RADOVI NA REKONSTRUKCIJI REGIONALNOG STEM CENTRA
U uredu gradonačelnika grada Ludbrega potpisani su ugovori o izvođenju građevinsko- obrtničkih radova na rekonstrukciji Regionalnog STEM centra u Ludbregu kao i ugovor o usluzi stručnog nadzora nad izvođenjem radova. Podsjetimo, riječ je o projektu LORI LUDBREG u sklopu kojeg će se dio starog ludbreškog mlina pretvoriti u Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području, a Ludbreg će biti prvi grad u Hrvatskoj koji će otvoriti Newton sobe u kojima se obrazovanje pruža u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike i to kroz inspirativno okruženje za učenje. Dva tjedna nakon potpisanih Ugovora održano je i uvođenje u posao.
Projektom se planira riješiti problem nedostatnih prostora za STEM obrazovanje i aktivnosti na području Ludbrega i Varaždinske županije, nepostojanje adekvatno opremljenih STEM učionica, manjak znanja i vještina učitelja, odgojno obrazovnih radnika i učenika u STEM području te smanjenih mogućnosti za učenike u postojećem osnovnoškolskom obrazovnom sustavu. Problem ćemo riješi-
ti na način da ćemo razviti sustav koji će se sastojati od stručno osposobljenih učitelja i drugih odgojno obrazovnih radnika ojačanih kapaciteta u podučavanju u području STEM-a, IKT-a i poduzetništva, stvorit ćemo podlogu za razvoj individualiziranih programa temeljenih na potrebama učenika i uvest ćemo metodiku prijenosa znanja u neformalnom okruženju, tj. u modernim i adekvatno opremljenim STEM učionicama koje će biti prilagođene potrebama učenika.
Nastavljene edukacije u sklopu projekta
U sklopu projekta Lori u Ludbregu je nastavljeno održavanje edukacija. Predavač je psihoterapeut Nebojša Buđanovac, a današnje su teme razvoj školskog volontiranja, volontiranje u radu s djecom i mladima, dijalog i aktivno građanstvo, participativna demokracija, aktivno poticanje participacije učenika u društvu, razvoj socijalnih vještina učenje nenasilne komunikacije i sudjelovanje u društveno korisnom radu i razvoj društvene solidarnosti.
ISPOSTAVA LUDBREG Pad nezaposlenosti od 9,3%, 55 slobodnih radnih mjesta
Na području Varaždinske županije trenutno je 2 199 nezaposlenih osoba, od čega ih je 245 prijavljeno u Ispostavi Ludbreg. U odnosu na prethodni mjesec broj nezaposlenih je manji za 2,4% ili za 53 osobe, a promatramo li samo Ispostavu Ludbreg bilježimo pad nezaposlenosti od 9,3% odnosno 25 osoba.
Tijekom veljače 2023. godine prijavljeno je 810 slobodnih radnih mjesta, što je za 9,3% odnosno 83 slobodna radna mjesta manje nego u proteklom mjesecu, te 10,5% odnosno 95 slobodnih radnih mjesta manje nego u istom mjesecu prošle godine. U Ispostavi Ludbreg prijavljeno je njih 55.
Najviše slobodnih radnih mjesta i dalje ima u prerađivačkoj industriji. Slijedi građevina, obrazovanje, zdravstvo te trgovina.
Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg
Glavna urednica: Iva Havaić
Grafički urednici:
Matea Maltarić, Miroslav Vađunec
Redakcija: Branko Dijanošić, Iva
Havaić, Matea Maltarić, Dražen
Vađunec, Neven Jerbić
Kontakt:
Centar za kulturu i informiranje Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 19
Telefon: 042 / 306 130
Fax: 042 / 306 068
ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr
Tisak: Tiskara Zagreb
Najtraženija zanimanja tijekom veljače 2023. godine bila su:
• Radnik / radnica na proizvodnoj liniji
• Telefonist/telefonistica
• Prodavač/prodavačica
• Čuvar
• Radnik / radnica na montaži
• Bravar/bravarica
• Konobar/konobarica
• Zavarivač/zavarivačica
• Doktor / doktorica medicine
Ukinuta naplata parkinga u gradu Ludbregu
Nakon desetak godina naplate parkiranja, Grad Ludbreg je odlučio da naplate parkiranja više neće biti.
Poznato je da je parkiranje na području Grada Ludbrega odnedavno besplatno, no pristigle su već brojne reakcije i prijedlozi građana kako kvalitetnije regulirati ovu prometnu situaciju obzirom da su parkirališta puna već od ranih jutarnjih sati.
-Takva situacija onemogućuje one koji su došli obaviti neki posao u banci, pošti, knjižnici, ljekarni ili bilo kojem drugom odredištu za
koje imaju potrebu kraće vrijeme parkirati vozilo u ulicama Ivana Gundulića, Matije Gupca ili Trgu Svetog Trojstva. Tako razmatramo
na sjednici gradskog vijeća koja je u planu za kraj travnja predložiti odluku kojom ćemo odrediti vremensku dužinu korištenja parkirališnih mjesta. Situaciju bi kontrolirao komunalni, odnosno prometni redar. Zahvaljujemo i ovim putem građanima koji nam iznose svoje prijedloge, rješenja za pravedniji sustav korištenja parkirališnih mjesta. Proteklih smo godina značajno uložili u parkirališnu infrastrukturu i vjerujem da zajedničkim radom možemo doći do kvalitetnih rješenja za sve.ističe gradonačelnik Bilić.
Potpisan Kolektivni ugovor za djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja za zaposlenike gradskog Dječjeg vrtića Radost
Sredinom ožujka u gradskoj upravi Grada Ludbrega potpisan je Kolektivni ugovor za djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja za zaposlenike gradskog Dječjeg vrtića Radost. Kolektivni ugovor potpisali su gradonačelnik Grada Ludbrega, Dubravko Bilić, te predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske, gospođa Iskra Vostrel Prpić. Kolektivni ugovor je pokazatelj suradnje i razvijanja partnerskih odnosa i kao takav najveće dostignuće socijalno-partnerskih odnosa. Novim Kolektivnim ugovorom regulirana su međusobna prava i obveze, radnicima osigurane isplate neoporezivih dodataka na plaću i naknada plaće. Istovremeno, povećana su prava na dodatne dane godišnjeg odmora i plaćenog dopusta, povećani su i usklađeni koeficijenti složenosti poslova, ugovorena naknada plaće za prvih 42 dana bolovanja u visini 90 % plaće radnika, ugovorena je isplata jubilarne nagrade u neoporezi-
Grad Ludbreg sudjelovao je na kick-off sastanku u sklopu europskog projekta NOTE „Network of organizations and towns for the European elections“. Domaćin sastanka je bila LGD „Dolina Rzeki Grabi“ u Poljskoj. Ciljevi Note projekta: Stvoriti i održati mrežu gradova s ciljem aktivnog građanstva i promicanja informiranog sudjelovanja na europskim izborima 2024., približiti mlade predstavnicima europskog parlamenta i institucijama EU-a s obzirom na sljedeće izbore 2024., razviti set alata koji će pridonijeti informiranju o nadolazećim europskim izborima.
vom iznosu, isplata otpremnine, dar povodom dana sv. Nikole u najvećem neoporezivom iznosu, dar u naravi. Radnici su novim ugovorom dobili i pravo na sistematski pregled, mjesečnu naknadu za topli obrok, mogućnost isplate nagrade.
Prilikom potpisivanja Kolektivnog ugovora Gradonačelnik je istaknuo razumijevanje važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja, izrazio priznanje djelatnicima Dječjeg vrtića te istaknuo da se radi o opravdanim i zasluženim radničkim pravima svih djelatnika DV Radost.
S druge strane predstavnici Sindikata su izrazili zadovoljstvo korektnim dijalogom i postizanjem dogovora te iskazali razumijevanje za mogućnosti Grada Ludbrega, ističući da je korektan dogovor i potpisivanje Kolektivnog ugovora uvijek najbolji način zajedničkog rada i suradnje koje očekuju da će se razvijati i u budućnosti. Kolektivni ugovor je potpisan na razdoblje od četiri godine.
Ludbreg predstavljen u Poljskoj
U tijeku isplata jednokratne pomoći u povodu uskršnjih blagdana
Grad Ludbreg u povodu blagdana Uskrsa isplaćuje jednokratnu novčanu pomoć umirovljenicima i osobama slabijeg imovnog stanja s prebivalištem na području Grada Ludbrega, a čija mirovinska ili druga primanja iznose do 265 eura. Jednokratna novčana pomoć iznosi 45 eura. Isplata jednokratnih novčanih pomoći u prostorijama Grada Ludbrega započela je 27. ožujka i traje do 5. travnja svakim radnim danom od 8 do 14 sati. Umirovljenici i osobe slabijeg imovnog stanja isplatu mogu ostvariti uz predočenje važeće osobne iskaznice ili druge javne isprave iz koje je vidljiv OIB.
Predstavnici Grada Ludbrega na internacionalnom događaju u Španjolskoj
Grad Ludbreg sudjelovao je 23. i 24. ožujka na 2. internacionalnom događanju u sklopu europskog projekta mreže gradova „Strategic and Human Rebirth in European Local Community (EURebirth) koji se oslanja na Europski program Komisije „Građani, jednakost, prava i vrijednosti“
Unije za programsko razdoblje 2021. – 2027. Sastanak se održavao u općini Outes u pokrajini A Coruña u autonomnoj zajednici Galicija u sjeverozapadnoj Španjolskoj. Na sastanku su sudjelovali predstavnici partnerskih općina i gradova –općine Outes (Španjolska), općine Capizzone (Italija), grada Vrgorca i Ludbrega (Hrvatska) te grada Alba Iulia (Rumunjska). U sklopu sastanka održan je koordinacijski sastanak
partnera u projektu vezano za aktivnosti u projektu te je organiziran posjet „Cabaniñas do Bosque“ kao primjer dobre prakse održivog turizma. Projektnim partnerima je i prezentiran Renatur_Outes projekt koji se odnosi na ekološku obnovu i urbano planiranje uz rijeku Tins koja prolazi kroz urbani centar Outes-a. Partneri su sudjelovali u radnom panelu na teme ruralnog razvoja, rada od kuće iz ruralnih područja, urbanog planiranja, održivog turizma i mobilnosti te društvenih servisa.
VRTIĆ RADOST Rad s darovitom djecom predškolske dobi
U kongresnoj dvorani Hotela Minerva u Varaždinskim Toplicama održan stručni skup ravnatelja i stručnih suradnika dječjih vrtića sjeverne Hrvatske „Rad s darovitom djecom predškolske dobi“ u organizaciji Europskog talent centra Hrvatska – Centri izvrsnosti Varaždinske županije, Varaždinska županija, Grad Varaždinske Toplice te Dječjeg vrtića „Tratinčica“ Varaždinske Toplice.
Na stručnom skupu sudje-
lovali su i djelatnici odgojitelji Dječjeg vrtića Radost koji je dio Županijskog projekta Europskih talent točaka kojeg vodi Varaždinska županija. Planiranom dogradnjom vrtića osigurat će se i dodatni prostor za mini STEM učionice u predškolskom odgoju i obrazovanju, što je moguće i zahvaljujući tome što je dio zaposlenika vrtića uspješno prošao edukacije u međunarodnom RITHA programu čime se vrtić Radost
upisao u europsku mrežu za podršku darovitoj djeci.
Mini STEM učionice u predškolskom odgoju bit će izuzetno bitan korak, kako u poticanju interesa i razumijevanja STEM područja, tako i prepoznavanju talenta kod djece te kao dobra podloga za daljnje školovanje u tom području koje će im omogućiti naš LORI - Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području.
OPĆINA TRNOVEC BARTOLOVEČKI
Turistička zajednica područja Centar svijeta dobiva novu članicu
Turističko vijeće TZP Centar svijeta donijelo je danas odluku o priključivanju Općine Trnovec Bartolovečki u postojeću Turističku zajednicu područja Centar svijeta koja obuhvaća područje Grada Ludbrega, Općine Martijanec, Sveti Đurđ, Veliki Bukovec, Mali Bukovec i Jalžabet. Općina Trnovec Bartolovečki na istoku graniči s Općinom Martijanec i na jugu s Općinom Jalžabet, područje općine prostire se na 38,74 kvadratnih kilometara, sastoji se od 6 naselja, Bartolovec, Šemovec, Štefanec, Trnovec, Zamlaka te Žabnik i ima 6145 stanovnika. S turističkog aspekta, područje Općine Trnovec obiluje prirodnim i kulturnim dobrima, turističkim resursima, arheološkim nalazištima, vodenim površinama i šumama posebne namjene. S obzirom na turističke potencijale Općine Trnovec Bartolovečki, može se povući poveznica s postojećim resursima Turističke zajednice područja, posebice u segmentu Regionalnog parka Mura – Drava koji na području turističke zajednice prolazi kroz Općinu Sveti Đurđ, Natura 2000 mre-
že, postojeće kulturne baštine (dvorci u Jalžabetu, Martijancu, Velikom Bukovcu, Ludbregu) te arheološkim nalazištima (Iovia Botivo u Ludbregu, Gomila u Jalžabetu, te ostala nalazišta koja su raspršena po cijelom području turističke zajednice).
-Kombiniranjem postojećih resursa turističke zajednice s resursima Općine Trnovec Bartolovečki dolazimo do mogućnosti regionalnog objedinjavanja segmentiranih turističkih resursa te spajanja cijelog područja u jedan regionalni turistički proizvod koji se može sastojati od više čimbenika, primjerice vodenog turizma, outdoor turizma, kulturnog turizma, turizma temeljenog na prirodnim dobrima – kaže gradonačelnik Ludbrega, ujedno i predsjednik Turističke zajednice područja Centar svijeta, Dubravko Bilić. Uz kombinaciju i usmjeravanje objedinjenih turističkih kapaciteta, daljnji razvoj cijelog područja Turističke zajednice, a i Općine Trnovec Bartolovečki, planira se kroz različite djelatnosti, a jedna od njih je zajednički razvoj i prijava projekata za dodjelu bespovratnih
sredstava. U provedbi projekta razvijat će se rekreacijske i turističke aktivnosti koje obuhvaćaju trail trčanje, hodanje, kampiranje, biciklističke ture, kajakarenje te ostale outdoor aktivnosti.
