik

ram Pukur'' znamo da je to teritorij koji se sigurno prostirao između rijeka Čavlovice, donjeg toka današnje

i došlo pred Pakrac. Neki povjesničari drže da je Liskovec zapravo potok Lijesnica, današnji potok Sloboština.

Pakre, za te srednjeg i donjeg toka današnje rijeke Bijele. Jednostavno rečeno, to je prostor između današnjih

Naime, mnoge suvremene isprave navode upravo taj potok Lijesnicu kao granicu između templara s posjeda

gradova Kutine, Garešnice, Daruvara, Pakraca i Novske.

Lijesnice i Rašaške i posjeda Tiboltovih sinova u južnom Svetačju. O značajnosti tog vodotoka dovoljno je reći

A druge strane, pravo pitanje glasi: da li je u Abrahamovu ''terram Pukur'' godine 1237. godine ulazio i ter-

da se čak i granica zagrebačke i pečuške biskupije oslanjala na taj mali potok.64 Stoga nije čudo da Lelja

itorij današnjeg Pakraca? Iz ovog se dokumenata to ne vidi jer u njemu nema ni traga imenu Pakrac. No, ako ga

Dobronić u jednom svom članku smatra da je Liskovec zapravo Lijesnica.65 Zbog sličnosti navođenja granica iz

i nije obuhvaćao onda nema ni najmanje sumnje da je istočni dio Abrahamova posjeda bio jako blizu Pakraca.

prve isprave „deinde exeundo per Lyscovech pothoca ascendit et tenet metam cum cruciferis”, te još jedne

Smatram da sintagma ''tenet metam cum cruciferis'' iz ove isprave ne znači da Abraham graniči sa križarima

isprave iz 1343. godine ’’...cadit in Lesnyk potoka ad metas cruciferorum...’’.66 Iako se čini da je možda

iz Pakraca.70 Kako on može graničiti sa križarima iz Pakraca kad oni dobivaju Pakrac tek godinu dana kasnije?

Liskovec zapravo Lijesnica, to nam puno ne pomaže u određivanju istočnih granica Abrahamovog pakarskog

Iz tog razloga vjerujem da Tetenji nisu graničili sa križarima iz Pakraca već s onima iz templarskog posjeda

posjeda. Zašto? Ako pretpostavimo da je granica bila na Lijesnici, kao što sugerira Dobronić, onda smo izbacili

Rašaške, Pakracu na jugoistoku.

62 Vjekoslav

67 CD

63 Franjo

68 Simbol

Klaić, n. dj., 9. Rački, ''Popis župa zagrebačke biskupije 1334 i 1501 godine'', Starine 4 (1872), 206. 64 CD III; 388, p. 445 65 Lelja Dobronić, A Keresztesek, a Johannitak es a Szentsir Lovagok Horvatorstagai Rendhazai es Birtokai, Rad JAZU, Zagreb, 1984. 66 Ista

III; 80, p. 97. ivanovaca bio je križ s osam krakova, rascijepljen na svakom kraju križa, a takozvani ''malteški križ'', dok su templari imali svoj grb s križem u sredini. 69 Fila je od strane Kolomana bogato nagrađen za svoj notarski posao. O tome u CD IV; 38, p. 42. 70 Suprotno mišljenje ima Lelja Dobronić koja vjeruje da su to baš ivanovci u Pakracu.

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

Je li onda Pakrac 1237. godine pripadao križarima ili Tetenjima? Potvrdan odgovor na to pitanje neće nam dati ova isprava, već ona iz 1239. godine. S druge strane, pred nama je klasična srednjovjekovna povelja kojom senior (Bela IV.) vazala (Abraham

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

Puchruch, Pekrecz, Puchers, Pukricza, Pekrech, nije više nemoguće da i naziv ''Petriz'' predstavlja Pakrac. Možemo pretpostaviti da je umjesto slova ''k'' pogrješkom sastavljača isprave napisano slovo ''t''. Takve greške nisu rijetkost.Uostalom, sumnjamo da toponim ''Petriz'' ima alternativu.

Teten) uvodi u posjed kojemu se određuju i njegove međe, odnosno granice. Budući da je kralj Bela IV. na

S druge strane, evo našičkog primjera koji podupire mišljenje da je Petriz Pakrac. Naime, Našice su se u XIII.

početku svoje vladavine (1235.) odlučio konfiscirati i tražiti natrag sve posjede koje su njegov otac i djed dali

stoljeću također nalazile u Požeškoj županiji, a gradom su gospodarili templari i kasnije ivanovci. Našice se prvi

svjetovnim ili crkvenim osobama na korištenje, morao je i Abraham vratiti kralju svoje posjede s jedne i druge

put spominju 1229. godine. U srednjovjekovnim ispravama nazivaju ih različito: Nolko, Nolche, Negke, Nexe,

strane Drave, što je između ostalog, lijepo navedeno i objašnjeno u ispravi. Nakon dvije godine (1237.), kada se

Nekche, Vesice i Nesice.

vlast Bele IV. učvrstila, vladar dio tih posjeda vraća. Tada je i Abraham dobio natrag svoj posjed Pakar (lat. Pukur) u svetačkom arhiđakonatu i u bivšoj starohrvatskoj županiji Svetačje. Gdje se nalazio taj posjed odnosno zemlja Pakar? Na prostoru između četiri rijeke:

Darovnica je znamenita iz višestrukih razloga koji posredno ukazuju da je ''Petriz'' današnji grad Pakrac jer potvrđuje pretpostavku da je u Pakracu radila kovnica: a) ovdje se prvi put spominje pakrački feudalni posjed71 (…terram Petriz…);

a) Bijela = Pakar – lat. Pukur

b) saznajemo da se on nalazio u Požeškoj županiji (…exemtam de comitatu de Posoga.);

b) Pakra = Pakrac – lat. Puchruch

c) govori se o nalazima zlata i srebra na teritoriju tog posjeda što aludira na postojanje kovnice novca u

c) Čavlovica = Mečenica – lat. Mechynica d) Ilova = Sopolnica (Slapnica) – lat. Sopolnica

Pakracu sredinom XIII. Stoljeća; d) kralj govori u kakvom je stanju bilo njegovo kraljevstvo kada je on preuzeo vlast; e) peti je razlog lijepo formulirala povjesničarka Lelja Dobronić ispravno tvrdeći da se preko te isprave

Kod sela Gornji Daruvar i Ivanovo Polje granica je prelazila rijeku Čavlovicu i približavala se rijeci Toplici

odnosno preko njezine arenge: ''… ujedno doznaje da su ivanovci dobili Pakrac od kralja Emerika ili Andrije

(lat. Thapolza), ali je nikad nije dodirivala. Budući da se u ispravi detaljno govori o međama pakarskog posje-

II.''72 Ovaj zaključak Lelja Dobronić izvodi na temelju arenge u darovnici, no budući da je to višestruka darovni-

da, a treća isprava je nadopunjuje, moguće je precizno odrediti naselja unutar Abrahamova posjeda. On je 1237.

ca u kojoj se spominje više posjeda koji su dodijeljeni ivanovcima, ne mora značiti da je i Pakrac ivanovcima

obuhvaćao područje na kojem se danas nalazi sljedećih 47 naselja: Pakrac, Lipik, Filipovac, Klisa, Dobrovac,

darovan dvadesetak godina ranije, no u svakom slučaju tu mogućnost ne možemo i ne trebamo zanemariti.

Jagma, Korita, Livađani, Gornja i Donja Subocka, Kukunjevac, Brezine, Brekinska, Strižičevac, Toranj, Batinjani, Veliki i Mali Banovac, Gornja i Donja Obrijež, Ploštine, Stari i Novi Majur, Prekopakra, Gornji i

Iako preko ove darovnice ne možemo znanstveno utvrditi da se doista radi o Pakracu, komparirajući je s Ispravom prepozita Farkaša, moguće je argumentirati takvo mišljenje.

Donji Sređani, Goveđe Polje, Kapetanovo Polje, Ivanovo Polje, Gornji Uljanik, Duhovi, Trojeglava, Kaštel

Što se tiče podatka o tome da je Pakrac 1238. godine izuzet iz Požeške županije, moramo zaključiti da je do

Dežanovački, Gornji Daruvar, Golubinjak, Šibovac, Kip, Badljevina, Dereza, Omanovac, Kusonje, Brusnik,

tada Pakrac bio pod jurisdikcijom biskupa u Pečuhu, ali i da je tada nestalo njegove jurisdikcije nad pakračkim

Čaklovac, Gornja i Donja Šumetlica, Kraguj, Japaga, Šeovica, Skenderovci, Međurić, Banova Jaruga, Piljenice

posjedom. Inače, biskupiju u Pečuhu osnovao je 1009. prvi mađarski kralj, sv. Stjepan. U vrijeme osnivanja

i Marino Selo.

jurisdikcija Pečuške biskupije nije se prostirala južno od Drave. Nakon 1091. godine biskupija u Pečuhu proširila

Abrahamov posjed nije obuhvaćao sela Gaj, Poljanu, Antunovac, Duhove i Donji Uljanik jer su tamo živjeli plemićki hrvatski rodovi.

se na cijelu istočnu i dobar dio zapadne Slavonije pa je obuhvatila Viroviticu, Pakrac, i Okučane. Osnivanjem Zagrebačke biskupije 1094. godine, Pečuška biskupija je odmah potisnuta prema istoku na virovitičkom području u korist zagrebačkog biskupa pa se njegova jurisdikcija prostirala od Varaždina do Slatine.

b) Komentari isprave kralja Bele IV.

Budući da je Pakrac 1238. odlukom kralja u Budimu izuzet iz Požeške županije, ta činjenica je dovoljan dokaz o prestanku nadležnosti Pečuške biskupije nad pakračkim posjedom, bez obzira što su se granice župani-

Ova slavna isprava poznata je gotovo svakom hrvatskom povjesničaru koji se bavi srednjim vijekom.

ja često poklapale s granicama biskupija.

Slavnom je postala zbog dvojbenosti da li se u njoj pod toponimom ''Petriz'' krije Pakrac. Taj komad pergamene

Prema tome, ova znamenita isprava nudi o najranijoj povijesti Pakraca nekoliko ključnih informacija. S druge

unio je mnogo pomutnje u tumačenje početaka pakračke povijesti jer su jedni povjesničari tvrdili da je ''Petriz''

strane, kada se ona stavi između prve i treće isprave, tada dobivamo materijale koji se dovoljno nadopunjavaju

grad Pakrac, dok su drugi to osporavali. No, kada se komparativnoj analizi podvrgnu svi nazivi pakračkog posjeda, kasnije nazivi grada, a to su:

71 Pakrački 72Lelja

posjed prostirao se prema istoku, dakle Požegi, sve do utvrde Čaklovac kod Španovice. Dobronić, Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, Biblioteka Povjesnica, Zagreb, 2002, 133.

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

za još ozbiljnije zaključke. Stoga prijeđimo konačno na treću ispravu.

Odgovor na gotovo sva pitanja pruža nam isprava iz 1238. godine, a isprava iz 1239. tumači kako se sve to događalo.

c) Komentari isprave pečuškog prepozita Farkaša

Komparativnom analizom prezentiranih isprava dolazimo do zaključka da je zemlja Pakrac u vlasništvo zagrebačkog kaptola, a odmah potom ivanovaca došla feudalnom darovnicom. Taj feudalac bio je hrvatsko –

Ključno je pitanje ove isprave jest kada je Abraham dobio ''zemlju Pakrac'' od kralja?

ugarski kralj Bela IV. Pritom je uloga kraljeva brata Kolomana posrednička, jer se taj posjed nalazi u njegovom

Odgovor imamo u ispravi.

vojvodstvu, a velikaša Abrahama zapravo marginalna, jer on samo izvršava kraljevu i hercegovu volju.

Iz isprave se vidi da je Abraham kupio od hercega Kolomana posjede Donat, Dravk i Kudmend oko sela Ručevo.73 Potom je Abraham s Kolomanom zamijenio te posjede za zemlju Pakrac ''i druge natrag primljene''

Kada se Pakrac prvi put spominje?

(posjede) od hercega Kolomana u zamjenu za posjede Donat, Drakšinci i Kudmend u istočnoj Slavoniji. Druge

Pakrac, kao feudalni posjed, a poslije i grad nazvan je po rijeci Pakrac (današnja Pakra), deminutivu rijeke

natrag primljene zemlje predstavljaju ništa drugo nego posjed Pakar kojeg je kralj vratio Tetenjima 1237. godine,

Pakar (današnja Bijela). Prvi spomen rijeke Pakar datira u 1228. godinu74, a prvi spomen rijeke Pakrac datira u

a uvođenje u taj posjed zabilježeno je u prvoj ispravi. Zahvaljujući njoj znamo da se to dogodilo u 1237. godini.

1232. godinu75. Prvi spomen feudalnog posjeda Pakrac datira u 1239. godinu76. Prvi spomen grada Pakraca dati-

Prema tome: posjede Pakar i Pakrac godine 1237. drži Abraham Tetenj. Ali, Abraham je kratko bio

ra u godinu 1278.77 Grad se razvio se kao podgrađe ivanovačke utvrde. Valja istaknuti činjenicu da se do 1278.

gospodarom Pakraca jer je već nakon godinu dana na kraljevskom dvoru u Budimu odlučeno da se Pakrac dodi-

godine ne spominje utvrda što znači da ona u vrijeme kada su je vitezovi sv. Ivana preuzeli (1238-9.) nije posto-

jeli ivanovcima. Međutim, stvarno stanje na terenu nije se mijenjalo do 1239. godine kada je u Pečuhu Abraham

jala. Najvjerojatnije je pakračka utvrda nastala neposredno poslije provale Tatara 1241. godine, a prije 1256. kada

prepustio Pakrac predstavniku zagrebačkog kaptola i u krajnjoj liniji zagrebačkom biskupu kao što to vidimo u

se spominje kovnica novca u Slavoniji za koju vjerujemo da je bila u Pakracu. Naime, nemoguće je da bi se tko

ovoj ključnoj ispravi za najraniju povijest Pakraca.

usudio u srednjem vijeku kovnicu osnovati u neutvrđenom naselju pa zato vjerujemo da u vrijeme preceptora

Sada imamo čvrste dokaze za tvrdnju da je Pakrac 1239. bio pod jurisdikcijom zagrebačkog biskupa.

Huga već postoji utvrda, odnosno grad. Inače, prvi siguran spomen utvrde u Pakracu datira u 1326. godinu kada

Vjerojatno je tada nestalo jurisdikcije pečuškog biskupa nad Pakracom. To indirektno potvrđuje i druga isprava

se prvi put spominje Utvrda sv. Ivana.78 Prema tome, u vrijeme kada su u zemlju Pakrac došli ivanovci, de iure

gdje se tvrdi da je Pakrac bio u Požeškoj županiji koja je također bila pod jurisdikcijom pečuškog biskupa.

1238., a de facto 1239. ona je doslovno bila samo zemlja odnosno feudalni posjed bez utvrde odnosno grada. Budući da 1239. Abraham prepušta posjed Pakrac (…terram Puchruch…) prepozitu zagrebačkog kaptola i

4. Zaključak

Kolomanovu kancelaru, Fili, zaključujemo da je posjed na kojemu će se potom razviti grad Pakrac do tada pripadao Abrahamu Tetenju, a ne ivanovcima. Uostalom u ispravi se navodi da ju je Abraham kupio od Kolomana.

Budući da se feudalni posjed Pakrac i utvrda zemlje Pakrac iz koje će nastati današnji grad Pakrac pojavlju-

Kupnja je vjerojatno obavljena 1235. ili 1236. godine.

ju - u dostupnim vrelima - tek u XIII. vijeku zaključujemo da u ranijem razdoblju niti naselje Pakrac niti utvrda

Dakle, kada 1237. godine piše da zemlja Pakar graniči sa križarima (…et tenet metam cum cruciferis…), misli

na području današnjeg grada Pakraca nisu postojali. U suprotnom bi se našao, ili će se naći, nekakav stariji pisani

se na križare / templare s posjeda Rašaške79, a ne na ivanovce iz Pakraca jer im činjenice povijesnih vrela ne

trag o naselju uz rijeku Pakrac.

dozvoljavaju da dođu u Pakrac prije 29. siječnja 1238.

Iz prapovijesti u povijest zemlja zvana rijekom Pakrac prelazi u vrijeme zagrebačkog biskupa Stjepana II. i vojvode Kolomana, dakle sredinom prve polovice XIII. stoljeća (1225-1240.) Pitanja su glasila: a) Kada se Pakrac prvi put spominje?

Tome zaključku u prilog ide i isprava iz 1238. godine bez obzira što tamo piše da je zemlja ''Petriz'' izuzeta iz Požeške županije; naime u toj ispravi ne piše tko je taj koji je do tada upravljao pakračkim posjedom, a ne piše zato jer to nije bio požeški župan, već Abraham Tetenj koji je Pakrac kupio od vojvode Kolomana.

b) Kojoj je srednjovjekovnoj županiji pripadao Pakrac u XIII. vijeku? c) Tko je bio prvi poznati feudalni gospodar Pakraca? d) Kojem je viteškom crkvenom redu pripadao Pakrac? e) Kojoj je biskupiji pripadao Pakrac u XIII. vijeku? 73 To

selo se nalazilo blizu današnjeg sela Semeljci između Đakova i Vinkovaca.

74 CD

III; 262, p. 293. ili u Stanko Andrić, Prilog srednjovjekovnoj topografiji psunjsko-papučkog kraja, Scrinia Slavonica 3, 2003. 43-47. III; 322, p. 367. 76 CD IV; 70, p. 74. 77 CD VI; 224, p. 261. 78 Vjerojatno je naziv Utvrde sv. Ivana sinonim za pakračku utvrdu, možda se radi o dvije utvrde. 79 Templarski posjed Rašaška nalazio se kod današnjih sela Gornji i Donji Rogolji i Bobare te potoka Rašaške. u srednjovjekovnoj požeškoj županiji. Kralj Andrija II. je 1210. godine dodijelio taj kraj templarima, koji su u to vrijeme nazivani i križari iako se taj naziv ustalio i za ivanovce odnosno Red sv. Ivana Jeruzalemskog. 75 CD

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

Kojem je biskupu Pakrac pripadao ranije indirektno se govori u ispravi iz 1238. godine. Zbog toga Tko je prvi feudalni gospodar Pakraca?

zaključujemo da je Pakrac do 1238/9. bio pod jurisdikcijom pečuškog biskupa.

Prvi feudalni gospodar Pakraca za kojeg se to stvarno može dokazati bio je herceg Koloman Arpadović, brat Bele IV. Tragove Kolomanove vlasti vidimo i u grbu grada Pakraca; kuna unutar dviju rijeka, na plavoj podlozi,

Kojoj je županiji pripadao Pakrac u XIII. stoljeću?

simbolizira upravo vlast hercega (Kolomana) nad Slavonijom jer je kuna bila simbol poreza, kunovine, a takav oblik

Uže pakračko područje bilo je sastavnim dijelom velike požeške županije vjerojatno od početka XII. stoljeća

poreza plaćao se samo u Slavoniji, dvije rijeke i plava boja simboliziraju Slavoniju, zemlju između Save i Drave.

pa sve do 1238. godine. Nakon toga pakrački feudalni posjed ne pripada niti jednoj županiji jer je on bio u vlas-

Koloman je Pakrac prodao Abrahamu Tetenju (…illustri regi Colomano duci totius Sclavonie in commuta-

ništvu redovničkog viteškog reda, a takvi feudalni posjedi bili su na neki način posebni. Naime, ivanovački pos-

tionem terrarum ab eodem rege nomine Puchruch et aliarum dedisset receptarum...), no budući da je Abraham

jedi nisu bili pod jurisdikcijom župana već preceptora, odnosno priora. Jedno je vrijeme, ali ne u XIII. već XIV.

vrlo kratko posjedovao pakrački posjed, o tome gotovo da i nema tragova. Potom kralj Bela IV. daruje Abrahamov

Stoljeću, u Pakracu bilo sjedište dubičkog župana čiju je funkciju vršio zapravo vranski prior.

pakrački posjed ivanovcima. To vidimo u drugoj ispravi. Kako je stanje na terenu bilo drukčije, to vidimo u trećoj

Stariji povjesničari konstantno su griješili pokušavajući smjestiti Pakrac u Križevačku (nasljednica šomođskog

ispravi, morao je Abraham pakrački posjed prepustiti kaptolu Zagrebačke biskupije. Naime, kaptol je bio zadužen

župana), Požešku ili Dubičku županiju zabunom, poistovjećujući Abrahamov posjed Pakar sa susjednim ivano-

za prikupljanje desetine s takvih, redovničkih, feudalnih posjeda. Naime, u takvim posjedima sami redovnici su

vačkim Pakracem. Istina je da se Pakrac nalazio na tromeđi te tri županije, ali nije ni jednoj pripadao.

istovremeno i feudalci, odnosno to je bio njihov preceptor ili drugim riječima upravitelj posjeda. Proces dolaska pakračkog posjeda ivanovcima kompliciran je zbog uznapredovalog feudalnog razvoja u Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu kada novac ima odlučujuću moć. To znači da posjedi i kraljevska prava, pa i ''…čitave županije u Slavoniji izmiču postepeno iz vladarskih ruku tako da su oni, izgubivši ih, ostali bez temelja na kojima su zasnivali svoju vlast.''80

U Zagrebačkoj je biskupiji bilo devet ivanovačkih ''kuća'' odnosno posjeda: Zagreb, Dubica, Gora (oko Topuskog), Hresno (južno od Une), Čičan (Pokuplje), Glogovnica (kod Vrbovca), Sveti Martin (kod Zagreba), Novi Dvor (Međimurje), Bela (kod Varaždina) i Pakrac. Sa svih 9 ivanovačkih posjeda skupljala se desetina svih prihoda koja se jednom godišnje davala kaptolu Zagrebačke biskupije.84 Upravo zato Abraham prepušta Pakrac upravitelju zagrebačkog kaptola Fili.

Upravo se dogodilo za vrijeme Andrije II. Njegov sin, Bela IV., shvativši to, pokušao je popraviti stanje kraljevstva. O tome Bela IV. govori u uvodu druge isprave ovog članka. Bela IV. bi možda i uspio da Tatari nisu

Kojem je viteškom redu pripadao Pakrac?

upropastili njegovo kraljevstvo. Nakon toga on više nije imao sredstava da spriječi jačanje svojih vazala. Stoga se

Ivanovcima. To dokazuje sadržaj Beline darovnice iz 1238. jer se tamo kaže: ''Domui itaque Hospitalis

''…Slavonija, kao i Ugarske zemlje, postepeno otuđuje od vladara i pod vlašću nekih velikaša i osamostaljuje.''81

Ierosolymitan…terras quasdam et possessiones de dictis donationibus seu perpetuationibus concessimus et confirmavimus perpetuo pacifice possidendas…''85

Kojoj je biskupiji pripadao Pakrac u XIII. stoljeću? Što se tiče vrlo složenog problema oko crkvene jurisdikcije nad pakračkim područjem u XII. i XIII. vijeku,

Pitanje na koje još ne možemo dobiti pravi i precizni odgovor jest: gdje su granice pakračkog posjeda, odnosno koja je bila njegova prostorna veličina nakon što su ga preuzeli ivanovci?

možemo reći da je ono bilo u sjeni biskupija u Pečuhu i Zagrebu. Obje su bile pod jurisdikcijom nadbiskupa u

Zna se da istočna granica ivanovačkog pakračkog posjeda dopirala do utvrde Čaklovac.86 No gdje su bile

Kaloči (mađ. Kalocsa). Međutim, postoji čvrst dokaz da crkvena jurisdikcija biskupa iz Pečuha nije prije 1091.

sjeverna, zapadna i južna granica? Možda zapadnu granicu između Abrahamova feudalnog posjeda Pakra (u

godine prešla Dravu i obuhvatila neki dio Hrvatske jer do tada ni mađarski kralj nije kročio preko granice dvaju

nominativu Pakar) i Pakraca možemo naslutiti iz imena naselja Prekopakra (preko – Pakra)!?

kraljevstava.82

Rješavanje tog zanimljivog pitanja ostavljamo za jednu drugu raspravu!

Također postoji čvrst dokaz da je od 1239. godine Pakrac u posjedu Zagrebačke biskupije.83 To je treća isprava u ovom članku. Ironično, izdana je baš u Pečuhu. Prema tome, Pakrac od 1239. godine pripada Zagrebačkoj biskupiji. Time smo problem oko crkvene jurisdikcije nad pakračkim područjem ograničili na vrijeme prije 1239. godine. 80 Nada

Klaić, n. dj. 262-265.

81 Isto. 82 CD

III; 388, p. 445. 83 CD IV, 70, p. 74.

84 Lelja

Dobronić, Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, Zagreb, 1984., 132. IV, 44, p. 48. 86 Lelja Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Dom i svijet, Zagreb, 2002, 231. 85 CD

Najranija povijest Pakraca i okolice u kontekstu tri vladarske isprave

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

5. Izvori

Daruvar - Aqua Ballissae i Pakrac - Mannieana

1. Tadija Smičiklas, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, (sv.II-XII )Zagreb, 1904. 2. Franjo Rački, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, MS-HSM VII, 1877.

mr. sci. Berislav Schejbal, prof.

3. Mirjana Matijević-Sokol, Toma Arhiđakon i njegovo djelo, Književni krug, Split, 2002.

Daruvar – Aquae Balissae (Municipium Iasorum) 6. Literatura

Iako 1. Franjo Rački, ''Popis župa zagrebačke biskupije 1334 i 1501 godine'', Starine 4 (1872), 206. 2. Đuro Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju požeške županije, Vjesnik hrv. Arheološkog društva. 3. Gjuro Szabo, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj, Zagreb, 1920 4. Vjekoslav Klaić, Plemići Svetački ili Nobiles de Zempche (997. – 1719), Rad JAZU, Zagreb, 1913. 5. Stanko Andrić, Prilog srednjovjekovnoj topografiji psunjsko-papučkog kraja, Scrinia Slavonica 3, 2003. 6. Stanko Andrić, Potonuli svijet, Hrvatski institut za povijest, Podružnica Slavonski Brod, 2002. 7. Vijoleta Herman–Kaurić, Krhotine povijesti Pakraca, Hrvatski Institut za povijest, Slav. Brod, 2004. 8. Jakov Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Školska knjiga, Zagreb, 1964. 9. Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb, 1976. 10. Lujo Margetić, Zagreb i Slavonija, Izbor studija, HAZU, Zagreb, 2000. 11. Mirko Marković, Slavonija, Golden Marketing, Zagreb, 2002. 12. Franjo Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Školska knjiga, Zagreb, 1996. 13. Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Školska knjiga, Zagreb, 1998. 14. Lelja Dobronić, Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, Biblioteka Povjesnica, Zagreb, 2002. 15. Lelja Dobronić, Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, Zagreb, 1984. 16. Peter Štih, Vasko Simoniti, Slovenske zemlje do prosvjetiteljstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 2003. 17. Lelja Dobronić, A Keresztesek, a Johannitak es a Szentsir Lovagok Horvatorstagai Rendhazai es Birtokai, Rad JAZU, Zagreb, 1984. 18. Povijesni atlas Hrvatske, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004. 19. Satelitski atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.

je u starijoj literaturi postojalo mišljenje da se poradi geotermalnih izvora rimsko naselje Aquae

Balissae (navodi ga Itinerarium Antonini 265) nalazi u Lipiku, Daruvaru ili čak Pakracu, takve nesigurne tvrdnje danas su potpuno odbačene. Obzirom na količinu nalaza, začuđuje da se Daruvar i okolica, ne samo kao rimski lokalitet, nije više pojavljivao u stručnoj literaturi jer nije bio (ne)poznat kao arheološko nalazište. O arheološkim nalazima iz Aquae Balissae pisali su A. Blašković (1794.god.), M.P. Katančić (1824. god.) i T. Mommsen (1873. god.). Opise nalaza in situ ostavili su F. W. Taube (1777. god.), M. Piller i L. Mittepacher (1783. god.) i I. Csaplovics (1819. god.). Mjesto Daruvar i okolicu od druge polovine 19. st. posjetili su A. Pavić, I. Kukuljević, L.I. Oriovčanin, G. Szabo, J. Kempf, J. Brunšmid, V. Hoffiller, Lj. Karaman, I. Degmedžić, M. Gorenc, D. RendićMiočević, D. Pinterović, A. Mohorovičić, S. Gvozdanović-Sekulić, te A. Faber i Z. Horvat. Sudionici skupštine i znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društa (HAD) bili su ovdje u listopadu 1996.god. Antički i srednjovjekovni lokaliteti i nalazi Daruvara i daruvarskog područja između 1994.–2005. god. predstavljeni su na barem četrdesetak znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, mnogim izložbma, radionicama, seminarima, raznim časopisima, a i TV-prilozima HRT-a. O Daruvaru i njegovim lokalitetima pronijela je glas svijetom i mladež hrvatske dijaspore koja je u okviru projekta trotjednog kampa Hrvatske matice iseljenika – Dođite i sudjelujte u obnovi Hrvatske – TASK FORCE 99 radila na probnim iskopavanjima i čišćenju arheoloških lokaliteta, te drugih spomenika kulture i prirode. Daruvar je dao toliko arheoloških nalaza iz rimskog perioda da se nalazi u samom vrhu rimskih arheoloških lokaliteta kontinentalnog dijela RH, a odnedavno i europskih, bez obzira na "provincijalne" nalaze - osim naravno, zvonolikog mrežastog diatretnog pehara, te dijelova brončanog carskog konjaničkog kipa nadnaravne veličine (jednini takvi nalazi u RH i vrlo rijetki u Europi). Završetak velikog međunarodnog znanstvenog skupa i projekta Slovenske akademije i Austrijskog arheološkog instituta Rimski autonomni gradovi u provincijama Norik i Panonija (International Conference on Norico-Pannonian Autonomous Towns, Brdo kod Kranja, Slovenija, 17.3.-21.3.1999. god.) i objavljeno prošireno izlaganje nižepotpisanog (Municipium Iasorum – Aquae Balissae) samo su potvrdili činjenično stanje, sada temeljeno na interdisciplinarnim istraživanjima koja su se provodila u zadnjih desetak godina.

