Uskrs kuca na vrata

Uskrs je najvažniji kršćanski blagdan kada vjernici slave Kristovo uskrsnuće. Oni vjeruju da je Isus trpio, umro na križu i bio pokopan, no nakon trećeg dana uskrsnuo je. Prije proslave samog blagdana Uskrsa, vjernici u Velikom tjednu slave posljednja dva dana Isusovog zemaljskog života. Tako se na Veliki četvrtak prisjećaju Isusove Posljednje večere kada Isus objavljuje svojim učenicima da će ih jedan od njih izdati. Veliki petak je prisjećanje na Isusovu muku, odnosno na njegov križni put i smrt na križu.

U NASTAVKU DONOSIMO JOŠ NEKE SIMBOLE USKRSA groba na uskrsno jutro. Kao što pile samo razbija ljusku jajeta i izlazi u život, tako je i Krist raskinuo tamu groba, „razbio“ grobni kamen i izišao u život. proljeća. U germanskoj tologiji zec je također bio prati lac Ostare, boginje proljeća.

Uskrsni blagdanski stolUskrs postaje obiteljsko slavlje za obiteljskim stolom. Unos proljeća u obiteljski dom, osobito kroz cvjetne bukete, najčešće od bijeloga cvijeća, i ukrasne voštane svijeće, redovito bijele boje, bijeli stolnjak, dekorativni prilozi na stolu, u zajedništvu s pisanicama i ostalim darovima iz prirode, stvara uskrsno ozračje. U svečanom obiteljskom ozračju prvo jutarnje jelo koje se posluživalo bio je uskrsni blagoslov, iz uskrsne košarice, odnosno hrana koja se nosila na blagoslov na uskrsnu večernjicu (uskrsnu subotu) ili na uskrsnu jutarnjicu (jutarnju misu na Uskrs). Uskrsno jelo posluživalo se kao uvod u uskrsni objed koji je bio posebno svečarski pripremljen.

Jaja su se u prošlosti bojila prirodnim bojama od kojih je najraširenije bojenje ljuskama luka.

Izrada prvih jestivih zečeva ili kunića također nastaje u Njemačkoj, početkom 19. stoljeća. Uskrsni zečić (ili kunić) u hrvatski uskrsni običaj došao je upravo iz germanskoga područja. Zec je prema kršćanskom pučkom običaju glasnik Uskrsa. Kao što se zec, nakon zime, iznenada pojavi u proljeće i tako najavi ljepše i toplije dane, tako se i Krist, nakon muke i smrti, kao uskrsnuli iznenada pojavio među svojim učenicima.

U većini zemalja diljem Europe crkvena zvona prestaju zvoniti na Veliki četvrtak. Ona miruju u znak sjećanja na Isusovu muku i smrt. Ponovno počinju zvoniti na Veliku subotu kao veseli glasnici Isusova uskrsnuća. Križ je simbol kršćanske vjere, a podsjeća nas na Isusovu smrt na križu nakon koje je treći dan uskrsnuo. Ljiljan podsjeća kršćane na Isusovo uskrsnuće. Sam ljiljan koristi se u različite svrhe u uskrsnom vremenu, a ujedno je i simbol čistoće Blažene Djevice Marije. Osim ljiljana, sunovrat, narcise i tulipani također su simboli Uskrsa. Njihovo cvjetanje u proljeće simbol je Isusovog uskrsnuća. Isus je predstavljen kao Dobri pastir koji pazi na svoje ovce, zato janje je simbol Uskrsa jer dolazi na svijet u proljeće. Uz janje, zečevi nas također podsjećaju na proljeće i novi život, a ujedno su bili omiljene životinje proljetne božice Eastre. Simboli Uskrsa su nezaobilazna jaja, odnosno uskrsne pisanice. Bogato i šareno ukrašene neizostavni su dio svakog blagdanskog stola, a simbol su proljeća i znak novog života. Ostali simboli su svijeća koja daje svjetlo i rasvjetljuje tamu, grančice palme i masline kao simbol mira, kruh i vino kao znak sjećanja na Isusovu žrtvu.