LUDBREG PREDSTAVLJEN NA MALTI Održiva
rješenja za zelene pristupe u urbanim sredinama
Gradonačelnik
Ludbrega Dubravko Bilić sudjelovao je na Malti na radionici u okviru projekta
„Sharing sustainable solutions for green approaches in urban environments” (akronim: SSSGAUE) u prijevodu „Dijeljenje održivih rješenja za zelene pristupe u urbanim sredinama” . Projekt ima za cilj okupiti jedinice lokalne samouprave i nevladine organizacije radi pokretanja zelenog, održivog urbanog razvoja.
PZ 'Ludbreški kraj'
Poljoprivrednici, javite se za proizvodnju krastavaca, paprike i patlidžana
Poljoprivredna zadruga
“Ludbreški kraj” poziva sve zainteresirane poljoprivredne proizvođače koji žele proizvoditi krastavce kornišone, crvenu rog papriku i patlidžane putem zadruge da se jave u sjedište zadruge, Kalnička 3, Hrastovsko (poduzetnički inkubator) svakodnevno od 07:00 do 15:00 sati ili putem e-maila: upravitelj@pz-ludbreski-kraj.hr
– Osiguravamo siguran otkup po ugovorenoj cijeni, redovnu isplatu, stručni nadzor i podršku. Također osiguravamo i repromaterijal u vidu sjemena, prihrane, folije, navodnjavanje i mrežu – poručuju iz Poljoprivredne zadruge “Ludbreški kraj”.
Spomen ploča Dubravku Tršinskom na Otoku mladosti
Na dan 14. ožujka 1955. godine u Zagrebu je rođen istaknuti hrvatski liječnik Dubravko Tršinski. U Varaždinu je završio gimnaziju, studirao je i diplomirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu gdje je specijalizirao internu medicinu. U Općoj bolnici u Varaždinu zaposlen je od 1986. godine, 1994. godine postaje voditelj odjela za kardiovaskularne bolesti, a 2008. godine imenovan je ravnateljem bolnice. Bio je član Europskog kardiološkog društva i Europskog društva za zatajenje srca, predsjednik podružnice Hrvatskog kardiološkog društva za Sjeverozapadnu Hrvatsku. Kao vrhunski liječnik Dubravko Tršinski bio je veoma cijenjen među kolegama i omiljen kod pacijenata. Zbog bolesti 2013. godine podnio je ostavku na mjestu ravnatelja varaždinske bolnice. Umro je 6. lipnja 2014. godine u Varaždinu, sahranjen na Gradskom groblju u Ludbregu u kojem je i proveo većinu svog života.
U znak sjećanja Ludbreg će mu se odužiti spomen pločom koja će biti postavljena na Otoku mladosti.
-Doktor Tršinski ostao je u ugodnom i dobrom sjećanju svim Ludbrežanima. Uvijek je bio na raspolaganju i spreman pomoći. Ostavio je iza sebe velik trag i kao liječnik i kao ravnatelj varaždinske bolnice, ali i kao naš sugrađanin. Bio je liječnik koji se brinuo o najvažnijem ljudskom organizmu – srcu i odlučili smo mu šetnice na Otoku mladosti nazvati – šetnicom doktora Tršinskog. Za rad srca važno je hodanje, važno je šetati i to je simboličan način kojim ovom čovjeku iskazujemo zahvalnost. U povodu Dana Centra svijeta kojeg obilježavamo
1. travnja otkrit ćemo malenu spomen ploču i podsjetiti naše sugrađane, ali i sve goste našega grada koliko je važno kretati se za zdravlje srca i smanjenje stresa i smanjenje rizika od srčanog udara – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.
U Međugeneracijskom centru svake prve srijede u mjesecu savjetovalište za kronične bolesnike
U prostorijama Međugeneracijskog centra u Ludbregu održavat će se savjetovalište za kronične bolesnike. U sklopu ovog projekta građani će moći besplatno izmjeriti šećer u krvi i krvni tlak te dobiti ostale zdravstvene savjete od patronažne sestre.
Savjetovalište će se održavati svake prve srijede u mjesecu od 9 sati (izuzev srpnja i kolovoza), a najava dolaska nije potrebna.
Cilj prevencije je rano otkrivanje povišenih vrijednosti šećera u krvi i krvnog tlaka te sprječavanja komplikacija koje mogu proizaći iz navedenih stanja organizma.
Naš ljubljeni i nikad zaboravljeni sin
Stjepan Štefanek 25. III. 2021. – 25. III. 2023.
Neka je Božji mir tvojoj dobroj duši. Hvala svima za svaku upaljenu svijeću na tvom grobu. Tvoji tužni roditelji, braća i cijela tvoja obitelj.
UDRUGA CVJEĆARA LUDBREŠKE REGIJE
'Većina ljudi u Varaždinskoj županiji na spomen cvijeća, pomisli upravo na Ludbreg i ludbreški kraj'
Članovi Udruge cvjećara ludbreške regije održali su svoju 27. sjednicu Skupštine kojoj su prisustvovali zamjenica župana Varaždinske županije Silvija Zagorec, gradonačelnik Grada Ludbrega Dubravko Bilić i načelnik Općine Veliki Bukovec Franjo Vrbanić. Osvrnuvši se na prošlu godinu kada je dio Varaždinske županije, pa tako i područje općina Mali Bukovec i Veliki Bukovec zadesila nezapamćena prirodna nepogoda tuča, predsjednica Udruge Valerija Pokos u svom je govoru istaknula kako je udruga odradila sve zacrtane aktivnosti. Nastavak rada Udruge vidi u daljnjim edukacijama članova kroz stručna predavanja, suradnji s LAG IZVOR Ludbreg, Hrvatskom poljoprivrednom komorom, kao i drugim državnim tijelima, te kroz suorganizaciju sajma cvijeća FLORA CENTRUM MUNDI, kao i daljnjem promoviranju
svog znaka „Ludbreški rozetlin“. Zamjenica župana Silvija Zagorec pohvalila je rad Udruge koja svojim aktivnostima promiče svoje ime, ime svog kraja, ali Varaždinske županije.
- Većina ljudi u Varaždinskoj županiji na spomen cvijeća, pomisli upravo na Ludbreg i ludbreški kraj, što nije slučajno. Veliku ulogu za to 'brendiranje' imate upravo vi, kao jedna od najaktivnijih i najorganiziranijih udruga na području Varaždinske županije. Rad na zemlji izuzetno je vrijedan, ali i težak. Stoga se nadam kako će sve nas ove godine zaobići prirodna nepogoda, jer iz vlastitog iskustva znam, da nema težeg trenutka za poljoprivrednika nego kad sav trud i rad nestanu u sekundi. Stoga se zahvaljujem svima koji svojim zalaganjem doprinose prepoznatljivosti cvijeća proizvedenog u našeg kraju, a posebno poljoprivrednim gospodarstvima koja prenose
tradiciju proizvodnje na nove generacije, te time čuvaju tradiciju cvjećarstva – poručila je zamjenica Zagorec.
Podsjetila ih je i da je otvoren Javni poziv za dodjelu bespovratnih potpora u poljoprivredi putem kojeg je Varaždinska županija za tu namjenu iz proračuna osigurala 927.871,00 eura, odnosno blizu sedam milijuna kuna. Puno uspjeha u daljnjem radu, kao i nastavak dobre zajedničke suradnje članovima Udruge zaželjeli su i ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić i načelnik Općine Veliki Bukovec Franjo Vrbanić.
115 godina Udruženja hrvatskih obrtnika Ludbreg
Udruženje hrvatskih obrtnika Ludbreg 17. ožujka Svečanom je sjednicom Skupštine obilježilo 115 godina rad. Tom su prigodom dodijeljena priznanja obrtnicima koji ove godine slave obljetnice svoga rada. Sjednici je prisustvovao predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dalibor Kratohvil koji je Udruženju dodijelio Povelju komore povodom 115 godina djelovanja. Uz predsjednika Hrvatske obrtničke komore prisutni su bili predsjednik Obrtničke komore Varaždinske županije Igor Šoković sa svojim potpredsjednicima. Svečanosti su se odazvali i predsjednik Udruženja hrvat-
skih obrtnika Varaždin, predsjednik Udruženja hrvatskih obrtnika Ivanec, predsjednik Udruženja obrtnika Novi Marof, predsjednica Udruženja hrvatskih ugostitelja i turističkih djelatnika Varaždina, te bivši predsjednici Udruženja hrvatskih obrtnika Ludbreg. Svečanu sjednicu svojim dolaskom uveličali su i predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega Darko Jagić te načelnici naših okolnih općina, načelnik Općine Martijanec Branimir Nađ, načelnik Općine Sveti Đurđ Josip Jany, načelnik Općine Veliki Bukovec g. Franjo Vrbanić i načelnik općine Mali Bukovec Darko Marković.
Obrtnici koji ove godine slave obljetnicu svog rada
Čak pet zlatnih pariških medalja za med OPG-a Namjesnik
U obuhvatu Turističke zajednice područja Centra svijeta, točnije u mjestu Križovljan, djeluje OPG Namjesnik čiji je nositelj glava kuće, Mladen Namjesnik. Riječ je o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koje se bavi pčelarstvom, odnosno proizvodnjom meda i proizvoda od meda. Ova grana poljoprivrede u njihovoj je obitelji prisutno već više od stotinu godina.
- Počeo je djed pa nastavio otac koji je među prvima u našoj regiji modernizirao pčelarenje i imao čitav niz inovacija. On je primjenom nove tehnologije i izumom nove košnice još 1974. godine, koja je tada nazvana 'Namjesnikova košnica', dao veliki doprinos razvoju pčelarstva na području tadašnje Jugoslavije. Od tate sam posao preuzeo ja i tako se nakupilo već preko 100 godina obiteljske tradicije. Mi smo u 36. godini bavljenja pčelarstvom s time da ne radimo samo proizvodnju nego i preradu te plasman proizvoda. - priča nam Mladen koji osim meda proizvodi i propolis, pelud, pića na bazi meda, matičnu mliječ te svijeće od pčelinjeg voska. U OPG-u Namjesnik radi cijela
obitelj, a osim njih je zaposlena još jedna osoba, koja nije član obitelji. Svi zajedno brinu o 400-tinjak košnica što ih svrstava među jedne od najvećih proizvođača u državi.
Njihove košnice nalaze se u slavoniji i dalmaciji
-Ne držimo pčele tu na našem području, nego ih selimo na pašu po svim dijelovima Hrvatske. Zahvaljujući tome imamo i više vrsta meda. Nažalost zbog klimatskih uvjeta i promjene koja je nastupila proizvodnja određenih vrsta meda se smanjila, ali držimo se.priča Mladen. U njihovoj prodavaonici u Varaždinu koja posluje već 40-ak godina, ali i kroz prodaju 'na kućnom pragu' te u trgovinama s kojima surađuju tako možete nabaviti dalmatinski cvjetni med, med velebitski planinski vrijesak, med od bagrema, amfore, lipe, kestena, livadni med i šumski med, a o njihovoj kvaliteti govori i nedavno dobivene zlatne medalje na najvećem ovogodišnjem ocjenjivanju meda u Parizu - Paris International Honey Awards 2023. Među konkurencijom od 200-tinjak vrsta meda pristiglih iz 50-ak država iz cijelog svijeta, med OPG-a Namjesnik osvojio je 5 zlatnih medalja
za svih 5 prijavljenih vrsta meda - med od bagrema, amfore, lipe, livadni med i šumski med.
Da bi se uopće mogli prijaviti na pariško natjecanje bilo je potrebno ispuniti stroge uvjete. Najlakše je bilo ispuniti prvi, koji kaže da se na natječaj mogu prijaviti samo registrirani proizvođači koji posluju na tržištu svoje zemlje. Puno je ozbiljniji uvjet
Vatrogasci napredovali u zvanju
Posljednje subote u ožujku, točno u 15 sati, od Vatrogasnog doma u Ludbregu prema Starom mlinu krenula su tri vatrogasna vozila. Vozila su imala upaljena rotirajuća svjetla, a predvodnik kolone vatrogasnih vozila bio je pomoćnik županijskog vatrogasnog zapovjednika za ludbrešku regiju Jurica Havaić u zapovjednom terencu. Zajedno s njim u vozilu je bio i zapovjednik intervencije Damir Kraus. Već nakon četiri minute od dolaska na mjesto požara počelo je gašenje 'požara' na krovištu zgrade bivše Bednjine pekare. Vatrogasci su do krova došli visokim rastezljivim ljestvama, a pošto se 'požar' proširio na livadu druga ekipa je počela gasiti pjenom, a treća vodom sa zemlje. Na drugom kraju zgrade vatrogasci su se s visine spuštali poput planinara pomoću užadi. Nakon uspješno izvršene vježbe održano je postrojavanje na kojem su se budućim vatrogasnim dočasnicima obratili i čestitali im na prikazanim vještinama član zapovjedništva Vatrogasne zajednice Varaždinske županije i vatrogasni vježbatelj Stjepan Kovaček i pomoćnik županijskog vatrogasnog zapovjednika za ludbrešku regiju Jurica Havaić.
-Na sreću stvarnog požara nije bilo već je ova vježba napravljena kako bi se ocijenio rad i sposobnosti vatrogasaca koji su se prijavili za napredovanje u zvanju. Oni su prošli teorijski dio nastave, a evo sad su pokazali i praktički svoje vještine na terenu. Ovo je bila
jedna od boljih grupa u posljednje vrijeme jer većina vatrogasaca koji su prošli obuku se trudila i pokazala zavidnu razinu ozbiljnosti, znanja i sposobnosti. Na njih ćemo se moći osloniti u slučaju stvarne potrebe. Vatrogascima koji su stekli zvanje 'vatrogasni dočasnik' želimo što manje intervencija, a što više internih obuka kojima će svoje znanje prenijeti na ostale članove društva – rekao je Stjepan Kovaček, član zapovjedništva Vatrogasne zajednice Varaždinske županije i vatrogasni vježbatelj.