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

Uz slučajno pronađene arheološke nalaze od

Naselje Aquae Balissae, zahvaljujući gospodarskom

1785. god. do 1968. god., ali i one otkopane u

razvoju i romanizaciji novim zakonskim položajem, dobilo

istraživanjima 1984. god., posebice one otkrivene

je novi status kao municipium Iasorum 124. godine. Tada je

od 1994. god. nadalje, te ostataka fortifikacijske

car Hadrijan (117.-138. god.) prilikom posjete Panoniji i

arhitekture prepoznate u arheološkom pejsažu

drugim rimskim provincijskim gradovima dijelio munici-

Daruvara, o postojanju

palitete. Ovaj veći, značajniji i prestižniji upravni status

smještenog

pokraj

rimskog naselja

geotermalnih

izvora

Daruvarskoj kotlini, svjedoči već spomenuti Itinerarium Antonini 265 i CIL VI 3297. Prema Itinerariumu Antoniniju (265. god.), Aquae Balissae

potvrđen je

nalazom

nadgrobnog spomenika Elija

Laelijana, bilježnika i kvatuorvira municipalne uprave. Municipalna uprava Aquae Balissae zahvaćala je područje od Save do Drave,

i otprilike od današnjeg

bile su smještena u prostoru

Bjelovara do Velike u Požeškoj Kotlini dok su okolna

današnje kontinentalne Hrvatske, u sredini savsko-

područja bila pod upravama drugih municipija ili kolonija Mursa (Osijek),

Sopianae (Pečuh), Botivo (Ludbreg),

Andautonia (Ščitarjevo), Siscia (Sisak), Castra (Banja Luka) i Marsonia (Slavonski Brod). Prometne postaje koje su se nalazile na rubovima municipalnog teritorija naroda Diatretni mrežasti zvonkoliki pehar, i kopito brončanog konjaničkog spomenika cara Komoda III. (slika desno)

Jaza su Iovia Cardono (Otrovanec-okolica), Bolentium (Orešac), Serota (Virovitica), Maurianae (Podravska

Nadgrobni spomenik Elija Laelijana

dravskog međuriječja i to na cestovnom pravcu Mursa -

Slatina), Incerum (Velika), Servitium (Bosanska Gradiška) i Varianae (?Banova Jaruga / ?Kutinska Lipa).

Stravianis - Incero - Aquis Balissis - Varianis - Siscia. U

Gotovo u središtu upravnog teritorija municipija Jaza nalazila se postaja Mannieana (Pakrac).

Aquae Balissae (značenje: vrlo jaka, iscjeljiteljska, sveta

Važni arheološki nalazi pronalaženi su uglavnom u središtu Daruvara. Pronađena su četiri javna počasna

vrela) nalazila se plemenska uprava – općina (civitas) naroda Jaza kao res publica Iasorum. Narod Jaza koji žive uz Dravu spominje Plinije (N. H. 3, 147) dok Ptolomej (Geogr. 2, 13, 2) tvrdi da Iássioi / Iassii "žive u sredini provincije Gornje Panonije prema istoku." Veliki teritorij naroda Jaza (Iássioi / Iassii / Iasi) zapremao je otprilike prostor oko Sutle i Varaždinskih Toplica, Dravom do Virovitice, istočno najdalje do Velike i Požeške kotline, južno nešto dalje od Pakraca/Lipika, te sredinom savsko-dravskog međuriječja do rijeke Sutle, s mogućim otklonom preko Save u prostor Samoborskog gorja. Na njihovom području u jednom trenutku prapovijesti moglo se naći i 26 geotermalnih izvora s tempemperaturom većom od 20 ºC i tradicionalnim balneorehabilitacijskim – “iscjeljiteljskim” značajkama. Njihovo drugo veće naselje bila su Aquae Iasae (CIL III 4117) sada Varaždinske Toplice, a vojna i prometna postaja Iasulones blizu jezera Balaton (Baracska u Mađarskoj) zaprimila je ime po vojnoj posadi pripadnika plemena Jaza. Nekoliko vojnih natpisnih arheoloških nalaza, uglavnom iz Panonije zabilježili su "etnos" Jaza, odnosno latinski imenski kognomen koje se iz njega izvodi: Iasus, Iassus, Iassianus i Iasier.

(Lijevo) Natpisna kamena baza za brončanu statuu carice Trankviline i natpisna kamena baza za brončanu statuu cara Marka Aurelija (gore)

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

napisa na kamenim postoljima posvećena rimskim carevima i članovima njihovih obitelji (Marko Aurelije,

Na postojanje Aquae Balissae kao važnog upravno-ekonomsko-prometno-kultnog središta šireg područja

Komod, Gordijan III. i carica Trankvilina) koje je podigla res publica Iasorum, općinska uprava Jaza. Otkriveni

južne Panonije govore i ustanovljeni položaji: foruma s Jupiterovim hramom – danas središte grada uz rijeku

su dijelovi brončanog carskog konjaničkog spomenika u natprirodnoj veličini, pet Silvanovih žrtvenika s

Toplicu, javno-kultnog kompleksa sa Silvanovim hramom, termama (Thermae Iasorum) u Kupališnom parku,

arhitektonskim dijelovima hrama (stupovi, kapiteli, polukapiteli), četri Jupiterova žrtvenika, sarkofazi i desetak

te stambenog dijela naselja na izdignutom položaju na današnjem brežuljku-visoravni - toponim Rimski tabor

rimskih grobova i dragocijeni svjetski raritet, mrežasti zvonoliki stakleni rimski pehar kojeg G. Szabo naziva

ili Stari slavik, kasnije utvrđenog i prenamjenjenog u pribježište - refugium. Još danas je u daruvarskoj Rimskoj

Vas diatretum Daruvarense.

šumi, dijelu Starog slavika u gradskom središtu moguće vidjeti tragove i ostatke kasnoantičkih bedema

Plan rekonstrukcije rimskih pravaca na jaškom municipalnom teritoriju - povijesna naselja, arheološki lokaliteti i toponimi

1. Bosanska Gradiška; 2. Stara Gradiška; 3. Okučani-Vlaislavljevića brdo; 4. Cage; 5. Benkovac; 6. Bijela Stijena; 7. Lještani; 8. Gornji Čaglić; 9. Bukovčani – Skenderovci Šeovica; 10. Japaga; 11. Pakrac; 12. Kusonje; 13. Brusnik; 14. Dragović/Čaklovac; 15. Bučje; 16. Kamensko; 17. Vranić; 18. Orljavac; 19. Tabori; 20. Sloboština; 21. Toranj; 22. Biškupci; 23. Velika; 24. Omanovac; 25. Donja Obrijež; 26. Gornji Sređani; 27. Badljevina; 28. Romica brijeg; 29. Golubinjak; 30. Doljani; 31. Daruvar; 32. Bijela; 33. Gradina-Sirač; 34. manastir Pakra; 35. Staro Zvečevo; 36. Johanesberg; 37. Lipovi vrha; 38. Vučjak Kamenski; 39. Kantari; 40. Podborje ili Brdo Gradina; 41. Ljudevit Selo; 42. Brestovac; 43. Veliki Zdenci; 44. Mali Zdenci; 45. Grubišno polje; 46. Velika Peratovica; 47. Špišić Bukovica; 48. Korija; 49. Stari Gradac; 50. Pitomača; 51. Đuretina; 52. Virovitica-Ribnjaci; 53. Virovitica-Antunovac; 54. Taborište / Borova; 55. Suhopolje; 56. Orešac; 57. Vaška

sagrađenog pred provalama barbarskih naroda. Nakon pada Rimskog Carstva fortifikacije su korištene i u srednjem vijeku. U tom vremenskom razdoblju u Daruvarskoj kotlini (radiusa 3 km) nalazila se Nelipićeva feudalna utvrda Kamengrad, franjevački samostan Sv. Kralja Ladislava od Podborja i četri naselja-trgovišta (oppida) s crkvenim župama: Toplica, Četvrtkovec, Podborje i Dimičkovina.1 Zašto Aquae Baliss - Municipium Iasorum u Daruvaru? Širi geografski prostor protezanja municipalnog teritorija Jaza sa središtem u današnjem gradu Daruvaru, odnosno Daruvarskoj kotlini, kontaktno je područje između južnog dijela velike Panonske nizine, područja “otočnog gorja” planine Papuk i posavske regije. Makrogeografski gledano Daruvarska je kotlina smještena točno u sredini (komunikacija sjever – jug) međuriječja Save i Drave s podjednakom udaljenosti od oko 50 km zračne linije. Kotlina se nalazi u sredini između zapadne granice Republike Hrvatske, rijeke Sutle, te istočne granice koju markira rijeka Dunav. Širi prostor Daruvarske kotline dio je najistočnijeg dijela sjeverozapadne Hrvatske. Opisani prostor odlikuje se izvjesnim prednostima - nešto je viši i suši od susjednih močvarnih i vlažnih, te zbog toga ravnijih i nezdravijih predjela uz Savu i Dravu. Ostali prirodni čimbenici kao što su dodir šumovite i poljoprivredne oblasti, bogatstvo vodotokova i posebice geotermalnih izvora (temp. 45-49 ºC) s pretpovijesnom kultnom i balneorehabilitacijskom tradicijom liječenja raznih tegoba, poglavito ženskih bolesti, omogućili su život naselju i kontinuitet naseljavanja kroz sva povijesna razdoblja. Nekoliko arheoloških nalaza govori o municipiju Aquae Balissae, njihovom teritoriju, nekim postajama i cestovnim pravcima. Fragment rimskog miljokaza uočio je i zabilježio G. Szabo 1906. god. u blizini današnjeg Židovskog groblja u Daruvaru. Miljokaz je vjerojatno sekundarno upotrebljen za fortificiranje kasnoantičkog pribježišta Aquae Balissae ili srednjovjekovne utvrde Kamengrad. Natpis s mramornog vojničkog pretorijanskog nadgrobnog spomenika pronađen u Rimu (CIL VI 3297) pruža važne podatke o municipalnom teritoriju Jaza i prometnim postajama koje se na njemu nalaze. Natpis glasi: D(is) M(anibus) / Ulpius Cocceius eq(ves) s(ingularis) domini nostri / castris nov(is) t(urma) Casti ex Pan(nonia) / sup(eriore) natus ad Aquas Balizas / pago Iovista vic(o) Coc co / netibus . . . etc. Natpis govori da je carski gardist Ulpije Kokcej podrijetlom iz Gornje Panonije, rođen kod Aquae Balissae 1Nakon

osvajanja u franjevačkom samostanu Turci imaju svoju utvrdu do 1606. god. Prostor oko geotermalnih izvora novodoseljeni Vlasi nazivaju Ilidđa. Nakon protjerivanja Turaka 1699.god., razvitak ovog područja kreće od druge polovine 18 st. s dolaskom grofa Antuna Jankovića. Umjesto tada (mnogo) većih naselja Sirača i Pakraca, na mjestu "ubavog sela" Podborja, gradi kupke, dvorac, crkvu i mijenja ime Podborje u Daruvar koji postaje središte njegovoga velikog posjeda.

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

Topografska karta Aquae Balissae A.kastrum –vojni logor B/B1 - sjeverni obrambeni zid B2/B3 – zapadni obrambeni zid B3 – južni obrambeni zid B4 - istočni obrambeni zid C – raster D - stambeni dio naselja (kasnije refugium) E – termalni kompeks F - forum G – dekumanus H - Silvanov hram I – južno groblje J – sjeverno groblje ------------

cesta

XXXXXXXXX - vidljivi šanac i dvostruki nasip _____________ obrambeni zidovi prema arhivskim podacima i i zjavama očevidaca …………………vidljivi ostaci temeljne stope obrambenog zida

u selu Cocconae, župi Iovista. Sva tri naselja spominju se na rimskim itinerarima. Mutatio Cocconae identificira se s današnjim selom Špišić Bukovicom u virovitičkom kraju, dok je pagus Iovista zapravo mutatio Iovia Cardono (okolica sela Otrovanec / Sedlarica / Prugovec). O prometnoj postaji u Aquae Balissae govori natpis sa Silvanovog žrtvenika pronađenog u Daruvaru koji je postavio konzularni beneficjarij Sej Januarije Gencije: Silvano M(agno) / et Silvanae / Seius Ian(uarius) Gen(etius?) / B(ene) Zračni snimak Daruvara

F(iciarius) Co(n)s(ularis) pro se / et Suis V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito) / Imp(eratore) Antonino(o) / et P(ublio) Sep(timio) Geta Ceas(are) Nos(tro). Konzularni beneficijari (BF. COS) zapovjednici su na čelu cestovnih postaja koje su kontrolirale sigurnost

A. B. C.

Kupališni park – središte grada brežuljak Rimski Tabor ili Stari Slavik Rimska šuma

prometa unutar provincije. Sej Januarije Gencije bio je zapovjednik postaje u Aquae Balissae. U kasno carsko doba oni su se nalazili u štabu visokih rimskih vojnih komandanata pretorijanskog ili konzulatnog ranga. Žrtvenik je podignut u čast cara Septimija Severa (193.-211.) i njegova dva sina, M. A. Antonina Karakale i mlađeg Gete. Žrtvenik se datira najkasnije u 208. godinu. Prema natpisnom Jupiterovom žrtveniku pronađenom u Daruvaru koji je podigao centurion VII. legije Kvint

Kameni žrtvenici posvećeni Silvanu u čast Septimija Severa (desno gore) i Jupiteru Dolihenskom u čast cara Septimija Severa (desno)

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

Karmej Julijan u čast istog cara, pretpostavlja se da je Septimije Sever na proputovanju kroz Panoniju posjetio

Zato i udaljenost Aquae Balissae - Incerum prema Int. Ant. 265. iznosi samo 37 km (25 rimskih milja). Jedini pravac

Aquae Balissae 202. god.

koji bi se u pejsažu danas fizički poklapao s rimskom miljacijom između Daruvara i Velike odnosi se na moguću

Arheološki nalazi indiciraju i da je car Konstantin Veliki (324. – 337. god.) na svojem putovanju iz Sirmiuma preko Aquae Iasae 315. godine u Poetovio (Ptuj) posjetio i Aquae Balissae i središte plemena Jaza.

komunikaciju dolinom rijeke Pakre, odnosno kroz masiv planine Papuk (npr. ovdje je u vrijeme 19./20. st. djelomično prolazila trasa šumske željeznice). Udaljenost Pakrac – Velika isto približno odgovara rimskoj miljijaciji.

Pakrac – postaja Mannieana (Itin. Ant. 130 i Itin. Ant. 260).

Uz rimsku miljijaciju, zašto i kako današnje naselje Velika za položaj rimske postaje Incerum?

Danas iz središta Pakraca postoji samo jedan rimski nalaz. To je kamena ploča (žućkasti pješčenjak

U Velikoj, na lokalitetu Kruge, pronađeni su rimski grobovi i arhiktetura rimske vile veličine oko 2 ha. Prema

66x49.5x11 cm), kameni reljef s prikazom Herkula s toljagom otkriven 1962. god. tijekom građevinskih rado-

Int. Ant. 260 postaja Incerum je bio mansio i praetorium, što znači ne samo odmorište nego i prihvatilište rim-

va. Rimljani su štovali Herkula kao zaštitnika trgovaca, dobitka, uspjeha i pobjede. Osim službenog štovanja u

skih državnih funkcionara (pa i samog cara) na proputovanju. Uz postaje su se razvijale i rimske vile. Postaja

Rimu on je imao i brojna svetišta koja su omogućavala privatno iskazivanje zahvalnosti. Glavni njegovi

se nalazila na povoljnom prometno-geografskom položaju (Posavina - Požeška kotlina - Podravina) uz geoter-

štovatelji i nositelji bilo je rimsko administrativno osoblje i vojnici. Herkula su naročito poštovali carevi Trajan,

malne izvore. Velika nije beznačajan lokalitet. Tu je pronađena pretpovijesna keramika; brončanodobna ostava

Hadrijan, Komod i Septimije Sever. Bez podrobnijih okolnosti nalaza i analize ploče s Herkulovim likom može

(datacija 13 - 8. st. pr. Kr.); dva željezna listolika koplja i šuplja željezna sjekira iz starijeg željeznog doba (5.

pretpostaviti da je na njoj prikazan car Komod kao Commodus Hercules. Za vrijeme Komoda štovanje Herkula

st. pr. Kr.); bogati keltski grob (4. st. pr. Kr.!); brončani kotlić s ručkom, rekvizit rimskih vojnika; rimski grobovi

zaprimilo je službeni karakter jer se već umno nesposobni car volio predstavljati kao antički junak i bog, a

različite arhitekture s nalazima željeznih predmeta, keramike, stakla i novca. U srednjem vijeku ovdje se nalazi-

podrugljivi senatori su, na njegov prijedlog, dali Rimu ime Commodiana, a senatu Commodianus. Mogućnost

la utvrda i trgovište Velika sa samostanom, vjerojatno franjevačkim. Kasnije je ovdje i tursko naselje.

da je ploča pripadala kakvom hramu otpada uzimajući u obzir činjenicu da je ploča danas jedini arheološki nalaz

Ubikacija postaje Incerum u Veliku, a time i točan položaj municipija Aquae Balissae (Daruvar) i postaje

rimskog vremena iz središta Pakraca, te je vjerojatno da se nalazila u kompleksu prometne postaje Menneiana

Mannieana (Pakrac) potvrđena je i matematičkim putem: za vrijednosti su uzete rimske udaljenosti Aquae

u manjem svetištu i služila za štovanje kulta cara od strane ljudi koji su se tamo zatekli. Trebalo bi naglasiti da

Balissae - Incerum 37 km, te

je i u Orešcu, rimskoj prometnoj postaji Bolentium pronađen kip Herkula.

njeva koji zatvaraju spomenuti pravci (Daruvar – Velika i Pakrac - Velika). Prema formuli o dužini kružnog

udaljenost Menneiana - Incerum 42 km i približni šiljasti kut > od 27º stup-

U Novom naselju u Pakracu, 2 km od središta grada, tik do sela Kusonje 1990. god. pronađen je nadgrobni

isječka dobivena je približna rimska udaljenost ceste između Aquae Balissae - Menneiana (Daruvar – Pakrac)

spomenik Kasija Sexsta, vojnika maurske petstotne kohorte. U selu Brusnik na oranici (lokalitet Selište) 1913.

od 19 km. Današnja udaljenost magistralnom cestom Daruvar - Pakrac iznosi 21 km. Gotovo jednaka udaljenost

god. pronađena je nadgrobna stela od žućkastog pješčenjaka. Prema nalazima ostataka rimske arhitekture može

od oko 18 km (17 km 860 m) dobivena je po formuli kosinusova poučka. Ostaje otvoreno pitanje je li dionica

se pretpostaviti da se ovdje nalazila raskošnija i veća villa rustica. Stela je podignuta za Aurelije Nazona, vojni-

ceste Aquae Balissae – Incerum kroz masiv Papuka mogla biti poradi vremenskih uvjeta prohodna cijele godine.2

ka IV. legije Flavije i njegovu ženu Prisku Tatonovu. Nalazi s lokaliteta Novo Naselje i Brusnik ukazuju da se

Važan položaj rimske postaje Mannieana na području današnjeg Pakraca preuzela je u srednjem vijeku (12.

ovdje radi o vojnim veteranima koji su dobili od države zemlju. Njihovi posjedi nalazili su se uz važnu promet-

st.) utvrda viteškog reda Hospitalaca sv. Ivana. U velikoj kamenoj utvrdi stolovalo je francusko visoko plem-

nicu Mannieana (Pakrac) – Incerum (Velika).

stvo služeći u poznatom crkvenom viteškom redu. Ovdje se nalazila prva kovnica hrvatskog novca. Kao i

Rimsku postaju Menneiana navodi Itin. Ant. 130 na pravcu Siscia – Sirmium, dok na pravcu prema Mursi

Templari, i vitezovi sv. Ivana gradili su utvrde na važnim prometnim pravcima i čvorištima. Nesiguran sred-

istu postaju navodi Itin. Ant. 260. Već su stari pisci 19. stoljeća smatrali da bi se ta postaja mogla nalaziti u Pakracu ili Lipiku. Na položaj postaje Menneiana na mjestu današnjeg Pakraca ukazuje izračun prema sačuvanoj rimskoj miljijaciji odnosno udaljenosti postaja jednoj od druge. Vrlo je važno da je na pravcu Siscia - Mursa sljedeća stanica nakon Pakraca postaja Incerum. Udaljenost Menneiana - Incerum je 42 km (28 rimskih milja). Danas se Incerum nakon najnovijih istraživanja ubicira u naselje Veliku, a ne Požegu ili Treštanovačku Gradinu (pozicije tih dvaju lokaliteta kao postaje odbacio je već I. Bojanovski) jer su predaleko udaljene od Aquae Balissae.

2 Itinerari iz rimskog vremena nisu se sačuvali, nego su do nas došli srednjovjekovni prijepisi orginalnih antičkih karta i popisa. U rimsko vrijeme sve ceste u Panoniji su prilikom unošenja ili ažuriranja stanja i vrsta zemljišta, kao i prilikom podjele zemlje veteranima, zacijelo bile snimljene radom rimskih gromatika na “katastarsko-porezne” brončane ploče. Danas poznati prijepisi rimskih itinerarara koji se odnose na ovaj dio južne Panonije ne spominju radijalne rimske ceste (npr. Aquae Balissae - Mannieana), ceste s manjom važnošću i vicinalne ceste, za razliku od glavnih transvezalnih magistralnih pravaca uz Savu i Dravu koji su prolazili kroz ove južnopanonske krajeve, ili točnije, koji su sjekli obode municipalnog teritorija Aquae Balissae. Nedosljednost tih pisanih izvora u navođenju postaja, ili bolje rečeno “ispuštanju” nekih postaja iz različitih itinerara, mogla je biti posljedicom tako karakterističnog općepoznatog propusta omaškom prilikom kasnijih prepisivanja ili čak greške prilikom izdavanja izvornika, ali i jednostavne činjenice da su neke postaje/naselja mogle izgubiti status kao mutationes i mansiones ili su se mogle ustrojiti nove. Itinerari u kojima se navodi većina radijalnih pravca najvjerojatnije nisu sačuvani jer su se ceste čiju su trasu trebali navoditi prestale koristiti na razmeđi kasne antike i ranog srednjeg vijeka.

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

novjekovni put od Pakraca i okolice do Bosanske Gradiške u popunosti je prekriven utvrdama i posjedima

Još o narodu Jaza i Aquae Balissae

crkvenih redova. U ovom slučaju ivanovci su davali sigurnost i pružali usluge putnicima na putu prema hrvatskim slavonskim županijama južno od Save (Dubica, Vrbas, Sana: danas uglavnom sjeverozapadna Bosna,

Najnovija interdisciplinarna znanstvena istraživanja pokazala su da panonski narod Jaza (grč. Iassioi, pa onda

odnosno nekad od 16. st. „Turska Hrvatska“), ali i hodočasnicima i križarima na putu za Svetu zemlju te man-

lat. Iassi / Iasi u prastarom značenju imena iscjeljitelji / vračevi4) pripada među najstarije poznate europske nar-

jim "križarskim" vojskama na putu u patarensku Bosnu. Uz utvrdu hospitalaca u Pakracu razvilo se trgovište.

ode. Dio naroda Jaza se s područja današnje kontinentalne Hrvatske naselio na Peloponez u Grčkoj krajem 4. ili

Velika utvrda bila je odlično izgrađena. U 16. st. već se našla pred turskom opasnošću. Njezin posljednji vlas-

u 3. tisućljeću pr. Kr., dakle, još prije dolaska starih grčkih plemena, Ahejaca i Danajaca. Ime Iassioi nalazimo

nik Nikola Zrinski (Sigetski) 25. svibnja 1541. god. piše kralju Ferdinandu da neće još dugo moći držati Pakrac

na najstarijem europskom dešifriranom pismu, grčkom Linearu B (stariji ne-grčki Linear A nije odgonetnut).

jer nema novca i vojnika. Zrinski je očajan, jer kaže, ne može pakračku tvrđavu srušiti zbog debljine i visine

Moderne lingvističke znanosti pokazuju da prastaro ime mitološkog junaka Jazona (Iason Argonaut, s izvedeni-

bedema.

cama Iassos, Iasion, Iasius) znači iscjeljitelj sve prema grčkoj riječi iasis = liječenje. Štoviše, porijeklo te riječi

Turskim osvajanjem Pakrac postaje neko vrijeme središte sandžaka, te kadiluka, poslije nahije. Nakon pro-

nije jasno, lingvistika smatra da je najvjerojatnije pred-grčka. U svezi gore navedenog, u imenu mitske Jazonove

tjerivanja Turaka utvrda ostaje netaknuta. Utvrda je u potpunosti srušena tek sredinom 20. st. Na dijelovima

pratiteljice Medeje, čarobnice, krije se korijen riječi med-, koji poznajemo iz latinske riječi medicina. Dakle,

lokaliteta danas se nalaze policijska postaja, zgrada Županije i Poglavarstva. U nedavnim radovima rušenja

junak Jason Argonaut (kao i ostali Iassos-i, likovi iz drugih još starijih grčkih mitova) bio je iz plemena Jaza, u

stare tržnice otkriven je dugi potez obrambenih bedema.3 Pozicija lokaliteta Stari Grad Pakrac odlična je za

pra-iskonskom značenju iscjeljitelj ili vrač i pripadnik naroda poznatog po iscjeljiteljskoj specijalizaciji.

istraživanje pa tako i prezentaciju kao arheološkog parka, nekadašnjeg sijela ivanovačkog reda. To bi ukrasi-

Uostalom, Stjepan Bizantinac donoseći prijepise popisa starih naroda u Grčkoj piše: Jaz je i Arg i Jazi su oni koji

lo središte mjesta i istaklo njegovu pripadnost zapadnoeuropskim civilizacijskim zasadama 12. stoljeća. U to vri-

tamo stanuju. Arg je ovdje grčki grad Argos gdje je u mitološka vremena vladao kralj Jazion.

jeme još velik dio kontinentalne Hrvatske bio je tek na pragu razvijenog srednjeg vijeka.

Središte plemena Jaza nalazilo se u današnjem Daruvaru, to su rimska Aquae Balissae, pored vrela koje su najpoznatije po liječenju ženskih bolesti i steriliteta. U prastara kamenodobna vremena, u matrijahalnom društvu

Zaključak

pa na dalje, ženska plodnost kao i plodnost prirode kao Velike Boginje Majke bila je osnov održanja svih ljudskih zajednica. Tretman izlječenja neplodnosti značio je i više od održanja i preživljavanja. Pojedincu ili skupi-

Budući da je bogato arheološko nalazište, a bilo je i važno urbano i upravno središte te sjecište puteva u

ni koji su ga najbolje poznavali nosio je istaknutiji položaj u zajednici. Taj položaj je morao ući u predaju, zatim

Gornjoj Panoniji, prema istraživanjima i bogatim arheološkim nalazima izvodi se zaključak da se u Daruvaru

i mit. Samo je pitanje gdje je predaja ili mit ostao sačuvan. U ovom slučaju u svojim rudimentima sačuvana je

nalazio municipij Aquae Balissae, središte plemena Jaza i mansio, postaja koja je osim pružanja usluga zam-

u najranijoj grčkoj mitologiji, zatim u kasnijem epu Argonautika, ali samo u imenu glavnog junaka, ali zato u

jene zaprege bila odmorište i prenoćište u poznatom termalnom rekreacijskom odmaralištu i balneorehabil-

potpunosti u (pre)grčkoj riječi liječiti i njezinim izvedenicama koje se formiraju iz korijena riječi ias-,.5

itacijskom lječilištu. Kojih dvadesetak km južnije, na prostoru današnjeg Pakraca, nalazila se rimska postaja Maninneana, na cesti koja je povezivala Sisak i Mursu, ali i obale Drave via Aquae Balissae s Savom. Ovdje se kasnije nalazila važna srednjovjekovna utvrda crkvenog reda vitezova Hospitalaca sv. Ivana i prva kovnica novca u srednjovjekovnoj Hrvatskoj.

