Što i koliko našoj lokalnoj zajednici znači

parohijska crkva svete Petke u Bolfanu?

Vjerujem da je većina nas stanovnika ludbreškog kraja nebrojeno puta prošla cestom za Koprivnicu pored parohijske crkve sv. Petke u Bolfanu. Ponekad smo možda i skrenuli pogled prema njoj privučeni neuobičajenošću njene vanjštine. Vjerojatno smo se pri tome ponekad i zapitali kako da je baš ovdje sagrađena u tom obliku, što se u njoj nalazi i je li uopće u funkciji?! Zašto je tako oronula i zanemarena, zar ju ne bi vrijedilo sačuvati i obnoviti!? Nadam se da će nas ovi redci potaknuti na razmišljanje i djelovanje.

Kada je sagrađena crkva svete Petke u Bolfanu?

Parohijska crkva sv. Petke (Paraskeve) u Bolfanu smještena je na blagoj uzvisini s južne strane glavne prometnice i neposredno uz pravoslavno groblje. Do nedavno je bila okružena zelenilom, a od ceste do nje je vodila aleja stasitih čempresa. Građena je od 1935. do 1939. godine u stilu manastirskih crkava (Gračanica). Centralnog je tipa s tlocrtom grčkog križa. Središnji prostor je nadsvođen kupolom s izduženim svjetlicima. Nad ulaznim prostorom se uzdiže niski četvrtasti zvonik. Površina fasade je bogato raščlanjena monoforama i biforama, okulusima, visećim arkadama i vitkim polustopovima.

Po dovršetku gradnje uoči Drugog svjetskog rata crkva nije bila do kraja opremljena inventarom. Nakon 1945. godine ikonostas koji je, prema nedokumentiranim izvorima, bio izrađen za „Kršnjavijevu“ đačku kapelicu gimnazije na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, zbog ukidanja vjerskog odgoja u školama postao višak. Posredovanjem tadašnjih utjecajnih ljudi je prenesen u crkvu sv. Petke u Bolfanu jer je u to doba još uvijek bila bez ikonostasa. Ikone za ikonostas je krajem 19. ili početkom 20. stoljeća naslikao hrvatski slikar Ivan Tišov, autor mnogih religioznih slikarskih kompozicija koji je naslikao velik broj ikona za ikonostase u Plaškom, Požegi, Križevcima i Korenici.

Kako izgleda ikonostas u crkvi?

Ikonostas je umjetnički izrađena drvena pregrada sa svetim slikama „ikonama“ koja u pravoslavnim crkvama dijeli oltarni prostor od prostora za vjernike. Bolfanski ikonostas je visok 5,28 m i širok 6,61 m i ispunjava cijelu širinu apside svetišta. Ar- hitektonski okvir ikonostasa izrađen je od drveta jele ili smreke te je završno obojan u smeđem tonu. Drvena konstrukcija je ukrašena dekorativnim elementima poput profiliranih okvira i rezbarenih vitica, rozeta, školjaka i stiliziranih cvjetno-lisnih formi te oslikanim ukladama. zličitim visinskim rasporedom drugog reda ikona postignuta je izlomljena, razigrana završna linija ikonostasa. Za razliku od pojedinačnih ikona s likovima svetaca koji su naslikani na neutralnim pozlaćenim pozadinama, prizori iz života Bogorodice i Isusa smješteni su u otvorenim prostorima, pejzažima s elementima arhitekture. Likovi svetaca su unatoč širokim i punijim slojevima svijetlih tonova boja suptilno modelirani izmjenom osvijetljenih i zasjenjenih područja, posebice u području fizionomije lica i otkrivenih dijelova tijela čime je postignuta njihova produhovljenost. hitektu Zemaljske vlade Vinku Rauscheru, dok je autor stolarskih i drvorezbarskih radova za sada ostao nepoznat.

Tko ga je i kada izradio i po čemu je značajan?

U kakvom je stanju ikonostas?