- Ovaj program, koji se do sad provodio u Varaždinu, korak je više u smjeru razvoja školovanja vatrogasnih kadrova u ludbreškoj regiji. Naime, do sada su se u Ludbregu mogla održavati osposobljavanja samo za polaznike programa 'vatrogasac'. U ovoj prvoj rundi osposobljavanja za zvanje 'vatrogasac dočasnik' napredovalo je dvadeset vatrogasaca sa šireg ludbreškog područja. Kandidati su nakon 40 sata teoretske nastave i 44 sata praktičnih vježbi u Vatrogasnim domovima u Ludbregu i Varaždinu položili osam predmeta –rekao je Jurica Havaić, pomoćnik županijskog vatrogasnog zapovjednika za ludbrešku regiju.
Dvadeset novih vatrogasnih dočasnika članovi su Vatrogasne zajednice Grada Ludbrega, Vatrogasne zajednice općine Sveti Đurđ te Vatrogasnih zajednica općina Veliki i Mali Bukovec.
Piše: Dražen Vađunec
bio laboratorijsko testiranje uzoraka poslanih na natječaj.
- Slali smo 4 ili 5 uzoraka od svake vrste. Oni to provjeravaju i onda još oni rade svoje analize. Nakon toga dolazi 15 sudaca iz cijelog svijeta koji rade organoleptičko ocjenjivanje. - objašnjava pčelar Mladen, inače član Pčelarskog društva Ludbreg.
Za ove nagrade Namjesnik
kaže da su dodatna potvrda kvalitete njihova meda, ali i hrvatskog meda u svijetu. Uostalom, njihov je med već puno puta nagrađen Zlatnom žlicom, a pohvaliti se mogu i nagradom iz Londona iz 2019. godine gdje je deveteročlani žiri zlatnim medaljama nagradio njihov med od lipe, velebitskog vrijeska i bagrema.
Gradsko vijeće Ludbrega još je 1999. godine proglasilo 19. ožujka za Dan Grada Ludbrega. Dan Grada Ludbrega slavi se prema dokumentu pape Leona X datiranom od 19. ožujka 1513. godine. Naime, svetom bulom odnosno papinskim pismom, papa Leon X. je Ludbreg proglasio prošteništem Predragocjene Krvi Kristove zbog čega se više od šest stoljeća početkom svakog rujna hodočasti u naš Ludbreg.
GRADONAČELNIK BILIĆ
Deset dugih godina punim plućima i s nadom, da možemo našim malim snagama mijenjati svijet oko nas na bolje, radim za Ludbreg. Nastavit ću to činiti i u vremenu koje je ispred nas, da zajedno s onima koji vjeruju u mene, mijenjamo naš Ludbreg u bolje mjesto za sve koji su danas tu, ali i za one koji će doći poslije nas.
projektnog cilja kojemu je namjera kroz održivi i zeleni turizam povezati tri rijeke, Dravu, Bednju i Plitvicu s poveznicom u Muzeju rijeka koji bi bio smješten na Otoku. Prilika je to za dodatnim razvojem obrazovanja, kulturne industrije i održivog cjelogodišnjeg turizma.
SVEČANOM SJEDNICOM GRADSKOG
VIJEĆA tako je u nedjelju 19. ožujka u kinodvorani Centra za kulturu i informiranje obilježen Dan Grada Ludbrega. Iza Ludbrega je uspješna godina u kojoj su realizirani brojni projekti i započeti neki novi, uz kontinuirano ulaganje u unapređenje kvalitete življenja. Kako je naglasio gradonačelnik Dubravko Bilić kontinuirano se ulagalo u nove ceste, javnu rasvjetu te kulturnu, obrazovnu i sportsku infrastrukturu.
– Temelj na kojem počiva svako obrazovanje je predškolski odgoj i svjesni toga, prije nekog vremena završili smo dogradnju našeg gradskog vrtića, a prošle smo godine prijavili EU projekt treće faze uređenja vrtića čime ga proširujemo na zgradu političkih stranaka i time simbolično poručujemo da su djeca naša budućnost. Početak radova očekujemo krajem godine, a istovremeno pripremamo projektnu prijavu za završnu dogradnju vrtića, čime bi gradski dječji vrtić bio potpuno spreman za nove izazove. Isto tako, prošle smo godine započeli s posebno vrijednim projektom, a to je izgradnja i uspostavljanje obrazovnog centra u STEM području Lori za osnovnoškolce, kojim želimo omogućiti svoj zainteresiranoj djeci da kroz matematiku, fiziku, kemiju, biologiju, ali spojeno s razvojem poduzetničkih vještina, stvorimo bazu za razvoj suvremenog tehnološkog gospodarstva na sjeveru Hrvatske – pojasnio je gradonačelnik Dubravko Bilić dodavši kako je uređeno i vanjsko igralište Osnovne škole Ludbreg, a ove godine kreće unutarnje uređenje škole.
Ludbreg je nositelj i jednog
– Na ITU mehanizam naslanja se i još jedna važna priča, a to je integrirani javni prijevoz s razvojem prometne infrastrukture. Moram priznati da sam osobno razočaran nerazumijevanjem važnosti našeg projekta i razinom podrške, ali neću odustati dosađivati županu i svima koji u Hrvatskoj odlučuju o ovim bitnim pitanjima – poručio je gradonačelnik Bilić dodavši kako od države očekuje i prva darovanja zemljišta za razvoj novih industrijskih zona u Hrastovskom, Apatiji i Slokovcu.
– Naše gospodarstvo treba nova ulaganja u energetiku, obnovljive izvore energije i zato im kroz pripremu novih projekata želimo omogućiti prostor za nova ulaganja. Samostalno razvijamo i projekt geotermalne elektrane, solarnih elektrana te projekte agro solara. Naime, energetska kriza kroz koju prolazimo pokazuje koliko je neovisnost u energetskoj proizvodnji važna za male države, ali i za male gradove, a ovim ulaganjima omogućit ćemo novi zamah gospodarstvu i privući nove investicije – rekao je Bilić i ustvrdio kako je to samo dio izazova koji je pred njima te za kraj poručio:
– Za mene je ovo i osobna godišnjica jer će se uskoro navršiti 10 godina, kako su me Ludbrežanke i Ludbrežani birali za gradonačelnika. Deset dugih godina punim plućima i s nadom, da možemo našim malim snagama mijenjati svijet oko nas na bolje, radim za Ludbreg. Nastavit ću to činiti i u vremenu koje je ispred nas, da zajedno s onima koji
vjeruju u mene, mijenjamo naš Ludbreg u bolje mjesto za sve koji su danas tu, ali i za one koji će doći poslije nas.
Svečanu sjednicu otvorio je predsjednik ludbreškog Gradskog vijeća Darko Jagić koji je naglasio kako su bogata tradicija i prošlost Ludbregu otvorila brojna vrata, a na njima je sada da gledaju prema budućnosti i dalje razvijaju Grad.
– Gradsko vijeće prošle godine kroz svoj je rad doprinijelo uspješnom i nesmetanom funkcioniranju izvršne vlasti – rekao je Jagić dodavši kako su sve odluke donesene na dobrobit svih građana i Grada Ludbrega.
Napomenuo je i da je pred Gradom niz projekata i planova zbog čega se nadaju snažnoj podršci sa županijske i nacionalne razine.
Uz brojne uzvanike, načelnike i gradonačelnike, svečanoj sjednici povodom Dana Grada prisustvovala je i u ime Varaždinske županije zamjenica varaždinskog župana Silvija Zagorec, koja je tom prilikom istaknula kako Ludbreg i cijela ludbreška regija čine važan segment Varaždinske županije.
– Riječ je o regiji u kojoj se sustavno radi i upravo zbog takvih regija Varaždinska županija može biti županija znanja i županija poželjna za život. Svakako pohvaljujem rad vodstva Grada koje uspješno radi na realizaciji EU projekata, kao i inicijativu i organiziranje turističke zajednice u Turističku zajednicu Centar svijeta, koja zajedno s ostalim turističkim zajednicama brendira turističku ponudu naše županije. Bitna je i zajednička i konstruktivna suradnja na realizaciji projekata u obrazovanju, naime Grad Ludbreg je nositelj znanstvenog STEM projekta u osnovnoškolskom obrazovanju, a u kojem mu je Županija partner. Varaždinska županija će i ove godine uložiti oko 700 tisuća eura u Osnovnu školu Ludbreg jer smatramo da svi naši učenici zaslužuju isti standard, a krenula su i ulaganja u ludbreški Dom zdravlja – pojasnila je Zagorec dodavši kako vjeruje da će uz sva ta ulaganja Ludbreg postati još kvalitetnija sredina za život. Sjednici je prisustvovao i saborski zastupnik i gradonačelnik
Novog Marofa Siniša Jenkač naglasivši pritom kako gradonačelnik Bilić uspješno već duži niz godina vodi Grad, realizirajući značajan broj projekata.
– Na području grada realizira se značajan broj projekata, a na nekima od njih radimo zajednički i susrećemo se kao i svi ostali, s brojnim komunalnim i društvenim problemima, kao i nedostatkom vremena i novca.
Naime, nekada ljudi misle da mi ne znamo sve probleme, no znamo ih jako dobro, ali jednostavno često puta rješavanje tih problema iziskuje određeno vrijeme i sredstva koja pokušavamo vezati uz druge izvore, da što manje opterećujemo naše izvorne proračune koji nisu baš preveliki – rekao je Siniša Jenkač.
U ime Međimurske županije okupljenima se obratio međimurski župan Matija Posavec čestitavši vodstvu Grada na svim rezultatima.
– Dijeli nas ista sudbina i vrijednosti, budimo se s istim problemima, a uvijek kada ste na vjetrometini i kada nemate baš prevelike podrške drugih, a što je odlika i ovog i međimurskog kraja, onda se morate više truditi i raditi. No, kada u takvom sustavu postignete rezultate onda oni vrijede puno više. Upravo zbog toga morate biti ponosni na sve učinjeno u Ludbregu i ludbreškom kraju. Vjerujem da ćemo i dalje surađivati, potencijala je puno, kako u privlačenju i realizaciji zajedničkih projekata tako i u turističkoj promociji – rekao je župan Posavec.
Svečana sjednica bila je prilika i za dodjelu priznanja Grada Ludbrega zaslužnim građanima. Tako je počasnim građaninom Ludbrega proglašen monsinjor Josip Đurkan koji je već 2004. godine za svoj predani rad u Ludbregu dobio nagradu za životno djelo, a koji je tom prilikom naglasio kako nikada ništa nije radio zato da bude nagrađen već isključivo zbog, kako je rekao, ljubavi prema božjem narodu kojem je služio u Ludbregu 37 godina.
Nagrada za životno djelo uručena je IVANU LONČARIĆU, dugogodišnjem javnom djelatniku i bivšem ludbreškom gradonačelniku te dobrovoljnom darivatelju krvi. Plaketa Grada Ludbrega pripala je Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Hrastovsko koje ove godine slavi veliku stotu obljetnicu svog osnutka i Rukometnom klubu “Ludbreg” koji uspješno djeluje već 51 godinu.
Zahvalnice Grada Ludbrega dodijeljene su Jadranki Draganić, Ivani Kapusti, Mariju Lohajneru i Tereziji Šercer. Na svečanoj su sjednici uručene i nagrade najboljim učenicima, Dariji Rusak iz Osnovne škole Ludbreg te Mariji Kokolek iz ludbreške srednje škole. U ime dobitnika priznanja zahvalio je monsinjor Josip Đurkan čiju zahvalu donosimo u cijelosti: -Kao jednome od ovdje na-
zočnih nagrađenih dopala me čast da u ime svih nagrađenih kolega i kolegica izreknem nekoliko riječi zahvale. Ovdje se danas susreću dvije zahvale, ponajprije zahvala gradskog vijeća Ludbrega nama ovdje nazočnima u kojima ste prepoznali vrednote našeg djelovanja i rada na promociji, napretku i ugledu grada Ludbrega. S druge strane mi od srca zahvaljujemo vama, članovima gradskog vijeća što ste nam poklonili priznanje za naš rad i zalaganje za dobrobit svih žitelja ovoga grada i na tome vam iskreno hvala. Zahvalnost nije samo jedan svečani, ali prolazni trenutak u našim životima s bujicama čestitaka, karanfila, osjećaja i lijepih riječi. Zahvalnost je životno ponašanje, životni stil. Nije slučajno kod mudrih i pametnih, uspješnih ljudi zapisana misao, kultura čovjeka započinje tamo gdje čovjek zna reći hvala. U našem djetinjstvu i mladenaštvu naši roditelji, bake i djedovi, učitelji, vjeroučitelji učili su nas da je potrebno za svaki pa i najmanji dar koji nam netko daruje reći hvala. Potom taj dar podijeliti drugima. Pitajmo se postoji li uopće u našim životima nešto što živimo i čega imamo, a da nam to nije darovano od Boga stvoritelja i dobrih ljudi u kojima je nazočio i djelovao Božji duh. Uvjeren sam
da dijelim mišljenje sa svima ovdje nagrađenima da se pravi i istinski izraz naše zahvalnosti sastoji u tome da s povjerenim nam talentima i sposobnostima koje nosimo u krhkim posudama svoga životnog bića pametno, odgovorno i nesebično upravljamo, talente umnožimo i njima pomažemo drugim ljudima s kojima živimo. Uvjeren sam da nas je sve ovdje nazočne vodio taj ideal. Što se tiče mene osobno kao duhovnog pastira koji je djelovao u ovome gradu 37 godina smatram da su ovim priznanjem mojoj osobi zapravo nagrađeni svim moji bezbrojni bezimeni suradnici. Predstavnici ondašnjih općinskih vlasti, crkveni odbornici, kapelani, časne sestre milosrdnice, djelatnici mjesne zajednice, podupiratelji, darovatelji i mnogi drugi. Bez Božje i njihove pomoći i suradnje ja sam ne bih mogao ništa učiniti. Što smo kroz sve te godine na duhovnom i materijalnom planu učinili glasno govore naša djela koja su svima vidljiva. Vi ste ih uvidjeli, priznali, zahvaljujete za njih. Ima možda onih koji to ne vide, prema mišljenju jednog psihologa za zahvalnost su uvijek važne tri stvari, spoznaja, prihvaćanje i priznanje. Smatram da smo svi mi danas ovdje nagrađeni opravdali vaše povjerenje pred Bogom, ljudima i svima vama koji živite u ovom gradu. Hvala! -
MONS. JOSIP ĐURKAN: Zahvalnost nije samo jedan svečani, ali prolazni trenutak u našim životima s bujicama čestitaka, karanfila, osjećaja i lijepih riječi. Zahvalnost je životno ponašanje, životni stilMons. Josip Đurkan
Haiku zbornik i haiku susreti u Ludbregu imaju dugu tradiciju
Centar za kulturu i informiranje Ludbreg objavio je tradicionalni poziv za sudjelovanje u stvaranju Haiku zbornika – Ludbreg 2023. kojim poziva sve zainteresirane haikuiste da pošalju svoje radove.
