Zaključni dio predsjednika Programskog odbora Šestoga hrvatskoga socijalnog tjedna

Zaključujući ovaj naš tjedan želimo zahvaliti svima i reći nekoliko zaključnih misli.

U pozdravnim govorima bilo je zanimljivo, vizura lokalne zajednice i mjesne Crkve koja se bavi opstankom i razvojem i ima pritisak odozdo, te vizura globalnoga čovječanstva, univerzalističkoga, ima pritisak odozgo. Nekako jedno i drugo valja dijalektički sintetizirati, a čini mi se da je dohodište i sastajalište jedne i druge perspektive u dostojanstvu ljudske osobe i u promociji toga dostojanstva.

Ideja kojom smo vođeni u izradi deklaracije jest da se ova stručna znanja promoviraju i postanu javno znanje koje potiče na stvarno djelovanje i pokretanje u smislu razvoja cijeloga našega društva, a onda, među ostalim, i demografskoga, te uspostavljanja kontrole i upravljanja procesima migracija, kako iseljavanja tako i doseljavanja.

Prvo predavanje imao je kolega Dražen Živić, koji je ustvrdio da je u Hrvatskoj danas oko četiri milijuna stanovnika, vidjet ćemo koliko ih je kada bude objavljen popis. Ali, proces depopulacije prisutan je od 1958. godine, jer je tada prvi put zabilježeno da žena rađa manje od jedne žene, dakle žene u fertilnom razdoblju rađaju manje od jedne živorođene djevojčice, a stopa potpunoga fertiliteta opada ispod 2,15. Dakle, od 1958. godine naovamo događaju se ovi procesi s kojim se mi danas suočavamo. Rekao je da su demografi nažalost sve dobro predvidjeli, da prognoze za budućnost nisu idealne, ali da je on ipak siguran da što god bilo, i kako god bilo, nećemo propasti, opstat ćemo.

Kolega Hrvoje Štefančić je sa skupinom istraživača, među ostalim i ovdje prisutnim Rokom Mišetićem, razvio matematički model za praćenje provođenja mjera demografske politike. Cilj projekta bio je promijeniti demografske parametre kako bi se promijenila demografska dinamika. Za promjene je potrebno dulje razdoblje, jer projekcija simulacije, kažu, jest 30 do 50 godina. Dakle, kao što nam je pedesetak godina trebalo da dođemo do ovdje gdje jesmo, to ne možemo preko noći mijenjati. Za to nam treba pedesetak godina da dođemo tamo gdje bi eventualno htjeli biti. To bi značilo da je on radio projekciju kad bi stopa totalnog fertiliteta bila iznad 2,2; 2,5 i više, što bi se dogodilo da se počne danas. To bi konkretno značilo da sve žene u fertilnoj dobi u najplodnijem razdoblju između 20 i 35 godine imaju po troje, četvero djece u idućih nekoliko godina. Koliko je to realno, o tome možemo razmišljati, ali recimo da bi se s tom projekcijom došlo do neke stabilizacije. Dakle, ono što je zanimljivo s računalnim modelima, jest da nam oni omogućuju racionalne populacijske politike. Znači, možemo simulirati što bi se dogodilo ako se dogodi, ako ulazne parametre stavimo na jedan način, što ćemo dobiti na izlazu. Ako odgodimo proces za nekoliko mjeseci, godina, kolika je odgoda u konačnici? Modeli simulacija omogućuju onima koji iniciraju i provode javne politike da to rade što racionalnije i da što bolje iskoriste postojeće resurse.

Ivan Rogić nam je dao nekoliko modela, generatora odselidbe, kako on rabi taj pojam. Jedan je raskoljena populacija. To je geopolitički pritisak homogenizacije u okruženju i izloženosti asimilaciji na rubovima. Jedan moment koji je dugo prisutan u Hrvatskoj, jest ovo hrvatsko političko »nagodbenjaštvo« od 19. stoljeća naovamo, gdje Hrvati kontinuirano gube. Također naznačuje kontinuitet nepovjerenja u institucije, što je velik problem, jer praktično 50 posto stanovnika ne izlazi na izbore. Ne vjeruje da se tim mehanizmom može nešto promijeniti. Naznačio je problem »zarobljene države« u ovim globalnim procesima. To je ideja borbe carstva, globalnoga svjetskoga carstva, protiv »hrvatskoga kraljevstva«, koja je prisutna tu kroz stoljeća. Dakle, »hrvatsko kraljevstvo« i »globalno carstvo« u okruženju struktura korporacijskog profita, gdje se veći dio izvlači iz Hrvatske, a ne ulaže se u njezin razvoj. Na kraju nazna-

