Petra Goršić: Ljekovita moć knjige 1. Koja je vrijednost knjige u suvremenom društvu? U današnjem društvu čitanje nije zanemareno, dapače. Knjige su nam brzo dostupne, samo par klikova na internetu i već nam se pojave na ekranu. Čitanje knjiga objedinjuje kognitivne, socijalne i emocionalne vještine, to je ko-kreativan proces stvaranja priče između autora i čitača. Informacijski napredak ostavio je posljedice na tiskanu knjigu, ona nije više predmet sa vrijednosti kakvu je prije imala, više se ne štede novci da se kupe knjige, a nije ni takav bauk baciti neku „nepotrebnu“ knjigu. Istovremeno, tiskana knjiga koju ipak kupimo i sačuvamo dobila je neku dodatnu vrijednost. Posebna nam je. Kupujemo je za posebne trenutke odmora, bilo da ih čitamo zavučeni pod pokrivač ili negdje na sunčanoj plaži. Kupujemo ih ako nam znače nešto posebno, donose neke nove ideje i želimo ih na neki način posjedovati. Odlazak u knjižnice i dalje je za mnoge posebni ritual. Mjesto gdje djeca i odrasli mogu istraživati i otkrivati nove svjetove koji se nude na policama.
2. Na koji način roditelj igra ulogu u razvijanju ljubavi prema knjizi kod djece? Značaj knjige u životu djeteta je ogroman, a roditelji su ti koji najčešće uvode slikovnice i knjige u djetetov život. Čitanje djeci razvija njihovo mišljenje, interes za knjige i ubrzava proces učenja, čitanja i pisanja. Još je veći utjecaj čitanja na emocionalni razvoj djeteta. Ritual roditeljskog čitanja djeci pomaže da se njihov emotivni odnos razvije, da dijete osjeti da je tih nekoliko minuta roditelj u potpunosti posvećen njemu i sadržajima koji ga zanimaju i to učvršćuje djetetov osjećaj sigurnosti. Roditelji su i prvi uzori djetetu te procesom „učenja po modelu“ dijete će kopirati od roditelja njihov interes za knjige.
3. Kakvu pomoć nudi knjiga u vrijeme društvene i osobne krize? Različite knjige mogu ponuditi konkretne savjete kako „preživjeti“ krizu i informacije koje povećavaju razumijevanje što se događa i koje opcije imamo. Kroz knjige možemo i povezati se s drugima, autorom, drugim čitateljima i doživjeti da nismo sami, da postoje i drugi koji se slično osjećaju kao mi, koji nas razumiju. Kroz knjige možemo i proučiti kako su se razni likovi ponašali u svojim krizama. U likovima ili u autorima mnogi pronalaze svoje uzore kojima vjeruju i u kojima nalaze podršku. Za „preživljavanje“ krize mnogi pronađu pomoć i u samom pisanju knjige. Pisanje je prilika da se izraze osjećaji, misli i potrebe na jedan ne-direktan, manje zastrašujuć način nego što je to pričanje s nekim uživo. Te riječi ostaju na papiru, autor ih sam može ponovno i ponovno pročitati, izmijeniti i kroz to doraditi svoje misli, ali odraditi i neku emotivnu promjenu.
4. Mijenja li knjiga naš doživljaj svijeta i nas samih? Kroz cijelo naše školovanje knjige su jedan od glavnih izvora informacija i medij kroz koji stječemo naše znanje. Čitanje oblikuje pojedinca i pomaže razvitku mišljenja. Knjiga utječe na oblikovanje slike o sebi i svijetu. Utjecaj knjiga dakako ne završava sa završetkom školovanja. Tijekom cijelog našeg života one nam otkrivaju nove stvari, nove poglede na svijet. Navela bih jedan osobni primjer gdje je knjiga Yuvala Hararija „Sapiens“ bitno promijenila moj pogled na povijest i ljudsku vrstu nudeći bitno drugačiji prikaz nego što je to bio u mom formalnom obrazovanju.
