otpor zlu

I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš« (Mt 5, 38 – 42).

Kao i cjelokupni Govor na gori tako i ovaj ulomak o neopiranju zlu nije zakonska uredba za reguliranje društvenih odnosa i pravnog poretka, nego stil života, unutarnje stanje koje Isusov učenik treba izgraditi u ophođenju s nanesenim nepravdama i sa zločincima. Nije riječ o naivnosti i kukavištvu, nego o svjesnom činu jakoga čovjeka, o odustajanju da se na zlo uzvrati zlom, koliko god izgledalo da se osvetom može i treba uspostaviti narušena pravda.

Prema cjelokupnom Isusovu životu, prema njegovu nepristajanju na kušnje zavodnika, na nasilje »braće groma«, na Petrovo povlačenje mača, osobito prema njegovu odgovoru na optuženičkom saslušanju na udarac stražara velikoga svećenika Ane, Isus nije bio strašljivac pred silnicima, nikakav popustljivac ni mekušac. Sam nije okrenuo drugi obraz, nego se usprotivio govoreći: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« (Iv 18, 23).

Nije riječ se dakle o naivnom i tupom, pasivnom otporu zlu, o ponižavajućem podnošenju nepravdi. Riječ je o nenasilnom, ali aktivnom otporu što podrazumijeva punu svijest realnosti, dakle opakosti zla i svjesno neprihvaćanje zla, a to uključuje hrabre riječi i nenasilnu praksu. Dakle, na zlo se ne odgovara ni jednakim, proporcionalnim zlom ni pretjeranom osvetom, nikakvim protunasiljem, ali ni nijemim pasivnim podnošenjem, nego dobrohotnim otporom i miroljubivom kritikom.

Zahtjevom za nenasilnim otporom i susljedno tomu zahtjevom ljubavi prema neprijatelju Isus nas ne odmiče od stvarnosti. Upravo suprotno. Njima nas vra­ ća u središte realnosti, u ljudske odnose, često vrlo zamršene, zlopamtilačke i osvetoljubive. Isus ne dopušta da zatvaramo oči pred zlom, ali niti da ga se plašimo, niti da se zlim ljudima udvaramo, ali niti da im popuštamo. Iznimno je važno uvidjeti delikatnost tajne zla, njegovu lukavost, zavodljivost i snagu, a pritom ne ubrzavati povijest, nego biti strpljiv i jak, tražiti ispravan nenasilan put dobra da se zlu odupremo.

Nažalost, nenasilno opiranje zlu dobrim ne obuzdava uvijek zlo. Ima ljudi koji pomahnitaju na nenasilje i dobrotu bližnjega, pa stanu činiti još veće zlo onima koji ih ljube. To pripada tajni koja nas nadilazi.

Bog praštanja, milosrđa i nježnosti Događa se da se nepravednik zaustavi i odustane od svoga zla ako mu netko okrene drugi obraz ili ga geste iznenađujućeg dobra na rubu ludosti izazovu na obraćenje. To je zacijelo Isusova nakana nenasilnoga otpora zlu. Tako se i Bog kojeg Isus stavlja za uzor prema nama odnosi. Ima u povijesti mnogo svjedočanstava o tome. I najstrašnija mjesta, kao što su koncentracijski logori i razna stratišta prepuni se priča kako su nenasilne žrtve promijenile svoje mučitelje. Svatko je od nas doživio da nas je netko zastidio, razoružao dobrotom, zaustavio nam drski jezik ili agresivnu ruku, oduzeo nam destruktivnu snagu da nastavimo činiti zlo jer nam je odgovorio neočekivano blago i s ljubavlju se čak odrekao imanja i prava koje mu pripada.

Nažalost, nenasilno opiranje zlu dobrim ne obuzdava uvijek zlo. Ima ljudi koji pomahnitaju na nenasilje i dobrotu bližnjega, pa stanu činiti još veće zlo onima koji ih ljube. To pripada tajni koja nas nadilazi.

Svojim životom, posebno križem, Isus pokazuje da posljednju riječ ipak ima dobro, Božje dobro. Nenasilno opiranje zlu, svjesno uzvraćanje dobrim onomu tko nam čini zlo, i to ne zato da se mi time pokažemo nadmoćnijima nad drugima, nego radi dobra počinitelja i radi dobrote milosrdnoga Boga, nije nikakvo kukavištvo nego junaštvo. Znak je to vladanja nad sobom, nad svojim tamnim stranama, prekidanje spirale zla i uvećavanje dobra. Pavao bi kazao da se snaga u slabosti usavršuje.

Bog u kojega Isus traži da vjerujemo Bog je praštanja, milosrđa i nježnosti, suprotan od naših pretvaranja sebe u bogove, manje i veće tirane, kojih se treba strašiti, ili ljude pune straha od drugih da nas ne pretvore u robove. Nije, naravno, lagano biti udaren u desni obraz, ponižen i obeščašćen; nije lagano biti primoravan i ucjenjivan ni fizički ni emotivno od silnika, kako tuđinaca, tako ni od onih bližnjih, nije nimalo lagano prepoznati nakanu prepotentnih i opakih da nas pljačkaju i obespravljuju, nije lagano gledati uspjeh zla i trijumfiranje zlikovaca, i na to još odgovarati nenasilno i čineći dobro.

Isus traži novoga čovjeka koji nepokolebljivo zna da je bolje trpjeti nego nanositi zlo, da je bolje biti prevaren nego varati, da je bolje hoditi vedro, s povjerenjem i velikodušno, nego u strahu i oprezu sumnjati u sve samo da nas netko ne bi zakinuo. Najveći oblik slobode jest sloboda od nasilja, odupiranje zlima dobrotom koja i nas nadilazi.