Uskrsni doručak

Sirnica - Sirnica ili pogača (pinca) uskrsni je kruh (kolač) u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri. Oblikuje su u kuglu koja se, prije pečenja, premaže žumanjkom i razreže po sredini u obliku križa i pospe šećerom.

Uskrsna košarica za blagoslov hrane - Uskrsna košarica je košarica od pletenoga pruća u kojoj se nosila hrana na uskrsni blagoslov. Sadržaj košarice različit je prema običaju dotičnoga kraja. Nakon što bi domaćica košaricu prekrila stolnicom, najčešće bi u nju stavila uskrsnu hranu, kao što je pogača (kruh), sirnica, pecivo (pince, vrtanj ili pletenica), pršut ili šunka, kuhana jaja (pisanice ili oguljena), mlijeko i sir, vino, sol i šećer, razni začini (kao hren), povrće (kao listovi bijeloga i crvenoga luka)…Negdje su domaćice za blagoslov pripremile samo toliko jaja koliko je članova u obitelji (računajući ponekad i odsutne), a ponegdje se računalo i pokojne članove koje su poznavali. Osobito su domaćice tih dana pripremile mliječna peciva i pletenice, štrukle sa sirom, kolače od dizanog tijesta, sirnice, gibanice, torte, medenjake, razne sitne kolačiće u obliku zečića, kokica i pilića…

Bojanje jaja - Jedan od najpoznatijih običaja vezanih uz Uskrs je bojenje jaja. Taj običaj potječe od poganskih naroda kojima su jaja bila simbol života koji se rađa s proljećem. Ova je simbolika povezana s proljećem kada se nakon zimskoga mirovanja priroda ponovno budi. Za kršćane jaje slikovito izražava „grobnu tišinu“ iz koje izlazi novi život, tj. Isusov izlazak iz

Uskrsno drvce - Kao što proljeće unosi novu svježinu u prirodu, tako i uskrsno drvce simbolizira novi život koji su vjernici zaslužili po Isusovu uskrsnuću. Uskrsno drvce postavlja se u ukrasnu vazu sa svijećom na vidno mjesto u obliku grane zimzelenoga stabla, kao što je maslina, čempres, bor, smreka, koje se ukrašava dekorativnim biljnim ili cvjetnim ukrasima.

Uskrsno janje - Jedan od najpoznatijih uskrsnih simbola je janje. Obično se slika uz zastavicu sa znakom križa i naziva se na latinskom “Agnus Dei” (Jaganjac Božji). Simbol je povezan sa židovskom Pashom. U davnini su Židovi žrtvovali janje za taj blagdan. Prvi kršćani, koji su većinom bili Židovi, povezali su tu žrtvu s Kristovom žrtvom na križu. Radosno pashalno slavlje, kojim se slavilo oslobođenje Židova iz egipatskog sužanjstva, kršćani su usporedili s oslobođenjem od smrti koje im donosi Uskrsnuće. Blagovanje janjeta na uskrsnom ručku u srednjem vijeku postalo je običajem na papinu dvoru, a u mnogim europskim zemljama i dalje traje ta tradicija.

Uskrsni zeko - Zec odnosno kunić u pogansko je doba bio simbol plodnosti, a u anglosaksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi i kunići kao životinje s najbržom mogućnošću razmnožavanja bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska

Uskrsne pjesme - Postoji mnogo crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su “Kraljice neba”, “Gospodin slavno uskrsnu”, “Na nebu zora rudi” i dr. Poznato je oko 100 skladbi, koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od Velike subote do Duhova, ali samo oko 30-ak se pjeva i danas. Godine 1979. započeo je najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe pod nazivom Uskrs fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih.

