Moje pjesme
Ovu pjesmu posvećujem svojoj djeci. Ja sam sretna što vas imam Ja vas volim ,ja vas ljubim srcem svim . Moja sreća vi ste sva ,moja snaga
Radost oko srca titra a u oku suza sja kad Kad moje oči ugledaju vas. O kakve sreće za mene najveće Jos kad čujem glas anđela Kao da mi sunce sja .
Mom Mateju
Ti si došao kao dar s neba Baš kako tvoje ime kaže Ti smješko bakin melem
Bakino zlato malo umiljato Kad zasvjetle tvoje oči smeđe
U mom srcu tisuće zvijezda zatitra Sve te zvijezde obasjavaju mene U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti
U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti
PUTUJU NOĆU 12/v.živaljić +++ Još jedna duga noć. Dolazi tiho, lagano … Sabirem ćutnje na put što poći žele ... Putuju noću, tragove ti prate ... Ne priznaju sile rastavit' što hoće tebe i mene k'o stablo i voće.
Šljiva će teško izrasti na trešnji. Jabuka na kruški, badem na kestenu. Priroda ih stvori, tražit' ne moraju. A ja da ljubim moram naći ženu … … a pčelicu one, da im cvijet opraši. Ljubav je moja negdje sama tužna. Gleda u nebo, svoju zvijezdu mami ... Danju me čeka, a ne spava noću. Vjeruje kako srest ću je u tami. … a ona je moja najsjajnija zvijezda … I TOČNO ZNADEM KAD ĆE MI ZASJATI …
Ali znaj da si imao svu moju ljubav I sav život moj. Ti si ono baš što mi treba Zato ću uvjek šaptat tvoje ime Kao i svih mojih ljubljenih mali duša Voli i ljubi vas baka vaša Ppusica za svakog ima .
Luka
Ti si došaon kao dar saneba ti ljubljeni mali tebe volim kao sebe ti si dio mene Tvoje oći male smješe se Kad me vide ti ljubljeni moj. Okolike sreće kad saznah Da ćeš nam na svijet doć Volim te dječače moj Još si mali ali znaj Da sibakino zlato Zlato umiljato Baš kao i svi moji mali anđeli Budi sretan ti majku svoju voli Jer ona ti život podari Tvoj osmjeh mi daje snagu i moć Za bolje sutra.
Tin
Ljubane moj kuštravi Zlatnim sjajem sjaje tvoje oči Kada plaćeš I suze se kotrljaju Niz obraze tvoje
Ti si jedan u nizu Al ipak na svoj način drag Mali moj kuštravko Volim te isto jako znaj Volim tvoj smjeh i plač I tvoje ruke male Kad sviju se oko vrata mog Ti ljepoto moja Ti si melem za dušu Kada te vidim Sva moja tuga mine U srcu te nosim i volim znaj.
DAVID
Ti mali dječače Što uvjek se smiješ ili plačeš ti Što u srce znaš da diraš I vrlo često nedaš mira Ti lijepi mali dječače Vedrinom sjaje tvoje oči I onda kad se smiješ i Onda kada plačeš Ti si moj melem za srce
Ti si moja snaga i moć Čak i onda kada neželiš mi doć Volim te više od života svog I svakog dana zahvaljujem bogu Što uljepšavaš nam stare dane Neka uvjek osmjeh na tvom licu sja Znaj volim te ja tvoja baka-.
PETRA
Plave oči sjaje u noći Plave oči su ono sto volim ja Ljepotu daju i kad se smiju Ikad suze u njima kriju Ljepotice moja Moje sunce malo Princezo moja moje unuče bajno Ljubim te srcem i dušom svom Dobra mi budi kao što jesi Svoju mamu ljubi ona tije sve Jer jedna je majka na svijetu tom Ljubice moja Dragice moja cvijete moj Nek ruže cvatu naputu tvom
Od srca ti želi za život cijeli Tvoja baka koja te Voli više negoli život svoj
TEBI, POSLJEDNJOJ LJUBAVI Živim posljednju ljubav, sa snovima na liticama ponora, sa stihovima u pjesmama, sa pjesmama u predvorju posljednja vrata što otvara. Ostavljam ti plimu osjećaja u vrtlogu bespuća što nikome ih dala nisam, poklanjam ti sve na što spremna bila jesam, svu nježnost i toplinu svoga tijela okupanu svim zvijezdama svemira, svu prošlost svoju skrivenu oceanskim dubinama u svim virovima svog nemira. Tebi, posljednjoj ljubavi, predajem ...