Broj haikua koji se mogu poslati na natječaj ograničen je na 6 po jednom autoru. Za one koji se bave haikuom erotske tematike barem jedan haiku može biti (u tih 6) s tom tematikom. Za najbolje erotske haikue dodjeljuje se plaketa „Afrodita“. Radovi se šalju e-mailom na eadresu haiku@czkidn.hr i/ili na mail urednika boris.nazansky@zrenik.hr
– Molimo da haikue šaljete u Word dokumentu, kao privitak elektroničke pošte, kojeg ćete nazvati svojim imenom, prezimenom te adresom (država iz koje dolazi). Ako niste u mogućnosti slati elektroničkim putem, radove možete poslati i poštom na našu adresu: Centar za kulturu i informiranje „D. Novak”, Trg sv. Trojstva 19 – 42230 Ludbreg. – poručuju iz Centra za kulturu i informiranje Ludbreg. Haikui se mogu poslati zaključno s datumom 30. travnja 2023. godine, za poštanske pošiljke vrijedi datum poštanskoga žiga. Radovi pristigli
nakon tog termina neće se uvrstiti u zbornik.
I ove godine nagrada ‘Gavran’
Tri su godine prošle otkako je preminuo Zdenko Oreč Gavran (19302020), utemeljitelj ludbreških haikususreta. Njemu u čast i na sjećanje 2021. godine izdano je posebno izdanje tematiziranog haiku zbornika radova koji je nosio naziv „Gavran” i pokrenuta je istoimena nagrada. Nagrada ‘Gavran’ dodijelit će se i ove godine, a tema natječaja je hobi. Europski parlament je 2023. godinu proglasio Europskom godinom vještina, stoga je ovogodišnja tema prilagođena upravo tome. Vjerujemo kako bi Zdenko Oreč, koji je po zanimanju bio učitelj i odgojio brojne generacije, bio ponosan. Svaki sudionik može poslati samo jedan haiku potpisan imenom, prezimenom i adresom. Haikui moraju biti originalni i neobjavljivani (bilo u tiskanom obliku ili na društvenim mrežama). Više detalja o natječaju možete pronaći na web stranici www.czkidn.hr. O datumu održavanja haiku-susreta Centar za kulturu i informiranje Ludbreg obavijestiti će naknadno.
POZDRAV
Da! Welcome Spring je najveći outdoor festival u Varaždinskoj županiji i jedno od najzanimljivijih sportsko-rekreativnih događanja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kroz 5 vikenda održavaju se brojna sportska događanja – trkačka, trail i biciklističke utrke, planinarenje, hodanje, kayakinge i sadržaji za klince te proljetno izdanje enogastro rekreativne avanture Wine & Walk Ludbreg koje se održava 1. travnja.
U Ludbreg se zahvaljujući Welcome Spring festivalu vratio kajak. Watermark race, natjecanje održano na rijeci Bednji dio je Welcome spring festivala kojim „centar svijeta“ u ožujku postaje i središte sporta, rekreacije i aktivnog života.
Ova utrka je već tradicionalno okupila zaljubljenike u veslanje na zanimljivoj stazi u samom središtu Ludbrega. Pedesetak sudionika veslalo je u tri kategorije – kanu, kajak, i rafting. Doživljaj utrke koja spaja ljepote prirode i gradske ljepote Ludbrega bio je jedinstveno proljetno iskustvo, a u navedenom sportu mogli su se okušati i svi zainteresirani kroz pokazni sat vožnje.
PRVI VIKEND - TRČANJE
Prvog vikenda Welcome spring festivala najvećeg outdoor festival u Varaždinskoj županiji i jedno od najzanimljivijih sportsko-rekreativnih događanja u kontinentalnoj Hrvatskoj bio je rezerviran za trčanje. Prvi od ukupno pet vikenda, koliko će festival trajati, na Otoku mladosti je okupio ljubitelje trčanja. Naime, u organizaciji udruge BSV Ludbreg u subotu, 4. ožujka, održana je popularna Crazy Hill Trail utrka u kojoj su sudjelovala 334 trkača.
Trkači su mogli birati između tri u potpunosti označene staze. Crvena (RED) staza duga je 34 km, ima ukupno 1040 m visinske razlike i nju su trčali iskusniji i napredniji trkači. Plava (BLUE), duga je 16 km s 415 m visinske razlike, a zelena (GREEN) dugačka je 10 km s 215 m visinske razlike i nju su trčali rekreativci odnosno na-
tjecatelji željni dobre zabave uz nešto laganiji izazove.
Osim uživanja u trčanju 'ludim bregima' natjecatelji su imali priliku osvajati i svjetske bodove u trail trčanju (ITRA).
Naime Crazy Hill Trail utrka bila je ujedno i prvo kolo 1. Hrvatske trail lige.
Dan kasnije održana je i Mini Crazy Hill Trail Kids kružna utrka namijenjena učenicima osnovnih škola od 1. do 8. razreda. U utrci je sudjelovalo preko 300 učenika iz OŠ Ludbreg, Veliki Bukovec, Martijanec i Sveti Đurđ. Trčali su u tri kategorije. Učenici od 1. do 4. razreda trčali su 800 metara dok su učenici 5. i 6. razreda te 7. i 8. razreda trčali 1600 metara odnosno dva kruga oko Otoka. Za sve male trkače organizatori su osigurali okrjepu i finišerske medalje, a onim najboljima uručene su i nagrade.
DRUGI VIKEND - PLANINARENJE
Glavna aktivnost drugog vikenda bilo je planinarenje. Vremenske prilike bile su naklonjene, pa su planinarski pohodi održani kako je i planirano. Najprije su u subotu, 11. ožujka, planinarili učenici Osnovne škole Ludbreg, Martijanec, Sveti Đurđ i Veliki Bukovec, njih 300-tinjak. Rutu od 10 kilometara započeli su i završili na Otoku mladosti, a sve uz pratnju svojih učitelja.
Dan kasnije planinarili su i veliki. U organizaciji Planinarskog društva Ludbreg održan je planinarski pohod koji je ove godine krenuo od Kalnika prema Ludbregu. Start je bio kod Planinarskog doma Kalnik odakle je pred sudionicima bio put od 30-ak kilometara prema Ludbregu. Vesela ekipa planinarila je uz vodstvo četvorice članova Hrvatskog planinarskog saveza, a posložili su se u dvije grupe –oni brži i oni kojima se nikud žurilo nije.
Najstariji sudionik pohoda bio je Ivan Havaić.
- Na planinarenju čovjek jednostavno pročisti mozak. Lijep priroda, friški zrak. Evo, još malo pa će se sve zazeleniti i bit će prekrasni ti naši bregi u okolici. - istaknuo je Ivana koji je pješačio po brojnim planinarskim stazama i puteljcima u lijepoj našoj.
S njim se složila i Marija Vugrinec.
- Volimo boravak u prirodi i kretanje. Napunimo baterije za radni tjedan i onda je sve lakše. - poručila je.
Nakon otprilike 10 sati hoda, sudionici su svoje pješačko putovanje završili na Otoku mladosti gdje ih je čekala večera.
TREĆI VIKEND
278 trkača i trkačica tijekom subotnjem poslijepodneva okupilo se na Trgu svetog Trojstva u Ludbregu kako bi se priključili 9. izdanju gradske cestovne utrke 'Centrum mundi' kojom je započeo treći vikend Welcome spring festivala.
Utrka se organizira od 2014. godine kao dio programa proslave Dana grada. Inicijator i organizator utrke do 2020. godine bio je Centar za kulturu i informiranje 'D. Novak' Ludbreg, a od 2021. godine utrka je dio najvećeg outdoor festivala u Varaždinskoj županiji, a organizaciju je preuzela TZ područja centar svijeta, Grad Ludbreg i BSV Ludbreg.
Kako je potvrdila direktorica Turističke zajednice područja Centar svijeta Petra Međimurec, u posljednjih nekoliko vikenda Welcome Spring okupio je preko 2.000 ljudi, pa su u Gradu i Turističkoj zajednici itekako zadovoljni odazivom.
-Ludbreg je uistinu krenuo
Nedjeljno jutro bilo je rezervirano na Canicross trail - utrku koja se u Ludbregu održala po prvi put u organizaciji Turističke zajednice područja Centar svijeta i SRD 315 Sjeverozapad.
Riječ je o utrci koju trče čovjek i njegov pas.
Ako je pas najbolji čovjekov prijatelj, a čovjek voli trail trčanje, onda je lako moguće da je pas i najbolji trkačev prijatelj. Upravo iz takve ljubavi nastao je Canicross – trail trkačka disciplina u kojoj sudjeluju čovjek i njegov pas.
Canicross je nastao iz izvansezonskih treninga pasa koji se bave zimskim sportovima no ubrzo je postala popularna među rekreativnim trkačima (i njihovim psima). Koristi su mnoge, kako za čovjeka i psa, a uz trening, kretanje i zdravlje za
u smjeru aktivnosti na otvorenom, od trčanja, veslanja, planinarenja, pa čak i do lagane šetnje za sve. Interesa za rekreaciju na otvorenom itekako ima i dosta smo zadovoljni odazivom i trkača i veslača, a ono što posebno veseli i djece – rekla je Međimurec.
Utrku je pratio i gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić koji je izrazio zadovoljstvo viđenim.
-Ova je utrka zapravo poziv svima da se bave sportom, da trče, da hodaju ili voze bicikl. Staza je malo drugačija od prošle godine, dinamičnija je i manje dosadna, a ova gradska utrka tradicionalno je vezana uz dan Grada i početak proljeća te je okosnica mnogih sportskih događanja koji se vežu uz nju – pojasnio je Bilić i dodao kako se zahvaljujući Welcome Spring festivalu u Ludbregu, uz utrke, razvijaju i kajakaštvo, planinarenje pa i neke nove discipline.
oboje, posebnu draž daje i duboka povezanost koju i vlasnik i njegov četveronožni suputnik razvijaju kada nadilaze vlastite fizičke granice, borave u prirodi i dijele zajednička iskustva.
-Kroz mjesec dana pozivamo ljude da budu aktivni, da se bave sportom, razmišljaju sportski i istovremeno da razmišljaju o svom zdravlju, što smatram da je najveća vrijednost ove manifestacije. Za nas ona istovremeno ima i turistički značaj jer nam u Ludbreg dolazi mnogo ljudi, neki ovdje i noće, a upravo je cilj da se ove naše staze koriste tijekom cijele godine – zaključio je Bilić.
Trčale se dvije staze nešto drugačijih ruta od prijašnjih.
Kao i svake godine, trčale su se dvije utrke - glavna utrka na 10 kilometara koja se ujedno bodovala i za Kup sjeverozapadne Hrvatske te utrka od 4 kilometra za građane rekreativce. Obje utrke startale su u 15 sati s Trga svetog Trojstva gdje je ujedno i bio cilj.
Prvi su u cilj utrčali muški natjecatelji utrke na 4 kilometra - Leon Milner (13:39), Dominik Šprem (14:05) i Dario Posavec (14:24). Kod žena najbrže su bile Dubravka Horvat (16:35), Ana Goričanec (17:08) i Lucija Sačer (17:23). U navedenoj utrci sudjelovao je 131 natjecatelj.
U poslijepodnevnim satima istoga dana na Otoku mladosti okupila se ekipa spremna za jedan sportski pohod po ludbreškim bregima. Većina ih je imala ruksake na leđima i štapove u rukama iz čega bi i slučajni prolaznik zaključio da se radi o nordijskom hodanju Nordijsko hodanje sve je popularniji oblik rekreativne fizičke aktivnosti, prilagođen svim uzrastima i svim tipovima ljudi.
To je hodanje nadopunjeno korištenjem posebno dizajniranih štapova koje donosi brojne koristi za tjelesno i mentalno zdravlje sudionika. Nordijsko hodanje u Ludbregu promoviraju članice Udruge 'Narcisa' koje svake godine na ovaj način sudjeluju u Welcome spring festivalu, najvećem outdoor festivalu u Varaždinskoj županiji. Start njihovog druženja
U utrci na 10 kilometara sudjelovalo je 147 trkača i trkačica. Od muškaraca najboljima su se pokazali Neven Jurković (35:26), Stjepan Petrović (36:26) i Marko Poljanić (36:58). Kod žena najbolje vrijeme su imale Simona Jamrošić (38:29), Anica Sitar (44:01) i Monika Jalšovec (48:00).
s prijateljskim udrugama i sudionicima koji su pristigle iz Goričana, Varaždina, Strmca, Preloga, Orehovice i Nedelišća bio je na Otoku mladosti. Sudionici su mogli birati između dvije staze, kreće od 5 kilometara i duže od 10 kilometara.
Dojmovi su bili pozitivni, kako kod organizatora tako i kod sudionika.
- Predivan dan u prirodi, na svježem zraku s pozitivnim ljudima. Od srca puno hvala na pomoći svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji. Danas smo svi bili nordijski hodači prelijepim ludbreškim krajolikom. - tom je prigodom istaknula predsjednica Udruge, Gordana Loparić.
Ne sumnjamo kako će se tradicija nastaviti i iduće godine te privući još više zaljubljenika u ovu vrstu aktivnosti.
Napomenimo još i kako je najmlađi sudionik utrke bio sedmogodišnji Edi Ciler, a poziciju najstarijih dijele Zvonko Cmrečki i Halili Kamer rođeni 1946. godine u rujnu. Razlika u starosti je svega 8 dana, stoga su organizatori odlučili nagraditi ih obojicu.
