Isusova oporuka

PIŠE: STJEPAN LICE

Fra Andrija Bilokapić:

»Raskošno razdavanje

– S križa oporuka«

Franjevačka provincija sv.

Jeronima u Dalmaciji i Istri, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2022.

Ukorizmeno vrijeme prošle godine objavljena je nova knjiga fra Andrije Bilokapića naslovljena »Raskošno razdavanje – S križa oporuka«, knjiga nevelika opsegom, ali obilna sadržajem. U knjizi – molitveno­meditativnoj poemi – fra Andrija razmatra sedam Isusovih riječi na križu, zapisanih u evanđeljima.

O svojem doživljaju posljednjih sedam Isusovih riječi na križu posvjedočili su mnogi – i pisanom i pjevanom riječju, i glazbenim i likovnim iskazom. Snaga i dubina Isusovih riječi s križa na vrijedan su način pokrenule duše mnogih te nisu odoljele suočiti se s njima. Njihov doživljaj, njihovo suočenje, istinsko su obogaćenje za svakoga tko ima smjelosti zastati pred blagoslovnom zahtjevnošću susreta s govorom istodobno ljudskim i božanskim.

Fra Andrija Bilokapić snažno je proživio taj susret. Njegov doživljaj posljednjih sedam Isusovih riječi na križu posve je osobit, različit od svega meni poznatoga. U svakom retku njegova spjeva progovara Isus, njegovo Evanđelje. Iz svakoga se retka iščitava suočavanje fra Andrije Bilokapića s Isusovim riječima, poniranje u njih. Svaki redak čitatelja uvodi u osobni susret s Isusovom ljubavlju. S porukom i oporukom Ljubavi.

Ovaj spjev za mene ima značenje časoslova – časoslova boli i zahvalnosti, časoslova predanja i uzdignuća – kojemu se uvijek iznova vraćam, u čiju svježinu i novost iznova zadivljen i zahvalan ulazim. Ovaj spjev vodič je smjernim putovima. On bistri i osnažuje čovjekovo biće, čini ga raspoloživim za Božje. aj da srcem spoznamo tvoj sveti rukopis u svojemu postojanju i našemu ozračju.

Već u prvom retku – u prvome stihu – fra Andrija Bilokapić križ, to sredstvo bezdušnosti i okrutnosti, sramote i poniženja, sredstvo nakon kojega više ništa ne preostaje, on naziva prijestoljem ljubavi, i to one koju nije moguće odmjeriti. Prijestoljem ljubavi neizrecive, kamo li dorecive. Po njemu nam Isus postojano svjedoči svoje prijateljstvo.

U nama trajno ostaju upisane posljednje riječi, posljednje poruke – i one izrečene i one bez riječi – naših voljenih. One za nas imaju osobitu važnost, po njima ostajemo s njima na prisan način povezani. I nakon njihova preminuća one nam ne prestaju govoriti.

Fra Andrija Bilokapić u ovom nam spjevu vrlo neposredno i razložno tumači da je u posljednje Isusove riječi upisano čitavo evanđelje; da su one najvjerodostojniji ključ za razumijevanja Božje povijesti s čovjekom. I posve nam jednostavno govori da smo po Isusovoj ljubavi svi pozvani na svetost. Da biti svet znači biti drukčiji: na Isusov način drugačiji. Uvodi nas u tajnu oslobođenosti Evanđeljem: kako svoje vrijeme pretvoriti u vječno Dobro.

Ono što nam po sebi ne pripada, sada nam biva darovano; postaje naše.

Dar nas čini dionicima božanske zbiljnosti.

Sve što je manje od toga ostaje premalo.

Na svim našim bespućima dar Duha postaje nam jasan smjerokaz i vođa.

Sva ljudska patnja, grijeh, lutanja, razdori, sve ono za što nismo stvoreni, što naruši sličnost stvorenja sa Stvoriteljem, pa i sama smrt, sada može uzmaknuti.

Sve zlo koje pretrpjesmo ili zadadosmo sada, Ti darivatelju Duha, predaješ Ocu.

Sve zlo može biti spaljeno ognjem praštajuće i darovane Ljubavi.

fra Andrija Bilokapić