AKO ME ZABORAVIŠ/NERUDA/ Hocu da znam jednu stvar znas kako je to ako gledam kristalni mesec,crvenu granu spore jeseni u mom prozoru ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji: mirisi,svetlost,metali poput barcica sto plove ka ostrvima tvojim koja me cekaju e ,pa dobro ako malo-pomalo prestanes da me volis i ja cu prestati tebe da volim malo-pomalo ako me odjednom zaboravis ne trazi me jer bih te ja vec zaboravio.
ako smatras dugim i ludim vetar zastava sto prolazi kroz moj zivot i odlucis da me ostavis na obali sreca u kome imam korena zapamti da cu toga dana toga casa dici ruke iscupati svoje korene u potrazi za drugim tlom ali ako svaki dan svaki sat pristanes da mi budes sudbina s neumoljivom slaboscu ako se svakoga dana popne jedan cvet do tvojih usana trazeci me o ljubavi moja ,o moja u meni se sve ta vatra ponavlja u meni nije nista ugaseno i zaboravljeno moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju,ljubljena i sve dok zivis bice u tvojim rukama ne napustajuci moje ...
JOŠ TE ČEKAM Još te čekam ... Još sam tu. Onog trena kada ugledam tvoje oči, tvoju siluetu ... Prepoznam tvoj kao svoj glas. Tog trenutka poći ću za tobom i zauvijek živjeti samo za nas. A sada ... Još te čekam.
Nisam se umorila čekajući jer živim u nadi ... ... opraštajući se sa svima. Onog trenutka kada me pronađeš ostat ću zauvijek nastanjena u tvojim grudima. TI U MOJIM ODAVNO ŽIVIŠ A ja te čekam ... Čekam! Sve ono što sam obećala sebi ponovit ću ti ... Sve ono što je sada moje postat će dio tvojih dana ... A ja, a ja, a ja ... ... ostat ću u tebi. Jer vjerujući u Boga, odavno sam ti i bila obećana ... Dođi! Čekam te ... —
Ćutnje ... Tako snažno struje u nama ... Ljubav je jedini osjećaj kojim ne možemo vladati, a nikada nije zaratila s nama, niti mi s njom. Dopuštamo joj da caruje nama, da se budi, a da zaspala nije ... Uvijek nas vodi u beskraj gdje se savršenstvo čini još savršenijim ... Autor stihova ćuti onu iskrenu nježnost i ljubav na tako predivan način - poezijom. "Ploveći" prostranstvima riječi pretvara i nas u "brod" koji ne izlazi iz "oceana" želja i strasti ... Za vas, dragi moji prijatelji!! "PLOVITE"! AuToR sTiHoVa: Vladimir Živaljić RECI MI ŠTO ĆUTIŠ Samo,
samo reci mi ... Kaži! I sve sam spreman za tebe učinit' ... Sve ono što misliš kako nikad' ne bih. Za tebe ću s neba i zvjezdice skinit'… … i ako treba sasvim se promijenit'. Od Bogu ću, za tebe, i oprost zatražit'. Jer bez tebe kratak mi je vijek. Sve, baš sve sam spreman učiniti ... Moja, moja da budeš cijela … Zauvijek!!!! … SAMO MI RECI SRCE ŠTO TI ĆUTI ... JEDINA. Iskrena budi do kraja. Ruku ti tražim, suze nek' mi briše, ako me voliš kao i ja tebe slobodno mogu padati kiše … velike. … jer suze su tugu isprale mi s lica. Poput sunca sve mi radit' možeš ... Budi eliksir, duši mojoj lijek. Sumnjičav često zato jer te volim i želim da moja budeš … ZAUVIJEK … ◙ polomit ću jednom okove samoće .. i ovom ću biću malo smisla dati.. . Popalit ću svjetla u jednoj tamnoj noći .. tad će tvoje oči poput zvijezda sjati...