U organizaciji Orijentacijskog kluba Varaždin i Turističke zajednice područja Centar svijeta protekle subote održano je natjecanje u orijentacijskom trčanju, sve popularnijem oblik trčanja u kojem je cilj u što kraćem vremenu, uz pomoć karte i kompasa, proći sve kontrolne točke postavljene na nekoj stazi u prirodi ili gradskom okruženju. Po dolasku na svaku kontrolnu točku natjecatelji potvrđuju svoj prolazak, a pobjednik je onaj koji najbrže obiđe stazu uz uvjet da je obišao sve kontrolne točke zadanim redoslijedom. Sport je to za čitave obitelji, ali i za pojedince svih uzrasta. Pozitivna strana orijentacijskog trčanja je da osim samog trčanja pomaže razvijanju kognitivnih sposobnosti, orijentacije u prostoru, brzog donošenja odluke i odlična je aktivnost za duh i tijelo.
Sudionici su se natjecali u sljedećim kategorijama MŽ 12, 16, 21, 35, 45, 55, 65, OPEN. Kategorija OPEN bila je otvorena
za sve zainteresirane, bez obzira na dob, spol i spremnost. Start i cilj bili su na Otoku mladosti, a kontrolne su točke bile raspoređene po njegovoj okolici.
Nakon ovog organizacijski odličnog pothvata, vjerujemo kako će i u našem kraju porasti interes za bavljenje orijentacijskim trčanjem. Uz odličan teren koji nas okružuje tu su i entuzijasti koji su svoje znanje spremni prenijeti mlađim generacijama.
Posljednja nedjelja u mjesecu bila je rezervirana za gravel biciklističku utrku koja je okupila 102 natjecatelja. Start utrke bio je na Otoku mladosti u 11 sati. Kružna ruta vodila je od ludbreških ravnica i livada preko šuma Crne Gore do vrha Kalnika te nazad do Ludbrega. Očaravajuća priroda i uglavnom makadamski putevi duljine 77 kilometara i s 1300 metara penjanja pružali su izazovno i uzbudljivo biciklističko iskustvo.
- Gravel je specifičan oblik biciklističkih utrka koji je nastao s ciljem da se biciklisti maknu s prometnica. Većinom se vozi sporednim prometnicama, makadamskim i šumskim putevima. Gravel pruža uživanje u prirodi tijekom vožnje, a natjecateljski duh iako prisutan nije primaran. Važna značajka gravel vožnje svakako je i turistička priča jer natjecatelji upoznaju nove krajeve – rekao je Bruno Radotić, iz BSK Trail koji je organizator utrke.
Za bicikliste su na stazi bile pripremljene tri feed zone na kojima su mogli nadopuniti bidone izotoničnim napicima i vodom te se poslužiti hranom. Iako je rok za završetak utrke bio 5 sati, prvi biciklist u cilj je ušao već nakon 2 sata i 59 minuta.
Ovogodišnja novost bila je ebike kategorija u kojoj su nastupila 2 natjecatelja.
Unatoč kiši obilježen Dan narcisa
Unatoč kišnom vremenu, u organizaciji Udruge Narcisa – žene u borbi protiv raka dojke protekle je subote na Trgu Svetog Trojstva obilježen Dan narcisa, akcija kojom se nastoji podići svijest o borbi protiv raka dojke.
Iako je prvotno program bio zamišljen uz nastup dječjih plesnih skupina KUD-a Anka Ošpuh, vremenske prilike to nisu dozvolile pa su članice Dan narcisa obilježile tradicionalnim druženjem kod štanda prepunog narcisa.
Podsjetimo, cilj ove akcije je podizanje društvene svijesti o važnosti preventivnih pregleda dojki u svrhu ranog otkrivanja raka dojke i, posljedično, smanjenja smrtnosti. Tog se dana prodaju narcise, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke.
OD BATTHYANYJA DO NEWTONA čez očale mlinarovoga sina
danje mlinske turbine bilo za dobro jutro i lefku noč. Turbina je tirala elektromotora velkoga kak Fiček, a te je prek remenja i koloturi tiral celoga mlina na tri kate. Kaj je elektrike preteklo je išlo v žice i v grad.
Najbole bu da mom na početku rečem - ja sam mlinarov sin. Živel sam v Kalnički vulici na kraju koje je mlin, a pod kojim je bil vrbik v kojem sam rasel. Z tem sam mlinom nekak celi život svezani. Poznamo se. Dobro se poznamo. Negda jako zdavnja su Batthyanyji imeli mlina, navodno od jezero osamsto osamdesete. Tomu njihovomu mlinu se dogodilo nekaj kaj se retko kojemu mlinu more dogoditi - ostal je na suhomu. Bednja je premenila korito, meandrerala! Tak je na priliku delala i Drava pri Legradu, pak je Legrad bil čas na levi, čas na desni obali. Ali dok je Bednja od Batthyanyjevoga mlina jemput odišla drugim putem, več se je ne vrnula k njemu. Pred jeno stodvajst let ga je, takvoga nasukanoga i suhoga, Edmund Batthyany prodal Đuri Kerstneru koji ga je za drugih pet let predelal na čigre. Znači, imel je kotača do kojega su dopelali vodu z Bednje po kanalu, a te je kotač tiral mlinskoga kamena. A i struju je delal. To je kak se pripoveda bil prvi takov mlin v celi bivši državi. Bile su i z njim peripetije, gori-doli, sim-tam, a v drugomu svetskomu ratu je zgorel. Jezero devetsto pedeset sedme je pošteno zrenoverani, modernizerani i nadograđeni i dobil je novu elektranu (bar mislim) z Kaplanovom turbinom (jeni veliju s Francisovom, ali Kaplani su v večini). Ja sam se rodil šezdeset šeste, a negdi okoli sedamdesetih mi je brn-
Dve su stvari zakaj mi je mlin važni. Prvo zato kaj smo mi deca z Kalničke, “topličke” i “koprivničke“ vulice tu živeli vu tem vrbiku, pili smo z Bednje, gacali po njoj, naganjali se točno tam pre mlinski turbini. Družba Pere Kvržice, Junaci Pavlove ulice, Uzbuna na zelenom vrhu, Vlak u snijegu i te fore, to je bila nula za naše dečešinske dane. Kauboji, indijanci, Tarzani, hižice na drevu, stuleni biciklini, ribičija, zdrapane hlače, porezane noge, potrte glave, lovci, skrivači, svirale, strelice i luki, naganjanje golubov, puno stvari kaj se “ne sme”, a največ od sega v žilama ostane spomen na smeh i veselje, čistu nepokvarenu dečešinsku “bezbrigu”. Detinjstvo kakvo denešnja deca moreju gledati samo na filmu, če bi vgasili mobitela, a osetiti ga nemreju nigdar. V sim tim putešestvijama je cele naše dane pratilo to mlinsko zujanje i brujanje. “Pod turbinom“ je bilo ono mesto gde se zviška Bednja z kanala pretakala na malu terasu z koje je padal vodopad. Dok se toga zmislim zazdeni me za noge. Nema nas puno koji smo po tomu hodali i gacali, nadvikivali se z mlinskim agregatom, a pod tabanima se beton stepal od siline. Trebalo se vupati. Mi smo tu pripadali i če bi ko pital gde smo doma, rekli bi - pre mlinu.
A drugo, kak sam rekel, moj je japa bil mlinar. Zvučil za VKV - visikokvalificeranoga mlinara. Hodal je v Zagreb na doškolovanje, sedamdesetih, dobil je slučajno i z pendrekom dok su “proljećare” rastiravali, ali zbavil je. Postal je onda vođa smene. A ja sam, od gda pam-
tim, hodal z njim v mlin. V ono vreme je nekakva “zaštita prava djeteta“ bila “pazi kaj se malomu kaj ne dogodi“. A kaj bi se meni dogodilo, meni koji sam znal pasti z beciklina, koji sam na parmi z tri metre skakal na bale krme, koji sam z bora na smreku prehađal kak ververica, koji sam črešnje dosegel na najtenšemu vrhu, koji sam bos bežal po šodru, a mogel sam hračnuti dva metre daleko. Kaj bi se meni moglo dogoditi? I nigdar se neje. No zato sam v mlinu znal sakoga kuta, farbu, duhu i zvuka.
Mlin je jena živa hiža. Ta turbina je halapljivo pogatala Bednju i vrtela se kak mlazni motor. Krila su se na tem rotoru mogla regulerati prek jenoga kotača, tak kaj ju je voda bole ili menje grabala. Tu, v tem prostoru gde su bili instrumenti, žaruljice i cajngeri tu je ružilo kak da grmi, a agregat se vrtel kak se žarke strele. Galender na štengama je vibreral, a ne se bilo moči spominati od tutnjave. Tu se delala struja koja je išla do jenoga motora v podrumu, z njega se vrtela duga osovina na kojoj su bili koloturi. Na njima remenje skrižano na se načine i jen glavni remen koji je išel čez luknju v plafonu v prizemlje, tak dale. Prek remenja i osovini prenašal se pogon na saku mašineriju. Mlin je bil kak da bi se čovek smanjil i zišel ve nekakvu vekericu. Remeni, zupčaniki, valjki, transportne cevi, puhalini, sita, da ne nabrajam. Pšenica bi prek elevatora dohajala na najvišeši kat, tu je bil “sihterpod„ (“sichter boden“ - etaža sa sitima). Sita su bila kak velike trimeterne škatule, koje su visele na sajlama, z velkim vodoravnim zamašnjakom. Vrtel se dva tri kruge v sekundi i z tem je celi te sklop sita kružil i natepal se. Zmislim se, za sito bi se prijal z rokom. Če sam ju držal labavo, lepo je pratila sito koje je kružilo, ali če bi roku zravnal i za-
tegel, onda je i mene cukalo tak kaj su mi se lasi frkali i šumelo mi je vu vuhima. Namestilo mi je se kosti, ali to je navek bilo zabavno.
Na najnižešemu katu je bil “valcpod“ (“walze boden“ - etaža s valjkima), nad njima su bile široke prozirne cevi po kojima su materijali išli doli. Na prve dva pšenica, na drugima več nekaj malo zmleto i tak dale. Cela ta stvar je po elevatorima išla gori, a po cevima nazaj doli. beskrajno kruženje da bi na kraju “tam negdi“ v nekakvomu spremniku završavale poseje, “nuler”, “cvajer“ i se druge vrste melje. Ko je to zmislil, da to tak dela kak vurica, saka mu čast. Valjki su bili železni i vrteli su se tak kaj si jih ne niti videl. Ružilo je i brndalo, ali ja sam tu dihal s veternicama, vrtel se z valjkima, zvonil po cevima, stepal se ze sitima, spuščal se po galenderu, nosil jegera za gablec i brisal si nosa v rukav. Gledal sam kak japa namače melju i navlači ze špahtlinom na drvene pločice kaj bu prekontroliral farbu. Če je ne bila ista kak uzorak, obrnul je za frtal kruga jenoga kotača na valjku i odišel dale. Dok bi pukel remen, bil je zastoj, trebalo je nabaviti komad remena, zlohati mu luknje i strganoga zašiti z kožnom trakom. V jesen bi listje zaštopalo rešetku na kanalu pak je turbina kihala. Japa bi čistil z velikim zubačama koje sam ja ne mogel zdiči. Dok je voda pala, obrnul bi kotača na turbini i cajngeri bi se zdigli. Za se je to moj japa hodal v Zagreb dobiti z pendrekom. Makar je v tekama imel proračune mase i kemijske formule za kiselost melje, to mu ni trebalo.
Na starem delu mlina, tam gde je čigra negda tirala mlinskoga kamena, jenoga remena su prepelali na velko mlinsko kamenje. Tu je se bilo nekak starinski, samo drevo i kamen i tu se mlela samo kuruza. Neje
bilo tak glasno, samo su kameni pomali škrgutali točno kak negda na starim vodenicama. Jena letva na kamenu bi saki krug tresnula gori po točeru i natempla malo kuruze v luknju od kamena. A doli, kat niže bi v jenu kištru sipalo brašno, v drugu šrot. Tu si čovek zapamti kak točno diši zmleta kuruza. Če nisi tam, toga mirisa više nigdi nemreš tak dobro čuti.
Eh, sentimenti. Da bi mogel vrnuti vreme pak da električno srce v mlinskem podrumu još jemput gene i zbudi kotače i lopatice, da vodopad zašumi i da me sito na sihterpodu još jemput dobro stepe i odseje mi se ono kaj ne vredi, a ostavi se ono za kaj se vredi boriti i za kaj vredi živeti. Ali nikaj. Mlin je osamdesetih zamuknul i na te kraj grada je pala tišina. I vodopad je nekak kilavi pak se nadam da bu jenoga dana nazaj zaživel, za spomen i za ugođaj. Dok su došla vremena trke za penezima, mlin je došel v čudne biznise, propal, ostal ostavleni na rubu grada. Nove družbe su se dosetile celoga ga zašarati, spotrti mu obloke, strgati remenje i cevi. I mene boliju rame i koleno, i srce mi preskače, valjda to tak dojde zletima.
Ali proleče me navek zbudi, pak tak i mlinu ovo proleče dohajaju nove i dobre vesti. Doživel bu još jenu renesansu, ali ne više kak mlin. Od trdoga je materijala, pak če je zdržal su besnu mašineriju, zdržal bu i moderni školski centar v kojemu budu nekakva druga deca delala nekaj drugo. Batthyanyjev mlin je bil negda med prvim mlinima, bil je prvi na Kerstnerove čigre, onda pak prvi na Kaplanovu elektranu, a zutra bu prvi imel Newtonove sobe bar v jenomu delu. No to bu pak jena druga priča. Srečno mu i moderno bilo.
(A. Horvat 3/2023.)
Uskrs kuca na vrata
Uskrs je najvažniji kršćanski blagdan kada vjernici slave Kristovo uskrsnuće. Oni vjeruju da je Isus trpio, umro na križu i bio pokopan, no nakon trećeg dana uskrsnuo je. Prije proslave samog blagdana Uskrsa, vjernici u Velikom tjednu slave posljednja dva dana Isusovog zemaljskog života. Tako se na Veliki četvrtak prisjećaju Isusove Posljednje večere kada Isus objavljuje svojim učenicima da će ih jedan od njih izdati. Veliki petak je prisjećanje na Isusovu muku, odnosno na njegov križni put i smrt na križu.