5. Mogu li odgovori koje nude knjige biti utješni? Ili čak uznemirujući? Ponekad knjiga pruži utjehu, a ponekad nas konfrontira sa tim da nešto trebamo promijeniti kod sebe. To može biti uznemirujuće. Čak i kad smo nezadovoljni nekim aspektima života, u nama su mehanizmi koji teže očuvanju sadašnjeg stanja, brinu da „ne uzburkavamo vodu“, da ostanemo u zoni poznatog i provjerenog. Knjige s jedne strane daju priliku da se vidi kako su prošli likovi koji su učinili svoje odabire, i oni koji su ostali na starom i oni koji su krenuli u nešto novo. Pri tome često ne nude najzdraviju poruku čitaču. Hoće li se „žaba“- problematični mladić stvarno pretvoriti u princa
samo od poljupca svoje princeze? Svakodnevica nam pokazuje da mnoge djevojke koje prihvate tu zabludu i očekuju da će njihova ljubav promijeniti njihove odabranike, na kraju se razočaraju. Knjige mogu dovesti i do ozbiljnih posljedica po pojedinca. Drastičan primjer je destigmatizacija samoubojstva u knjigama „Patnje mladog Werhera“ i „Ana Karenjina“ koja je dovela do porasta broja samoubojstava nakon njihovog objavljivanja. No, uznemirenost ne treba uvijek shvatiti kao nešto negativno, ona nas često potakne na akciju i rješavanje zamršenih životnih situacija.
6. Mogu li knjige pomoći u njegovanju zdravlja pojedinca i društva? Da... knjige su izvor informacija, izvor znanja. Donose do nas ono što nas roditelji, učitelji, okolina nisu mogli naučiti. Ali te informacije nisu uvijek točne. Trebamo ih provjeriti, pristupiti im kritički, razmišljati o njima, a ne ih samo prihvatiti kao činjenice.
7. Može li „bijeg“ u knjige biti kontraproduktivan? Kao psihoterapeut smatram da svatko ima pravo na svoj ritam rješavanja nekih problema. Ponekad nam je „bijeg u knjige“ potreban da skupimo snagu, sredimo misli i odradimo emocije. Naša okolina to može smatrati kontraproduktivnim, ali vjerojatno osoba ima svoj psihološki razlog zašto se „skriva“ u knjigama i tekstovima. Međutim, s tim se može i pretjerati. Pretjerano povlačenje vodi u izolaciju, usamljenost i može produbiti osjećaj patnje. Većinom privremeno povlačenje u knjige dovede do čežnje za nekim pravim kontaktom s drugima, ali nekima takav kontakt bude zastrašujuć. Samo kroz kontakt s drugima možemo u potpunosti ostvariti naš kapacitet za rast i razvoj i razriješiti naše krize.
8. Razvijaju li knjige empatiju? Ponovno se možemo vratiti na dječju dob i utjecaj roditelja. Kad malom predškolskom djetetu čitamo knjige, izrazito je važno za razvoj emocionalne inteligencije da roditelj s
djetetom formulira i izgovori kako se koji lik osjeća u nekom dijelu knjige, zašto se baš tako ponaša, što mu je potrebno. Na taj način dijete razvija empatiju, ali i razumijevanje za vlastita emotivna stanja. Kasnije se to nastavlja i kroz zreliju analizu knjiga, bilo da o likovima raspravljamo na satovima lektire ili sa prijateljima i poznanicima ili da sami razmišljamo o tome što su prošli.
9. Koje biste „ljekovite“ knjige preporučili za djecu, a koje za odrasle? Toliko je knjiga za preporučiti! Za predškolsku djecu tu je niz slikovnica o Winnie Poo-u i njegovim prijateljima koje obrađuju razne situacije s kojima se djeca susreću (npr. „Tigar mrzi gubiti“, „Svatko je jedinstven“, „Doma je najbolje“....). Psihologinje i dječje psihoterapeutkinje Tatjana Gjurković i Tea Knežević napisale su niz slikovnica za pomoć djeci („Magarac se osjeća poniženo“, „Kad je ljuta vjeverica ne sluša“, „Žirafica je tužna jer djeda više nema“ i dr). Za odrasle literatura je opsežna, od brojnih priručnika za samopomoć do raznih romana u kojima se može pronaći pomoć i utjeha. Klijenti mi spominju kako im je u donošenju odluka i emotivnom procesu pomogao Khalil Gibranov „Prorok“, Paulo Coelhov „Alkemičar“ i „Koju igru igraš“ Erica Bernea, zatim knjige psihoterapeuta Jaspera Juula i Irvina Yaloma i mnoge druge.