Br 58 by medical cg

5. FEBRUAR 2014. GODINA V BROJ 58

1.00

www.medicalcg.me

Zeleni čaj Gojaznost

Intervjui: Pelenski ojed Predrag Bošković Etika u psihijatriji Prof. dr sci Alternativna medicina Rajko Šofranac Pravilno kupanje bebe Biljana Klimatsko liječenje dječije astme Pavićević

Predstavljamo: NVO „4 Life“

Impresum Izdavač: doo Flaer i NVO MedicalCG, Podgorica Izvršni direktor: Slavica Pantelić Glavni i odgovorni urednik: Dragan Nikolić UREDNIŠTVO Dr Ana Mrdak, spec.ped. Prof. dr sc med. Aneta Bošković Prim. dr sc med. Asim Dizdarević Dr med. sc Božo Vuković Dr Ilija Ašanin, spec.hir. Dr Jelica Stanišić, spec.ped. Dr Majda Šahman Zaimović, spec. pulm. Prof. dr sc med. Marina Mugoša Ratković Dr Milorad Drljević, spec. urolog Doc. dr sc med. Miroslav-Braco Radunović Prim. dr sc Todor Baković Prim. dr. Veselin Stanišić, mr sc Doc. dr sc med. Zoran Srzentić STALNI SARADNICI Dr Aleksandar Nikolić, kardiohirurg Spec. fiz. Bojan Kraljević Dr Branko Rašović Dr Dušan Nenezić, mr sci Spec. pedag. Dragana Marković Doc. dr. sc Dragan Čabarkapa Dr Fehmija Fetahović, spec ginekolog Mr ph Ivana Gojković Katarina Janković Dr Lidija Rakočević, sprec. pedijatar Dr Milica Šofranac, pedijatar Milorad Aranitović, struč. rad. terapeut Dr Miloš Radulović, stomatolog Prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Prof. dr Mirko Peković, spec. neuropsihij. Dr Olivera Kovačević spec. dermatoven. Prof. dr Rajko Šofranac Radmila Grbić Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psih. Prim. mr sci dr Slobodan V. Radonjić Dr Snežana Tomić Dr Valentina Kalinić, spec endokrinolog Mr ph spec. Zorica Potpara, dr sci dizajn i tehnički urednik: Petar Nikolić Štampa: AP Print Adresa: Momišići S1-3 81000 Podgorica Tel. redakcije: 067 803 697 E-mail: redakcija@medicalcg.me E-mail: marketing@medicalcg.me Marketing: 067 395 032 www.medicalcg.me ISSN 1800-7708 COBISS.CG-ID 13921296

Redakcija ne odgovara za sadržaj oglasa.

IZ SADRŽAJA

foto: shutterstock

Gojaznost i ishrana Dr Ljiljana Žižić 10 – 12 Anoreksija i bulimija Dr Miroslav Femić 13 Zeleni čaj Mr ph Ivana Gojković 14 – 15 Crijevne bakterije Dr Snežana Tomić 16 – 17 Pravilno kupanje bebe Dr Milena Proročić 20 – 21 Pelenski dermatitis Dr Sanja Čizmović 22 – 23 Klimatsko liječenje dječije astme Dr Zdravko Kadijević 24 – 26 „Djetski sad“ Dragana Marković, pedagoškinja 28 – 29 Igra i tehnike terapije Milorad Aranitović S.r.t. 30 – 31 Bol – dr Milica Šofranac 32 – 33 Predstavljamo: NVO „4 life“ 38 – 40 Intervju: Predrag Bošković 44 – 46 Alternativna medicina Dr Gani Karamanaga 47 – 49 Dijabetes – dr Božidar M. Bojović 50 – 51 Endodontska terapija Dr Marko Rašović 54 – 55 Ulcus cruris Dr Dragutin Višnjić 56 – 58 Stem ćelije (III) Dr Olivera Simić Kovačević 60 – 61 Etika u psihijatriji Dr Mirko Peković 62 – 64 Intervju: prof. dr sci Rajko Šofranac 66 – 67 Intervju: Biljana Pavićević 70 - 71

PROTIV PREHLADE

Ekskluzivni uvoznik i distributer za Crnu Goru: FARMONT M.P. doo Podgorica, tel: 020-663-067

Visoko kvalitetna linija dijetetskih suplemenata Ulaznica u svijet obnovljene harmonije

P.C. 28 COMPLEX 30 tableta po 550 mg

P.C. 28 PLUS 20 ili 50 tableta po 410 mg 3RPDĂŚH X ERUEL protiv glavobolje. 3RPDĂŚH X EROMRM funkciji zglobova i doprinosi pobolj{anju fiziolo{kog otpora u stanjima stresa.

P.C. 28 GEL 125 ml

3RPDĂŚH X RĂŞXYDQMX pokretljivosti i HODVWLĂŞQRVWL ]JORERYD NRG UD]OLĂŞLWLK zapaljenskih i reumatskih stanja DUWULWLVL EXU]LWLV ILEUR]LWLV VSRQGLOR]D RVWHRSRUR]D UHXPDWRLGQL DUWULWLV giht).

NOVI PR OIZVO

Pogodan kod svih bolnih stanja kostiju L ]JORERYD D IRUPD gela stimuli{e protok NUYL QD QLYRX NRĂŚH

NOVI PR OIZVO

ACEROLA VitC WDEOHWD ]D ĂŚYDNDQMH po 1000 mg

ALERGIX PLUS 20 tableta po 650 mg

BALSAMO DI SAN ROCCO 50 ml

BILIUM 30 gel kapsula po 625 mg

Daje podr{ku imunom VLVWHPX SRPDĂŚXĂ¨L X borbi protiv sezonskih i virusnih infekcija. Zadovaljava dnevne potrebe vitamina C.

3RPDĂŚH X RGEUDQL organizma kod alergijskih stanja SROHQVND NLMDYLFD DOHUJLMVNL ULQLWLV bronhijalna astma; kao i kod alergijskih VWDQMD NRĂŚH HNFHP i osip.

Specijalni kompleks QD ELOMQRM ED]L koji trenutno daje SREROM^DQMH VXYRM dehidriranoj i veoma RVMHWOMLYRM NRĂŚL protiv dermatitisa i psorijaze.

Povoljno djeluje na RĂŞXYDQMH IL]LROR^NRJ IXQNFLRQLVDQMD ĂŚXĂŞQLK SXWHYD ^WLWHĂ¨L SULWRP i jetru. 3RPDĂŚH NRG intoksikacije jetre i KURQLĂŞQLK SRUHPHĂ¨DMD ĂŚXĂŞQLK SXWHYD

CISTYMIN 24 kapsule po 550 mg

FLORAMAX CANDID 30 kapsula po 540 mg

DIGESTINA PLUS 20 tableta po 1500 mg

Efikasno djeluje u borbi protiv cistitisa i urinarnih infekcija L]D]YDQLK H^HULKLMRP SURWHXVRP HQWHUREDNWHULMDPD stafilokokom.

6OXĂŚL ]D SRVWL]DQMH balansa u bakterijskoj PLNURIORUL NDNR GLJHVWLYQRM WDNR L YDJLQDOQRM VSUHĂŞDYDMXĂ¨L UD]YRM kandide.

3RMDĂŞDYD RVODEOMHQX funkciju digestivnog VL VWHPD WDNR ^WR stimuli{e peristaltiku i RODN^DYD SUDĂŚQMHQMH crijeva.

RELAXINA PLUS 20 ili 50 tableta po 510 mg

REGULA â&#x20AC;&#x201C;kockice za regulisanje probave 10 kockica

Uspostavlja normalan biolo{ki ritam EXGQRVW VDQ SRPDĂŚH NRG QHVDQLFH GHSUHVLMH i anksioznosti.

3RYHĂ¨DYD LQWHVWLQDOQX SHULVWDOWLNX L PRWLOLWHW olak{ava varenje i SUDĂŚQMHQMH FULMHYD NRG konstipacija i lijenih crijeva.

GINKOMIX 3REROM^DYD PRĂŚGDQX FLUNXODFLMX L QD WDM QDĂŞLQ odstranjuje simptome VWUHVD SVLKR IL]LĂŞNRJ QDSRUD NDR L SUYH znake starenja PDQMDN NRQFHQWDFLMH VODERVW QHGRVWDWDN entuzijazma).

KOLESTINA 24 kapsule po 430 mg

METEORIN 30 gel kapsula po 667 mg

PROSTABEN 30 gel kapsula po 833 mg

Povoljno djeluje na RGUĂŚDYDQMH UHIHUHQWQLK vrijednosti holesterola u krvi.

3RPDĂŚH X HOLPLQDFLML intestinalnih gasova kod QDGLPDQMD HILNDVDQ NRG OR^HJ YDUHQMD opstipacije i kolika.

Koristi se kod problema sa prostatom i problema VD PRNUHQMHP L X prevenciji benignog XYHĂ¨DQMD SURVWDWH

REGULA â&#x20AC;&#x201C; sjeme lana 250 g

TONIXIN 36 tableta po 1200 mg

PIXPAN 42 tablete po 400 mg

VARITON complex 20 tableta po 650 mg

VARITON dermo-gel 100 ml

Ovaj proizvod olak{ava varenje kod lijenih crijeva i kod dijeta koje VX VLURPD^QH YODNQLPD L RODN^DYD SUDĂŚQMHQMH FULMHYD 'RGDWDN POLMHĂŞQLK HQ]LPD REQDYOMD FULMHYQX PLNURIORUX QDNRQ antibiotske terapije.

Efikasno uklanja VLPSWRPH SVLKR IL]LĂŞNRJ VWUHVD SREROM^DYD PHPRULMX GRN &R 4 LPD RGOLĂŞQD antioksidantna svojstva.

3RPDĂŚH X HOLPLQDFLML vi{ka vode iz organizma kod HGHPD UHXPDWL]PD JLKWD GHWRNVLNDFLMD organizma.

3RPDĂŚH NRG SUREOHPD VD FLUNXODFLMRP SUR^LUHQLK YHQD edema i slabih kapilara.

Ova forma gela SURGLUH X WNLYR NRĂŚH stimuli{e povr{insku PLNURFLUNXODFLMX SRYHĂ¨DYD WRQXV perifernih kapilara L SUXĂŚD WUHQXWQR olak{anje umornih i RWHĂŞHQLK QRJX

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: MEDITAS d.o.o., Oktobarske revolucije 44, Podgorica tel: +382 20 625 016, mob: +382 69 024 084, e-mail: kcmeditas@t-com.me

ZANIMLJIVOSTI Melanin određuje boju očiju

Boja očiju je nasljedna i zavisi od boje očiju roditelja, te baka i djedova. Bebe bijele rase najčešće se rađaju plavih ili sivih očiju, a bebe ostalih rasa gotovo uvijek već pri rođenju imaju tamne oči. Važan faktor koji utiče na boju očiju jeste melanin – pigment koji određuje boju naše kože, kose i očiju i koji reaguje na sunčevu svjetlost. Zbog njega tamni boja kože, a može uticati i na promjenu boje očiju kod beba. Ljudi koji ne proizvode mnogo ovog pigmenta imaju plave ili sive oči, oni koji ga proizvode nešto više – zelene, dok oni koji ga proizvode najviše imaju smeđe oči. Nakon rođenja, beba proizvodi malo melanina bez obzira na genetiku, pa zato većina ima plavo-sive oči. Kako beba bude izložena svjetlosti, raste i proizvodnja melanina, pa će se boja očiju početi mijenjati u konačnu, i to obično negdje nakon šestog mjeseca života.

Kofein pospješuje pamćenje

Prekomjerno gledanje TV-a utiče loše na verbalnu inteligenciju djece - Prekomjerno gledanje TV-a može trajno promijeniti i oštetiti strukturu mozga djeteta - utvrdila je studija japanskog Univerziteta Tohoku. U njoj su naučnici bilježili navike gledanja televizije 276 djece uzrasta od pet do 18 godina, koji su gledali TV od jednog do pet sati u toku dana, a u prosjeku oko dva sata. Magnetna rezonanca mozga djece je ukazala na promjene u polarnim regijama mozga kod onih koji su najviše vremena provodili ispred malih ekrana. Oni su imali više sive mase u tom prednjem dijelu mozga, što nije dobra stvar jer se povezuje s nižom verbalnom inteligencijom. Naučnici zato pozivaju na ograničavanje gledanja TV-a na sat do maksimalnih dva dnevno, kako bi njihovom mozgu bio omogućen pravilan razvoj u najvažnijim godinama formiranja.

- Doza kofeina može osnažiti vizuelno pamćenje pokazalo je američko istraživanje koje se bavi ispitivanjima studenata koji piju kafu, čaj ili energetska pića tokom pripremanja ispita. Do sada nije bilo naučnih dokaza o kofeinu kao stimulatoru pamćenja zbog toga što se proces pamćenja, primjera radi čitanja udžbenika pred ispit, događa u uslovima u kojima je osoba motivisana za upijanje i pohranjivanje informacija. - To je predstavljalo prepreku razlikovanju nečije prirodne sposobnosti upijanja podataka od one pojačane kofeinom - piše Forbs.

IZ MEDICINE Čokolada uzbuđuje više nego poljubac

Zašto doktori imaju ružan rukopis?

Istraživanje je pokazalo da se čak i najstrastveniji poljubac ne može porediti sa osjećajem koji izaziva čokolada koja se topi u ustima. U trenutku kada čokolada počinje da se topi u ustima, mozak je mnogo jače stimulisan nego uzbuđenjem koje izaziva poljubac, i to za vremenski period koji može da bude do četiri puta duži. Čokolada ubrzava srčani ritam, pri čemu otkucaji od 60 u minutu u stanju mirovanja mogu da dostignu 140 u minutu nakon njenog konzumiranja. Poljubac takođe ubrzava rad srca, ali je efekat mnogo kraći.

Jedan od mogućih razloga zašto doktori imaju ružan rukopis je i taj da studenti medicine imaju veliko opterećenje tokom studija (pisanje i hvatanje bilješki, izmišljanje vlastitog koda pisanja da bi sve uspjeli zapisati i zapamtiti), pa se zapravo njihov rukopis „iskvari“ i prije nego postanu doktori. Dakle, njihov rukopis zapravo nije ružan nego je njima svojstven i samo ga oni mogu uspješno čitati jer se razvio kao šifrovani izražaj pojedinih doktora.

Ženama neophodno više sna nego muškarcima - Mozak žene zahtijeva više sna nego mozak muškarca - navodi se u najnovijoj studiji američkih naučnika, a prenosi francuska štampa. - Nekima je dovoljno šest sati sna, a nekima devet. Ženi je potrebno više sna da odmori i regeneriše mozak - naveli su naučnici sa Djuk univerziteta u Južnoj Karolini. Oni su ispitali potrebu za snom oba pola i došli do zaključka da je ženi potrebno više spavanja jer tokom dana više koristi jedan dio mozga za obavljanje svakodnevnih radnji. Ako manje spava, žena je onda sklonija psihološkim problemima, čestim promjenama raspoloženja, čak i depresije. Naučnici su naveli da je za samoregenerisanje mozga dobro poslijepodnevno spavanje, ali ne duže od 90 minuta.

U OSNOVI SVAKOG OBOLJENJA LEŽI NEKA GREŠKA U ISHRANI

Piše: prim. dr Ljiljana Žižić Gojaznost je zdravstveni, a ne estetski problem, jer prekomjerna tjelesna težina predstavlja uvod i veliki je riziko faktor za nastanak niza hroničnih nezaraznih bolesti, a u prvom redu to su srčana, odnosno kardiovaskularna oboljenja, dijabetes, osteoporoza, reumatske i bubrežne bolesti. Prekomjerna tjelesna težina je inicijalna kapsula koja može da potpomogne da se brže razviju ta oboljenja. Jedan naučnik, koji se bavio razvojem nutricionističke nauke u 16. vijeku, rekao je da, ma ko bio otac neke bolesti, nepravilna ishrana je majka. Okrenite kako god hoćete, u osnovi svakog oboljenja leži neka greška u ishrani. Gotovo svako oboljenje u svom nekom segmentu zahtijeva i neke korekcije u ishrani. Znači, uz ljekove koje ordinirajući ljekar daje, treba uvijek napraviti i neke korekcije u ishrani koje će da potpomognu da ti ljekovi bolje djeluju i da dođe do izlječenja. Zato, iako kod naroda postoji mišljenje da je dijetetika samo mršavljenje, riječ je o mnogo široj oblasti koja obuhvata i dijetoterapiju, odnosno hranu kao lijek, i dijetoprofilaksu, odnosno hranu kao prevenciju za nastanak određenih bolesti. Nutricionistička nauka se bavi prvenstveno gojaznošću, koja predstavlja velik problem kod stanovništva u Crnoj Gori. Nije mali procenat ni onih koji imaju malu tjelesnu težinu, bilo da je riječ o klasičnoj anorekciji ili pothranjenosti. Ali, čitav niz oboljenja u osnovi ima neki nedostatak - deficit gvožđa, koji kao posljedicu ima anemiju, deficit joda, usljed čega dolazi do oboljenja štitaste žlijezde... Međutim, i suficit određenih komponenti u ishrani dovodi do nekih oboljenja, primjera radi, povećan unos

masnih materija dovodi do porasta holesterola i triglicerida, a posljedica toga je oštećenje krvnih sudova. Gojaznost je izuzetno veliki problem u svijetu, koji treba hitno rješavati. U našim uslovima, gojaznost postaje sve veća. Neka istraživanja koja su rađena 2008. godine pokazala su da otprilike polovina našeg stanovništva ima znake prekomjerne tjelesne mase ili prosječne gojaznosti. To je vrlo zabrinjavajuće. Posebno su zabrinjavajući rezultati istraživanja koja su rađena kod djece, a koji su pokazali da otprilike svako peto dijete ima znake prekomjerne tjelesne težine, a da čak 13 odsto djece, obuhvaćene istraživanjem, ima čak i zdravstvene posljedice, a to je povišen krvni pritisak. Da ne pominjem krivu kičmu. Sve to može biti posljedica prekomjerne tjelesne težine. Istraživanje koje je sprovedeno kod djece predškolskog uzrasta pokazalo je da 13,5 odsto njih ima znake prekomjerne tjelesne težine. Širenje problema gojaznosti nastalo je usljed mijenjanja nekih navika u životu. Naša djeca se danas jako malo kreću. Ne sjećam se da je u moje vrijeme neko išao taksijem u školu, ma koliko mu škola bila daleko. Sada djeca nerijetko koriste taksi prevoz kako bi otišla na, što se kaže, „pet koraka od kuće“. Vrlo malo se kreću, a i ako se kreću, onda idu „nogu pred nogu“, čime ne troše energiju unijetu hranom. Djeca su se svojevremeno igrala u dvorištu, što danas nije slučaj, nego vrijeme provode ispred kompjutera, igraju igrice po cio dan, gledaju crtane filmove na televiziji, a uz to, stavi im se činija grickalica, da se lako zabavljaju. Davno je rečeno, nikada ne treba jesti uz neku drugu

aktivnost, gledanje televizije, čitanje novina ili slično, jer se tada mnogo više pojede. Znači, nema fizičke aktivnosti dovoljne da se energija koja se unese potroši kako bi se održala normalna tjelesna težina. I kod odraslih su slični problemi - sve češće koristimo nove tehnologije za komunikaciju, previše gledamo televiziju do kasnih večernjih sati, večeramo kasno... Sat prije ponoći nije vrijeme za večeru, nego za spavanje. Večera treba da bude do 20, odnosno najkasnije do 21 čas u ljetnjem periodu. To su sve naše greške koje nas postupno vode u gojaznost. Nekada su se zdravstveni problemi javljali kod ljudi od 55 godina, a sada ima tridesetogodišnjaka sa povišenim krvnim pritiskom, ali i onih koji dobiju infarkt. Fizička aktivnost ne znači otići jednom nedjeljno u teretanu, već ona treba da bude svakodnevna. Imam običaj da kažem svojim pacijentima da ne idu u prvu prodavnicu da kupe nešto, već da prošetaju do šeste radnje. Preporučuje se sat šetnje, jer nakon pola sata počinju da se tope masti u organizmu. Šetnja je nešto što svakom odgovara, jer ne možemo svi da radimo vježbe ili da idemo u teretanu. Ljeti se posebno preporučuje plivanje. Kao još jedan od uzroka gojaznosti je i promjena načina života. Majka više nije oko 14 časova kući da da ručak djetetu, već oko 17-18 časova, kada joj se završava radno vrijeme. Ta djeca praktično svaki dan jedu brzu hranu, koju mi zovemo namirnice velike energetske gustine jer su nabijene kalorijama. Pri tom, vrlo često se izbjegava doručak. Istraživanje koje smo svojevremeno radili kod školske djece, na uzorku većem od 4.000 mališana, dobili smo podatak da više od trećine njih nikad ne

doručkuje, a doručak je najvažniji. U blizini škola se nalazi veliki broj prodavnica, u kojima djeca kupuju brzu hranu ili grickalice. Ta hrana nema ni biološku, ni nutritivnu vrijednost. Sve to djecu vuče u gojaznost. U nekim zemljama su uvedeni zakonski propisi, kojima je zabranjeno da se u okolini škola, na udaljenosti od oko 300 metara, nalaze radnje brze hrane ili sličnih nekvalitetnih namirnica. Međutim, kod nas se one nalaze skoro u školskom dvorištu. Problem predstavlja i što ljekari nerijetko olako daju opravdanje djeci da ne pohađaju nastavu fizičkog vaspitanja, što nije dobro. Barem to treba iskoristiti, kako bi se djeca bavila sportom. Ne moraju da budu vrhunski sportisti, neka budu posljednji u nizu, samo neka se bave nekom fizičkom aktivnošću. Sve namirnice koje koristimo mogu da se smjeste u piramidu ishrane, koja obuhvata sedam grupa. Bazu piramide čine žitarice i proizvodi od žita. One su osnova, ali to ne znači da cijeli dan treba da jedemo griz ili hljeb. Treba da biramo žitarice od cijelog zrna. Na taj način ishranu obogaćujemo neophodnim vlaknima i kompleksom B vitamina, koji se nalazi u omotačima zrna. Ta vlakna omogućavaju da crijeva bolje funkcionišu. Treba da koristimo integralni hljeb, pirinač, a ponekad i kukuruzno brašno i proizvode od njega. Naredne dvije grupe u piramidi ishrane su mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba i jaja. Treba insistirati na mliječno kiselim proizvodima i mladim sirevima, koje bi trebalo svakodnevno koristiti, a naši tradicionalni specijaliteti – punomasni sirevi, kajmak i ostale visokokalorične namirnice, ne bi trebalo da su stalno na našoj trpezi. Osnovni princip kod pravilne ishrane je shvatiti šta je

Po med i maslinovo ulje u prodavnicu, a ne na pijacu Maslinovo ulje, koje je bogato omega 3 kiselinama, ne treba termički obrađivati, već ga koristiti kao hladno za salate, jer jedino tako ima efekat. Njega ne treba koristiti za prženje. To je velika kulinarska greška. Prednost dajem maslinovom ulju u prodavnicama, a ne onom na pijaci, koje nije prošlo sanitarnu kontrolu. Isti slučaj je i sa medom, takođe veoma kvalitetnom namirnicom, koja, pored ostalog, ima i antibiotska svojstva.

to što treba svakodnevno da jedemo. Kada je riječ o mesu, pristalica sam, kada su djeca u pitanju, kuvanog mesa, dok suhomesnate proizvode treba jesti ponekad. Što se tiče jaja, ona mogu da zamijene mesni obrok, kada je riječ o dnevnim potrebama za bjelančevinama i mineralima. Riba bi na trpezi trebalo da se nađe barem jednom sedmično. Statistika govori da mi koristimo prosječno oko dva-tri kilograma ribe po glavi stanovnika godišnje. Koliko je to malo potvrđuje podatak da, primjera radi, u Švedskoj i Norveškoj potrošnja ribe po glavi stanovnika iznosi od 12 do 13 kilograma. Riba je za ishranu izuzetno značajna, laka je namirnica, lako svarljiva i jako je bogata nezasićenim masnim kiselinama, mineralima i jodom. Prednost dajem pečenoj ili kuvanoj ribi, a ne prženoj u ulju i brašnu. Nakon žitarica, mliječnih proizvoda, mesa, ribe i jaja, u piramidi ishrane slijede voće i povrće koje što više treba koristiti u svježem stanju. Neke preporuke su da treba jesti 400 grama voća dnevno, što posebno treba forsirati kod djece. Te preporuke odgovaraju i našim finansijskim uslovima. Kada je u pitanju izbor, ne moramo da kupujemo skupo voće, nego ono što nam je najdostupnije. Primjera radi, sada su to jabuke i mandarine, koje su prihvatljive za budžet, a korisne su. Svaka voćka ima svoju vrijednost. Jedan autor je rekao da, ako jedemo jednu jabuku dnevno, doktor nam nije potreban. Treba koristiti i nar koji, takođe, uspijeva na našim prostorima, kao i kivi. Za zimski period je voće veoma zdravo zbog vitamina C, koji je vrlo jak

antioksidant i izuzetno je značajan za povećanje otpornosti organizma prema raznim infekcijama. Ali, ne treba popiti tabletu vitamina C, nego iscijediti sok od limuna ili pomorandže. Posebno preporučujem čaj od sušenih šipuraka. Plod šipuraka ima 30 puta veću koncentraciju vitamina C nego što ga, primjera radi, ima pomorandža. Na 100 grama jestivog dijela ima više od 3.000 miligrama vitamina C što je izuzetno značajno. Vitamin C ostaje u šipuraku i kada ga osušimo. Čaj se pravi tako što se šipurak stavi u prokuvanu vodu da odstoji preko noći. Povrće, takođe, treba jesti svježe ili ga kratko termički obraditi, kako bi se zadržale sve mineralne materije i vitamini. Pored ostalog, preporučujem kelerabu, kupus, bundevu... Na vrhu same piramide ishrane nalaze se slatkiši i masnoće, što znači da treba da budu najmanje zastupljeni u svakodnevnoj ishrani.

Prim. redakcije Prim. dr Ljiljana Žižić, prvi specijalista za higijenu i ishranu u Crnoj Gori, ujedno je i osnivač Savjetovališta za ishranu u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, koje se bavi problemima ishrane (gojaznost, pothranjenost, kao i sve zdravstvene tegobe koje su direktno ili indirektno povezane sa ishranom).

MENTALNI POREMEĆAJI ISHRANE KOD ADOLESCENATA:

ANOREKSIJA I BULIMIJA Piše: prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Dom zdravlja – Bijelo Polje

U posljednjim decenijama kod djece i adolescenata sve je češća pojava gojaznosti, koju u našoj sredini ima oko 10 odsto djece i učenika osnovnih i srednjih škola. Gojaznost možemo smatrati sa više aspekata, kao nutritivni, socijalno-ekonomski, medicinskozdravstveni, kulturološki, estetski, mentalni i drugi problem. Ovog puta ćemo govoriti o dva mentalno uslovljena poremećaja uzimanja hrane, koji su na sreću mnogo rjeđi od gojaznosti, skoro sporadični, ali, ipak, postoje i treba misliti na njih. Njihovo prepoznavanje kod adolescenata nije lako i predstavljaju složene zdravstvene i nutritivne probleme. ISTORIJAT ISHRANE U životu svakog čovjeka uzimanje hrane ne predstavlja samo zadovoljenje nagona za održavanje života, već mnogo značajniji proces u kojem značajnu ulogu igraju emocije. Za bebu koja plače iz bilo kog razloga, roditelji ga umire davanjem keksa ili čokolade, što znači da je hrana i lijek za dušu. Sve proslave, porodična okupljanja, uspjesi u školi i na poslu, uvijek se vezuju za bogatu trpezu. Postoje osobe, zavisno od karaktera ličnosti, koje kada imaju dramatične trenutke u životu, prvo posežu za hranom i tu nalaze smirenje, a druge odbijaju da jedu. Mentalno uslovljeni poremećaji ishrane – anorexia mentalis i bulimia mentalis, pominju se još u doba Egipta i Persije, zatim u 17. i 19. vijeku, a u drugoj polovini 20. vijeka naučnici, koji su se bavili istraživanjem uzroka izgladnjivanja djevojaka i mladih žena, nalaze prije svega emocionalne i psihičke uzroke. ANOREXIA MENTALIS I BULIMIA MENTALIS Mentalno uslovljeni poremećaji uzimanja hrane kod adolescenata su složeni zdravstveni i nutritivni problemi, ne samo

u razvijenim zemljama Evrope i Sjeverne Amerike, nego i u zemljama u tranziciji, pa i u Crnoj Gori i našoj bjelopoljskoj sredini. Poznata je kanadska epidemiološka studija rađena na ovom problemu u tri njihova grada (Toronto, Hamilton i Ontario). Čak 23 procenta ispitanika je sprovodilo neki od oblika redukcione dijete, 15 odsto se povremeno prejedalo, 8,2 procenta izazivalo povraćanje, dok je 2,4 odsto adolescenata, uzrasta od 12 do 18 godina, koristilo tablete za regulaciju tjelesne mase. Slična ispitivanja još nijesu rađena u Crnoj Gori. Prepoznati mentalno uslovljene poremećaje uzimanja hrane, nije nimalo lako. Ali, ako je tjelesna masa, najmanje 15 odsto manja u odnosu na očekivanu za tjelesnu visinu, zatim ako je njen gubitak svjesno izazvan izbjegavanjem namirnica, uzimanjem tableta za izazivanje povraćanja, defekacijama, zaustavljanjem apetita, uzimanjem diuretika - ljekova za izmokravanje, forsiranim vježbanjem u salama za aerobik i teretanama, može se naslutiti da je riječ o navedenim poremećajima. Ako uz to imamo podatak da osoba ima strah od debljanja, izostanak menstruacije kod djevojaka, odnosno gubitak interesa za seks i gubitak potencije kod mladića, onda je dijagnoza jasna. Anamnezom od tih osoba se dobija podatak da su dobri u školi, da gledaju emisije na TV i časopise o zdravlju, manje se slažu sa majkom, a više sa ocem. Mnogi mediji za potrebe modne industrije, biznisa i profita u toj sferi, reklamiraju i preferiraju da žensko tijelo izgleda mlado, vitko, mršavo, bolje reći anoreksično (foto modeli, manekenke, glumice), hodajući po pistama. Nasuprot tome, od muškaraca se ne očekuje mladost, nego da budu mišićavi i snažni supermeni. Adolescenti sa mentalnim poremećajima ishrane se najčešće kasno jave ljekaru, kada su promjene izražene (mentalne i fizičke) do te mjere da su ireverzibilne. Zato treba na vrijeme prepoznati ove poremećaje, koji tinjaju mjesecima. Pomozite im ako previše vremena provode ispred ogledala, opterećeni svojim izgledom, previše vježbaju i treniraju u teretanama, povlače se u sebe, vjerujući da mogu da postanu supermodeli. Liječenje ovako složenog poremećaja zdravlja podrazumijeva angažovanje velikog broja stručnjaka (pedijatra, psihologa, psihijatra, nutricioniste, endokrinologa, pedagoga i dr) uz nezaobilaznu i najvažniju ulogu oba roditelja. Treba reagovati na vrijeme i uspjeh u liječenju je zagarantovan.