Znam da srce trujem, ali moram pitati .. jer taj gorki otrov tuga duše voli... Kad te jednom nađem, od svih ću te skriti .. u trenutke vječne zanosa i boli....♥
SNJEŽNA KRALJICA
Svijet pun snova. Ništa nije kao prije Nikad više neće biti Nije istina da je lakše Samo teže sve teže..... U rukama nosiš sve dodire Najnježnijih ljubavnika I želiš mene Imaš u oćima Onu razigranu iskru Što vara i pali Većers sjeverac jauče do boli Ruka neka ruku traži Nas dv oje zimovat ćemo U toplini doma svoga Znam sigurno su nam Dogorjela jutra i neznamo
što nam nosi sutra Toplina je još tu ali zebe Ja sam već letjela s pahuljama daleko, A snježna kraljica je čekala tebe Idi i ti spašavaj se smrznutu krišku srca negdje otopi Idi i ti ne mučime više i vrati se a sumrak sipi sve tiše. Snježilo je i za mene smetovima, iskrio zameten trag Ostavila sam ti brižljivo nepospremljenu sreću. Snježna je kraljica prekoračila prag.
SUDBINO MOJA Polako i svjesno nestaješ ti I to sto činiš ,činiš iz neznanja Da nisi voljen i da voljeti neznaš O ti sudbino zla ,ti smrti neizbje Ti što činiš od mene.
Danas kad dan se polako stapa u noć Moje srce tvome želi doć A ti ,ti si tako blizu a tako daleko Sudbino moja moj dobri anđele
I ako znam da te volim A to ti ne ću reći Jer i ja znaj imam svoj ponos, A ti ti mi nikad nisi rekao Jer za tebe sam samo stvar
Koju si uzimao aništa nisi davaoJoš jedna godina minu, Još jedna grba na leđima sinu A mi tapkamo u mjestu I ništa si neznamo reći.
Ali znaj u životu je potrebno Tako malo riječi Da bi bio sretan ti i ja I danas na kraju godine ove I dalje že ostati sni neostvareni
A mi gdje smo mi.
KAO TI Kao ti ni jedna zemljom ne hoda ni jedna zemljom ne dise a to me boli najvise... Ne, nikad neces saznati sto osjecam dok slusam nase ploce a tu u meni ima prkosa za sto pedeset godina samoce ti nisi moj, ne, vise nisi moj.. . Valjalo bi poći leći svi su drugi davno pošli, tvoja mati usnula je, čekajuci kad ćeš doći. Svi su drugi davno legli, ugašene sve su sviće, ja bi opet tija biti dio tvoje priče.
ODA JESENI Miriše jesen u lišću kestena Koje lagano pleše na vjetru. Papuk oblači svečano zlatno ruho Dok nad Veličkim gradom plove oblaci I obećavaju sviježinu. Zvone praporci gizdavih konja Dok razigrano voze tuđe svatove. Slušam svečanu tišinu,svetu tišinu U zvuku zvona crkve sv.Augustina. U vinogradima se razliježe pjesma. Toči se vino,naj bolje vino rumeno. To Slavonija pjeva odu jeseni.
Sunčeva zraka Ti si moja najljepša sunčeva zraka što svakim jutrom toplinu mi donosi i ne napušta me nikada prije mraka.....a kad dođe mrak ti moja si najljepša mjesečina sjajna što uvijek mi svjetliš.. .da u snovima mojim nikada nebi bilo mraka. I tako svjetliš mi po cijele noći
dok se jutrom opet ne pojaviš kao moja...najljepša sunčeva zraka...♥
MOM MALOM AN ĐELU
Prolazi još jedna godina evo U mome srcu još je rana Malena ljubavi sunce moje Baka nije ni vidjela oči tvoje Anđeli te uzeli u naručje svoje
Rana ne zacjeljuje i godine ove I ako su drugi ispunili srce moje Na grobu tvome sunce je sjalo Žestinom svom Adugine boje bile su na humku tvom
A ti tako malena Ti si se zacrvenjela Ja sam te vidjela I boli boli rana znaj
Ti maleni anđele moj Čekaj me na nebu Tebi ću doć jer volim te znaj.
