- Jupi-je, napokon smo uspjele – povicu kapljice i krenu kapati niz stijenu koju su godinama probijale.
Uskoro se stvori lijepi potocic.
Zadovoljno je tekao i u miru upoznavao svoja krivudanja.
- Hej, ti, stani! – povice Zec - Kuda si krenuo? Potocic se, na jedvite jade, zaustavi. - Vec sada su mi vlazni zidovi – zavapi Zeko - Ako nastaviť ici ovim putem dom ce mi biti poplavljen.
- Ja sam potok. Ja tecem.
- Ja sam Zec i molim te skreni sa svog puta.
I potok je skrenuo.
Zatim je potok naiĹĄao na krticu. - Hej tekucice, kuda si to krenula? - Ja sam potok. Ja tecem.
- Radi tebe moji tuneli su puni vode nezadovoljno ce krtica Kako bi tebi bilo da te netko zatrpava zemljom? – Ali, ja sam potok. Što mi je drugo za ciniti? - Smjesta se vrati i pronađi neki drugi tok.
I potok se vrati i krene suprotnim smjerom. - Stani, stani! Previše je vlage u zemlji – oglasi se cvijet – Zar ti ništa ne znaš o cvijecu? - Ali kuda da idem? – upita potok.
- Gdje god hoces ali tu – NE – odrješito ce cvijet.
I potok ponovo skrene s puta.
Zatim je naišao na gusjenicu, puža, mravinjak, glavicu kupusa i na kraju obitelj poljskih miševa.
Svaki susret znacio je odustajanje od vlastitog puta. Potok viĹĄe nije imao kamo ici. Prestao je teci.
Voda se slijevala s planine. Potok je bivao sve veci i veci. Kako bi sprijeÄ?io svoj tok, ĹĄto je bolje mogao, zakopao se u zemlju. I tako su prolazili dani.
- Kakvo si ti cudno jezero? – upita Bijela Koťuta u prolazu. - Ja sam potok. Potok je toliko snage koristio za zaustaviti svoj tok, da nije ni primijetio kako je postao
zmazano i ustajalo jezero. - Ako si ti potok – košuta ce –zasto onda ne teces? Potok ništa ne odgovori.
- Sigurno nije lako zadržavati svoj tijek – košuta ce. - Mogu izdrzati – prostenje potok iako mu nije bilo lako vec neko vrijeme.
- Sinko – ponovo ce Košuta – nije rješenje zadržavati svoj tijek. - Ovako je bolje – kaže potok – Zec i dalje ima svoj dom. Krtica isto. A cvijet taman toliko vlage koliko mu treba…
- Nekada ne možemo dalje bez pomoci – kaze košuta. - Draga Košuto, ja ne zelim tvoju pomoc. - Nisam ja ta koja ce ti pomoci. Evo ti pomagaca – kaže Košuta i pokaza na bijeli oblak.
- To je samo oblak – odgovori Potok. - To je oblak koji donosi kišu - rekne Košuta i udalji se laganim skokovima. Potoku ništa nije bilo jasno.
Uskoro je pocela padati kisa. Potok se sve viĹĄe zakopavao kako ne bi popustio pod sve vecom kolicinom vode. KiĹĄa se pretvorila u pljusak.
Potok se na jedvite jade drŞao da se ne prelije. Voda se u velikim kolicinama slijevala s brda. Potok je bivao sve veci, veci i veci‌
Potok više nije mogao izdržati.
Što misliš, što se zatim dogodilo?
Potocic se prelio preko sebe i potopio je zecevu nastambu, poplavio krticnjak, odnio cvijet, odronio zemlju, potjerao kamenje u ogromnu lavinu koja je razbijala sve pred sobom. Nastala je ogromna ĹĄteta.
U ĹĄkolskim klupama bio je tajac. - Jeste razumjeli pricu? upita uciteljica.
- Nas potocic iz price trebao je nastaviti teci bez zaustavljanja.
- Drage kapljice, buduci potoci, i vi trebate slijediti vlastiti put. - Istina, povremeno cete nekoga zaliti, ali i to je puno bolje nego cekati da se u potpunosti prelijete preko sebe.
- Jupi-je, napokon smo uspjeli – povicu kapljice i krenu kapati niz stijenu koju su godinama probijale.
Uskoro se stvori lijepi potocic.
Potocic je zadovoljno tekao i u miru upoznavao svoja krivudanja. - Hej, ti, stani! – povice Zec - Kuda si krenuo? - Cuvaj se Zeko, ja sam potok i ja tecem.
- Ali, vec sada su mi vlazni zidovi – zavapi Zeko - Ako nastaviť ici ovim putem dom ce mi biti poplavljen. - Dragi Zeko, bolje ti je premjestiti kucu negdje drugdje. Pozuri, kreni, jer ja sam potok i ja tecem.