U NASTAVKU DONOSIMO JOŠ NEKE SIMBOLE USKRSA
Uskrsni blagdanski stolUskrs postaje obiteljsko slavlje za obiteljskim stolom. Unos proljeća u obiteljski dom, osobito kroz cvjetne bukete, najčešće od bijeloga cvijeća, i ukrasne voštane svijeće, redovito bijele boje, bijeli stolnjak, dekorativni prilozi na stolu, u zajedništvu s pisanicama i ostalim darovima iz prirode, stvara uskrsno ozračje. U svečanom obiteljskom ozračju prvo jutarnje jelo koje se posluživalo bio je uskrsni blagoslov, iz uskrsne košarice, odnosno hrana koja se nosila na blagoslov na uskrsnu večernjicu (uskrsnu subotu) ili na uskrsnu jutarnjicu (jutarnju misu na Uskrs). Uskrsno jelo posluživalo se kao uvod u uskrsni objed koji je bio posebno svečarski pripremljen.
groba na uskrsno jutro. Kao što pile samo razbija ljusku jajeta i izlazi u život, tako je i Krist raskinuo tamu groba, „razbio“ grobni kamen i izišao u život.
Jaja su se u prošlosti bojila prirodnim bojama od kojih je najraširenije bojenje ljuskama luka.
proljeća. U germanskoj tologiji zec je također bio prati lac Ostare, boginje proljeća.
Izrada prvih jestivih zečeva ili kunića također nastaje u Njemačkoj, početkom 19. stoljeća. Uskrsni zečić (ili kunić) u hrvatski uskrsni običaj došao je upravo iz germanskoga područja. Zec je prema kršćanskom pučkom običaju glasnik Uskrsa. Kao što se zec, nakon zime, iznenada pojavi u proljeće i tako najavi ljepše i toplije dane, tako se i Krist, nakon muke i smrti, kao uskrsnuli iznenada pojavio među svojim učenicima.
U većini zemalja diljem Europe crkvena zvona prestaju zvoniti na Veliki četvrtak. Ona miruju u znak sjećanja na Isusovu muku i smrt. Ponovno počinju zvoniti na Veliku subotu kao veseli glasnici Isusova uskrsnuća. Križ je simbol kršćanske vjere, a podsjeća nas na Isusovu smrt na križu nakon koje je treći dan uskrsnuo. Ljiljan podsjeća kršćane na Isusovo uskrsnuće. Sam ljiljan koristi se u različite svrhe u uskrsnom vremenu, a ujedno je i simbol čistoće Blažene Djevice Marije. Osim ljiljana, sunovrat, narcise i tulipani također su simboli Uskrsa. Njihovo cvjetanje u proljeće simbol je Isusovog uskrsnuća. Isus je predstavljen kao Dobri pastir koji pazi na svoje ovce, zato janje je simbol Uskrsa jer dolazi na svijet u proljeće. Uz janje, zečevi nas također podsjećaju na proljeće i novi život, a ujedno su bili omiljene životinje proljetne božice Eastre. Simboli Uskrsa su nezaobilazna jaja, odnosno uskrsne pisanice. Bogato i šareno ukrašene neizostavni su dio svakog blagdanskog stola, a simbol su proljeća i znak novog života. Ostali simboli su svijeća koja daje svjetlo i rasvjetljuje tamu, grančice palme i masline kao simbol mira, kruh i vino kao znak sjećanja na Isusovu žrtvu.
Uskrsni doručak
Sirnica - Sirnica ili pogača (pinca) uskrsni je kruh (kolač) u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri. Oblikuje su u kuglu koja se, prije pečenja, premaže žumanjkom i razreže po sredini u obliku križa i pospe šećerom.
Uskrsna košarica za blagoslov hrane - Uskrsna košarica je košarica od pletenoga pruća u kojoj se nosila hrana na uskrsni blagoslov. Sadržaj košarice različit je prema običaju dotičnoga kraja. Nakon što bi domaćica košaricu prekrila stolnicom, najčešće bi u nju stavila uskrsnu hranu, kao što je pogača (kruh), sirnica, pecivo (pince, vrtanj ili pletenica), pršut ili šunka, kuhana jaja (pisanice ili oguljena), mlijeko i sir, vino, sol i šećer, razni začini (kao hren), povrće (kao listovi bijeloga i crvenoga luka)…Negdje su domaćice za blagoslov pripremile samo toliko jaja koliko je članova u obitelji (računajući ponekad i odsutne), a ponegdje se računalo i pokojne članove koje su poznavali. Osobito su domaćice tih dana pripremile mliječna peciva i pletenice, štrukle sa sirom, kolače od dizanog tijesta, sirnice, gibanice, torte, medenjake, razne sitne kolačiće u obliku zečića, kokica i pilića…
Bojanje jaja - Jedan od najpoznatijih običaja vezanih uz Uskrs je bojenje jaja. Taj običaj potječe od poganskih naroda kojima su jaja bila simbol života koji se rađa s proljećem. Ova je simbolika povezana s proljećem kada se nakon zimskoga mirovanja priroda ponovno budi. Za kršćane jaje slikovito izražava „grobnu tišinu“ iz koje izlazi novi život, tj. Isusov izlazak iz
Uskrsno drvce - Kao što proljeće unosi novu svježinu u prirodu, tako i uskrsno drvce simbolizira novi život koji su vjernici zaslužili po Isusovu uskrsnuću. Uskrsno drvce postavlja se u ukrasnu vazu sa svijećom na vidno mjesto u obliku grane zimzelenoga stabla, kao što je maslina, čempres, bor, smreka, koje se ukrašava dekorativnim biljnim ili cvjetnim ukrasima.
Uskrsno janje - Jedan od najpoznatijih uskrsnih simbola je janje. Obično se slika uz zastavicu sa znakom križa i naziva se na latinskom “Agnus Dei” (Jaganjac Božji). Simbol je povezan sa židovskom Pashom. U davnini su Židovi žrtvovali janje za taj blagdan. Prvi kršćani, koji su većinom bili Židovi, povezali su tu žrtvu s Kristovom žrtvom na križu. Radosno pashalno slavlje, kojim se slavilo oslobođenje Židova iz egipatskog sužanjstva, kršćani su usporedili s oslobođenjem od smrti koje im donosi Uskrsnuće. Blagovanje janjeta na uskrsnom ručku u srednjem vijeku postalo je običajem na papinu dvoru, a u mnogim europskim zemljama i dalje traje ta tradicija.
Uskrsni zeko - Zec odnosno kunić u pogansko je doba bio simbol plodnosti, a u anglosaksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi i kunići kao životinje s najbržom mogućnošću razmnožavanja bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska
Uskrsne pjesme - Postoji mnogo crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su “Kraljice neba”, “Gospodin slavno uskrsnu”, “Na nebu zora rudi” i dr. Poznato je oko 100 skladbi, koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od Velike subote do Duhova, ali samo oko 30-ak se pjeva i danas. Godine 1979. započeo je najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe pod nazivom Uskrs fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih.
Uskrsni krijes - Običaj paljenja uskrsnoga krijesa ili “vuzmice” proširen je po cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i drugdje. Nužno je reći da je običaj došao iz poganske, pretkršćanske tradicije, no Crkva takav običaj ne osuđuje. Ona, naime, cijeni što je u tradicijama pozitivno i vrijedno, a paljenje vatre u rano uskrsno jutro u sebi nosi posebno snažnu simboliku. U običaju paljenja uskrsnoga krijesa, barem u prošlosti kada je taj običaj prihvatilo i kršćanstvo, ali i kasnije, bila je prisutna plemenita ideja seoskoga okupljanja, pjevanja uskrsnih pjesama i zajedničke proslave toga najvećeg kršćanskog blagdana. A sve oko vatre, oko ognja, oko svjetla – a kršćanima je svjetlo – Krist – u sebi ima duboku simboliku. Ona je znak kojim se izriče božanstvo i njegovo djelovanje: oganj prosvjetljuje, grije, sažiže, razara i preoblikuje.
Jaja - Od svih teorija o tome kako je bojenje jaja postalo dio naše tradicije najdraža nam je ona koja slavi dolazak proljeća, odnosno novi život nakon zime te običaj da se tako ukrašena poklanjaju obitelji i prijateljima. Prije su se jaja bojala prirodnim bojama koje bi se dobivale od kora luka, cikle ili peršina. Danas postoji puno više načina kako ih obojiti ili oblijepiti, no mnogi se još uvijek drže tradicionalnih metoda ukrašavanja; primjerice Međimurci koji se mogu pohvaliti svojim prekrasnim crnim pisanicama na kojima su se pisale i ljubavne poruke poput 'Ovo se jaje za poljubac daje'. I oni koji inače baš ne vole jaja, za ovaj doručak pojest će bar jedno ili jajima makar ukrasiti dom. Na tradicionalnom blagdanskom stolu za Uskrs, u skoro svim dijelovima Hrvatske, mogla bi se naći i jaja utaknuta u pletenicu od tijesta ili kruh. Istarska pupica, titola, jajarica ili uskršnji perec samo su neki od naziva za ovaj jestivi ukras na stolu. Šunka - Uz jaja uskršnji stol nezamisliv je bez šunke. Najčešće onu dimljenu samo skuhamo, no tradicionalno se ovakva šunka za Uskrs još peče u kruhu. Po običaju kuha se ili peče u subotu, a pri kraju kuhanja pored nje bi se stavila kuhati jaja. Ovakva šunka od davnina se sljubljivala s kuhanim jajima, mladim lukom i svježe ribanim hrenom.
Francuska salata - Neizostavan dio uskršnje trpeze čini i francuska salata. Mnogi u njoj uživaju samo u svečanim prilikama, poput proslave Nove godine pa jedva čekaju Uskrs da se ponovno sretnu. Kada je o francuskoj salati riječ uvijek vrijedi ona 'o ukusima se ne raspravlja'; s dodatkom vrhnja ili ne, s više krastavaca ili izbacivanjem nekog od ključnih sastojaka samo su neke od neumornih rasprava u koje se možete upustiti tijekom uskršnjeg doručka. No na kraju, zapamtite, svi su mišljenja da upravo njihova mama radi najbolju francusku.
Rotkvice i mladi lukOvom malo 'težem' doručku nego što smo svakodnevno navikli, svježinu daju rotkvice i mladi luk. Mnogi od nas ove namirnice cijelu zimu čekaju kao ozebli sunce, a njihovim dolaskom znamo da smo na samom pragu proljeća tako da će se sigurno naći na svakome stolu. Ovi vjesnici proljeća svojom ljutinom, ali i slatkoćom odlično se slažu sa svim prije navedenim uskršnjim delicijama.
Pinca ili sirnica - U Dalmaciji uskršnji doručak ne može proći bez sirnice, a u kontinentalnoj Hrvatskoj poslije obilnog doručka neki će se još zasladiti i pincom. Od slastica na blagdanskom stolu u Sjevernoj Hrvatskoj mogle bi se još naći orahnjača i makovnjača ili međimurska gibanica.
U Pastoralnom centru održan susret mladih Ludbreškog dekanata
U prostorijama Pastoralnog centra u Ludbregu, treće subote u ožujku, točnije 18. ožujka, održan je susret mladih našeg Ludbreškog dekanata. To je bio dekanatski susret kojim su se okupljeni mladi pripremali za Križni put mladih koji se održavao od 25 do 26. ožujka. Križni put je ove godine prolazio kroz Palovec, Strelec, Držimurec, Turčišće, Domašinec, Gardinovec, Belicu, Novo Selo Rok, kroz Krištanovec, Žiškovec, Zasadbreg do Svetog Jurja na Bregu gdje je održana završna sveta misa. Tema susreta bila je Marijina evanđeoska riječ na upit anđela Gabrijela: „Nek mi bude!” Uz katehezu, mladima je posvjedočila mlada župljanka Ema, a zatim su sudionici nastavili razgovarati u malim grupama. Susret se nastavio slavljem svete mise i euharistijskim klanjanjem.
Poetsko glazbenim performansom obilježili Svjetski dan poezije
Poetsko glazbenim performansom i promocijom knjige „Lađa od lubja“ Ljubice Ribić i Milana Novaka Gradska knjižnica i čitaonica 'Mladen Kerstner' obilježila je 21. ožujkaSvjetski dan poezije.
U svijet našeg poznatog pjesničkog i ljubavnog para uvela nas je naratorica Edita Kutnjak Zlatar, čitanjem ulomaka s njihovih zajedničkih putovanja. Potom su Milan i Ljubica uz prekrasne akorde gitaristice Divne Šimatović čitali stihove iz pjesničke zbirke „Lađa od lubja“.
Ova zanimljiva zbirka je nastala u vrijeme pandemije, dok je Milan svakodnevno putovao na posao u Maribor, ne znajući pri tome hoće li se moći vratiti u Varaždin, jer je postojala mogućnost zatvaranja granice, pa je Ljubica zato svaki dan za njega napisala jednu pjesmu.
Potom su se oboje teško razboljeli, Milan je završio u bolnici. Iako bolestan, imao je potrebu svaki dan Ljubici pisati pjesme, i to mu je, kaže, bila ujedno i terapija.
I kad su poslije ozdravili i stavili sve pjesme na kup, shva-
tili su da je to jedna emotivna priča, jedan zajednički život, priča koja govori o pripadnosti i ljubavi bez suvišne slatkorječivosti i patetike.
Uskrsna radionica u Vinogradima Ludbreškim
Likovno udruženje Ludbreg, Mjesno društvo Crvenog križa Vinogradi Ludbreški i Vijeće mjesnog odbora Vinogradi Ludbreški organiziraju „Uskrsnu radionicu - ludbreška pisanica.” Radionica će biti održana u nedjelju 2. travnja 2023. godine s početkom u 14 sati u Društvenom domu u Vinogradima Ludbreškim. Voditeljica radionice bit će Elvira Štabi-Vidović.
