Poetski
mozaik
Marko Vucelja - pjesme i fotografije -
petar dan87 prohodala je moja sjena dok sam ja zaboravljao biti dijete tužna scena nijemog filma kad u svjetlo odvode te siluete
87krijes ne mari za noć. štoviše, tad se dapače vidi bolje. jednako bi on gorio i u danu, jedino malo manje spektakularno, ništa više.
Iz zbirke „trice, sitnice, crtice“
trbuhozborica40
srce mi je napunjeno slamom i pada natraške a grad se crveni (od jeseni) i banalno je koliko te fali u tome da smo sami dalek je skrajac svijeta i ja za te krojim krila po mjeri nešto što zamahuje toliko silno da jedriti je pre/lako nebeskom perjanicom u glavi nečeg silnog što ni ne želim razumjeti 40sjećam se grada onog dana, bilo je ljetno doba, sjećam se svakog goluba, znoj se cijedio ulicom, bilo je ljeto kakvom se ni jedna ´živa ne nada. (a gle, sad je zima, kao da se ništa nije desilo)
Iz zbirke „post nebula“
nizak tlak57 sjajiš u mrak ovo je hirošima ratno je vrijeme gladujemo danima ubili su goluba nema pisma ubili su i generala nema naredbi napada povlačenja tišina pucketa bićem prozor gori u prazno oko jedva tinja biljku zalijevam mislima šupljima kao kuća porušeni smo oboje odlazi od nas naša vlastita vlastita naša sjena 57pronađi hlad u nekome za velikih vrućina. i taj nek` bude ti sunce kad nastupi zima. simple as that. Iz zbirke „post nebula“
znaš ono kad7 više sve što je bilo više ni izbliza nije niti je sve išta niti je išta više više ne znači išta niti išta znači išta dakle sve je jednako ništa (konačno mogu odahnuti jer konačno dokazano je) kao u srednjoj školi da je sve kao ništa možda je tako dobro možda se vraćam unatrag (možda je retrovizura konačno počela) kao što je moj prijatelj jednom rekao da sve je potrebno vratiti unatrag nakon „tridesete“ (nadam se da je mislio „četrdesete“)
Iz zbirke „znaš ono kad“
znaš ono kad30 misliš koliko perja mogu imati dvije papige i koliko se u jednom danu mitare ta dva tijela od nekoliko grama (u krletki od 4 kilograma) (reći ću ti koliko) taman toliko da dva puta na dan moraš usisavati sve uokolo krletke dva puta na dan jednom dnevno svaki dan toliko perja za život bez leta tuga i žalost tako sam trebao nazvati te dvije zeleno plave australske tigrice
Iz zbirke „znaš ono kad“
znaš ono kad54 ne znaš s koje bi strane počeo prepričavati tugu a nju ne zanima ni strana ni tuga ni onaj koji pripovjeda i shvatiš da je to upravo ovdje i sad i pitaš se (a pitao bi i nju) kako je došlo do toga ali ona šuti i ti si nijem a tuga gori teška kao tamjan u kutku nepomične sobe pune zidova Iz zbirke „znaš ono kad“
znaš ono kad17
želiš podijeliti na dva dijela Tišinu ali ni to ti ne uspije (a danas doznajem, da je čak i Echard tvrdio kako je Bog Tišini sličan posve) i tako ne uspije jednom peti put deseti, petnaesti i onda se navikneš i ne pokušavaš više i zadržiš zadržavati i to to malo Tišinice za sebe (u čaši) kao majonezu u sendviču (koja klizi na sve strane što si bliži kraju)
Iz zbirke „znaš ono kad“
znaš ono kad15 sunce lije (kao iz kabla) i oblaci sjaje u bezbroj bojama a ti prolaziš ispod (biciklom) i jednostavno ti je drago da si tamo da si tu da jesi da je si Iz zbirke „znaš ono kad“
znaš ono kad33 znaš da ne valjaš kad znaš da stojiš nepomično nepomičan na mjestu nevoljno trideset po trideset dana i tako prijestupno godinama i ne razumiješ više da u mjestu najveć prolaziš trošiš svoje meso i kosture i truneš kao gljiva u studenom uvjeren u suprotno posve nesvjestan tebe i sebe pod noktima vremena sjajno crn i prolazan Iz zbirke „znaš ono kad“