Uskrsni krijes - Običaj paljenja uskrsnoga krijesa ili “vuzmice” proširen je po cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i drugdje. Nužno je reći da je običaj došao iz poganske, pretkršćanske tradicije, no Crkva takav običaj ne osuđuje. Ona, naime, cijeni što je u tradicijama pozitivno i vrijedno, a paljenje vatre u rano uskrsno jutro u sebi nosi posebno snažnu simboliku. U običaju paljenja uskrsnoga krijesa, barem u prošlosti kada je taj običaj prihvatilo i kršćanstvo, ali i kasnije, bila je prisutna plemenita ideja seoskoga okupljanja, pjevanja uskrsnih pjesama i zajedničke proslave toga najvećeg kršćanskog blagdana. A sve oko vatre, oko ognja, oko svjetla – a kršćanima je svjetlo – Krist – u sebi ima duboku simboliku. Ona je znak kojim se izriče božanstvo i njegovo djelovanje: oganj prosvjetljuje, grije, sažiže, razara i preoblikuje.

Jaja - Od svih teorija o tome kako je bojenje jaja postalo dio naše tradicije najdraža nam je ona koja slavi dolazak proljeća, odnosno novi život nakon zime te običaj da se tako ukrašena poklanjaju obitelji i prijateljima. Prije su se jaja bojala prirodnim bojama koje bi se dobivale od kora luka, cikle ili peršina. Danas postoji puno više načina kako ih obojiti ili oblijepiti, no mnogi se još uvijek drže tradicionalnih metoda ukrašavanja; primjerice Međimurci koji se mogu pohvaliti svojim prekrasnim crnim pisanicama na kojima su se pisale i ljubavne poruke poput 'Ovo se jaje za poljubac daje'. I oni koji inače baš ne vole jaja, za ovaj doručak pojest će bar jedno ili jajima makar ukrasiti dom. Na tradicionalnom blagdanskom stolu za Uskrs, u skoro svim dijelovima Hrvatske, mogla bi se naći i jaja utaknuta u pletenicu od tijesta ili kruh. Istarska pupica, titola, jajarica ili uskršnji perec samo su neki od naziva za ovaj jestivi ukras na stolu. Šunka - Uz jaja uskršnji stol nezamisliv je bez šunke. Najčešće onu dimljenu samo skuhamo, no tradicionalno se ovakva šunka za Uskrs još peče u kruhu. Po običaju kuha se ili peče u subotu, a pri kraju kuhanja pored nje bi se stavila kuhati jaja. Ovakva šunka od davnina se sljubljivala s kuhanim jajima, mladim lukom i svježe ribanim hrenom.

Francuska salata - Neizostavan dio uskršnje trpeze čini i francuska salata. Mnogi u njoj uživaju samo u svečanim prilikama, poput proslave Nove godine pa jedva čekaju Uskrs da se ponovno sretnu. Kada je o francuskoj salati riječ uvijek vrijedi ona 'o ukusima se ne raspravlja'; s dodatkom vrhnja ili ne, s više krastavaca ili izbacivanjem nekog od ključnih sastojaka samo su neke od neumornih rasprava u koje se možete upustiti tijekom uskršnjeg doručka. No na kraju, zapamtite, svi su mišljenja da upravo njihova mama radi najbolju francusku.

Rotkvice i mladi lukOvom malo 'težem' doručku nego što smo svakodnevno navikli, svježinu daju rotkvice i mladi luk. Mnogi od nas ove namirnice cijelu zimu čekaju kao ozebli sunce, a njihovim dolaskom znamo da smo na samom pragu proljeća tako da će se sigurno naći na svakome stolu. Ovi vjesnici proljeća svojom ljutinom, ali i slatkoćom odlično se slažu sa svim prije navedenim uskršnjim delicijama.

Pinca ili sirnica - U Dalmaciji uskršnji doručak ne može proći bez sirnice, a u kontinentalnoj Hrvatskoj poslije obilnog doručka neki će se još zasladiti i pincom. Od slastica na blagdanskom stolu u Sjevernoj Hrvatskoj mogle bi se još naći orahnjača i makovnjača ili međimurska gibanica.