ZELENOG ČAJA Na osnovu mnogih naučnih istraživanja koja su sprovođena širom svijeta, dokazano je da osobe koje piju 2-3 šoljice zelenog ili crnog čaja dnevno imaju za 21 procenat smanjen rizik da dožive moždani udar

Piše: Mr sci. ph. Ivana Gojković Zeleni čaj je postao jedan od omiljenih napitaka današnjice. Na tržištu se može naći obogaćen raznim ukusima, najčešće limunom, jasminom, gardenijom i slično, koji potpomažu u otklanjanju specifičnog gorkog ukusa i njegovoj aromatizaciji. Pored aromatizovanog ukusa, ovaj biljni napitak ima sijaset djelotvornih efekata zbog čega je česta preporuka zdravstvenih radnika. Legenda kaže da je Shen-Nung otkrio užitak zelenog čaja, kada su jednog dana listići sa jednog žbuna u bašti palate pali u carsku vodu. Kao čarolijom je voda dobila zlatno-braonkastu boju. Car je probao to slučajno nastalo piće i svidio mu se čudesno gorak ukus. Možda je zeleni čaj koji Japanci piju redovno, već stotinama godina, razlog za to što Japanci žive duže od stanovnika svih drugih zemalja svijeta. Iako zeleni čaj nije ljekoviti čaj, sa napretkom u nauci sve češće mu se pripisuje ljekovito dejstvo. Sadrži vitamine A1, B2, B12, C i E. U Kini je u upotrebi duže od 5.000 godina, a poznata je i stara kineska poslovica da je “bolje tri dana bez hrane, nego jedan bez čaja”. U Kini se stalno konzumira, najčešće iz razloga otklanjanja napetosti, nesanice, stomatitisa, depresije i glavobolje. Zeleni čaj se povezuje i sa mnogim državama i kulturama Azije, Južne Koreje i Bliskog istoka. Zbog svoje arome, okrepljujućeg djelovanja i terapeutskog učinka, jedno je od najpopularnijih napitaka današnjice. Zeleni čaj - (kineski, ruski, indijski) je osušeno lišće čajne biljke „camellia sinensis“. Ova biljka skromnog izgleda i sitnih

listova je visoki žbun. Raste na visoravnima Kine, Indije, Japana, Cejlona, na Javi, u Gruziji i južnim padinama Kavkaza. Za svoje stanište odabrao je najljepše pejzaže i to uz izvore pitke vode u dobro sunčanim ravnicama koje obiluju kišama. Gaji se na plantažama gde se grm reže do visine jednog metra radi većeg broja izdanaka i lakšeg branja lišća. Lišće mu je naizmjenično, kožasto, sjajno, eliptično i po rubovima nazubljeno. Nema mirisa. Cvjetovi su bijeli i mirisni. Najbolje vrste beru se u martu, kada su listovi još sasvim mali, a ime najboljeg, prevedeno sa kineskog, znači „prije proljećnih kiša“. U lišću su zastupljene bioaktivne materije tein, teobromin, teofilin i eterično ulje, zbog kojih se i gaji ova biljka. Dakle, osnovu ovog čaja čine nefermentisani listići biljke čajevac. Listovi se prže u sudovima od tuča iznad žara i izručuju se u korpu da se na promaji ohlade. Zatim se uvijaju među dlanovima, razvijaju i ponovo uvijaju i razvijaju. To se ponavlja nekoliko puta, sve dok iz lista ne prestane da izlazi zelenkast sok. Ponovo se razviju, ubace u kazan za prženje, izvade, zavijaju i razvijaju, prosiju, osuše nad žarom, brižljivo odaberu, nakon čega se odstrani sve što ne valja i još toplo hermetički pakuje u gleđosane ili obložene lakovane metalne kutije. Baš iz razloga što se u pripremi zelenog čaja ne primjenjuje postupak fermentacije, čime se izbjegava razaranje hlorofila, omogućeno je da se sačuvaju mnogi aktivni principi. Ukoliko bi se primijenio drastičniji tehnološki postupak pripreme, dobio bi se poznat ruski čaj. Zeleni čaj je jedini čaj

kod čije proizvodnje nije dopuštena fermentacija. Osnovno dejstvo zelenog čaja, usljed prisustva velike koncentracije kofeina, jeste povećanje budnosti i stimulacija kongitivnih radnji. Većina energetskih pića upravo sadrži kombinacije kofeina i šećera, odnosno stimulator i gorivo koji omogućavaju povećanu budnost. Antioksidansi u zelenom čaju su nekoliko desetina puta efikasniji od vitamina C i E, koji važe za dobre antioksidanse. Antioksidansi se bore protiv slobodnih radikala i time pomažu u borbi protiv starenja. Stoga se ekstrakt zelenog čaja često nalazi i u kozmetičkim preparatima. Zeleni čaj je jako bogat i mineralima, od kojih su u najvećoj mjeri prisutni hrom, magnezijum, cink i selen. Na osnovu mnogih naučnih istraživanja koja su sprovođena širom svijeta, dokazano je da osobe koje piju 2-3 šoljice zelenog ili crnog čaja dnevno imaju za 21 procenat smanjen rizik da dožive moždani udar. Dokazano je i njegovo pozitivno dejstvo na KVS sistem. Povoljno utiče i na imunološki sistem, te se savjetuje u ovim zimskim danima njegova upotreba kako bi se odbrambena sposobnost organizma podigla na veći nivo. Takođe, sprečava nastanak i širenje malignih ćelija (ćelija raka). Stope razvoja kancerogenih oboljenja su manje u Japanu i drugim zemljama Dalekog istoka gdje ljudi redovno konzumiraju zeleni čaj. Tačan mehanizam dejstva nije poznat, ali istraživači vjeruju da zeleni čaj doprinosi uništavanju kancerogenih ćelija i sprečava njihov razvoj. Studije pokazuju da ekstrakt zelenog čaja stimuliše metabolizam i pomaže pri sagorijevanju masti. Neke studije ukazuju na djelotvornost kombinacije zelenog čaja i kofeina u smanjenju i održavanju tjelesne mase, kod predgojaznih i umjereno gojaznih osoba. Zeleni čaj je jedna od najčešćih preporuka u procesu detoksikacije i otklanjanja celulita. Zeleni čaj dezinfikuje usnu duplju, jer ima dokazano antivirusno dejstvo (herpes simplex, polne bradavice...) i antibakterijsko dejstvo, te se ujedno koristi i u tretmanu otklanjanja neprijatnog zadaha iz usta. S obzirom na prisustvo značajne koncentracije fluora, zeleni čaj je dobro sredstvo u borbi protiv zubnog kamenca. Zahvaljujući prisustvu teofilina, zeleni čaj djeluje spazmolitički na bronhije (opušta ih), te je našao značajnu primjenu u terapiji astme i bronhitisa.

ključanja, pojave mjehurići (Kinezi ih zovu „riblje oči“), skida se sa vatre i prelije preko listića na dnu staklene šolje. Staklo je važno zbog uživanja u boji tečnosti. Nekoliko minuta čeka se „buđenje“ čaja. Ako je voda bila prehladna, čaj se neće „probuditi“, ako je bila prevruća, čaj je „mrtav“. Zeleni čaj, kakav se pije u Kini i Japanu, sastoji se samo od vruće vode i zelenih listova, bez dodataka cvjetova, eteričnih ulja, sladila, limuna, narandžine kore i ruma. Obično se uzima u dozama od 300-400 miligrama polifenola (aktivne supstance u zelenom čaju) dnevno. Jedna šolja čaja sadrži od 50 do 100 miligrama polifenola. Dakle, savjetuju se 3-4 šolje ovog napitka na dan. Zeleni čaj može da značajno smanji apsorpciju gvožđa, pa se ne preporučuje njegova upotreba kod anemije. U slučaju povećanog unosa koka-kole, guarane, kafe i energetskih pića, koja uglavnom sadrže ove stimulatore, postoji mogućnost pretjeranog stimulisanja organizma pri čemu mogu da se jave simptomi kao što su ubrzan rad srca, povećanje krvnog pritiska, pojačano izlučivanje tečnosti, nesanica i gubitak apetita. Zeleni čaj se ne preporučuje u slučaju alergije na kofein, kod nesanice, kao i kod epilepsije. Postoji li ljepši način od spajanja finog i korisnog? Zato je moj izbor uvijek dobar razgovor, druženje uz nezaobilaznu šoljicu zelenog čaja aromatizovanu jasminom. Probajte i vi!

Priprema čaja Za zeleni čaj, kako kažu poznavaoci, najbolje je koristiti posude od porcelana i keramike. Kod pripreme zelenog čaja važi da je voda duša čaja. To znači da treba koristiti samo meku vodu (sa malo hlora i kamenca). Voda u pripremi čaja ne smije biti ni prevruća, ni prehladna. Kada se u njoj, prije

Prijateljske crijevne bakterije

čuvari zdravlja Piše: dr Snežana Tomić, homeopat

U našim crijevima žive u simbiozi trilioni prijateljskih bakterija, u većem broju nego što imamo ćelija u tijelu. Njih ima nekoliko kilograma i one čine 85 odsto ukupne crijevne flore. Ostatak od oko 15 procenata sačinjavaju druge, ne tako prijateljske bakterije i gljivice. Da bismo očuvali naše zdravlje veoma je važno da ovaj odnos ostane neporemećen. Prijateljska crijevna flora ili probiotske bakterije prva su linija odbrane našeg organizma. One ne dozvoljavaju patogenim bakterijama da prodru i da se razmnože u organizmu. Mi ih, uglavnom, povezujemo sa stomačnim tegobama, tipa ljetnjih dijareja, kada se probiotik prepisuje kao lijek za ublažavanje tegoba i normalizovanje varenja. Međutim, uloga probiotskih bakterija je višestruka i veoma važna za održavanje imunog sistema. 1. Antivirusna, antibakterijska i antifungalna zaštita 2. Antiinflamatorna uloga 3. Antitumorna 4. Sinteza vitamina 5. Pravilno varenje i apsorpcija nutrienata 6. Antialergijska zaštita 7. Održavanje imunog sistema 8. Održavanje nervnog sistema Oko 80 odsto našeg imunog sistema nalazi se u crijevima, kao prva borbena linija da onemogući prodor patogenim bakterijama i, putem detoksikacije, eliminiše štetne materije iz tijela.

Ova činjenica ukazuje koliko su povezani digestivni trakt i imuni sistem i jasno je da će poremećaj u bakterijskoj flori uticati i na pad imuniteta i obratno da će jačanjem prijateljske flore u crijevima i odbrambene snage biti snažnije. Zdrava crijevna flora utiče i na mentalno zdravlje i rad nervnog sistema, Naime, mozak i nervni sistem i crijeva razvijaju se od istog tipa tkiva i u embrionu se to tkivo diferencira na nervni sistem i crijeva. Pri tom se u našim crijevima nalazi veliki broj nervnih tkiva, tako da crijeva možemo nazvati “drugim mozgom”. Englezi imaju izreku “gut feeling” - osjećanje u stomaku. Mnogi ljudi osjećaju nervozu ili anksioznost ili “leptiriće” u stomaku. Mozak i crijeva povezani su nervom vagusom i kao što mentalno-emotivni aspekt utiče na rad crijeva, tako i stanje crijeva utiče na rad nervnog sistema, pa tako i na naše mentalne i emotivne odgovore. Interesantan je podatak da djeca sa poremećajem u ponašanju, od hiperaktivnosti do autizma, skoro uvijek imaju poremećenu crijevnu floru. U većini terapija kod autizma prvo se koriguje ishrana, izbacivanjem glutena i šećera iz ishrane, jer ova hrana utiče loše na crijevnu bakterijsku floru. Bebe koje su se rodile sa poremećenom crijevnom florom imaju slabiji imuni sistem i, uglavnom, reaguju burno na vakcine. Šta utiče negativno na crijevne, probiotske bakterije: 1. Upotreba antibiotika Antibiotici uništavaju kako patogene, tako i prijateljske bakterije u crijevima. Česta upotreba antibiotika najčešći je razlog poremećene crijevne flore i uzročno-posljedično pada imuniteta.

Zato je važno uzimanje probiotika nakon završene antibiotske terapije. 2. Pesticidi i hemikalije u hrani, vodi i vazduhu Pesticidi, hlor i fluor u vodi, kao i ostale hemikalije, djeluju kao deterdžent i sterilišu crijeva, uništavajući crijevnu floru. 3. Nepravilna ishrana Šećer, slatkiši, bijelo brašno, kao i sva nezdrava hrana i alkohol, onemogućavaju pravilan rad i obnavljanje crijevne flore. Kako ojačati crijevnu floru? Pravilnom ishranom koja obiluje sirovim voćem i povrćem. Organska, neprskana hrana, hrana bez konzervansa, boja i hemikalija. Konzumiranjem prirodno fermentisane hrane, kao što je kiseli kupus, kefir i jogurt. Pri tom, zdravije je praviti jogurt i kefir od bakterijske kulture nego komercijalni jogurt i kefir jer su u procesu pasterizacije ovih proizvoda uništene probiotske bakterije. Nije ni čudo da je naš narod opstajao zimi bez svježeg povrća i voća uz kiseli kupus i turšiju, koji su mu davali ne samo vitamin C, nego i jačali crijevnu floru i tako održavali imuni sistem i sve ostale funkcije koje probiotske bakterije vrše u održavanju zdravlja. Tako je nacionalna sarma dobila i naučnu podršku, pa sada imamo argumente za njenu odbranu. Šalu na stranu, kiseli kupus u jednoj porciji sadrži više probiotskih bakterija nego cijela bočica kupovnog probiotika.

Električnu stolicu izumio je zubar. U prosjeku 100 ljudi godišnje umre od gušenja hemijskim olovkama.

Na kvadratnom centimetru dlana nalazi se 600 znojnih žlijezda, ali se taj dio tijela najmanje znoji. U stresnim situacijama dlanovi, međutim, postaju veoma vlažni.

Svjetska statistika pokazuje da se tri četvrtine ulovljene ribe koristi za ishranu, a ostatak je namijenjen za proizvodnju sapuna, lijepka, margarina ili đubrišta. U gornjem dijelu nosne šupljine nalazi se površina veličine dva kvadratna centimetra. Na njoj se nalaze mirisne ćelije koje mogu razlikovati 10.000 različitih mirisa.

U prosjeku čovjeku otpadne od 50 do 100 vlasi sa glave dnevno.

Dužina od ručnog zgloba do lakta kod čovjeka jednaka je dužini stopala.

Za redovno vlaženje oka potrebno je od šest do 30 treptaja u minutu. Leonardo da Vinči je bolovao od disleksije.

Tijelo u sekundi stvori i ubije oko 15 miliona krvnih stanica.

Površina jezika pokrivena je sa 3.000 papila - ukusnih kvržica, koje pomažu čovjeku da razlikuje ukuse. Jezik je, zapravo, prava karta ukusa sa raspoređenim regionima koji prepoznaju slani, slatki, kiseli i gorki ukus.

U mililitru sjemene tečnosti zdravih muškaraca nalazi se prosječno 120 miliona muških polnih ćelija. Ali, samo jedan spermatozoid biva iskorišćen za stvaranje ploda u susretu sa jajnom ćelijom.

Koža ljudi ima površinu od 18 kvadratnih metara i prosječnu težinu od dva i po do četiri kilograma.

U prosjeku, čovjeku je potrebno sedam minuta da zaspi.

KAKO PRAVILNO

KUPATI BEBE Piše: prim. dr Milena Proročić Novorođeno dijete se kupa svaki dan. Kupanje često liči na strašnu paniku. Svi se boje da se beba ne prehladi. Svi se razlete, preznoje, tako da beba najmanje u tome uživa. Kupanje nije samo iz higijenskih razloga važno. Kupanje je važan relaksirajući faktor za dijete, ono se na kratko vraća u svoju primarnu sredinu. Jako je važno obaviti ga nježno, polako, sa puno ljubavi. Svaki dan sapunom se peru otvoreni dijelovi, pregibi i genitoanalna regija. Dva puta sedmično gazom se sve detaljno nasapunja od glave do pete. Kupanje je i lagana masaža. Nakon kupanja potrebno je dobro isprati bebu. Najbolje je za kupanje djeteta koristiti neutralno sredstvo sa malo parfema. Običan dječji sapun sa puno glicerina blagotvorno djeluje na kožu. Najbolje je kupanje obavljati prijepodne, tada se djeca najmanje nahlađuju. Majka može naći vrijeme kada je najopuštenija, samo joj neko mora pomoći prilikom ispiranja bebe. Kupanje se mora obavljati smireno, nježno i lagano. Nikada svojim dodirom majka ne smije uznemiriti dijete. Prva saznanja o okolini dolaze od majke, preko dodira, boje glasa i putem dojenja. U ambulanti sam, kao pacijente, imala dva brata koji su imali strah od kupanja, njihovo kupanje je bilo praćeno tako strašnim plačem i vriskom da je bilo neprijatno to slušati u komšiluku. Majka bi zatvarala vrata kupatila, dobro ih namazala šamponom, ispirala pod jakim mlazom tuša, a djeca su vrištala iz sveg glasa. Taj strah je trajao do školskog uzrasta. Toliko su bili prepadnuti vodom da je odlazak na more kod strica bio za njih prava mora. Ulazak u morsku vodu bio je tako tužan i smiješan sve do polaska u školu, pojava bilo kako malog talasa bio je razlog da bježe iz mora. Problem je riješen kada su jednog ljeta ostali sami sa stricem nekoliko dana. Odlazili su na more, igrali se po plažama koliko su željeli, niko ih nije tjerao da ulaze

u vodu dok im nije postajalo jako vruće. Tada su sami to radili. Svako veče su se tuširali, ali samo vodom. Nijesu plakali. Jedno veče su sami rekli: “Što je divno kada se ne peru oči”. Dijete dođe na svijet sa refleksima, koji tek rođenom djetetu odmah omogućavaju hranjenje, to su refleks sisanja, traženja dojke i refleks hvatanja. Zbog nagle promjene životne sredine važno je poštedjeti dijete naglih pokreta i brzog ispuštanja na podlogu. Svaka majka primijeti kada dijete spušta na tvrdu podlogu kako se naglo šire ruke u zagrljaj, to je strah od propadanja i tonjenja. Zato je jako važno tek rođeno dijete spustiti prvo na bok, pa lagano okrenuti na leđa. Primitivni refleksi gube se u prvih šest mjeseci, na osnovu njihovog gubljenja ili zadržavanja može se vršiti procjena razvoja i rasta djeteta. Nakon kupanja dijete se obriše. Neka djeca dođu na svijet sa dužom kosom. Kosa se posebno osuši, lagano očešlja nježnom četkom, uljem namaže predio sa tjemenjačom, pa gazom malo protrlja. Tjemenjača se ne skida iz jednog poteza, potrebno je više dana za to. Obavezno se obriše nos, da tek rođena beba može da kiše. Vrhom pelene očiste se uši, višak smole iz uha izađe na otvor spoljnog ušnog kanala. Štapići za čišćenje nosa i uha se ne dozvoljavaju, to je samo dobar komercijalni potez. Sve što treba može se očistiti vrhom pelene. Kada majka primijeti da beba teže diše na nos, može ukapati nekoliko kapi fiziološkog rastvora. Tako bi obavili toaletu predjela glave. Vrat je važno dobro oprati sapunom i mlakom vodom. U tom predjelu brzo dolazi do nakupljanja prljavštine i brzo se pojavljuje ojed. Dobro pranje mlakom vodom i sapunom i dobro ispiranje kože prava su prevencija ojeda. Predio vrata posebno treba dobro osušiti i malo napuderisati.

Predio pupka prvih dana ne treba kvasiti. Obično pupak sam otpada u prvoj nedjelji života. Ako se pri kupanju pokvasi, samo se promijeni sterilna gaza, pa se malo premaže rastvorom povidon joda. Novija saznanja kažu da se pupak koji dugo vlaži i stvara granule obrađuje laserom ili se ponovo hirurški podvezuje, ne radi se obrada pupka lapisom. Potrebno je da svaka beba u porodilištu primi K vitamin. Zbog nezrele jetre krvarenje na pupku može za bebu biti nepotreban gubitak krvi. Neka djeca imaju širi pupčani prsten, tako da se pojavi pupčana kila. Postoje posebni ojačani flasteri za pupak ili se jednostavno to uradi sa malim smotuljkom gaze, pupak se vrati u trbuh, pritisne leukoplastom i čeka. Pupčane kile se liječe konzervativno, prsten ojača već u prvim mjesecima. Kada se flaster pokvasi, zamijeni se drugim. Novorođenoj djeci začuđujuće brzo rastu nokti, posebno na rukama. Ravno se kidaju svake sedmice obavezno. Moramo paziti da se ne povrijedi dijete. Svaki nanesen bol se pamti, tako da poslije kidanja noktiju predstavlja pravi problem. To važi, takođe, i za nanijeti strah od vode. U našoj kulturi se smatra da se nokti ne kidaju, sve dok se sami ne lome, ili što sam čula, a strašno se iznenadila, da majka prve nokte kida svojim zubima. Istina je da prvi nokti jako brzo rastu, posebno na rukama i treba ih redovno kidati. Makazice treba kupiti samo za dijete i ne mogu se upotrijebiti u druge svrhe. Često se vide djeca jako izgrebana po licu. Pri pranju ruku i nogu važno je dobro oprati predjele među prstima i dobro ih isprati. Ranija razmišljanja da dijete nema zreo centar za bol nijesu tačna, dijete registruje bol još intrauterino. Primjena sredstava protiv bola kod izbijanja zuba, upale srednjeg uha i kod bilo koje intervencije u dijagnostičke svrhe, potpuno je opravdana. Bol se mora kupirati analgeticima kod hroničnih bolesti kao što su, uglavnom, sve maligne bolesti. Genitoanalna regija se obavezno pere više puta. Nije potrebno stalno mazanje dječjom mašću u debelom sloju,

dovoljno je to uraditi uveče pred spavanje. Jedanput sedmično savjetuje se namazati čitavo tijelo i lagano izmasirati. Potrebno je obratiti pažnju kako dijete podnosi mast, svaki njen sastojak može biti izvor alergije. Posebnu pažnju majka mora obratiti pri toaleti polnih organa, treba ih dobro oprati od zaostale mokraće i ostale prljavštine. Nije potrebno nikakvo grubo natezanje i navlačenje kože glavića.

PELENSKI DERMATITIS - OJED Prvi simptomi ojeda primjećuju se u trenucima kada beba postaje nervozna i plače prilikom kupanja ili dodira pelenske regije, ubrzo nakon toga uočavaju se prve promjene na koži u vidu crvenila, koža je bolna, topla na dodir, može da vlaži i da se peruta, a ponekad se mogu pojaviti i mjehurići. Tada se koža ljušti i veoma je bolna, a u najtežim slučajevima promjene mogu da zagnoje

Piše: dr Sanja Čizmović, spec. pedijatar Opšta bolnica - Nikšić Pelenski dermatitis ili ojed kod beba podrazumijeva svaku iritaciju kože koja se javlja u takozvanoj pelenskoj regiji bez obzira na uzrok. Pelenska regija su genitalije, pregibi, glutealni predio i analna regija. Područje pelenske regije je kontinuirano izloženo djelovanju vlage, trenja, topline i hemijskih produkata iz mokraće i stolice, a to dovodi do smanjenja otpornosti kože jer joj se mijenja pH, odnosno kiselost se smanjuje, a samim tim koža je podložnija upali. Pelenski ojed ili dermatitis predstavlja jednu od najčešćih kožnih promjena kod odojčadi, javlja se kod do pedeset odsto odojčadi, nešto rjeđe kod djece do druge godine života, a najčešći je u uzrastu od devetog do dvanaestog mjeseca. Prvi simptomi ojeda primjećuju se u trenucima kada beba postaje nervozna i plače prilikom kupanja ili dodira pelenske regije, ubrzo nakon toga uočavaju se prve promjene na koži u vidu

crvenila, koža je bolna, topla na dodir, može da vlaži i da se peruta, a ponekad se mogu pojaviti i mjehurići, tada se koža ljušti i veoma je bolna, a u najtežim slučajevima promjene mogu da zagnoje. Razlikuju se četiri oblika ojeda: 1. Prvi oblik karakteriše crvenilo i perutanje kože, najčešće je prouzrokovan iritacijom i prekomjernom vlagom mokraće koju pelena ne upije. To je takozvani kontaktni dermatitis (doprinose mu previše stegnute i uske pelene, kao i pelene koje nijesu duže vremena promijenjene). To je najzastupljeniji tip ojeda. 2. Drugi oblik je perianalni pelenski dermatitis koji se

manifestuje crvenilom i sitno zrnastim papulama i makulama, često oljuštenom kožom, najčešće se viđa poslije perioda proliva i/ili davanja antibiotske terapije. 3. Ulcerozni pelenski dermatitis je vrlo ozbiljan oblik praćen plitkim ulceracijama. Posljedica bakterijske infekcije kože izazvane stafilokokom ili streptokokom naziva se impetigo. 4. Pelenski dermatitis komplikovan gljivičnom infekcijom manifestuje se izrazitim crvenilom, posebno analne regije uz diskretno ljuštenje kože i vrlo često praćeno istim promjenama na koži butina i donjeg dijela stomaka. Proizvodi ga gljivica candida albicans, koja je inače normalan stanovnik crijeva čovjeka i dovodi do superinfekcije kože. Ovaj oblik se najčešće viđa poslije antibiotske terapije kada se u crijevima smanji broj dobrih bakterija, pa ova gljivica dobije previše mjesta. Za sve oblike pelenskog dermatitisa zajednički faktori koji doprinose njegovoj pojavi su produžen kontakt sa fecesom i urinom. Ojed može da se javi i kod djece koja su sklona alergiji u vidu ekcema ili atopijskog dermatitisa, zatim kod uvođenja čvrste hrane, nekad i kod korišćenja pelena od platna jer pojedini deterdženti i omekšivači ne prijaju nježnoj, nezreloj i osjetljivoj dječijoj koži. Neke kreme koje se koriste preventivno mogu da prouzrokuju pojavu ojeda zbog parabena i aditiva koji su potencijalno toksični i konzervanasa koje sadrže. Ojed može da se javi i kod nekih imunodeficijentnih i metaboličkih oboljenja.

Liječenje ojeda kod djece podrazumijeva, prije svega, izbjegavanje faktora koji su doveli do nastanka promjena na koži pelenske regije. Neophodno je što češće mijenjanje pelena da bi koža imala što manje kontakta s urinom i stolicom, a preporučuje se pranje toplom vodom sa sapunom koji ne sadrži paraben, mirise i konzervans, koji je izuzetno blag i koji štiti kožu od iritacije, isušivanja i omekšava je. Neophodno je dobro posušiti kožu, nakon čega treba nanijeti zaštitnu kremu koja sadrži cinkoksid, da bi se stvorila zaštitna barijera na koži. Kad god je moguće, treba skidati pelene, da bi se promjene na oštećenoj koži bolje ventilirale i sušile. Ako je ojed posljedica infekcije, pedijatar će preporučiti dalje korake, obično u vidu lokalne terapije antibiotskim mastima ili kombinovanim kremama koje sadrže antibiotike i antimikotike, ako postoji i gljivična infekcija. Mnogi roditelji, kada se pojavi ojed, pokušavaju bebama da stavljaju samo platnene pelene. Novija istraživanja, međutim, pokazuju da su jednokratne pelene dizajnirane tako da mnogo bolje upijaju tečnost i na taj način djeluju povoljno na pelensku regiju. Međutim, ako je ojed posljedica alergijske reakcije na sastojke pelene, treba probati s platnenim pelenama ili promijeniti marku jednokratnih pelena. Pelenski osip ne traje dugo i pravilnom njegom brzo se sanira.

KLIMATSKO LIJEČENJE

DJEČJE ASTME “Od davnina je poznato da povoljna klima sprečava i liječi astmu, a nepovoljna je pogoršava. Klimatsko liječenje astme spada među najstarije metode liječenja”.

Piše: prof. dr sci. med. Zdravko N. Kadijević Astma je najčešća hronična inflamatorna bolest malih i srednjih disajnih puteva djece koja kod genetski predisponiranih dovodi do promjena preosjetljivosti na različite stimulanse i do suženja disajnih puteva (spazma). Kad se spazam (bronhoopstrukcija) ponavlja, onda se to zove astma. Astmu karakterišu epizode ekspiratorne dispneje, “sviranje” ili “šištanje” u grudima, osjećaj stezanja u grudima sa suvim nadražajnim kašljem. Napadi bronhoopstrukcije mogu trajati različito dugo, od nekoliko časova do nekoliko dana. Nestaju spontano, sami od sebe ili pod dejstvom ljekova za širenje bronhija i/ili steroida. Bronhoopstrukcija je posljedica inflamacije koja dovodi do smanjenja protoka vazduha kroz disajne puteve. Periodi napada bronhoopstrukcije se smjenjuju sa periodima bez napada. Procjene govore da danas u svijetu od astme boluje oko 300 miliona ljudi, a taj broj se povećava za 50% na svakih 10 godina. Od astme, zbog neadekvatnog liječenja, godišnje u svijetu umre oko 250.000 ljudi. Astma je, pored ostalog, i multifaktorno uzrokovana, a ponekad i po život opasna bolest za koju ne postoji lijek koji bi doveo do konačnog izlječenja, ali postoje tretmani koji je drže pod kontrolom. Danas se u terapiji astme primjenjuje kombinovana medikamentna (bronhodilatatori, kortikosteroidi, antileukotrijeni), imunoterapija, fizikalna terapija, psihoterapija i klimatoterapija. Klimatoterapija je liječenje klimatskim faktorima,

odnosno boravkom u novoj životnoj sredini, čiji su klimatski faktori različiti u odnosu na stalno mjesto boravka. Od davnina je poznato da povoljna klima sprečava i liječi astmu, a nepovoljna je pogoršava. Klimatsko liječenje astme spada među najstarije metode liječenja. Ono pokazuje povoljan terapijski efekat ako traje najmanje od dva do tri mjeseca. Svi kraći boravci mogu imati negativan efekat. Mehanizam djelovanja klimatskih faktora na dječji organizam još u potpunosti nije objašnjen, ali se zna da stimuliše rad kardiovaskularnog, respiratornog, gastrointestinalnog, endokrinog, neurovegetativnog i hematopetskog sistema. Praktično povoljno djeluje na cijeli organizam. Sa stanovišta prevencije i terapije dječje astme u povoljne klimatske faktore ubrajaju se: - promjena životne sredine znači i otklanjanje alergena koji provociraju astmu, - snižen parcijalni pritisak kiseonika, - niski sadržaj relativne vlažnosti, - čist vazduh bez aerozagađenja, - prisustvo šuma, - dovoljna osunčanost, - bogatstvo ultravioletnih zraka, - veća jonizacija vazduha, - morski aerosol (natrijum hloridi, magnezijum sulfat, kalcijum sulfat, kalijum sulfat, magnezijum bromid, kalijum bromid) i dr.