Do danas se ime tumačilo u značenju Topličani Korijen *ias-, / *iat-, nema sigurno protumačeno podrijetlo. Zajedno s različitim formantima pojavljuje se u grčkom jeziku u značenju liječiti, iscijeliti, učiniti zdravim u ovim oblicima: iáomai; aorist: iásasthai (jonski: iésasthai); pasiv: iáthen (iéthen); futur: iásomai (iésomai); perfekt: íamai. Brojne su izvedenice: íama (íema) - lijek, ozdravljenje; íasis - liječenje (!); íasimos - izlječiv; iasióne - ime biljke Convolvulus sepium (hr. slak) ; iatér - liječnik (ciparski, mikenski: i-ja-te?); iátõr - liječnik (tesalski natpisi); iatría - liječništvo; iatés - liječnik (Septuaginta); obično: iatrós - liječnik; iatrikós - liječnički; he iatriké (téhne) - liječničko (umijeće); iátria, iatríne 4 5

3 Od Ministarstva kulture RH u 2005. i 2006. godini zatražena su financijska sredstva za sanaciju, konzervaciju i arheološka istraživanja Starog grada Pakraca. U pripremi dokumentacije u suradnji s Konzervatorskim odjelom Požega - ispostava Pakrac sudjelovao je i autor ovog teksta.

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

Osnovna literatura:

Izvori:

Berislav Schejbal: Medieval Topography of the Daruvar Area.(magistarski rad, nepublicirano) Central

Barrington - Atlas of the Greek and Roman World (ed. Richard J.A. Tolbert, Princeton University Press,

European University Budapest, Department of Medieval Studies, Budapest, 1999 Berislav Schejbal: Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jaškom municipalnom teritoriju, Izdanja HAD, 23, 2003, 95-120.

Princeton and Oxford, 2000 Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, ed. M. Pinder i G. Parthey, Berolini, 1860, Berlin. Matija Petar Katančić: Orbis antiquus ex tabula Itineraria quae Theodosii Imperatoris et Peutingeri audit ad

Berislav Schejbal, Nova razmatranja o Aquae Balissae i narodu Jaza, Opuscula Archaeologica, 27, 2003, 393-416. Berislav Schejbal: Municipium Iasorum - Aquae Balissae. Autonomous Towns of Noricum and Pannonnia, Situla 42, 2004, 99-129.

sistema geographiae redactus et commentaris illustratus, 1. Budae,1824. Theodore Mommsen, CIL - Corpus inscriptiorum Latinarum, Berlin Pliny. Natural History II, Libri III-VII, ed. E. H. Warmington, Harvard University Press, 1969, Harvard. M. Piller & L. Mittepacher: Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam. Buda, 1783. Claudii Ptolomaei Geographia, ed. C. Müller, 1884, Paris

Karte:

Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, ed. M. Pinder i G. Parthey, Berolini, 1860, Berlin.

Gjuro Szabo, Crtež fragmenta rimskog miljokaza nedaleko Židovskog groblja od 14. 4. 1906., Arhiv AMZ. • Spezial Karten - Daruvar ZONE 23 COL. XVI (1: 75 000): Militrische Geographische

Fridrich Wilhelm Taube, Historische und geographische Beschreibung des Koenigreiches Slavonien und des

Institut Wienna: 1914.

Herzogthums Syrmien, 1777, Leipzig.

• Spezial Karten Pakrac und Jasenovac, ZONE 24 COL. XVI (1:75 000), Militärische Geographische Institut Wienna: 1891.

Izbor iz literature:

• Topografska karta Nova Gradiška 323 (1: 100 000), Vojnogeografski institut, Beograd: 1971. • Topografska karta Sl. Požega 374 (1: 100 000), Vojnogeografski institut Beograd: 1971.

Géza Alföldy, Municipium Iasorum, Arch. Ert., 91, 218-221.

• Topografska karta Bjelovar, 1-4, (1: 50 000); Vojnogeografski institut JNA, Beograd:1954

The Archaeology of Roman Pannonia, ed. A. Lengyel and R.T.B Radan, Akadémiai Kiado, 1980, Budapest.

(reambulacija 1930).

Ivo Bojanovski, Rimska cesta Siscia – Sirmium i njena topografija, GCBI ANUBIH, 20/22, 145-258.

• Topografska karta Nova Gradiška 373, 1 - 4 (1: 50 000), Vojnogeografski institut, Beograd: 1983.

Ivo Bojanovski, Dollabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Djela ANUBIH, XLVII, CBI, 2, Sarajevo.

• Topografska karta Slavonska Požega 374, 1-4 (1: 50 000), Vojnogeografski institut, Beograd: 1983.

Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Dijela ANUBIH LXVI, CBI, 6, Sarajevo.

• Topografska karta Daruvar (1: 25 000), Vojnogeografski institut Beograd: 1982.

Ivo Bojanovski, Neki problemi prometne infrastrukture Brodskog Posavlja i Slavonije u Antici, Izdanja HAD 16, 59-70.

• Topografska karta Lipik (1: 25 000), Vojnogeografski institut Beograd: 1982.

Josip Brunšmid, Kameni spomenici hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, VHAD, 11, 61- 144.

• Tabula imperii Romani, foglio L 33 (Tergeste): Roma, 1961.

Josip Brunšmid, Antikni figuralni bronsani predmeti u hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, VHAD, 13, 207-268.

• Tabula imperii Romani, foglio L 34 (Aquincum – Sarmizegetusa – Sirmium): Budapest, 1968.

Mirko Bulat, Novi antički nalazi u Daruvaru. GSM, 22, 1973, 24-26. Mirko Bulat, Još o mjestu nalaza ulomaka starokršćanskih natpisa u Arheološkom muzeju Zagrebu navodno iz Daruvara. Đakovački vezovi 1994, 1994, 35-37 Mirko Bulat, Novi rimski vojnički natpis iz Novog Naselja kod Pakraca, OZ, 24/25, 61-66. S. Dimitrijević & T. Težak-Gregl & N. Majnarić-Pandžić: Prapovijest. Zagreb, 1998. Ljelja Dobronić, Viteški redovi templari i ivanovci u Hrvatskoj, 1984, Zagreb. Ljelja Dobronić, Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, knj. 406, Zagreb. Zorica Džaić, Novogradiško područje u predhistoriji i antici, (Katalog izložbe), Nova Gradiška.

Daruvar - Aaua Ballissae i Pakrac - Mannieana

Jeno Fitz: Der Besuch des Septimius Severus in Pannonien im Jahre 202 U.Z.. Acta. Arch. Hun., 11, 1959, 237-263

Hrvatskog arheološkog društva, Rijeka (nepublicirano), Rijeka, 2000.

Andreas Graf, Übersicht der Antiken Geographie von Pannonien, Diss. Pann., Ser. I., Fasc. 5, 1936, Budapest.

Dubravka Sokač-Štimac, Najstarija prošlost Pakraca i okolice, Pakrac 1945-1975 . (Monografija), 27-41.

Julije Kempf, Oko Psunja i Papuka, 1910, Zagreb.

Dubravka Sokač-Štimac 1995: Dubravka Sokač-Štimac, Arhitektura kasne antike u požeškom kraju,

Julije Kempf, Požega - zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest Slob. kr. grada Požege i Požeške županije, 1910, Požega. Ivan Kukuljević Sakcinski, Panonija Rimska, Rad JAZU, 23, 87-157. Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Illyricum - Pannonia, Monumenta Cartographica Iugoslaviae I, ed. R. Novaković, 1974, 17-23. Beograd. Mirko Marković, Upoznavanje Slavonske Požege i požeškog kraja putem starih geografskih karata i planova, Požega 1227.-1977., 38-46. Mirko Marković, Slavonija, Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, 2002, Zagreb. Zorko Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba. Koprivnica, 1994. Lidija Miklik: Bjelovarsko-bilogorska županija - topografija neolitičkih i eneolitičkih lokaliteta. Izdanja HAD, 2003, 21, 33-40 Antun Mayer, Iasi, VHAD, 16, 6-82. Branka Migotti, Arheološka građa iz ranokršćanskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj, Od nepobjedivog sunca do sunca pravde, Rano kršćanstvo u kontinentaloj Hrvatskoj. Katalog izložbe, (Ed. Ž. Demo), Zagreb 1994., 41-187. Branka Migotti, Ranokršćanski grobni nalaz iz Velikih Bastaja kod Daruvara. VAMZ, 28-29, 1996, 127-157 Andreas Mócsy, Die Bevölkerung von Pannonien bis zu den Markomannenkriegen, Budapest. Andreas Mócsy, Pannonia, PWRE, Suppl. IX, 1962, Stuttgart, 517-776. Andreas Mócsy, Pannonia and Upper Moesia, ed. Shepard Frere, 1974, London-Boston. Danica Pinterović, Nepoznata Slavonija, OZ, 14-15, 123-155. Danica Pinterović: Rarissima Romana iz Slavonije. OZ, 14-15, 1975, 221-229 Duje Rendić-Miočević: Neki ikonografski i onomastički aspekti Silvanove “panonsko- iliričke” kultne zajednice. VAMZ, 12-13, 1980, 105-120 Duje Duje Rendić-Miočević: Još o “Medaljonu Ilirskog plemena Jasa.” Iliri i antički svijet, 1986, 539-543 Ante Rendić-Miočević & Marina Šegvić: Religions and Cults in South Pannonian Regions. Religions and Cults in Pannonia. Exhibition Catalogue (ed. J. Fitz), Székesfehérvár, 1998. 7-16 Berislav Schejbal: Još jedan nalaz “carskog” kamena. Obavijesti, HAD, 1/27, 1996, 28-31 Berislav Schejbal: Očekujući istraživanja. Vijenac, 74, 1996, 20-21 Berislav Schejbal: Antička arheološka topografija Daruvarskog područja. Izlaganje na VI. skupštini Hrvatskog arheološkog društva, Bjelovar (nepublicirano) Bjelovar, 1996 Berislav Schejbal: Srednjovjekovna topografija Daruvarske kotline. Izlaganje na X skupštini

Zlatna dolina, 1, 173-180. Dubravka Sokač-Štimac 1999: Dubravka Sokač-Štimac, Arheološki nalazi s područja naselja Velika (rukopis u tisku), Znanstveni skup Velika u prošlosti i sadašnjosti, 24. 8. 1999. Gjuro Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju požeške županije, VHAD, 1911, 11, 9-21. Gjuro Szabo, Srednjovječni gradovi u Slavoniji, 1920, Zagreb. Gjuro Szabo, Iz prošlosti Daruvara i okolice, Narodna starina, 28, 1993, 79-98. Marin Zaninović: Pojava antike u središnjoj Hrvatskoj. Izdanja HAD, 1986, 59-67 Marin Zaninović: Andautonia i Siscia u odrazu flavijevske politike. Izdanja HAD, 1996, 59-64

“U susret Uskrsu”

„U susret Uskrsu“ Jelena Hihlik

“U susret Uskrsu”

ili hrane na Veliku subotu (konzumiranje blagoslovljene hrane znači boljitak za ljude, ali i životinje), kao i na obred umivanja koji se vrši u trenutku zvonjave zvona na Veliku subotu (za čisto i ljepše lice). Bojanje jaja predstavlja neizostavan dekor Uskrsa, iako je jaje stari poganski simbol klice života i rođenja.

Sadržaj ovoga teksta sastoji se

od Predgovora katalogu te popratnog teksta izložbe " U susret Uskrsu",

održane od 11. do 25. travnja 2006. u Kapeli sv. Ivana Nepomuka u Pakracu. Cilj je izložbe bio upoznavanje stanovništva s dijelom zaboravljene baštine, populariziranje prostora Kapele sv. Ivana Nepomuka te poticanje na obnovu njene unutrašnjosti. Izložba je zamišljena kao kratki presjek liturgijskih obreda i životne svakodnevice uskrsnog vremena u Hrvata, na prostoru Pakraca i Lipika te predstavlja rezultate kraćeg istraživanja na području ova dva grada. U proučavanju običaja uskrsnog vremena, kako liturgijskih tako i onih pučkih, najveći je problem predstavljao nedostatak zapisa, stoga su podaci prezentirani na izložbi utemeljeni gotovo u potpunosti na pripovijedanju kazivača koji se još uvijek sjećaju nekih starijih vremena. Istraživanjem je obuhvaćeno razdoblje njihovih sjećanja, odnosno vrijeme od 20-ih godina prošlog stoljeća do danas. Kao najstariji kršćanski blagdan Uskrs se slavi, za razliku od Božića, od samih početaka kršćanstva, negdje od II. st. Njegovo podrijetlo proizlazi iz židovskog blagdana Pashe, tako da se po uzoru na ovaj slavi svake godine za punog mjeseca, odnosno u Nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca ( između 21. ožujka i 25. travnja). Uskrsno vrijeme i sam blagdan Uskrsa prepuni su simbolike i obreda kojima se naš puk spominje Isusovog trpljenja, križa, muke te napokon pobjede i radosti Uskrsnuća. To je vrijeme ujedno prilika svim vjernicima za osobna preobraćenja i rađanja, za novi život. Ni kod jednog blagdana kao kod Uskrsa ne dolazi do tako intenzivnog ispreplitanja i prožimanja pretkršćanskih i kršćanskih obreda, stoga je Uskrsno vrijeme izrazito zanimljivo kao predmet etnografskih proučavanja. Poganski rituali vezani uz proljeće, buđenje prirode i rađanje novog života, kroz stoljeća prakticiranja, gotovo su se u potpunosti stopili i pretopili s onima kršćanskog predznaka. Iznesenu činjenicu lako možemo dokazati analizom običaja Uskrsnog vremena čitave Hrvatske pa i Pakraca i Lipika. Njihovim proučavanjem dolazi se do spoznaje kako je nemoguće razdvojiti kršćansku od pretkršćanske tradicije koje danas pomireno i savršeno usklađeno funkcioniraju u svakodnevnom životu naroda. Kada već govorimo o suživotu običaja različitog podrijetla, bitno je spomenuti neke. Ispijanje vina na Veliki petak najvjerojatnije nastaje iz euharistijskog poistovjećivanja vina s Kristovom krvi koja je na taj dan prolivena. Isto tako, zabrana "povrede" zemlje na Veliki petak i subotu proizlazi iz vjerovanja puka kako u te dane Isus leži u grobu u zemlji pa se zemlju ne smije dirati. Zanimljivo je nadalje pogledati kako se liturgijskim obredima pojačava učinak određenih pretkršćanskih obreda. Ovo se ponajprije odnosi na blagoslov grančica na Cvjetnicu (obrana od nevremena),

Sv.Augustin kaže kako jaje u V. st. postaje općeprihvaćen simbol Kristova Uskrsnuća i vječnog spasa. Ipak, tek od 1000.god. počeo se širiti običaj darivanja jaja među kršćanima, dugo se prakticirao na selu, odakle se, naravno, raširio i po gradovima. Među svim simbolima i ikonografijama Uskrsa, možda je najnejasnija ona zeca kao uskrsnog darivatelja dobre i poslušne djece. Zec se u prošlosti pojavljuje kao pratitelj germanske božice proljeća Ostare i prastari simbol plodnosti pa bi se na taj način možda moglo pojasniti njegovo pojavljivanje u ikonografiji Uskrsa. Ova je teza danas teško dokaziva. Ono što je sigurno jest da je običaj pravljenja gnijezda, u koje zec donosi poklone za mališane, karakterističan za gradske sredine, a pojavljuje se u gradovima Srednje Europe u 2. pol. XVIII. st. Širenju ove ikonografije najviše je pridonio Leopold Grimm, jedan od trojice poznate braće. Pojavljuje li se zec u okviru Uskrsa kao ostatak poganskog ili predstavlja samo kasniju srednjoeuropsku tradiciju, teško je danas reći pa se o ovome može samo nagađati. Sve je običaje, bili oni kršćanskog ili pretkršćanskog predznaka, bitno promatrati unutar određenog konteksta vremena i prostora. Tako, između ostaloga, možemo saznati kakve su bile društvene prilike ondašnjeg vremena. Znakovito je to možda najbolje kroz primjer procesija Velikog tjedna. Naime, velike procesije na Veliki petak i Subotu su do Drugog svjetskog rata prolazile kroz gradove Lipik i Pakrac. Nakon spomenutog rata, vlasti ih zabranjuju te procesije preseljavaju na prostor oko crkve. Naravno iz ovoga iščitavamo restriktivnost ondašnjih vlasti koja konkretno utječe i na mijenu običaja. Zaključno možemo reći da je danas za ovaj kraj očito izumiranje tradicije koje je uvjetovano zaboravom i nepostojanjem etnografskih zapisa. Uslijed modernizacije, običaji polako gube svoj kontekst, značenje i smisao. Pretvaraju se u mehaničke radnje koje gube razloge svoga postojanja. Konkretno, ni današnji kazivači se ne mogu uvijek sjetiti razloga izvođenja određenih običaja, čime običaji gube pravu širinu i značenje. Njihovim bilježenjem moguće ih je spasiti i udahnuti im neki novi život. Nažalost, na našem prostoru ljudi se rađaju i rastu bez svijesti o vrijednosti vlastite tradicije i duha svoga naroda te na taj način gube korijene bitne za samospoznaju i vrjednovanje naroda u širim okvirima. Stoga nam je namjera širiti svijest o vrijednosti nematerijalne i materijalne baštine, prikupiti što više podataka o običajima i životu naroda ovoga kraja kroz usmena svjedočanstva, zapisati ih i time sačuvati od zaborava koji im prijeti. Izložba " U susret Uskrsu" bila je tek prvi korak u tom naumu i kap u moru neznanja koje obavija etnografiju ovoga kraja.

“U susret Uskrsu”

IX.st., odakle se raširio po cijeloj Crkvi. U Pakracu i Lipiku na Cvjetnicu se drže misna slavlja na kojima se čita

Korizma

Muka Isusova, a popraćena su ophodom, odnosno procesijom. Mjesto prolaska procesije mijenjalo se s obzirom na društvene prilike u ovim gradovima.

Korizma je četrdesetodnevno razdoblje pred Uskrs i predstavlja vrijeme velike pobožnosti, odricanja i

Tako se kazivači iz Lipika sjećaju da je procesija išla kroz grad prije Drugog svjetskog rata, nakon kojega je

priprave za ovaj najveći kršćanski blagdan. Riječ korizma dolazi od latinske riječi quadregesima odnosno tali-

komunističke vlasti zabranjuju pa se procesija održava samo oko crkve. U Pakracu je situacija vjerojatno bila

janske riječi quaresima i označava broj četrdeset. Analogni biblijski događaji vezani uz Korizmu su četrdeseto-

slična, ali se naše kazivačice sjećaju samo ophoda oko crkve koji se održavao sredinom misnoga slavlja.

godišnje lutanje izraelskog naroda pustinjom te Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji. Kao razdoblje,

Za Cvjetnicu karakterističan obred je posvećenje, odnosno blagoslov grančica. Na blagoslov se nosilo

Korizma označava prijelazno vrijeme, stagnaciju, vrijeme svojevrsnog prekida starog načina života i čišćenje za

različito granje s ovog područja te proljetno cvijeće. Kazivači spominju: cice-mace, grančice lijeske, zumbule,

novo buđenje i novi život. Stoga je vrijeme korizmeno vrijeme uglavnom obilježeno postom, molitvom i odri-

procvjetali glog, forziciju, narcise, visibabe, zumbule, bršljan, zimzeleno granje. Grančice su se nekad vezale

canjem od svake vrste zabave. Slijedom toga u Korizmi nema vjenčanja, a zadnja zabava sve do Uskrsa je bila

trakom trobojnicom. Vjerovalo se da nakon posvećenja imaju posebnu moć pa su se pospremale u kući i koris-

ona pokladna na Pokladni utorak.

tile uglavnom kao obrana od nevremena. Jedni su za velikog nevremena i grmljavine bacali u peć grančicu po

Korizma započinje Čistom srijedom ( Pepelnicom) i obredom pepeljanja u crkvi kojim se čovjeka poziva

grančicu, što je bila svojevrsna „molitva“ protiv nevremena, dok su ih drugi ih pak stavljali po voćkama u

na poniznost uz riječi „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“. Pepeo za ovaj obred dobiva se

„bašču“ ili ih bacali pred kuću kako bi ublažili posljedice nevremena. Spaljivanjem grančica blagoslovljenih

spaljivanjem grančica koje se blagoslivljaju na Cvjetnu nedjelju. Kao vrijeme osobite pobožnosti, Korizma je

na Cvjetnicu dobiva se pepeo za obred pepeljanja na Čistu srijedu ( Pepelnicu) kojom započinje vrijeme

obilježena redovitim Križnim putem koji se u Pakracu molio u crkvi svakog petka i nedjelje, a u Lipiku petkom,

Korizme.

nedjeljom i utorkom. Vrijeme najvećeg posta, svjedoče kazivači, bili su dani Čista srijeda ( Pepelnica), Veliki

Cvjetnica označava početak Velikog tjedna, doba najintenzivnijih priprava za nadolazeći blagdan Uskrsa.

petak te, naglašavaju u Lipiku, Žalosni petak – petak prije Velikog. Uglavnom se kroz cijelu godinu postilo petkom, a u Korizmi se spominju različiti dani posta najčešće utorak i petak. Za vrijeme posta zabranjeno je bilo

Veliki četvrtak

jesti meso, kuhalo se na ulju, a jeli su se mliječni proizvodi. Kao posna navode se jednostavna jela: granadir marš ( krumpir, tijesto i luk), grah-salata, krumpir-salata, zelena salata i krumpir, dizane knedle, žganci, zatim paradajz-juha ( juha od rajčice), krumpir-juha i riba (riječna). Naravno, razlika u jelima je proizlazila iz

U katoličkoj liturgiji Veliki četvrtak označava posljednji dan Korizme kojim započinje Vazmeno trodnevlje.

različitog imovinskog stanja i različitog obiteljskog podrijetla, tako da ćemo ovdje naći jake utjecaje sred-

Na misi koja se u Pakracu i Lipiku držala u jutarnjim satima održavao se obred vezivanja zvona i time je

njoeuropske kuhinje, ali i one seoske. U crkvi, osim obavljanja pobožnosti svakodnevnih misa i Križnog puta,

simbolično označena šutnja koja traje do zvonjave zvona na Veliku subotu. Kako zvona nisu zvonila, u crkvi

nije bilo kićenja ni uređivanja oltara sve do Velike subote nakon "Uskrsnuća" ( naziv mise na Veliku subotu).

ih se zamjenjivalo posebnom drvenom spravom koja se nazivala kreketalo. U crkvi je obično postojalo jedno

Na Gluhu nedjelju (Glušnicu), odnosno Nedjelju prije Cvjetnice, u Pakracu se sva crkvena raspela i slika Majke

manje i jedno veće, samostojeće.

Božje, prekrivaju ljubičastom tkaninom. Boja liturgijskog ruha u Korizmi je ljubičasta, boja žalosti i pokore, odnosno trpljenja općenito. Korizma završava početkom Velikog trodnevlja, odnosno na Veliki četvrtak.

Jedna od kazivačica priča kako su se ljudi ujutro molili u „bašči“ kao i Isus u Getsemanskom vrtu. Misno slavlje Velikog četvrtka podsjetnik je na ustanovljenje euharistije i na Posljednju Isusovu večeru na kojoj je svoju poniznost i ljubav prema bližnjemu očitovao kroz čin pranja nogu apostolima. U Pakracu su svećenici Korenić i Pašić prakticirali ovaj obred u vrijeme prije i nakon Drugog svjetskog

Cvjetnica (lat. Dominica in palmis seu de Passione Domini Nedjelja palmi ili muke Gospodnje)

rata sve do 80-ih. Nakon njih ovaj obred nestaje. Iza mise Velikog četvrtka rasprema se oltar i s njega se uklanjaju svi ukrasi.Uređuje se Kristov grob te ga

Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja naziv je za nedjelju uoči Uskrsa kojom započinje Veliki tjedan. Slavi se kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem kada ga je razdragano mnoštvo dočekalo mašući palminim i maslinovim grančicama. Običaj vjerničkih pohoda s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. st., a u Rimu se prakticira od

se od tada neprestano čuva. Kristov grob se sastojao od jedne drvene stijene, zatim stijene od svile i položenog Isusovog kipa u sanduku. Bogato se ukrašavao cvijećem, a čuvale su ga straže. Straže koje čuvale Isusov grob bile su muške i simbolizirale su rimske vojnike. Ni u jednom trenutku do Velike subote grob nije smio ostati napušten i straže su se smjenjivale u prosjeku svakih pola sata. U Pakracu, stražu su držali ovisno u kojem

“U susret Uskrsu”

razdoblju: vatrogasci, žandari, domobrani te Prekopakrani u svečanim narodnim nošnjama. U Lipiku su se izmjenjivali građani po određenom rasporedu po kojem je svaka ulica bila zadužena za dežuranje. Zvona i orgulje su zamukle na Veliki četvrtak, u zemlju se također nije smjelo dirati, vrijeme tišine i tugovanja je započelo.

“U susret Uskrsu”

uskrsnog blagdana. Običaj šaranja jaja neizostavan je dekor Uskrsa kojem su se veselili osobito oni najmlađi. Jaja su bila darivana u čestitanju Uskrsa te su morala biti što ljepša i raznobojnija. Ovdje su se uglavnom bojala tvorničkim ili prirodnim bojama. Zbog šaranja ili pisanja po njima nazivala su se još- pisanice. Kao izvor prirodnih boja koristile su se ljuske luka (smeđa), kopriva (zelena), list oraha (zelena), sušena ljuska zelenog oraha (zelena), šafran

Veliki petak

(žuta). Često su se jaja zamatala u najlonsku čarapu kojom bi se oko jajeta omatao određeni kupljena preslika ili neki cvijet i list pa je konačno jaje bilo ornamentirano na ovaj način. Rjeđe nailazimo na ukrašavanje jaja

Veliki petak označava dan Kristove smrti, a njegovo slavljenje počinje u IV. st. u Jeruzalemu.

voskom. Ipak, jedna metoda ukrašavanja jaja je izrazito specifična za ovo područje, a to je ukrašavanje zukvom

Na ovaj dan vlada obvezni post i nemrs te stroga zabrana obrađivanja zemlje jer se vjeruje kako je Isus

i vunicom. Zukva je močvarna biljka inače zelene boje. Uklanjanjem njenog vanjskog zelenog dijela dobiva se

pokopan i zemlja se ne smije dirati. Zabrana "povrede" zemlje trajala je i na Veliku subotu.

bijela srčika gotovo baršunastog izgleda, izuzetno pogodna za ukrašavanje i omatanje jaja. Jaja se redovito

Na veliki petak nema mise, već se navečer održavaju obredi: čitanje Muke Kristove, klanjanje križu, pričest

ispuhuju i ukrašava se prazna ljuska, na taj način su dugotrajnija i pogodnija za čuvanje. Uz zukvu, kombinira-

dan ranije posvećenim hostijama, procesija s Presvetim. Procesija Velikog petka u Pakracu je išla sve do Tri

ju se vunica te razne ukrasne trake koje se u rukama vrijednih rukotvoriteljica, pretvaraju u razne šarene orna-

križa, odnosno do Kalvarije. Često su i sami vjernici još prije svitanja išli do Kalvarije i tamo molili Križni put

mente koji prekrivaju ljusku jajeta. Ova vrst ukrašavanja jaja poznata je još samo u Vukovaru pa je i to razlog

i krunicu.

više za njeno obnavljanje i populariziranje kojim bi se ovaj vrijedan običaj prenio na buduće generacije i tako

U Lipiku napominju da se na ovaj dan ponekad molio živi Križni put prije samih večernjih obreda, svećenik je glumio Isusa, a određeni vjernici biblijske ličnosti Križnog puta. Svi vjernici su se držali strogo propisanog posta i nemrsa pa se jelo ribu, krumpir-salatu, kuhane šljive i jabuke te druga posna jela. U nekih je vladalo i vjerovanje kako se na ovaj dan ispijeno crveno vino pretvara u krv pa je njegovo konzumiranje bilo zdravo i prema tome vrlo poželjno.

sačuvao od zaborava. Kolači koji su se radili za Uskrs bili su nadasve bogati i raznovrsni. Domaćice su znale raditi i po 10, 15 vrsta kolača uglavnom suhih bez kreme. Prevladavali su kuglofi, savijače (orahnjača i makovnjača), linzeri, išleri, vanil-krancli, košarice, štanglice od oraha, šnite od oraha, paprenjaci, bermprazni (šape), vanili-štangle, papagoni, londoner-štangle, medenjaci, torte…

Važno je napomenuti kako se kroz čitavi Veliki tjedan po kućama obavlja veliko pospremanje. Ovo možemo

Većina ovih kolača su bili sitni kolači koji su se pravili pomoću posebnih modli (kalupa). Dok još nije bilo

rastumačiti, osim praktičnim razlozima, željom za potpunim očišćenjem i rađanjem u novi život, makar i na sim-

praška za pecivo, kao sredstvo za dizanje tijesta koristila se soda bikarbona, a kvasac se dobijao od odstajalog

boličan način. Kuće su se generalno pospremale, najčešće i oličile iznutra. Jedna kazivačica napominje kako se

tijesta. Među kolačima se isticao poseban Uskrsni kruh naziva pletenica ili štricla. Ovaj kruh se radio od finog,

kuća čistila čak temeljitije nego za Božić, što je vrijedan podatak za vrednovanje Uskrsa naspram, u narodu

dizanog tijesta (germitaig), premazivao se jajem, posipao makom, a često su se u njega stavljale i cvebne

poslovično omiljenog Božića.

