Kako i kada je najlakše zanijeti?

Kako i kada je

najlakše zanijeti?

Premda je dob između 20. i 25. godine života oduvijek poznata kao najbolja dob za zanijeti i iznijeti trudnoću i kao dob kada je porođaj najlakši, posljednjih se godina i u svijetu i u nas primjećuje kako se odluka roditi po prvi ili ponovni put odgađa sve više prema 35. godini i kasnije

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin Spec. ginekologije i opstetricije Subspec. fetalne medicine i opstetricije Subspec. humane reprodukcije

Što je normalna sposobnost zanošenja? Unutar 12 mjeseci redovitih spolnih odnosa zanijet će ukupno 85% parova, od toga oko 30% tijekom prvog mjeseca. Tijekom idućih će 36 mjeseci uspjeti zanijeti još oko polovine od preostalih 15%. Nakon toga izgledi su značajno smanjeni

Imam li izgleda zanijeti nakon dvije godine pokušavanja? Nakon 48 mjeseci od početka redovitih spolnih odnosa zanijet će polovina od 15% do tada neplodnih parova. Ostali parovi mogu zanijeti uz pomoć neke od metoda potpomognutog zanošenja. Minimalni broj njih možda zanese nakon promjene životnih navika koje otežavaju zanošenje.

Koja je mogućnost zanošenja tijekom ciklusa? Mogućnost zanošenja ovisi o postojanju ovulacije i postojanju i kvaliteti sjemena.

Zanosi se tijekom pet dana prije ovulacije do same ovulacije, najčešće tijekom jednog do dva dana prije ovulacije. Nakon ovulacije mogućnosti za zanošenje više nema.

Mijenja li se oplodna kvaliteta sjemena tijekom vremena? Kvaliteta sjemena mijenja se s razdobljem apstinencije. Pokretnost, morfologija i broj spermija najveći je nakon apstinencije koja traje 2-3 dana. Dulja apstinencija smanjuje oplodnu sposobnost spermija. Zbog toga najveće izglede za zanošenje imaju zdravi parovi koji imaju odnose svaki drugi dan.

Može li žena prepoznati ovulaciju? Žene mogu prepoznati ovulaciju praćenjem izgleda i količine cervikalne sluzi ili određivanjem prisutnosti hormona luteinizacije u mokraći. U vrijeme ovulacije cervikalna je sluz potpuno prozirna i rijetka gotovo poput vode. Utjecaj dobi na sposobnost zanošenja Ako imaju odnos u vrijeme najveće plodnosti tijekom jednog ciklusa zanijet će 50% žena u dobi od 10-26 godina, 40% žena u dobi od 2734 godina i 30% žena u dobi od 35-39 godina, pod uvjetom da su im i partneri iste dobi.

Ako su partneri samo pet godina stariji učestalost zanošenja past će na 45% za žene do 27 godina, na 35% ako su u dobi od 27-34 godine i na samo 15% ako su u dobi od 35-39 godina.

Učestalost zanošenja žena nakon 40. godine vrlo je niska i još dodatno s dobi jako opada, tako da je spontana trudnoća nakon 45. godine života žene samo sporadična.

GinOps d.o.o. Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 ginops.hr

Strah od porođaja

Porođaj ono kada treba zamišljati pozitivno i biti spreman na neočekivano

Trudnoću, uz pretpostavku da je željena i bez većih komplikacija ili strahova uzrokovanih prethodnim negativnim iskustvima, većina žena proživljava u ružičastim i roza tonovima. A kako se bliži porođaj, pogotovo prvi ili ako su prethodne trudnoće i porođaji protekli s manjim ili većim problemima, očekivano je da će uz ružičaste

tonove javiti i oni tamniji koje nam donosi strah – strah od bolova, zdravstvenih poteškoća, komplikacija… U doba pandemije, strahovi su pojačani i brine nas još mnogo toga, poput straha od samoće na porođaju radi zabranjene pratnje ili straha od zaraze sebe i bebe. Pritom sama neizvjesnost od toga kako će se porođaj odvijati, pojačava strah, bojimo se jer ne možemo predvidjeti kako će se sve odvijati, ne možemo zamisliti iskustvo porođaja koje je toliko posebno, drukčije od svega što smo do sada proživjele, a istovremeno obavijeno zastrašujućim iskazanjima koje se prenose s generacije na generaciju i s prijateljice na prijateljicu. Ako sam nešto naučila iz svog iskustva prvog porođaja, onda je to da treba biti spreman na nepredvidivost, da je to dio priče i čim prije je prihvatimo, lakše ćemo se nositi s njom. Potpuno uredna trudnoća može dovesti do neplaniranih obrata, a svi planovi moraju uključivati veliku dozu fleksibilnosti. Poučena tim iskustvom na svoj drugi porođaj nisam se previše obazirala – u prvoj trudnoći mnogo sam čitala, pohađala tečajeve, učila relaksacijske tehnike pa sam krenula od pretpostavke da ću sve to moći opet vratiti u sjećanje kada će biti potrebno. Čvrsto sam odlučila da ne želim ništa planirati – jer je