Klimatski podražaji su bez vidnog preventivnog i terapijskog uticaja na autohtono stanovništvo (starosjedioci) jer su oni vremenom navikli na postojeće klimatske uslove. Aklimatizacija je proces prilagođavanja vitalnih funkcija dječjeg organizma u novoj, klimatski izmijenjenoj sredini. U prosjeku traje od sedam do 14 dana. Sama promjena klime je stres za pluća, kojima je potrebno oko 14 dana da se naviknu na novu životnu sredinu, i tek nakon toga terapija počinje da djeluje. Na klimatsko liječenje treba upućivati djecu čija se astma nalazi pod kontrolom (u remisiji). Ukoliko je dijete pod terapijom jednog od ljekova za sprečavanje napada bronhoopstrukcija, trebalo bi da nastavi sa tom terapijom sve vrijeme tokom klimatskog liječenja. U cilju prevencije bronhoopstrukcije savjetuje se da astmatična djeca prvih dana boravka u lječilištu dobiju jedan od beta2 agonista. Isto se savjetuje i za prva tri dana po povratku sa klimatskog liječenja. Za klimatsko liječenje koriste se primorska i planinska mjesta. Crna Gora raspolaže velikim brojem područja za terapijsku primjenu prirodnih faktora (more, planine, jezera) koji mogu da se koriste u klimatoterapiji. Mnoga od prirodnih lječilišta su nedovoljno ili neracionalno iskorišćena. Danas ona zjape prazna, a nekada se mjesecima čekao krevet. Objašnjenje za to možemo naći u “Znakovima pored puta” Ive Andrića: “Uman čovjek nikada ne trči za političarem, a pametan političar trči za umnim čovjekom”. Geografski lokalitet Bokokotorskog zaliva priroda je obdarila blagom primorskom-kontinentalnom klimom sa poštednim i stimulativnim djelovanjem. Odlikuje se malim temperaturnim oscilacijama, velikom osunčanošću, čistim vazduhom bez aerozagađenja, obogaćenim mirisima mediteranske vegetacije i mora, umjerenim kolebanjem atmosferskog pritiska i povoljnim strujanjem vazdušnih masa, što sve skupa povoljno djeluje na bolesnike od astme. Svojim izgledom Bokokotorski

zaliv podsjeća na nordijske fjordove čije strane čine strmi, jedva pristupačni ogranci Lovćena (1.796 mnv) i Orjena (1.896 mnv). Vazduh u blizini morske oale u odnosu na kopneni, zimi je topliji, a ljeti svježiji, bogat sitnim kapljicama morske vode, morskih soli i fitoncidima morskih algi. U pojasu duž morskih obala, širokih od 200 do 400 metara, primorski vazduh je bogat kiseonikom i ozonom (sadrži ga tri puta više nego veliki gradovi), a siromašan ugljen-dioksidom. Organi za disanje su pod znatno većim uticajem spoljašnje sredine od drugih organa, izuzev kože. Sve promjene u spoljašnjoj sredini se i te kako reperkutuju na respiratorni sistem. Mediteranska vegetacija u priobalnom pojasu stvara i izlučuje razne vrste fitoncida koji imaju baktericidno dejstvo. Bokokotorski zaliv pruža naročito povoljne talasoterapijske (talata-more) uslove tokom cijele godine u korišćenju mora, sunca i aerosola. Morska voda je vrlo složeni jonizovani rastvor. U njoj se nalaze katjoni natrijum, kalcijum, magnezijum, kalijum, zatim, anjoni broma, joda, hlora, azotnih jedinjenja, fosfora i drugih. Kupanjem u moru i inhaliranjem slanog aerosola, koji se stvara disperzijom morske vode, organizam dobija potrebne jone i mikroelemente. Udaljavanjem od obale smanjuje se sadržaj soli u vazduhu. U talasoterapiji koristi se termički faktor, kupanje u otvorenom moru, sunčanje i udisanje slanog aerosola. Na ljudski organizam, razni bioklimatski faktori ne djeluju izolovano, već kombinovano, te ih treba dozirati prema uzrastu, vrsti oboljenja i osjetljivosti. Hladna voda djeluje nadražajno, a topla sedativno. Prema Ž. Coniću, talasoterapijski činioci razvrstani su u nekoliko grupa: - termički (temperatura vazduha, toplotno zračenje), - higrički (vlažnost vazduha), - aktički (ultraljubičasto i svjetlosno zračenje), - aerički (odsustvo prašine i alergena),

- vazdušni i atmosferski pritisak, - meteorobiološki (alternativne promjene vremenskih situacija), - psihofizički. Pojedini astmatični bolesnici predosjećaju promjenu vremena mnogo prije nego mnogi meteorološki instrumenti. To su takozvani “živi manometri” ili, kako se nazivaju u medicinskoj literaturi, “meteotropni bolesnici”. Klimatsko liječenje izaziva poboljšanje mukocilijarne aktivnosti. Na taj način se povećava otpornost sluznice disajnih puteva prema infekcijama. Takođe se smanjuje bronhosekrecija. U klimatskom lječilištu kod astmatične djece su povećani metabolički procesi, kao i odsustvo alergena. Nerijetko smo imali priliku da vidimo kako je sama promjena životne sredine dovela do smirenja ili prekida astme. Radovi koji su rađeni u Zavodu za rehabilitaciju “Vrmac” u Prčanju, u Boki Kotorskoj, u saradnji sa Internom “B” klinikom u Beogradu u sklopu projekta “Značaj pojedinih talasoterapijskih činilaca u liječenju hroničnog opstruktivnog sindroma pluća”, Danilović, Marković, SANU, Beograd, 1977, doveli su do sljedećih rezultata: “Ispitivan je uticaj primorske klime kod odraslih bolesnika oboljelih od hroničnog opstruktivnog sindroma pluća u Prčanju tokom 1976. godine. Uporedo sa kliničkim, došlo je i do imunološkog poboljšanja. U prosjeku je došlo do povećanja VC sa 57,37% na 70,61%, kao i povećanja MEVS sa 49,03% na 60,56%, dok se odnos 100 MEVS/VC tokom liječenja povećao za 4,52%. Imunološko ispitivanje pokazuje da je na kraju liječenja došlo do porasta imunoglobulina A i M i blagog sniženja imunoglobulina G i E. U perifernoj krvi na kraju liječenja došlo je do pada broja eozinofila i leukocita”. Do sličnih rezultata kod djece došao je Zdravko Kadijević u svom radu “Uticaj klimatskih faktora, medikamenata i fizikalne terapije na imunološko stanje djece oboljele od recidivnog opstruktivnog bronhitisa i bronhijalne astme, liječene u Zavodu “Vrmac” u Prčanju”, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, CANU, knjiga 6, Titograd, 1988. “U Zavodu za rehabilitaciju “Vrmac” (Bokokotorski

zaliv) pratili smo rezultate liječenja i rehabilitacije 868 djece sa recidivnim bronhitisom i 108 djece sa astmom u periodu od četiri godine (od 1978. do 1982). Prosjek liječenja i rehabilitacije je trajao 21 dan, bez obzira na prirodu i težinu oboljenja. Sprovođenje kombinovane medikamentne, fizikalne i heliomarinske terapije dovelo je do poboljšanja kliničkog stanja sa isčezavanjem respiratornih znakova opstruktivnog respiratornog sindroma (dispneja, kašalj, wheeznig) kod djece koja su znakove pokazivala pri dolasku u zavod. Analizom laboratorijskih nalaza pri prijemu i otpustu utvrđeno je znatno poboljšanje broja leukocita, ABE. Kontrola alergija putem proba na inhalacione alergene ukazuje na gašenja alergijske osjetljivosti kod mnoge djece i na više alergena, iako je ova osjetljivost bila nađena prije početka klimatskog liječenja, što se prema našem mišljenju može tumačiti povoljnim uticajem heliomarinskih činilaca udruženih sa medikamentnom i fizikalnom terapijom. Analizom rezultata serumskih imunoglobulina prije i poslije liječenja i rehabilitacije u zavodu, došlo se do zaključka da je kod jednog broja bolesnika došlo do porasta imunoglobulina A i M, pada koncentracije E i G u odlasku u odnosu na stanje pri prijemu. Kombinovana medikamentna, fizikalna i heliomarinska terapija imaju svoje opravdanje za slanje oboljele djece na produženo liječenje u takve medicinske ustanove sa povoljnom klimom. Takve medicinske ustanove treba da su stručno i materijalno opremljene da bi u datom momentu izvršile redijagnostiku i odgovarajuću reterapiju”. L I T E R A T U R A: Literatura se nalazi kod autora. __________________________________________________ * Rezultati naših istraživanja bili su prezentovani na mnogim stručnim i naučnim skupovima (simpozijumima, pedijatrijskim danima, kongresima) tadašnje SFRJ: Beograd, Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Niš, Split, Zenica, Mostar i drugim.

N° 1 l i nij a za n j e g u k ože b u dući h m a j k i i beba

Već 60 godina Mustela iz laboratorije Expanscience razvija inovativne dermatokozmetičke proizvode koji zadovoljavaju

Z a d n ev n u n j eg u Mustela Bebe: Proizvodi za dnevnu njegu, kupanje, nakon mijenjanja pelena i za zaštitu kože sa jedinstvenim Mustela mirisom, posebno su formulisani za osjetljivu kožu novorođenčadi, beba i djece. • Dermatološki gel za pranje novorođenčadi, 500 ml • 2u1 sredstvo za pranje kose i tijela, 200 ml • Šampon u pjeni za tjemenjaču, 150 ml • Nježni zaštitni sapun sa Cold kremom 200 gr • Energetska pjenušava kupka, 200 ml • Dječiji šampon, 200 ml • Extra guste maramice za čišćenje, 70 kom • Maramice za čišćenje lica, 25 kom • Zaštitna vitaminska krema, 50 i 100 ml • Hidratantna krema za lice, 40 ml • Hidratantno mlijeko za tijelo 300 ml • Cold krema, 40 ml • Ulje za masažu, 100 ml • Hidratantni stick sa Cold kremom 10 gr • Zaštitno mlijeko sa Cold kremom 125 ml

Umiruju i balzam olakšava disanje kod prehlada, 40 ml

zahtjeve osjetljive kože novorođenčadi,

UMIRUJE

- pročišćavajući i osvježavajući miris bora i ruzmarina

NJEGUJE I VLAŽI - shea buter - ekstrakti meda

Pomaže vašem djetetu da se OPUSTI i utone u miran san - ekstrakti lipe i kamilice

Bez kamfora, Bez mentola, Bez eukaliptusa

beba, djece i

D er m o p ed i j at r i j a

budućih majki.

Mustela Dermopedijatrija: Proizvodi prilagodjeni posebnim zahtjevima kože novorođenčadi nastali u saradnji sa dermatolozima i pedijatrima.

STELATOPIA

P rilagođeno za atopijski dermatitis i h i p e r osjetljivu kožu. Svakodnevno

U razdobljima pogoršanja Stelatopia ® mliječno uljna kupka:

Stelatopia ® kremasti sindet:

prosječno 6 nedjelja primjene

Stelatopia ® krema:

prosječno 6 nedjelja primjene

Stelatopia ® krema:

prosječno 6 nedjelja primjene

Novo

MEDITAS d.o.o. Oktobarske Revolucije 44, Podgorica EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU,

tel: 020 625 016

je kose Za pran la i tije

+ 2 puta dnevno

HIPOALERGENA FORMULA

Kupka u trajanju od 10 minuta 2 do 3 puta nedjeljno (ne ispira se)

2 puta dnevno u kombinaciji sa lijekom

“Djetski sad”

PRVO DJEČIJE ZABAVIŠTE

U CRNOJ GORI “Zabavišta nijesu služila samo kao dobra vaspitališta za djecu, nego su znatno pomogla njihovom umnom razvitku, te ih tako pripremala za bolje napredovanje u daljem školovanju”.

Priredila: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije Krajem prošlog i početkom ovog vijeka Cetinje je bilo najznačajniji školsko-prosvjetni centar i sjedište najvećih prosvjetnih vlasti u Crnoj Gori. Zahvaljujući i ostalim funkcijama (administrativno-upravni, političko-diplomatski, zanatsko - trgovinski centar itd), imalo je procentualno veliki broj zaposlenih roditelja. U tom periodu u mnogim crnogorskim gradovima bio je znatan broj stanovništva koji je živio od nadničarske zarade, djelimično zbog siromaštva roditelji koji su čitave dane provodili van kuće radeći za nadnice kod drugoga, a dijelom i zbog neshvatanja svojih obaveza prema djeci i njihovom vaspitanju, djeca predškolskog uzrasta ostajala su bez ikakvog nadzora, lutala ulicama, vječno se igrala, tukla se ili navaljivala na prolaznike, naročito na strance, prosjeći groš za hljeb. Gledajući gomilu takve djece i razmišljajući o njima, Sofija Petrovna je zamislila specijalnu instituciju za njih. Međutim, otvaranje ovakve institucije pominjano je na Cetinju još u januaru 1903. godine. Zahvaljujući upravo njoj, na Cetinju je 1903. godine otvoren prvi vrtić pod imenom “Djetski sad velike knjeginje Milice Nikolajevne”. Projekat je realizovan donacijom njenog carskog veličanstva velike knjeginje Milice Nikolajevne, uvijek osjetljive prema nedaćama i potrebama njenog, crnogorskog naroda.

Njeno veličanstvo je dalo sredstva za kupovinu kućice sa vrtom i preuzelo na sebe potpuno izdržavanje te ustanove, uključujući i plate dvijema vaspitačicama. Prva godina je bila više eksperimentalna, zabavište je probudilo veliko interesovanje i to ne samo roditelja, već i građanstva uopšte. Objavom načelnice instituta S. Mertvago, 24. oktobra 1903. počeo je upis djece u zabavište. U zabavištu se te prve godine okupilo 48 dječaka i djevojčica, uzrasta od četiri do sedam godina, odnosno do polaska u školu. Ova ustanova je bila otvorena, uglavnom, za siromahe, ali u nju su išla i djeca iz imućnih i činovničkih porodica, oni su plaćali mali mjesečni iznos, ali to je govorilo da je u njoj sve uređeno dobro i kako treba. Prvi rezultat je bio što je mnogo djece, koja su do tada skitala, išlo u grupama ili pojedinačno u jednom pravcu i to očigledno svjesna kuda i zašto. Roditelji su bili vrlo zadovoljni ovom ustanovom, jer im je ona omogućavala da slobodno izvršavaju svoje druge obaveze u domaćinstvu i staraju se o drugoj, manjoj djeci. Istovremeno, djeca su se vraćala sasvim drugačija, do te mjere disciplinovana da je, ne samo otklonjena potreba da se pazi na njih, već im se mogao povjeriti i nadzor nad drugom djecom.

S druge strane, ono što je ustanova tražila u pogledu djece, odražavalo se na roditelje. Djeca su morala biti dobro umivena, pristojno obučena i obuvena. Djeca siromaha dobijala su odjeću od ustanove. Od roditelja se tražilo da sve bude u redu jer bi, u suprotnom, djetetu takvog roditelja prijetilo isključenje. Roditeljima su se dostavljala pisana obavještenja ili opomene u vezi sa redom njihove djece, koje su davale načelnica ili vaspitačica. Djeca su se do te mjere vezivala za školu da ih je teško bilo zadržati kod kuće. Neka od njih išla su u školu ne obazirući se ni na kakvu vremensku nepogodu. Tada ih je nazad vodila žena koja je bila u ulozi dadilje. Iz škole su djeca izlazila zajedno i vodila ih je ista dadilja, koja je išla sa njima do kraja grada, dok se oni ne bi razišli usput svojim kućama. Obuka se sastojala u tome da se djeca navikavaju na rad. Upoznavala su se sa prirodom, kroz demonstraciju bilja, rastinja i cvijeća u malenom vrtu "Djetskog sada" u čemu su učestvovala i starija djeca. Zatim, učila su napamet kratke molitve i molitvom Bogu počinjali su i završavali dan u školi. Radili su, takođe, i gimnastiku. Rad sa djecom bio je dosta sadržajan i raznovrstan: igre, pjevanje, gimnastičke vježbe, učenje priča i recitovanje stihova, izvođenje dijaloga i malih scena, crtanje, rad u bašti, izrada manjih rukotvorina od papira, slame i drugog materijala. Pored ovih aktivnosti, ženska djeca su učila šivenje i pletenje. Djeca su podsticana da u pjevanju umiju da održavaju ton, da se drže takta i da svoje glasove usklađuju sa drugima, ne naprežući se da nadviču jedno drugo. U slobodnim trenucima kad nastavnice nijesu radile sa njima i kada su bila prepuštena sebi, djeca su se potpuno predavala svom raspoloženju: čavrljala bez prekida, trčala, skakala, grupisala se prema uzrastu, djelimično i prema fizičkoj građi. Carovao je potpuni haos, u kome nijesu dozvoljavane samo tuče i svađe. Ali, čim bi odjeknuo poziv nastavnice na red, svi bi se brzo rasporedili, svako u svoju grupu gdje mu je mjesto. To se, naravno, postizalo strogim režimom koji se sastojao u pristojnom pridržavanju pravila, praktikovao se na svakom koraku, a nikako bilo kakvim surovim vježbama. Naprotiv, odnosi vaspitačica prema djeci nijesu mogli biti drugačije okarakterisani osim kao materinski i to dobre i razumne majke. Te dobre i razumne, odnosno zabavilje u prvom vrtiću, bile su Cvijetka Miletić i Koviljka Petrović. Izgrađujući odnos poštovanja svake ličnosti, djeca su prosto održavala i cijenila tadašnje vaspitačice-zabavilje. Ove dvije uzorne i plemenite zabavilje dobijale su niz priznanja, ne samo od roditelja i grada Cetinja, nego i čitave Crne Gore. Sve ove odluke su i karakterisale ovu prvu ustanovu za vaspitanje i obrazovanje predškolske djece, koja je u tom periodu uživala simpatiju cijelog grada, ali koju je trebalo i proširiti na ostale krajeve Crne Gore. “Djetski sad” nastavio je uspješan rad. Poslije dvije godine, 1905, zabavište je pohađalo 97 djece, a 1907. godine 84 mališana, koje su podučavale dvije vaspitačice. Pored djece siromašnih roditelja, u zabavištu su mogla dolaziti i djeca službenika uz manju mjesečnu uplatu. Na kraju godine, poslije neke vrste ispita, predviđene su bile izložbe dječijih radova, koje su svečano otvarane u prisustvu roditelja i drugih građana. Zahtjev da se otvori još zabavišta na Cetinju nije mogao biti ostvaren. Potreba osnivanja zabavišta osjećala se i u drugim crnogorskim gradovima. Sami rad “Djetskog

sada” na Cetinju svakako je podsticalo na to. Zakonom o narodnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori (1907), prvi put je predviđeno osnivanje dječijih zabavišta u kojima je trebalo da se, prema posebnim pravilima, vaspitavaju djeca oba pola od četvrte do sedme godine života. O otvaranju zabavišta odlučivao je ministar prosvjete na osnovu prijedloga opštinske uprave. U predškolskoj ustanovi mogle su raditi zabavilje sa redovnom svršenom stručnom školom i položenim ispitom. Zabavilji je bila određena manja plata od učiteljice osnovne škole, ali je ona, iako službenica privatne ustanove, imala pravo na penziju, besplatan stan i ogrijev. U crnogorskoj Narodnoj skupštini raspravljalo se o rezultatima ove nove vaspitne ustanove. Krajem oktobra 1913. godine proslavljena je desetogodišnjica prvog zabavišta. U zabavištu se posljednjih godina vaspitalo do 60 muške i ženske djece, a na kraju školske 1914/15. bila su u njemu svega 42 mališana (25 muških i 17 ženskih). U aprilu 1915. godine u zapadnoj školskoj oblasti bilo je jedno zabavište sa dvije zabavilje 57 muške i 30 ženske djece. Nema sumnje da je dječije zabavište “Djetski sad” na Cetinju, mada prva ustanova ove vrste u Crnoj Gori, uspješno počelo i razvilo svoju aktivnost. U njegovom radu svakako se koristilo iskustvo sličnih ustanova u prosvijećenim zemljama. Primjenom prvog zabavišta popularisana je važnost ovakvih ustanova i u nerazvijenoj sredini. Ubrzo se uočila potreba za osnivanjem zabavišta u Podgorici, Nikšiću i drugim varošima. odluka školskog odbora u Nikšiću o otvaranju zabavišta donijeta je tek 1911. godine. Zabavište u Podgorici radilo je do 1913. godine, ali zbog nedostatka posebne prostorije, radilo je kao odjeljenje osnovne škole. Rat je spriječio otvaranje novih i razvitak postojećih predškolskih ustanova. U međuratnom periodu (1919-1941) dječije zabavište na Cetinju nastavilo je svoj rad. Uprkos ratnom vihoru koji je nemilosrdno harao Crnom Gorom, uspjelo se, na neki način, održati dječije zabavište na Cetinju, da bi poslije oslobođenja uspješno nastavilo tradiciju najstarije predškolske institucije u Crnoj Gori. Može se istaći da je dječije zabavište za vrijeme svog dvanaestogodišnjeg postojanja, do Prvog svjetskog rata, uspješno radilo i svojim rezultatima ukazivalo na zvačaj predškolskih ustanova. Oba zabavišta nijesu služila samo kao dobra vaspitališta za djecu, nego su znatno pomogla njihovom umnom razvitku, te ih tako pripremala za bolje napredovanje u daljem školovanju. Treba istaći da su prva zabavišta odigrala pozitivnu ulogu i u pogledu transformiranja porodice i sredine u kojoj su egzistirala.

IGRA I TEHNIKE TERAPIJE RADOM KOD OSPOSOBLJAVANJA DJECE SA CEREBRALNOM PARALIZOM

Piše: Milorad Aranitović, Strukovni radni terapeut

Aktivnosti terapije radom kod osposobljavanja djece sa cerebralnom paralizom su limitirane: - ciljem koji se želi postići, - uzrastom djeteta, - stepenom i oblikom motornog oštećenja, - mentalnim i psihičkim sposobnostima, - potrebama, interesovanjem i sklonostima djeteta. Uslov za početak tretmana je uspostavljanje dobrog, toplog i prisnog odnosa sa djetetom. Jedan od najbližih saradnika radnog terapeuta je roditelj. To je osoba kojoj dijete najviše vjeruje, koji ga njeguje i vaspitava, koji se igra sa njim i čini mu razna zadovoljstva, te provodi najviše vremena sa njim. Najbitnije je roditelja edukovati o problemima djeteta i načinima rješavanja tih problema, jer samo edukovani roditelj pomaže da habilitacija bude potpunija i da rezultati budu najbolji u datim momentima. Osnovna aktivnost svakog djeteta je igra. Za dijete je igra način života i integracije sa spoljnim svijetom, koja omogućava da doživljava radost, obogaćuje znanje o sebi i svojoj okolini. Igra je aktivnost djeteta kroz koju ono usavršava svoju motoriku, intelektualne funkcije i uspostavlja svoje društveno ponašanje, odnosno, formira ličnost. Karakter i tip

igre su uslovljeni nivoom psihomotornog razvoja. Dijete sa ometenošću ili nesposobnošću ima manje mogućnosti, a veće potrebe za igrom. Oni spoznaju svijet oko sebe kroz oskudna iskustva. Kod djece sa cerebralnom paralizom, igra mora da bude u skladu sa motornim i mentalnim mogućnostima djeteta, sigurna, zanimljiva, korisna i podsticajna. U svakom periodu dijete se igra kroz tri vrste igara: - Jedne igre koriste da dijete usavrši aktuelno dostignute sposobnosti. - Druge igre su već ovladane na ranijem stupnju razvoja i osposobljavanja, pa ih dijete koristi za razonodu. - Treće igre su usmjerene na ostvarivanje potencijala, uspostavljanje novih šema ili obnavljanje izgubljenih. Za djecu sa cerebralnom paralizom vrlo je važno da učvrsti perceptivno motornu organizaciju, svjesnost djelova svoga tjela, lateralnost, dubinu, usmjerenost, kinesteziju, prostornu i vremensku orjentaciju. Na početku razvoja zvečke, zvučne kocke, igračke koje se gnječe, loptice, te kockice od različitih materijala jarkih boja, mogu poslužiti za stimulaciju razvoja i uvježbavanja refleksnog hvatanja, igru rukama, koordinaciju ruku, hvatanje i ispuštanje, pronaciju i supinaciju, voljno puštanje i usavršavanje funkcija palca i kažiprsta. Igre krugovima i karikama od različitih materijala i boja koriste se za uvježbavanje ili usavršavanje funkcije hvatanja, postizanje bolje pokretljivosti u svim zglobovima ruku, jačanje snage i poboljšanje koordinacije.

Igre igračkama koje imaju šuplje forme i predmeti raznih veličina, oblika i boja, podstiču bogaćenje iskustva i percepciju veličine, težine i oblika, boje, kao i prva iskustva za formiranje pojmova - unutra, spolja, prazno, puno, sastavljeno, rastavljeno, toplo, hladno... Igre lutkama utiču na izgrađivanje odnosa djeteta prema drugoj djeci i odraslima, omogućavaju im projektovanje konfliktnih odnosa, a kroz oblačenje i hranjenje lutke dijete se uči aktivnostima samozbrinjavanja i ostalim aktivnostima dnevnog života. Igre kockicama, tipa lego, razvijaju bimanuelne aktivnosti, jačaju mišićnu snagu, poboljšavaju koordinaciju pokreta ruku i razvijaju konstruktivne sposobnosti djeteta. Igre plastelinom, gitom i tijestom utiču na razvijanje mašte, kreativnosti, povećanje pažnje, jačanje snage sitnih mišića šake i prstiju. Ukucavanje drvenih klinova u tablu sa otvorima doprinosi poboljšanju pokretljivosti u lakatnom i ramenom zglobu, poboljšanju koordinacije pokreta, te jačanju snage mišića ruke u kontrolisanom pražnjenju agresivnosti. Muzičke igre utiču na poboljšanje koordinacije pokreta i uspostavljanje ritma kasnije bitnog za govor. Likovne igre razvijaju grafomotorne sposobnosti, finu koordinaciju, vizuelno pamćenje, estetska osjećanja, bogate maštu i podstiču kreativnost. Društvenim igrama se stvara osjećaj za saradnju, a istovremeno i razvija takmičarski duh. Aktivnosti koje obavljaju odrasli su veoma zanimljive djeci i oni ih rado imitiraju odgovarajućim igračkama - lutka, telefon, posuđe, alati i slično.

BOL Piše: prim. dr Milica Šofranac Svjetska zdravstvena organizacija definiše bol kao neprijatno čulno ili emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. Međunarodno udruženje za proučavanje bola (IASP; International Association for the Study of Pain) dalo je definiciju bola kao: neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom povredom tkiva, ili uzrokovano tom štetom ili povredom. Bol je vitalni znak koji upozorava na nastanak ili mogućnost nastanka povrede, patofiziološkog zbivanja. Nakon bolnog nadražaja nastaje električni impuls koji putuje osjetnim nervima do kičmene moždine i nakon toga u centralni nervni sistem, gdje se u kori velikog mozga prepoznaje signal i tumači kao bol. Ujedno, Svjetska zdravstvena organizacija tumači i koncept totalnog bola, posebno u smislu hroničnog bola, pri čemu on utiče na ukupni kvalitet života bolesnika, narušavajući: - fizičko stanje - usljed same bolesti ili postupka liječenja, - emotivno stanje - usljed stalnog osjećaja bola ili gubitka funkcionalnosti, - finansijsko stanje - zbog nesposobnosti za rad ili troška postupka liječenja. Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija donijela dokument koji određuje standarde liječenja bola kojima je određeno pravo pacijenta na odgovarajući pristup i liječenje. Svaka osoba tokom života doživi bol usljed povrede ili kao simptom neke bolesti. Ujedno procjene su da od hroničnog bola boluje više od 20 odsto stanovništva, a prevalencija je veća kod žena i starijih osoba.

Podjela bola Bol se može podijeliti prema: - trajanju: na akutni i hronični bol, - etiologiji: na maligni i nemaligni bol, - patofiziologiji: nociceptivni (somatski i visceralni) i neuropatski bol. Akutni bol je najčešće uzrokovan povredom i ima zaštitnu ulogu, ukazujući na stvarno oštećenje tkiva. Javlja se naglo i prethodnom definicijom je bio ograničen na rok od šest mjeseci, danas se ograničava na vrijeme od tri mjeseca ili na vrijeme potrebno za liječenje ili oporavak (primjera radi glavobolja, zubobolja, dismenoreja, bol nakon udarca...) Hronični bol traje i nakon vremena oporavka od povrede (>3 mjeseca), ponekad uopšte nije uzrokovan povredom i može biti bez otkrivenog štetnog uzroka, te u pravilu dovodi do značajnog narušavanja kvaliteta života pacijenta. Kod nekih pacijenata može biti i doživotan. Karakteristična su dva tipa bola: - kontinuirani pozadinski bol praćen često i funkcionalnom nesposobnošću, - probijajući bol u vidu naglih, kratkotrajnih i vrlo intenzivnih napada. Maligni bol je hronični bol povezan s progresivnom bolešću koja potencijalno ugrožava život (primjera radi karcinom, AIDS, progresivne neurološke bolesti…) Nemaligni bol je hronični bol povezan s bolestima koje nijesu opasne po život, kao što su artritis, osteoartritis, bol u krstima, neuropatski bol… Nociceptivni bol nastaje nakon mehaničkog, hemijskog

ili toplotnog nadražaja nociceptora. Nadražaj mogu uzrokovati i posrednici upale koji se oslobađaju prilikom povrede tkiva, kao što su bradikinin i histamin, koji aktiviraju prostaglandine i supstanciju P. Na pojačanu osjetljivost nociceptora utiču i modulatori bola, supstance koje se, takođe, oslobađaju iz povrijeđenog tkiva, a to su citokini, TNF alfa (tumor nekrotizirajući faktor alfa), NGF (neuralni faktor rasta), te još niz molekula. Ovako nastali nadražaj putuje uzlazno do centralnog nervnog sistema aferentnim vlaknima (mijelinizirana A-vlakna i nemijelinizirana C-vlakna) do kičmene moždine, gdje se oslobađa niz neurotransmitera koji dalje potpomažu prenos signala bola do talamusa i somatosenzornog korteksa velikog mozga gdje se signal o bolu obrađuje i potom na njega odgovara. Nociceptivni bol može biti: - somatski bol kada bolni nadražaj dolazi iz kože, mišića ili kostiju, - visceralni bol kada bolni nadražaj dolazi iz unutrašnjih organa. Po karakteru somatski bol je oštar, u vidu probadanja, žarenja, a visceralni bol je tup, mukao, odnosno kao pritisak, nelagodnost ili kao grčevi. Neuropatski bol nije u potpunosti razjašnjen, uglavnom nastaje povredom samih nerava ili usljed stalnog nadražaja nerava kao posljedica patofizioloških bolesti, odnosno oštećenja nociceptivnih puteva, pri čemu se poremeti reakcija na bol i nastaje stalna nervna nadraženost. Sam prenos signala je vrlo sličan prenosu nociceptivnih nadražaja. Može se javiti na periferiji ili u centralnom nervnom sistemu. Periferni neuropatski bol je, primjera radi, postherpetička neuralgija, dijabetička polineuropatija, a centralni je postinzultni bolni sindrom, fantomski i bol kod multiple skleroze. Pacijenti ga opisuju kao žarenje, pečenje, bockanje, rastezanje, mravinjanje, probadanje… Neliječeni akutni bol pokreće sličan mehanizam kao i primarni neuropatski bol, te time može prouzrokovati nastanak hroničnog bola. Usljed poremećenog ili oštećenog mehanizma odgovora na bol mogu se javiti i neki specifični oblici: - Alodinija - bolni odgovor na nadražaj koji inače nije bolan, - Analgezija - odsutnost bola na inače bolni nadražaj, - Dizestezija - neugodne, abnormalne senzacije (žarenje), - Hipoalgezija - smanjen odgovor na normalni bolni nadražaj, - Hiperalgezija - pojačan odgovor na normalni bolni nadražaj, - Parestezija - abnormalna, ali ne i neugodna senzacija.

Mehanizam prenosa impulsa i odgovor na bol Mehanizam nastanka bola različit je kod nociceptivnog i neuropatskog bola. Bez obzira na lokalizaciju početnog nadražaja organizam reaguje na bol kroz sljedeći proces: - stimulacija - nastanak štetnog događaja koji uzrokuje bol i pretvaranje u električni impuls koji putuje tijelom, - transmisija - prenos signala o bolu s mjesta stimulacije do mozga, - percepcija - proces prepoznavanja bola i odgovor na bol, - modulacija - proces aktivacije sistema koji pojačava ili

umanjuje odgovor na bol.

