♫
š DJECAK DUBOKA GLASA Tekst: Ognjen Livada
Dječak je imao krive noge i mali stas ali također ugodan, zaigran i duboki glas. 'Ja sam, ja sam,
ja sam, ja sam,
♪
ja sam, ja sam'
♫
Kada je pričao životinje i ljudi bili bi dobre volje. Kada bi pjevao - stvari bi plesale do mile volje.
♪
Naš dječak imao je i jedan izazov pravi.
Nije volio kada se na njega
Viče
ili
dere,
galami.
I zgodilo se tako jednoga jutra dok je u školskoj klupi rješavao zadatke nove:
1.More oboji plavom, crvenom brod… 2.Ako Marica ima 7 jabuka… - Dosta mi te - povikala je djevojčica iz klupe - glup si, griješiš, ćorava baba mogla bi bolje! - Nemaš pojma - u hajku se pridruži prijateljica njena - praviš se važan , sretan, ali si u pelenama uplakana beba.
Da bude još gore iz zadnje klupe dječak se javi - Tupane, stvore, tebe nitko nikada ne hvali! Dječak je prije školskog zadatka dubok glas imao ali je svakog novog trena, radi riječi kojih je čuo, njegov glas sve piskutaviji i drhtaviji bivao. 'Ja sm jjja sssaam jeaea saaam jjja sassam' - Ha,ha,ha - podsmjeh razredom projuri. Dječak nekoć dubokog glasa brizne u plač, u šutnju se sjuri.
Majka je kući primijetila kako se u sina uvukla nevolja strašna. Niti smijeha, niti pjesme, niti riječi, samo tišina jaka. Uzalud je majka pitala, rješenje tražila, vrata dječakova srca (kao da su se zaglavila) više se nisu otvarala.
Nakon još jednog dana provedenoga u tišini, na ulici dječak vidje djevojčicu kako u ruci drži ptičicu.
Ptica mirno drijema a djevojčica joj šapuće nešto. Dječak se približi željan čuti što se sprema. - Draga ptico, ptičice, nek' se u krilo vrati snaga. Poleti u prostranstva nova, kreni slobodno dalje, sretno, u ostvarenje snova. I poljubila nježno pticu, podragala joj krila, a ptica se razbudi i poleti kao da nikada prije bolesna nije bila.
Djevojčica mahne, radosno zapleše a ptica preleti iznad nje i vine se u visine sretna kao dijete. Vidje djevojčica našeg dječaka, gledao je let ptice u tišini, bez daha. - Hej ti, dječače, dječače nekoć duboka glasa, zašto je takva tišina kod tebe? Zašto si ostao bez glasa?
Dječak spusti pogled u pod. Ne reče ni riječ. Djevojčica mu priđe bliže i podari riječ: - Ako se ptici može oporaviti slomljeno krilo i utažiti žeđ, ne brini, i tvoj će se glas vratiti već. Nije prošlo mnogo i već su se igrali, smijali, radili spačke razne. Dječaku se vratila radost života. Glas mu je postajo sve dublji i dublji, o velika je bila od djevojčice dobrota.
♫
♪
♪
'Ja Sam Ja sam JA SAM JA SAM JA SAM' I zgodilo se iznova jednoga jutra, dok je u školskoj klupi rješavao zadatke nove
♪
1.Nacrtaj poštara. 2.Napiši kratku priču: Pticu su boljela krila…) - Dosta mi te - povikala je djevojčica iz klupe - glup si, griješiš, ćorava baba mogla bi bolje!
♫
♪
♫
♪
- Nemaš pojma - u hajku se pridruži prijateljica njena -praviš se važan , sretan, ali si u pelenama uplakana beba. Za kraj se opet dječak iz zadnje klupe javi . - Tupane, stvore, tebe nitko nikada ne hvali! Ovog puta dječak ih je samo mirno gledao, radi snage i vjere u sebe, ništa im nije rekao.
'JA SAM JA, TI SI TI' Njegova tišina iz mira tako jaka bi, da su obje djevojčice i prijatelj im iz zadnje klupe, istog časa utihnuli.
Dječak je imao krive noge i mali stas Ali također ugodan, zaigran i duboki glas Kada je pričao i životinje i ljudi bili bi dobre volje A kada bi zapjevao čak bi i stvari zaplesale do mile volje. Prijatelju dragi, ti, baš ti koji čitaš ove riječi poslušaj što ti za kraj onaj dječak ima reći:
Nije važno kakve su Ti noge. Nije važno kakav Ti je stas. Važno je cuti iz dubine duše svoj
š
unutarnji dubok glas.
KRAJ