neizvjesno kako ću ovaj put roditi i što god bude da bude – spremna sam koliko god mogu biti. Odlučila sam prihvatiti neizvjesnost i ne prepustiti se strahu. Niti sam osjećala strah, no moguće je i da ga nisam stigla osvijestiti, jer je trudnoća išla svojim urednim tijekom a ja sam se bavila drugim stvarima, među ostalim i svojom prvom bebom koja više nije beba, no i dalje crpi snagu i traži pažnju. Uostalom, znala sam kako neću biti sama, suprug će biti sa mnom i izgurati sve što treba. A onda je došla korona. Sve se okrenulo naglavačke i opet se pokazalo da je nepredvidivost jedina konstanta. Izmigoljio je i potisnuti strah. Bez mogućnosti pratnje na porođaju, s novim pitanjima vezanim uz novu bolest, stresovima poput potresa, primoranosti da zatvorim vrata poslu kojeg sam gradila barem zadnjih godinu dana. I s teškoćama suočavanja sa strahom, jer sam postala svjesna kako se nisam do kraja suočila s prethodnim porođajem. Umjesto da jutra na rodiljnom dopustu imam za sebe, da budem ona tipična trudnica ružičastih tonova koja se odmara, pegla male bodije i sanja o bebi – te se posveti i suočavanju sa svojim strahom – ostala sam zatočena doma s bebom koja više nije beba i koja svoju energiju umjesto na vrtićku igru i svoje vršnjake preusmjerava isključivo na mene. Zato je sada, u 37. tjednu trudnoće, krajnje

vrijeme za suočavanje sa strahovima! Bez obzira na tome kojoj teoriji i psihoterapijskoj praksi naginju, psiholozi i drugi stručnjaci slažu se u jednome: strah ne možemo pobijediti bez da ga prvo prigrlimo i suočimo se s njim. Krenuvši od sebe, istražit ću i predložiti razne strategije suočavanja sa strahom. Predlažem da se na njih ne gleda kao na definitivnu listu, već uzme kao polazišna točka za vlastitu situaciju: svaka trudnica će odlučiti koje strategije se više ili manje uklapaju u njezine strahove, iskustva, preferencije, osobnost. Primjerice neka od vas možda već zna da joj odgovaraju meditativne tehnike i koristi ih u svakodnevnom životu, u tom slučaju će vrlo dobro moći iskoristiti i istražiti relaksacijske tehnike opuštanja na porođaju, dok će ih druge tek isprobati i u tom procesu vidjeti u kojoj mjeri im odgovaraju. Neke strategije su ključne i nezaobilazne: znanje i priprema su najvažniji. Dobra vijest je da je čak i sada, kada su ukinuti trudnički tečajevi, moguće doći do kvalitetnih online tečajeva, SOS telefonskih linija, online grupa podrške ili pouzdanih članaka na temelju kojih se možemo pripremiti i učiti. Znanje, znanje. Pod pretpostavkom da imamo informacije iz provjerenih izvora, one nam mogu pomoći zamisliti si kako će izgledati situacija u kojoj ćemo se naći što jako olakšava konačno suočavanje s njom. Znanjem možemo bolje razabrati koji su strahovi neopravdani ili malo vjerojatni i samim time smo bliže da ih zauvijek odbacimo. Oboružani činjenicama, znamo što učiniti i kako se postaviti prema onome čega se bojimo – bilo da se radi o boli uslijed trudova, neljubaznom osoblju, intervencijama pri porođaju i slično. Samo s kvalitetnim informacijama možemo i napraviti plan porođaja, koji nam pomaže osvijestiti što želimo i što ne želimo. Plan porođaja pomaže i u komunikaciji s osobljem, koja postaje važnija nego ikada kada ne postoji mogućnost pratnje na porođaju koja bi nas u tome mogla podržati ili zamijeniti. Priprema za porođaj. Ona uključuje i učenje tehnika opuštanja. Vaginalni porođaj protekne lakše, brže, i s manje bolova ako smo opušteni, koliko god to možemo biti. Hoćemo li vježbati disanje, vizualizacije, samohipnozu, ovisi najviše o nama samima i što nam odgovara. Preporučujem isprobati razne tehnike i raspitati se među stručnjacima koji ih nude. Čak i da tehnike ne svladamo u potpunosti ili one na samom porođaju ne pomognu u očekivanoj mjeri, bavljenje njima u mjesecima i tjednima koji prethode ima i drugu važnu funkciju – pomaže da se posvetimo samo sebi i stvorimo vrijeme za sebe. Pod izlikom da se bavimo svojom nerođenom bebom i pripremom za porođaj, mi se povlačimo u sobu i (pokušavamo) zaboraviti na pospremanje, posao, ukućane koji nam vjerojatno već idu na živce u korona izolaciji. No uz svu pripremu i znanje, samo mali