Fiziološke i psihičke implikacije bola Osim samog bolnog osjećaja, bolno stanje može podstaći cijeli niz neželjenih fizioloških odgovora organizma, uglavnom radi oslobađanja neurotransmitera, te kliničkih manifestacija bola na drugim organima. Neliječeni ili nedovoljno liječeni jaki akutni bol, posebno hronični bol, može snažno uticati na emotivno stanje, te time na psihu, u vidu lošeg raspoloženja, osjećaja straha, uzrujanosti i drugih psihičkih poremećaja. Poremećaj spavanja je, takođe, čest kod jakog akutnog i hroničnog bola, što čini začarani krug, jer je upravo dobar san nužan za fiziološki oporavak od bola. Ovo stanje se naziva hronični bolni sindrom i od njega pati više od 50 odsto pacijenata s hroničnim bolom. Negativna razmišljanja i negativni osjećaji mogu uzrokovati bol. Usljed nekog snažnog, traumatičnog događaja može se javiti poremećaj nociceptivne aktivnosti, te se javlja doživljaj hroničnog bola, bez stvarnog oštećenja tkiva. Iako je bol jedan od najčešćih simptoma koje pacijenti osjećaju, sama dijagnoza je vrlo teška. Zbog izrazite emocionalnopsihološke komponente bola, svaka osoba bol osjeća i doživljava na drugačiji način. Postoji niz literaturnih rasprava o uticaju pola, etničkog porijekla i kulture na osjećaj bola. Klinički dokazi postoje za uticaj pola na percepciju bola, što je objašnjivo prvenstveno kroz biopsihosocijalni aspekt bola. Žene su nježnije konstitucije, tanje kože, s većom površinom masnog tkiva, spremnije na izražavanje svojih emocionalnih stanja od muškaraca, a obično i drugačije vaspitavane - na način koji potiče izražavanje osjećanja. Postoji i važna različitost u hormonskom statusu između muškaraca i žena, ali i genetska različitost citokroma P-450, koji je odgovoran za većinu metabolizma ljekova za liječenje bola. Uticaj etničkog porijekla na percepciju bola je istraživan, te se smatra da su Azijati i crnci manje osjetljivi na bol od bijelaca. Uticaj kulture i vjere takođe se može objasniti kroz biopsihocijalni aspekt bola, odnosno izražavanje osjećaja, pa time i ekspresija bola zavisi o vaspitanju tradicije u društvu. Početna dijagnoza bola podrazumijeva identifikaciju uzroka i prepoznavanje pridruženih komorbiditeta (fizioloških i psiholoških). Važno je odrediti početak nastanka, lokalizaciju, intenzitet i trajanje, karakteristike, uticaj na psihofizički status, dosadašnju terapiju, što pojačava, a što umanjuje boal… “Sreća je odsutnost bola” - Baruh Spinoza...

NASTAVAK U SLJEDEĆEM BROJU

Hronika Januar - PRVI SUBSPECIJALISTA DIJETOTERAPIJE U CRNOJ GORI Dr Snežana Barjaktarović-Labović, zaposlena u Higijensko-epidemiološkoj službi Doma zdravlja u Baru, od decembra prošle godine nosi i zvanje subspecijalista dijetoterapije, zahvaljujući čemu je, za sada, prvi i jedini nosilac te titule u Crnoj Gori. Subspecijalizaciju je završila na Fakultetu medicinskih nauka u Kragujevcu. Dijetoterapija, kako je objasnila dr BarjaktarovićLabović, ujedno i magistar higijene, obuhvata kompletan način ishrane u smislu prevencije nastajanja bolesti za koje je kriva nepravilna ishrana, kao i samog izlječenja. - Dijetoterapija se primjenjuje kod svih hroničnih nezaraznih bolesti, kao što su dijabetes, povišeni krvni pritisak, kardio-vaskularne bolesti, osteoporoza, razna oboljenja nastala usljed deficita nekih minerala u ishrani, primjera radi anemija, hronična zapaljenska bolest crijeva i druge – navela je dr Barjaktarović-Labović.

i sistemom osiguranja kontrole kvaliteta. Takođe, upoznali su se sa načinom djelovanja na planu razvoja dobrovoljnog davalaštva krvi, koje je u toj zemlji na najvišem nivou. Posebna pažnja bila je usmjerena na upravljanje sistemom kvaliteta, izradu i primjenu standardnih operativnih procedura, kao i edukaciju i obuku medicinskog osoblja – saopšteno je iz zavoda. 14. januar – MEMORANDUM O SARADNJI UDRUŽENJA SPORTSKE MEDICINE I FIZIOTERAPEUTA

Dr Snežana Barjaktarović-Labović

- Njih učim principima zdrave ishrane. Moji pacijenti mogu da budu i oni sa viškom kilograma, koji ih može dovesti do nekog zdravstvenog problema – navela je dr BarjaktarovićLabović. 19. – 25. januar – PREDSTAVNICI ZAVODA ZA TRANSFUZIJU KRVI CRNE GORE U POSJETI MALTI Delegacija Zavoda za transfuziju krvi Crne Gore, koju je predvodila direktorka dr Gordana Rašović, boravila je od 19. do 25. januara u studijskoj posjeti Nacionalnom zavodu za transfuziju krvi Malte, gdje su se upoznali sa funkcionisanjem transfuziološkog sistema te zemlje. Posjeta je, kako je saopšteno iz zavoda, bila prilika da se kroz razmjenu iskustava, radnih dokumenata i uspostavljenih praksi, doprinese daljem razvoju crnogorskog sistema transfuzije i njegove reforme po evropskim standardima. - Tokom posjete, predstavnici zavoda upoznali su se sa organizacijom ustanove, procesom rada, zakonskom regulativom

Generalni sekretar Udruženja sportske medicine Crne Gore Vasilije-Vlatko Stijepović i specijalista primijenjene fizioterapije, predsjednik Udruženja fizioterapeuta Crne Gore Krsto Kovačević, zaključili su u Podgorici memorandum o saradnji. Na osnovu statutarnih ovlašćenja i opredijeljenosti za razvoj sportske medicine, primijenjene fizioterapije i fizikalne terapije u Crnoj Gori, potpisnici memoranduma ugovorili su saradnju na poljima od zajedničkog interesa. Između ostalog, dogovorena je saradnja u vezi sa razvojem kapaciteta za istraživanje u tim oblastima, kao i afirmacija preventivnih pregleda u sportu, medicinsko obezbjeđenje sportskih manifestacija, borba protiv dopinga u sportu i unapređenje međunarodne saradnje . 22. januar – ZDRAVIJI I SAMOSTALNIJI ŽIVOT STARIH Institut za javno zdravlje, u saradnji sa NVO „Asocijacija za demokratski prosperitet - Zid“ i još 11 partnera iz šest zemalja Jadranske regije realizuje prekogranični projekat „NET-age“, čiji je cilj osnaživanje i razvoj održivih kapaciteta za sprovođenje inovativnih socijalnih i zdravstvenih usluga za starije i nemoćne osobe, te promocija aktivnog starenja u Jadranskoj regiji. Taj projekat, vrijedan 1,88 miliona eura, koji će trajati do maja naredne godine, na konferenciji za novinare u Institutu za javno zdravlje u Podgorici 22. januara predstavile su koordinatorke, prof. dr Agima Ljaljević i Sanda Rakočević.

Šta će stariji ljudi dobiti tim projektom znaće se nakon aprila kada bude završen program mobilnosti u okviru kojeg će učesnici iz šest zemalja imati priliku da se direktno upoznaju sa različitim socijalnim politikama. - Novi inovativni projekti pružanja socijalno-zdravstvenih usluga starijim osobama garantuju aktivni, zdraviji i samostalniji život, a u isto vrijeme doprinosi se održivosti sistema održavanjem ravnoteže između kvalitetne usluge i troškova usluge. Crna Gora je, kao i ostale zemlje, suočena sa problemom starenja populacije i zbog toga su, kao i u ostalim zemljama Evrope, vlade i predstavnici civilnog društva svakodnevno u potrazi za novim rješenjima u vezi sa brigom o starima. Problem starenja povezan je i duboko utiče na socijalne i ekonomske sfere svih zemalja u Jadranskoj regiji. Starost stanovništva uslovljava sve veći pritisak na održivost usluga u okviru sektora koji su od interesa za stare, prije svega, socijalnu i zdravstvenu zaštitu rekla je prof. dr Ljaljević. 29. januar - SIMPOZIJUM O TRANSPLANTACIJI Generalna direktorica Direktorata za bioetiku i međunarodnu saradnju dr Mira Jovanovski - Dašić učestvovala je

na simpozijumu i proslavi povodom 40 godina transplantacije solidnih organa u Kliničko-bolničkom centru Zagreb i transplantacije tkiva od 1983. do danas. Tokom uvodnog dijela eminentni stručnjaci iz oblasti transplantacija imali su prezentacije, a učesnicima se obratio i pacijent sa transplantiranim srcem. U okviru jedne sesije, nacionalni koordinator za transplantaciju prof. dr sc Marina Ratković predstavila je transplantacijski program u Crnoj Gori. Simpozijum je, uz domaće stručnjake, okupio i četrdesetak učesnika iz susjednih zemalja. 30. januar - ČVRŠĆA SARADNJA CRNE GORE I RUMUNIJE Ministar zdravlja Crne Gore prof. dr Miodrag Radunović ugostio je novoimenovanog ambasadora Rumunije u Crnoj Gori Ferdinanda Nagija i tom prilikom ga upoznao sa aktivnostima i inicijativama Ministarstva zdravlja, sa posebnim osvrtom na strateška dokumenta i aktuelne projekte reformskih aktivnosti u oblasti zdravstva. Sagovornici su istakli da je prijateljstvo dva naroda dodatno osnaženo nakon saobraćajne nesreće prošle godine koja se dogodila u mjestu Grlo u Crnoj Gori, uz zajedničku ocjenu da je zdravstveni sistem, kao i uvijek do sada, položio ispit humanosti, stručnosti i profesionalnosti sa ciljem da se umanje posljedice te tragedije. Rumunski ambasador podržao je reformske procese u Crnoj Gori na putu ka Evropskoj uniji, te ponovio svoju i punu

Prava Magija Zlata i Kavijara MEDITAS d.o.o. Oktobarske Revolucije 44, Podgorica EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU

tel: 020 625 016

spremnost Rumunije da nastavi sa podrškom Crnoj Gori. Ambasador Nagi je ponudio direktnu asistenciju u vezi sa pregovaračkim poglavljem 28, koji se odnosi na zaštitu potrošača i zdravlja, budući da je koordinirao aktivnostima na ovom polju kada je Rumunija bila u predpristupnom procesu. Iskazao je i spremnost Rumunije da pruži punu podršku daljim reformskim procesima Crne Gore u oblasti zdravstva, posebno u oblasti razvoja službe hitne medicinske pomoći i zdravstvene zaštite u vanrednim situacijama. Učesnici sastanka su se složili da, u cilju snaženja bilateralne saradnje, razmjene znanja i iskustva u procesu reformi zdravstvenih sistema, obnove bilateralnu saradnju kroz potpisivanje memoranduma o saradnji između Ministarstva zdravlja Crne Gore i Rumunije u oblasti zdravstvene i medicinskih nauka.

30. januar – FARMACEUTSKA KOMORA NA NOVOJ ADRESI Farmaceutska komora Crne Gore od 30. januara se nalazi na novoj adresi u Ulici Nikole Kovačevića 12, u Bloku 5 u Podgorici, u blizini Tržnog centra „Bazar“ Radno vrijeme je od osam do 16, a sa strankama rade od devet do 12 časova. 30. januar – DONACIJA „RUDO MONTENEGRO“

30. januar - NOVIM PROJEKTIMA JAČAĆE VEZE SA TURSKOM

Na sastanku ministra zdravlja prof. dr Miodraga Radunovića i ambasadora Turske u Crnoj Gori Mehmeta Nijazija Tanilira ocijenjeno je da će dosadašnja uspješna i plodonosna saradnja u oblasti zdravstva biti nastavljena i intenzivirana kroz buduće projekte, u cilju kvalitetnijeg pružanja zdravstvenih usluga građanima Crne Gore. Ministar Radunović je naglasio da je Turska značajan partner Crnoj Gori, koja je prepoznala zdravstveni sektor i raznim oblicima donacija preko agencije “Tika” pomogla u obezbjeđivanju opreme zdravstvenim ustanovama u cilju dostupnije i kvalitetnije zdravstvene zaštite građana Crne Gore. Radunović je podsjetio ambasadora Turske da je Fond za zdravstveno osiguranje prošle godine potpisao u Istanbulu ugovor sa “Acibademom”, zdravstvenom grupacijom, vodećim pružaocem zdravstvenih usluga u Turskoj - posebno u oblasti dječje neurohirurginje, onkologije i drugih procedura, koji već 20 godina pruža opsežne zdravstvene usluge pacijentima iz Turske i inostranstva koristeći najmodernije medicinske tehnologije. Na sastanku je bilo riječi i o mogućnosti saradnje u oblasti kliničke prakse, studijskih posjeta turskih ljekara, usavršavanja crnogorskih ljekara u Turskoj i liječenju pacijenata iz Crne Gore u Turskoj. Ambasador Turske pohvalio je napore i dostignuća Crne Gore na putu reformskih aktivnosti i podsjetio na tradicionalno dobre odnose zemalja uz obećanje da će Turska i dalje nastaviti da podržava razvoj zdravstvenog sektora u Crnoj Gori. Na sastanku, na kojem je dogovoreno potpisivanje memoranduma o saradnji, razgovarano je i o naučnoj saradnji medicinskih fakulteta dviju zemalja.

Preduzeće za proizvodnju, servis i promet ortopedskih pomagala „Rudo Montenegro“ iz Podgorice, u saradnji sa humanitarnom organizacijom „Otto Bock Foundation“ iz Njemačke, doniralo je specijalna invalidska kolica sa dodatkom za kretanje stepenicama dvadesttrogodišnjem Podgoričaninu Žarku Ostojiću, koji boluje od cerebralne paralize. Povodom dodjele donacije, u preduzeću „Rudo Montenegro“ 30. januara priređena je svečanost, kojoj su, pored domaćina, prisustvovali ambasador Njemačke u Crnoj Gori Pius Fišer, predstavnici njemačkog proizvođača ortopedskih pomagala „Otto Bock“, crnogorskog Ministarstva zdravlja, Fonda za zdravstveno osiguranje… 1. februar – U CRNOJ GORI URAĐENA PRVA UROLOŠKA LAPARASKOPSKA OPERACIJA Prva urološka laparaskopska operacija (bez reza) u Crnoj Gori izvedena je u privatnoj bolnici “Kodra” u Podgorici kod šezdesetjednogodišnjeg pacijenta koji je imao karcinom prostate u početnom stadijumu. Tim “Kodre” intervenciju je obavio u saradnji sa dr Markom Župančićem sa Urološke klinike u Slovenj Gradecu, jednim od najeminentnijih evropskih stručnjaka iz te oblasti. Urolog u “Kodri” dr Dragoljub Perović kazao je da se pacijent odlično osjeća, objasnivši da takav vid operacije bez reza, za razliku od klasičnih hirurških intervencija, omogućava znatno kraći i komforniji postoperativni tretman. - Pacijenti se nakon nekoliko dana oporavljaju i vrlo brzo vraćaju svojoj svakodnevici. Međutim, važno je naglasiti da se ovim ne završava proces takozvanih otvorenih hirurških procedura, jer je samo jedan broj određenih pacijenata sa početnim stadijumom karcinoma prostate apsolutna indikacija za ovakav vid intervencije - kazao je dr Perović. Prema njegovim riječima, da bi se uradila urološka laparaskopija neophodno je da se steknu medicinski i nemedicinski uslovi, da bi se došlo do ovakve pozicije. Ovom operacijom zaokruženo je formiranje Centra za urologiju bolnice Kodra u kojem se sada izvode sve urološke procedure koje se izvode u velikim evropskim medicinskim centrima.

Darivanje - donorstvo organa kao najhumanije i najsolidarnije djelo

GRAĐANIMA CRNE GORE Život pacijenata na hemodijalizi je veoma težak, naporan, znatno otežava život i rad, utiče na komfor i kvalitet života, a uz to je veoma skupa metoda liječenja hronične bubrežne insuficijencije jer godišnja cijena dijalize za jednog pacijenta košta oko 25 hiljada eura, a kod transplantiranih troškovi jednogodišnjeg liječenja su, recimo, samo oko 500 eura Bjelopoljsko „Društvo za borbu protiv dijabetesa” ukazuje i upozorava na ekspanziju i „eksploziju” dijabetesa u našoj sredini, Crnoj Gori, regionu i svijetu. Sve veći broj dijabetičara, poslije dugogodišnjeg trajanja dijabetesa, kao komplikaciju dobije hronično zatajenje bubrežne funkcije, kada se liječenje mora nastaviti hemodijalizom ili još bolje, kvalitetnije, komfornije i jeftinije - transplantacijom (presađivanjem) bubrega od srodnika ili kadavera. Takođe, oštećenje bubrežne funkcije može nastati i u toku nekih drugih bolesti i stanja. Crna Gora, odnosno krovne zdravstvene institucije naše države, potpisale su međudržavni sporazum sa Hrvatskom o učlanjenju u „Eurotransplant”, tj. banku organa za Evropsku uniju, čime se otvorila šansa da se našim građanima uradi transplantacija (bubreg, srce, jetra i drugi organi) preko ove institucije, koja pokriva države sa oko 130 miliona stanovnika. Međutim, da bismo dobijali organe, moramo i da ih dajemo, odnosno mora da postoji reciprocitet u broju datih organa „Eurotransplantu” i broja izvršenih transplantacija naših građana u Hrvatskoj. Zato bjelopoljsko društvo želi da pomogne, prije svega, dijabetičarima i drugima, pozivajući i apelujući da se što više promoviše i afirmiše ovo najveće dostignuće u medicini, odnosno transplantacija za naše građane. Život pacijenata na hemodijalizi je veoma težak, naporan, znatno otežava život i rad, utiče na komfor i kvalitet života, a uz to je veoma skupa metoda liječenja hronične bubrežne insuficijencije jer godišnja cijena dijalize za jednog pacijenta košta oko 25 hiljada eura, a kod transplantiranih troškovi jednogodišnjeg liječenja su, recimo, samo oko 500 eura. Ovim pozivom i apelom molimo građane Crne Gore i porodice čiji članovi, zbog bolesti ili nesreće, dođu u stanje moždane smrti i kada im nema spasa, da doniraju organe te osobe (kadavera). Tim činom spašavaju živote, dobijaju se „novi

životi” za 5-6 osoba, kojima su potrebni organi, koji nastavljaju da žive u tim osobama. Ovaj čin darivanja organa je nadčovječansko, najhumanije i najplemenitije djelo i velika satisfakcija pred Bogom i svijetom, ako se već život pokojnika nije mogao spasiti. Druge države imaju veoma razvijenu svijest darivanja organa, tako, primjera radi, u Španiji na crkvama piše: „Organe ostavite na zemlji, nijesu vam potrebni na nebesima”. Za ovaj sveti, plemeniti čin, kojim bi se približili Evropi i razvijenom savremenom shvatanju života i smrti, u Crnoj Gori treba da se vodi jača i intenzivnija kampanja. Osobe sa autoritetom treba da promovišu i pozivaju na darivanje - donorstvo organa i njihovo presađivanje (transplantacije) onima kome je to potrebno. Tu mislimo na štampane i elektronske medije, zdravstvene radnike, političare, vjerske poglavare i druge. Političari, kao što pozivaju građane da glasaju za njih i njihove partije, neka pozovu građane na zavještanje organa i njihovo darivanje poslije smrti. Vjerski poglavari u Crnoj Gori uživaju veliki autoritet i kredibilitet u svojim religijama i konfesijama, tako da bi njihov poziv svojim vjernicima bio pozitivan i uspješan, za vjernike bi bio znak dobročinstva, religijski i božanski čin. Očekujemo da će apel našeg društva imati odjeka i probuditi želju i svijest građana da time čine dobra djela i šire i jačaju ljubav prema ljudima, kojima je to potrebno. A, svaki čovjek će u životu prije imati potrebu da organ treba njemu ili nekom njegovom, nego da daje organ. Takođe, želimo da podignemo svijest građana u smislu doniranja (darivanja) organa poslije smrti, koja je do sada bila dosta niska. Za „Društvo za borbu protiv dijabetesa” Bijelo Polje Prim. dr Miroslav Femić

Nevladina organizacija “4 Life” iz Podgorice nastavila da niže uspjehe

CRNA GORA DOBIJA I CENTAR ZA LIJEČENJE ZAVISNICA OD DROGE “Zavisnici se vrlo često nakon završenog liječenja ne mogu uspješno uklopiti u društvenu sredinu zbog niza razloga, a jedan od njih je javno mišljenje o problemu zavisnosti o drogama koje cijelu zavisničku populaciju marginalizuje, stigmatizuje i isključuje iz radne i školske sredine” - Ljudi koji koriste drogu nijesu kriminalci. Oni su bolesni ljudi kojima treba dugogodišnja pomoć u liječenju jedna je od poruka NVO “4 Life”, neprofitne, nestranačke i nevladine organizacije, koja je osnovana 5. maja 2008. godine u Podgorici sa ciljem borbe protiv svih oblika zavisnosti. Ta organizacija je, kako je rekao izvršni direktor Saša Mijović, pored brojnih priznanja, ove godine u Beču na 56. sesiji Komisije za droge - CND, koja služi kao primarna veza između NVO i Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal, dobila i internacionalno priznanje jer ju je izvršni direktor VNGOC u svom izlaganju naveo kao jednu od 15 najboljih nevladinih organizacija u cijelom svijetu koje su doprinijele implementaciji aktivnosti iz globalnog akcionog plana iz 2009. godine i čiji rad treba da posluži drugima kao primjer dobre prakse. U junu 2013. VNGOC je formirao neformalnu komisiju koja će učestvovati u izradi pregleda na najvišem nivou za 2014, a predstavnica NVO “4 Life” mr Milena Mijović izabrana je za jednog od članova. Dokument će biti predstavljen na 57. sesiji Komisije za droge, koja će biti održana u martu u Beču. Pored brojnih borbi koje su dobili, od kojih su najveće spašeni životi zavisnika, posljednji u nizu velikih uspjeha NVO “4 Life” je zeleno svjetlo IPA fonda za finansiranje gradnje centra za liječenje žena zavisnih od droge, koji će se nalaziti pored ustanove za liječenje muškaraca zavisnika na Kakarickoj gori u Podgorici. Projekat će realizovati Glavni grad, Zajednica opština, te Nikšić, Herceg Novi i NVO “4 Life”. - To je inicijativa koju smo pokrenuli prije dvije godine i za čiju realizaciju se uporno borimo kako bi i ženama bilo omogućeno liječenje. Ovaj problem smo internacionalizovali i u saradnji sa “International Drug Policy Consortium” pokrenuli

Saša Mijović

blog na ovu temu, te dobili podršku regionalne mreže SEE Network i nekih institucija u zemlji - rekao je Mijović. Rad organizacije “4 Life”, dodao je on, temelji se na pet principa - poštovanje ljudskih prava i sloboda, socijalna inkluzija, ravnopravnost, volonterizam i transparentnost u radu. Vizija organizacije je razvijena svijest crnogorskog društva o značaju prevencije narkomanije, infekcije hepatitis C virusom (HCV) i

mogućnostima liječenja zavisnika od droga. Kada je riječ o prevenciji, podaci istraživanja Instituta za javno zdravlje iz 2004. godine, kako je rekao Mijović, pokazuju da prvi dodir sa psihoaktivnim supstancama imaju i djeca u petom razredu osnovne škole, uzrasta 11 godina. - Preventivnim programima su do sada bili obuhvaćeni osnovnoškolski - treći ciklus i srednjoškolski uzrast djece. NVO „4 Life“ se godinama zalaže da se sa prilagođenim vidom prevencije započne još u vrtiću. Predškolski uzrast djece je zanemaren, što je posljedica nedovoljnog poznavanja mogućnosti i značaja ovog uzrasta – rekao je Mijović. Preventivni programi za rani uzrast sprovode se, dodao je on, širom svijeta, najčešće pod motom da „nikad nije suviše rano“. - Ovi programi su prvenstveno usmjereni na promovisanje zdravih stilova života, razvijanje tolerancije, prepoznavanje sopstvenih i tuđih emocija, poštovanje tuđeg mišljenja, aktivno slušanje, mirno rješavanje konflikata... – rekao je Mijović. NVO “4 Life”, u okviru programa prevencije za školski uzrast i Strategije borbe protiv narkomanije, sprovodi primarnu i sekundarnu prevenciju narkomanije. Pod pojmom primarna prevencija podrazumijevaju prevenciju koja ima za cilj da spriječi upotrebu droga, a sekundarna prevencija ima za cilj da smanji postojeća rizična ponašanja i simptome kroz ranu intervenciju. Program rehabilitacije u NVO “4 Life” se bazira na humanističkom modelu viđenja čovjeka i multidisciplinarnom

Tim 4 Life tretmanu bolesti zavisnosti. Koriste se metode različitih terapeutskih pravaca - transakcione analize, sistemske porodične psihoterapije, kognitivno-bihejvioralne terapije, te iskustveni rad sa zavisnicima koji su prošli program NVO “4 Life”. Program se sprovodi u Dnevnom centru organizacije, kao i u spuškom zatvoru, gdje rade sa zatvorenicima. Što se tiče (re)socijalizacije, ona, kako je objasnio Mijović, podrazumijeva tretman, rad, školovanje i profesionalno osposobljavanje, slobodno-vremenske i rekreativne aktivnosti. U NVO “4 Life” smatraju da u okviru programa tretmana

Uslov da ne koriste droge 10 dana Kroz program rehabilitacije, resocijalizacije i reintegracije, koji se sprovodi u Dnevnom centru NVO „4 Life“, od osnivanja do sada prošlo je 147 zavisnika od droge, od kojih su 17 odsto činile žene. Samo u ovoj godini, kako je rekao Mijović, program je pohađalo 18 osoba, od kojih 12 muškaraca i šest žena. - Na početku smo naš rad sa zavisnicima bazirali na programu “12 koraka”, koji je dobar, ali ograničen. Zato smo ga mi vremenom korigovali, unoseći u njega pojedinosti za koje smatramo da daju bolje rezultate. Sada imamo svoj program po kojem radimo i koji se pokazuje vrlo uspješnim u liječenju zavisnosti - kazao je Mijović i objasnio da je za početak neophodno da zavisnik apstinira od droga 10 dana kako bi počeli rad sa njim. - Na zavisnicima je kako će da izdrže tih deset dana, neko će poći kod doktora, a neko će izdržati sam. Kad ispoštuje taj uslov, onda dolazi kod nas, gdje prvo radi test kako bismo se uvjerili da nema prisustva droga u organizmu. Tada startuju individualne terapije. S obzirom na to da znamo koji su prvi problemi koji se javljaju kod zavisnika koji počinje liječenje, mi mu o tome pričamo, objašnjavamo mu koji su to pogrešni obrasci po kojima je do sada živio… savjetujemo ga šta da uradi kad nastupi želja da se uzme droga. Primjera radi, zavisniku je na početku liječenja najteže da sjedi kući jer je navikao na “akciju”. Njima više tada fali ustaljeni i naučeni obrazac ponašanja i razmišljanja koji prethodi uzimanju droge. To stanje, na početku, traje po 15 minuta, nekoliko puta na dan. Savjetujemo ih da, kada ih uhvati, primjera radi, ustanu ako sjede ili obrnuto, pozove nekog iz organizacije, odrade neki ﬁzički posao, prošetaju malo sa nikim članom porodice ili slično. I čim to stanje prođe, zavisnik uvidi da je uspio da ga prebrodi i bude spremniji za sljedeći put. A, onda, kako dani prolaze, a tretman odvikavanja odmiče, ta stanja su sve rjeđa i kraće traju, dok potpuno ne iščeznu – objasnio je Mijović. Zavisnik prvih mjesec, dodao je on, ne ulazi odmah u grupnu terapiju, već sa njim stručnjaci u NVO rade individualno, triput sedmično. Na osnovu toga se pravi procjena ličnosti zavisnika, a potom, stručni tim NVO odlučuje da li je zavisnik za grupnu terapiju ili za upućivanje na neki drugi model liječenja. Ukoliko ostaje da se liječi u centru NVO “4 Life”, slijedi pohađanje jednogodišnjeg programa, koji obuhvata razne radionice, grupne terapije, kako sa ostalim zavisnicima, tako i sa stručnim timom organizacije… U sve je, objasnio je Mijović, uključena i porodica zavisnika. Svakom zavisniku, naglasio je Mijović, pristupa se pojedinačno jer “nijesu svi isti”.

Porodica najvažnija karika u prevenciji narkomanije - Rezultati istraživanja, kao i podaci koje dobijamo iz prakse, govore da su odnosi u porodici ključni faktor u nastanku bolesti zavisnosti. Zbog toga smatramo da su roditelji i porodica u kojoj dijete raste, najvažnija karika u prevenciji narkomanije. Funkcionalna porodica je preduslov za razvoj zdravog i srećnog djeteta - naglasio je Mijović i podsjetio da je NVO “4 Life” uputila apel Savjetu za opšte obrazovanje da u redovan sistem osnovnoškolskog obrazovanja, kao obavezan, uvede predmet Zdravi stilovi života i to na ranijem uzrastu nego što je to sada slučaj, odnosno da se taj predmet počne pohađati već od šestog razreda, zaključno sa devetim.

za svakog zavisnika te komponente moraju biti planirane, organizovane, međusobno povezane i realizovane tako da proizvedu pozitivne promjene. Nakon rehabilitacije i resocijalizacije slijedi reintegracija u društvo, koja se odvija pod nadzorom stručnog tima “4 Life”. To je, kako smatraju u NVO, možda presudan momenat da li će liječeni zavisnik nastaviti uspješnu apstinenciju ili će se vratiti starom društvu i starim navikama. - Kao što je poznato, zavisnici se vrlo često nakon završenog liječenja ne mogu uspješno uklopiti u društvenu sredinu zbog niza razloga, a jedan od njih je javno mišljenje o problemu zavisnosti o drogama koje cijelu zavisničku populaciju marginalizuje, stigmatizuje i isključuje iz radne i školske sredine. Naročito je situacija komplikovana kada je riječ o reintegraciji zavisnika koji su na odsluženju zatvorske kazne. Društvo prema njima ima predrasude i marginalizuje ih, te im je zaposlenje teško dostupno, dok većini njih nije dostupna pomoć, zbog nedostatka novca. Onog trenutka kad bivši zavisnik i bivši zatvorenik izađe na slobodu, suočava se sa cijelim spektrom problema, kako sa samim sobom, tako i sa neposrednom okolinom u kojoj živi. Osnovna potreba svakog čovjeka je potreba za prihvatanjem od drugih ljudi. Ova grupacija je dvostruko diskriminisana, etiketirana i generalno društvo, šira i stručna javnost, ne vodi dovoljno računa o njihovom tretiranju – naveo je Mijović. Tim ljudima je

na raspolaganju sva stručna pomoć i podrška NVO “4 Life”. U toku postrehabilitacijskog tretmana se sprovodi i psihosocijalna rehabilitacija i socijalna inkluzija.

