Poetski mozaik Porto Morto - razgovor i pjesme -
Za naš Poetski mozaik, krenimo s pitanjem sagledavanja imena benda iz pjesničke perspektive. Svi smo slobodni učitavati mnoga značenja u ime Porto Morto (ja sam si primjerice, slobodno dopustila asocijaciju na Corto Maltesea). S jedne strane vrlo je sugestivno, a s druge, otvoreno brojnim “izletima” u poetske imaginacije. Koji “prividi” za vas putuju iz luke, a koji se vraćaju u nju? Što je u njima “mrtvo”, a što “živo”?
Ime smo odabrali potpuno slučajno, ususret našem prvom nastupu trebali smo nešto odlučiti i otvorili smo PORTO MORTO na stranici rječnika stranih riječi. Nismo se tada zamarali značenjem, svidjela nam se zvučnost i to je bilo dovoljno da se ime zalijepi za nas. Kroz nekoliko godina formacija benda se mijenjala sve do ove koja je aktualna zadnje 4 godine, ali ime je ostalo isto. Jednostavno je svatko upisao svoje značenje u to ime i našao svoje mjesto u njemu. Ime benda je vrlo specifična stvar i mora rezonirati na neki neobjašnjiv način, intuitivno i objektivno. Slično kao i sama glazba. Jedno od formalnih značenje imena Porto Morto je to da se tako naziva luka koja je izgubila svoju primarnu funkciju i postaje ono što tom gradu u tom trenutku najviše treba - ili tržnica ili galerija ili skvot… Gradska prilagodba.
Skloni ste eksperimentiranju i izbjegavanju etiketa, kada je riječ o žanrovima - kombinirate rock, alternativni pop, indie elektroniku... Što donosi vaš novi album Portopop, koji ste snimali zadnje dvije godine? Je li došlo do transmutacije popa i možemo li reći da je to svojevrsni “end of the pop as we know it, but we feel fine”? Kako izgleda i zvuči vaša vizija popa koju nastojite predstaviti publici?
Transformacija popa možda ne toliko koliko afirmacija od strane Porto Morta, Porto Morto Pop, u tom trenutku nas je sve to zanimalo i odlučili smo otići u tome do kraja. Zanimljivo nam je što pop dolazi od „people“ i osim same estetike bavili smo se i društvenom funkcijom žanra. Sve su to samo unutarnji motivi koji se nekada više ili manje čuju u samoj pjesmi.
Tekstovi vaših pjesama su zanimljivi i lako pamtljivi, ali uspjeli ste izbjeći zamke pretencioznosti ili banalnosti. Osim konstatnog preispitivanja, što je za vas ključ uspješnog i odmjerenog pisanja?
Prisutnost, zajedništvo, upliv više perspektiva s jednakim žarom, direktno ili indirektno. Tekstovi ne nastaju u izolaciji od zvuka i od šire slike i energije ostatka priče koju bend priča. Ključ je možda svijest o svemu tome, uz istovremeni upliv u intuitivno.
Vaši live nastupi ostavljaju dojam da su precizno dramaturški osmišljen show. Što “ispisujete” takvim nastupima, po čemu želite ostati zapamćeni?
Trenutno ne razmišljamo hoćemo li biti zapamćeni, nego što nas sve čeka u budućnosti. A u live nastupima nam je u prvom planu da pružimo iskustvo i igramo se dramaturškim alatima koji nam pomažu da iskustvo ostane živo.
U vašim je spotovima zamjetan utjecaj SF-a, primjerice Jevgenija Zamjatina, no tu su i druge asocijacije, na Viktora Pelevina, zatim na distopijske svjetove, SF-serije Love, Death and Robots ili Black Mirror, stripove poput Transmetropolitana, Warrena Ellisa ili na bizarni animirani serijal The Midnight Gospel. Što je omogućilo da vas impresioniraju i “obilježe” takva djela?
Izvjesno neizvjestan trenutak u kojem živimo.
Vaš bend ima sedam članova, kako biste opisali sinergiju koja se stvori tijekom koncerta?
Porto Morto.
Kakav je vaš poetski senzibilitet kada je riječ o konkretnim pjesnicima i pjesnikinjama? U zadnje vrijeme javili su se kod nas novi snažni glasovi - Monika Herceg, Bojan Krištofić, Lidija Deduš, Vanda Petanjek, Tamara Bilankov samo su neki od njih. Ili ste skloniji dokazanim pjesničkim ikonama, poput Danijela Dragojevića?
Uvijek se vraćamo klasicima i crpimo iz njih, hranimo se, ali nema bolje ni inspirativnije za autora nego kada naiđe na nešto što je aktualno sada i budno tu, a da rezonira i progovara mu. Nastojimo uvijek dati prednost sadašnjosti.
U razgovorima s brojnim umjetnicima, ispostavilo se da većina njih ne oslanja na pojmove “inspiracija” ili “kreativnost”, već smatraju da je umjetnost, čak i ako djeluje spontano, zapravo čin intelektualnog promišljanja i namjere. Postoji li nešto zbiljsko iza tih pojmova? Vidite li vlastito stvaranje kao čin spontaniteta, ili su vam važniji promišljanje i određena namjera?
Balans, konstantno hvatanje balansa između ta dva pola.
Što volite čitati, gledati, slušati u slobodno vrijeme?
Čitanje gledanje i slušanje koristimo kao konstantno hidratiziranje duha. Tako da - sve što se nađe pod rukom, uhom, okom a da nas vozi. Trenutno: George Orvell: 1984, Love, Death & Robots, Arca : KICK II
Domaćoj publici poznati ste i po suradnji s Darkom Rundekom. Koje hrvatske kantautore/ice i bendove cijenite zbog njihova tekstualnog izričaja?
Jura Stublić, Zoran Kostić Cane, Vlada Divljan, aktualna hrvatska trap scena ima nevjerojatnih bisera od pjesama s vremena na vrijeme.
Ističete da uvijek “istovremeno razvijate audio i video element” svojih pjesama. I kad čitaju književnost, ljudi najčešće istovremeno stvaraju u glavi vizualne mentalne slike. Čitanje je uvijek i vizualan medij. Mislite li da bi bilo moguće napraviti zanimljive video-radove za primjerice Rimbaudove i Baudelaireove pjesme? Koji bi slavni pjesnik bio možda najpogodniji za takav pristup?
Mi mislimo da su njihove pjesme već sigurno inspirirale mnoge vizualne umjetnike u formiranju umjetničkog izraza. Općenito, mišljenja smo da umjetnici utječu jedni na druge iz generacije u generaciju i postaju zapravo dio iste inspirirane niti koja se odmotava negdje od početka kreativnosti.
Razgovor vodila: Gordana Kolanović Roško