Ikone su raspoređene u dva reda. U prvom redu je pet ikona. Na središnjim „carskim dverima “ su ikone s likovima Arkanđela Gabrijela i Marije koji čine kompoziciju „Blagovijesti“. Uz njih su dvije prijestolne ikone „Bogorodica s djetetom“ i „Isus Krist“, a na dvama bočnim „đakonskim dverima“ su ikone s likovima đakona „Sv. arhiđakon Stefan Prvomučenik“ i „Sv. arhistratig Mihail“.

U drugom redu je devet ikona. U središnjem dijelu je „Tajna večera“ i iznad nje „Sveta Trojica“, a sve zajedno nadvišeno je s tri ikone „Raspeti Krist“, „Marija“ i „Sv. Ivan Krstitelj“ koje kompozicijski čine prikaz „Golgote“. Bočno su ikone s prizorima iz Kristova života „Silazak Duha Svetoga na apostole“, „Krštenje Kristovo“, „Rođenje“ i „Vaskrsenje“. Ra-

Sveučilišni profesor na katedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Dragan Damjanović je ikone bolfanskog ikonostasa pripisao hrvatskom slikaru Ivanu Tišovu (1870.-1928.), a datirao ih je oko 1907. godine. Tišov je bio poznat kao autor ikona za mnoge ikonostase koji su se podizali krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prema riječima prof. dr. sc. Damjanovića izradio ih je u „moderniziranom bizantskom stilu“ kompozicijski i likovno oblikujući pod utjecajem umjetničkih trendova zapadne Europe tog vremena, ali s karakterističnom „bizantskom“ zlatnom pozadinom. Zaključio je da se Tišovove ikone mogu uklopiti u kasni akademski realizam s uočljivim elementima secesije. Prof. dr. sc. Damjanović je ikonostas iz Bolfana povezao s ikonostasom u Plaškom te je uočio njihove stilske i kompozicijske podudarnosti kako samog arhitektonskog okvira tako i u oblikovanju dekorativnih elemenata koji su izvedeni drvorezbarenjem. Po tome je zaključio da bi se autorstvo arhitektonskog okvira bolfanskog ikonostasa moglo pripisati ar-

Ikonostas je u vrlo lošem stanju te mu prijeti potpuno propadanje. Drvo arhitektonskog okvira ikonostasa je crvotočno i trošno, posebice u donjim zonama. Rezbareni ukrasni elementi su truli, a na nekim segmentima nedostaju. Pozlaćeni elementi su preslikani imitacijom zlata koja je od oksidacije potamnjela dok je bojani sloj arhitektonskog okvira u dobrom stanju. Drveni nosilac ikona u svim zonama ikonostasa pa čak i pri samom vrhu je jako crvotočan. Bojeni sloj je oštećen od crvotočine, što je naročito vidljivo na pozlaćenim dijelovima. Pozlata i bojeni sloj su prekriveni slojem potamnjelog laka na koji se nataložila prašina i prljavština zbog čega su prizori još tamniji. Ikone na gornjem dijelu ikonostasa su zaprljane izmetom ptica koje su ušle kroz razbijeno staklo i oštećeni pokrov.

Kakav je status crkve i njenog inventara?

Parohijska crkva sv. Petke i njen inventar nemaju svojstvo nepokretnog odnosno pokretnog kulturnog dobra na nacionalnoj razini, ali niti na lokalnoj. Smatram da je crkva arhitektonski jedinstvena na području SZ Hrvatske, a ikonostas predstavlja vrlo vrijedan stolarski, drvorezbarski i slikarski rad.

Međutim, kako je crkva u lošem stanju vlažnih zidova i derutnog pokrova, a njen ikonostas nagrižen crvotočinom koja razara njegovu strukturu i crkvi i ikonostasu prijeti potpuno propadanje. Želimo li sačuvati taj jedinstven dragulj crkvene umjetnosti ludbreškog kraja trebalo bi što hitnije poduzeti mjere pravne zaštite te ga registrirati kao zaštićeno kulturno dobro našeg ludbreškog kraja, potom crkvu obnoviti po pravilima struke, a ikonostas konzervirati ili restaurirati. Spasimo našu baštinu! Venija Bobnjarić-Vučković, prof. pov. umjetnosti i etnolog