Izborili se i za besplatno liječenje zatvorenika NVO “4 Life” u kontinuitetu učestvuje u izradi dokumenata koja se tiču problematike kojom se bave, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom i međunarodnom nivou. Pored ostalog, u aprilu su, nakon dvije godine, uspjeli da se izbore da se osobama inﬁciranim hepatitisom C, koje su na odsluženju kazne zatvora, omogući besplatno liječenje. Zahvaljujući predlogu NVO “4 Life”, iz Nacionalne strategije za borbu protiv droge 2013-2016. izbačen je termin narkoman, umjesto kojeg se sada koriste pojmovi zavisnik ili zavisnica. U decembru 2011. godine NVO “4 Life” je organizovala okrugli sto za predstavnike institucija i nevladinih organizacija na temu “Alternativne sankcije” i predložila njihovo uvođenje u Crnoj Gori. Izvršni direktor NVO “4 Life” Saša Mijović je ove godine izabran da učestvuje u radnoj grupi za izradu nacrta zakona o uslovnoj slobodi i kazni rada u javnom interesu. Prošlog mjeseca, NVO “4 Life” je Delegaciji EU u Crnoj Gori uputila komentare na Izvještaj o napretku Crne Gore za 2012. godinu u pregovorima o pridruživanju EU. Komentari, koji su se odnosili na poštovanje prava zavisnika od droga i prepoporuke za unapređenje stanja za tu ciljnu grupu, kako su naveli u NVO, biće uvršteni u sljedeći izvještaj o napretku. R.Grbić

REGION 26. januar - NEDJELJA PREVENCIJE RAKA GRLIĆA MATERICE

nekologiju i akušerstvo i predsjednik Republičke stručne komisije za prevenciju raka grlića materice, rekao je da je to bolest koja se može spriječiti, ali da je neophodno da se obavi skrining. On je istakao da su uzročnici raka grlića materice uglavnom poznati, a da je papanikolau test bezbolan i besplatan. 27. januar - HRVATSKA VODEĆA PO BROJU TRANSPLANTACIJA ZAGREB - Hrvatska je po broju donatora organa na milion stanovnika vodeća u svijetu. To je, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, jedna od mjera civilizacijskog nivoa neke zemlje. Hrvatska je prva po broju transplantacija bubrega i jetre, a drugi po broju presađivanja srca. Tim povodom gosti HTV-ove emisije 'Hrvatska uživo' bili su dr Jasna Stoić Brezak, transplantacijski koordinator KBC-a Zagreb i dr Bojan Biočina, predstojnik Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC-a Zagreb.

BEOGRAD - Karcinom grlića materice, uz karcinom dojke i debelog crijeva, treći je vodeći uzrok u obolijevanju i peti u umiranju od svih malignih tumora kod žena u Srbiji, a tek petina žena se odazove preventivnoj ginekološkoj kontroli, rečeno je u Institutu za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, povodom VIII Evropske nedjelje prevencije raka grlića materice, koja se obilježava od 10. do 25. januara. Ministarka zdravlja, prof. dr Slavica Đukić-Dejanović, ukazala je da je prioritet u 2014. godini rano otkrivanje raka grlića materice, dojke i debelog crijeva, te naglasila značaj preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti. Da je rano otkrivanje važno dokazuje i podatak, dodala je ministarka, što je u Evropi stopa smrtnosti smanjena sa tri na 2,6 odsto. Direktor Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, prim. dr Dragan Ilić, istakao je da se svake godine u Srbiji registruje oko 1.400 novooboljelih žena, a u prosjeku 450 žena svih uzrasta umre od karcinoma grlića materice, odnosno da svakog dana u Srbiji obole četiri žene, a jedna izgubi bitku. To Srbiju, dodao je on, stavlja na drugo mjesto u Evropi po stopi umiranja od te bolesti. Šefica Kancelarije za skrining pri Institutu za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, prim. dr Verica Jovanović, rekla je da žene od 25 do 64 godine, koje žive u Srbiji, imaju pravo i treba da budu obuhvaćene skriningom. Dr Jovanović je navela da je tokom 2012. i 2013. godine pozvano 90.000 žena, ali da se tek svaka druga odazvala testiranju. U ovoj godini, dodala je ona, plan je da se oko 23 doma zdravlja dodatno uključe u skrining. Prof. dr Aleksandar Stefanović, direktor Klinike za gi-

31. januar – PREŠEVO DOBILO NOVO PORODILIŠTE PREŠEVO - Šef Delegacije Evropske unije u Srbiji Majkl Devenport predao je opremu za vanbolničko porodilište u Preševu, koja je nabavljena sredstvima Evropske unije i Vlade Švajcarske preko Programa evropskog partnerstva sa opštinama EU - PROGRES. Porodilište u Preševu zatvoreno je 1989. godine, pa su žene iz tog kraja morale da putuju i 70 kilometara do Vranja, Skoplja, Gnjilana, Prištine ili Kumanova, da bi se porodile. Da bi novo porodilište počelo da radi, preko EU PROGRES-a donirani su inkubator, ultrazvučni aparat, sterilizator, defibrilatori i druga oprema vrijedna 255.000 eura. - Ovaj projekat je primjer dobre saradnje između Vlade Srbije, Evropske unije, Opštine Preševo i Koordinacionog tijela. Žene iz Preševa i okoline će se porađati ovdje u savremenom porodilištu koje po svim pravilima struke, etike i humanosti ne

zaostaje za evropskim zemljama - rekla je ministarka zdravlja prof. dr Slavica Đukić - Dejanović. Majkl Devenport je naveo da je izgradnja tog porodilišta bio jedan od priritetnih projekata za unapređenje zdravstvene zaštite na jugu Srbije, koji su zajedničkim naporima uspjeli da završe. - Ovo je i dobar primjer kako zajedničke vizije ministarstava, Koordinacionog tijela, lokalne samouprave i stranih donatora mogu da se kvalitetno realizuju. Samo sa dobrom zdravstvenom zaštitom i kvalitetnim uslovima za brigu o trudnicama i porodiljama možemo da se nadamo zdravom potomstvu - rekao je Devenport. Predsjednik Opštine Preševo Ragmi Mustafa kazao je da je taj projekat proizvod kontinuiranog rada, u cilju poboljšanja uslova za žene. Izgradnju te vanbolničke ustanove finansirali su Ministarstvo zdravlja, Koordinaciono tijelo za Preševo, Bujanovac i Medveđu i Opština Preševo. 31. januar – “SRBIJA PROTIV RAKA”

Prezentovan je i sadržaj vodiča za dobru praksu u: transplantaciji, peritoneumskoj dijalizi i hematologiji. Vodiči su besplatno dijeljeni učesnicima Kongresa, a štampani su na pet jezika: engleskom, španskom, grčkom, italijanskom i hebrejskom. Vodeći predavači na Kongresu bili su eminentni profesori iz: Velike Britanije, Njemačke, Španije, Italije, Danske i Izraela. Od ukupno 360 prijavljenih sažetaka, za prezentaciju je prihvaćeno 130 radova.

Problemi sa noktima?

Obilaženje kulturnih znamenitosti ove evropske prestonice prije svega Triniti koledža u Dablinu, koji je poslije reformacije 1591 god. osnovala engleska kraljica Elizabeta I Meki, i na slabi komenokti? su studirala vodeća imena u MAVALA SCIENTIFIQUE - očvršćuje nokte i književnosti sprečavа starog rascjepljivanje kontinenta si listanje. kraja devetnaestog i početka dvadesetog Suvi, krtivijeka nokti?(Oskar Vajld, Džems Džojs, Semjuel Beket i drugi), CREAM ali i druženje i razmjena iskustava NAILACTAN - MAVALA HRANLJIVI KREM ZA sa NJEGU hranljivi krem koji rast, suzbija kolegenicama i kolegama iz stimuliše zemalja njihov u okruženju, pružaju suvoću i vraća noktima elastičnost. mogućnost da se bar na kratko postane dio evropske porodTanki, slabi, osjetljivi nokti? ice medicinskih sestara/tehničara iz oblasti zdravstvene NAIL SHELD - ZAŠTITA NOKTA / Učvršćivač noktiju njege u nefrologiji, dijalizi i transplantaciji.

MAVALA IMA RJEŠENJE

dvo-fazni sistem koji ojačava i štiti nokte, sprečava lomljenje.

Nokti sa flekama? Napukli nokti koji se listaju? MAVALA 002 - osnovni sloj sa dvostrukim dejstvom štiti površinu nokta i poboljšava prijanjanje laka za nokte.

Ispucao lak za nokte bez sjaja? MAVALA COLORFIX - Mavala sredstvo za fiksiranje boje.

Previše narasla pokožica, zanoktice? CITICLE REMOVER - MAVALA SREDSTVO ZA

BEOGRAD - Nacionalni programi skrininga u Srbiji za rano otkrivanje karcinoma dojke, grlića materice i debelog crijeva, prema prvim analizama, postigli su planirane rezultate u prvoj godini sprovođenja, odnosno premašeno je 20 odsto obuhvata građana iz ciljnih grupa. U 2014. godini planira se povećanje broja domova zdravlja u kojima će se sprovoditi Nacionalni program skrininga i još veći obuhvat stanovništva koje spada u ciljne grupe. U toku je javni poziv Ministarstva zdravlja za prijavu projekata za realizaciju Nacionalnog programa “Srbija protiv raka”. U okviru podrške sprovođenju Nacionalnog programa onkološke zdravstvene zaštite „Srbija protiv raka“, Ministarstvo zdravlja uputilo je javni poziv zdravstvenim ustanovama za prijavu projekata za realizaciju Nacionalnog programa „Srbija protiv raka“. Projekte mogu prijaviti sve zainteresovane zdravstvene ustanove sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite iz Plana mreže zdravstvenih ustanova. Prijavu projekta mogu zajednički podnijeti dvije ili više zdravstvenih ustanova. 31. januar – ODRŽAN REGIONALNI SIMPOZIJUM PEDIJATRIJSKE GASTROENTEROLOGIJE BEOGRAD - U Beogradu, u Sava centru, održan je Osmi regionalni simpozijum pedijatrijske gastroenterologije i nutricije. Organizator i rukovodilac simpozijuma je prof. dr Vojislav Perišić.

UKLANJANJE POKOŽICE

Tvrde, izbrazdane pokožice? CUTICLE CREAM - MAVALA KREM ZA POKOŽICE sprečava da se pokožica suši i puca ili raste preko noktiju.

Izbrazdani nokti? RIDGE FILLER - MAVALA SREDSTVO ZA ISPUNAVANJE BRAZDI - stvara ravnomjernu površinu radi glatkog manikira.

Brže sušenje laka? MAVADRY - suši se na dodir u sekundi.

Izgriženi nokti? MAVALA STOP - bezopasna a ipak efikasna tečnost koja se nanosi četkicom i pomaže odraslima i djeci da prekinu svoju naviku grickanja noktiju.

Skidanje laka za nokte? MAVALA SREDSTVO ZA SKIDANJE LAKA ZA NOKTE ekstra blago sredstvo za skidanje laka je bez acetona i posebno je pogodan za korišćenje na lomljivim noktima.

Zgusnut lak za nokte? THINNER - MAVALA SREDSTVO ZA RAZREĐIVANJE LAKA

SAVRŠENI MAVALA NOKAT Može se postići korišćenjem jednog ili više ovih proizvoda u zavisnosti od vašeg specifičnog problema sa noktima.

MEDITAS d.o.o. EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 020 625 016, 020 623 002 mob: 069 39 99 05

Intervju: PREDRAG BOŠKOVIĆ, ministar rada i socijalnog staranja

POZITIVNIM STAVOM DO SREĆNOG ŽIVOTA U posljednjih godinu dana Ministarstvo rada i socijalnog staranja realizovalo je mnogo projekata, koji su po Vama najznačajniji? Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) posvećuje posebnu pažnju ostvarivanju prava djece i omladine, kao i osoba sa invaliditetom, zaštiti njihovih najboljih interesa, i preduzimanju pozitivnih akcija u cilju promocije njihovih prava. Kroz projekat „Reforma sistema socijalne i dječje zaštite Crne Gore: Unapređenje socijalne inkluzije“, reаlizuje opredjeljenjа kojа podrаzumijevaju podsticаnje rаzvojа rаznovrsnih i uvođenje novih usluga socijа lne i dječje zaštite u zаjednici i uključivаnje u sferu pružаnjа uslugа što više rаzličitih аkterа. U okviru ovog projekta donijeli smo novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kao i niz strateških dokumenata, realizovali kampanju „Svako dijete treba porodicu“, nastavili otvaranje dnevnih centara (DC) u opštinama, te pružanje, ali i razvoj socijalnih usluga itd. U prošloj godini smo nastavili realizaciju projekta „Socijalni karton - Informacioni sistem socijalnog staranja (ISSS)“ u Crnoj Gori. ISSS će biti instrument koji će se koristiti za ciljno usmjeravanje, pružanje, praćenje i kontrolu pomoći domaćinstvima i pojedincima koji ispune uslove za njeno dobijanje. Važno je istaći da će ISSS služiti interesu javnosti na način što će ubrzati svakodnevni rad sistema socijalne pomoći. U toku prošle godine smo realizovali i twinning projekat - „Harmonizacija i implementacija regulative iz nadzorne oblasti Inspekcije rada i zaštite na radu sa EU acquis-em“, ali smo i intenzivno radili na aktivnostima koje su usmjerene na stvaranju ambijenta koji će biti povoljan za biznis s jedne i zaštitu prava radnika s druge strane, ali i ambijenta koji će omogućiti održivost penzionog sistema, kao i stvaranje uslova za zapošljavanje domaće radne snage, pogotovo mladih osoba, rad na stvaranju konkurentne radne snage koja će odgovoriti svim zahtjevima tržišta rada. U martu 2013. godine potpisan je okvirni sporazum o privredno-tehničkoj saradnji između Crne Gore i Kine o

trajnom ustupanju informatičke opreme Ministarstvu rada i socijalnog staranja, u cilju dodjele računara djeci bez roditeljskog staranja. U okviru saradnje koju Crna Gora ima sa Kinom i sporazuma koji su potpisani, donirani su računari za djecu bez roditeljskog staranja. Tako je za tu djecu, koja su smještena u hraniteljskim porodicama, obezbijeđeno 186 računara. Na ovaj način im je omogućeno da steknu informatička znanja. Iskoristio bih priliku da se zahvalim narodu Kine na ovoj donaciji, kao i svima koji nesebično pomažu naše institucije u kojima su smještena kako djeca bez roditeljskog staranja, tako i stare i osobe sa smetnjama u razvoju. Čini se da je ministarstvo u toku posljednjih godinu dana dosta radilo i na unapređenju socijalne inkluzije... Ministarstvo u kontinuitetu radi na unapređenju socijalne inkluzije i kroz projekat ,,Reforma sistema socijalne i dječje zaštite Crne Gore: Unapređenje socijalne inkluzije“. Naš cilj je da afirmišemo mogućnosti, potencijal, ali i snagu i odgovornost cjelokupnog crnogorskog društva da kroz puno usvajanje vrijednosti inkluzivnog pristupa omogućimo svim osobama jednake šanse i prava da razviju svoje sposobnosti i vještine.

U unapređenju socijalne inkluzije važna je uključenost svih subjekata, tako da zajedno sa civilnim sektorom koji je angažovan u oblasti zaštite ljudskih prava, lokalnim samoupravama i samim građanima, radimo na unapređenju socijalne inkluzije. Akitivnosti u ovoj oblasti ćemo nastaviti i u narednom periodu. U Crnoj Gori su u protekloj godini otvorena dva dnevna centra za djecu sa smetnjama u razvoju, u Beranama i na Cetinju. Da li će ministarstvo imati volje i sredstava da pomogne i unaprijedi nivo rada i ostalih, već otvorenih centara u ostalim gradovima? Usluga socijalne zaštite - dnevni centar predstavlja zamjenu za život u instituciji i osmišljena je da unaprijedi položaj djece koja su u institucionalnom smještaju ili kojoj treba ovakav vid zbrinjavanja, kao i da obezbijedi pripremu za samostalniji život van ustanove i u skladu je sa planiranim procesom deinstitucionalizacije. Ovaj oblik zaštite djece promoviše veći stepen ostvarenja prava djece sa smetnjama, njihovu socijalizaciju i integraciju u zajednicu, na principima jednakih mogućnosti i pripreme za inkluzivno obrazovanje ili povećanje samostalnosti i vještina, u skladu sa njihovim preostalim mogućnostima. Dnevni centar je socijalni servis na lokalnom nivou, a

osnivanjem mreže centara unapređuje se deinstitucionalizacija i decentralizacija socijalne zaštite u Crnoj Gori. Ti centri postoje u osam opština, narednih dana ćemo ga otvoriti u Mojkovcu, a u toku su pripreme za izgradnju ovih centara u Rožajama, Baru, Podgorici i Budvi.

Ministarstvo, odnosno Vi, zajedno sa britanskim glumcem Nikolasom Lindhrastom i šefom predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, promovisao je kampanju „Svako dijete treba porodicu”. Koliko ste zadovoljni odzivom ljudi za hraniteljske porodice?

U Udruženju roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade” otvorili ste štampariju, servis podrške za zapošljavanje omladinaca sa smetnjama u razvoju.

Tromjesečna kampanja promocije hraniteljstva „Svako dijete treba porodicu“ dala je određene rezultate. Ovom kampanjom smo željeli da pružimo informacije građanima o hraniteljstvu kako bi što veći broj njih podnio zahtjev za smještaj djece u svoje domove. Tako je u toku kampanje podnijeto 59 zahtjeva za hraniteljstvo. Do danas su tri zahtjeva pozitivno riješena, a ostali su u proceduri. Ovu kampanju realizovali smo zajedno sa UNICEF-om i UNDP-om uz finansijsku podršku Evropske unije. Nesebičan doprinos kampanji su dali britanski glumac Nikolas Lindhrast, ali i naši pjevači Sergej Ćetković i Rambo Amadeus.

Projekat Udruženja roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade” - „Štamparija - servis podrške za zapošljavanje omladinaca sa smetnjama u razvoju u Pljevljima“, ima za cilj poboljšanje kvaliteta života, kroz pripremu za zapošljavanje omladinaca sa smetnjama u razvoju. Realizacijom ovog projekta pružen je doprinos i aktivnoj politici zapošljavanja osoba sa invaliditetom. I propisi u oblasti zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije, koji su usvojeni tokom prethodnih godina, stvorili su uslove za razvoj malih i srednjih preduzeća, razvoj preduzetništva, povećanje zaposlenosti kroz fleksibilne oblike rada i nove investicije. Ovakvi projekti doprinose poboljšanju uslova i stvaranju savremenih standarda za još kvalitetniji boravak i integraciju djece i omladine sa smetnjama u razvoju u sredine u kojima žive. Siguran sam da su svi ljudi koji rade u ovoj ustanovi posvećeni cilju da za djecu sa smetnjama u razvoju stvore adekvatne uslove koje ona i zaslužuju, ali i da im pomognu da svoje potencijale maksimalno razviju i iskoriste ih u svrhu osamostaljivanja i obezbjeđivanja uslova za svoju egzistenciju. Ministarstvo daje punu podršku realizaciji projekta koji za cilj imaju dobrobit djece i omladine. Dosadašnja praksa pokazuje da kvalitetno uspostavljeno partnerstvo Ministarstva rada i socijalnog staranja sa lokalnom samoupravom, nevladinim sektorom, kao i međunarodnim organizacijama, daje efikasne servise zaštite prilagođene potrebama korisnika. Tokom prethodne godine ministarstvo je podršku pružilo i Paraolimpijskom komitetu Crne Gore. Da li očekujete podršku ministarstava i drugih struktura kada je o ovom komitetu riječ? Ministarstvo rada i socijalnog staranja će nastaviti da pruža podršku Paraolimpijskom komitetu Crne Gore i u narednom periodu. Smatram da podrška neće izostati kako od crnogorskih, tako i od međunarodnih institucija. Saradnja sa UNICEF-om u kampanji „Govorimo o mogućnostima”, u okviru koje je snimljen i promotivni spot za Paraolimpijske igre u Londonu 2012. godine, imala jako zapažene rezultate.

Pretpostavljajući koliko rada iziskuje mjesto ministra, da li uspijevate da vodite zdrav život i šta pod tim podrazumijevate? Shodno svojim radnim obavezama koje imam kao ministar, ali i kao predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore, trudim se da vodim zdrav život. Smatram da je okruženje u kojem čovjek boravi jako bitno, ali i životne navike. Na koji način provodite slobodno vrijeme? S obzirom na to da nemam previše slobodnog vremena, trudim se da svaki slobodan trenutak provedem sa svojom porodicom i prijateljima, tačnije u društvu ljudi koji u mom životu imaju posebno mjesto. Poznato je da ste veliki ljubitelj rukometa, imate li vremena da ga nekada rekreativno zaigrate? Istina je da sam veliki ljubitelj rukometa, ali ga nikad nijesam igrao. Vaš recept za srećan život i poruka čitaocima Medicala… Moj recept za srećan život je pozitivan stav, što više smijeha i trenutaka sa dragim i bliskim ljudima. Milorad Aranitović

ALTERNATIVNA MEDICINA Piše: prim. dr Gani Karamanaga, spec. pulmolog

- Komplementarna i alternativna medicina (KAM) se odnose na medicinske sisteme, produkte i praksu koji nijesu dio konvencionalne medicine. - Komplementarna medicina se koristi uz standardnu terapiju. - Alternativna medicina se koristi umjesto standardne terapije. U svijetu postoji porast interesovanja za ovu temu. U SAD postoji Nacionalni institut za KAM i 88 odsto nacionalnih centara za karcinome u Americi ima specijaliste za KAM u kojima se koriste različite metode, imaju licence i iskustvo u višegodišnjim treninzima, a 54 procenta ustanova ima neki KAM program. Ekonomski efekat KAM-a u Americi je ogroman, mjeri se bilionima dolara, posebno od 1994. godine kada je donijet zakon da biljna medicina i biljni suplementi ne moraju prije prodaje da imaju dozvolu FDA (Food and Drug Administration). Smatra se da zdravstveni radnici treba da poznaju osnove KAM-a da bi bolesniku mogli da daju korisne savjete. Suština KAM-a je samopomoć, želja bolesnika da lično doprinese liječenju svoje bolesti. Komplementarna medicina je dopuna osnovnoj onkološkoj terapiji, vid potpornog tretmana za bolju kontrolu simptoma bolesti, kao i sporednih efekata citostatske terapije. Mnoge metode koje se koriste u komplementarnoj medicini potiču iz tradicionalne medicine. Te metode su dokazane kao bezbjedne i korisne za bolesnike. Komplementarna medicina nije specifična za određeni malignitet. Alternativna medicina se koristi umjesto specifičnog

onkološkog liječenja, što predstavlja problem jer odlaže primjenu osnovnih ljekova i smanjuje mogućnost remisije bolesti ili izlječenja Najčešće nema dokaza o efikasnosti. Nije dokazana dobrobit od visokih doza vitamina C, hrskavice ajkule, hidrazinsulfata, ekstrakata imele, amigdalina, antineoplastona... Neke supstance i biljke su biološki aktivne i mogu biti štetne. Integrativna medicina - nov termin u onkologiji, označava kombinaciju najboljeg specifičnog onkološkog liječenja i racionalne, na dokazima zasnovane, dopunske komplementarne terapije. Veliki onkološki centri u SAD su uvrstili integrativnu onkologiju u programe studiranja. Termin je prihvaćen i u Evropi. Najznačajnije tradicionalne medicine su: - kineska medicina, - indijska medicina, - homeopatija, - naturopatija. Zajedničko im je rad na unutrašnjim snagama u organizmu da bi se postigla harmonija između uma i tijela. TRADICIONALNA KINESKA MEDICINA Tradicionalna kineska medicina gleda ljude kao ekosisteme u minijaturi. Smatra se da bilo koja neravnoteža između suprotnih snaga (toplo-hladno, yin-yang) mijenja životnu energiju i dolazi do bolesti. Na stotine biljnih, životinjskih vrsta i mineralnih preparata je kategorizovano u kineskoj farmakopeji već hiljadama godina. Oko 140 biološki aktivnih sastojaka izolovano je iz biljaka.

Indijska ayurveda znači život - znanje. U osnovi stare indijske tehnike liječenja je traženje ravnoteže. Primjeri su joga i meditacija, kao i redovna detoksikacija organizma kroz sve prirodne otvore na tijelu. Homeopatija potiče iz 18. vijeka iz Njemačke. Bazira se na konceptu sličnosti i potenciranja organizma da sam počne proces izlječenja stimulacijom sa veoma razrijeđenim supstancama iz biljaka, minerala ili životinja. Meta-analize nijesu dale dokaz o efikasnosti homeoterapije. Naturopatija se oslanja na prirodni proces ozdravljenja: na biljke, pravilnu ishranu, relaksaciju i kretanje. Bazira se na vjerovanju da će se tijelo samo oporaviti od bolesti, kada se postigne zdrava unutrašnja ravnoteža. Makrobiotika se razvija od 1930. godine u Japanu. U osnovi je vegetarijanska dijeta: zrnevlje, svježe voće, povrće i ponekad riba. Selekcija hrane je dosta rigorozna. Makrobiotika može dovesti do značajnog nutricijskog deficita. Ortomolekularni tretman je 1968. promovisao laureat za Nobelovu nagradu Linus Pauling. Tretman obuhvata velike doze vitamina C u infuzijama, megavitamine, bez dokazanog benefita. Upotreba megavitamina je ostala popularna u narodu. Energetska terapija se bazira na teoriji postojanja energetskih polja oko čovjekovog tijela i vjerovaju da “prenos energije” manuelnom manipulacijom ili aplikacijom elektromagnetskih polja može dovesti do izlječenja, ali za to nema dokaza. Ni primjena bio-energetsko-magnetnih polja za liječenje glavobolja, tremora i epilepsije, nije dala pozitivne rezultate. Mišljenja su kontraverzna po pitanju upotrebe bioloških tretmana. Neki tretmani su invazivni i biološki aktivni. Antineoplaston je razvio Stanislav Burzinski u svojoj klinici u Haustonu. Njegov sadržaj je 80% phenylacetat, metabolit

amino kiseline phenylalanina. Hrskavica ajkule počiva na svojstvima antiangiogeneze, ali njen učinak prilikom kliničkih ispitivanja nije dokazan. Terapija povećanja imuniteta sa subkutanim injekcijama seruma dobijenog iz krvi zdravih davalaca (razvio ju je L. Burton na svojoj klinici na Bahamima), posebno sa mezoteliom nije imala efekta. Biorezonanca, terapija kiseonikom - ozonom, insulin potencirajuća terapija, takođe su metode čiji efekat nije potvrđen. snika.

Fitoterapija je veoma popularna kod onkoloških bole-

Biljni produkti se smatraju prirodnim, što asocira na “nevinost” i to mišljenje se teško mijenja. Paralelna upotreba suplemenata (posebno visokih doza antioksidanata ili kompleksnih botaničkih preparata) tokom radioterapije i hemioterapije može biti problematična. Neki preparati fitoterapije mogu smanjiti trombocite, praviti interakciju sa kortikosteroidima, antidepresivima, nekim citostaticima, mogu imati aditivan efekat na opoide... - Iscador - derivat imele je popularan u Evropi i koristi se u mnogim evropskim onkološkim centrima. - Gljive se koriste u Japanu. Neke su pokazale benefit kod gastrointestinalnih karcionoma u smislu dužeg preživljavanja. - Iz biljaka su izolovani i neki antikancerski agensi: cammpotecin, paclitaxel, vincristine, idarbicin. - Multidisciplinarni tim eksperata u onkologiji iz Memorial Sloan - Kettering Cancer Center - USA, 2007. godine (torakalni onkolog, radiolog, internista, specij. integrativne onkologije, nutricionista i biostatičar) evaluirali su podatke o učinku komplementarne terapije u liječenju bolesnika sa karcinomom pluća i dali preporuke za neke metode, na osnovu evidentiranih dokaza i odnosa rizik/dobrobit za bolesnike. METODE KOMPLEMENTARNE MEDICINE Metode relaksacije su korisne za smanjenje stresa zbog bolesti onkološke terapije. Relaksacione tehnike (muzika, masaža i laka hipnoza) smanjuju uznemirenost bolesnika, loše raspoloženje, depresiju, ljutnju, hronični bol, muku i povraćanje. Masaža je dokazano korisna, posebno kod težih bolesnika za smanjenje kancerskog umora i za bolji san. Akupunktura je jedna od najstarijih tehnika na svijetu. Podrazumijeva stimulaciju određenih tačaka u tijelu (iglama - akupunktura, pritiskom ili toplotom akupresora). Moderne verzije su elektro-akupunkture električnim impulsima ili laser akupunkture. Selekcija akupunkturnih polja se vrši mjerenjem elektrodermalnih signala. Povoljan efekat je zbog oslobađanja neurotransmitera koji modifikuju percepciju bola mijenjajući funkcionalne moždane signale. Elektro-akupunktura smanjuje muku i povraćanje i neuropatije nastale zbog citostatke terapije. U SAD Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku, agenciju u okviru CDC, vršeći ispitivanje 31.044 odrasle osobe je došao do podatka da 75 procenata Amerikanaca koristi neki oblik KAM-a. Kada se isključe oni koji to rade u cilju boljeg zdravlja ostaje oko 50 odsto bolesnika. U Americi najčešće korišćen produkt je riblje ulje - ome-

ga 3s koje uzima 37 odsto odraslih Amerikanaca. Prilikom istraživanja koje metode KAM-a koriste ispitanici su se izjasnili da najviše koriste biološke tretmane 48%, medicinske čajeve 11%, ža ivotinjske ekstrate 11%. Spiritualne seanse i homeopatija se često koriste. Samo 3% bolesnika reklo je da nije imalo koristi od KAM-a. Na pitanja o razlozima upotrebe KAM-a i koji je doživljaj kada se koristi odgovori su bili: direktna borba protiv bolesti, povećanje sposobnosti tijela da se bori protiv bolesti, da se poboljša fizička kondicija, da se poboljša raspoloženje, nada i optimizam, da se smanje sporedni efekti onkološkog liječenja, te da se uradi sve što je moguće u borbi protiv bolesti. Prilikom ispitivanja Parker P.A. (2010. godine), Hauston cancer centar je ustanovio na uzorku od 566 bolesnika da 39% koristi neki od oblika KAM-a. Navedeni razlozi su bili: KAM koristi prilikom liječenja 27%, bolje je duhovno stanje 23% i jača imuni sistem 21%. Najčešće korišćene metode su bile: masaža 19%, relaksacione tehnike 19%, specijalne dijete 18% i megavitamini 15%. U SAD mnoga osiguranja pokrivaju troškove za KAM. Klinička istraživanja finansijski podržava Vlada SAD sa namjerom da se komplementarna medicina uključi u medicinsko školovanje i uspostavi praktični vodič koji definiše relativnu korist u vrijednost komplementarne medicine u cilju poboljšanja kvaliteta života bolesnika. Nacionalno istraživanje u Japanu je pokazalo da je upotreba KAM-a najveća kod bolesnika sa karcinomom pluća 53%, a u Evropi 24%. KAM najviše koriste mladi bolesnici, više edukovani i bogatiji jer žele da imaju aktivnu ulogu u svom liječenju. Tascilar M. Belgija 2006. godine navodi različita iskustva zemalja u korišćenju KAM-a. - Australija (11.202 slučaja): naturopatija i bilje 16%, - Novi Zeland (200 slučajeva): vitamini, antioksidanti, alternativne dijete, biljna medicina 49%, - SAD - Teksas (453 slučaja): spiritualne seanse, vitamini, biljni preparati, fizikalna terapija 83%, - U 14 zemalja Evrope (956 slučajeva): homeopatija, akupunktura, biološka terapija, medicinski čajevi, vitamini, minerali, relaksacione tehnike, energetska terapija, masaže 36%. Najčešće se koriste: - Turska (615 slučajeva): biljni preparati 47%, - Japan (3.100 slučajeva): kineske biljke, pečurke, hrskavica ajkule, vitamini 45%, - Kina (1.065 slučajeva): kineska medicina, suplementi, vježbe 98%. INFORMACIJE O KAM-U Većina bolesnika informacije o KAM-u dobija od prijatelja, članova porodice, medija ili interneta, a ne od zdravstvenih radnika. Većina informacija nije medicinski dokazana. Oboljeli od karcinoma žele da razgovaraju sa svojim ljekarom o metodama i ljekovima KAM-a. Onkolozi treba da imaju osnovna znanja o KAM-u da bi mogli da daju korisne savjete i poboljšaju odnos ljekar - pacijent. Iz knjige autora teksta “Sunce, more, zdravlje”

NEKOLIKO KORISNIH SAVJETA

Piše: prof. dr sci. med. Božidar M. Bojović

Pušenje, alkohol i droga Dobro je poznato da pušenje djeluje veoma štetno na zdravlje kako zdravih, tako i onih sa dijabetesom. Dodatni razlog da oboljeli od šećerne bolesti ne smiju da puše je to što tokom trajanja šećerne bolesti i posebno prilikom slabe regulacije dolazi do oštećenja krvnih sudova, a poznato je da duvan štetno djelovanje ispoljava posebno na krvne sudove. Često se nanosi šteta oboljelom proizvoljnim određivanjem broja cigareta (3,5 ili 7) koje, navodno, smije da uzima bez posljedica. To je greška. U edukaciji se pokušavaju razni metodi za odvikavanje od pušenja. Terapija zamjene cigareta nikotinskim flasterima je najčešće upotrebljavana kod onih koji su koristili više od 15 cigareta dnevno. Oboljeli od šećerne bolesti ne smiju da puše! Nažalost, upotreba droge raste kod mladih i u našoj zemlji. Normalno je da takvom riziku budu izloženi i mladi, oboljeli od šećerne bolesti. Međutim, uticaj različitih sredstava koji se upotrebljavaju kao droga je veoma izražen baš na metabolizam šećera. Neki od njih direktno povećavaju glikemiju, neki, pak, smanjuju. Marihuana izaziva hipoglikemiju, pogotovo ako se koristi u većim dozama, a drugi efekti marihuane, takođe, veoma negativno utiču na tok i prognozu šećerne bolesti. Opijati kao što su heroin, kokain i morfin, dovode do euforije koja remeti moć rasuđivanja. Oni, takođe, dovode do

skoka glikemije. Stimulativna sredstva kao što su amfetamin i kofein u većim količinama mogu, takođe, povećati nivo glikemije. Pored toga što je uticaj svih sredstava koja se upotrebljavaju ili kao “lijekovi za rekreaciju” ili kao stimulativna sredstva ili opijati, na zdravlje veoma štetan i opasan, oboljeli od šećerne bolesti imaju i jedan dodatni razlog da nikada ne smiju ni pomisliti na njihove štetne materije jer ih udaljavaju od realnosti i predstavljaju još jedan dodatni problem koji će pogoršati njihovo stanje. Štetni učinci alkohola na zdravlje mladih, pogotovo ako se upotrebljava duže i u većim količinama, dobro su poznati. Sve te štetne posljedice alkohola na zdrave, kod oboljelih od šećerne bolesti imaju još dodatno opterećenje. Kod oboljelih od šećerne bolesti alkohol ima i dva posebno važna štetna i opasna učinka. Prvi je mogućnost hipoglikemije pri upotrebi alkohola. Alkohol blokira enzim koji pospješuje razlaganje glikogena, koji predstavlja deponovani oblik glukoze, u jetri i mišićima. Usljed blokade razlaganja glikogena, ne mogu da se iskoriste potrebne rezerve glukoze, ćelije ostaju bez pogonskog goriva i znaci hipoglikemije se brzo razvijaju. Treba znati da znaci mogu da maskiraju hipoglikemiju, što može da ima veoma teške posljedice. Drugi štetan učinak alkohola za oboljele od dijabetesa je njegova visoka kalorijska vrijednost (1 gram alkohola daje 7 kalorija ili 29 KJ). Svako uzimanje alkohola značajno mijenja program dnevne ishrane, što neminovno vodi metaboličkim poremećajima i slaboj regulaciji bolesti.