KAZNILA ME SREĆA
Dan koji nikad nije došao Da mi vrati pogled na odsjaj Plavetnila oka tvog Bio je najteži znaj
Kroz daljinu vjetar huči Tebe traži u mirisu daljina Nagovoriću vjetar Nagovoriću kišu Da te posjeti Na sve moje prolivene suze Prolivene zbog tebe
Pahulje male koje danas padaju Nagovoriću i njh Da ti pričaju o meni. Dan ako dođe taj dan Da se opet sretnemo Nasmijani pogledom punih suza
Biće divan znaj Zirnula sam nedozvoljeno Preko ramena sreće.
Dan kada će mo hodati Ispod duge poslije kiše Želje će se stapati u jedno A mi ćemo cvjetati od sreće A tvoje oči plave Tražit će odsjaj u mom oku Dan koji nikad neće doći
Da li tvoje oči plave Predosjećaju kišu Nošenu olujom iz daljine I vihorom divljeg vjetra Kaznila me sreća što sam Nedozvoljeno zirnula preko ramena.
ZBOGOM
Došao si rekao zbogom
Duša je moja željela poći Za tobom Srce je patilo Suza se skrivala Te noći došao je kraj Rekao si: Svjet je mali srešćemo se Znala sam da su To prazne rijeći
Vjerovala sam da ćeš doći Ali ti si nestao u noći Sve omo što si odnio sa sobom Bilo je samo zbogom I danas rana u srcu tinja I bol probada dušu Možda voliš me još Jer na kraju svih riječi
Rekao si volim te I ti si otišao zauvjek Voljeti ne znaći otići Otići ne znači
Izgubiti omoga koga ljubiš
PROMRZLA
Ptičica mala na granu Je stala ,promrzlih krila Tužno cvrkutala Nožicama skakutala Gladn i jadna pjevat je stala
Djevojčica mala kroz prozor je gledala Čula je tužnu pjesmu Majku je zvala Mamice draga ptičica jadna Sigurno je gladna
Mama se snašla i mrve kruha Ptičici dala Svako jutro ptičica pjevala Rekla je hvala Na prozor stala Mrve kruha je slasno jela
Jedva je čekalla Da ciča zima prođe
SJENA
Na proplanku šume neke Sjedi sjena sjena tužna Povjetarac mrsi njene kose guste Sjedi sjena i suncu se Oduprijeti neda
Na drvetu mekom u šupljini toploj Mala vjeverica šiške baca I čudi se sjeni nekoj Sjeni nekoj i dalekoj
U dubini duše snene Potamnjele usne njene Potamnjele sve od žudnje i Zamisli neke čudne
U šumi se čuje huka
I sjena se trže iz muka U toj šumi punoj čari I sjena se čudom žari Sjećanja su tu daleka Iz prošlosti neke čudne
Nesta sunca nesta sjene Samo osta suza njena Sama osta u dubini trave neke
¸KRIST NA GROBLJU
Nasred groblja visi tjelo Kristovo Njegov križ nad grobljem je visok A ti čovječe što se tužiš I svoj križ vučeš Zaslužio si ga jer Krist je muku pretrpio
Kristov križ stoji pored drugih križeva Nijema tišina na groblju vlada Po nekom grobu svijeća dogorijeva Tako će i tvoja jedan dan dogorijeti
Krist je umro jer nas je ljubio Za našu ljubav život je izgubio Zato je njegov križ najviši A ti što stojiš nijemo pogleda ukočeno Misliš samo na sebe
Najdraži moji približavam se vama S osmijehom na licu Jer znam da me vi iščekujete Moj dolazak najavljujete Sa kitom mirisnog cvijeća Doćiću jedne zime proljeća ili ljeta
Najveći kalež ću ispiti Oćutjet boli mojih mili A bol će polako da se gubi jer ne umiru Oni koje ima tko da ljubi Zemlju zauvjek prezreh Jer na njoj za mene radosti nema
Bogatstvo i biseri
Dragulji biseri bogatstvo sve Žudnja za time samo je sjeta Ali ništa se mjeriti ne može S ljubavi iskrenom
Kada te za drugog daju Za šaku dukata a srce ti ne razumiju Sve nevolje svijeta okome se na tebe Teško je znati da srce drugoga voli Da krvari do boli
Al to srce samo nije iza njega i drugo se krije I ono krvari isto jer ništa nije isto Sve snove proguta beskraj noći A jastuk na kome snivaš suze krije