Stjepan Baloban

Završna

riječ prof. dr. sc. Stjepana Balobana, pročelnika Centra za promicanje socijalnog

nauka Crkve

Na kraju Šestoga hrvatskoga socijalnog tjedna mogu sa zadovoljstvom reći da je bilo dobro što smo uspjeli u ovom obliku organizirati ovaj Hrvatski socijalni tjedan. Točno prije deset godina, na isti datum 23. listopada 2011., prihvatili smo Deklaraciju Petoga hrvatskoga socijalnog tjedna s temom Kultura rada u Hrvatskoj, isto tako ovdje u zgradi Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12a. Tada je bila nedjelja prije podne, a nakon toga je uslijedilo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Danas nije moguće slaviti svetu misu u zagrebačkoj prvostolnici zbog velikih oštećenja učinjenih potresom. Stoga ćemo na završetku ovoga Hrvatskoga socijalnog tjedna slaviti euharistiju ovdje, u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije.

Dva dana su brzo prošla u izvrsnim predavanjima, u plenumu i u panelima, u konstruktivnim raspravama kao i u druženjima u onoj mjeri u kojoj nam je to bilo moguće zbog epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19.

Sa zadovoljstvom mogu također naglasiti da je VI. hrvatski socijalni tjedan izazvao zanimanje hrvatskih medija, posebno katoličkih. Zahvaljujem svim medijima, a osobito HKR-u i HKM-u koji su nas trajno i redovito pratili. Zahvaljujem tiskanim medijima, posebno Glasu Koncila i Kani, kao i svim drugim medijima koji su na ovaj ili onaj način izvještavali o – za budućnost hrvatskoga naroda, društva i države – uistinu središnjoj temi Demografija – iseljavanje – migracije.

Zahvaljujem svim predavačicama i predavačima, moderatoricama i moderatorima predavanja ovdje, kao i moderatorima i tehničarima u (nad)biskupijskim ili metropolitanskim središtima koji su organizirali fizičke susrete, i tako na daljinu bili aktivni sudionici ovoga Hrvatskoga socijalnoga tjedna.

Posebna hvala vama, drage sudionice i sudionici, ovdje u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, i vama koji ste bili u svojim (nad)biskupijama u Hrvatskoj. Željeli bismo da sadržaj, ali i duh ovoga dvodnevnoga susreta prenesete dalje u svoje (nad)biskupije.

Zahvaljujem tehničarima ovdje u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije koji su, želim naglasiti na kraju, odlično odradili ovaj prilično kompliciran način sudjelovanja na VI. hrvatskom socijalnom tjednu. Moram iskreno priznati da sam se pribojavao hoće li sve dobro funkcionirati u odnosu na povezanost i sudjelovanje u (nad)biskupijskim središtima.

Držim da je sada posebno radostan mr. sc. Zvonimir Ancić kao predsjednik Organizacijskog odbora VI. hrvatskoga tjedna, koji je bio duša cijeloga organizacijskoga projekta. Posebna hvala Zvonimiru Anciću i gđi Ivoni Valjak koji su u konkretnoj organizaciji ova dva dana bili uvijek tamo gdje je trebalo biti, štoviše uvijek spremni na moguća iznenađenja.

Hvala studenticama i studentima Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta na vrijednoj pomoći.

Zahvaljujem posebno prof. dr. sc. Gordanu Črpiću kao predsjedniku Programskog odbora VI. hrvatskoga tjedna, koji je u ova dva dana ugradio svoje veliko znanje i iskustvo, i prije mene na kraju dao sažet prikaz svega onoga najvažnijega što se događalo na ovom Hrvatskom socijalnom tjednu.

Zahvaljujem đakovačko-osječkom nadbiskupu mons. dr. sc. Đuri Hraniću, kao predsjedniku Upravnoga vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, koji je ne samo izvana podržavao nego redovito i aktivno sudjelovao u cijeloj organizaciji ovoga iznimno važnoga događaja.

Posebna hvala Hrvatskoj biskupskoj konferenciji s predsjednikom, zadarskim nadbiskupom mons. dr. sc. Želimirom Puljićem. Zahvaljujući potpunom