Dijabetičari, u krajnjem slučaju, mogu konzumirati do 3 jedinice alkohola dnevno bez neželjenih efekata, a u slučaju fizičke aktivnosti, moraju biti svjesni povećanog rizika hipoglikemija. Jedna doza alkohola iznosi 100 mililitara (ml) vina, 35 ml rakije, votke, viskija, džina, 300 ml “light” piva. Brak, potomstvo i seksualna funkcija Zasnivanje bračne zajednice, osnivanje porodice, normalna je želja svih mladih, pa i onih koji imaju šećernu bolest. Obično, prvo pitanje koje laiku pada na pamet jeste da li će djeca oboljelog od šećerne bolesti imati dijabet. Prije nego o tome kažemo nekoliko važnijih naučnih stavova, treba pojasniti neke elemente vezano za brak. Stupanje u brak sa osobom koja ima hroničnu bolest kakva je dijabetes, zahtijeva puno razumijevanje i strpljivost zdravog supružnika. To može da bude za nekoga nepremostiva prepreka, a za drugog da nema posebno značenje. Bez obzira što, kada su emocije u pitanju, razum ostaje po strani, smatramo da na ovu činjenicu mladima prije stupanja u brak, treba da se skrene pažnja. Zato treba razmotriti sljedeće činjenice prije donošenja odluke: - komplikacije mogu da se jave poslije nekoliko godina. Rizik trudnoće je prisutan po plod, ne mora, ali ishod može da bude negativan, - trudnoća kod osobe koja ima dijabetes je teža za održavanje i potrebno je mnogo više pažnje nego kad je u pitanju trudnoća kod zdrave osobe, - zdravi supružnik treba da zna da šećerna bolest iziskuje liječenje i medicinsku zaštitu tokom cijelog života i da od nje nema izlječenja, barem za sada, - postoje problemi sa zapošljavanjem osobe koja ima dijabetes, - zdravi supružnik treba da se upozna sa problemima koje uzrokuje šećerna bolest i da se osposobi kako bi u braku pružao pomoć. Za srećan brak i razumijevanje neophodno je da se ovo saopšti supružnicima, kako se kasnije problemi ne bi umnožavali. O problemima potomstva govorili smo ranije. Muška seksualna funkcija je jedan aspekt o kojem se, nažalost, rijetko govori prije stupanja u brak. Mladi često traže savjete od onih koji o tome znaju čak manje nego i oni. Jedan od problema na koji treba skrenuti pažnju je moguća impotencija kod muškaraca koji imaju šećernu bolest. Međutim, kada je u pitanju impotencija muškaraca, najčešće se pokaže da su u pitanju psihološki razlozi koji nemaju veze sa šećernom bolešću. Kod osjetljivih ličnosti, slabljenje polne sposobnosti može da izazove samo saznanje da je kod šećerne bolesti moguća impotencija. Kod tih bolesnika nema organske podloge za nemoć i nekoliko stručnih razgovora i uklanjanje pravih psiholoških prepreka, ubrzo daje rezultate. Kada je u pitanju seksualnost, treba obratiti pažnju na mogućnost hipoglikemija kod muškaraca sa dijabetesom za vrijeme polnog akta. U zaštiti od neželjene trudnoće, žene sa dijabetesom mogu upotrebljavati ista kontraceptivna sredstva kao i zdrave.

Ipak, može se reći da su se mehanička sredstva protiv začeća (kondom i dijafragma) sa pravom dugo zadržali u upotrebi kod žena sa dijabetesom. Za sprečavanje neželjene trudnoće, u prvom redu se preporučuje spirala. Ona je pouzdano kontraceptivno sredstvo, mada povećava mogućnost infekcije. Tablete protiv začeća se ne preporučuju ženama sa šećernom bolešću, zbog povećanih izgleda za stvaranje krvnog ugruška u oštećenim krvnim sudovima, zbog porasta krvnog pritiska i pogoršanja metabolizma masti. Metod izračunavanja plodnih dana prema menstrualnom ciklusu ne preporučujemo, jer je u cjelini malo pouzdan, a uz to, žene sa šećernom bolešću često imaju neredovne menstruacije. U svakom slučaju, nema univerzalno prihvaćenog kontraceptivnog sredstva, pa, kada su u pitanju žene sa šećernom bolešću, savjet o sredstvu koje se namjerava koristiti, treba tražiti od ljekara. Dijabetes i akutne bolesti Oboljeli od šećerne bolesti, kao i zdravi, ponekad mogu da imaju neku od bolesti koja nema nikakve veze sa njihovom osnovnom bolešću. Najčešće se radi o uobičajenim bolestima koje nijesu opasne, prehlada ili stomačne smetnje, ali one predstavljaju problem u tretiranju dijabetesa, tako da u tim stanjima može doći do pogoršanja metaboličke kontrole dijabetesa. I mada u tim stanjima može da postoji smanjen apetit i unos hrane, ipak su potrebe za insulinom veće nego obično, jer je insulin manje efikasan tokom upalnih procesa. U ovim stanjima se preporučuje češća kontrola glikemije, kao i šećera i, naročito, acetona u mokraći, a nerijetko su potrebne dodatne doze insulina. Ako se aceton u mokraći zadržava i pored uključivanja dodatne doze brzodjelujućeg insulina, onda je potrebno potražiti ljekarsku pomoć. Tokom bolesti, treba se pridržavati nekoliko savjeta: - uzimati hranu i tečnost koja se dobro podnosi tokom bolesti, - pored uobičajene količine, uzeti nekoliko dodatnih čaša tečnosti tokom dana (voda, čaj, đus), - ako oboljeli ne može da uzima tečnost, zbog povraćanja i mučnine, treba zatražiti ljekarsku pomoć, - u periodu oporavka od bolesti, treba upotrebljavati lako svarljive ugljene hidrate u vidu sosa i đusa od jabuka, soka od grožđa, uobičajenih bezalkoholnih pića, prženog hljeba, kuvanih cerealija. Druge bolesti koje se češće javljaju kod osoba koje imaju dijabetes Kod osoba koje imaju dijabetes, postoji povećani rizik za oboljenja štitaste žlijezde, celijakije (preosjetljivosti na glutene), vitiligo (bolest sa depigmentacijom kože), bolesti nadbubrežnih žlijezda i reumatoidni artritis (reumatoidnu upalu zglobova). Navedene bolesti pripadaju grupi takozvanih autoimunih bolesti. To su bolesti kod kojih se stvaraju antitijela na sopstvene organe i odvija proces tzv. autodestrukcije. Važno je da sa ovom činjenicom budu upoznati i oboljeli i medicinski radnici koji brinu o njihovom zdravlju. Prilikom redovnih kontrola, potrebno je povremeno pratiti parametre (pokazatelje) njihovog ranog prepoznavanja.

U Institutu za javno zdravlje u Podgorici predstavljen prekogranični projekat „NET-age“ namijenjen starim i nemoćnim osobama

GARANCIJA ZA ZDRAVIJI I SAMOSTALNIJI ŽIVOT - Problem starenja povezan je i duboko utiče na socijalne i ekonomske sfere svih zemalja u Jadranskoj regiji. Starost stanovništva uslovljava sve veći pritisak na održivost usluga u okviru sektora koji su od interesa za stare, prije svega, socijalnu i zdravstvenu zaštitu - navela je prof. dr Agima Ljaljević

Institut za javno zdravlje u saradnji sa Asocijacijom za demokratski prosperitet Zid i još 11 partnera iz šest zemalja Jadranske regije realizuje prekogranični projekat „NET-age“, čiji je cilj osnaživanje i razvoj održivih kapaciteta za sprovođenje inovativnih socijalnih i zdravstvenih usluga za starije i nemoćne osobe, te promocija aktivnog starenja u Jadranskoj regiji. Taj projekat, vrijedan 1,88 miliona eura, koji će trajati do maja naredne godine, na konferenciji za novinare u Institutu za javno zdravlje u Podgorici 22. januara predstavile su koordinatorke, prof. dr Agima Ljaljević i Sanda Rakočević. Šta će stariji ljudi dobiti tim projektom znaće se nakon aprila kada bude završen program mobilnosti u okviru kojeg će učesnici iz šest zemalja imati priliku da se direktno upoznaju sa različitim socijalnim politikama. - Novi inovativni projekti pružanja socijalno-zdravstvenih usluga starijim osobama garantuju aktivni, zdraviji i samostalniji život, a u isto vrijeme doprinosi se održivosti sistema održavanjem ravnoteže između kvalitetne usluge i troškova usluge. Crna Gora je, kao i ostale zemlje, suočena sa problemom starenja populacije i zbog toga su, kao i u ostalim zemljama

Rakočević: I lokalne zajednice na dobitku Kako bi projekat bio prihvaćen kod nas, kako je kazala Sanda Rakočević iz Asocijacije za demokratski prosperitet - Zid-a, neophodno je zainteresovati što veći broj državnih i privatnih kompanija da utiču na razvoj socijalnozdravstvenih servisa namijenjenih aktivnom starenju. - Aktivnim učešćem i ličnom odgovornošću donosimo višestruku dobrobit i lokalnoj zajednici i samim korisnicima servisa. Tokom „NET-age“ projekta korisnici će na lokalnom nivou sprovesti seriju aktivnosti, kako bi se podstakla debata o socijalnim temama, analizirao okvir postojećih socijalno-zdravstvenih politika i sprovela pilot aktivnost da se isproba zajedničko planiranje i pružanje socijalno-zdravstvenih usluga starijima – rekla je Rakočević i pozvala sve zainteresovane, bez obzira na godine, da se jave Zid-u i uključe se u inovativni socijalno-zdravstveni servis namijenjen starijoj populaciji za aktivno starenje.

Evrope, vlade i predstavnici civilnog društva svakodnevno u potrazi za novim rješenjima u vezi sa brigom o starima. Problem starenja povezan je i duboko utiče na socijalne i ekonomske sfere svih zemalja u Jadranskoj regiji. Starost stanovništva uslovljava sve veći pritisak na održivost usluga u okviru sektora koji su od interesa za stare, prije svega, socijalnu i zdravstvenu zaštitu rekla je prof. dr Ljaljević. Pored tog problema, dodala je ona, evidentna je i tradicionalna vezanost starih za svoje domove i nerado napuštanje i smještanje u neke oblike institucionalne brige o starima. - Stoga se nameće još i dodatan značaj kompetentnog i održivog rješavanja pomoći starima u njihovim kućama. U cilju pomoći u rješavanju narastujućih problema, projekat „NET-age“ će pokušati da doprinese poboljšanju koordinacije između javnog,

privatnog i civilnog sektora, smanjujući pri tom potencijalne prepreke u području pružanja pomoći starijim osobama i ohrabrujući ih da sarađuju na sprovođenju partnerskih socijalnozdravstvenih projekata na lokalnom i jadranskom nivou. Projekat će, takođe, doprinijeti zajedničkom definisanju socijalno-zdravstvenih lokalnih politika, kao i povećanju kompetencija i vještina svih uključenih u sprovođenju socijalno-zdravstvenih projekata i usluga bez obzira da li su iz javnog ili privatnog sektora. Projekat će doprinijeti i podizanju svijesti o potrebama starijih osoba, dostupnim uslugama, važnosti i vrijednosti volontiranja – navela je prof. dr Ljaljević. R. Grbić

ENDODONTSKA TERAPIJA VITALNIH ZUBA Piše: dr Marko Rašović Ordinacija Apolonia

Kada se kaže vitalan zub, prije svega, misli se na zub koji je “živ”. Ipak, kada se kaže da je zub vitalan takođe se misli i na stanje kada živac oboli i potrebno mu je liječenje. Mora se shvatiti da unutar zuba postoji složen kanal koji je ispunjem živcem, ali i krvnim sudovima, vezivnim tkivom itd. Ukoliko je došlo do zapaljenja tkiva unutar zuba (zubnog živca) usljed karijesa, infekcije ili traume, zub je potrebno liječiti. Obično je bol simptom koji ukazuje da nešto nije u redu i, ako potraje, „dovodi“ pacijenta stomatologu. Liječenje zahtijeva posvećenost ljekara, ali i pacijenta, jer je potrebno posjetiti ordinaciju više puta. S druge strane, nekada se vitalni zubi liječe u sklopu multidisciplinarne stomatološke usluge, najčešće usljed protetičkog zbrinjavanja zuba. Bilo kako bilo, jasno je da se mora odrediti indikacija i pravilnim mjerama utvrditi terapija. Terapija, odnosno liječenje, podrazumijeva nekoliko osnovnih metoda: - VITALNA AMPUTACIJA – biopulpotomija - VITALNA EKSTIRPACIJA – biopulpektomija - MORTALNA AMPUTACIJA I EKSTIRPACIJA

Ono ĹĄto pacijente najviĹĄe zanima je hoÄ&#x2021;e li to da boli?! Sam proces podrazumijeva, u svim varijantama, mehaniÄ?ko otvaranje zuba ĹĄto bi, usljed osjetljivog Ĺživca, bilo veoma bolno. Podrazumijeva se davanje anestezije, kod nas najÄ?eĹĄÄ&#x2021;e koriĹĄÄ&#x2021;ena metoda je pleksus/blok anestezija (kao pomoÄ&#x2021;ne metode za obezbjeÄ&#x2018;ivanje bezbolnosti koriste se, takoÄ&#x2018;e, intraligamentna i intrapulparna metoda anestezije). Zatim, u skladu sa indikacijom, sprovodi se adekvatna metoda. Vitalni zahvati na pulpi podrazumijevaju endodontsku proceduru na privremeno desensibilisanoj-anesteziranoj pulpi. Vitalna amputacija je mikrohirurĹĄki endodontski zahvat kojim se pod dejstvom anestezije uklanja kruniÄ?ni dio pulpe. NajvaĹžnije indikacije za biopulpotomiju je zub sa nezavrĹĄenim rastom korijena, kao i mlijeÄ?ni zubi koji ne mogu da se lijeÄ?e klasiÄ?nim putem, usljed resorpcije korijena. Vitalna ekstirpacija podrazumijeva uklanjanje pulpnog tkiva u cjelini. Indikacije za ovu metodu su sva zapaljenska, degenerativna i traumatska oĹĄteÄ&#x2021;enja Ĺživca. Mortalna amputacija podrazumijeva postupak trajne desenzibilizacije Ĺživca koriĹĄÄ&#x2021;enjem sredstava za nekrotizaciju. NajÄ?eĹĄÄ&#x2021;e se koriste sredstva na bazi paraformaldehida. Ova tehnika podrazumijeva uklanjanje kruniÄ?nog dijela nekrotizovanog Ĺživca. Indikacije su veoma uske, najÄ?eĹĄÄ&#x2021;e u praksi zbog nemoguÄ&#x2021;nosti izvoÄ&#x2018;enja neke druge tehnike. Ipak, mora se reÄ&#x2021;i, ovaj vid lijeÄ?enja ima, uglavnom, pozitivan karakter. Da bi se sprijeÄ?ila autoliza devitalizovanog ostatka pulpe, na ulaz u kanal se postavlja trio pasta koja treba da konzervira nekrotiÄ?no tkivo

i sprijeÄ?i njegovo liziranje. Mortalna ekstirpacija je uklanjanje pulpe zuba iz kruniÄ?nog i korjenskog dijela, uglavnom od 10 do 14 dana po stavljanju sredstva za nekrotizaciju. Indikacije su, uglavnom, sluÄ?ajevi kada ne postoje uslovi za vitalnu, sa prevalencom koriĹĄÄ&#x2021;enja ove metode kod viĹĄekorjenskih zuba. Mora se uzeti u obzir da je svaki sluÄ?aj, svaki pacijent, odnosno u krajnjoj liniji zub, sluÄ?aj za sebe i da sve ove odluke o kojoj tehnici Ä&#x2021;e biti rijeÄ?, terapeut â&#x20AC;&#x201C; stomatolog mora da donese u zavisnosti od situacije. Vitalna se zavrĹĄava u jednoj posjeti, a mortalna podrazumijeva minimum dvije posjete. Ostatak procedure, od Ä?iĹĄÄ&#x2021;enja kanala, irigacije, odnosno koriĹĄÄ&#x2021;enja dezinfekcionih sredstava za ispiranje kanala (najÄ?eĹĄÄ&#x2021;e natrijum hipohlorit), endodontsko ĹĄirenje kanala, odontometrija, odnosno procjena duĹžine kanala, kao i punjenje definitivno kanala korijena, odvija se u principu na sliÄ?an naÄ?in kod obje metode, prije svega mislim na vitalnu i mortalnu ekstirpaciju jer su one najÄ?eĹĄÄ&#x2021;e metode na koje Ä&#x2021;e pacijent da nailazi kroz praksu na naĹĄim prostorima. Naravno, treba naglasiti da je kod boÄ?nih zuba Ä?itava procedura malo komplikovanija usljed prisustva veÄ&#x2021;eg broja kanala, a i smanjenja obima i vidljivosti radnog polja. Sve ovo na kraju treba provjeriti rtg-om, na kome se moĹže vidjeti da li je zub zbrinut korektno. Korektno izlijeÄ?en zub nikada neÄ&#x2021;e biti kao â&#x20AC;&#x17E;Ĺživâ&#x20AC;&#x153; ili vitalan zub, ali zub tretiran lijeÄ?enjem moĹže dugo opstati u ustima, jednako je vrijedan, kao i vitalni, a korijen se moĹže koristiti za buduÄ&#x2021;e sloĹžene protetske radove.

/2$).!#)*! :! /0Ă&#x2020;45 34/-!4/,/')*5 ) /2!,.5 ()252')*5

APOLONIA

APOLONIA P O D G O R I C A

TridesetogodiĹĄnje iskustvo i profesionalan pristup pacijentima omoguÄ&#x2021;ava primjenu savremenih procedura iz svih oblasti stomatologije, uz primjenu dijagnostike i materijala koji prate svjetske standarde. t 03"-/" )*363(*+" * *.1-"/50-0(*+" t &45&54," 450."50-0(*+" t .0#*-/" * '*,4/" 1305&5*," t 0350%0/$*+" t ,0/;&37"5*7/" 450."50-0(*+" t 1"30%0/50-0(*+" t %+&Ć&#x17D;*+" 450."50-0(*+" t %*(*5"-/" 3"%*0(3"'*+" Kao potpuno NOVU proceduru nudimo Vam i primjenu CGF-a (Concentrate Grow Factor) kojom na licu mjesta izdvajamo derivate iz Vase krvi i aplikujemo ih direktno na mjesto intervencije Ä?ime se: t Ubrzava zarastanje tkiva t Smanjuje moguÄ&#x2021;nost infekcije i bola t OnemoguÄ&#x2021;ava pojava alergijskih reakcija

Ugradnja najpoznatijih svjetskih implantata

Mini implantati za stabilizaciju proteze

0ODGORICA s .JEGOĂ?EVA s 4EL % MAIL ORD APOLONIA T COM ME

Digitalni rentgen aparat

U LC U S CRURIS Piše: dr Dragutin Višnjić Opšta bolnica Nikšić

Grizlica na nozi Ulcus cruris je ulceracija lokalizovana na koži donjeg dijela potkoljenice, koja u najvećem broju slučajeva nastaje kao rezultat hronične venske insuficijenscije. Bolest je česta i obično se javlja kod starijih osoba. Oko 90 odsto uliceracija nastaje kao posljedica cirkulatornih bolesti, a one mogu biti: venske, venske i arterijske, neuropatske i druge. Venske ulceracije najčešće čine oko 70-80 procenata svih ulceracija donjih ekstremiteta. Glavnu ulogu u nastanku venskih ulceracija ima hronična venska hipertenzija sa hidrostatskim i hidrodinamskim refluksom, do čega dolazi usljed distenzije kapilarnog bazena u koži i povećanja permeabilnosti kapilara. Fibrinogen iz kapilara se u vidu depozita taloži perikapilarno i blokira transport kiseonika u tkivo. Slaba oksigenacija i ekstravazacija eritrocita dovode do znakova hipostatskog dermatitisa. Takvi uslovi dovode do otežanog iscjeljivanja nakon trauma, kao i kasnijeg nastanka dermoskleroze. Faktori rizika za nastanak venskih ulceracija su varikoziteti, tromboza dubokih vena, kongestivna srčana bolest, gojaznost, smanjena fizička pokretljivost, imobilizacija nakon hirurških intervencija, tromboze nakon porođaja ili infarkta srca, profesije vezane za stalno sjedenje ili stajanje, traumatske povrede, frakture, edemi, te dugotrajna sistemska kortikosteroidna terapija.

Arterijske ulceracije se javljaju u oko 20 odsto slučajeva i nastaju kao posljedica oboljenja arterija donjih ekstremiteta. Najčešće je riječ o obliterirajućoj aterosklerozi, trombangitisu ili ponovljenim ateroembolijama. Rizični faktori za nastanak arterijskih ulceracija su dijabetes, hematološka oboljenja (anemije), sistemski vaskulitisi, oboljenja limfnih sudova, koronarna bolest, Birgerova bolest, hipertenzija, hiperlipidemija, intermitentna klaudikacija, vaskularne intervencije, pušenje… Neuropatske ulceracije se javljaju u oko 10 procenata slučajeva. Nastaju zbog periferne neuropatije kod šećerne bolesti, ponovljenih trauma, tabes dorzalisa, siringomijelije, te povrede spinalnih živaca. Ostali uzroci ulceracija na donjim ekstremitetima su trauma (promrzline, opekotine, radiacioni dermatitis, arteficijelne traume), neoplazije, infekcije i panikulitisi.

Epidemiologija Broj slučajeva ulceracija donjih ekstremiteta kod odrasle populacije je od 0,2 do dva odsto. Iako se češće javlja kod starijih osoba, početak ulceracija krajem četvrte decenije registrovan je u oko 22 odsto slučajeva. Oboljenje značajno utiče na radnu sposobnost, životne navike i zahtijeva visoke troškove liječenja.

Klinička slika Dobro uzeta anamneza i klinička slika će dati najbolje smjernice o kojoj vrsti ulceracije se radi. Lokalizacija oboljenja - perimaleolarno (tipično oko medijalnog maleolusa), - mjesta pritiska i traume (stopalo, prsti, izbočine kostiju), - plantarna strana stopala, - glave metatarzalnih kostiju, - peta, - mjesta ponovljene traume i gubitka senzibiliteta. Komplikacije usljed ulceracije mogu dovesti do infekcija različitim patogenima, najčešće gram-pozitivnim i gramnegativnim bakterijama, a češće se javljaju kod arterijskih i neuropatskih ulceracija nego kod venskih. Takođe, dovode do trajnog edema u predjelu skočnog zgloba zbog učestalih infekcija i celulitisa okolnog tkiva, do kontaktnog alergijskog dermatitisa zbog senzibilizacije na lokalne medikamente. Javljaju se i ekcematoidne "id reakcije" zbog hematogene diseminacije antigenih tvari iz raspadnog tkiva ulkusa. Osim ovih komplikacija, javlja se i osteomijelitis ispod ulceracije zbog čestih infekcija, naročito kod neuropatskih ulceracija i periostitis. Ono što prati ulceracije je i osteoporoza i ankiloza zgloba usljed stalne imobilizacije kod hronične venske ulceracije. Iako je rijetka, a veoma bolna, može se javiti i maligna alteracija koju karakteriše neprijatan miris bez tendencije zarastanja, podrivenenih ili izdignutih ivica.

Pretrage Laboratorijske analize koje se rade u cilju otkrivanja ulcerija su SE, KKS, DKS i holesterol, koje otkrivaju eventualne

hematološke poremećaje, šećernu bolest i vaskulitis. Vrši se i analiza brisa ulceracije kod kliničkih znakova infekcije, celulitisa i drugih komplikacija. Ostale pretrage uključuju indikaciju i izvođenje na višem referalnom nivou, a podrazumjevaju: - epikutani (patch) test na komponente baza i konzervansa, antibiotike, sastojke zavoja kod nastanka kontaktnog alergijskog dermatitisa, - biopsija ruba ulceracije (ukoliko nema tendencije zarastanja ni poslije tri mjeseca odgovarajuće intenzivne terapije) radi isključivanja maligne alteracije ili vaskulitisa, - procjena vaskularnog statusa (doppler sonografija, kapilaroskopija, digitalna pletizmografija, određivanje ankle-brachiale index-a – ABI).

Liječenje Opšte mjere koje je potrebno preduzeti su liječenje udruženih bolesti (edema, hipertenzije, dijabetesa, anemije itd), minimiziranje ili uklanjanje faktora rizika, promjena navika i favorizovanje svakodnevnog kretanja i vježbanja. Što se tiče kompresivne terapije, ona predstavlja “kamen temeljac terapije” venskih ulceracija, a uključuje tretiranje kompresivnim zavojem, medicinske čarape sa graduisanim pritiskom, Unna kompresivne “čizme”, te neelastičnu bandažu. Graduisana kompresivna terapija podrazumjeva Hg i pravilno postavljen elastični zavoj. On mora biti postavljen od prsta do ispod koljena, uz prethodno eleviranu nogu ili u krevetu prije ustajanja. Kontraindikacije koje se javljaju uz kompresivnu terapiju su poremećaj arterijske cirkulacije, inficirane rane sa jakim lučenjem sa akutnom upalom kože i potkožnog tkiva, metabolički endem i dekompenzacija srca. Lokalna terapija mora biti prilagođena fazi zarastanja rane. Sve ulceracije se svakodnevno moraju prati mlakom vodom i blagim sapunom. Kupke koje se koriste su blagi rastvori KMnO4 ili povidon joda, i preporučuju se u svim fazama liječenja ulceracije. Mehaničko čišćenje je neophodno u svim fazama ulceracije i može se primijeniti superficijalna anestezija sa lidokain gazom ili mašću ukoliko se radi o čišćenju veoma bolnih ulceracija. Obloge služe kako bi održavale vlažnost rane i najčešće se koriste obloge NaCl, više puta dnevno, u trajanju od 15 do 30 minuta. Mogu poslužiti i za debridman nekrotičnih ucleracija ukoliko gaza natopljena NaCl ostane na rani dok se ne osuši, te se skidanjem gaze skinu i nekrotične naslage. Kod ulceracija inficiranih gram negativnim bakterijama (pseudomonas) preporučuju se obloge od 0.5 do pet odsto sirćetne kiseline. Enzimska terapija se koristi za sekretorne nekrotične i suve nekrotične ulceracije. Liječenje infektivnim zavojima ostaje u dome-

nu specijaliste koji učestvuje u liječenju. Lokalni kortikosteroidi se koriste kod kontaktnog alergijskog dermatitisa i hipostatskog ekcema, a preporučuju se nisko ili srednje potentni preparati. Ukoliko govorimo o sistemskoj medikamentnoj terapiji, ona obuhvata poboljšanje periferne cirkulacije. Uvodi se i agresivna terapija infekcije sistemskim antibioticima širokog spektra, ciljano prema antibiogramu, naročito kod arterijskih i neuropatskih ulceracija, a preporučljiva je terapija u trajanju od 10 dana. Kod bolnih ulceracija se koriste analgetici, a kratkotrajno i sistemski kortikosteroidi kod izražene alergijske reakcije. Koriste se i ljekovi koji djeluju na zidove venskog krvnog suda. Hirurške metode koje se koriste su hirurški debriman nekrotičnih rana. Na višem referalnom nivou oboljenje je moguče liječiti na više načina. Primjenjuje se rekonstrukcija krvnih sudova u težim slučajevima kad nema uspjeha nakon primijenjene konzervativne terapije, partibijalna fasciotomija kod izražene lipodermoskleroze, kao i transplantacija kože. Ostale medote su na specijalističkom nivou tretiranja bolesti i obuhvataju relativno nove terapijske postupke koji mogu povoljno djelovati na angiogenezu i produkciju kolagen i arterijskog priliva. Ove metode uključuju meke lasere, ultrazvučnu terapiju, polarizovano svjetlo, magnetoterapiju i hiperbarični kiseonik.