(grožđice). Kruh se radio u obliku pletenice i ponekad ukrašavao, od tijesta rađenim ptičicama i jajem. Bio je

Narod se na dan Velikog petka spominjao Kristove smrti i patnje u velikoj pobožnosti, tišini i molitvi.

omiljen zbog svoje mekoće, a razlikovao se od običnog kruha jer je sadržavao mlijeko i jaja. Često je svako dijete u kući dobivalo po jednu ovakvu pletenicu. S vremenom običaj pravljenja pletenice se gubi, a nekim žena-

Velika subota

ma prigovaralo se što ga prave jer “gdje ima ljepšeg kruha nego onog iz pekare“. Ovaj kruh se blagoslivljao zajedno sa ostalom hranom na Veliku subotu, a dijelilo ga se i životinjama na uskrsni doručak (pilićima, svinja-

Velika subota obilježena je posljednjim pripremama za blagdan Uskrsa u domovima te večernjim misnim slavljem – "Uskrsnućem" kojim se završava razdoblje tugovanja i objavljuje Kristova pobjeda nad smrću. Za Veliku subotu također vrijedi post i nemrs sve do navečer te zabrana rada na zemlji. Vrijedne domaćice na ovaj dan su dovršavale jela koja će sutradan biti poslužena na blagdanskom stolu te su bojale jaja. Nakon dugog razdoblja posta i nemrsa trebalo je i bogatstvom blagdanskog stola pokazati radost i veličinu

ma), kako bi i one zadobile dio blagoslova iz posvećene hrane. Hrana se blagoslivljala prije mise u Subotu navečer i nosila se u crkvu u, za tu prigodu, posebno ukrašenim košarama. U košaru se stavljalo kruh, šunku, mladi luk, hren, jaja i sol. Blagoslovljena hrana se blagovala ili u Subotu navečer iza mise "Uskrsnuća" ili za doručak na Uskrs ujutro.Vjerovalo se da je konzumiranje ove posvećene hrane vrlo bitno za dobrobit pojedinca, a kao što smo prije naglasili dijelila se i životinjama. Bitno je napomenuti kako se prema svakoj mrvici ove hrane odnosilo s posebnim poštovanjem pa nijed-

“U susret Uskrsu”

na nije smjela završiti u smeću. Ostaci, kao što su mrvice kruha, ljuske od jajeta te kost od šunke, bacani su u peć. Za Veliku subotu značajan je i obred umivanja koji se prakticirao prilikom zvonjave zvona. Najčešće žene i mladi umivali su se u rijeci Pakri, vodom iz slavine ili vodom u kojoj je odstajalo cvijeće. Vjerovalo se da će na ovaj način očistiti lice i učiniti ga ljepšim. Navečer se slavila velika misa pod nazivom "Uskrsnuće". To je misa kojom se proslavljala konačna Kristova pobjeda nad smrću. Razvezivala su se zvona, svirale su orgulje i završavalo je vrijeme žalosti, a započinjalo vrijeme radosti. Isusov grob se raspremao, a cvijeće kojim je bio okićen stavljano je na oltar. Uskrs se proslavljao i velikom procesijom koja je za vrijeme stare Jugoslavije išla kroz grad da bi nakon

“U susret Uskrsu”

U kućama je sve spremno za veliki, svečani obiteljski ručak. Stolnjak na kojem se jede je svečani, potpuno bijeli, ubrusi su platneni, a servis za jelo i čaše najbolji koji postoje u kući. Stol je okićen procvalim glogom ukrašenim bojanim i šaranim jajima. Ručak započinje juhom, obično kokošjom ili goveđom, zatim slijedi sarma te pečeno meso (janjetina ili purica). Kao prilog jedu se mlinci te zelena salata i hren. Pilo se vino i rakiju, a najmlađi himbersaft (sok od višnje ili maline). Naravno kolači su bili neizostavni na kraju ručka. Kao što smo već rekli, ovaj dan se slavi kod kuće, tek 2. dan Uskrsa ide se u čestitanje i tada se međusobno izmjenjuju pisanice kojima se darivaju najmlađi. Djeca su se pisanicama rado igrala raznih igrica kao što su kvackanje - kucanje jajima, a dečki su gađali jaja novčićima.

Drugog svjetskog rata bila zabranjena te je nanovo obnovljena. Svečana procesija u kojoj su kip Uskrslog

Naravno, već prije su se ispisivale uskrsne čestitke najčešće ukrašene religijskim motivom vezanim uz

Krista u Pakracu nosili obrtnici, išla je kroz grad preko Malog mosta te natrag do crkve. Misno slavlje bilo je

ikonografiju Uskrsa. Svaka obitelj je obvezno slala čestitke rodbini i prijateljima kojima nije mogla osobno

obilježeno i pjevanjem uskrsnih pjesama kao što su „Kraljice neba raduj se“, „Uskrsnu Isus doista“...

čestitati ovaj blagdan.

Sve je na taj dan bilo svečano pa i odjeća koja se nosila. Muškarci su oblačili svečana odijela, a žene posebne nove haljine. Nakon mise "Uskrsnuća" u kućama se blagovalo ili blagoslovljeno jelo ili fino mesno jelo kao što je to npr. teleći ferket. Razdoblje posta i nemrsa te odricanja je završeno.

Čestitanje, posjećivanje rodbine i prijatelja jedna je od najljepših strana Uskrsa te ga čini bitnim čimbenikom povezivanja i zbližavanja ljudi u zajednici. Sve ono što prati Uskrs, počevši od pisanica preko mnoštva hrane i kolača, darivanja najmlađih, čestitanja te vjerskih poruka nade, čini Uskrs kao blagdan izvorom veselja i radosti za sve generacije. Vjerojatno je i to razlog što je popraćen nizom pučkih i vjerskih običaja koji se ovdje isprepliću kao kod nijednog drugog

Uskrs ( lat. Dominica in Resurrectione Domini: Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova)

Uskrs je najstariji blagdan Gospodnji koji se prvotno slavio svake nedjelje. Od II. st. slavi se jedanput godišnje, nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Podrijetlo mu proizlazi iz Židovskog blagdana Pashe, zato su u uskrsnoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak Izraelaca iz egipatskog sužanjstva i prelazak preko Crvenog mora. S Uskrsom završava uskrsno vrijeme uglavnom posvećeno pobožnosti i odricanju, a Kristovom pobjedom nad smrću i grijehom otvara se novo radosno poglavlje za sve vjernike. Uskrs je vjerski, ali i obiteljski blagdan, tako da vjernici ovaj dan tradicionalno uglavnom slave u krugu svog doma i obitelji. Najmlađi odmah ujutro pregledavaju gnijezda od trave, koja su već postavljena u kući ili „bašči“, kako bi u njima pronašli darove koje im je ostavio zec - bombone, pisanice, čokoladice, naranču. Ovaj običaj karakterističan je za gradske sredine i javlja se u gradovima srednje Europe u 2. pol. XVIII.st. Zec dariva poslušnu i dobru djecu, a ona zločesta često nađu i šibu u gnijezdu od trave. Običaj je da se ujutro nakon što se doručkuje posvećena hrana ide na misu. Neki kazivači u Pakracu sjećaju se uskrsne mise na koju su dolazili i Prekopakrani u povorci uz pjesmu, posebno svečano obučeni u nošnjama sa svojim barjakom, plesali kolo ispred crkve. Nakon mise neki odlaze u kratko čestitanje najbližima dok većina u čestitanje idu tek 2. dan Uskrsa.

vjerskog blagdana.

“U susret Uskrsu”

Kako (pro)čitati Taubea

Literatura:

Kako (pro)čitati Taubea

1. Liturgijski leksikon: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.

Zdenko Samaržija i Darko Grgić

2. Jasna Čapo Žmegač: Hrvatski Uskrsni običaji, 1997. 3. Skupina autora: Pisanica,1993. 4. Josip Barlek: Uskrsni običaji Sjeveroistočne Hrvatske, katalog izložbe

Sjajan opis Slavonije i Srijema, kojeg je u Leipzigu izdao Fridrich Wilhelm von Taube 1777. i 1778. godine

još uvijek čeka cjelovito prevođenje na hrvatski jezik. Svakako će prevođenje i kritička prezentacija prijevoda U akciji sakupljanja podataka i građe zadužili su nas:

obogatiti slavonsku egdotičku prazninu2, osobito pustu za pozni terezijanizam i zreli i snažni (nailazeći)

• Franjica Štefić

jozefinizam3. Biogrfija Fridricha Wilhelma von Taubea poznata je i izvan struke, no valja se podsjetiti da Taube,

• Angela Grunwald Vukčević

Prus, nije rođen na europskom kontinentu, već u Velikoj Britaniji, u liječničkoj obitelji koja je niz desetljeća

• Ankica i Franjo Šimunović

službovala na britanskom dvoru - na kojem je tada službeni jezik bio njemački i koji je bio corpus separatum

• Barbara Špančić

Velike Britanije. Osim pruskoga liječnika, Taubeova oca, na važnim funkcijama britanskoga dvora bili su listom

• Dubravka Špančić

Prusi i njemački Sasi, nešto Nizozemaca i Danaca te nekoliko Talijana - izuzev posljednje spomenutih, svi su

• Franjica Štetić

bili protestanti.

• Frida Filipović • Marija Brkašić

Ni vrijeme ni mjesto

• Mira Dragišić

Nije ni vrijeme ni mjesto za arhontološku analizu britanskoga dvora sredinom 18. stoljeća (hrvatska histori-

• obitelj Gajšak

ografija ima prječih problema), no već površan pogled na vrijeme i mjesto odrastanja Fridricha Wilhelma von

• obitelj Marošević

Taubea pokazuje kakve je ideje Taube sreo u nježnoj dječačkoj dobi. Ako još vidimo da je studirao pravo i med-

• obitelj Oblijan

icinu, bolje ćemo razumjeti zašto je Taube kritičan prema katolicima te kako to da sjajno uočava uzročnike

• Stjepan Benković

bolesti s kojima se terezijanska Slavonija i Srijem (neuspješno) nose. No, ni studij prava u Britaniji ni studije

• vlč. Marko Pišonić

medicine ne sliče na današnje studije takvoga naziva. Studij prava je tada bio otprilike ono što bi danas trebao

• Zora Vojvodić Korenić

upamtiti student koji usporedo studira filozofiju, povijest, književnost, etnologiju i dakako pravo u užem smis-

• župnici župa Gaj, Končanica, Dežanovac, Sirač

lu, a svršeni studenti medicine odlično su poznavali i ijatorkemijske i ijatrofizikalne metode, bilinstvo, zoologiju (kako stvarnu, tako i mitološku), izradu sirovina za kozmetičke preparate, a premalo su pažnje posvetili higijeni i anatomiji. Taube se u mladosti interesirao za tehniku i agrikulturu pa je bio u krugu ljudi koji su kontaktirali s Jamesom Wattom i drugim izumiteljima.

1 Povijesni i geografski opis KRALJEVINE SLAVONIJE i SRIJEMSKOGA VOJVODSTVA s obzirom na njihove prirodne osobine i na njihovo sadašnje ustrojstvo te novo uređenje u crkvenom, građanskom i vojnom području; Historische und geographische Beschreibung des Königreiches SLAVONIEN und des Herzogthumes SIRMIEN, sowohl nach ihrer natürlichen Beschaffenheit, als auch nach ihrer ißigen Verfassung und neuen Einrichtung in kirchlichen, bürgerlichen und militarischen Dingen (bilješke pisane uspravnim slovima dodali su Zdenko Samaržija i Darko Grgić, a bilješke pisane kurzivom su Taubeove bilješke) 2 Nije tajna da Muzej Valpovštine sprema cjelovoto i kritičko izdanje Taubeovoga spisa. 3 Josip II. (1780 - 1790) tada još nije sasvim preuzeo vlast od Marije Terezije (1740 - 1780).

Kako (pro)čitati Taubea

točno preko Petrovaradina, zbog čega se ovaj obično zove episkop novosadski, a onaj episkop vršački; 4)

Ukratko

episkop aradski; 5) budimski; 6) pakrački u Slavoniji; i najzad 7) karlštatski u Slavoniji, koji stanuje u

Ukratko, Fridrich Wilhelm von Taube je vrlo obrazovan, pun teoretskih znanja i praktičnih vještina. Nositelj

Kostajnici. U Slavoniji je dakle samo jedan grčki episkop, to jest, u Pakracu u Maloj Vlaškoj. Njegova episkopi-

je protestantske etike pa je nepovjerljiv prema katoličkom svećenstvu i slavonskim plemićima, koji goleme svote

ja obuhvaća ne samo Slavoniju (izuzevši Osijek, koji pripada srijemskoj arhidijecenezi mitropilitovoj), nego i

novca troše na luksuz te im zamjera što kapital ne preusmjeravaju u investicijske cikluse ili stipendiranje ambi-

hrvatski generalat Varaždin i vojne oblasti u kojima se nalazi regimenta Kreutzer i sv. Jürgen;... Od svih 7

cioznih a siromašnih. Osoba je od povjerenja Josipa II. Car ga šalje u Slavoniju i Srijem kako bi snimio teren te

episkopija nijedna ne donosi toliko kao temišvarska, koja svake godine daje oko 16.000 forinti. Episkopija

pomogao Josipu II. u strukturiranju reformi.

karansebeška donosi otprilike 1000 forinti manje. Međutim, episkopi novosadski i aradski ne mogu svoj godišnji prihod da dignu iznad 10.000 do 12.000 forinti. Episkopi budimski i pakrački stoje mnogo gore, a karlštatski

O Pakracu

najgore, pošto njegovi prihodi zbog velikog siromaštva zemlje iznose jedva 1000 dukata. Svaka eparhija podi-

Taube se nije raspisao o Pakracu. Spominje Pakrac u dijelu u kojem piše o geografskim kartama (U čitavoj

jeljena je na protopopijate a ovi opet na parohije.)7

zemlji odstupanje magnetne igle iznosi 15 stupnjeva prema zapadu. U Pakracu, usred Male Vlaške iznosi odstupanje savim točno 15 stupnjeva i 18 minuta, kao što sam zapazio 1777. godine. Ono se pojačava čim se preko Drave pređe u Mađarsku. U Pečuhu kompas odstupa čitavih 18 stupnjeva i 15 minuta prema zapadu. Da nije tome uzrok mnogo željeza, koje sadrže brda u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj?), putovima (Putovi nisu zasuti

Koga sluša Taube

kamenom i vrlo su loši. Zimi se kroz planinu ne može putovati bez opasnosti po život, čak ni u saonicama. Tek

Taube je u Slavoniju došao u zrelim godinama, pun životnoga iskustva. Sve što je napisao, vidio je ili je

otkako je slavni Josip II. usrećio ovu zemlju triput svojim prisustvom, prišlo se popravljanju putova, nasipa i

podatke provjerio. Prije dolaska u Slavoniju i Srijem odlično se pripremio. Istražio je njemu dostupne arhive,

malih mostova. U Požeškoj županiji nalaze se još najbolji putovi u čitavoj Kraljevini,4 ne izuzimajući ni trgo-

pregledao geografske karte (upravo je to relativno slaba točka Taubeove pripreme - čini nam se (Z.S i D. G) da

vački put (Commercialstrasse) od Petrovaradina za Zemun, Prije nekoliko godina sagrađen je put od Pakraca

je Taube mogao analizirati još neke zemljovide na kojima su ucrtani slavonsko-srijemski prostori, a koje Taube

do Hrvatske, sasvim prav i oivičen voćkama. Sela što su izlazila na nj porušena su i sa obje strane na određenom

ne navodi u analizi kartografskih izvora), proučio mnoge dokumente, no ponio sa sobom i neke, danas bismo

razmaku jednako razmješteno sagrađene vojničke kuće, ne bi li se odbili razbojnici.), toplicama (nema kraja

rekli, iracionalne elemente; ukratko, bio je pun predrasuda; ne erudicijskih. Nije sklon katolicima, osobito fran-

bogatije obdarena toplim kupkama, ljekovitim izvorima i vodama nego što je planinski dio Slavonije. Rječice i

jevcima. Opčinjen je pravoslavnim misticizmom, kao uostalom i većina protestantskih intelektualaca druge

potoci koji dolaze iz planine imaju toliko toplih izvora što u njima često izbijaju, da se ne zamrzavaju ni zimi,

polovice 18. stoljeća (preteče Schleiermachera, Harnacka, Otta, Bultmanna i drugih teologa 19. i 20. stoljeća),

pri največoj hladnoći.5 Najčuvenije toplice su u Daruvaru i Pakracu. Moglo bi se u Slavoniji i Srijemu podići

koja u pravoslavlju gleda novog saveznika u borbi protiv papinstva. Isti su intelektualci u pravoslavlju vidjeli

50 toplica, što će se moćda i dogoditi kad zemlja bude naseljena kao što treba. Ali danas se ljudi plaše troška

etičke vrednote nalik onima u počecima kršćanstva8. Taube je u obišao umalo sve pravoslavne manastire. Tamo

na koji se nitko neće odvažiti.) zvjeradima, točnije medvjedima (u ravnici nema medvjeda, nego samo u plani-

je noćio, jeo i, dakako, primio mnoge njihove stavove.

ni. Najviše ih je u Bosni i u Maloj Vlaškoj, koja počinje na granici Hrvatske i Bosne i proteže se do grada Požege. Svud uokolo oko vladičanskog trgovišta Pakraca ima najviše i najvećih medvjeda.) te crkvenom ustro-

Kako su Taubea pročitali

ju pravoslavnih žitelja Slavonije (pod mitropolitom stoji danas sedam episkopa,6 a to su:1) episkop temišvarski;

Taube je preveden, rekli smo, fragmentarno na hrvatski jezik pa se njegovi opisi i zaključci ne promatraju u

2) karancebeški, koji u Vršcu, u Banatu, ima raskošnu palaču i u njoj svoje redovno sjedište; 3) episkop bački u

cjelini, već u kontekstu. Najčešće se neselektivno navodi doslovni prijevod s njemačkoga jezika bez egdotičke

Mađarskoj, čija je episkopska stolica u slobodnom kraljevskom gradu Novom Sadu, na sjevernoj obali Dunava,

obrade, komentara i vizualizacije. Njegov se tekst često razumijeva kao putopis, a ne sustavna analiza resursa i

4 Ovo

Koliko parohija, crkava i filijala ima u svakoj eparhiji može se vidjeti iz priloga B ilirskog Regulamenta. Episkopija aradska je najjača, jer ona ima 481 parohiju. Budimska međutim ima samo 48. Bez obzira na to, ona ne donosi najviše, a ova nije najgora. 8 Danas znamo da je uzrok tog ideološkog konflikta bilo različito razumijevanje jansenističkih ideja unutar same Katoličke crkve, a osobito drugačijega poimanja jansenizma među protestantima. I nikako beznačajano, pokušaja da se jansenizam iskoristi u osnaženju vladara prosvijećenoga apsolutizma. Literatura o jansenizmu je vrlo opsežna, na stranim jezicima, dakako, dok na hrvatskome jeziku ima svega nekoliko kvalitetnih rasprava o tom pitanju. Stoga preporučamo vidjeti kako je jansenizam 17. stoljeća prezentirao Michael Collins, Priča o kršćanstvu, Zagreb 2000. te kako je pozni jansenizam obradio Franjo Emanule Hoško u tekstu Hrvatska crkvena historiografija o tzv. kasnom jansenizmu u idejnom sustavu jozefinizma, Scrinia slavonica 5., Slavonski Brod 2005.

treba pripisati neumornoj brizi rodoljubivog velikog župana, gospodina grofa Jankovića Daruvarskog. Kad sam u siječnju 1777. putovao saonicama preko slavonskih planina, stajao je Reomirov termometar stalno nekoliko stupnjeva ispod točke smrzavanja. Pa ipak sam nailazio na nezamrznute potoke i video u njima ribe, rakove, žabe i zmije gdje u njima plivaju. 6 Svećenstvo grčke crkve u Erdelju ne podliježe mitropolitu, nego svome vlastitom episkopu, koji neposredno zavisi od Erdeljske dvorske kancelarije u Beču; pošto tamnošnji članovi grčke crkve nemaju uopće nikakvog učešća u privilegijama i pravima Ilira koji su godine 1690. došli iz Turske i koji jedino stoje pod mitropolitom. U Bukovini ili austrijskoj Moldaviji grčki jednovjernici (unijati) su mnogobrojni. Godine 1777. bilo je ondje 415 popova, 96 đakona, 466 monaha i 88 monahinja. Svi oni imaju svoga episkopa, koji stanuje u Radancu. Ovaj ubuduće ne može više potpadati pod carigradskog patrijarha. 5

Kako (pro)čitati Taubea

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

karakteristika stanovništva Slavonije i Srijema, tada egzotičnoga područja Europe. Srbijanska historiografija često koristi Taubeov spis kako bi dokazala vjekovnu opstojnost Srba na području Slavonije i Srijema. Srbijanski

Češki dom Prekopakra – gradnja doma iz 1931. godine

povjesničari olako potežu pero kad treba izjednačiti pravoslavne žitelje Slavonije i Srijema sa Srbima i uporište nalaze upravo u Taubeovom tekstu. Taube u Maloj Vlaškoj opisuje odjeću, obuću i navade pravoslavnoga pučanstva koje se znatno razlikuje od Srba, koje Taube također opisuje.

Siniša Njegovan Stárek

Dakle,...

UVOD:

Dakle, pred slavonskom je historiografijom velik izazov - treba Taubeov tekst pažljivo pročitati, razumjeti

Uzalud bi bilo sve vrijeme potratiti radi jednog trenutka istine. Znam da mi se to neće posrećiti, stoga i ne

razloge njegova nastanka, stilske figure i poimanja svijeta. Iz njegovog se teksta može pročitati stupanj razvoja

pokušavam sjetiti se vremena kada sam prvi puta vidio zgradu koju smo godinama zvali Češki dom.

agrikulture, odnos puka prema biljnom i životinjskom svijetu, stanje prometnica i mostova te još sijaset stvari.

Prošlo je tomu više od pedeset godina kada su nas učenike Osnovne škole u Prekopakri, učiteljice Zorka

Pred etnolozima, povjesničarima, geografima, botaničarima, zoolozima, ornitolozima, ali i zaljubljenicima u

“ehakova i Zlata Golubović vodile uvježbavati učeničke priredbe u Dom. Za razliku od naših kuća, Dom je bio

svoj uži širi zavičaj, velik je zahvat - kritičko čitanje Taubeovog teksta.

velika zgrada s jednom ogromnom prostorijom i pozornicom, koju smo mi zvali ‘’bina’’, nekoliko manjih prostorija za knjižnicu i čitaonicu te kuhinjom i šankom za piće. Zidovi glavne prostorije bili su ukrašeni slikarijama, a posebne zidne slikarije bile su na pozornici i oko nje. Sjećam se kako su me oduševljavali naslikani stupci uz pozornicu - izgledali su kao pravi, a oko njih tužne i vesele kazališne maske. Sve slikarije na zidu nisam baš razumio, ali bile su mi lijepe zbog izražajnih i svježih boja. U Domu je bilo, za naše prilike, mnogo knjiga na češkom jeziku i knjiga braće Radić, vezane za pisanje Stjepana Radića o češkom narodu i njegovom boravku u Pragu. Nas djecu, najviše su zanimale knjige s ilustracijama vrsnog češkog slikara Josipa Lade. U ono vrijeme školu je pohađao poveliki broj djece u četiri razreda osnovne škole, koliko ih je bilo u OŠ Prekopakra. Većina nas učenika, jedva je dočekala trenutke kada bi nas učiteljice vodile u Dom i to baš zbog toga što nam se činio lijep i velik. Osim toga, pred Domom su rasle tri velike lipe, kojih smo cvijet brali za kuhanje čaja, ali ionako smo se s užitkom penjali po granama tih starih lipa. I tako godinama. Ja sam rastao, Dom je ostajao jednako velik i uvijek mi lijep. Dom je stario, s njime sam stario i ja, obojici se mijenjao oblik i izgled. Generacije ljudi iz njegove okolice često bi navraćali u njegove prostorije zbog raznih razloga, želja i htijenja…, ali to je već neka druga priča. Vratimo se na njegove početke. Gradnja doma kojega su zvali: Československy dum, Narodni dum, Česki dum ili Češki dom a od milja i domeček. Naš domeček.

Istina: oni koji je znaju ne žele je čuti, oni koji je ne znaju ne žele joj vjerovati.

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Nažalost, činjenice iz ovog aforizma, kojega posvećujem svim graditeljima Doma i svim dobrim ljudima koji

kratkom vremenu pod nazivom ‘’Česká Besedá’,’ i odobren. Članovi, koji su prije htjeli prijavu naziva u svrhu

su na bilo koji način doprinijeli njegovoj gradnji, često su vladale ovim napaćenim krajevima Prekopakre,

ravnopravnosti i sloge s Hrvatima, nisu ništa kazali, kada je to već sama zemaljska vlada odobrila, iako su prije

Pakraca i njihove okoline.

prijetili, ako društvo bude samo češko da će istupiti iz društva. Na osnivačkoj skupštini u mjestu Prekopakra

Posvećujem ga posebno projektantu i ljudima, onoj maloj skupini od oko 70-ak ljudi koji su danima uporno svojim rukama i svojim vlastitim sredstvima izgradili djelo dostojno sebe, ne zbog sebe već sebi i drugima. Svima koji su imali dovoljno lijepih zamisli, nosili kulturu i ljubav prema njoj u sebi i to pokušavali prenijeti i drugima.

Oni (projektanti i graditelji) ništa neće imati od toga što će, nakon 75 godina od gradnje Doma, konačno biti

izabrani su funkcioniati V. Štantejsk÷, predsjednik, Jos. Rostočil tajnik i Lud. Šnedorf blagajnik. Na početku nas je bio mali broj, od 13 do 17 osoba…’’1 Ovo svjedočanstvo iznosi Vojta Štantejsk÷ pet godina nakon osnivanja Besede, a sada tajnik te iste Besede, pa nastavlja:

napisano o njihovom radu i djelu. I njihov rad, a u konačnici i djelo su često bili osporavani, iako su skoro svi

„…zaslugu o proširenju Besede imaju sadašnji predsjednik Josip Skála i režiser dramske sekcije Karlo

koji su to činili, to djelo koristili, iskorištavali pa čak i uništavali (tragična vremena II. svjetskog rata te posli-

Pacal. Društvo ima dva sjedišta, društvene kod g. Ant. Bárte, a drugo za predstave i zabave kod g. Karla Bárte,

jeratna nacionalizacija).

oba su gostioničari i članovi u Prekopakri. Osim toga skrbili su za društvo Ludv. Šnedorf, V. Štantejsk÷, Fanjo Stárek a povremeno i Fanjo Hošek.’’ 2

Članovi Češke besede iz 1911. godine

Češki dom prije obnavljanja 1988. godine

Upravo radi takve situacije s dva sjedišta, a i radi razvijene kazališne aktivnosti, dolazi do razmišljanja oko gradnje vlastitih prostorija koje bi bile pogodnije za kazališne predstave. Dakako da je takovom razmišljanju pri-

1. ČEŠKA BESEDA PREKOPAKRA

donijela i tadašnja vlast (austro-ugarska) koja je na sve moguće načine onemogućavala rad Besede, seleći je iz jednog u drugo sjedište više puta.

‘’Za svakodnevnih večernjih susreta kod prijatelja Ludvika Šnedorfa, urara, dogovarali su Josip Rostočil, krojač i Vojta Štantejsk÷, maler da će osnovati među domaćim ljudima (zemljacima) ‘’Prijateljsko društvo’’, a ta je uloga zapala mene, kao najstarijeg i najiskusnijeg, da sazovem zemljake na sastanak, što je bilo primljeno sa vrelim osjećajima pozvanih i prisutnih ljudi. Rezultat sastanka bilo je osnivanje društva pod imenom ‘’Českochorvátská besedá’’, iako su nekoji bili protiv toga. Ovaj naziv trajao je do vremena kada smo si iz Daruvara od Češke Besede posudili statut i po njemu zatražili zahtjevom od banskog stola u Zagrebu, koji nam je bio, u

1 “Česk÷ 2 “Česk÷

list’’, Zagreb, 1911. god. Materijale za tekst napisao V. Štantejsk÷ list’’, Zagreb, 1911. god. Autor teksta V. štantejsk÷

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Razmišljanja će ipak prekinuti I. svjetski rat, a rad

Ovaj tekst na početku Spomen-knjige o gradnji Čehoslovačkog doma u Prekopakri, baš kao i cijelu knjigu

Besede će biti zabranjen. Po završetku rata skoro svi

vodio je i pisao arhitekt Karel Dragutin Stárek na češkom jeziku. Za ovu sam prigodu preveo knjigu na hrvats-

osnivači od 13. veljače 1907. god.: V. Štantejsk÷,

ki jezik. Možda je zanimljivo da sam tu knjigu našao nakon skoro 40 godina traženja, a prema želji njenog auto-

L.Šnedorf, J. Rastočil, J. Skala, F. Stárek, F. “ehak, A

ra, moga djeda. Knjiga je izgubljena negdje tijekom II. svjetskog rata da bih ju pronašao pred sam Domovinski

Barta, K. Barta, F. Hošek, L. Josipović, J. Duchač i S.

rat, ali djeda više nije bilo.