NAJAVLJUJEMO
Ludbergi u čast, program će se održati u subotu, 1. travnja, s početkom u 9:30 na središnjem trgu gdje su na krugovima centra svijeta postavljene pločice gradova-prijatelja. Kao novi grad prijatelj upisat će se turski Kuşadası.
- Poseban program pripremaju i Ludbreške mažoretkinje i Twirling klub Ludbreg. Nakon kulturno-umjetničkog programa krenut će proslava Ludberginog rođendan koja će sve prisutne častiti rođendanskom tortom. Program će završiti zdravicom Ludberginim vinom koje će poteći iz gradske fontane.- otkriva Andreja Horvat iz TZ područja Centar svijeta.
NAJAVLJUJEMO
Ljubav, gubitci i moda je scensko djelo koje su napisale američke književnice Nora i Delia Ephron. Riječ je o nizu monologa, u kojima razne junakinje pričaju priče vezane za odjevne predmete koje su u pojedinim važnim životnim trenucima nosile. U ovom emotivnom inventaru svojih životnih ormara one nam otkrivaju trenutke u kojima su bile sretne ili tužne, u kojima su ljubile i gubile.
Ova predstava nema klasičnu dramsku radnju, ona se sastoji od niza proznih priča koje glumice interpretiraju. Po tome se oslanja na bogatu američku tradiciju storytellinga, posebne vrste kazališta u kojem glumac u monološkoj formi prezentira fabulu koja je napisana u prozi, a koju on oblikuje svojom moći pripovijedanja. Tako u ovoj predstavi pet poznatih hrvatskih umjetnica priča priče o ženskim sudbinama. Iako su to priče iz pera poznate književnice Nore Ephron, one su toliko univerzalne i prepoznatljive, da bi to lako mogle biti priče i svake od njih, kao i od svake žene kojoj se obraćaju. Predstava će u Centru za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” biti izvedena u utorak 4. travnja u 19 sati. Cijena ulaznice je 8 eura, a može se kupiti svaki radni dan u tajništvu Centra za kulturu i informiranje 'D. Novak' i na sam dan predstave sat vremena prije prikazivanja.
Predstavljen najnoviji Podravski zbornik
Sredinom ožujka u Ludbregu je predstavljeno najnovije izdanje Podravskog zbornika koji je tiskan u studenome na 287 stranica. Zbornik je počeo izlaziti 1975. godine, dakle prije 48 godina, a ukupno je objavljeno 1589 autorskih radova. Ova 'Podravska enciklopedija' može se kupiti, ali i posuditi u Gradskoj knjižnici i čitaonici Mladen Kerstner. Osim toga Zbornik pronalazi put do mnogih čitatelja u Hrvatskoj i u inozemstvu koji su rođeni na koprivničkom i ludbreškom području.
-U ovoj značajnoj ediciji čitateljima se otkrivaju mnogi znani i neznani događaji iz našeg ludbreškog područja. Čestitam autorima i urednicima na ustrajnosti i želim da nastave pisati o povijesnim događajima i osobama koje su ostavile svoj trag u ludbreškoj Podravini – rekao je ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić.
-Zbornik se sastoji od nekoliko cjelina. U prvoj cjelini nalaze se stručni radovi, a u drugoj prilozi o događajima i ljudima od posebnog značaja. U trećoj cjelini su književni prilozi naših podravskih književnika kao npr. Božice Jelušić, a u četvrtoj nazvanoj 'Podravske kronike' kritički su prikazani trenutni događaji na koprivničkom i ludbreškom području. Na naslovnici ovog Zbornika je portret našeg poznatog podravskog slikara Ivana Lackovića Croate – rekla je Vesna Peršić Kovač, izvršna urednica Podravskog zbornika.
U ovom Zborniku mjesto su pronašle i četiri teme s ludbreškog područja. Dvije priče o ludbreškoj židovskoj zajednici i o Ludbrežanima koji su spasili židovsku djecu koja su uspjela izbjeći smrt u Jasenovcu predstavio je profesor povijesti Milivoj Dretar.
-Prema podacima s kojima raspolažem u Ludbregu je 1857. godine živjelo svega 20 Židova, a najveći broj, njih 265 zabilježen je 1900. godine. Za vrijeme 2. svjetskog rata živjelo ih je pedesetak, a u Ludbreg se vratila samo četveročlana obitelj Weinlrebe jer su bili u Narodno oslobodilačkoj vojsci. Sedmero mališana je spašeno skrivanjem po raznim familijama. Dosad su priznanja primili Šmidlehneri iz Selnika i Golubići iz Ludbrega. Vrančići su proglašeni spasiteljima, a uručenje priznanja od strane izraelske države očekuje se uskoro - pojasnio je Milivoj.
Milivoj je govorio i o našem slikaru Vladi Potočnjaku iz Struge koji je rođen 1924. godine te će se sljedeće godine, upravo u Strugi, obilježiti stogodišnjica njegovog rođenja. Inače, Potočnjak je živio u Bakru i Rijeci, a autor je nekoliko slikarskih ciklusa.
O četvrtoj ludbreškoj temi govorio je Stjepan Kovaček, autor mnogih samostalnih knjiga koje čuvaju povijesno nasljeđe ludbreškog kraja. Stjepan je govorio o DVD-u Vrbanovec koje je prošle godine proslavilo 120
godina uspješnog djelovanja. Predstavljanje Podravskog zbornika organizirali su Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner te Muzej grada Koprivnice. U glazbenom dijelu programa nastupili su učenici Glazbenog odjela OŠ Lud-
breg, flautistice Darija Rusak i Margareta Virag te klarinetist David Držanić. Stihove o malim i velikim lažima kazivala je Ksenija Mihin koja je interpretativno pročitala i štiklec o Židovima.
Piše: Dražen Vađunec
Uvijek su bili 'posebni'
Međimorec, Strah, Crnković, Kivač, Busija, Zrinski. Kad čujete ova prezimena s velikom vjerojatnošću pogađate da ćemo govoriti o naselju Apatija
Ovo naselje udaljeno je četiri kilometra sjeveroistočno od grada Ludbrega, a najviše stanovnika imalo je 1931. godine kada je popisano 416 duša. Na posljednjem popisu 2021. godine broj ljudi se gotovo upola smanjio te sada u Apatiji u 63 kućanstva živi 230 stanovnika. Za više pojedinosti o ljudima i samom naselju pitali smo članicu Vijeća mjesnog odbora Apatija Mirjanu Novak. Mirjanu smo zatekli na njezinoj parceli na kojoj uzgaja eko lješnjake i češnjak također s eko certifikatom. Osim toga ima zasađene i novogodišnje jelke, a kao i većina mještana, zajedno sa suprugom, bavi se zemljoradnjom i uzgojem žitarica.
-Mi Apatinčani smo uvijek bili posebni. Za vrijeme 2. svjetskog rata poskidana su sva zvona sa zvonika u svim selima jer je trebao metal za proizvodnju streljiva, a jedino smo mi svoje zvono sakrili. To zvono se i dan danas nalazi u našoj mjesnoj kapelici Presvetog srca Isusova koja je zaštićeni spomenik od strane Ministarstva kulture. Kapelica je jedinstvena po hrvatskom pleteru i unutrašnjosti koju je tehnikom žbukorez 1941. godine oslikao varaždinski slikar Julije Merlić. Za uređenje kapelice smo već u tri navrata dobili novce od Ministarstva kulture, a upravo ove godine kreće unutarnja obnova u vrijednosti 10 tisuća eura –rekla je Mirjana Novak.
O mjesnoj kapelici u Apatiji brinu Renata Modrić i Marija Vucković, baš kao što su o se-
oskom igralištu, klupskim prostorijama i nogometnom klubu Dinamo brinuli otac i sin Franjo i Dejan Zrinski.
-Dejan je napravio ambiciozni plan i projekt uređenja tog prostora s nogometnim terenom na kojem su igrali čak i prvoligaški igrači kao npr. Veldin Karić koji je dvije godine nastupao za naš klub Dinamo Apatija. Trebale su se graditi i tribine s popratnim sadržajima, ali je došlo do financijskih poteškoća, narasle su kamate, projekt nije ostvaren pa je ovo zemljište ponuđeno na prodaju kako bi se pokrili dugovi. Grad Ludbreg je na tom području postavio dječje sprave za igru koje će biti izmještene na novu lokaciju u samom središtu naselja. Naime, tu će se, baš ove godine, rušiti dvije dotrajale stare zgrade koje ne samo da nagrđuju naše mjesto nego i predstavljaju opasnost za ljude – pojasnila je Mirjana.
Mirjanu smo zatim pitali o poznatim osobama koje su ostavile trag u povijesti naselja Apatije.
-Našeg domaćeg svećenika Matiju Crnkovića pogubili su partizani za vrijeme 2. svjetskog rata i to je tužan događaj. Ali imamo mi i zanimljivu te istovremeno i šaljivu priču o nastanku nadimka 'Presvetli'.
Naime, ludbreški spisatelj Mladen Kerstner često je boravio u Apatiji gdje je uočio Andriju Hladnića kojega su mještani zvali 'Presvetli'. Naš apatijski 'gospon fulir' uvijek se ponosio kako je u Riz baru u Zagrebu plesao sa suprugom Ive Robića. Zato je Kerstner jednom od svojih glavnih likova u Gruntovčanima Imbri Grabariću 'zalijepio' nadimak Presvetli pa se mi sada možemo hvaliti da se to ne bi desilo da nije bilo našeg mještanina Andrije – rekla je Mirjana. Na kraju ove priče o naselju
Apatija izrazimo nadu da će se unatoč iseljavanju mladih u gradove iz tih istih gradova mnogi vratiti. Naime, svaki ljudski organizam u zrelim godinama traži opuštanje u skladu s prirodom, a Apatija nadomak Ludbrega svakako ima puno toga za ponuditi. Možda neki krenu Mirjaninim putem i započnu baš s eko proizvodnjom koja će u budućnosti biti još više na cijeni.
Na odlasku Mirjana se sjetila i apatinjskih bandistov.
-Molim vas spomenite i njih jer oni su uvijek svirali na svadbama. Ivan Međimorec svirao je trubu, Đuro Žugec harmoniku, Antun Stanko violinu, Josip Crnković svirao je gitaru i pjevao, a Rudolf Denačić bubnjeve. Naši mužikaši su nekad bili jako popularni baš kao i Kerstnerova televizijska serija 'Dirigenti i mužikaši. A možda je Kerstner scenario za tu seriju napisao upravo zbog naših mužikaša – završila je Mirjana.
Ova priča ima dva završetka. U drugom završetku autor ovih redaka prisjetio se još jedne zanimljivosti koja karakterizira baš Apatiju. Poznato je da u svim naseljima kućni brojevi na desnoj strani ulice imaju parne brojeve, a na lijevoj neparne. No to nije slučaj u Apatiji. Ovdje su s obje strane glavne ulice neparni brojevi, a ulica koja s glavne skreće u desno prema nogometnom igralištu s obje strane ima parne kućne brojeve. Piše:Dražen Vađunec
ŠTITIMO I ČUVAJMO SVOJU BAŠTINU!
Što i koliko našoj lokalnoj zajednici znači
parohijska crkva svete Petke u Bolfanu?
Vjerujem da je većina nas stanovnika ludbreškog kraja nebrojeno puta prošla cestom za Koprivnicu pored parohijske crkve sv. Petke u Bolfanu. Ponekad smo možda i skrenuli pogled prema njoj privučeni neuobičajenošću njene vanjštine. Vjerojatno smo se pri tome ponekad i zapitali kako da je baš ovdje sagrađena u tom obliku, što se u njoj nalazi i je li uopće u funkciji?! Zašto je tako oronula i zanemarena, zar ju ne bi vrijedilo sačuvati i obnoviti!? Nadam se da će nas ovi redci potaknuti na razmišljanje i djelovanje.
Kada je sagrađena crkva svete Petke u Bolfanu?
Parohijska crkva sv. Petke (Paraskeve) u Bolfanu smještena je na blagoj uzvisini s južne strane glavne prometnice i neposredno uz pravoslavno groblje. Do nedavno je bila okružena zelenilom, a od ceste do nje je vodila aleja stasitih čempresa. Građena je od 1935. do 1939. godine u stilu manastirskih crkava (Gračanica). Centralnog je tipa s tlocrtom grčkog križa. Središnji prostor je nadsvođen kupolom s izduženim svjetlicima. Nad ulaznim prostorom se uzdiže niski četvrtasti zvonik. Površina fasade je bogato raščlanjena monoforama i biforama, okulusima, visećim arkadama i vitkim polustopovima.
Po dovršetku gradnje uoči Drugog svjetskog rata crkva nije bila do kraja opremljena inventarom. Nakon 1945. godine ikonostas koji je, prema nedokumentiranim izvorima, bio izrađen za „Kršnjavijevu“ đačku kapelicu gimnazije na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, zbog ukidanja vjerskog odgoja u školama postao višak. Posredovanjem tadašnjih utjecajnih ljudi je prenesen u crkvu sv. Petke u Bolfanu jer je u to doba još uvijek bila bez ikonostasa. Ikone za ikonostas je krajem 19. ili početkom 20. stoljeća naslikao hrvatski slikar Ivan Tišov, autor mnogih religioznih slikarskih kompozicija koji je naslikao velik broj ikona za ikonostase u Plaškom, Požegi, Križevcima i Korenici.
Kako izgleda ikonostas u crkvi?
Ikonostas je umjetnički izrađena drvena pregrada sa svetim slikama „ikonama“ koja u pravoslavnim crkvama dijeli oltarni prostor od prostora za vjernike. Bolfanski ikonostas je visok 5,28 m i širok 6,61 m i ispunjava cijelu širinu apside svetišta. Ar-
hitektonski okvir ikonostasa izrađen je od drveta jele ili smreke te je završno obojan u smeđem tonu. Drvena konstrukcija je ukrašena dekorativnim elementima poput profiliranih okvira i rezbarenih vitica, rozeta, školjaka i stiliziranih cvjetno-lisnih formi te oslikanim ukladama.
zličitim visinskim rasporedom drugog reda ikona postignuta je izlomljena, razigrana završna linija ikonostasa. Za razliku od pojedinačnih ikona s likovima svetaca koji su naslikani na neutralnim pozlaćenim pozadinama, prizori iz života Bogorodice i Isusa smješteni su u otvorenim prostorima, pejzažima s elementima arhitekture. Likovi svetaca su unatoč širokim i punijim slojevima svijetlih tonova boja suptilno modelirani izmjenom osvijetljenih i zasjenjenih područja, posebice u području fizionomije lica i otkrivenih dijelova tijela čime je postignuta njihova produhovljenost.