podsjetnik na to da je važno ostati fleksibilan. Kod porođaja moramo znati što nas očekuje, ali i biti spremne na neočekivano! Promjena perspektive. Kada ne možemo mijenjati vanjske okolnosti, možemo pokušati promijeniti način na koji razmišljamo o njima. Usmjeravanje misli može biti izrazito snažno i utjecati na sve druge procese – naše ponašanje i fiziološke procese, među ostalim osjećaj straha. Promjena perspektive nije lagana za izvesti, no i mali pomaci pomažu. Evo nekih ideja: W Vezano uz pratnju na porođaju: • Nismo sasvim same za vrijeme porođaja. Porođaj rijetko krene iznenada te se dio porođaja može pa i preporučuje odraditi od kuće umjesto da žurimo u bolnicu. Znači da si do tog momenta možemo osigurati podršku koja nam odgovara! • Ako sam nešto naučila iz pripremnih tečajeva, onda je to da se na (vaginalnom) porođaju ionako najviše oslanjamo na sebe. Treba nam tišina, privatnost, unutarnji mir i opušteno stanje uma kako bismo što lakše prebrodile porođaj. To ionako moramo odraditi same pa – tješim se – možemo i bez pratnje!

W Dok se cijeli svijet mijenja i stoji naglavačke uslijed jedne sitne čestice virusa, mi imamo naš mali, ružičasti svijet u kojem nas očekuje jedna od najvećih, najznačajnijih i najljepših životnih promjena: rađanje bebe i rađanje mame. W Vizualizacija porođaja, zamišljanje pozitivnih scenarija – u kojem smo snažne, dočekujemo svoju bebu, zamišljamo prvi susret s njom, prvi kontakt i maženje - smiruje i osnažuje.

Prilikom porođaja uvijek se možemo vratiti našim pozitivnim mislima koje smo izgradile u ovoj fazi. W Partner koji radi od doma bit će od velike koristi jednom kad dođe beba pa može uskočiti usred dana ili bar pomoći s osjećajem da nismo same. Time je i povezivanje tate s bebom olakšano.

Prilikom usmjeravanja pozitivnih misli, važno je i osigurati način kako da dođemo do pouzdanih i provjerenih informacija, a izbjegnemo bombardiranje s pretjerano negativnim vijestima koje nas samo uznemiravaju, poput izvještavanja o oboljeloj djeci i beba uslijed pandemije. Zato je preporuka većine stručnjaka ne otvarati TV i portale svaki čas i odrediti si maksimalno jedno do dva razdoblja u danu za praćenje vijesti. Odvlačenje pažnje. Koliko god je važno usmjeriti energiju na ono što nam slijedi te oboružati se znanjem i pripremati se, u situacijama straha, neizvjesnosti i izvanrednih traumatskih događaja, odvlačenje pažnje je prekrasna strategija! Iz tog razloga možemo na društvenim mrežama čitati o raznim projektima koje ljudi sada izvode u svojim domovima ili čuti susjede kako bruse stari namještaj. Za nas trudnice, priroda se ionako pobrinula za to da se pozabavimo stvarima koje odvlače pažnju s vanjskog svijeta s procesom zvanim gniježđenje. Imamo potrebu spremati kuću, šarafiti novu komodu, na najuredniji način i debelo prije vremena složiti torbu za rodilište… Ja sam to shvatila kao vrijeme za sebe, kao način na koji se smirujem i preuzimam kontrolu. To radim sama, bez ukućana i to je ujedno jedino vrijeme u kojem se stignem povezati s bebicom. Drage trudnice – pozivam vas da izmijenite ovu listu, produžite je, prilagodite sebi i izvučete najbolje što možete u ovo čudno i nesretno doba korone. Sretno!

Centar za roditelje Klubko Kukuljevićeva 15, Zagreb info@klubko.hr www.klubko.hr