Život je tada samo mora A živjeti se mora Bol u duši vječno traje ii onda kada ti sijede vire iz glave
Kada stigneš do kraja puta
Bolna duša još uvijek luta Na utonilim očima suza se javi A drhtave usne šapću samo tvoje ime
Život sav na dlanu se javi Vrvi u staračkoj glavi I u trenu nestaje zauvjek I ti odlaziš u vječnost A zadnji osmjeh na licu se javi
Još samo malo
Sjedim u nekoj sličnoj sobi Jer sve su sobe iste Tko zna koja je jesen Suton pod čelom zanesen Povorane mi ruke dršću U srcu neka tuga Život mi je uzeo tebe A nije mi dao izbora Samo oko očiju bora
Otupjeli snovi vrte se u krug Podočnjaci godine otkrivaju Lajem na mjesec na zvijezde Jer sve me to već zamara U vječnost i ja želim poć Da li me razumije tko Promjenila sam se a i svi oko mene Čak su i poljubci dobili zube
Bilo nam je i tužno i bajno Dal se slažeš s tim Samo su ptice još nježne Ipak surovo je vrijeme Sva jutra dani ,noći i zore Prešutkujem ne ispavane noći Kad osjetim da volim Ja napišem da se bojim
Otkotrlja se mladost niz dušu Još malo mi je ostalo Znam da čekaš me tamo Da sve biće isto
Samo još jedna suza kanu Jesen je jesen sve žuti i šušti Ja se krstim i hvalim bogu Ja više ne mogu
Ne pitaj vise Ne pitaj, vise zasto te ljubim. Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more. Pitaj otkud stize proljetni vjetar. I bijelom ladjom tko upravlja. Kad noc nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj, zasto te voli moje carobno srce. Znas li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti. Ali ti zivis daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pecina. O koju se uzalud razbija moj zivot. Ne pitaj, zasto te ljubim. Pristupi k meni ! Tuzno je moje srce. Ti i mjesec : dva nedohvatna cvijeta. Na visokoj planini zaborava. napisala: Vesna Parun
More ostaje crno
Kolumbo preplovio Linberg Preletio ocean A more tajne skriva Crno i duboko ostade
Svijet praeplavi čuda Sveci svakuda Život, život je tajna ostala Crna duboka ostala
Rođenje ,krštenje ,svadba Sve je isto za vijeka Svibanj svojom ljepotom Daje radost životu A bol vječna ostaje Crna duboka ostaje
Kroz vjekove istraživanja Učenja i razaranja
A zemlja tajnu skriva Tajnu crnu i duboku
Proljeća su sva u nama Budila mladost i radost Zelena polja kitili Makovi crveni za sijani sami A zemlja ,more sve su to groblja Drveće životinje i ljudi Svima dođe kraj A smrt tajna ostade Crna duboka ostade
Posljednje zbogom
Na daski tvrdoj odar stoji Cvijet ,suze spuštamo na mrtvaca Drvorede sadimo na groblju Da hladovina bude Svima A zemlja zemljom ostaje Spomeni se da si prah i prah postade Groblje grobljem ostaje
Bili to križi drveni ,kameni Ili mramori stakleni svi smo isti tu Nikom nam niko ništa nemože Sve si nas primio o blagi bože
Propovjedaonici razapeše mostove Na vrhu doline suza Govor praznom riječju ostade Dolina bez mosta ostade Dolina suza jadna i gorka ostaje
Pjesnici filozofi mnogo o bogu govoraše A bog tajna ostade Peludna sveta djevičanska ostade A bog beskrajan ostaje Bog ,čistoća i sreća ostaje Posljednjo zbogom prošaptah ja I jedna slana suza na oku zasija
Mravinjak
Uđoh u vrt pusti Sve me jeza hvata Sve drveće golo Oko njega se mahovina hvata U tom vrtu pustom vidim mnogo kuća Nezna im se broj A ni na jednoj nema krov
Hodam vrtom pustim Sve bedem do bedema Stadoh nogom jednom Na bedem taj A noga propade u nekakav rov