Tko ga je i kada izradio i po čemu je značajan?
hitektu Zemaljske vlade Vinku Rauscheru, dok je autor stolarskih i drvorezbarskih radova za sada ostao nepoznat.
U kakvom je stanju ikonostas?
Ikone su raspoređene u dva reda. U prvom redu je pet ikona. Na središnjim „carskim dverima “ su ikone s likovima Arkanđela Gabrijela i Marije koji čine kompoziciju „Blagovijesti“. Uz njih su dvije prijestolne ikone „Bogorodica s djetetom“ i „Isus Krist“, a na dvama bočnim „đakonskim dverima“ su ikone s likovima đakona „Sv. arhiđakon Stefan Prvomučenik“ i „Sv. arhistratig Mihail“.
U drugom redu je devet ikona. U središnjem dijelu je „Tajna večera“ i iznad nje „Sveta Trojica“, a sve zajedno nadvišeno je s tri ikone „Raspeti Krist“, „Marija“ i „Sv. Ivan Krstitelj“ koje kompozicijski čine prikaz „Golgote“. Bočno su ikone s prizorima iz Kristova života „Silazak Duha Svetoga na apostole“, „Krštenje Kristovo“, „Rođenje“ i „Vaskrsenje“. Ra-
Sveučilišni profesor na katedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Dragan Damjanović je ikone bolfanskog ikonostasa pripisao hrvatskom slikaru Ivanu Tišovu (1870.-1928.), a datirao ih je oko 1907. godine. Tišov je bio poznat kao autor ikona za mnoge ikonostase koji su se podizali krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prema riječima prof. dr. sc. Damjanovića izradio ih je u „moderniziranom bizantskom stilu“ kompozicijski i likovno oblikujući pod utjecajem umjetničkih trendova zapadne Europe tog vremena, ali s karakterističnom „bizantskom“ zlatnom pozadinom. Zaključio je da se Tišovove ikone mogu uklopiti u kasni akademski realizam s uočljivim elementima secesije. Prof. dr. sc. Damjanović je ikonostas iz Bolfana povezao s ikonostasom u Plaškom te je uočio njihove stilske i kompozicijske podudarnosti kako samog arhitektonskog okvira tako i u oblikovanju dekorativnih elemenata koji su izvedeni drvorezbarenjem. Po tome je zaključio da bi se autorstvo arhitektonskog okvira bolfanskog ikonostasa moglo pripisati ar-
Ikonostas je u vrlo lošem stanju te mu prijeti potpuno propadanje. Drvo arhitektonskog okvira ikonostasa je crvotočno i trošno, posebice u donjim zonama. Rezbareni ukrasni elementi su truli, a na nekim segmentima nedostaju. Pozlaćeni elementi su preslikani imitacijom zlata koja je od oksidacije potamnjela dok je bojani sloj arhitektonskog okvira u dobrom stanju. Drveni nosilac ikona u svim zonama ikonostasa pa čak i pri samom vrhu je jako crvotočan. Bojeni sloj je oštećen od crvotočine, što je naročito vidljivo na pozlaćenim dijelovima. Pozlata i bojeni sloj su prekriveni slojem potamnjelog laka na koji se nataložila prašina i prljavština zbog čega su prizori još tamniji. Ikone na gornjem dijelu ikonostasa su zaprljane izmetom ptica koje su ušle kroz razbijeno staklo i oštećeni pokrov.
Kakav je status crkve i njenog inventara?
Parohijska crkva sv. Petke i njen inventar nemaju svojstvo nepokretnog odnosno pokretnog kulturnog dobra na nacionalnoj razini, ali niti na lokalnoj. Smatram da je crkva arhitektonski jedinstvena na području SZ Hrvatske, a ikonostas predstavlja vrlo vrijedan stolarski, drvorezbarski i slikarski rad.
Međutim, kako je crkva u lošem stanju vlažnih zidova i derutnog pokrova, a njen ikonostas nagrižen crvotočinom koja razara njegovu strukturu i crkvi i ikonostasu prijeti potpuno propadanje. Želimo li
sačuvati taj jedinstven dragulj crkvene umjetnosti ludbreškog kraja trebalo bi što hitnije poduzeti mjere pravne zaštite te ga registrirati kao zaštićeno kulturno dobro našeg ludbreškog kraja, potom crkvu obnoviti po pravilima struke, a ikonostas konzervirati ili restaurirati. Spasimo našu baštinu! Venija Bobnjarić-Vučković, prof. pov. umjetnosti i etnolog
Bravo, Bruno, briljiraš
Deveto izdanje međunarodne utrke Crazy Hill Trail koju je organiziralo ŠRD 'BSV Ludbreg' u prvi plan izbacilo je samozatajnog trkača Brunu Hlebara. Bruno je na utrci kojom je započela hrvatska Trail liga i koja je imala status kvalifikacijske utrke za Ultra Trail du Mont Blanc u Francuskoj osvojio senzacionalno drugo mjesto. Pobjednik utrke Matej Nidorfer iz Slovenije bio je brži gotovo zanemarivih osam minuta, a naš Bruno je 34 kilometra pretrčao za 3 sata, 2 minute i 17 sekundi.
-Mene ljudi možda bolje poznaju kao nogometaša jer sam igrao u više klubova na širem ludbreškom području. Igrao sam za Trnje iz Trnovca, Graničar iz Legrada, Plitvicu iz Selnika i Bukovčan iz Velikog Bukovca. Trčanjem sam se rehabilitacijski počeo baviti, nakon nogometne ozljede,
prije tri godine kada smo nas sedmero prijatelja počeli trčati po dravskom nasipu. Čak smo si iz zezancije dali ime Trkački klub PPSJ (Probaj popit samo jednu). Trčanjem se ozbiljnije bavim tek tri mjeseca i to kao član AK Varaždin. Treneru Josipu Lackoviću me preporučio Zoran Križanić nakon što sam mu 'puhao za vrat' na prošlogodišnjoj Kros ligi gdje je on bio prvi, a ja drugi - rekao je Bruno Hlebar.
Želimo naglasiti činjenicu da je Bruno sa svojim prijateljima jedan od pokretača utrke 'Cener tri rijeke' koja je prošle godine okupila iznenađujuće velik broj natjecatelja.
-Sada u ožujku idemo dalje na utrke koje se boduju za prvenstvo Hrvatske. Prva na redu je kros utrka u Medulinu. Tre-
Iva na EP, Rene osvojio prvo mjesto
Iva Gerić nastupila je sredinom ovog mjeseca na EP za mlađe seniorke (U23) u rumunjskom Bukureštu. Iva je nastupila u kategoriji do 65 kg i u prvom kolu je hrvala protiv Ukrajinke, koje je prošle godine u ovom uzrastu bila europska prvakinja i treća na svjetskom prvenstvu. Prva runda bila je prilično izjednačena, čak je Iva i prva povela. No, u drugoj rundi ponestalo je snage i na kraju Ukrajinka uvjerljivo pobjeđuje. Očekivalo se da će Ukrajinka proći u finale, čime bi Iva dobila priliku kroz repesaž nastaviti borbu za medalju, no u borbi protiv Francuskinje se prilikom jedne akcije ozlijedila, što
je francuska hrvačica iskoristila i izbacila Ukrajinku, a samim tim i Ivu, iz daljnjeg natjecanja. S obzirom da Iva nije u punoj formi, pošto zbog bolesti nije bila u stanju odraditi ciklus priprema u punom obimu, nije nikakva tragedija ovaj relativni neuspjeh. Okrećemo se nastavku sezone, a već za mjesec dana
Ivu očekuje nastup na seniorskom prvenstvu Europe, na domaćem terenu, u Zagrebu. I još jedna vijest iz muškog hrvanja, Rene Dulikravić nastupio je na
1. turniru međunarodne kadetske lige u Sesvetskom Kraljevcu, i osvojio prvo mjesto u kategoriji do 55 kg, s tri uvjerljive pobjede. Piše: Neven Jerbić
niramo naporno i vjerujem da ćemo postići dobre rezultate. Što se nogometa tiče mislim da je gotovo s tim jer u nogometu se dešavaju ozbiljne ozljede, a osim toga ne može se i jedno i drugo. 'Cener tri rijeke' ćemo organizirati ponovno to je već dogovoreno za 24. rujna – pojasnio je Bruno. Na kraju valja istaknuti i vrijedan rezultat našeg Zorana Križanića koji je na Crazy Hill Trailu zauzeo četvrto mjesto s 57 sekundi zaostatka za Brunom. Inače, Bruno i Zoran su jako dobri prijatelji i uoči utrke zajedno su se zagrijavali, a autor ovih redaka može posvjedočiti da su na zagrijavanju pretrčali najmanje pet kilometara i to visokim intenzitetom. Čestitke za obojicu.
Piše: Dražen Vađunec
Pretkadeti Grafičara u društvu najboljih
Nastup pretkadeta Košarkaškg kluba 'Grafičar' u Jedinstvenoj ligi, u društvu košarkaša Cibone, Splita, Zadra, Cedevite svakako je rezultat vrijedan pažnje. Iako se potajno nadalo plasmanu među četiri ekipe izgleda da će se ambicije i snovi morati malo revidirati. Naime, nekoliko poraza u zadnjim trenucima odmaklo je Ludbrežanina od plasmana na Final four. Posljednji odigrani turnir bio je u Kastvu kod Rijeke. Razgovarali smo sa šefom košarkaških operacija u ludbreškom klubu dr. sc. Tomislavom Horvatom.
- U Kastvu smo lijepo ugošćeni. U prvoj utakmici protiv
Cibone gubili smo 11-0. Vratili smo se, poveli, bili u egalu gotovo do kraja utakmice. No, na kraju smo ipak morali priznati pobjedu Cibosima. Nakon toga uslijedila je utakmica protiv domaćeg Kastva. Tu smo očekivali nešto više, no izgleda da smo se malo previše potrošili u prvoj utakmici. I opet takvi, u nešto slabijem fizičkom stanju, bili smo u igri za pobjedu do kraja. Neizvjesna završnica, i na kraju zaslužena pobjeda. Ne volim isticati pojedince, no svi znamo da su Filip Crnković i Matija Bačani glavne poluge naše ekipe. - kaže Tomislav Horvat. Pred Ludbrežanima je i or-
ganizacija jednog kruga ovog prvenstva koje se igra na turnirski način.
- U travnju 22. i 23. smo domaćini Olivi iz Vodnjana i Pazinu. Tu se ekipe na nivou Cibone u ovom uzrastu što je dobro i opet nije dobro za hrvatsku košarku jer je to donedavno bilo nezamislivo. Nadam se dobrim partijama, bitnije mi je dobro izgledamo nego da polučimo koju pobjedu. A, onda i posljednje dvije utakmice protiv Cedevite i Splita bit će prava nagrada za našu mladu ekipu koja će, nadam se, ostati na okupu.Puno sreće našim dečkima.
Piše: Neven Jerbić
Duga tradicija ludbreškog kajakaštva
U sklopu Welcome spring festivala u Ludbregu svoje aktivnosti imali su kajakaši te oni koji to žele postati. Rijeka Bednja pamti i one koji su pokretali taj sport u Ludbregu prije četrdesetak godina. A, priča je krenula ovako. Tamo 1981. prestao je s radom Izviđački odred u Ludbreg što je ponukalo tadašnjeg „šefa“ omladine Srećka Zagorca da pokrene nešto novo.
-Zajedno s Dušanom Dulikravićem došao sam na ideju da pokrenemo, bez ikakvih korijena, kajakaški sport u Ludbregu. Naime, ovdje se samo znalo za „čone“ i tzv. „kompe“. Primili su nas službeno u Kajakaški savez na konferenciji u Vukovaru. Ja sam bio član konferencije s pravom glasa, predsjednik Dušan Dulikravić, a tajnik Danko Novak.Vrlo brzo klub je dobio i spon-
zora, tvrtku Razvitak koja je pratila ovaj klub za cijelo vrijeme postojanja, dvadesetak godina. Ovaj sport imao je i svoje zakonitosti.
- Morali smo imati trenere, ja sam bio nakon položenog ispita na njemačkom međunarodni kajakaški sudac. Radili smo jako, hvalili su nas i Mađari s kojima smo surađivali, a posebno mi je drago bilo kad smo osvojili drugo mjesto na kajakaškom prvenstvu Hrvatske u juniorskoj konkurenciji. Tad je ikona hrvatskog sporta Matija Ljubek rekao našem treneru Kemecu. - Pa, što radite s djecom da postižu takve rezultate?. - Nastupali smo u Slovačkoj, Mađarskoj, bivšoj Jugoslaviji, prekrasne uspomene za što smo dobili puno nagrada, a ja osobno dobio sam Nagradu za životno djelo. - prisjeća se Srećko Zagorc.
Skupština Podravine
U nedjelju 12. ožujka je u VIP salonu na Gradskom stadionu u Ludbregu održana redovna Godišnja skupština NK Podravina, kojoj su, između ostalih, pribivali ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić te predsjednik ŽNS Varaždin
Nenad Horvatić. Predsjednik
Podravine Dražen Crnković kao prioritet je istaknuo ove godine izgradnju terena s umjetnom travom koji će dati dodatan zamah razvoju nogometnog sporta. Tajnik Namje-
snik informirao je skupštinare da su prihodi prošle godine bili 612.000 kuna, čak i nešto više od rashoda te da su klupske selekcije odigrale 160 utakmica. Horvatić i Bilić izrazili su zadovoljstvo radom kluba, te najavili punu potporu NK Podravina. Skupština je protekla u lijepom ozračju za koji je zaslužna i pobjeda prve ekipe u Virovitici, izborena s više od polovicom domaćih, pretežno mladih igrača.
Piše: Neven Jerbić