Najčešće greške u liječenju ulkusa potkoljenica Jedna od grešaka u liječenju je pogrešna primjena kompresije, jer je važnija adekvatna graduirana kompresivna terapija nego vrsta kompresije koja se koristi. Adekvatna medicinska kompesivna čarapa sa graduisanim pritiskom prilagođava se individualno (najbolje su medicinske elastične čarape koje se prema ABI i izmjerenom obimu noge dobiju na recept). Greške u liječenju su i primjena lokalnih antibiotskih masti koje se neopravdano široko primjenjuju u terapiji venskih oboljenja. Pacijentu ne bi trebalo preporučivati mirovanje, već svakodnevno kretanje najmanje dva sata ili fizikalni tretman, što ukazuje na kućno, a ne na bolničko liječenje i česte konsultacije specijalista. Indikacije koje ukazuju da je potrebno konsultovati specijalistu su periferna arterijska bolest, vaskulitis, dijabetičke komplikacije, atipična lokalizacija, sumnja na malignitet, uporni kontakti dermatitis i progresija uprkos odgovarajućoj terapiji. Nepostojanje kontinuirane edukacije utiče na stvaranje grešaka u liječenju, a u cilju ispravljanja takve prakse neophodna je kontinuirana edukacija ljekara, medicinskih sestara i pacijenata (omogućuje izbor savremene terapije, ubrzava vrijeme zarastanja, smanjuje stopu recidiva, troškove liječenja i gubitak radnih dana).

Specijalizirajući se od samog početka u njezi osjetljive, suve i atopiji sklone kože, Dermatološka laboratorija Uriage nastoji zadovoljiti očekivanja zdravstva, ljekara, dermatologa i farmaceuta na području higijene i njege kože. Danas Uriage pokriva osnovne potrebe kože u svim životnim razdobljima i osigurava kompletnu liniju hipoalergenih proizvoda temeljenih na termalnoj vodi Uriage.

Termalna voda URIAGE

Cicactive krema

Pruriced krem Za suva područja kože

Pruriced gel Za dlakava područja Dermatitis povezan sa svrabežom (atopijski dermatitis,keratoza i vodene boginje). Kod alergijskih reakcija na sunce

MEDITAS d.o.o.

--------------------------------

Podstiču obnavljanje kože - za sva površinska oštećenja kože - opekotine - ogrebotine - manji hirurški zahvati - dermoabrazija - tretman tečnim azotom - radioterapija

--------------------------------

Cicactive gel

Cu Zn gel Čisti, dezinfekuje i smanjuje iritacije kože

Oktobarske Revolucije 44, Podgorica EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU

tel: 020 625 016

STEM ĆELIJE KOŽE (III) DERMALNE STEM ĆELIJE

Piše: dr Olivera Simić-Kovačević, Spec. dermatovenerolog Privatna specijalistička ordinacija za kožne i polne bolesti „Dr Kovačević”, Budva

Za razliku od visokoćelijske prirode epiderma, dermis je sastavljen od matriksa, kolagena, elastina i glikozaminoglikana sa ćelijama različitog embrionalnog porijekla. Najnovije studije sugerišu da ćelije dermalne papile oko folikula dlake mogu funkcionisati kao adultne dermalne stem ćelije. Dermalna jedinica sadrži najmanje tri populacije progenitor stem ćelija diferentovanih od ćelija folikula dlake ekspresijom transkriptor faktora Sox2.Sox2, ekspresione ćelije su udružene sa Wnt, BMP i FGF (fibroblast growth factor), signalizirajući Sox2-negativne ćelije koje utiču na Shh, IGF (insulin growth factor), Notch i integrin put signalizacije. Iz dermalne papile su, takođe, izolovane SKP (skin-derivated precursor) ćelije koje se mogu diferentovati in vitro u adipocite, glatkomišićne miocite i neurone. Za te ćelije se misli da su nastale od neuralne kreste, “izlaze” iz dermalnog papilarnog zametka i utiču na reparaciju kože.

Naučnici, takođe, demonstriraju da perivaskularna mjesta u dermisu mogu djelovati kao MSC u koži skalpa: te perivaskularne ćelije luče NG2 (pericit marker) i CD4 (hematopoezni i MSC ćelijski marker) i predominantno su locirane oko folikula dlaka. Perivaskularne MSC-like ćelije štite ćelijski matriks u okolini preko inhibitora MMP (matriks metaloproteinaze), ukazujući na značaj ekstracelularnog matriksa u funkciji stem ćelija. Čak su i fibroblasti pokazali multilinearni potencijal in vitro, a njihova uloga u obnavljanju kože se još naučno razmatra.

ADIPOCITNE STEM ĆELIJE Mogućnost dobijanja progenitor stem ćelija iz masnog tkiva je relativno privlačna zamisao s obzirom na relativnu dostupnost masnog tkiva (gojaznost epidemiološki raste u današnjem svijetu) i lak način dobijanja (lipoaspiracija)! Citokini koje luče stem ćelije dobijene iz masnog tkiva pokazuju sposobnost promocije migracije fibroblasta za vrijeme zarastanja rane, kao i regulaciju VEGF-zavisne neovaskularizacije na životinjskim modelima. Adipozne stem ćelije se čak mogu dobiti i iz ljudskih opekotina i ponašaju se kao engrafti u zarastanju kožnih rana kod pacova. Ove multipotentne stem ćelije pokazuju signifikantan potencijal u brojnim aplikacijama pri obnavljanju kože. Adipozne stem ćelije se obično dobijaju iz stromalne vaskularne frakcije (SVF) homogenizovanog masnog tkiva. Ove multipotentne ćelije su blisko udružene sa perivaskularnim ćelijama i imaju potencijal

da se diferenciraju u glatko mišićne ćelije, endotelijum, masne ćelije, hrskavicu i kost. Naučnici pokušavaju da ponovo kreiraju izvor adipoznih stem ćelija upotrebljavajući organsku kulturu fibrinskog matriksa. In vitro, multipotentne stem ćelije su izolovane iz intersticijuma između masnog tkiva i endotelijuma, dosljedno prethodno iznešenoj hipotezi da je izvor adipoznih stem ćelija perivaskularno područje. Detaljne imunohistološke studije demonstriraju da se markeri stem ćelija (STRO-1, Wnt5a i SSEA1) različito pokazuju u kapilarima, arteriolama i arterijama u odnosu na masno tkivo, sugerišući da adipozne stem ćelije mogu aktuelno biti vaskularne ćelije u nekim fazama diferencijacije. Adipogenetski i angiogenetski put su, izgleda, regulisani istovremeno i adipociti luče multiple citokine koji indukuju formiranje krvnih sudova uključujući i VEGF (vascular endothelial-derivated growth factor), FGF2, BMP2 I MMPs. Takođe, ekspresija PDGFR beta (platelet derivated growth factor receptor beta) na površini ćelija je povezana sa tim, pretpostavlja se, stem ćelijama zidova krvnih sudova. Recipročno “preslušavanje” između endotelijalnih ćelija i adipoznih stem ćelija može regulisati formiranje krvnih sudova i nezrelih adipocita, što pokazuje kontrola aktivnosti stem ćelija folikula dlake kroz PDGF signalizaciju. Uzete zajedno, sve ove studije pokazuju da je izvor adipoznih stem ćelija u intimnoj vezi sa folikularnom i vaskularnom homeostazom, a buduće studije treba da precizno definišu njihovu ulogu u homeostazi cijele kože!

SPECIFIČNE STEM ĆELIJE KOŽE I MOGUĆE KARAKTERISTIKE NJIHOVIH SKLONIŠTA Komponenta matriksa za koju se smatra da reguliše interakcije između stem ćelija folikula dlake i melanocitnih stem ćelija je hemidezmozomalni kolagen XVII. Kolagen XVII kontroliše njihove fizičke reakcije i moguće samoobnavljajući kapacitet dlačnih folikula preko TGF-beta, što indicira da će “skele“ biomaterijala koje sadrže kolagen XVII moguće biti neophodne stem ćelijama za posredovanu terapiju dlačnih folikula. Druga komponenta matriksa umiješana u skloništa dlačnih folikula je nephronectin, protein deponovan u bazalnu membranu pomoću ispupčenja stem ćelija za regulaciju ćelijske adhezije pomoću alf 8beta1 integrina. Vlakna hijaluronske kiseline su inkorporirana u kolageni hidrogel za izazivanje epidermalne organizacije slijedeći “zasijavanje” keratinocita, i studije in vitro su demonstrirale kritičku ulogu kolagena IV u promociji normalne epitelijalne arhitekture kada keratinociti rastu na fibroblast naseljenom dermalnom matriksu. Sve ove studije zajedno sugerišu da će tkivni inženjering matriksa za regeneraciju kože morati da rekapitulira kompleks BM-ECM interakciju da bi se definisala biologija izvora stem ćelija. Naučnici su otkrili novu trodimenzionalnu mikrofluidnu jedinicu za proučavanje izvora perivaskularnih stem ćelija in vitro. Primjera radi, MSC ”posijane” s endotelijalnim ćelijama u fibrin gelu su sposobne da indukuju formiranje novih krvnih sudova u mikrofluidnim komorama kroz alfa6beta1 integrin i laminin baziranu interakciju. Fibrin baziran gel je, takođe, upotrebljavan u studijama interakcije adipoznih stem ćelija i endotelijalnih ćelija u organskim kulturama i za kontrolu diferencijacije adipoznih stem ćelija u odsustvu egzogenih faktora rasta, demon-

strirajući važnost trodimenzionalnog okruženja matriksa u regulaciji ASC skloništa. Te studije ukazuju da će terapeutska upotreba adipoznih stem ćelija lako biti ojačana biomaterijalnim sistemima koji optimiziraju te ćelija - ćelija i ćelija-matriks kontakte. Takođe, istraživanja su pokazala da stanje visokog oksidativnog stresa ishemične rane može biti smanjeno sa “skelama” biomaterijala za gašenje kiseoničkih radikala koje ujedno donose i stem ćelije. Drugi istraživači pokazuju da oksidativna tenzija, nivo pH i čak električno polje rane mogu uticati na biologiju stem ćelija, sugerišući da će buduća istraživanja novih senzornih jedinica donijeti čak i finiju kontrolu hemijskih mikroelemenata u inženjeringom stvorenom izvoru - skloništu stem ćelija. Vrlo je važno znati da se buduća istraživanja biologije izvora - skloništa stem ćelija mogu sprovoditi velikim dijelom u sistemu kultura ili na glodarima, a da će rezultate biti potrebno rigorozno provjeriti na humanim tkivima prije kliničke upotrebe. Kako interdisciplinarna polja, kao što su nauka materijala, kompjutersko modeliranje, molekularna biologija, hemijski inženjering i nanotehnologija koordinišu svoja dostignuća, višestruki biomaterijali će nesumnjivo biti sposobni za bolju replikaciju tkivno specifičnih izvora - skloništa stem ćelija. Dosadašnja istraživanja ukazuju da su ćelije neophodne za regeneraciju kože lokalno izvedene, ukazujući na to da su odrasle domaće ćelije same sposobne za ponovno stvaranje kože. Tako, mogućnost da se inženjeringom napravi odgovarajući ambijent kože leži u stem ćelijama koje zaista imaju potencijal za regeneraciju. Vjerujemo da će sljedeće generacije “skela” biomaterijala biti sposobne da aktivno modeliraju fizičko-hemijski milje za kreiranje “terapeutskih” izvora i skloništa stem ćelija, a ne samo da pasivno sprovode stem ćelije. U zaključku se može reći da su dosadašnja istraživanja pokazala da je regeneracija kože visoko zavisna od interakcija između domaćih progenitor ćelija i njihovih “skladišta”. Ovi signali mikrookruženja diktiraju funkciju stem ćelija i u zdravom i u bolesnom stanju. Rani progres je napravljen u razjašnjavanju odjeljenja specifičnih “skloništa”, ali detaljno razumijevanje njihove molekularne i strukturalne biologije se čini nekompletnim. Biomaterijali će nastaviti da igraju centralnu ulogu u regenerativnoj medicini pružajući okvir preko koga se mogu rekonstruisati funkcionalna “skloništa”. Izazovi u budućnosti uključuju karakterizaciju i rekapitulaciju ovih dinamičkih ambijenata upotrebom inženjerskih konstrukcija za maksimalizaciju potencijala stem ćelija kože.

ETIKA

U P S I H I JAT R I J I Piše: dr Mirko Peković, spec. neuropsihijatrije

„Moralno rasuđivanje i ponašanje su čovjekova individualna svojstva, sa kojima se on ne rađa, već ih tokom svog razvoja i socijalizacije usvaja“ Etika je grana filozofije koja proučava porijeklo, ciljeve i smisao moralnog ponašanja. Riječ „etika“ potiče od grčkih riječi ethos (običaj) i ethicos (moralan). Moral je skup socijalnih normi, a etika učenje o moralnom. Etika predstavlja skup načela moralnog ponašanja nekog društva ili društvene zajednice, koja počivaju na temeljima osnovnih društvenih vrijednosti, kao što su dobrota, poštenje, dužnost, istina, humanost... Nauka o moralu kao društvenom fenomenu, izražava se konkretnim ljudskim postupcima, u okviru pravila, normi i civilizacijskih tekova jednog društva. Norme, pravila i načela, običaji ponašanja i navike, kojima se ljudi rukovode u svakodnevici, obuhvaćeni su pojmom moral. Jednostavnije rečeno, ljudsko ponašanje u principu je regulisano normama i pravilima, koja važe kako za jedinku, tako i za društvenu zajednicu. Moralne norme postoje da bi zadovoljile neki cilj, kao što je regulisanje međuljudskih odnosa. Kao normativna nauka,

etika se bavi i pitanjima suštine i svrhe čovjekovog bitisanja. U praksi, pojam moral označava šta je dobro i ispravno, a šta zlo i neispravno, posmatrano sa aspekta međuljudskih odnosa i stava pojedinca prema društvenoj zajednici. Aristotel je davno kazao da je etika nauka o čovjeku, čiji je zadatak definisanje dobra. Primjena etičkih načela treba čovjeku da pruži srećan život. Sreća ponajviše zavisi od interpersonalnih odnosa, koji nikada nijesu bili na velikoj visini, adekvatni, humani i tolerantni. Poznato je da skoro sve stručne discipline, a naročito one koje se neposredno bave ljudima, imaju svoju profesionalnu etiku. To se odnosi na skup načela koja regulišu praksu, odnosno odnos sa korisnicima usluga, mjere i aktivnosti koje sprovodi. Etičke norme predstavljaju refleks društvene zajednice i one treba da korespondiraju sa načelima same struke i da su obavezujuće za sve njene članove. Treba kazati da su moralno rasuđivanje i ponašanje čovjekova individualna svojstva, sa kojima se on ne rađa, već ih

tokom svog razvoja i socijalizacije usvaja. Tokom razvoja svijesti i savjesti, introjektuju se norme i načela, počev od značajnih figura (roditelja), porodičnog doma, pa nadalje od drugih značajnih figura, u bližem i širem socijalnom okruženju. Medicinska etika pripada korpusu primijenjene ili normativne etike, zasnovane na specifičnim načelima i medicinskoj praksi koja važi i za psihijatriju kao dio medicine. Etički principi i načela u medicini su neophodni, s obzirom na to da se na njima zasniva plan i smjernice za donošenje važnih i složenih odluka, koje se tiču fundamentalnih prava bolesnika. Nekada su te odluke bolne i tiču se, ne samo bolesnika, nego i zdravih ljud, njihovog života, pa i smrti. Etička pitanja u psihijatriji posebno su izoštrena i složena. To je uslovljeno složenošću prirode psihičkog života i psihičkih poremećaja. Psihijatrija kao medicinska disciplina ima više specifičnosti, koje su vezane za doživljaj duševnog poremećaja, primjenu dijagnostičkih postupaka, liječenje i rehabilitaciju mentalnih bolesnika. Dijagnostika u psihijatriji je specifičnija i složenija u odnosu na dijagnostiku u biološkoj medicini. To proističe iz hipotetičnosti etiologije mnogih duševnih poremećaja, koje shodno tome treba stalno provjeravati i testirati odgovarajućim tehnikama i instrumentima. Zbog nejasnoća etiopatogeneze značajnog broja psihijatrijskih poremećaja, nepouzdani su dijagnostički kriterijumi da bi se objektivizirao određeni mentalni

poremećaj. Naime, dijagnostika psihičkih poremaćaja mahom se zasniva na iskazu bolesnika o subjektivnom doživljavanju i utisku o ponašnanju bolesnika u različitim situacijama. Potom, poznato je da dijagnoza psihičkih poremećaja može biti provokativna i bolna, kako za bolesnika, tako i za njegovu porodicu. Dijagnoza može predstavljati stigmu o čemu medicinska etika i pravo treba da vode posebnu brigu. Naznačene specifičnosti stvaraju prostor za nesporazume i koliziju između pojedinih etičkih načela, čime se pokreću brojna pitanja, dileme i nesporazumi. Normativna etika u psihijatriji može pomoći da se donesu ispravne i podobne odluke u takvim i sličnim situacijama. Iako je psihijatrija relativno dobro regulisana pravnim propisima, a njihova etička načela međusobno korespondiraju, dešava se nerijetko da su oni u međusobnoj koliziji. Sve to, naravno, usložnjava rad u psihijatrijskoj praksi. U psihijatrijskom radu nailazimo na različite psihijatrijske poremećaje, počev od sasvim lakih, koje je teško razaznati od uobičajenog ponašanja, do veoma teških slučajeva, koji zahtijevaju različite i brojne dijagnostičke postupke i procedure. Uz to, neki od pacijenata mogu biti opasni po sebe ili svoju okolinu. U mnogim prilikama traži se brza dijagnostika i medikamentozna

intervencija. Takođe je poznato da neki oblici liječenja nose sa sobom određeni rizik (primjena antipsihotika i elektrokonvulzivna terapija). Nerijetko se javljaju etičke i pravne dileme vezane za čuvanje ljekarske tajne, principa informisanja pacijenta o prirodi bolesti, mogućnostima i načinima liječenja. Zatim, potrebno je poštovati bolesnikovo pravo na slobodno odlučivanje o prihvatanju ili odbijanju liječenja, nedobrovoljnoj hospitalizaciji i prinudnom liječenju, kao i obavezama prema trećoj strani. Djelatnost psihijatra je delikatnija nego ljekara u drugim oblastima medicine, zato što se od njega traži da neposredno arbitrira po mnogim pitanjima vezanim za život i funkcionisanje bolesnika. Od takvih pitanja i problema navodimo neka: utvrđivanje sposobnosti bolesnika za rad, upravljanje motornim vozilom, sklapanje braka, staranje o djeci, poslovna sposobnost, sklapanje raznih ugovora i slično. To psihijatru u neku ruku daje neograničenu moć, ali i dilemu. Najdelikatnije je pitanje čuvanja ljekarske tajne i nanošenje štete pacijentu njenim otkrivanjem. Psihijatar je u dilemi, vezano za čuvanje ljekarske tajne, ako povjerljive informacije ne saopšti članovima porodice koji u nekim prilikama mogu pružiti značajnu pomoć. Posebno je delikatno pitanje vezano iz obaveza prema trećim licima. Informacije koje se pružaju pacijentu mogu biti od njega shvaćene realno, ali u velikom broju slučajeva, one se pogrešno tumače, pri čemu jedan broj pacijenata, gdje objektivno postoje razlozi za hospitalizaciju, nju odbijaju, ne shvatajući da se radi o ozbiljnoj bolesti. Sada se javlja dilema, kako i da li pacijenta uključiti u odlučivanje o hospitalizaciji i da li sprovesti nedobrovoljnu hospitalizaciju i prinudno liječenje. Ovakve delikatne situacije nijesu rijetkost u psihijatriji i one traže od psihijatra da procijeni šta je u konkretnom slučaju najkorisnije za pacijenta i s tim u vezi preduzeti mjere i radnje da mu se pruži neophodna pomoć uz najmanje moguće nanošenje štete. U neuropsihijatrijskom kompleksu nalaze se mnoge dileme vezane za dijagnostičko-terapijske postupke. Pored toga, svjedoci smo da nas farmaceutska industrija svakodnevno informiše o novim psihofarmacima, nekritički obećavajući da u njima čovjek može naći spas i sreću. Ogromni broj ljudi pati od neurotičnih smetnji, problema življenja i slično, koje pokušava razriješiti upotrebom (zloupotrebom) sedativa, psihostimulatora ili droga, neprirodno je da se emocije programiraju i društveni problemi psihijatriziraju. Navodi se da svakodnevno oko 40 miliona Amerikanaca uzima neki od antidepresiva da bi popravio turobno

raspoloženje i svoj nespokoj. Zaboravlja se da čovjek nije mašina i da se njegovi mentalni i tjelesni poremećaji ne mogu nadomjestiti kao kod mašine šrafom, odnosno na mah popraviti medikamentima. Znamo da se psihijatrija zloupotrebljavala i u političke svrhe, što se ranije činilo u Sovjetskom savezu, Kubi i Južnoafričkoj uniji, kada su politički disidenti podvrgavani „ispiranju mozga“ i proglašavani za duševne bolesnike. Sva ta i druga problematična pitanja koja se u psihijatriji javljaju, moguće je prikladnije razriješiti, ako psihijatar radi na svojoj ličnoj i profesionalnoj afirmaciji, ako humanističkim pristupom i univerzalno etičkim pogledom prema svijetu dobro zna i uočava da je važno da se pomogne pojedincu, njegovoj porodici u njihovim krizama, profesionalno i odgovorno uz empatiju prema svim pacijentima. Da se ne bi pravili previdi, greške i slično, Svjetsko psihijatrijsko udruženje usvojilo je 1977. godine Havajsku deklaraciju, postavljajući etička uputstva za psihijatrijski rad. Deklaracija je dopunjena u Beču 1983. godine. S obzirom na napredak koji se događa u svim oblastima medicine, bilo je neophodno revidirati određene etičke principe i standarde. Kao članovi društva, psihijatri se moraju zalagati za pravičan i jednak tretman mentalno oboljelih, socijalnu pravdu i jednakost svih. Na fonu tih saznanja Generalna skupština Svjetskog psihijatrijskog udruženja, koja je održana u Madridu 25. avgusta 1996. godine, usvojila je etičke standarde koji treba da budu putokaz za ponašanje psihijatara u čitavom svijetu. 1) Psihijatrija je medicinska disciplina koja se bavi obezbjeđivanjem najboljeg liječenja i rehabilitacije osoba koje pate zbog mentalne bolesti i unapređenja mentalnog zdravlja. Psihijatri su u službi pacijenata obezbjeđujući im najbolje raspoloživo liječenje koje je u skladu sa prihvaćenim naučnim znanjem i etičkim principima. Psihijatri treba da primjenjuju terapijske intervencije koje najmanje ograničavaju slobodu pacijenta i traže savjet za one oblasti rada za koje nijesu primarno specijalizovani. U svom radu, psihijatri treba da budu svjesni i vode računa o ravnomjernoj raspodjeli zdravstvenih resursa. 2) Dužnost psihijatara je da drže korak sa naučnim razvojem svoje struke i da prenose nova znanja drugima. Psihijatri edukovani za istraživanje treba da teže da prošire naučne granice psihijatrije. 3) U terapijskom procesu, pacijent treba da bude prihvaćen kao ravnopravni partner. Odnos terapeut-pacijent mora se zasnivati na uzajamnom povjerenju i poštovanju, što omogućava pacijentu donošenje slobodnih i informisanih odluka. Dužnost psihijatra je da pacijentu pruži relevantne informacije kako bi ga osposobio za donošenje racionalne odluke, u skladu sa njegovim ličnim vrijednostima i sklonostima. 4) Kada je pacijent nesposoban i/ili nemoćan da donese pravu odluku zbog mentalnog poremećaja, psihijatri treba da konsultuju porodicu i, ako je potrebno, potraže pravnog savjetnika, kako bi zaštitili ljudsko dostojanstvo i zakonska prava pacijenta. Nijedno liječenje se ne smije sprovoditi protiv volje pacijenta, osim ako bi izostajanje liječenja ugrozilo život pacijenta i/ili onih u njegovoj blizini. Liječenje uvijek mora biti u najboljem interesu pacijenta. KRAJ TEKSTA U SLJEDEĆEM BROJU

Čovječanstvo ostaje duboko neravnopravno uprkos impresivnom napretku, ukazuje izveštaj UNDP Zastoj u smanjenju neravnopravnosti zahtijeva prelazak na modele rasta koji su više inkluzivni – uz podršku politika preraspodjele i promjene društvenih normi – kaže se u izveštaju Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), koji je danas predstavila Helen Klark, glavna administratorka UNDP. Jedan odsto najbogatijih u svijetu poseduje oko 40 odsto, dok oni sa donje polovine ljestvice ne posjeduju više od jednog procenta svjetskih dobara. Izveštaj „Podijeljeno čovječanstvo: Suočavanje sa neravnopravnostima u zemljama u razvoju“ pokazuje da nejednakost, ukoliko se ne kontroliše, podriva same temelje razvoja i društvenog i porodičnog mira. „Današnji nivo nejednakosti je nepravedan, i kao što je pokazano u izvještaju „Podijeljeno čovječanstvo“, ometa ljudski napredak“, rekla je administratorka UNDP Helen Klark. „U izvještaju se istražuju uzroci i posljedice nejednakosti koja nas razdvaja – unutar i između zemalja – i utvrđuje da ne postoji ništa što je neizbježno u pogledu rastuće nejednakosti“. U odnosu na veličinu populacije, od 1990. do 2010. godineprihodovna nejednakost je porasla za 11 odsto u zemljama u razvoju. Znatna većina domaćinstava u zemljama u razvoju – više od 75 odsto stanovništva – danas živi u društvima u kojima je prihod manje jednako raspoređen nego 1990 godine. Visoka i uporna nejednakost, dakle, prevazilazi pitanje prihoda. Uprkos ukupnom padu smrtnosti majki na porođaju u većini zemalja u razvoju, žene u ruralnim područjima su izložene i do tri puta većem riziku da umru tokom porođaja nego žene koje žive u urbanim centrima. Žene takođe imaju sve više udjela u ukupnoj radnoj snazi, ali su i dalje nesrazmjerno zastupljene u takozvanoj 'ranjivoj zaposlenosti'* i nedovoljno zastupljene među političkim donosiocima odluka, dok zarađuju znatno manje od muškaraca. Dokazi iz zemalja u razvoju pokazuju da su djeca koja spadaju u grupu najniže pozicioniranih na ljestvici bogatstva izložena i do tri puta većim rizicima da umru prije svog petog rođendana nego djeca u nekim regionima rođena u grupi

najbogatijih. Socijalna zaštita je proširena, ali osobe sa invaliditetom su i dalje izložene plaćanju katastrofalnih zdravstvenih troškova do pet puta češće od prosjeka. Duboka nejednakost podriva razvoj tako što ometa ekonomski napredak, slabi demokratski život i prijeti socijalnoj koheziji. Iako preraspodjela ostaje veoma važno pitanje za smanjenje nejednakosti, neophodan je pomak ka inkluzivnijem modelu rasta koji bi,u cilju održivog smanjenja nejednakosti, brže od prosjeka povećavao prihode siromašnih i domaćinstava sa niskim prihodima. To je ključ za ostvarenje plana razvoja nakon 2015. godine. Ekonomski rast u zemljama u razvoju i nastajanju je od vitalnog značaja u smislu postizanja prvog Milenijumskog razvojnog cilja koji podrazumijeva da svjetska stopa siromaštva bude prepolovljena do 2015. godine. Ali, viši nivoi državnih prihoda i brži privredni rast ne odražavaju se uvijek na smanjenje nejednakosti u obrazovanju, zdravstvu i drugim oblastima ljudskog blagostanja. U globalnu, do sada neviđenu konverzaciju, koju su pomogle Ujedinjene nacije, bilo je uključeno skoro 2 miliona ljudi širom svijeta koji su tražili pravo glasa u donošenju odluka koje utiču na njihove živote. Ljudi su ogorčeni zbog nepravde koju osjećaju usljed rastućih nejednakosti i nesigurnosti koje pogađaju posebno siromašne i marginalizovane. U izvještaju se analiziraju globalni trendovi nejednakosti, prepoznaju njeni uzroci i raširenost, njihov uticaj i načini smanjenja. Pored rezultata ispitivanja stavova kreatora politika o nejednakosti, izvještaj u zaključku nudi i sveobuhvatni okvir za politike suočavanja sa nejednakostima u zemljama u razvoju. * Ranjiva zaposlenost (eng. vulnerable employment) definiše se kao ukupan zbir samozaposlenih i onih koji doprinose radom u porodici. Njujork, 29. januar 2014. godine

Intervju: Prof. dr sci Rajko Šofranac, jedan od autora knjige Menadžment kvalitetom u farmaciji

KVALITET KAO PROCES, PROGRAM I

FILOZOFIJA MENADŽMENTA Uskoro iz štampe izlazi knjiga prof. dr sci Rajka Šofranca i dr Milice Šofranac, specijaliste za dječje bolesti, Menadžment kvalitetom u farmaciji Profesore Šofranac, Vi ste već napisali tri knjige iz ove oblasti: ”Menadžment kvalitetom u medicini”, “Menadžment kvalitetom u domovima zdravlja” i “Menadžment kvalitetom u bolnicama”. Svuda ﬁguriše pojam kvalitet. Možete li pojasniti taj pojam i njegovu ulogu u farmaciji? Kvalitet, jedan od najkontraverznijih pojmova u svijetu biznisa, danas sve više postaje značajan i za zdravstvo. Kvalitet nije ono što većina poslovnih ljudi misli da jeste. Za neke je kvalitet poslovna strategija, za druge filozofija menadžmenta, treći kažu da je to program, četvrti da je to process, itd. Kvalitet je ustvari svojstvo organizacije da implementira korisnikove želje i potrebe. Jednostavno rečeno: kvalitet je poslovni stil i kultura rada preduzeća-ustanove u cjelini, svakog njegovog dijela i svih zaposlenih. Cjelokupan zdravstveni sistem se ogleda u pružanju usluga. Značaj kvaliteta u pružanju usluga potkrepljuje i činjenica da usluge pružene u zdravstvu direktno utiču na zdravlje i kvalitet života ljudi. Zdravstveni sistem ne može biti „kompletan“bez kvalitetne apotekarske usluge. Osim snabdijevanja ljekovima i medicinskim sredstvima građana i zdravstvenih ustanova, farmaceut je odgovoran da obezbijedi racionalnu farmakoterapiju, poboljša kvalitet života pacijentima, poboljša upotrebu ljekova i medicinskih sredstava, odnosno, prati neželjene reakcije na ljekove i interakcije. Šta je osnovni cilj ove knjige? Farmaceutska zdravstvena zaštita predstavlja nov koncept farmaceutske prakse koji se fokusira na direktnu interakciju farmaceuta i korisnika u cilju pružanja kvalitetne zdravstvene usluge. Savremena organizacija apotekarske djelatnosti zahtijeva jasno pozicioniranje apoteke u sistemu primarne zdravstvene zaštite stanovništva, implementaciju profesionalnih standarda Dobre apotekarske prakse (DAP) i ostalih praksi koje su DAP-u infrastruktura. S druge strane zahtijeva se da organizacija implementira više sistema menadžmenta (ISO 9001:2008, ISO 14001:2005, ISO 18001:2008 i druge). Integracija različitih sistema mena- džmenta postaje neminovnost za apotekarsku organizaciju. Integrisani sistem menadžmenta (IMS) kontinuirano poboljšava sve radne procese u cilju unapređenja performansi, odnosno efikasnosti i efektivnosti sistema. Nameće se zaključak da je za farmaceutske ustanove je neophodno da implementiraju ove standarde. Kada pomenusmo neophodnost, ona se ne odnosi na činjenicu da se poslije usaglašavanja

Prof. dr sci Rajko Šofranac dobija certifikat, kao dokaz da su standardi implementirani, već kroz zahtjeve koji se standardima traže jos više se poboljšava kvalitet procesa, kroz optimizaciju aktivnosti uz jasno definisanje odgovornosti za njihovo sprovodjenje. Certifikat u takvom slučaju dolazi kao neposredna posledica još kvalitetnijeg rada, odnosno poslovne izvrsnosti koja obezbjedjuje zadovoljstvo korisnika usluga. Jednostavno, koncept upravljanja kvalitetom je prisutan i prihvaćen u apotekarskoj praksi razvijenih društava. Sve je ovo bio povod da napišemo i ovu knjigu i ukažemo na određene metode, postupke i procedure koje bi mogle uspješno zadovoljiti potrebe pacijenta u farmaceutskim ustanovama, u ovom slučaju apotekama, a njima obezbijediti efektivno i efikasno poslovanje. Možete li nam u najkraćim crtama koja su sve područja obrađena u ovoj knjizi? U knjizi su elaborirani do određenog nivoa najvažniji segmenti na kojima se zasniva kvalitet farmaceutske usluge, ali ipak ova knjiga nema tendenciju da bude sveobuhvatna i da nudi gotova rješenja. Implementacija standarda kvaliteta u farmaceutskim ustanovama (apotekama) je neminovnost, i u susret tim procesima smatramo da je ovo jedan mali doprinos toj nezaobilaznoj praksi.