Stojim gledam osluškujem Neznam dal je tu unutra Jedan stvor ili čitav roj Ni prozora ni vrata Strah me opet hvata
I gle čuda sada stanovnici
Toga grada pobuniše se tada Čudo mravi mali na mojoj se nozi stvori Češkam tjeram pa što vam je Pa to boli
Malo dalje vidim prizor jedan Na leđa je mala krtica pala I zauvjek zaspala Bože mili čuda svakojakog Kada bi svi ljudi tako vrijedni bili Sva bi zemlja cvijećem cvala Tuga nikad nebi bilo sunce bi stalno sjalo I nebi bilo boli straha ni mraka
Odlazak moj –tvoj
Na ovom svijetu nitko Ne ostaje za vijeka Odlazimo kao cvjetne latice Sa ove posljednje životne stanice U vrtima nebeskim će mo cvasti Jer tako reče otac naš nebeski
Ako smo sijali toplinu Ljubav i vedrinu živjet će mo Dugo u mislima najbližih U kutovima našeg doma
Naše će zvijezde i dalje sjati Put ljubavi dobrote će vam dati I svaka sjećanja na umrle Suze u očima bol u srcima Isus reče ja sam istina i život Uskrsnuće, tko vjeruje u mene Ako i umre živjet će
Doviđenja a ne zbogom
Doviđenja dragi doviđenja Na svakom rastanku čuješ ti Ti mi prijatelju jednom bijaše sve Naručen rastanak bez Htijenja i volje naše Obećava i sastanak zar ne
Doviđenja a ne zbogom Prijatelju moj bez suza i boli Bez ruku bez slova Nemoj da ti bol obrve povije Nemoj da ti suza lice umije
Umrijeti nije ništa na svijetu ovom Ništa ovo manje ne boli Nego kad ti ode onaj koga srce voli Kad ti kaže zbogom a ne doviđenja Sreća traje traje i prestane Kad započne bol kraja nema
PJESME ZA KRALJA DUBOKA VODA
"U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem... vodu, pokrivaju me valovi" (Ps 69,2).
Spasi me, o Bože jer mi je duša preplavljena glupošću. Moji ti grijesi nisu skriveni. Tonem i nemam kamo nogu staviti; u dubokoj sam vodi. Voda me preplavljuje; čekam Boga da me spasi. Grlo mi se osušilo od zazivanja Boga. Plačem i kažnjavam svoju dušu
podrugujući se vlastitoj slabosti. Brzo me usliši, Bože, i ne skrivaj svoga lica. Potreban mi je tješitelj; okreni se k meni u svome nježnom milosrđu. Izbavi me iz ovog blata. Ne dopusti da potonem. Spasi me iz ove duboke vode! U stvarnoj sam nevolji – opasnosti. Ne dopusti da me proguta dubina. Neka bezdan ne zatvori usta nada mnom! Požuri, o Bože, ne oklijevaj; ti si moja pomoć ¸
Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja
Kada odrasteš mene neće biti
U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti
GNJEV, PA RADOST PRIJATELJA Pjesme koje si pisao, naizgled, ljubavi i sreće, tek sada ja vidim, tražio si put iz tuge i nesreće. Sam Bog ti je posl'o anđele da te okruže, da te ohrabre i ljube, da te svojom ljubavlju ne izgube. A tada iz tebe, kao bura, vatra,pepeo i dim iz kuće, u posljednjim stihovima, anđeli sve Bogu izruče. Bravo, dragi prijatelju !
Ona pjesma bez veze ti nije, jer iz duše izašla je mora, što gušila te prije. Sada kada si svu gorčinu, razvalio, i gurnuo od sebe, u radosti ćeš pjevati, nitko sretniji od tebe. Obnoviti će se srce i sva ljubav u tebi. Zatomiti će sve gorčine, al' bez ovih stihova ne bi. U povijest sad bacaš jad i sve uzavrele boli, ti drugi si sada prijatelju, što drugačije ljubi i voli. To sreća je ušla, na tvoja nova kućna vrata, sada obitelj te čeka, da uđeš sa dušom od zlata. Da se ozaren onako vratiš, kao nekad ljubav im podariš, a uz zajedničku muku vašu, svu prošlost ćeš da spališ.
存