Aslema Sahara Put u Tunis Probudila sam se u srijedu 7. kolovoza 2019. i željna pustolovine nisam mogla dočekati kada ćemo krenuti. Oduvijek volim Afriku i sada napokon putujem u Tunis. Došao je i taj čas da se ukrcamo u avion. Išli smo hodnikom do aviona koji mi se isprva činio predivan, ali izbliza i iznutra bio je poderan i prljav. Već je bila noć kad smo kretali pa nisam baš puno vidjela kroz prozor, samo krilo aviona. Tijekom vožnje imali smo manju turbulenciju. Sletjeli smo u tuniški grad Monastir, na aerodrom Habib Bourguiba. Bila je mrkla noć, pola dvanaest. U Tunisu je druga vremenska zona pa je tamo zapravo bilo tek 22,30 sati. Kad sam izašla iz aviona, osjetila sam tešku vrućinu, miris jasmina, janjetine i šafrana. Ušli smo u autobus i vozili se još dva sata do hotela u grad Hammamet. Napokon smo stigli. Hotel me očarao, bio je prostran, ukrašen crtežima i lijepim namještajem.
Hotel El Mouradi u Hammametu Jutro u Hammametu započeli smo doručkom. Svi obroci su posluživani u ogromnoj sali, a ne mogu niti nabrojati sve vrste jela koje smo tamo vidjeli i kušali. Prvoga dana odmarali smo se pokraj hotelskog bazena i istraživali okolicu. Nije mi se svidjelo Sredozemno more. Plaža je bila jako prljava, puna smeća, a more je bilo vrlo toplo i puno meduza.
Navečer smo posjetili gradsku medinu, tj. gradsku tržnicu. Tamo smo obišli
i
neobičan muzej u kojem smo slušali o tuniškoj povijesti i načinu života. Imala sam priliku odjenuti tunišku odjeću i pozirati u njoj za uspomenu. Sljedećeg dana započela je prava avantura. Planirani posjet glavnom gradu Tunisu i Kartagi započeli smo jako rano, već smo u 6,00 sati bili u autobusu. Naša turistička vodička zvala se Neja i puna je informacija o Tunisu. Zaprepastila sam se kad su me roditelji upozorili da Tunižani slabo voze po prometnim pravilima; naš autobus prošao je kroz crveno svjetlo nekoliko puta. Automobili su posvuda parkirani, velika je gužva i svi nešto galame i mašu rukama kroz otvorene prozore automobila. Vodička kaže da se tako dogovaraju. Posjetili smo veliku i staru tunišku medinu koje su prepune uličnih prodavača mirisa, začina, odjeće, suvenira i svega što ti srce želi. Tunižani se vole cjenkati, a kod nas se najbolje cjenkala mama. Noge smo odmorili u kavani koja je bila posebno lijepa i uređena u istočnjačkom stilu s puno jastuka, lustera i ćilima.
Nakon glavnog grada Tunisa, posjetili smo obližnju Kartagu. Nisam ni znala da je Kartaga bila toliko velika. Prvo smo posjetili brdo Birsa, a nakon toga Antonijeve terme. Kartaga je u svoje vrijeme bila jako napredan, bogat i raskošan grad. Bila sam jako sretna što sam imala priliku uživo vidjeti nešto o čemu sam učila iz povijesti. Vidjeli smo grad Sidi bou Said koji je poseban po bijelim kućama s plavim vratima i prozorima te puno cvijeća. To je grad umjetnika i turizma. Tamo smo posjetili staru arapsku kuću gdje smo pili tuniško piće – čaj od mente. Vratili smo se u hotel, a za dva dana je uslijedila nova avantura.
Cijela obitelj veselila se putovanju u Saharu. Krenuli smo dok je vani još bila noć. Prvo smo posjetili grad Kairouan u kojem je smještena velika džamija, a to je sveto mjesto muslimana.
Naše putovanje bilo je na Kurban Bajram, najveći muslimanski blagdan. Vidjeli smo da mnoge obitelji kolju ovnove jer je to tradicija. To čine zbog toga što je Bog dopustio proroku Ibrahimu da umjesto sina žrtvuje ovna. Džamija, koju smo posjetili, je najveća u sjevernoj Africi. Putem nam je naša vodička Neja govorila o nastanku muslimanske vjere, islamu i Tunisu. Puštala nam je tunišku glazbu i govorila o običajima. Naučila sam da se "dobar dan" kaže "aslema", a "doviđenja" – "bislema". Posjetili smo planinsku oazu Chebika (Šebika). Temperatura je bila 41 C. Penjali smo se do planinskog sela uz simpatičnog vodiča koji je znao nekoliko hrvatskih riječi. Vidjeli smo izvor vode u oazi, mali slap, palme datulja i pustinjske ruže.
Nakon toga vozili smo se terencima po Sahari. Vozeći se ravnim dijelovima, doživjeli smo fatamorganu. Džipovima smo došli do mjesta snimanja filmova Engleski pacijent i Star Wars. Imala sam prilike u ruci držati pustinjsku lisicu. Stali smo usred pustinjske dine pa smo svi uživali u igri pijeskom. Penjali smo se i spuštali niz dine. Pijesak je bio suh i topao. U pustinji smo doživjeli zalazak sunca. Noćili smo u pustinjskom hotelu El Mouradi. Nakon noćnog kupanja u bazenu osjetili smo kako temperatura u pustinji brzo pada. Ranim jutarnjim
buđenjem, već u 4 sata, počeo je naš novi dan pustolovine u Sahari. Izlazak Sunca doživjeli smo na Velikom slanom jezeru. Poslije toga krenuli smo jahati deve blizu grada Douz za kojeg kažu da su "Vrata pustinje". Deve se prvo spuštaju na nos, a onda na zadnje noge što je jako neobično. Jahanje deva je bilo uzbudljivo, a za mamu malo i strašno.
Pustolovina se nastavila putovanjem prema gorju Matmata koje zovu "Mjesečevo gorje" jer podsjeća na Mjesec. Sve je pusto i neplodno. U tom gorju živi pleme Berbera pa smo posjetili njihovu kuću. Kuće su im posebne jer su ukopane u zemlju da izbjegnu velike vrućine. Ondje smo pili čaj i jeli berberski kruh umočen u maslinovo ulje i med. Nakon toga uslijedila je duga vožnja autocestom pored koje su se protezala nepregledna polja maslina. Tunis je poznat po maslinarstvu i jako kvalitetnom ulju. Sljedeća stanica bio je amfiteatar El Jem. Koloseum su izgradili Rimljani, ima tri kata i može primiti 30 000 gledatelja. Vidjeli smo podzemne hodnike kojima su prolazili gladijatori i divlje zvijeri. Po povratku vidjeli smo
prodavača plodova kaktusa. Hendi, berberska smokva ili plod kaktusa ima okus kao smokva prelivena sokom od limuna. Jako mi se svidjelo.
Obiteljsku tunišku avanturu završili smo odmarajući se na hotelskom bazenu i prepričavajući doživljaje. Bilo mi je teško pozdraviti se s Tunisom. Oduševila me Sahara, Kartaga, El Jem, tuniške medine, ukrasi, hrana i ljudi. Ipak, radovala sam se povratku kući kako bih svima ispričala svoje dogodovštine. Putem kući već smo kovali planove za nova putovanja.
Eva Caktaš, 6.d