Pored prezentacije opštih pojmova, čitaoci se upoznaju sa značajem samoocjenjivanja, odnosno samoevaluacije i akreditacije. Definisane su odgovornosti i aktivnosti koje treba sprovesti u postupcima samovrednovanja i ocjenjivanja kvaliteta, prepoznat je značaj samoprocjene, kao razvojne funkcije kroz proces učenja o sebi, kao i interne i eksterne evaluacije. Prikazan je značaj akreditacije i certifikacije kao bitnih načina za unapređenje kvaliteta u farmaceutskim ustanovama. „Akreditacijski standardi za osiguranje kvaliteta u farmaceutskim ustanovama“, obrađuju principe standardizacije realne razloge za formulisanjem standarda „dobrih praksi“ u farmaciji. Dat je razvoj referentnog modela za akreditaciju apoteka kroz šest faza, u cilju implementacije modela za osiguranje kvaliteta i akreditaciju u farmaceutskim ustanovama. Jasno, potencira se značaj ljudskog faktora, odnosno, stručnog kadra, kao i potreba kontinuirane edukacije i timskog rada. Daje se odgovor na pitanje zašto je potrebno uvoditi standarde kvaliteta u apotekama. Detaljno su obrađeni principi QMS, standardi ISO primjenljivi u farmaceutskoj djelatnosti, potreba uspostavljanja procesa i identifikovanja najvažnijih koraka u poboljšanju kvaliteta, sa ciljem potpunog zadovoljstva krajnjeg korisnika - pacijenta. Veoma detaljno se prikazuje metodologija implementacije integrisanog menadžment sistema u apotekarskim ustanovama prateći standard ISO 9001 kao bazni. Definišu se zadaci i odgovornost svih hijerarhijskih nivoa u sistemu, daje se misija i vizija apoteke sa akcentom na edukativnu i savjetodavnu ulogu prema pacijentima i težnju krajnjem cilju, a to je promocija zdravlja, prevencija i liječenje bolesti uz bezbjedno i efikasno korišćenje ljekova. Identifikovane su aktivnosti kroz procesni model i prikazane karte za najvažnije procese. Da li knjige ove sadržine dolaze u pravo vrijeme i koliko mogu pomoći harmonizaciji sa evropskim standardima? „Menadžment kvalitetom u farmaciji“ je knjiga koja je svakako potrebna svim zdravstvenim radnicima, a prvenstveno farmaceutima, jer daje nov doprinos kvalitetu farmaceutskih usluga. Kvalitetan i stručan rad farmaceuta je pretpostavka efikasne terapije, njene pravilne primjene, brzog oporavka pacijenta i uspješne zdravstvene zaštite, što je osnovni zadatak zdravstvenog sistema. Ova knjiga dolazi u pravo vrijeme, na samom početku ovog procesa, da ujednači kriterijume i preporuči unapređivanje farmaceutskih usluga i bitno doprinese poboljšanju zdravstvene zaštite. Kao prva knjiga iz ove oblasti, osim zdravstvenim radnicima, dobra je osnova za rad budućim istraživačima menadžmenta kvalitetom, kako u farmaciji, tako i u zdravstvu uopšte. S obzirom da je implementacija standarda kvaliteta u apotekama neminovnost, a koncept sistema menadžmenta kvalitetom imperativ, knjiga će svakako biti od velike koristi farmaceutima i ostalim zdravstvenim radnicima kojima je kvalitetan i potpun oporavak pacijenta krajnji cilj. Ubijeđen sam da će ubrzo naći praktičnu primjenu i doprinijeti podizanju kvaliteta farmaceutskih usluga. Ljekari nose konačnu odluku za terapiju koju propisuju, koja je uloga farmaceuta u podršci tom procesu? Danas je farmaceut stekao i nove profesionalne i moralne odgovornosti: savetovanje pacijenata, zaštitu od neželjenih efekata, praćenje dejstva ljekova, izbjegavanje ispunjavanja nepotpunih recepata, preispitivanje izbora lijeka ili doziranja, kontrolisanje pacijenata koji zloupotrebljavaju ljekove, ocjenjivanje efikasnosti tek

uvedenih ljekova u terapiju, učestvovanje u istraživanju itd. Iako se priznaje da “ljekari nose konačnu odgovornost za terapiju koju propisuju”, farmaceuti u novoj ulozi imaju ovlašćenja da iniciraju i modifikuju tu terapiju. Osnovna potreba obezbjeđivanja najboljeg puta za brigu o pacijentu predstavlja temelj gdje se stručni i etički aspekti ove dvije srodne profesije sudaraju i podudaraju. Svijest da dobro izrađen lijek govori o stručnosti apotekara isto toliko koliko određuje uspjeh liječenja, pa samim tim i uspjeh ljekara, promijenila je odnos sljedbenika, koji se danas bazira na povjerenju i uzajamnom poštovanju. U okviru farmaceutskog menadžmenta pominju se „dobre prakse“.Šta bi po Vama ćinilo strukturu „dobre apotekarske prakse“? Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je, u saradnji sa Međunarodnom federacijom farmaceuta- Federation Internationale Pharmaceutique (FIP), izradila važan dokument - "Dobra apotekarska praksa-(Developing Pharmacy Practice - smjernice za apoteke i bolničke apoteke". Neposredni ciljevi izrade Standarda DAP su da se defininiše i standardizuje farmaceutska usluga i aktivnosti farmaceuta u apoteci, da se uniformišu procesi rada u javnim i bolničkim apotekama, što doprinosi povećanju kvaliteta usluge i proizvoda, da se definiše način rada koji doprinosi minimalizaciji grešaka u radu. Istovremeno, Standardi treba da predstavljaju nadogardnju zahtjeva koje apoteka mora da ispuni u smislu prostora, opreme i kadra, a koji su definisani zakonskim propisima. Kvalitet usluge koju pruža farmaceut, ukoliko je definisan, može da se unapijredi, može biti mjerljiv, a samim tim i pravilno vrednovan. Usvajanje i implementacija Standarda u farmaceutskoj praksu doprinosi poboljšanju kvaliteta i sadržaja farmaceutske zdravstvene zaštite, kao i razvoj i uvođenje novih usluga. Budući da su apoteke zdravstvene ustanove, Politika kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite, sistem poboljšanja kvaliteta i akreditacija u zdravstvu, jednako se odnose i na apoteke. Kako se zdravstvena zaštita odvija u trouglu ljekar– pacijent – farmaceutski tim, ovi standardi obuhvataju i važan segment međuprofesionalnih komunikacija i komunikacija s pacijentima. Standardi su zasnovani na principima dobre apotekarske i skladišne prakse, etičkom kodeksu farmaceutske struke i nizu zakona i podzakonskih akata koji se direktno ili indirektno odnose na apotekarsku djelatnost. Opšti ciljevi Standarda DAP su da se promoviše stalna briga farmaceuta za dobrobit i zadovoljstvo korisnika farmaceutskih usluga i svih zainteresovanih strana, uz definisanje mjesta farmaceuta kao zdravstvenog stručnjaka u sistemu zdravstvene zaštite, odnosno, vrste i kvaliteta usluge koju farmaceut može i/ili mora da pruži kao zdravstveni stručnjak. Iz izloženog proizilazi da se DAP se zasniva na četiri osnovna principa (zahtjeva): t prva i osnovna dužnost farmaceuta je dobrobit pacijenta, t TVÝUJOB GBSNBDFVUTLF EKFMBUOPTUJ KF TOBCEJKFWBOKF MKFLPWJNB i drugim proizvodima dokazanog (bezbjednog) kvaliteta, pružanje odgovarajućih informacija i savjeta pacijentu, kao i praćenje efekata upotrebljenih ljekova, t JOUFHSBMOJ EJP GBSNBDFVUTLPH EPQSJOPTB [ESBWTUWFOPK zaštiti je unapređenje racionalnog i ekonomičnog propisivanja ljekova i njihove pravilne upotrebe i t DJMK TWBLPH FMFNFOUB GBSNBDFVUTLF VTMVHF KF SFMFWBOUBO za pacijenta, jasno je definisan i efikasnom komunikacijom prezentiran svima koji su uključeni. D. Novčić

Hronika 7. januar – ALEPU LJEKOVI I MEDICINSKI MATERIJAL Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) tokom dvije nedjelje isporučila je dvije pošiljke sa više od 125 tona medicinske opreme i ljekova u Alepu, u Siriji. Obje pošiljke sadržale su hirurški materijal, ljekove za liječenje hroničnih i infektivnih bolesti, inkubatore, ventilatore, kao i ležajeve za intenzivnu njegu. Prva pošiljka koja sadrži 26 tona sanitetskog materijala za liječenje više od 55.000 ljudi dostavljena je 24. decembra 2013. godine opštoj bolnici u Alepu. Druga pošiljka koja sadrži 80 tona zaliha za liječenje više od 213.000 pacijenata dostavljena je nevladinim organizacijama, lokalnim zdravstvenim vlastima i Crvenom Polumjesecu 3. januara 2014. godine. Pošiljke su obezbijedile ljekove i sanitetski materijal za sve strane u sukobu. Zbog krize u Siriji zdravstveni sistem sve više slabi, dolazi do nestašice ljekova, smanjuje se broj zdravstvenih radnika, a i pristup zdravstvenim ustanovama je znatno otežan. Cijene ljekova su drastično porasle, tako da većina stanovništva ne može da ih sebi priušti. To se posebno odnosi na stanovništvo u ruralnim predjelima.

7. januar – KAMPANJA UNICEF-A ZA DJECU U SIRIJI UNICEF i partneri lansirali su novu kampanju pod nazivom „Nema izgubljene generacije“. Cilj te kampanje je skretanje pažnje na 5,5 miliona djece u Siriji kojima je potrebno obrazovanje i psihološka podrška, kao i prekid nasilja izazvanog skoro tri godine dugim sukobom. UNICEF je pozvao vlast, humanitarne organizacije i javnost da zaštite sirijsku djecu, finansiraju obrazovanje i pomognu u saniranju bijede, izolacije i traume. U kampanju „Nema izgubljene generacije“ tokom 2014. godine biće uložena jedna milijarda dolara.

Djeca su, kako je saopšteno, žrtve eksploatacije uključujući regrutovanje u oružane grupe i snage, rano stupanje u brak i druge oblike rodno zasnovanog nasilja. Skoro tri miliona djece je napustilo škole, a skoro 5.000 škola je uništeno. 9. januar – BORBA ZA SPREČAVANJE IZBIJANJA BOLESTI

U toku je vakcinacija više od 210 hiljada djece raseljene u Bangui. Zabilježeno je najmanje sedam slučajeva malih boginja, od toga tri na aerodromu u Bangui gdje se nalazi oko 100 hiljada ljudi koji se povlače pred nasiljem. Integrisana kampanja imunizacije obuhvata vakcinaciju protiv malih boginja i dječje paralize uz dodatak vitamina A. - Svi elementi za potencijalno smrtonosno izbijanje bolesti su prisutni - prepuni kampovi, nizak imunitet, slabo snabdijevanje vodom i oticanje otpadnih voda - rekao je Sulejman Diabate, predsjednik UNICEF-a u Centralnoafričkoj Republici. To je, dodao je on, smrtonosna kombinacija za djecu. - Ako sada ne djelujemo, moglo bi da dođe do katastrofe - kazao je Diabate. 24. januar - IMPULSIVNOST POVEZANA SA GOJAZNOŠĆU Prema najnovijem istraživanju univerziteta u Gruziji, iste vrste impulsivnog ponašanja koje neke ljude navode na zloupotrebu alkohola i droga dovode do nezdravog odnosa prema hrani. U članku koji je nedavno objavljen u časopisu „Apetit“, istraživači su otkrili da impulsivne ličnosti češće prijavljuju veću potrebu za unosom hrane - kompulzivni obrazac sličan narkomaniji, koji dovodi do gojaznosti.

- Više od jedne trećine Amerikanaca pati od gojaznosti i ima povećan rizik od srčanih bolesti, šloga, dijabetesa tipa 2 i određenih oblika kancera - navodi Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Ispitivanje impulsivnog ponašanja povezanog sa gojaznošću može pomoći redukciji bolesti i poboljšanju psihološkog stanja pacijenata.

23, a kolagen oko kapilara 13 procenata. Nivo citrata u urinu pacova bio je 88 odsto niži od uobičajnog, a PH je bio 15 procenata kiseliji. Svi ti faktori, kako je objašnjeno, ukazuju na poremećaje u radu bubrega i pojavu kamena u bubregu. 27. januar – LOŠ RAST PLODA MOŽE IZAZVATI SRČANE PROBLEME U KASNIJOJ DOBI

24. januar – POD LUPOM HITNA KONTRACEPTIVNA SREDSTVA Evropska agencija za ljekove počela je reviziju hitnih kontraceptivnih sredstava sa ciljem da ocijeni da li indeks tjelesne težine i povećana tjelesna masa smanjuju efikasnost tih ljekova u sprečavanju neželjene trudnoće nakon nezaštićenog seksualnog odnosa ili neuspjeha kontracepcije. Hitna kontraceptivna sredstva djeluju blokiranjem i/ili odlaganjem ovulacije. Evropska agencija za ljekove će procijeniti uticaj novih podataka koji sugerišu da velika tjelesna težina narušava efikasnost hitne kontracepcije. 26. januar – VISOKOPROTEINSKE DIJETE NOSE RIZIK OD OBOLIJEVANJA Visokoproteinske dijete, kao što je „Dukan dijeta“, trenutno su popularni oblici zamjene tradicionalnih dijeta. Međutim, naučnici sa Univerziteta u Granadi, pokazali su kroz niz testova na pacovima da visokoproteinske dijete povećavaju rizik od kamena u bubregu i drugih bubrežnih bolesti. „Dr Pjer Dukan“ je visokoproteinska dijeta koja je dobila na popularnosti posljednjih nekoliko godina zbog činjenice da je vojvotkinji od Kembridža pomogla da vrati vitku figuru nakon porođaja. Naučnici su, naime, hranili deset pacova proteinskom dijetom koja se bazira na unosu 45 odsto proteina. Takav režim ishrane sprovodili su 12 nedjelja, što je ekvivalent devet godina ljudskog života. Nakon dvanaest nedjelja pacovi su izgubili 10 odsto tjelesne težine, ali težina bubrega im je bila uvećana za 22 procenta, kapilari za filtriranje krvi u bubrezima bili su uvećani

Studija objavljena u britanskom medicinskom žurnalu (BMJ) povezuje loš rast ploda u prva tri mjeseca trudnoće sa lošim zdravljem srca u kasnijoj dobi. U ovom periodu razvijaju se kardiovaskularni i metabolički organi. Razvoj fetusa u prva tri mjeseca zavisi od niza faktora kao što su starost majke, da li je pušač, rasna pripadnost i krvni pritisak. Razni drugi zdravstveni problemi mogu, takođe, uticati na veličinu ploda. - Prvih nekoliko mjeseci trudnoće su kritična faza u razvoju bebe, a dalja istraživanja pomoći će da se bolje razumije veza između veličine fetusa i srčanih oboljenja što može znatno doprinijeti prevenciji bolesti srca – piše u saopštenju britanske fondacije za srce (BHF).

International Health d.o.o. Tel.: 020/ 272-672 Mob.: 067/ 612-611 www.internationalhealth.biz

GE132 dva puta jači antioksodant MEHANIZMI DEJSTVA GE132: SASTAV:

- Stimulacija imunog sistema - Visoko povećanje nivoa kiseonika u ćelijama

Organski germanium 100mg Matični mliječ 130mg Dupli ajkulin protein 30mg Zeleni čaj 80mg Ekstrakt koščice crvenog groždja 80mg Ekstrakt latice ruže 80mg

Prije upotrebe detaljno pročitajte uputstvo, ako vam je potrebna još neka dodatna informacija ili savjet obratite se ljekaru ili farmaceutu

Intervju: BILJANA PAVIĆEVIĆ, rukometašica

BRZO PRILAGOĐAVANJE PROMJENAMA JE KLJUČ ZA USPJEH - Rukomet nije moj prvi, ali je svakako pravi izbor – rekla je dvadesetpetogodišnja Biljana Pavićević, rukometašica reprezentacije Crne Gore i kluba Budućnost, u kojem je započela karijeru, dok je sezonu 2011/12. provela na pozajmici u makedonskom Prilepu. Osim toga, bila je kapiten kadetske reprezentacije Srbije i Crne Gore, a nakon samostalnosti države, i kapiten juniorki Crne Gore. Diplomirani je ekonomista i student magistarskih studija na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.

Da li je povreda koju si imala usporila tvoju karijeru? Dosta je usporila moju karijeru jer se sve to desilo kad sam bila prilično mlada, a tada mi je bilo najpotrebnije da igram. Zadobila sam tešku povredu koljena, nakon čega je uslijedila operacija, za koju se tek nakon 10 mjeseci pokazalo da je loše odrađena. Zbog druge operacije koja bi to ispravila izgubila sam dvije godine profesionalne karijere. Zahvalna sam dr Milankovu koji je odradio

odličnu operaciju, kao i fizioterapeutima Srđi Kojiću i Alenu Pepiću, koji su mi pomagali u fazi rehabilitacije. Naravno, mnogo dugujem svojoj porodici bez koje bih teško uspjela da prebrodim sva iskušenja koja su me zadesila u tom periodu. Njima sam, svakako, najviše zahvalna što sam se vratila na pravi put. Da li si se navikla na ritam koji ti sport nameće kao posao kojim se baviš?

Da li si sujevjerna i imaš li neke rituale za koje smatraš da ti donose sreću na utakmicama? Nijesam sujevjerna i nemam neke rituale koje poštujem pred meč. Volim da odem u crkvu i da se napunim pozitivnom energijom pred utakmicu. Koliko brzo se navikavaš na promjene sredine?

Navikla sam na taj ritam, apsolutno mi odgovara i teško da bih mogla da funkcionišem bez tako organizovanog dana. Jeste naporno i imam dosta obaveza, kako u sportu, tako i na fakultetu, ali što više obaveza imam bolje funkcionišem.

Brzo se naviknem na promjene i smatram to jednim od ključeva za uspjeh. U današnje vrijeme čovjek mora biti fleksibilan.

Koliko vodiš računa o zdravoj ishrani?

Harmonija u klubu je jako bitna, kako za tim kao cjelinu, tako i za mene kao pojedinca.

O zdravoj ishrani mnogo vodim računa, trudim se da se hranim onako kako se predlaže sportistima, izbjegavam masnu hranu, slatkiše, grickalice i gazirane sokove. Ishrana mi se zasniva na proteinima, voću, povrću... Čime započinješ jutro? Jutro započinjem molitvom i čašom vode :)

Koliko je bitna harmonija u klubu za tvoj lični napredak?

Da li i koliko koristiš društvene mreže? Društvene mreže koristim onoliko koliko mi vrijeme to dozvoljava. Poruka za čitaoce Medicala…

Poruka je da imate svoje snove, da ih slijedite, da vjerujete Na koja odricanja si primorana kao profesionalni sportista? u njih i za ostvarenje date svoj maksimum. Vjerujte i radite i bićete nagrađeni. Ništa nije nemoguće. Odricanja ima mnogo, najčešće sam u 22 časa u krevetu jer su nam prijepodnevni treninzi prilično rano ujutro, tako da Draženka Laketić za noćni život nemam vremena. Na primjer, za Novu godinu imamo dva slobodna dana, ljeti desetak... Ali, uživam u ovome što radim i to mi ne predstavlja problem.

Medicinski rjecnik A A H I K M P P

komodacija oka ili vizuelna akomodacija je fiziološki proces kojim se postižu povoljni optički uslovi da bi oko moglo da identifikuje osmotrene prostorne objekte. Proces se sastoji od opažanja predmeta u perifernim dijelovima vidnog polja, pomjeranja slike u samom oku da se dovede u osu osmatranja oka, vremena potrebnog za dobijanje jasne slike i prepoznavanja objekta. ntifungalni ljekovi se koriste za tretiranje gljivičnih bolesti kao što su atletsko stopalo, ringvorm i kandidijaza, te ozbiljnih sistemskih infekcija, kao što je kriptokokalni meningitis...

abilitacija je primjena različitih mjera, postupak ili procedura, u cilju osposobljavanja djeteta sa urođenim ili u najranijem uzrastu stečenim oštećenjem, radi boljeg funkcionisanja organa za svakodnevni život. Treba razlikovati habilitaciju od rehabilitacije koja se odnosi na ponovno osposobljavanje oštećenog organa. munodeficijencija je stanje ljudskog organizma u kojem je imuni sistem nedovoljan ili oslabljen u borbi protiv infekcija. Imunodeficijencija može biti stečena ili sekundarna, te primarna ili nasljedna. inestezija predstavlja osjećaj gibanja koji obavještava čovjeka o položaju i kretanjima pojedinih dijelova tijela. Čulni receptori se nalaze pretežno u zglobnim čaurama.

akula ili pjega je promjena na koži koja se od okolne kože razlikuje samo po boji. Mogu biti različitih oblika i boje. Makule koje nastaju zbog trajnog proširenja kapilara zovu se teleangiektazije, a one koje nastaju zbog potkožnog krvarenja purpura, dok se najmanja krvarenja pod kožom zovu petehija. Uzrok pojave makula može biti i nakupljanje melanina. apule su čvorići veličine do jednog centimetra u prečniku. Mogu biti različitog oblika i obično su oštro ograničene, izolovane, ili u nizu i u grupama. Lihenoidne papule su crvenosmeđe, tvrde i voštano sjajne, obično smještene na mjestu češćeg trljanja kože o kožu. rofilaksa je medicinska procedura čija je svrha sprečavanje oboljenja. Profilaktičke mjere se mogu podijeliti na primarne - sprečavanje nastanka bolesti i sekundarne - sprečavanje pogoršanja stanja.

tem ili matične ćelije su nespecijalizovane ćelije koje imaju sposobnost da se diferenciraju i stvore bilo koji drugi tip ćelija. Njihova je uloga da stvore sva tkiva i organe u tijelu. Pod određenim fiziološkim i eksperimentalnim uslovima mogu biti indukovane da se transformišu u različite tipove ćelija ljudskog organizma, primjera radi ćelije jetre, kože, crvena krvna zrnca... Za razliku od specijalizovanih ćelija poput mišićnih, krvnih ili nervnih, koje se obično ne replikuju, stem ćelije se mogu replikovati mnogo puta.

S U

tomatitis je zapaljenje oralne sluzokože koje najčešće prouzrokuju streptokoke. Svi faktori hemijske, mehaničke i termičke prirode koji oštećuju površni sloj oralne sluzokože pogoduju nastanku ovog oboljenja. Opšta oboljenja koja smanjuju otpornost organizma, naročito ako je slaba higijena usta, doprinose nastanku ovog oboljenja. Oboljenje zahvata cijelu oralnu sluznicu, pa i gingivu. rtikarija je vrlo česta kožna bolest koja je svoj naziv dobila zbog promjena na koži koje izgledaju poput otekline, a nastaje pri dodiru kože s koprivom. Bolest karakteriše pojava crvenih ili blijedih uzdignutih promjena – urtika različite veličine i oblika koje brzo nastaju i nestaju, te se sele na različite dijelove tijela. Bolest je praćena jakim svrbom, a ponekad i angioedemom - otokom kapaka, usana, jezika, ždrijela, grkljana, genitalija i zglobova.

BCS® XP System PT, aPTT, fibrinogen, trombinsko vreme, batroksobinsko vreme, faktori koagulacije: II, V, VII, VIII, IX, X, XI, XII, XIII, lupus antikoagulans, protein C, protein S, APC rezistencija, antitrombin III, heparin, α2-antiplazmin, plazminogen, C1inhibitor, PAI, D-dimer, von Willebrand-ov faktor, aktivnost komplementa, endogeni trombin potencijal

Immulite® 2000 XPI System

Hormoni, tumorski markeri, prenatalni screening, srčani markeri, alergije, parametri metabolizma kostiju, proteini akutne faze, lekovi u krvi, virusi

Dimension®RxLMax™

Opšta biohemija, enzimi, elektroliti, lekovi, toksikologija, hormoni, droge, srčani markeri, tumorski markeri, specifični proteini

Birčaninova 19, 11000 Beograd, Srbija Tel: +381 11 3611 766, Fax: +381 11 3065 60 www. interlabexim.rs office@interlabexim.rs

Pera Šoća b.b. 81000 Podgorica Crna Gora E-mail: office@urion.me Tel: +382 20 290 521, Fax: +382 20 290 520 www.urion.me

Subotička 23, 11000 Beograd, Srbija tel: +381 11 2410 620 fax: +381 11 2410 619 email: pharmabeo@beotel.net email: office@pharmabeo.rs www.pharmabeo.rs

SMIJEH JE LIJEK Sretnu se dva prijatelja iz srednje škole na pijaci. Kaže jedan – Pa, gdje si ti, nijesam te vidio sto godina? Jesi li ti ono završio medicinu? - Jesam, jesam, prosjek 9,8. - Svaka čast, uvijek si bio mozak. A, pošto su ti krastavci? Došli Mujo i Haso u bolnicu. Pita njih doktor - Ima li ko od vas H1N1? Javlja se Mujo - Ja bolan, imam MP3 već pet godina. Čovjek užurbano ulazi kod zubara i kaže mu - Doktore, potrebno je da se izvadi zub, ali bez gasa i anestezije. Samo ga iščupajte i završite s tim. - Uf, bilo bi dobro da su i ostali moji pacijenti tako hrabri! O kom zubu je riječ? - Ženo, pokaži mu zub koji te boli! Dva bolesnika u bolnici užinaju i komentarišu. Prvi kaže - Ovaj čaj je grozan! Drugi će na to - Nije to čaj, to je kafa! Tad se prodere sestra - Ko ‘oće još supe? - Doktore, treba mi potvrda da ne mogu da radim. - Pa, šta vam fali? Pacijent odgovara – Pa, ta potvrda. Na jednom plesnom balu muškarac prilazi djevojci - Oprostite, gospođice, već sat vremena želim nešto da vam kažem, ali se ustručavam. - Slobodno recite. - Kad god se nasmijete, poželim da vam kažem da dođete kod mene. - Oh, vi ste jedan pravi zavodnik! - Ne, ja sam zubar. Ode Cigo kod doktora i kaže mu - Doktore, ja sam zadnjih nekoliko dana mnogo bolestan. Doktor ga pita - Pa, šta piješ? A, Cigo - A, šta nudiš, doktore?

Dođe pacijent kod zubara i zubar mu kaže - Sada vičite najglasnije što možete! - Ali, mene ništa ne boli. - Znam, ali u čekaonici je gužva, a meni se žuri na utakmicu. Došao stariji Cigo očnom ljekaru - Trebaju mi naočare za čitanje. Doktor mu da naočare odgovarajuće dioptrije. Poslije nekoliko dana, Cigo ponovo dođe kod doktora - Doktore, pa ja i dalje ne znam da čitam. Sretnu se na ulici dva psihijatra. Prvi - Dobar dan, dobro ste. Kako sam ja? - I vi ste dobro! Dolazi zgodna plavuša kod doktora, smjesti se u stolicu i kaže - Doktore, imam problem, kad neko zapali cigaretu, ja odmah poželim seks i ne mogu da odolim! Doktor - Hmm, težak slučaj, težak slučaj... - i zapali jednu.

# $%

( ' & " ! # #% $ " "

&&& " ! "

VENDOKSIN KAPI cirkulacija, vene, hemoroidi Kapi ispoljavaju blagotvorno dejstvo kod gotovo svih poznatih poreme}aja u krvnim sudovima. Vendoksin otklanja ose}aj zamora i trnjenja nogu i ruku. Snabdeva tkivo kiseonikom, pobolj{avaju}i protok krvi kroz periferne krvne sudove, smanjuju mogu}nost stvaranja tromba i za{titno deluju kod dubokih venskih tromboza u periodima posebnog rizika (mirovanja u postelji, traume, stanja posle infarkta, mo`danog udara). Povoljno uti~u na otklanjanje simptoma izazvanih infarktom: dezorijentisanost, povi{ena temperatura, ose}aj zamora, glavobolja ... Povoljan uticaj imaju na funkciju jetre, detoksikaciju i metabolizam masti, smanjuju}i koncentraciju triglicerida i holesterola u krvi. Kapi deluju na hemoroide gde uti~u na njihovo zarastanje, epitelizaciju i su{enje. Povoljno uti~u kod povreda u sportu, tupih povreda i nagnje~enja posle preloma. Zbog svog blagotvornog dejstva na prokrvljenost svih organa Vendoksin kapi mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

ZODEKS ÂJ infekcije i kamenci u bubrezima i be{ici âj je namenjen ublaàvanju problema nastalih kao posledica infekcije urinarnog trakta i prostate ili prisustva kamena i peska u bubrezima, mokra}noj be{ici ili ù~i. Potpomaè otapanje kamenca i deluje za{titno kod ponovne pojave kamena i peska. Deluje kroz poja~ano lu~enje mokra}ne kiseline gde dolazi do postupnog ~i{}enja bubrega i uretera od spiranog taloga mulja i peska, ubrzavaju}i proces epitelizacije o{te}enog tkiva. Ublaàva gr~eve i bolove i uti~e na smanjenje telesne temperature izazvane upalnim procesima tako da ceo proces prolazi prili~no bezbolno. Tako|e treba napomenuti da ~aj ima blagotvoran efekat i na upalne procese mokra}nih kanala i infekcije prostate izazvane kako gram pozitivnim tako i gram negativnim bakterijama. Povoljno uti~e na smanjenje nivoa ureje i kreatinina u krvi i ima povojan efekat kod pojedina~nih cisti bubrega. Zbog svog dejstva na kompletan rad urinarnog trakta, Zodeks ~aj mogu koristiti i potpuno zdrave osobe. Proizvodi preduze}a ALTERNATIVA MEDICA izra|eni su prema principima dobre proizvo|a~ke prakse

Uvoznik za Crnu Goru: “ALTERNATIVA MEDICA MONTENEGRO d.o.o. Herceg Novi Herceg Novi, Zemunska 36

Proizvodi:

d.o.o. Loznica

Tel/fax: 031/345-773; Mob. 069/929-003, 068/666-791 Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo, a za više informacija obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu