Riječ prvonagrađene ŽIRIRANJE KROMOmetaFORE (ožujak/travanj 2020.)
KRONOmetaFORA 2019.
“Š
18
ta mi je ovo trebalo?!”, pomislila sam najmanje 17 puta tijekom cijelog ovog procesa. Potres, karantena, i onda umjesto najezde skakavaca, (polu)dobrovoljno čitanje 120 (slovima: sto dvadeset!) priča o bojama! Prošle godine, kada je moja priča na KRONOmetaFORA natječaju proglašena najboljom, vrijeme je nakratko izgubilo svoj tijek. Dvije nagradne vreće knjiga sam - iste večeri proglašenja, doteglila doma, ali tek nakon oporavka moje vremenske linije, osvijestila sam da: idem na Ljetnu školu pisanja, i naredne godine bit ću član žirija u natječaju za najbolju kratku priču. Nisam se ni okrenula i došao je trenutak odlaska u dvorac Stara Sušica na 7 dana odmaka od stvarnosti i uronjenosti u iskustvo koje mijenja - neprocjenjivo, neponovljivo i neopisivo, čak i nama piscima! Mogu pisati o radionicama koje sam slušala, vježbama koje su me držale budnom dugo u noć, voditeljima koji su se pravili važni, poticali, kritizirali i istovremeno davali priliku da raširimo krila, tetama kuharicama koje su nam neumorno kuhale lonce kave, zdrava variva i pohance i pomfrit kao special treat, i večerima u kojima su nam čitali, pričali i pjevali oni slični nama… Ali stvarno ne znam prenijeti onaj osjećaj zbunjenosti i znatiželje kad znaš da si na pravom mjestu, u pravo vrijeme, s pravim (a nepoznatim) ljudima, osjećaj