Rukavina ponovo obnavljaju rad Besede, ali sada s

Već je spomenuto da je pod tekst Spomen-knjige potpisan tajnik Besede u to vrijeme, tj. ing. Karel Stárek,

puno više članova. O ideja gradnje svojih prostorija

ali ovjeru knjizi daju i predsjednici Besede Vaclav Krenek i osnivač Česke besede iz 1907. god. Lujko Šnedorf,

se sve više raspravlja na sjednicama članova Češke

vjerojatno kao počasni predsjednik Besede.

u Čehoslovačka beseda kao odraz na zbivanja u

besede koja u međuvremenu 1928. god. mijenja naziv

Knjiga ima 159 stranica i većina stranica je ispisana krasopisom te potpisima i imenima svih članova Besede koji su sudjelovali u izgradnji doma.

Čehoslovačkoj. Na samom početku knjige nalazimo tekst ‘’Apel krajanum’’ („ Apel zemljacima“): ‘’Zašto želimo imati svoj dom? Naša djeca i naša mladež trebaju školu i odgoj, odgoj narodni i sveljudski.

2. SPOMEN-KNJIGA

Za to, doduše, nije dovoljna samo osnovna škola. Naša djeca iz škole izađu u dvanaestim godinama i onda imaju

‘’ Spomen-knjiga o gradnji Čehoslovačkog doma u Prekopakri’’

do 20-e još punih osam godina. A što radi naša mladež tih osam godina, u svojoj životno najljepšoj dobi? Kada im je 15 godina, već znaju pušiti, plesati proste plesove, psovati Boga, ali pisati i češki govoriti već zaboravlja-

‘’Ova knjiga treba biti vjerna slika toga, kako je nastao Čehoslovački dom u Prekopakri. U njoj mora biti zapisano svako djelo naših članova i prijatelja,

ju. U 18-oj i 20-oj često se dešava, da prijete batinama svojim vlastitim roditeljima, a susjedima radi zabave bacaju kamenje u prozore. Svi to znamo i vidimo. Nije za to kriva sama mladež, radi to što vidi od ostalih. Bude li se naša mladež ipak u svojim slobodnim trenutcima navečer susretala na sastancima na jednom mjestu, gdje će čuti lijepu i poštenu riječ i pouku, gdje će im se omogućiti lijepa i zanimljiva zabavu i gdje će moći s ljubavlju

koji su na bilo koji način doprinijeli gradnji doma.

pročitati zabavnu i poučnu knjigu, tu zagonetka otvara oči i sama će saznati što je ljepše. Bude li im se to sviđalo,

Svaki novčani iznos, svaki rad na gradnji i za gradnju

bude li se rado zabavljala i učila, i kad odraste, moći će mnogo puta zahvaljivati svojim starijima, koji su im

biti će zapisani. I ne samo to: interesa radi, a i zbog

dali mogućnost da od njih postanu dobri ljudi. To je naš zadatak da se skrbimo za našu mladež. Za to nam je,

pouke, tko se kako od naših ljudi ponašao prema toj

kako vidimo, najprije potreban prostor i zato hoćemo graditi dom koji može u budućnosti služiti i u druge kul-

ideji, tko je to razumio, a tko bio protiv, da bi naša

turne i gospodarske svrhe naše manjine. Sigurno ćemo rado doći pogledati u taj dom, kako se naša mladež

buduća pokoljenja imala djelić povijesti svojih predaka. Tu će se za svakoga vidjeti, tko je bio u to vrijeme

zabavlja i uči, kako im se sviđa ta slobodna i dobrovoljna škola, i kako iz njih rastu budući pošteni, razumni i

Poziv na PLES iz 1911. god. (preslika plakata)

valjani ljudi. Hoćemo taj dom izgraditi što prije i zato je potrebna pomoć sviju nas, i to što se najviše može.

probuđen, a tko je spavao snom narodne i kulturne nesvjesnosti. Zasigurno će jednom naša djeca s radosti i ponosom govoriti: ‘’Da, moji roditelji bili su siromašni, nisu imali ni Čehoslovačke škole, ali svejedno su znali kuda pripadaju. Oni su učinili sve što su mogli za izgradnju toga našeg doma i za našu izobrazbu, skrbili za nas, da od nas budu ljudi, koji se ne moraju stidjeti svoga imena.’’ ‘’Prekopakra, 27. rujan 1929. god.’’

Svima nama će se to pokazati na našoj djeci. Ali i vi koji nemate svoje djece ili je više nemate, za svaku pomoć naša će vam mladež zahvaliti tisuću puta, htjet će vas kao vlastite roditelje i sa zahvalnošću će vas spominjati. Predsjednik Masaryk je kazao: „Novce koje uložite u školu, na naobrazbu svoje mladeži, donijet će vam najveće kamate...’’ Što je važno postići u odgoju djeteta prije nego ode od kuće ? Ako nemaju dobru naobrazbu, nemaju dobar

Tajnik Dragutin Stárek 3

odgoj, mogu lako postati loši ljudi. Pobrinimo se za njihovu naobrazbu, dajmo im i nešto manje, a oni će nam biti zato zasigurno zahvalni. Svatko, tko je za ovo mišljenje, potvrđuje to potpisom.

3Spomen-knjiga je uvez u tvrde korice 80 listova svijetle nijanse kadmijeve žute boje (sada). Listovi su nekada bili cink bijele boje. Same korice su od čvrstog kartona uvezanog u platno zelene boje (laubgrün, leaf green). Na prednjoj strani korica utisnuto je zlatnožutom bojom velikim slovima tekst: “PAMÉTNÍ KNIHA” . Veličina same knjige je 34 x 21 centimetar.

Prekopakra, 28. rujna 1929. god.”4

4„Apel“ je potpisalo 67 članova Besede. Prema Popisu stanovništva iz najbliže godine 1929. je 1948. godina, a u to vrijeme je u Pakracu i Prekopakri živjelo ili se bar izjasnilo 497 Čeha. Navodi se zajedno Pakrac i Prekopakra jer je tako popis i sačinjen, a i Beseda je imala članove iz oba naselja. (Podaci Državnog zavoda za statistiku, Zagreb 1998. god.)

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Pod „Apel“ slijede potpisi tajnika

Međutim, kako su češki i hrvatski jezik kao slavenski jezici bliski i srodni, brzo dolazi kod doseljenika do

Besede Dragutina Stáreka, koji je i autor

izvjesnih specifičnosti u govoru materinjeg jezika. Mala grupa intelektualaca, među članovima Besede, nastoji

ovoga

svim snagama da se jezik održi što čišći, odnosno da se njeguje jezik predaka. Često se tu pozivaju na Jana Husa

teksta,

predsjednika

Vaclava

Kreneka i 67 članova Besede koji

(1371. – 1415. god.) i njegove riječi u propovijedima praškome puku i seljaštvu, uglavnom južnočeškom.

podržavaju ‘’Apel krajanum’’ i obvezuju se

Nezaobilazan je, dakako, Jan Amos Komensk÷ (1592. – 1670. god.).

na njegovu realizaciju.

“Ovaj je filozof, pedagog, književnik i jezikoslovac stekao svjetsku slavu kao reformator obrazovanja. Zbog

Da je apel postigao itekako prekrasne rezultate, pobrinuli su se sami potpisnici. Rezultati su bili dugoročni, a traju i sada. Sagrađen je u kratkom roku Dom, ali što je još značajnije, njegova namjena je upravo postigla, dakako uz sve ostale

drastične promjene društvenih okolnosti nakon bjelogorske tragedije, Komensky je kao posljednji biskup Češke braće morao napustiti domovinu… …Inače je sva didaktička djelatnost Komenskog prožeta sviješću o presudnoj ulozi materinskog jezika u formiranju i razvitku nacionalne kulture.’’ 6 O njegovom životu i djelu redovito se obilježavaju obljetnice kako na skupovima članova Češke besede tako i u tek osnovanoj češkoj paralelki u Osnovnoj školi u Prekopakri.

čimbenike, ono na što su se i potpisnici

Kakav je bio češki jezik većine doseljenika možda nam dočara i istraživanje dr. Dragutina I. Mirkovića za

obvezali - naobrazbu i odgoj svoje mladeži.

svoju doktorsku disertaciju, doduše dvadesetak godina poslije, ali situacija se nije bitno promijenila, jer su u

Od te njihove mladeži (potomaka)

pitanju starije osobe koje nisu išle u češku školu jer je u vrijeme njihova djetinjstva nije ni bilo u Prekopakri.

postali su mnogi poznati znanstvenici, poli-

“Je to šikouna vjec, jen to stoji pár dináru! Dibi tak namoklo, tag bisme šli zeitra vorat. Pšeñici sme posekali

tičari, književnici, slikari i sportaši, i to ne

i neska, esi nebude pršet, tak bude svežino. A zeitra bisme vorali, seli bisme vodnačku ñákon a turim. Tet’je tvrdi

samo na razini prijašnjih, odnosno sadašnje

vorat, tei se namúže, moc je suho, suši se koruza. Tei bi trebalo, a bi namoklo – koruza nalieva, brambori bi tre-

države, već i međunarodno priznati intelek-

bali taki dešt’e. I za ti votavi bi trebalo, ali bilo kameñi.

tualci i umjetnici. Neki su i nositelji zlatne

Ispričao Josef Kubálek, rodj. u Prekopakri, star 60 god.’’ 7

olimpijske medalje ili su ponijele naslov

Uzeo sam za primjer, u to vrijeme naprednog poljoprivrednika, radi toga što je pri završetku gradnje doma

Miss ljepote, a i dvadesetmilijuntna

preuzeo funkciju predsjednika Češke besede i bio jedan od najaktivnijih u gradnji doma. Sinovi gospodina

Jugoslavenka je iz te mladeži.

Jozefa Kubaleka, koji su završili češku školu u Prekopakri, jer je u njihovo vrijeme djelovala, češki jezik govo-

Dakako da je jedan od bitnih razloga za

Potpisi članova Češke besede koji podržavaju ‘’Apel’’

gradnju Doma, kako i navodi autor Apela, bilo učenje i njegovanje češkog jezika. Česi su u Prekopakru i Pakrac počeli doseljavati iz raznih krajeva Češke i Moravske već polovicom 19. stoljeća, odnosno 1847. – 1849. god. “Godine 1847. – 1849. god. dolazi veći broj Čeha u Pakrac i Uljanik, a pedesetih godina nailazi življi migracioni talas opet u daruvarski kraj. Tada je veći broj Čeha došao ponovo u Lipovac, tj. Ljudevitino Selo, Dežanovac, Badljevinu i Uljanik, a zatim i u Sređane, Obrijež, Prekopakru, a naročito u Pakračku Poljanu.’’ 5 Prema tim navodima, u vrijeme priprema za gradnju Doma, Česi su u Pakracu i Prekopakri već skoro 100 godina. Doduše, sobom su donijeli dosta knjiga koje čitaju i uče djecu čitati. Tek rijetki su pretplaćeni na

rili su upravo onoliko koliko se otac zajedno sa ostalim članovima Češke besede i zalagao. Godinama su glumili u kazališnim predstavama Besede i veoma su solidno vladali češkim jezikom. Određena sličnost češkog i hrvatskog jezika može se protumačiti i djelovanjem određenih pravopisnih normi, a tu se mogu citirati razni autori, jezikoslovci. Ovdje citiram već spomenutu profesoricu na Odsjeku za slavenske jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. Dubravku Dorotić – Sesar. “…valja spomenuti značajan utjecaj češke pravopisne norme na suvremenu hrvatsku grafiju i pravopis ozakonjen još 1836. god. zaslugom Ljudevita Gaja i hrvatskih preporoditelja (iliraca). Iz toga razdoblja datira i utjecaj nove češke leksikografije na oblikovanje hrvatskog leksika.’’ 8 Da bi uopće moglo doći do same realizacije gradnje doma valjalo je najprije riješiti pitanje mjesta, odnosno

časopise iz stare domovine i na taj način prate što se događa u Češkoj, ali i uče i njeguju svoj jezik. 6 Dr.

Dubravka Sesar, Putovima slavenskih književnih jezika, Zagreb 1996. god. J. Mirković, Govori čeha u Slavoniji, str. 361. 8 Dr. Dubravka Sesar, Putovima slavenskih književnih jezika, Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 1996. god. 7 Dragutin

5Dragutin

J. Mirković – Govori Čeha u Slavoniji, Beograd, 1968. god., str. 56.

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

zemljišta za gradnju. U to vrijeme u Prekopakri i nije bilo previše pogodnih mjesta. Dakako da je skoro sve zemljište bilo u privatnim rukama, a težilo se i da dom bude sagrađen negdje u centru sela, gdje je već bila škola. U to vrijeme, kada je već sazrijevala ideja o gradnji Doma, počela je raditi Čehoslovačka škola kao paralelka uz Jugoslavensku osnovnu školu u Prekopakri. Kao prvi učitelj u Čehoslovačkoj školi u Prekopakri radio je Karla “ehak, veoma aktivan u društvenom životu sela, a posebno na pripremama za gradnju doma. S djecom je uvježbavao razne kazališne predstave, muzičke priredbe i igrokaze što je dalo dodatni poticaj na roditelje za što skoriji početak gradnje vlastitih prostorija. Da je usporedo sa nastojanjem „ Apela krajanum“, pa čak i nešto prije već bilo naznaka o rješavanju gradilišnog mjesta, vidljivo je iz sljedećeg dokumenta u Spomen-knjizi, a to je List darovaci (opis)9 (darovni list) koji je nastao 20. rujna 1929. god., a govori nam sljedeće: “Potpisani daruju ovoj Češkoj Besedi iz Prekopakre jedno gradilišno mjesto u svom voćnjaku uz općinsku cestu u izmjeri …. četvornih hvati i to s tim uvjetom da Češka beseda sagradi na tom mjestu Českoslovački narodni dom, u kojem će biti sjedište snage za kulturno uzdizanje naroda i buđenja slavenske samosvijesti. Da bi gradnja što prije mogla početi, zatražit će potpisani građevinsku dozvolu na svoje ime, a trošak vezan uz dozvolu snosit će Češka beseda iz Prekopakre. Čehoslovački dom biti će vlasništvom Češke besede u Prekopakri, ali ostat će jedno vrijeme na imenu potpisanih, a to zato, da bi se gradnja što prije počela. Poslije toga će se iznaći način, kako će se vlasništvo doma i formalno prenijeti na Češku besedu. To se mora riješiti najdalje za tri mjeseca po izgradnji doma.“ Prekopakra, 20.rujna 1929. god. Svjedoci: Franjo “ehak v.r.; Ludmila “ehak v.r. Ludvik “ehak v.r.; Karel “ehak v.r. Jugoslavenski original ovoga darovnog lista čuvat će se među ostalim spisima Češke Besede. Ova žrtva našeg zemljaka g. Franje “ehaka na oltar narodnog osvještenja, najživljim je poticajem za daljnje akcije za gradnju doma.

Lokacija zemljišta (doma), karta prema avio – snimku 1 : 5000

Karel Stárek’’ Zanimljiv je ovaj darovni list, ne već radi toga što rješava pitanje građevnog mjesta, već i zbog nastanka vezanog za vodeće ljude u gradnji doma, ali i same Besede. Niže potpisani svjedoci su sinovi darovatelja zemljišta – Franje i Ludmile “ehak. Oba sina su veoma aktivna oko gradnje doma, a posebno Karel “ehak, već prije spomenuti učitelj u češkoj paralelki u Prekopakri. Kasnije će se baviti politikom (predsjednik Općine Pakrac) te biti dugogodišnji predsjednik Čehoslovačkog saveza u Hrvatskoj sa sjedištem u Daruvaru. Potpisani sastavljač Karlo Stárek nećak je Ludmile “ehakove (rođ. Barta), odnosno Ludmila je sestra Stárekove majke Sofije Stárek (rođ. Barta). No, problem je ovog darovnog lista (jugoslavenskog originala) njegov nestanak. Je li stradao za vrijeme II. 9Spomen

knjiga, Opis sastavio Dragutin Stárek

svjetskog rata, kada su ustaške vlasti devastirale Dom i spalile češke knjige i knjige braće Radić koje je Češka

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

beseda godinama skupljala, ili je dokument zagubljen kasnije, nije poznato, ali pisac ovih redaka, po pričanju svoga djeda, zna da je sačinjen i po njemu je gradnja doma počela.

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Kada sam prevodio (prepjev pjesme s češkog jezika), ovu veoma zanimljivu domoljubnu pjesmu g. Lujka Šnedorfa, koju je posvetio gradnji doma, nemalo sam se iznenadio tome što je poneke riječi podcrtavao. Iste

Kao prvog darovatelja, pisac Spomen-knjige na stranici 9 navodi gospodina Dominika Šnedorfa. Navedeni darovatelj vlastoručno u Spomen-knjigu upisuje ovaj tekst:

riječi sam podcrtavao u prepjevu, poštujući njegovu rimu i veoma uzbuđen pročitao sam tu krasnu poruku ovog veoma zanimljivog čovjeka.

‘’Braćo, pridajem se k vama kao radnik za naš čehoslovački Dom. Neka se svatko trudi s voljom raditi za našu baštinu; samo željom svih imajmo put ravan, često tiha pastirska kućica (hižka) više za Narod može uraditi nego vojska s kojom je nekada ratovao Žiška.

Dakako, poruka na češkom jeziku tečnije zvuči (problem rime), ali i u hrvatskom prijevodu smisao je isti. Možda valja napomenuti da je upravo taj urar i zlatar ujedno i autor, zajedno s ing. Stárekom i Vojtom Štantejskim, onih lijepih slikarija po cijelome domu. (Slike na zidnoj podlozi kazeinskom temperom).

Na hvalevrijednu žrtvu daruje porodica Šnedorf Dominika. Dinara 1000 Slovima: Jednu tisuću dinara. Dana 3.10.1929. Pakrac’’ U ono vrijeme tisuću dinara bio je iznos za koji se moglo kupiti jako dobrog radnog konja. Autor K. Stárek dalje u obrazloženju ove darovnice navodi: “Gospodin Dominik Šnedorf pripada među najstarije članove, i to među one, koji nisu nikada ratovali s mnogo riječi, već svojim činom. On je za gradnju doma dao krasan primjer svima nama. Bez velike buke dao je

Gospodin Lujko Šnedorf, osnivač je Češke besede, a članovi Besede zvali su ga ‘’Otac Besede’’. Bio je veliki veseljak, pa je kao takav, za popravljanje fresaka u crkvi, iako nije sam radio, ispostavio račun župniku i tražio između ostalog i … ‘’za produženje repa vragu…… 20 fil’’. Bio je aktivan i u politici te se 1909. god. uključio u Socijaldemokratsku stranku Hrvatske i Slavonije, a jedno vrijeme bio je tajnik te organizacije. Kao dočasnik sudjelovao je u I. svjetskom ratu na ruskoj fronti, a poslije rata, svojim poginulim ratnim drugovima vlastitim sredstvima podiže spomenik u obliku velike topovske granate s imenima svih poginulih. Spomenik se nalazi na Gradskom groblju u Pakracu.

ruku na pomoć…’’ Sljedeći donator, upisan na str. 11. Spomen-knjige, posebno je zanimljiva osoba, često od mnogih i neshvaćen. Vlastoručno ispisanu stranicu Spomen-knjige započinje:

‘’Gospodin Ludvik Šnedorf darovao je daljnjih 500 din … Svaki čas bio je na gradilištu i uvijek je donio nekakav dar za djecu, za zidare itd. (kao tri litre rakije,

Tento ‘’Domek’’…

doručak, pecivo,cigarete po nekoliko puta). Na završetku gradnje 42 litre vina, za silvestrovo 56 litara vina, za

Ovaj Dom gradimo kao jubilarni – ‘’Spomenik za 25 godišnjicu osnivanja ‘’Češke besede’’u Prekopakri !

banket 15 litara vina, ukratko, gospodin Šnedorf bio je tu svaki čas i uvijek je nešto donio. Tako smo se u to uživili, da kada je nešto trebalo, pokušali smo to kod gospodina Šnedorfa i on nikada nije odbio.

Pedeset godina smo tu, Doma dugo nema Danas ali ipak, vlastiti dom nam se sprema ! Skroman će dom biti, ali naš Svatko daj mu temelj, koliko snage imaš. Na bratskoj zemlji Slavonskoj, on će stajati, Nitko nam ga nikad neće oteti. Uvijek skromno u kutu a ipak kao majčica. Kad proljećem ranim sjaji maslina, Tad se čini tebi govori ta kućica: Stari Čeh i Čehinja u tebi će se pomladiti, Naša mladež, dječji pupoljci, u naručju tvom, neće uvenuti Karakteri čvrsti u njemu će se jačati. Češka glazba, slavenska pjesma nikog neće rastužiti!

Nadalje, darovao je gospodin Šnedorf sve staklo za prozore, 5 kg boje, 8 kg firnajsa, 2 četke, 2 zidarske četke, nekoliko pakovanja čavala, kuke, žicu i mnogo drugoga, a i sam je radio 6 i pol dana sa svojim pomoćnikom Stjepanom na farbanju prozora i vrata te natapanju poda, pri čemu je darovao daljnjih 10 kg ulja za pod. Bilo je toga još značajno više, ali bilo bi toga toliko da nije moguće sve pamtiti.’’

Ovim riječima, o djelovanju ‘’Oca Besede’’ ing. Stárek nam objašnjava kako se radilo na gradnji Doma. Uglavnom, svi potpisnici „ Apela“ aktivno su učestvovali u gradnji Doma, ali bilo je pomoći od drugih organizacija i fizičkih osoba. Jedan od najaktivnijih zidara u gradnji doma opisuje to na svoj način.

Josef Huška (1912. god.) „Godine 1929. počelo se sa sakupljanjem dobrovoljnih darova i novaca za gradnju našeg doma. Ludmila i

Za sada k ovim redcima 500 din darovao 3. 10. 1929. L. Šnedorf (osnivač Besede)

Franjo “ehak darovali su Besedi građevinsku parcelu, a ing. Karel Stárek izradio je plan doma. Iskopali smo temelje, navozili zemlju, dovozili ciglu iz Filipovca i gradili. Bilo je među nama dosta zidara – Puba Vivat, Josef i Vašek Klačmer, Vaclav Komberec, Tomaš i Josef Vacek, Vinko “ehak, Franjo i Karlo Doležal.

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Svaki slobodni dan posvetili su gradnji doma. Ostali članovi Besede na čelu s predsjednikom Franjom

S posebnim poštovanjem i zahvalom odnosili su se članovi Besede i svakome darovatelju posebno su se zah-

Kubalekom i žene s djecom pomagali su u pripremi materijala, nosili su cigle i kamen, dovozili materijal i

valili. No ipak valja istaći primjere učitelja Karla “ehaka, koji je dao cijelu svoju mjesečnu plaću; već prethod-

izvršavali ostale poslove.’’ 10

no opisane L. i D. Šnedorfa, Rudolfa Pavičeka iz Zagreba, Bezdičeka, direktora Česke banke iz Daruvara, ˆ

Kako se sakupljao novac i tko su darovatelji, nalazimo na stranicama Spomen-knjige:

Bedricha Krmelu, režisera u Besedi, Jaroslava Vacatka, ratnog invalida iz I. svjetskog rata. Zanimljiva je, dakako, donacija bivših članova Besede koji su u vremenu između 1910.god. i 1927.god. odselili u Argentinu,

Franjo Pejša star. Jaroslav Vacatko Franjo Pih÷r Josef Doležal Antun Kocijan Vaclav Krenek Dragan Hošek Antun Novotn÷ Franjo Nožarić Kosta Pištelić Franjo Pacal (Argentina) Ladislav Pacal (Argentina) familija Pacal (Argentina) Ludvik Haza (Argentina) Ivan Cabicar (Argentina) David Pick Braća Filipović Franjo Stárek Pero Cvijanović Ilija Šurkalović Jakob Straus Jakob Schrenger Josip Svoboda B. Druker Josef Vacatko Bedrich Krmela Bezdiček, direktor ČS.Banke Otto Sobotka, urednik lista Čechoslovaci Rudolf Pavićek iz Zagreba Alois Bral Ferdo Fridrich Karel Rostočil Karel “ehak, učitelj Društvo ‘’Komensky’’ Prag ˆ

10 S.

500 din 915 din 500 din 200 din 100 din 200 din 100 din 100 din 200 din 100 din 500 din 500 din 500 din 500 din 500 din 300 din 100 din 300 din 200 din 100 din 100 din 100 din 100 din 40 din 100 din 780 din 1000 din 200 din 1000 din 100 din 100 din 100 din 1200 din (njegova mjesečna plaća) 2000 Kčs

Nj. Stárek, Československá beseda Prekopakra 1907.–1987. god., Prekopakra 26.8.1987. god.

a tamo sa ostalim iseljenicima osnovali gradić koji su nazivali Pakrac.11 Nekoliko njih, M. Bergmanova, A. Skala, Emila Vacatkova, Fanika Klačmerova i neki neznani, darovali su Besedi 2300 din. Novce je u Argentini prikupljao Ludvik Háza, a u Prekopakru ih je donio Franjo Stárek (otac ing. K. Stáreka) koji je kraće vrijeme boravio u Argentini kod Karla Pacala i pri povratku donio novce iz Argentine.

Kako se moglo vidjeti iz svjedočenja Josefa Huške iz 1987. god. velik broj zidara i ostalih majstora sudjelovalo je u gradnji Doma. Detaljno učešće svih članova Besede te školske djece iz češkog odjeljenja OŠ Prekopakra nalazimo u Spomen-knjizi. Svi ti vrijedni ljudi zaslužili su da se pojedinačno i navedu njihova imena i djelo kojim su doprinijeli gradnji doma, pa nalazimo abecednim redom navedene učesnike: Ambrož Josip, Bahnik Vaclav, Bahnik Franjo, Barta Antun, Barta Karla i Josip, Bergman fam., Božić Josip, Brož Tonka, Cimfe Josip, Čern÷ Franjo, Čern÷ Antun, Doležal Josef, Doležal Viktor, Doležal Franjo, Doležal Marica, Duchač Josef, Honc Dragan, Huška Franjo, Irout Alois, Iroiut Franjo, Klačmer Josef, Klačmer Franjo,

11 Prema

radio tri dana vozio pijesak, kamen, cigle iz Filipovca, drvo, građ. otpad, poklonio troja kola drva dao 6 komada rogova za krov, radio na pokrivanju vozio ciglu, građ.otpad, drva vozili pijesak, kamen, građ.otpad, poklonili tri hrastove grede 4 metra dugačke vozili cigle i građ.materijal poklonio jedna vrata radila 14 dana radio kao zidar više puta vozio cigle, pijesak i građ.otpad radio kao zidar 5 dana radio kao zidar 15 dana radio kao zidar 10 dana radio kao zidar više dana radila 5 dana vozio razni materijal radio kao zidar 3 dana radio kao stolar 18 dana vozio cigle i građ. otpad vozio građ. otpad i zemlju radio kao zidar 30 dana radio kao tesar 15 dana

pismima Fanike Klačmer iz Argentine sestri Paulini Stárek rođ. Klačmer

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Klačmer Vaclav, Klačmer Fanika, Klačmer Marija, Komberc Vaclav, Komberc Alois, Krejči Dragan, Krejči Viktor, Krenek Vaclav, Krenek Ivan, Kubalek Franjo, Kulhavi Antun,

radio kao zidar 36 dana radila 25 dana radila 9 dana radio kao zidar 12 dana vozio pijesak i dovezao 2000 kom. cigle radio kao zidar 25 dana radio kao zidar 25 dana darovao 21 litru rakije radio 25 dana vozio cigle, kamen, građ. materijal, kad god je zatrebalo sa cijelom svojom skupinom radio na postavljanju krovišta Laučan Franjo, vozio građ. materijal Matek Antun, kao zidar radio 10 dana Pejša Franjo ml., radio 7 dana i vozio cigle, crijep, drva Picek Josip ml., vozio građ. materijal 3 dana Picek Franjo, radio kao zidar Picek Ankica, radila 8 dana Picek Antun ml., radio kao zidar više dana Picek Viktor, radio kao stolar više dana Pihyr Franjo, napravio 4 prozora svojim materijalom i cijelo vrijeme bio na gradilištu Pihyr Josip, radio kao zidar 2 dana Preučil Bohumil, radio kao zidar Salač Franjo, vozio građ materijal Skalnik Franjo, vozio građ. materijal Šimunek Josip, radio kao zidar 3 dana Šimunek Franjo ml., radio 1 dan (krečio) Šimunek Marija ml., radila nekoliko dana Vacek Franjo st., vozio zemlju 3 dana Vacek Tomaš, radio kao zidar 4 dana Vancl Vaclav, vozio cigle 5 dana Vancl Franjo, radio 3 dana Vacatko Jaroslav, radio 63 dana

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

mnogo radili (nosili građ. materijal, vodu, drva, pomagali zidarima i dr.); kako su na koncu dobivali darove od Lujka Šnedorfa. Zanimljivost je i to da su ta djeca ustvari radila sa svojim roditeljima, djedovima,stričevima i tetama. Praktički, na gradnji doma radile su cijele obitelji.

Popis učenika Češke škole u Prekopakri koja su pomagala pri gradnji doma. Radi se o djeci od 8 -13 godina:

1. Duhačová 2. Fr. Krmelová 3. E. Holičeková 4. A. Rohanová 5. M. Pejšová 6. V. Šimunek 7. B. Šimunek 8. Fr. Malichár 9. A. Skalnik 10. Fr. Čern÷ 11. Zd. Stárek 12. Irout Leo 13. A. Doležal 14. J. Klačmer 15. M. Starkova 16. A. Melichárová 17. Fr. Matková

18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

M. Vlatković B. Klačmerová A. Vivatová A. Binová J. Holeček A. Novak A. “ehaková M. Kulhavá A. Vacátková S. Iroutová M. Matková M. Doležalová T. Novaková A. Mikulaš Št. Kratochvil J. Rostočil L. Stárek

Svi navedeni koji su vozili potrebnu robu ili materijal, činili su to vlastitom zapregom.

Jedna od posebnih zanimljivosti u gradnji doma je i učešće školske djece iz Češke škole u Prekopakri. Učitelj u toj školi je bio već spomenuti Karlo “ehak i više je puta organizirano dovodio trideset četvoro školske djece na gradnju doma. Djeca su radila poslove čišćenja i skupljanja raznog materijala, odnosno ono što su mogli.

Školska djeca s roditeljima i učiteljem Karlom “ehakom ispred Doma 1931. god.

Imao sam tu čast da o njihovom radu, na koji su sa veseljem dolazili, čujem od njih samih. Franjo Matek, Franjka Bahnik, Ladislav Stárek, Marija Barta rođ. Stárek, Franciska Ražov, rođ. Krmala, Antun Novak, Bohumil

Ing. Karel Dragutin Stárek cijelo je vrijeme gradnje doma provodio na gradilištu i vodio je gradnju od

Šimunek, više puta su mi pričali svaki svoju priču kako ih je učitelj K. “ehak vodio na posao; kako su tamo

početka do kraja. Kako je vidljivo, vodio je, mnogo puta ovdje citiranu Spomen knjigu. O svome radu, u knjizi

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

nije napisao niti riječi.

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Ova novinska impresija napisana u listu ‘’Jugoslavšti Čechoslovaci’’ od 20. srpnja 1931.god. Nažalost,

Karel Stárek rođen je u Prekopakri 1895.god. Roditelji Franjo i Sofija Stárek rođ. Barta imali su sedmero djece,

prikazuje nam samo događaj slavlja koji je bio veoma lijep, ali ništa ne piše o samom djelu kojeg su sagradili u

a Karel bio je najstarije dijete. Otac Franjo bio je graditelj pa je i sina tako usmjerio. Karel je građevinske škole

samo godinu dana, tj. od jeseni 1930.god. do jeseni 1931.god. Ništa ne piše niti o veličini niti izgledu doma, a

učio u Zagrebu, a na Institut Superieur Technique & Colonial Lijege (Belgija). 1929. god. diplomirao je arhitek-

niti o samim izvršiteljima i graditeljima.

turu. Između dva rata imao je vlastito građevinsko poduzeće i većina njegovih zidara radila je na gradnji doma.

Sama gradnja doma počela je u jesen 1930. god.

Nažalost, ne navodi ni pravo ime Doma, niti pravi razlog odgode svečanog otvaranja. Pravi razlog neotvaranja je u datumu kojeg je htjela Beseda, a to je 15. kolovoza. Na taj dan je crkveni katolički blagdan Velika Gospa, u selu zvan ‘’Gospojna’’ i seoski je praznik. Kako se radi o godini 1931. i Kraljevini Jugoslaviji jasno je

3. ZAVRŠETAK GRADNJE DOMA OBILJEŽEN PUČKIM VESELJEM

zašto vlasti nisu odobrile službeno otvaranje pa ni novinar ne navodi nikoga od prisutnih iz ondašnjih vlasti. No kako je službeno otvaranje održano kasnije, došli su i predstavnici vlasti te su tada i sačinjene fotografi-

’Krasno slavlje u Prekopakri’’

je službenog otvaranja i to su ujedno najranije fotografije doma

‘’Prekopakra i Pakrac imali su dana 15.8. svoj dan. Dan prave radosti i oduševljenja mladih i starih. Kako smo već najavljivali, trebalo se toga dana dogoditi otvaranje Narodnog doma, ali zbog raznih poteškoća, a posebno zato da bi dom mogao biti javnosti predan potpuno gotov, to je otvorenje odloženo za 28.9. ove godine, ali slavlje je ipak održano. Dom sam je inače gotov u potpunosti, ali ostaju neki poslovi na adaptaciji dvije manje prostorije. Svejedno, i tako se moglo vidjeti da se u Prekopakri raduju svome djelu. Na čelnom mjestu na domu se nalazi ploča s natpisom: ‘’Ovaj dom je postavljen u jubilarnim godinama 1930./31. Dra T.G.Masaryka i J V. Kralja Aleksandra’’. Zemljaci iz Prekopakre ne taje radost zbog svog uspješnog djela. Na njega su ponosni, i već zato što su ga izgradili sami, bez tuđe pomoći, u miru i tišini. Skoro svi zemljaci s veseljem i spremnošću darovali su svoje snage da se dom postavi. Uz požrtvovan rad g. učitelja “ehaka i odbora Besede i požrtvovnošću svih ostalih bilo

Svečano otvaranje Doma 28. 9. 1931. god.

je tu učinjeno djelo koje svjedoči o velikoj ljubavi narodu i našoj djeci – u čemu gledamo svoju budućnost. Ništa manje nisu učinili ni zemljaci iz Pakraca Dominik i Lujko Šnedorf i Vojta Štantejsk÷. Popodnevni subotnji program ispunila su djeca iz Češke škole. Zabavne igre i plesove, veoma lijepo

4. TAKO JE BILO, A SADA…

predočavanje proljeća, zime, jeseni i ljeta svima se sviđalo. Djeca su igrala prirodno i slobodno. Mali violinisti obogatili su program svojom igrom za što su dobili burni pljesak. G. učitelj “ehak i učiteljica “ehakova sa svojim štićenicima zadivili su sve prisutne. Posvetili su svoje ljetne praznike da bi se posvetili djeci, za što su zaslužili posebno priznanje. Navečer su amateri odigrali igrokaz Ferde Šafara, koji je zabavio prisutne dobrim humorom. Pri završetku,

U vrijeme pisanja ovog teksta (svibanj 2006.) doma (Československého domku) iz 1931.god. više nema. Nažalost, u ovim krajevima kao da je nekome čista zabava da ruši sakralne objekte, kulturne objekte i spomenike. Veoma često, višegodišnju muku kulturnih ljudi i vrsnih graditelja, barbari i neljudi unište u par trenutaka. Tako je nažalost stradao i ‘’naš domeček’’. Ali ipak citiram podcrtane riječi iz pjesme Lujka Šnedorfa:

bila je u sali doma plesna zabava uz glazbu vojne glazbe iz Lipika. Zabava je bila vesela, zanimljiva i srdačna. Bilo je vidjeti radost kod svih, da su konačno u svom. Ubjeđeni smo, da će narodni dom u Prekopakri postati stvarnim središtem svih poslova Besede, a naročito

‘’Domku – matko – chatko – Čech a Češka – nezvadne.’’ -Dome – majko – kućice Čech i Čehinja – naće uvenuti.

središtem mladeži. Željeli bismo, da ovaj narodni dom, rezultat velike ljubavi i spretnosti naših zemljaka, bude novi zamah za cijelu okolinu svojim svijetlim primjerom i vrijedan je da ga se prati.“

Na mjestu Doma iz 1931. god. (sada 75. god. od gradnje) nalazi se novi Dom. Veći je, puno veći, ali meni

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

… srce je ipak na strani starog doma. Da bi se ipak, koliko toliko sačuvao izgled Doma iz 1931.god., kao pred-

polako osposobljava da bi 1990. god. došlo do velikih zahvata u popravci Doma te je koncem 1990. god. u pot-

sjednik Inicijativnog odbora za gradnju novog Doma i u to vrijeme predsjednik Češke besede, nastojao sam da

punosti obnovljen.

se sačuva izgled pročelja Doma prema starim nacrtima. Toliko sam mogao učiniti za djeda i sve koji su gradili svoj Domeček.

Već prethodno rečeno, no ipak valja ponoviti. Graditelji Doma i njihovi potomci su gradili i uređivali Dom 70 godina. Na svoju 70. godišnjicu, doživio je od strane srpskih terorista posljednje udarce od kojih je polako nestajao još par godina.

5. ZAKLJUČAK

Ipak, klica kulture i ljubavi, kod dobrih ljudi dovoljno je jaka da se ponovo razvije u prekrasan cvijet koji uvijek donosi krasan plod.

‘’Češka beseda’’ Prekopakra jedna je od prvih Beseda osnovanih na teritoriju Republike Hrvatske. Osnovana Stavéli ho pro sebe i pro nás, opatrujme ho kv_linim, pro sebe a pro ty, kte_i p_ijdou!

je 1907. god. Prije nje su osnovane samo Besede u Zagrebu 1874. god. i u Dubrovniku 1899.god. Ova potonja

S. Nj. Stárek 1990.god.15

više ne postoji.

Gradili su ga za sebe i za nas, njegujmo ga zbog njih, za sebe i za one, koji će doći!

Isto tako je i sa Češkim domom. Članovi Besede su ga sagradili kao jednog od prvih objekata te vrste kod Češke manjine na području Republike Hrvatske. Da su osnivači Češke besede bili daleko ispred svog vremena, vidljivo je to naročito danas. Skoro svi osnivači, a zatim i graditelji Češkog doma, bili su socijaldemokrati.12 Ovdje posebno ističem demokratske zasade. Nagodinu će obljetnica, 100 godina od osnivanja Besede. Kroz prostor i vrijeme u kojem su živjeli, prohujalo je i potrošilo se mnogo država, vlasti i ideologija. Oni i njihovo djelo ostajali su uvijek spremni pružati mir i ljubav svim ljudima kulturnih zasada. Nažalost, mnogi su u tim nastojanjima stradali. Neki od Austro-Ugarske vlasti, nekoji za Kraljevine Jugoslavije, NDH (odnosno ustaša), za vrijeme FNRJ nekoliko ih je tucalo kamen na Golom otoku, a više njih je stradalo u Domovinskom ratu od srpskih terorista. Na njihovu nesreću, kako su prolazili oni tako je prolazio i Dom. Kraljevska vlast u staroj Jugoslaviji onemogućavala je gradnju doma na razne načine. Vlasti NDH-a devastirale su Dom i u njemu spalili većinu knjiga iz knjižnice (ustvari sve koje su tamo našli). Spalili su lutkarsko kazalište sa svim lutkama, a što je najgore, svu arhivu Češke besede.13 Poneka knjiga iz knjižnice i Spomen-knjiga o gradnji doma ostale su čitave zahvaljujući tomu što ih nisu pronašli.

Poslije II. svjetskog rata Dom je zalaganjem članova Besede obnovljen i opet osposobljen za kulturne djelatnosti. Nažalost, ne zadugo. Godine 1967. dolazi do nerada vodećih ljudi Besede i što je još gore, upravljanje domom preuzima Mjesna zajednica Prekopakra.14 Vodeći ljudi Mjesne zajednice ne vode brigu, već samo iskorištavaju Dom. Ništa se ne održava niti se što ulaže u održavanje. Dom polako dolazi u jadno ruševno stanje. Početkom 80-tih godina prošlog stoljeća dom se Socijaldemokrati su bili: Karlo Pacal, Lujko Šnedorf, Franjo Stárek, Vojta Štantejsky, Josef Rostočil, Franjo “ehak, Dominik Šnedorf, Albert Štantejsk÷, Viktor Doležal, Ferdinand Huška, Ivan Wagner. Navedeni su samo članovi od 1907. – 1919. god. 13 Prema svjedočenju K. “ehaka, F. Mateka, J. Doležala, F. Bahnikove, i R. Stáreka u pisanom obliku. Svjedočenja su nažalost uništena u granatiranju kuće Ladislava Stáreka u jesen 1991. god. kada je Ladislav i poginuo. L. Stárek je dugo godina bio tajnik Besede u vremenu poslije II. svjetskog rata. 14 Rješenje SUP-a Pakrac, br. 0376-UP I – 302/75. od 20.10.1975. god. 12

Tekst se nalazi na Zahvalnici Češke besede Prekopakra od 1990. god.

100

Češki dom Prekopakra - gradnja doma iz 1931. godine

Rudnik grafita Brusnik

101

Rudnik grafita Brusnik 6. IZVORI I LITERATURA

Branko Uzur

Prije nekoliko dana pročitao sam u Pakračko

IZVORI

lipičkom listu priču Ive Puhmajera i Ace Sudara o rudniku

grafita. To me je ponukalo da napišem ovaj članak o povijesti rudnika grafita u Brusniku i poduzeću Slavonski 1. Dragutin Karel Stárek, ing., Spomen knjiga o gradnji Čehoslovačkog Doma u Prekopakri 2. Dragutin Karel Stárek, ing., Karlo Pacal – začetnik socijalnog buđenja u Prekopakri i Pakracu, Prekopakra 1966. g. 3. Karel “ehak, Prilozi za Monografiju Prekopakre, Prekopakra 1984.g. 4. Ladislav Stárek, pismeno svjedočanstvo o radu Besede od 1938 - 1987.g., Prekopakra 1987. 5. ‘’Česk÷ list’’, Zagreb 1911.g. 6. ‘’Česk÷ list’’, Zagreb 1911.g. 7. ‘’Novi Česk÷ list’’, Zagreb 1913.g. (14.6.1913.g.) 8. ‘’Novi Česk÷ list’’, Zagreb 1913.g. (3.8.1913.g.) 9. ‘’Jugoslávšti Čechoslovaci’’, broj 21, Daruvar 1923.g. 10. ‘’Jugoslávšti Čechoslovaci’’, Daruvar (20.7.1931.g.) 11. S.Nj.Stárek, Československá beseda Prekopakra 1907. – 1987., Prekopakra 1987.g. 12. S.Nj.Stárek, Podaci o radu Besede br. 14/87. Prekopakra 15.4.1987.g.

rudnici nemetala Pakrac. Da bi rudnik grafita započeo s radom i služio svrsi trebalo je obaviti: 1. Istraživanje 2. Otvaranje 3. Razradu i metode otkopavanja 4. Otkopavanje i transport Šumarski stručnjak Nekola Jan krećući se šumom, u podnožju sela Brusnik, uočio je izdanke grafitne gline i škriljavca, te je pristupio istraživanju rude grafita. Godine 1939. zaposlio je nekoliko ljudi iz sela Brusnika i počeo s istražnim radovima. Prvi radnici na istraživanju bili su Ivan (Nikole) Uzur, Milan (Stevana) Kojadinović i još neki. Uslijed ratnih neprilika rad je bio obustavljen. Godine 1946. Nekola nastavlja sa istražnim radovima, a 1947. godine rudnik prelazi u društveno vlasništvo. Tada je registrirano poduzeće pod nazivom Slavonski rudnici nemetala Pakrac sa

LITERATURA sjedištem uprave rudnika u Pakracu. 1. Dragutin J. Mirković, Govori Čeha u Slavoniji, Beograd 1968. 2. Dr. Dubravka Sesar, Putovima Slavenskih književnih jezika, Zagreb 1996. 3. Dr Emil Horák, Srbochorvátsko-slovensk÷ a slovensko-srbochorvátsk÷ Slovnik, Bratislava 1991. 4. Academia Praha, Srbochorvátsko česk÷ slovnik, Praha 1982. 5. Dr. Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskog jezika, Zagreb 2004. 6. Dr. Zdravko Krnić, Pakrac 1945.-1975., Pakrac 1978. 7. Dr. Vladimir “ehák, Model morfoloških, morfološko-sintaktičkih i sintaktičkih odnosa riječi u češkom jeziku, Prehled 4 1965-66. Daruvar 1966. g. 8. Ante Vuksan, Slikarske tehnike, Zagreb 1990. 9. Ing. Ante Malbaša, Prilozi proučavanja Jugoslovenskog pitanja u Austro-Ugarskoj, svezak 1-2. Osijek 1940. 10. Dr. Vlatko Maček, Dr. Antun Radić, Dom 1902.g., Zagreb 1937. 11. Ivan Lugarić, T.G.Masaryk, Život i rad, Sisak 1910. 12. Dr. C.H. Stratz, Krasa ženského téla, Praha 1905. 13. Stjepan Radić, Češki narod, Zagreb 1907. 14. Alois Jirasek, Staré povésti České, Praha 1964. 15. František Palack÷, Déjiny národa českeho v Čechách a v Moravé, Praha 1928. 16. T.G. Masaryk, Karel Havliček, Praha 1904.

Ministarstvo

rudarstva

Republike

Hrvatske za direktora postavlja Dušana Šarića. Za vrijeme njegova rukovodstva intenzivno smo radili i zapošljavali novu radnu snagu. Devetog srpnja 1947. godine počeo sam raditi u rudniku kao jamski rad-

nik. Rad u rudniku bio je organiziran u tri smjene. Prva stručna radna snaga bili su rudari iz Rudnik grafita u Brusniku - posjet Saveznog geološkog zavoda Beograd i Geološkog zavoda Zagreb

zagorskih rudnika uglja. Rukovodilac smjene u kojoj sam i ja radio bio je Franjo Logonder.

Iste godine Ministarstvo rudarstva NR Hrvatske uputilo je u naše poduzeće dva rudarska radnika, povratnika iz Kanade. To su bili Pero Pavičić i Ivan Potnar, Ivo, ljudi rodom iz Like. Pero je bio iz Lovinca, a Ivo iz sela Mušaluk kod Gospića. Oni su bili u punoj radnoj snazi, s bogatim rudarskim iskustvom. Do njihova dolaska izvodili smo radove s desne strane potoka Brusnice. Tada smo već imali iskopan jedan niskop s blagim padom i razrađenom metodom otkopavanja bogatog nalazišta grafita.

102

Rudnik grafita Brusnik

103

Grafit smo iz jame niskopa iznosili u sanducima od dasaka, takozvanim traljama. Iz stručne literature poz-

Šrajbek, iz zagorskih ugljenokopa, na rukovodeća mjesta. Kada je Mirko otišao iz rudnika pismeno sam Peri

nato je da se grafit spušta do dubine od 2000 metara, a mi smo ga dobili već na sedmom metru dubine.

Pavičiću objasnio postojeću situaciju i pitao ga hoće li se s Ivom vratiti nazad. Prihvatili su ponudu i vratili

Nedugo iza toga na istoj lokaciji, više nizvodno, pristupili smo kopanju drugog niskopa. Drugi niskop bio je

se u radni odnos. Njihovim dolaskom u rudnik grafita u Brusniku posao se odvijao istim tempom kao i prije

većeg pada, oko 70 stupnjeva. Budući da smo i tada došli do bogatog nalazišta grafita počeli smo izgradnju

njihova odlaska.

postrojenja potrebnih za izvoz grafita iz jame. U spomenutom niskopu rad je bio dosta težak, pogotovo ako se uzmu u obzir poteškoće s podzemnom vodom koje je bilo u znatnim količinama.

Radnici pećarije u Kusonjima

1951. godina bila je burna, kako za rudnik Brusnik, tako i za cijelo poduzeće. Početkom godine radnici su obustavili rad u rudniku. Obustava je trajala vrlo kratko, nije nigdje evidentirana, a problem je riješen u korist

Jednoga dana, za vrijeme rada u jami,

radnika. Uzrok obustave je malo dulja priča. Početkom iste godine radnici prihvaćaju plan proizvodnje grafi-

primijetili smo da nam karabit lampe slabo

ta. Direktor poduzeća ne slaže se s tom količinom jer kaže da je previsoka, no radnici je prihvaćaju i nas-

svijetle, a i zavladao je veliki umor pri radu.

tavljaju s radom. Nedugo zatim radnici pišu Ministarstvu rudarstva NRH molbu da smijeni tadašnjeg direk-

Nismo znali zašto se lampe gase, te smo

tora poduzeća. U pismu, pisanom u jami, radnici su naveli nekoliko stavki kao što je pitanje plana proizvod-

izašli na površinu. Hitno smo započeli mon-

nje, prodaja grafita, međuljudski odnosi, te još nekoliko pojedinosti. Nakon toga zakazan je kolektivni sas-

tažu ventilatora. Ventilator je montiran s cije-

tanak kojem su prisustvovali predstavnik iz Ministarstva rudarstva NR Hrvatske i Stjepan Kober. Pismo koje

vima potrebnima za dovod zraka. Rekli su

su radnici pisali vraćeno je i na sastanku čitano. Neki od prisutnih službenika stali su u obranu tadašnjeg

nam je da je to bio plin ugljik dioksid.

direktora Kazimira Vitulića. On je smijenjen i za novog direktora postavljen je Stjepan Kober.

Smanjivši koncentraciju plina nastavili smo s

Prije smjene direktora sve raspoložive slobodne prostorije, kako na površini tako i u jami, bile su pune

radom. Nakon izvjesnog vremena dobili smo

iskopanog grafita. Novi direktor Stjepan Kober riješio je prodaju grafita. Bilo je problema i s transportom,

u jamu nešto veći pritok vode. Iako smo vodu

otpremom grafita. Zbog učestalih padalina

prema potrebi ispumpali iz jame, nailazila je sve više i više. Dotok je bio dosta velik tako da su pumpe jedno

dolazilo je do visokog vodostaja potoka

vrijeme morale raditi neprekidno 24 sata. Kada smo primijetili da vodostaj ne opada već naprotiv raste, rad-

Brusnice. Voda je razarala i odnosila cestu

nike smo iz jame premjestili na površinu. Nivo vode je i dalje rastao i gotovo se izjednačio s površinom. Na

kojom se do tada odvozio grafit. Pokušavali

površini se lako moglo čuti kako u jami dolazi do zarušavanja. Tada smo ostali bez toga dijela rudnika.

smo riješiti problem odvozom grafita preko

Iz Geološkog instituta u Zagrebu došli su inženjeri i odredili mjesto gdje bismo trebali kopati rudarsko

Kraguja, ali to nije uspjelo zbog lošeg puta.

okno. Kako bismo mogli pristupiti kopanju rudarskog okna bilo je potrebno izgraditi i montirati postrojenje

Popravkom i asfaltiranjem ceste uz Brusnicu

električne centrale. Tek kada smo to učinili, počeli smo kopati okno. Prema odredbi inženjera iz Geološkog

transport se normalno odvijao. Cesta, kasnije

instituta okno je kopano s lijeve strane potoka Brusnice. Dimenzije okna su bile 270X140 cm s dva odjeljen-

asfaltirana, i danas postoji.

ja 100X100 cm. Kroz jedno odjeljenje vršen je izvoz iskopine, a u drugom odjeljenju montirane su ljestve,

Radnički savjet raspisuje natječaj za

cijevi za ventilaciju i cijevi za odvod vode. Postavljen je i električni kabel za dovod električne energije za

direktora. Na natječaj se, uz ostale kandidate,

pokretanje pumpi.

javljaju Milan Miljanić i Stjepan Kober. Natječajna komisija prima Milana Miljanića, a Stjepan Kober odlazi.

Stan poslovođe Pere Pavičića u Brusniku

Prvi radnici na kopanju okna bili su Pero Pavičić i Ivo Potnar. Okno je iskopano na oko 30 metara dubine.

Nešto malo kasnije za tehničkog rukovodioca poduzeća primljen je ,putem natječaja, Josip Hajduković, Joža.

Da bismo došli do grafita koji je u niskopima krovno otkopavan, a podno netaknut, započeli smo kopanje prve

Dolaskom ta dva čovjeka u poduzeće započeo je razvoj rudarstva u ovom kraju. Započinje istraživanje

etaže koja se nalazila ispod potoka Brusnice u pravcu ranije spomenutih niskopa. Grafit smo otkopavali i

grafita na Psunju, potoku Rogoljica, Brezovom polju, Sivornici i kod potoka Rakovice, te kod mjesta Kaptol

izvozili na površinu. Na površini su radnice odvajale grafit od jalovine. Očišćeni grafit kirijaši iz sela

nedaleko Požege. Istraživanje kvarcnog pijeska vršili smo kod sela Jagme, Donjih Grahovljana i mjesta

Prekopakre, Andrija Širac, Anta Širac, te Poleto Lovro iz Pakraca i još neki, odvozili su u Pakrac na meljavu.

Vranića. Prema rezultatima istraživanja eksploatacija grafita je vršena na lokacijama: Rudnik grafita Brusnik,

Nakon izvjesnog vremena Pero Pavičić i Ivo Potnar svojevoljno su napustili posao i otišli u Liku, lički rud-

Rudnik grafita Brezovo polje (vrh Psunja), Rudnik grafita Sivornica (padina Psunja) i Rudnik grafita Kaptol

nik u Ričice na proizvodnju barita, BaSO4. Za vrijeme njihove odsutnosti postavljeni su Pero Galunić i Mirko

kod mjesta Kaptol. Površinski kop kvarcnog pijeska Jagma kod sela Jagma, kvarcni pijesak kod sela Vranića

104

Rudnik grafita Brusnik

i ljevačkog pijeska i vatrogasne gline kod sela Donji Grahovljani.

Rudnik grafita Brusnik

Dužnost direktora u poduzeću Slavonski rudnici nemetala Pakrac vršili su:

Rudnik grafita Brusnik i Sivornica bili su bogati visokim postotkom ugljena, 70, 80 i više posto, a i nalazištem grafita. O tome svjedoči podatak da je u rudniku Brusnik okno iskopano do dubine od oko 100 i

1. Dušan Šarić

više metara. Bile su iskopane tri etaže hodnika, sve tri ispod potoka Brusnice. Prva etaža je kopana sa dubine

2. Jurica Cvitković

okna od oko 30 i više metara, druga sa dubine okna od oko 60 i više metara, a treća etaža kopana je sa dna

3. ? Franković

okna. Godine 1959. na otkopu grafita u drugoj etaži iskopan je, zapravo odvaljen, toliko veliki komad grafi-

4. Ivan Šoštar

ta da ga nije bilo moguće izvesti kroz okno na površinu, već su ga radnici u jami prerezali testerom, izvezli

5. Kazimir Vitulić

na površinu i poslali zbog veličine u Geološki institut u Zagreb kao uzorak od posebnog značaja. Navedeni

6. Stjepan Kober

uzorak grafita iskopan je na otkopu između prve i druge etaže, dok grafit između druge i treće etaže nije

7. Milan Miljanić

otkopan. Koju godinu ranije zbog visokog napona električne energije istovremeno su mogla raditi sva posto-

8. Joža Hajduković

jeća postrojenja, što ranije s vlastitom električnom centralom nije bilo moguće.

9. Slavko Konevski – nakon integracija sa Staklanom Lipik kolektiv ga je smijenio s dužnosti

Radna snaga u rudniku grafita u Brusniku bila je, pretežno, iz Brusnika i iz okolnih sela: Dragović, Donji Grahovljani, Kusonje, Kraguj i Lipovac. Radnici iz sela Brusnika u rudniku u razdoblju od 1939. do 1969.

direktora, te je otišao iz poduzeća 10. Aleksandar Ivanovski, Aco – postavljen za direktora u integriranom poduzeću sa Staklanom Lipik

godine bili su: 1. Bosanac Đure Trivun 2. Bosanac Mile Svetozar 3. Bosanac Dmitra Nikola 4. Jugović Dušana Nikola 5. Kovačević Dmitra Stojan 6. Kovačević Pavla Bosiljka 7. Kovačević Stevana Ivan 8. Kovačević Pavla Branko 9. Kojadinović Dmitra Mile 10. Kojadinović Ivana Nevenka 11. Kojadinović Stevana Pero 12. Kojadinović Stevana Milan 13. Kojadinović Dmitra Stoja 14. Kojadinović Ivana Stoja 15. Kojadinović Ignjatije Vida 16. Kosijer Pave Petar 17. Kosijer Petra Nikola 18. Lončarević Mile Dušanka 19. Lončarević Rade Đuja 20. Lončarević Rade Dragan 21. Lončarević Đure Stanko 22. Lončarević Đure Nevenka 23. Nikolić Božo 24. Nikolić Stojana Dragan 25. Nikolić Stojana Đuro 26. Nikolić Stevana Ljuban 27. Nikolić Petra Trivun

28. Nikolić Đure Dmitar 29. Nikolić Dragan 30. Prodanović Pavao 31. Ratković Jove Petar 32. Uzur Nikole Branko 33. Uzur Stevana Ljuba 34. Uzur Stevana Nikola 35. Uzur Stevana Mile 36. Uzur Mile Nikola 37. Uzur Nikole Ivan 38. Uzur Nikole Jula 39. Uzur Stevana Stojan 40. Uzur Stanka Stana 41. Vujanić Ante Mile 42. Vujanić Luke Matija 43. Vujanić Mile Luka 44. Vujanić Petra Milan 45. Vujanić Nikole Stojan 46. Vujanić Ivan 47. Vujanić Ivana Gojko 48. Vujanić Miloša Miloš 49. Vujanić Milana ljuban 50. Vujanić Nikole Cvijeta 51. Vujanić Matije Pero 52. Vukmanović Dmitar 53. Vukotić Stojan

Tehničke rukovodioce ne bih mogao navesti po redoslijedu. Prisjećam se nekih. Prvi je bio ing. Albin Fogler, zatim Josip Videc, Josip Majnarić, Slavko Oršolić, Josip, Joža, Hajduković koji poslije postaje direktor. Inženjer Slavko Konevski postaje direktor odlaskom Jože Hajdukovića. Integracija poduzeća Slavonskih rudnika nemetala Pakrac i Tvornice ravnog stakla Lipik obavljena je 1970. pod nazivom Industrija stakla i rudnici nemetala Lipik. Proizvodnja grafita prestala je nešto prije nego što je došlo do integracije s Tvornicom ravnog stakla Lipik. Sve je bilo usmjereno na proizvodnju kvarcnog pijeska na površinskom kopu Jagma. Tu je bila veća dobit, a nakon integracije rudnika i staklane otprema je bila dobra. Dnevno je isporučivano od 80 do 120 tona kvarcnog pijeska. To su samo neki od detalja života i rada poduzeća Slavonski rudnici nemetala Pakrac.

105

106

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

107

prigorjima rubnih gora. Zbog tektonskih pokreta najviši je jugoistočni rub zavale, uz Papuk i Psunj. Tuda

Geografska obilježja pakračko – lipičkog kraja Stjepan Benković

prolazi rasjedna linija uz koju su vezana topla vrela u Daruvaru i Lipiku. Zapadni dio je prostor pobrđa i starog gromadnog gorja Papuka i Psunja. Srednjim dijelom u smjeru zapad – istok prostire se Pakračka gora. Pakračka gora je pobrđe. Najviši vrh

1. Geografski položaj i smještaj

nalazi se na Krndiji i iznosi 264 metara. Prostire se u smjeru zapad – istok, s time da se uzdiže prema istoku i spaja s Papukom. Naziva se gorom ne zbog visine već zbog pošumljenosti. Naime pojam gora odnosi se na

Pakračko – lipički kraj administrativno se prostire na području Gradova Pakrac i Lipik. Obuhvaća zapadni dio Požeško – slavonske županije te središnji dio zapadne Slavonije. Istočna prirodna granica je rijeka Ilova a zapadna obronci Papuka i Psunja. Južnu granicu čini dolina rijeke Subotske koja se prostire između Blatuškog i Kričkog brda. Na sjeveru su Ravna gora te djelomično rijeke Bijela i Čavlovica. Najzapadnije i najsjevernije naselje je Ribnjaci (45º 31´ 08´´ s.g.š., 16º 56´ 46´´ i.g.d. ), najistočniji su Tisovac i Koturić koji se nalaze na istoj geografskoj dužini od 17º 26´ 37´´ E, dok se najjužnije smjestio Bjelanovac (45º 21´48´´ s.g.š., 17º 10´ 46´´ i.g.d.). Transverzalni (poprečni) prometni pravac spaja preko Suhopolja, Daruvara, Pakraca, Lipika Okučana i Stare Gradiške, Posavinu i Podravinu. Sredinom područja prolazi longitudionalni (uzdužni) prometni pravac koji od Banove Jaruge prolazi kroz Poljanu, Kukunjevac, Lipik, Pakrac te preko gorskog prijevoja Bučja silazi u Požešku dolinu. Ovuda prolaze tri državne ceste D5 ( Terezino Polje – Daruvar – Lipik – Okučani – Stara Gradiška ), D47 (Lipik – Novska – Hrvatska Dubica - Hrvatska Kostajnica – Dvor ) i D38 (Pakrac – Požega – Pleternica – Đakovo). Kroz pakračko - lipički kraj prolazi i željeznička pruga koja kao i cesta, povezuje posavsku i podravsku željezničku trasu. Prema tome, pakračko područje ima povoljan zemljopisni položaj i dobro je povezano sa širom okolicom. Osim toga, to je kraj sa zdravom klimom i obiljem tekuće gorske vode koja se slijeva preko brojnih potoka i potočića u manje rijeke koje utječu u Savu. Na ovom prostoru isprepliću se funkcionalni utjecaji makroregionalnih centara Zagreb i Osijek. Unatoč toga, zbog bolje prometne povezanosti te jačeg makroregionalnog utjecaja većeg središta, kraj je usmjeren mnogo više prema Zagrebu kao većem centru.

2. Reljef

reljefno uzvišenje između 400 i 1000 metara te na šumovit kraj. Preko Pakračke gore, prijevoja Krndija prolazi cesta prema Daruvaru. U sjeveroistočnom dijelu nalazi se Ravna gora. Ona je sjeverozapadni dio Papuka i sjeverna prirodna granica pakračko – lipičkog kraja. Bogata je građevinskim kamenom koji se uglavnom iskorištava na zapadnim padinama. Najviši vrh Ravne gore - Čučevo visok je 854 metara. U južnom dijelu prostire se Blatuško brdo kojeg od još južnijeg Kričkog brda dijeli dolina rijeke Subotske. Blatuško brdo je pobrđe ispresijecano brojnim riječnim dolinama u smjeru sjever – jug. Najviši vrh je svega 285 metara. Na uzvisinama Blatuškog brda nastala su Vlaška sela: Bujavica, Korita, Gornja i Donja Subotska. Kričko brdo je zapadno pobrđe Psunja, najviše točke 467 metara. Oba brda su bogata šumama, koje iskorištavaju lokalne šumarije. U jugoistočnom dijelu nalaze se padine gore Psunj, najviše slavonske gore. Šumovita i strma psunjska gorska kosa iznad sela Šeovice naziva se Omanovac. Na njenoj najvišoj

točki, na čistini okruženoj

crnogoričkom šumom Planinarsko društvo „Psunj“ iz Pakraca je 1963.

izgradilo Planinarski dom

„Omanovac“. Dom je 1974. izgorio te je 1977. obnovljen. Poseban pečat reljefu daje dolina Pakre koja se pruža središnjim dijelom. Gorskim predjelima rijeka Pakra protječe najnižim predjelima na dodiru južnih padina Papuka i sjevernih Psunja. Time čini prirodnu granicu između južnog Psunja i sjevernog Papuka. Zbog lakoće prohodnosti dolinom Pakre pruža se uzdužni prometni pravac koji sa zapada preko prijevoja Bučja vodi u Požešku dolinu. Istočni dio je najviši. Tamo se prostiru obronci starih gromadnih gora Papuka i Psunja.

2.1. Papuk Papuk je najveća slavonska gora. U širem smislu proteže se od Daruvara na zapadu, prema istoku u duži-

Pakračko – lipički kraj je nizinsko – brežuljkastog reljefa. Zapadni dio je ravničarski. Pripada Lonjsko – ilovskoj zavali. Istočni dio je brdovit i završava gorskim masivima Psunja i Papuka. Teren se sa zapada, od Ilove uzdiže prema istoku do najviših vrhova Psunja i Papuka. Istočni, ravničarski dio – Lonjsko – ilovska zavala je valovit prostor u kojem su rijeke usjekle svoje doline u viši ravnjak. Većinom je prekriven pleistocenskim šljunkom i ilovinama, a mjestomično i praporom. Doline su široke 2 – 4 km, pokrivene su aluvijalnim naplavinama, uglavnom glinastog sastava i djelomično podvrgnute poplavama. U ravnjak prelaze strmim pregibima visokima desetak metara. Zavala se izdiže prema

ni od oko 80 km. Najviši vrh mu je istoimeni Papuk s 954 metra. Iako je stara gromadna gora u njoj nema toliko ruda da bi eksploatacija danas bila isplativa. Nekada su njegova rudna bogatstva iskorištavali Kelti – prije Krista a nakon njih i Sasi. U njemu nalazimo stijene stare između 350 i 375 milijuna godina. Najviši dijelovi Papuka, oni koji umalo dosežu 1000 metara, nastali su u mlađim geološkim razdobljima Zemlje, u isto vrijeme kada i Alpe koje su mlado ulančano gorje. Na taj zaključak upućuju mnoge vulkanske stijene stare između 60 i 260 milijuna godina. Geološki sastav je raznolik pa uz eruptivne (granit, granodiorit) i metamorfne stijene (škriljavci, gnajs)

108

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

ima i vapnenaca. Na krajnjem jugoistočnom dijelu ima nešto karbonatnih stijena, dolomita te trijaskog i

2.2. Psunj

krednog vapnenca.

Sa svojim najvišim vrhom Brezovim poljem (984 m), Psunj je najviša gora Slavonije. Na jugu prelazi u

Papuk je prilično strma i šumovita gora koja čini razvodnicu između Save i Drave. Ima jasno izražen hrbat

Posavinu kojom prolazi autocesta. Zapadnim podnožjem prolazi cesta Pakrac – Okučani. Na sjeveru je

smjera istok – zapad iz kojeg se blago dižu vrhovi visine 700 do 900 metara. Od 900 metara su jedino viši

omeđena dolinom rijeke Pakre i Orljave kojom prolazi cesta Pakrac – Požega, čiji prijevoj Bučje (365 m)

vrhovi Papuk (954 m) i Ivačka glava (913 m). Vrhovi planina su zaobljeni, što je karakteristični za sve stare,

dijeli Psunj od južnih obronaka Papuka. Na istoku se spušta u Požešku dolinu. Dužina Psunja u smjeru istok

pa tako i za slavonske planine. Pobrđe je denudacijsko – akomulacijskog tipa.

– zapad je oko 25 km a u smjeru sjever – jug 10 km.

Kao posljedica tektonskih pokreta nastala je gusta mreža rasjeda: uzdužnog NE – SE, poprečnog W – E i

Glavna reljefna značajka gore jesu brojne zvjezdasto rasprostrte kose, dugačke i po desetak kilometara.

dijagonalnog pravca pružanja NNW – SSE, pa je stupanj opasnosti od potresa nešto veći nego što se prije

Kose se lepezasto šire na sve strane od najviših vrhova. Među njima su duboko i oštro usječene doline gorskih

pretpostavljalo. Uz te rasjede nastali su izvori termalne vode (Lipik, Daruvar, Velika…).

potoka koji raščlanjuju čitavu goru. Takve su doline Rogoljica, tri Rašaške, Vodostaj, dvije Šumetlice,

Na Papuku izviru brojne rijeke savskog i dravskog porječja kao što su: dvije Pakre (Bijela), Orljava, Voćinka, Vojlovica, Vučica, Dubočanka itd. Papuk je obrastao šumama bukve i jele. Iznad 500 metara nadmorske visine dominira bukva a poput golemih otoka u bukovim šumama nalaze se jele. Uz nju ima još gorskog javora, običnog jasena i planinskog

Orljava, Rakovac itd. Unatoč strmim gorskim stranama, korita ovih dolina omogućuju lak prilaz do središta gore, ali je ona kao cjelina ipak teško prohodna. Za Psunj je značajno da su mu gorske visine mnogo pitomije od uskih gorskih dolina, koje su na mnogim mjestima oblikovane kao sutjeske sa stranama visokim 300 – 400 metara. Ima mnogo izvora.

brijesta. Na visini približno 500 metara pojavljuje se uz spomenuto drveće hrast kitnjak, divlja trešnja, lipa,

Stara je planinska jezgra, građena od kristaličnog kamenja, obrubljena je neogenim sedimentima. Gora je

grab i kesten. U nižim predjelima Papuka, na njegovim obroncima ima dosta graba klena, još više trešnje i

građena uglavnom od prakamenja, granita, raznih vrsta kristaliničnog kamenja, gnajsa, škriljevaca i filita. Od

divljih krušaka te hrasta cera i lipe. Duž obala vodotoka ima močvarnog bilja osobito crne topole. Grmlja u

ruda se kopao grafit kod Brezova polja i Brusnika, milovka kod Koprivne, kremene naslage i kvarcitni pije-

višim predjelima nema mnogo – dominira obični likovac, božikovina, širokolisna kurika, lijeska i bazga, te

sak kod Zavlake i Grahovljana te granit kod Šeovice i Ivanovca. Geološki su zanimljive tektonske pukotine

gljive i ljekovito bilje. U nižim predjelima ima crne bazge, malina, kupina, srijemuše i medvjeđeg luka te

koje su uvjetovale pojavu termalnih vrela u Lipiku.

drugo začinsko bilje. Od poprečne ceste Voćin – Kamensko na istok, do ceste Orahovica – Kutjevo prostire se park prirode Papuk. Površine je 336 km2. Proglašen je zaštićenim područjem 1999. godine odlukom Hrvatskog državnog

U samoj gori nema naselja, stanovništvo je od davnina naseljeno po nižim obroncima i u podnožju. Srednovjekovne gradine Bijela Stijena, Pakrac i Cernik također se nalaze u podnožju. Iznimka je Čaklovac na sjevernoj padini iznad sela Dragović.

sabora. On je brdsko – planinsko područje iznimne geološke i biološke raznolikosti s vrijednom kulturno –

Omanovac je šumovita i strma gorska kosa iznad sela Šeovice. Na njenoj najvišoj točki, na čistini

povijesnom baštinom. U njemu se nalazi geološki spomenik prirode Rupnica koji je kao takav prvi u

okruženoj crnogoričkom šumom Planinarsko društvo „Psunj“ iz Pakraca je 1963. izgradilo Planinarski dom

Hrvatskoj proglašen još davne 1948. a poznat je po stupastom lučenju vulkanskih stijena. Četverostrani i

„Omanovac“. Dom je 1974. izgorio te je 1977. obnovljen.

šesterostrani prizmatski stupovi nastali su hlađenjem magme prije 70 milijuna godina. Park – šuma Jankovac

Najveći dio gore je pod šumom, a prigorje je pod voćnjacima i vinogradima.

zaštičena je još 1955. a jedna je od najljepših gorskih dolina. U njoj se nalazi planinarski dom, izvori, špilje,

Cijela gora je pokrivena šumskim plaštem koji se pretežno sastoji od bukve i hrasta. Šume su znatno pror-

slap Skakavac, dva umjetna jezera, te tipični fenomeni krša – ponikve promjera 10 – 40 m. Rezervat šumske

ijeđene sječom za potrebe drvne industrije u Pakracu, Okučanima i Novoj Gradiškoj. Od nekadašnjih poz-

vegetaciji Sekulinačka planina su oko 150 godina stare šume bukve i jele prašumskih svojstava. U Spomeniku

natih slavonskih prašuma postoji samo ostatak kod Muškog bunara.

prirode Stari Hrastovi nalaze se dva divovska stabla hrasta kitnjaka stari oko 420 do 500 godina i visoka oko 33 m. Najstariji su živi organizmi u Parku prirode Papuk.

3. Vode

Spomenik prirode Staništa tisa je posljednje stanište tise na Papuku, posljednjih desetak preostalih stabala te zaštičene biljne vrste.

3.1. Rijeke

U Parku prirode nalaze se ostaci sedam srednjovjekovnih gradova – Ružica grad, Velički grad,

Rijeke našeg kraja pripadaju savskom porječju i crnomorskom slivu. Sve posredno utječu u Savu a

Kamengrad, Stari grad, Klak… Ovdje je vrijedno arheološko nalazište iz starijeg željeznog doba ( 8.-3.st.prije

Dunavom otječu do Crnog mora. Današnji riječni tokovi nastali su povlačenjem Panonskog mora. Imaju

Krista) – Gradci kod Kaptola.

izraženiji kišni riječni režim dok je snježno - riječni režim slabije izražen. Imaju dva maksimuma, jedan u

109

110

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

proljeće a drugi u jesen. Najviši vrhovi Papuka čine razvodnicu između Dravskog i Savskog porječja. Rijeka Pakra je najznačajnija rijeka našeg kraja. Duga je 66 km i njeno porječje obuhvaća površinu od 629 km2. Izvire na dijelu Papuka zvanom Ravna gora, sjeverno od sela Ožegovci, na vrhu Metla visokom 775

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

3.2.Jezera Prirodnih jezera u našem kraju nema. Postoji nekoliko umjetnih jezera industrijsko – rekreativne namjene. Mlađeg su postanka i zadovoljavaju potrebe industrije te sportskog ribolova i rekreacije.

metara nadmorske visine. Spušta se s Ravne gore u smjeru sjever – jug. Između Ožegovaca i Bučja čini oštar zavoj te teče prema zapadu sve do utoka u rijeku Ilovu. Kod sela Piljenice spojnim kanalom prokopanim

3..2.1. Pjeskara

1954. utječe u rijeku Ilovu, do tada se je ulijevala u Lonju. Protječe nižim predjelom gdje se dotiču Papauk

Jezero „Pjeskara“ nastalo je 1973. godine. Namjena mu je iskorištavanje vode za pranje kvarcnog pijeska

i Psunj, nadmorske visine od 200 do 350 metara a zatim Lonjsko – ilovskom zavalom. Zbog prohodnosti

koji se koristi u Lipičkoj industriji stakla. Površine je 5,3 hektara, dubine 2 do 3 metra. Vodu dobiva iz obližn-

dolinom Pakre prolaze najznačajniji prometni pravci našeg kraja. Na njoj se nalazi 9 mostova za cestovni

je Pakre. Redovito se poribljava uglavnom amurom i šaranom te se koristi za športski ribolov. Jezerom

promet te 3 za pješački. Na njoj su se nalazili mnogi mlinovi ali danas ni jedan nije u pogonu. Najpoznatiji

gospodare tri lokalna športsko ribolovna društva. Jezero je stavljeno pod ribolovni režim „ulovi i pusti“. Na

su bili: ispod Ožegovaca, Vajzerov u Španovici, Osmakov u Kusonjima, Ketoški u Sovinjaku, Hiterov i

njemu se često održavaju natjecanja u ribolovu tzv „Šaranski kup“. U jezeru ima najviše šarana o osim njega

Špančićev u Pakracu te Fijalin u Lipiku i Jagmi. Najznačajniji pritoci su Šeovica ( 7,5 km), Brusnica (2,6 km),

žive još amur, smuđ, babuška, rogan ili patuljasti somić, žutooka, uklija, klen, štuka.

Šumetlica (10,9 km), Kopanjica ( 3,5 km), Krivajac ( 4,5 km), Crnaja ( 6,0 km), Ilidža ( 4,0 km ), Gaj ( 3,3 km), Braneška ( 3,1 km ).

3.2.2. Raminac

Na Ravnoj gori samo nekoliko kilometara udaljenosti od Metle izvire rijeka koja nosi isto ime – Pakra.

Jezero Raminac je izgrađeno 1970. godine radi akomulacije vode za navodnjavanje obližnjih staklenika.

Ova (druga) Pakra pod ovim imenom teče do sela Sirač a tada mijenja ime u Bijela. Bijela je najveća pritoka

Površine je 11,98 ha a dubine 3 – 6 metara. Nastalo je pregrađivanjem potoka Raminca na postojećoj livadi

Pakre. Kod Poljane se ulijeva u Pakru. Svojim tokom čini djelomično sjevernu granicu zavičaja te protiče

i djelomično šumi. Izgradnjom tvornice Studenac, voda jezera se koristi kao tehnička voda za potrebe nave-

sjevernim dijelom. Nekada su se na njoj nalazili brojni mlinovi. Najpoznatiji su Lončarevićev mlin u

dene tvornice. Jezero se koristi i u sportsko – rekreacione svrhe. Njime gospodare tri lokalna sportsko –

Brezinama, Vegov u Brekinskoj, Čendešov i Bažantov. Najznačajniji pritoci Bijele u pakračko – lipičkom

ribolovna društva. Jezero se redovito poribljava. U njemu ima šarana, amura, soma, smuđa, štuke, deverike,

kraju su Brekinska, Miletina rijeka, Koritska rijeka i Orlovac.

babuške, uklije, tostolobika, patuljastog somića ili rogana i dr. riba.

Od većih rijeka našeg kraja moramo izdvojiti Subotsku. Ova rijeka čini južnu prirodnu granicu. Na zapadnim obroncima Psunja nedaleko sela Bukovčana izvire potok Vrbovac. Pored Donjeg Čaglića Vrbovac se

3.2.3. Pakurnovac

spaja sa Ćutinim potokom. Novonastala veća rijeka nastala spajanjem Vrbovca i Ćutina potoka od naselja

Jezero Pakurnovac izgrađeno je 1998. na istoimenom potoku. Izgrađeno je zbog obrane od površinskih

Donja Subotska naziva se Subotska. Pod ovim nazivom teče prema zapadu. Stvara si dolinu između

voda a istodobno iskorišteno za sportski ribolov i rekreaciju. Jezero se sastoji ustvari od dva jezera, svako

Blatuškog brda na sjeveru i južnog Kričkog brda. Rijeka Subotska ulijeva se u kanal Veliki Strug u Posavini.

površine oko 1 ha. Dubine su od jednog do tri i pol metara. Jezera nisu baš bogata ribom. U njima od riba

Sa Blatuškog brda slijevaju se riječice i potoci u Subotsku: Hrvatski potok, Papić, Vulinački potok, Koritarica,

ima nešto smuđa, šarana, babuške, crvenrepke, žutooke i sunčanice. Povremeno se poribljava sa šaranom.

Krčevi, Lovski potok.

Jezerom gospodare tri lokalna ribolovna društva.Uz jezero se nalazi igralište za odbojku u pijesku te ovelika

Miletina rijeka nastaje od više manjih potočića u središnjem dijelu našeg zavičaja. Po ovom potoku dobi-

nadstrešnica za izletnike.

la je ime šumska gospodarska jedinica ali i toponima za područje između Kukunjevca na jugu, Bijele na zapadu i sjeveru te Pakračke gore na istoku. Ostali potoci na području zvanom Miletina rijeka koji su mnogi

3.2.4.Ribnjak Poljana

i pritoci istoimene rijeke su: Orlovac, Iškovac, Crnaja, Bara, Dabrovac, Kravarina, Kestenovac, Livadica,

Današnji Poljanski ribnjak počeo se graditi 1907. godine na sutoku rijeka Ilove, Toplice i Čavlovice. Na

Milakovac, Dukić potok. Miletina rijeka se ulijeva u Bijelu nedaleko Strižićevca. Svojom dužinom se ističe

tom mjestu su tada bile bogate slavonske šume te ih je trebalo prvo posjeći. Za takve poslove dovedeni su

potok Iškovac koji silazi s Krndije, protiče sjeverno od Starog Majura te otiće prema Pakri na jugoistoku.

stranci iz čitave Austro – Ugarske a najviše Nijemci, Mađari i Poljaci. Ribnjačarstvo Poljana d.d. bavi se uzgojom slatkovodne, konzumne ribe. Proizvode maloljuskavog i ljuskavog šarana, smuđa, soma, štuku, karas srebrni, bijeli amur, bijeli i sivi glavaš, linjak i patuljasti somić.

111

112

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

Zanimljivost iz geološke prošlosti:

ili su se u afričkim prostorima prije više od četrdesetak milijuna godina i tada su bili omanje svinjolike živ-

Panonsko more

otinje. O postojanju ove životinje svjedoči zub praslona, kojeg je nakon uginuća životinje možda potok

Zamislite sljedeći prizor: stojite na Omanovcu

donio u mulj mora. U ovim našim krajevima živio je i vunasti mamut, gorostas koji je dosezao visinu i do 6

(655 metara ) a pogled vam „puca“ ne na zeleno pros-

metara, a živio je u našim krajevima još prije 20 000 godina. Izumro je koncem posljednjeg ledenog doba,

transtvo, njive, oranice i naselja već na plavo

prije 15 000 godina.

uzburkano, slano more. Ovaj prizor nije iz daleke budućnosti već predaleke nam prošlosti. U dalekoj geološkoj prošlosti naš zavičaj bio je dio ogromnog Panonskog mora, a samo vrhovi najviših

Na dnu nekadašnjeg Panonskog mora pronađeno je dosta fosiliziranog lišća od biljaka koje su rasle u to doba. Lišće je nošeno vjetrom dospjelo u obližnje more gdje je fosilizirano zajedno sa svim njegovim stanovnicima. Osim uobičajenih vrsta drveća kao što su hrast, bukva i vrba, nađeno je i dosta lišća suptropskog bilja što svjedoči da je u to doba klima bila toplija nego danas.

planina – Papuk, Psunj i dr. virili su kao otoci. Prije oko 16 milijuna godina postojalo je more Paratethys

4. Klima

iz kojeg je kasnije nastalo Panonsko more. O tome Karta Panonskog mora

danas svjedoče fosilni ostaci kao što su zubi morskog

Za analizu klimatskih prilika našeg zavičaja uzeti su podaci meteorološke stanice u Lipiku, na nadmorskoj

psa, kralješci kita, ostaci morskih riba, školjaka, puže-

visini od 154 metra. Meteorološka stanica Lipik nalazila se prije Domovinskog rata u mjesnom perivoju a 1996.,

va, koralja i ježinaca.

postavljena je u vrt Josipa Benkovića ( Matije Gupca 10 ) koji postaje mjernik.

Panonsko more prekrivalo je cijelu današnju Panonsku nizinu, cijelo područje Posavine, istočne Slavonije

Klima ovog područja je umjereno kontinentalna. Ljeta su topla, ponekad vruća uz padaline u obliku pljusko-

i dobar dio Hrvatskog zagorja. Samo najviši dijelovi slavonskih planina Papuka, Psunja, Krndije… te vrhovi

va. Zime su hladne s snježnim padalinama. Jeseni su u pravilu toplije od proljeća. Proljeća se odlikuju naglim

Ivanščice, Kalnika i Zagrebačke gore, virili su kao otoci. Panonsko more se još naziva Tercijarno ili

porastom temperature i prijelazom u ljeto iza relativno oštre zime, pa je period proljeća kratak.

Sarmatsko more. Bilo je relativno plitko, naročito u našem kraju, ispod 100 metara dok je najveća dubina

Köppenova klasifikacija klime, po svemu sudeći, dosad je najbolja klasifikacija klima. Njene su osnove

iznosila oko 800 metara. More je bilo puno draga, zatona, zaljeva i poluotoka. Jedan od najvećih polutoka

postavljene 1918., a kasnije je nešto modificirana. Köppenova klasifikacija klima temelji se na statistički

prostirao se baš u našem kraju, jer se pružao od Alpa, preko Medvednice kod Zagreba te na Papuk i Psunj.

dobivenim, točno određenim, vrijednostima godišnjih i mjesečnih temperatura i padalina.

Panonsko je more mijenjalo svoj opseg i oblik. Vremenom je postojalo sve pliće. Pod stalnim velikim pritiskom nanosa more se postepeno i gotovo neprimjetno povlačilo i kroz razdoblja koja se mjere tisućama godina povuklo prema Crnom moru. Ogromna prostranstva nastala otjecanjem mora, prozvana su Panonskom nizinom.

Po Köppenovim kriterijima naš kraj ima klimu tipa Cfb – umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom. To je tip klime u kojoj je srednja srpanjska temperatura između 20 – 22ºC a srednja siječanjska između 0 i -3ºC. Analizirajući meteorološke podatke, nove meteorološke stanice Lipik u razdoblju 1996. – 2005. dobiveni su slijedeći klimatski podaci:

U Panonskom moru nekoć davno živjeli su razni organizmi – koralji, crvene alge, školjke raznih vrsta i veličina ( oštrige, češljače…), ježinci, ribe (tune, srdelice, kirnje, skuše, glamoči, bakalari…) morski psi,

• Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 11,15 ºC.

puževi, račići… Plivali su i kitovi. Njihovi fosilni ostaci jako su važni za poznavanje životinjskog svijeta u to

• Srednja siječanjska temperatura zraka iznosi 0,30 ºC.

doba. Većinu pronalazimo u svijetlom, žućkastom i često šupljikavom kamenu vapnencu koji se zove litavac.

• Srednja srpanjska temperatura zraka iznosi 21,16 ºC.

Nastao je prije 13 ili nešto više milijuna godina u plitkom moru, mješanjem usitnjenih ostataka crvenih vap-

• Najtopliji mjesec u prosjeku je srpanj a najhladniji siječanj.

nenačkih algi i drugih skeletnih organizama. Naš kraj je prepun fosilnih nalaza.

• Najtoplija godina je 2000. kada je prosječna godišnja temperatura zraka iznosila 12,26 ºC.

Uz samu obalu Panonskog mora prostirala se džungla po kojoj su šetali gigantski praslonovi, nosorozi, tapiri, veliki sabljasti tigrovi, krokodili, divlje svinje i mnoge druge životinje. Uz obale mora šetali su se tada srodnici praslonova dinoteriji, hraneći se lišćem raznolikog drveća. Ovaj praslon je imao velike uvrnute kljove u donjoj čeljsti. Mogao je biti visok 3 do 4 metra i težak nekoliko tona. Prvi oblici praslonova pojav-

• Najniža temperatura zabilježena je u siječnju 2000. godine i iznosila je -20,6 ºC. • Najviša temperatura zraka zabilježena je u kolovozu 2000. godine i iznosila je 39,8 ºC.

113

114

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

Tbl.2 Srednja mjesečna temperatura zraka (ºC) 1997. – 2005.

•

prosječna godišnja količina oborina iznosi 895,19 mm

•

mjesec s najviše oborina je rujan – 106,70 mm

•

mjesec s najmanje oborina je veljača 31,04 mm

•

godina s najviše oborina je 2004. – 1151 mm

•

godina s najmanje oborina je 2003. – 606,7 mm

Grafikon 1: Srednja godišnja temperatura zraka (ºC) – meteorološka stanica Lipik

Tbl.1 Srednja godišnja temperatura zraka (ºC) - meteorološka stanica Lipik

Grafikon 3. Srednja mjesečna količina oborina - metereološka stanica Lipik

Tbl.3: Srednja mjesečna količina oborina u Lipiku - meteorološka stanica Lipik

Tbl.4: Ukupna godišnja količina oborina - metereološka stanica Lipik

Grafikon 2: Srednja mjesečna temperatura zraka (ºC) – meteorološka stanica Lipik

Tbl. 5: Srednja mjesečna i godišnja temperatura zraka u ºC, meteorološka stanica Lipik

115

116

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

ja u Domovinskom ratu (1991.-1995.) uzrokovala su velike imigracije stanovništva ovog područja. Tako U tablici 5 prikazane su srednje mjesečne i godišnje temperature zraka izračunavane na osnovi meteoroloških

velike demografske promjene nisu uzrokovali ni Prvi ni Drugi svjetski rat. Osim rata na smanjenje broja

podataka meteorološke stanice Lipik u nekoliko vremenskih intervala (1960.-1974., 1975.-1985., 1997.-2005.)

stanovnika utjecao je nizak natalitet, nezaposlenost, tranzicijske promjene i dr. Između dva posljednja popisa

Na osnovu tih podataka možemo pratiti kako je srednja godišnja temperatura zraka porasla u posljednjih 30 god-

stanovništva gotova sva naselja zabilježila su pad broja stanovnika, pa čak i ona koja nisu bila izložena

ina preko 1 ºC. U periodu 1960.-1974. srednja godišnja temperatura zraka je iznosila 10ºC dok je 1997.-2005.

neposrednim ratnim djelovanjima. Jedino naselje kojem je porastao broj stanovnika je Badljevina . Između

već porasla na 11,15ºC. Ove temperaturne promjene najvjerojatnije su vezane uz klimatske promjene zvane

dva popisa broj stanovnika Badljevine je porastao za 15 stanovnika. Najveći apsolutni pad broja stanovnika

globalno zatopljenje.

doživjela su najveća naselja. Tako se broj stanovnika Pakraca smanjio za 3425 ili 41,78% , Lipika za 1425

• Srednja godišnja relativna vlaga zraka (stupanj zasićenosti zraka vodenom parom) iznosi u Lipiku oko 82%.

ili 38,26%, Kusonja 901 ili 81,83% te Kukunjevca za 848 ili 78,47%. Najveći relativni pad broja stanovni-

• Najveća mjesečna relativna vlaga zraka javlja se u prosincu te iznosi 88%.

ka doživjela su srpska sela: Lipovac 100% (1991. 5 st.- 2001. 0 st.), Korita 97,30% (1991. 111 st. – 2001.3

• Najmanja mjesečna relativna vlaga zraka javlja se u mjesecu travnju te iznosi 77%.

st.), Veliki Budići 96,36% (1991. 55 st. – 2001. 2 st.), Cicvare 96,30% (1991. 108 st. – 2001. 4 st.), Prgomelje

• Na području Lipika pušu najčešće istočni, sjeverozapadni i sjeverni vjetrovi dok južnih ima najmanje.

93,85% (1991. 65 st. – 2001. 4.st.) itd.

Klimatske zanimljivosti: • 18. prosinca 1726. godine pao je snijeg u Pakracu i trajao je sve do Sv. Jurja 4. svibnja • U Lipiku je 17. veljače 1956. izmjerena temperatura -26,8º C. • 17.6.1986. Dobrovac je poharala „pijavica“, jak vrtložni vjetar koji je odnio krov sa škole, kapelice i brojnih kuća. Tog dana je škola završila a zbog oštećenja škole nije se te školske godine održala produžna nastava. • Dana 6.srpnja 1895. provalio se oblak u okolici Pakraca oko 7 sati na večer. Kiša je padala kao iz kabla sve do 7. srpnja 1 sat u jutro. Dalje je neprestano padala, ali slabije, sve do 6 sati po podne istoga dana. Pakra je izašla iz svog korita, te je poplavila bliže ulice s lijeve i desne strane obale. Voda je nosila građu, drveće, pokućstvo, dapače i raznu marvu. Oko 1 sat te noći 7. srpnja nanijela je voda oveću drvenu kuću i njome lupila o središnji stup velikog zidanog mosta preko državne ceste u Pakracu. Uslijed toga se most porušio. Ruševine mosta sa onom kućom zabrtviše prolaz vodi. Radi tog se voda silno razlila Pakracom, te je silnom snagom porušila i odnijela do 20 kuća i raznih nuszgrada. Ulice su bile na 1 m pod vodom i u trenu su bile sve pivnice i prizemlja nižih kuća puna vode, a ljudi su bježali u druge sigurnije kuće. U ulaznom hodniku

Gustoća naseljenosti iznosi svega 27,2 st./km_ što je daleko ispod hrvatskog prosjeka koji iznosi 78,4 st./km2. To ukazuje da je ovo jedan od najrjeđe naseljenih krajeva u našoj domovini.

školske zgrade bila je voda visoka na 55 cm, u dvorištu 1 m 20cm a u dječjem igralištu na 1m 70 cm. • Dana 22. lipnja 1999. Lipik i okolicu zahvatilo je jako nevrijeme s tučom. U 18 sati i 40 minuta počeo je padati led veličine kokošjeg jajeta koji je potpuno uništio mnoge krovove, automobile, drveće, usjeve itd. U samo nekoliko sati (pola sata tuče te kiša u nastavku) palo je 73 litara vode na metar kvadratni.

5.2. Narodnosni sastav Narodnost je obilježje koje označava pripadnost pojedinca narodu ili etničkoj skupini. Narodnost se tumači i kao osjećaj pripadnosti društvenoj zajednici (narodu) koju karakterizira etničko, jezično i kulturno vjerojatno srodstvo njezinih pripadnika i svijest o cjelovitosti vlastite zajednice i njezine posebnosti u odno-

5. Stanovništvo

su prema drugim takvim zajednicama.1 Stanovništvo našeg kraja je prilično nacionalno homogeno. Ukupno 70,54% stanovnika se izjasnilo kao

5.1. Broj stanovnika gustoća naseljenosti

Hrvati što je ipak ispod vrijednosti Republike Hrvatske ( 89,63%). Najbrojnija nacionalna manjina u našem

Na području 68 naselja Gradova Pakrac i Lipik po posljednjem popisu živjelo je 15 529 stanovnika što je

kraju su Srbi. Njih ima 2387 ili 15,37 %. Slijede Talijani (4,94%), Česi (3,25%), Mađari (1,04%), Slovaci

za 12 060 manje nego po popisu 1991. kada je na istom području živjelo 27 589 stanovnika. Ratna stradan-

(0,43%), Albanci (0,32) i dr. Ako promatramo narodnosne promjene između dva posljednja popisa najveći

117

118

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

apsolutni i relativni pad doživjeli su Srbi. Broj Srba prema popisu iz 1991. iznosio je 12 813 a prema popisu iz 2001. svega 2387. Između dva popisa „nestalo“ je 10426 Srba čime su dostigli pad od 81,37%. Umjesto relativnih 44,44% 1991. godine, spali su na svega 15,37% ukupnog stanovništva što je opet iznad udjela na razini Hrvatske (4,54%). Srbi su prije rata u našem kraju činili relativnu većinu. Uzrok ovakvog drastičnog pada srpske nacionalne manjine je velikosrpska agresija, nizak natalitet, ne priznavanje Hrvatske kao svoje domovine, nezaposlenost i dr. S druge strane broj Hrvata se povećao s 9896 na 10954 što predstavlja apsolutni rast od 1058 stanovnika. Prije Domovinskog rata Hrvati su činili svega 35,87% a 2001. udio u ukupnom stanovništvu povećao se na 70,54%. Udio Hrvata najviše je porastao zbog smanjenja udjela Srba.

Pod materinskom jeziku podrazumijeva se jezik koji je neka osoba naučila govoriti u ranom djetinjstvu, odnosno jezik koji osoba smatra svojim materinjim jezikom ako se u kućanstvu govorilo više jezika. Materinskom jezikom smatra se jezik što ga dijete stječe u najranijoj dobi bez svjesnog učenja, najčešće od majke, odnosno može se reći da je materinski jezik svojstven obitelji iz koje osoba potječe.3 Stanovništvo po iskazu svog materinjeg jezika je izrazito homogeno jer čak 94,86% stanovnika je izjavilo da im je materinji jezik hrvatski.

Tbl.2. Narodnosni sastav stanovništva Gradova Pakrac i Lipik prema popisu stanovništva 2001.

Kuriozitet je da je većina pripadnika nacionalnih manjina kao materinji jezik odabralo hrvatski. Jezik je jedan ako ne i najvažniji nacionalni element. Tako npr. od 2387 Srba svega je njih 166 ili 6,95 % izjavilo da im je materinji jezik srpski. Od 767 Talijana 220 ili 28,68% im je materinji talijanski, od 504 Čeha njima 188

5.3. Stanovništvo po vjeri i materinjem jeziku

ili 37,30 % je materinji češki.

Vjera je obilježje koja označava pripadnost pojedinca određenom vjerskom sustavu i pritom nije važno je li osoba upisana u knjigu pripadnika vjere, već smatra li se osoba pripadnikom vjere ili ne, bez obzira na to

5.4. Spolna struktura stanovništva

je li osoba praktički vjernik ili nije.2 Stanovništvo našeg kraja prema vjerskom sastavu je izrazito homogeno

Struktura po spolu pokazuje brojčani odnos muškog i ženskog stanovništva. Neujednačenost spolne struk-

jer 78,4% stanovništva su katolici. Druga vjera po brojnosti je pravoslavna. Broj pravoslavaca se uglavnom

ture nepovoljno utječe na sklapanje brakova, a time na fertilitet i natalitet i u krajnjoj liniji na prirodni prirast.

poklapa s brojem srpska nacionalne manjine. Relativno velik je broj agnostika, neizjašnjenih i nevjernika.

Neravnoteža spolne strukture može biti posljedica nenormalnih društvenih zbivanja, rata, iseljavanja muške radne snage iz pasivnih krajeva a useljavanje u gospodarski aktivne krajeve. Opća je pojava da se rađa nešto

119

120

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

više muške nego ženske djece. Razlika je u prosjeku 5 – 6%. Međutim u spolnoj strukturi ukupnog i odraslog stanovništva broj žena je uglavnom neznatno veći. Uzroci tome osim rata su teži uvjeti rada za muškarce, duži radni staž muškaraca, briga za opskrbu porodice, genetska struktura, lošije zdravstvene i druge navike muškaraca itd. Od ukupnog broja stanovnika na području Gradova Pakraca i Lipika (15529) po posljednjem popisu stanovništva živjelo je 8242 žena i 7287 muškaraca odnosno 53,07% žena i 46,93%. Bilo je dakle 955 više

Po ovakvoj dobnoj strukturi stanovništvo pakračko – lipičkog kraja je u dubokoj starosti. Stanovništva u

žena nego muškaraca. Ovakva spolna struktura dosta odudara od spolne strukture Republike Hrvatske

dubokoj starosti je ono čije mlado stanovništvo čini manje ili jednako od 30 % ukupnog stanovništva a staro

(51,9% žena, 48,1% muškaraca).

više ili jednako od 15 %.5 Ovakva dobna struktura izrazito će se odraziti na daljnji rast odnosno pad stanovništva. Staro stanovništvo nije ni vitalno ni fertilno te će u narednom međupopisnom razdoblju broj stanovnika sigurno smanjiti. Ostale statističke vrijednosti dobne strukture stanovništva su: koeficijent starosti: 268,98‰ koeficijent mladosti: 231,57‰ indeks mladosti: 0,86 indeks starosti 1,16.6

Sastav po spolu iskazuje se koeficijentom maskuliniteta (km) koji označava broj muških na sto ili tisuću ženskih stanovnika, ili koeficijentom feminiteta (kf), koji označava broj ženskih na sto ili tisuću muških

Ako se dobno – spolna struktura stanovništva prikaže grafički dobit ćemo spolno – dobnu piramidu. Iz nje

stanovnika.4 Koeficijent maskuliniteta za pakračko lipički kraj iznosi 88,41 muškarac na 100 žena a koefici-

se može uočiti dali je dobno – spolna struktura stanovništva normalna ili poremećena. Ako je ona obična,

jent feminiteta iznosi 113,1 žena na 100 muškaraca.

normalna onda je piramidalnog oblika (trokut) pa otuda naziv dobno – spolna piramida. U pravilnoj dobno –

Kada analiziramo spolnu strukturu po petogodišnjim dobnim skupinama uviđamo da u mlađim dob-

spolnoj piramidi mlado stanovništvo čini većinu stanovništva, te je ona fertilna i reproduktivna. Nažalost kada

nim skupinama prevladava muško stanovništvo a u starijima žensko. Sve do dobne skupine 35 - 39 godina

promatramo piramidu našeg kraja vidimo da je ona potpuno nepravilna. Preveliki je udio stanovnika u stari-

prevladavaju muškarci jer ih se većinom rađa. Nakon te dobne skupine primat preuzimaju žene zbog većeg

jim dobnim skupinama dok je mladog stanovništva sve manje. To će se odraziti na daljnje smanjenje

mortaliteta muškaraca. Što su dobne skupine starije žena je sve više u odnosu na muškarce. Tako npr. u dob-

stanovništva ovog kraja. Najviše stanovnika ima u dobnim skupinama: 65 – 69 godina u kojoj je čak 1201

noj skupini 55-59 godina je čak 57,75% žena, 60-64 58,2%, 65-69 58,28, 70-74 62,11% i 75 g i više 70,95%.

stanovnik, zatim 45 – 49 g. s 1120, 60 – 64 s 1067 i 40 – 44 s 1063 stanovnika. Dakle najviše je stanovnika

Ovakva neujednačena spolna struktura stanovništva stvorena je u starijim dobnim skupinama te neće utjecati

u neproduktivnim dobnim skupinama. S druge pak strane u prve tri, najmlađe dobne skupine ima i najmanje

na natalitet i prirodni priraštaj jer u vitalnim dobnim skupinama ta spolna ravnoteža je uravnotežena.

stanovnika 0 – 4 = 868, 4 – 9=839, 10-14 =866 stanovnika. Više stanovnika ima čak i skupina 75 i više godina – 964 stanovnika.

5.5. Struktura po dobi Struktura po dobi je temeljna osobina sastava stanovništva jer pokazuje potencijalnu vitalnost i biodinamiku stanovništva nekog prostora. Kada je dana uz spolnu i po petogodišnjim skupinama, dobna je struktura osnova

Po ovim statističkim podacima, ako se u međuvremenu nešto ne promjeni u natalnoj politici države i lokalnih vlasti ili natalnoj svijesti mladih ljudi broj stanovnika će i dalje opadati. Ne tako drastično kao između dva posljednja popisa čemu je uzrok rat ali će se trend opadanja broja stanovnika nastaviti.

opće dijagnoze stanovništva. Iz nje se vidi prošlost, čita sadašnjost i nazire budućnost kretanja stanovništva. Dobnom strukturom očituje se mladost, zrelost ili starost stanovite demografske mase. Uglavnom se prihvaća

5.6. Gospodarska struktura

podjela stanovništva na mlado ( do 19 godina), zrelo (od 20 do 59 ) i staro (od 60 godina naviše). U demograf-

To je sastav stanovništva po gospodarskoj djelatnosti i zanimanju. Gospodarske djelatnosti dijele se u

skoj statistici često se koristi i starosna podjela stanovništva po petogodišnjim dobnim skupinama (0-4 g., 5-9 g., 10-14 g., 15-19…). Po tim kategorijama dobni sastav stanovništva pakračko – lipičkog kraja je slijedeći:

četiri skupine: 1. primarna skupina: poljoprivreda, stočarstvo, ribarstvo i šumarstvo

121

122

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

2. sekundarna skupina: rudarstvo, industrija, građevinarstvo i proizvodno zanatstvo

stanuju u zemuničkim jamama nepravilnog oblika. Kasnije se javljaju nadzemne kuće pravokutnog oblika od

3. tercijarna skupina: uslužno zanatstvo, promet, ugostiteljstvo, trgovina, bankarstvo, turizam i sli.

drveta i šiblja premazane blatom. Kao nastambe služile su i spilje.

4. kvartarna skupina: uprava, obrana, prosvjeta, zdravstvo, znanost, kultura i sl. Kod analize gospodarske strukture stanovništva često se izdvajaju samo tri sektora (primarni, sekundarni i tercijarni) jer su kvartarne djelatnosti priključene u tercijarne. Gospodarska struktura stanovništva govori nam o razvijenosti nekog društva. Primitivna i izrazito siromašna društva najveći broj uposlenih imaju u primarnom sektoru dok bogata, visoko razvijena najviše u tercijarnom sektoru.

Rimljani su ovim krajem zavladali početkom nove ere. U rimsko doba rimska naselja postojala su u, ili u blizini, Kusonja, Brusnika, Pakraca i Brezina. Na tim lokacijama pronađeni su arheološki nalazi iz tog doba. U Lipiku su postojale terme i naselje koje se po nekima zvalo Aqua Balisea. Iz srednjeg vijeka ostali su nam materijalni i pisani izvori samo o najvećim, pretežito utvrđenim naseljima. Najveća utvrda tog doba bio je Pakrac. To je bila nizinska utvrda, opasna dubokim opkopom, nepravilnog

Na području Gradova Pakrac i Lipik po posljednjem popisu bilo je 5629 zaposlenih što je 36,25% od

peterokutnog nacrta. Izvan jakih zidna vjerojatno je postojalo podgrađe, naselje trgovaca i obrtnika. Sam grad

ukupnog broja stanovništva. Najviše uposlenih bilo je u tercijarnom sektoru 40%, zatim u primarnom 33,3%

štitile su tri manje utvrde na obroncima Psunja. Te tvrđave su bile Bijela Stijena, Čaklovac i Rašaška. Od

i potom u sekundarnom sektoru 26,7%. Prema gospodarskoj strukturi stanovništva naš kraj dosta odskače od

ostalih srednjovjekovnih naselja u ispravama tog doba spominju se Bujavica, Toranj, Badljevina, Dragović.

Republike Hrvatske. Naročito je velika razlika u primarnom sektoru. U Hrvatskoj je samo 8% stanovništva

Dolaskom Turaka u 16. stoljeću starosjedilačko stanovništvo napušta gotovo u potpunosti naš kraj i odlazi

uposleno u primarnom sektoru čemu se ova po tim vrijednostima približava najrazvijenijim zemljama. U

na zapad. Tursko - muslimansko stanovništvo naseljava gradove - utvrde (Pakrac, Čaklovac, Bijelu

našem kraju je takvog stanovništva trećina, što je dosta veliki udio i što ukazuje na agrarni karakter njenog

Stijenu…). Seoska naselja uglavnom propadaju. U potpuno pust kraj Turci naseljavaju Vlasima - stočarskim

stanovništva i relativnu gospodarsku nerazvijenost. Udio uposlenih u sekundarnom sektoru je približan. U ter-

romaniziranim stanovništvom sa prostora jugoistočne Europe. Vlasi stvaraju svoja naselja u brdskim kraje-

cijarnom sektoru u RH je uposleno čak 61% dok u našem kraju 40% što također ukazuje na relativno gospo-

vima Psunja i Papuka. Oni su stočari i nastavljaju život kakav su živjeli u planinama svojih domovina. Tako

darsko zaostajanje našeg kraja za prosjekom Hrvatske.

nastaju vlaška (srpska) naselja uglavnom između 200 i 500 metara nadmorske visine: Bjelajci, Branešci, Brusnik, Cikote, Kričke, Cikote, Bučje, Kusonje, Jagma, Tisovac, Šeovica, Rogulje, Popovci, Prgomelje, Lipovac, Livađani, Subocka, Donja i Gornja Šumetlica, Kraguj, Korita,Gornji i Donji Grahovljani,… Sva naselja sa srpskim stanovništvom nastala su u tursko doba (1543.-1691.) Nekoliko hrvatskih porodica ostalo je živjeti u hrvatskim selima Badljevini, Lipiku, Skenderovcima i Derezi. Ta naselja su vjerojatno nastavila kontinuitet naseljenosti iz predturskog razdoblja. Krajem 17. stoljeća muslimani napuštaju ove krajeve ali Vlaško (srpsko) stanovništvo uglavnom ostaje. Zbog brojnosti Vlaha kraj oko Pakraca, Daruvara i Sirača nazivao se Mala Vlaška. Nakon oslobođenja od Turaka hrvatsko stanovništvo se vraća u pakračko - lipički kraj. Dolaze Hrvati iz Like, Gorskog kotara, Bosne, Zagorja, Hrvatske krajine. Naseljavaju već postojeća naselja i stvaraju nova. To

6. Naselja

stanovništvo naseljava Brezine, Brekinsku, Gaj, Pakrac, Prekopakru, Marino Selo, Lipik itd.

U našem zavičaju postoji 68 naselja, 42 u Gradu Pakracu te 26 u Gradu Lipiku. Najveće naselje je Pakrac s

U drugoj polovici 19. stoljeća uslijedio je novi val useljavanja stanovništva u ovaj kraj. Doseljuju se

4772 stanovnika, od većih naselja su Lipik s 2300, Prekopakra s 1127, Badljevina s 843 te Poljana s 626

Talijani, Česi, Mađari, Nijemci, Poljaci, Židovi, Slovaci. Oni naseljavaju uglavnom zapadniji dio zavičaja

stanovnika. Čak 46 naselja ima manje od 100 stanovnika a njih 15 manje od 10 stanovnika. Ako analiziramo

koji je tada bio gotovo prazan. Tada nastaju nova naselja i popunjavaju se već stara. Nastaje Dobrovac,

starosnu strukturu njena stanovništva onda je njihov opstanak u skoroj budućnosti je u svakom slučaju upitan.

Španovica, Antunovac te talijanska sela Ploštine, Kapetanovo Polje, Banovac…

Prva naselja u našem kraju nastala su u prapovijesti, točnije još u kameno doba, otprilike prije

Nijemci naseljavaju Antunovac, Dobrovac, Strižićevac te djelomično Toranj i Veliki Banovac. Mađari

7000 godina. Prvi ljudi naselili su ovo područje zbog plodnih ravnica, prostranih šuma, brojnih potoka i

Marino Selo, Antunovac, Brekinsku, Dobrovac, Kukunjevac, Toranj, Poljanu, Badljevinu, Veliki Banovac.

rijeka. Ostaci prapovijesnog čovjeka pronađeni su u Pakracu, Bučju, Šumetlici, Grahovljanima, Badljevini,

Česi naseljavaju Poljanu, Prekopakru, Dobrovac, Kukunjevac, Badljevinu, Mali Banovac… Španovicu su

Brezinama, Koritima i Matkovcu. Najvjerojatnije su na tim lokacijama postojala prva naselja ovoga kraja. U

naselili Hrvati iz Gorskog kotara. Godine 1938. Hrvati iz Hrvatskog Zagorja i Bosne naselili su Novi i Stari

to vrijeme prva stalna utvrđena naselja javljaju se po dolinama, pretežno uz rijeke i na brežuljcima. Ljudi

Majur.

123

124

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

Tbl. 6: Naselja Grada Pakraca prema Popisu stanovni_tva 2001. godine.

BILJEŠKE

Tbl. 6: Naselja Grada Pakraca prema Popisu stanovni_tva 2001. godine.

1 Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, materinskom jeziku i vjeri, Statističko izvješće 1166, Zagreb 2003. 2 Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, materinskom jeziku i vjeri, Statističko izvješće 1166, Zagreb 2003. 3 Isto… 4 Koeficijent maskuliniteta izračunava se po formuli km= Pm/Pf*100, a koeficijent feminiteta kf=Pf/Pm*100, gdje je Pf broj žena, a Pm broj muškaraca. 5 Mladen Friganović, Demografija stanovništvo svijeta, Zagreb 1990., Tipovi stanovništva po dobnom sastavu: mladost - mlado ≥ 35%, staro ≤ 8%, na pragu starenja- mlado ≤ 35%, ≥ 8%, starenje < 35%, ≤ 12%, starost- < 35%, > 12%, duboka starost- ≤ 30%, ≥ 15%. 6 Mladen Friganovi_, Demografija stanovni_tvo svijeta, Zagreb 1990., Koeficijent starosti pokazuje udio starog u ukupnom stanovni_tvu i dobiva se po formuli is=P>59/P*1000, koeficijent mladosti pokazuje udio mladog u ukupnom stanovni_tvu i ra_una se po formuli im=P<20/P*1000 gdje je P=ukupno stanovni_tvo, P<20 = mlado stanovni_tvo a P>59 = staro stanovni_tvo. Indeks starosti pokazuje broj_ani odnos starog i mladog stanovni_tva a izra_unava se po formuli Xs=P>59/P<20 a obrnuto je indeks mladosti Xm. Indeks starosti varira u svijetu od 0,10 do 0,65. 7 Zbroj udjela po gospodarskim sektorima ne iznosi 100% jer upisani pod “na radu u inozemstvu” i “nepoznate djelatnosti” nisu pribrojeni ni jednom od gospodarskih sektora. 8 Božica i Zoran Curić, Hrvatska - udžbenik iz zemljopisa za 8. razred osnovne škole, Zagreb, 2003. god.

125

Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja

127

- Bojčić Cvjetan i Peić Matija; 75 godina Ribnjačarstva Poljana 1902. - 1977., Ribnjaci 2003. - Cišper, Rudolf, 70 godina planinarstva u Pakracu, Pakrac 1999. - Curić Božica i Zoran, Hrvatska - udžbenik iz zemljopisa za 8. razred osnovne škole,Zagreb - Daruvar, Daruvar 1975. - Feldbauer Božidar; Leksikon naselja Hrvatske I i II; Mozaik kniga,Zagreb 2005. - Friganović Mladen, Demografija stanovništvo svijeta, Zagreb 1990. - Herman Kaurić Vijoleta, Krhotine povijesti Pakraca, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije,, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, 2004. - Jezero Pjeskara; športski ribolov, broj 102, 2004. - Mjesečni izvještaji meteorološke stanice Lipik, 1997. - 2005. - National Geograpgic junior; br. 2, listopa 2004; Svjedočenje isušenog podmorja - Petković Antun, Ljepote krajolika požeškog gorja, Požega 1984. - Petković Antun, S požeškim planinarima Papuk - planinom, Požega 1965. - Petrinec Zdravko, Ribolovno gospodarska osnova - mjere za unapređenje ribarstva na ribolovnom području Športskog ribolovnog saveza požeško - slavonske županije, Športsko ribolovni savez požeško - slavonske županije, Zagreb 2000. - Petrović, Dragutin, Geomorfologija, Beograd 1982. - Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, materinskom jeziku i vjeri, Statističko izvješće 1166, Zagreb 2003. - Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, materinskom jeziku i vjeri, Statističko izvješće 1167, Zagreb 2003. - Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema ekonomskim obilježjima, Statističko izvješće 1234, Zagreb 2004. - Poljak Željko, Hrvatske planine, Zagreb 1998. - Potrebica, Filip, Požeško - slavonska županija, Zagreb 1996. - Samaržija Zdenko; Papuk - članak za Aktiv iz povijesti, 2005. - Slatina 1297. - 1997.; Zagreb 1999. - Strugar, Vladimir;Moj Zavičaj- Bjelovarsko - bilogorska županija, ŠK Zagreb 1995. Poljana 1977. - Šegota, Tomislav; Klimatologija - Veliki atlas Hrvatske, Topografske karte 1 : 50 000, Zagreb 2002. - Topografska karta Pakrac 1 : 25 000, Državna geodetska uprava Republike Hrvatske 1997. - Topografska karta Kukunjevac 1 : 25 000, Državna geodetska uprava Republike Hrvatske 1997. - Uređajni zapisnik za gospodarsku jedinicu Blatuško brdo odjeli 1 - 59; Šumarija Lipik 1990. - Uređajni zapisnik za gospodarsku jedinicu Rogoljicu odjeli 1 - 54; Šumarija Lipik 1990. - Veliki i Mali Zdenci, prilozi za historiju sela; Jednota Daruvar 1977.

Karta naselja Gradova Pakraca i Lipika

Literatura: