Broj 48

5. APRIL 2013.

GODINA IV BROJ 48

1.00

www.medicalcg.me

Intervjui: Anemija kod djece t Prim. dr Mensud Grbović Svjetski dan bubrega t Marina Otvorena Poliklinika KCCG Banović Hipertenzija kod starijih osoba

Astma kod djece i homeopatija

Predstavljamo: Dom zdravlja Mojkovac

Impresum Izdavač: doo Flaer i NVO MedicalCG, Podgorica Izvršni direktor: Slavica Pantelić Glavni i odgovorni urednik: Dragan Nikolić

UREDNIŠTVO Dr Ana Mrdak, spec.ped.

Prof. dr sc med. Aneta Bošković Prim. dr sc med. Asim Dizdarević Dr med. sc Božo Vuković Dr Ilija Ašanin, spec.hir.

Dr Jelica Stanišić, spec.ped.

Dr Majda Šahman Zaimović, spec. pulm.

Prof. dr sc med. Marina Mugoša Ratković Dr Milorad Drljević, spec. urolog Doc. dr sc med. Miroslav-Braco Radunović Prim. dr sc Todor Baković Prim. dr. Veselin Stanišić, mr sc Doc. dr sc med. Zoran Srzentić STALNI SARADNICI Dr Aleksandar Nikolić, kardiohirurg Anita Radanović, profesor Spec. fiz. Bojan Kraljević Dr Dušan Nenezić, mr sci Spec. pedag. Dragana Marković Dr. Sc Dragan Čabarkapa Dr Fehmija Fetahović, spec ginekolog Mr ph Ivana Gojković Katarina Janković Dr Lidija Rakočević, sprec. pedijatar Dr Milica Šofranac, pedijatar Milorad Aranitović, struč. rad. terapeut Dr Miloš Radulović, stomatolog Prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Prof. dr Mirko Peković, spec. neuropsihij.

Dr Olivera Kovačević spec. dermatoven.

Prof. dr Rajko Šofranac Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psih.

Prim. mr sci dr Slobodan V. Radonjić Dr Valentina Kalinić, spec endokrinolog Mr ph spec. Zorica Potpara, dr sci dizajn i tehnički urednik: Petar Nikolić Štampa: AP Print Adresa: Momišići S1-3 81000 Podgorica Tel. redakcije: 067 803 697 E-mail: redakcija@medicalcg.me E-mail: marketing@medicalcg.me Marketing: 067 395 032 www.medicalcg.me ISSN 1800-7708 COBISS.CG-ID 13921296

Redakcija ne odgovara za sadržaj oglasa.

IZ SADRŽAJA

foto: shutterstock

Završena adaptacija Poliklinike KCCG 6–7 Intervju: prim. dr Mensud Grbović 10 – 11 Svjetski dan bubrega 12 – 14 Hipertenzija starijih osoba Dr Božo Vuković 16 – 17 Depresija – dr Aleksandar Babović 20 – 21 Trudnoća sa dijabetesom Dr Božidar M. Bojović 22 -23 Kofein – mr ph. Ivana Gojković 26 – 27 Astma kod djece i homeopatija Dr Snežana Tomić 32 – 33 Pacijenti rizika u stomatologiji Dr Slobodan V. Radonjić 34 – 35 Alveolarni greben poslije ekstrakcije zuba Dr Aleksandra Šćepanović-Đurović 34 – 35 Crnogorska hronika 38 – 41 Predstavljamo: Dom zdravlja Mojkovac 42 – 43 Intervju: Marina Banović 50 - 51 Atopijski dermatitis Dr Dušica Gojković 56 – 57 Anemija kod djece Dr Sanja Čizmović 58 – 59 Kroz crtež do dječijeg srca Dragana Marković, spec. pedag.

62 – 63 Aktivno slušanje – Radmila Stupar-Đurišić, dipl. Psihološkinja 64 – 65 Replantacije i revaskularizacije Dr Nermin A. Abdić 72 Radna terapija i multipla skleroza Milorad Aranitović, s.r.t.

74 Kvalitet medicinske usluge Dr sc Rajko Šofranac 76 – 77 Zloupotreba vatrenog oružja Dr Mirko Peković 78 - 79

Godišnja

Konferencija

20.–22. jun Hotel Mediteran, Bečići www.medicalcg.me

OTVORENA POLIKLINIKA NAKON ADAPTACIJE Premijer Milo Đukanović otvorio je 28. marta adaptiranu i savremeno opremljenu Polikliniku Kliničkog centra Crne Gore.

Adaptacija i opremanje ukupno su koštali 1.270.000 evra, a oko 80 odsto sredstava obezbijeđeno je putem donacija. Osim novih medicinskih aparata, Poliklinika je opremljena informacionom tehnologijom, koja će omogućiti centralno zakazivanje pregleda i dijagnostičkih procedura.

Adaptacija Poliklinike, istakao je premijer Đukanović, još je jedan značajan korak na putu unapređenja zdravstvene zaštite i doprinos kvalitetnijem pružanju tih usluga građanima Crne Gore. - Ubrzaće se procedura prilikom zakazivanja specijalističkih pregleda centralizacijom informacionog sistema po novom modelu, tako što će to sada izabrani doktor raditi umjesto pacijenta. Tako ćemo olakšati život našim ljudima i obezbijediti njihovu komforniju i transparentniju zdravstvenu zaštitu, a olakšaće se i pozicija ljekara i medicinskog osoblja. Svaki pacijent će dobijati termin pregleda, ime doktora kod koga ide, kao i naziv i mjesto ambulante u kojoj će se pregled obaviti. To je značajna promjena u odnosu na dosadašnju praksu koja je, opravdano ili ne, pojačavala percepciju korupcije i kvarila sliku o organizaciji rada Poliklinike. Vjerujem da smo sada stvorili uslove da će ubuduće ovaj zdravstveni punkt biti prepoznat ne samo kao mjesto kvalitetnije zdravstvene zaštite, već i kao mogućnost za dobijanje ažurne i precizne informacije koja će zadovoljiti svakog pacijenta - naveo je on. Klinički centar adaptacijom dobija jedan od najmodernijih polikliničkih resursa, koji će, kako je objašnjeno, biti primjer osavremenjavanja zdravstvenih ustanova ne samo u Crnoj Gori već i u regionu, a ovakav projekat će se proširiti i na druge crnogorske zdravstvene ustanove. Krajnji cilj je, naglasio je Đukanović, da mjesto zakazivanja specijalističkih pregleda bude ambulanta porodičnog ljekara.

- Stepen zdravstvene i socijalne zaštite svojevrstan je pokazatelj napretka jednog društva, zato je Vlada odlučna da stvara uslove za kontinuirano unapređenje kvaliteta života svih ljudi. To nije nimalo lako, posebno u uslovima krize. Međutim, u cjelini gledano, moramo biti zadovoljni postignutim tokom gotovo sedam godina od obnavljanja nezavisnosti Crne Gore.

To potvrđuje i činjenica da sve manji broj crnogorskih građana zdravstvenu zaštitu ostvaruje izvan granica države. Dosta je

06

Poliklinika Kliničkog centra Crne Gore dobila je novo ruho. Adaptirani su 63 ambulante i kompletan dijagnostički prostor, koji su opremljeni savremenim medicinskim aparatima i novom informacionom tehnologijom, zahvaljujući kojoj će ubuduće biti centralizovano zakazivanje specijalističkih pregleda i dijagnostičkih procedura. Pacijenti iz čitave Crne Gore kojima bude trebalo izvršiti pregled u Poliklinici, više neće morati da putuju kako bi zakazali pregled ili snimanje. urađeno na razvoju zdravstvene infrastrukture, pažnja je posvećena usavršavanju medicinskog osoblja i nabavljanju savremene opreme. Time će se stvoriti uslovi za podizanje kvaliteta medicinskih usluga i uslovi za podizanje povjerenja u naš zdravstveni sistem - kaže premijer Đukanović, koji je podsjetio i da su preduzeti koraci ka racionalizaciji mreže zdravstvenih ustanova, stvaranju uslova za kreiranje novih usluga, te uvođenje medicinskih protokola za pojednostavljenje procedura. - Predano smo radili i na većoj dostupnosti novih dijagnostičkih tehnologija.

Model po kom je adaptirana Poliklinika, pretežno donacijama, može biti dobar primjer našeg budućeg djelovanja. Iako je ulaganje u zdravstvo prije svega obaveza države, unapređenje zdravstvenih usluga mora biti briga i drugih, prije svega privrednika koji posluju u Crnoj Gori. Na nama je da na pravi način osmislimo projekte i animiramo sve koji su zainteresovani i mogu da doprinesu zaštiti zdravlja ljudi. To je praksa koja se pokazala odličnom u mnogim razvijenim zemljama - naglasio je premijer, pozivajući i ohrabrujući privrednike da i ubuduće doprinose poboljšanju zdravstvenih usluga. Tako će, kazao je on, podići nivo društveno odgovornog poslovanja, a njihovo ulaganje omogućiće sadašnjim i budućim generacijama kvalitetniji život.

- Očekujemo da će do sredine godine biti završena adaptacija porodilišta i Instituta za bolesti djece, a već je postavljen

Pregalački rad Menadžmenta Premijer Đukanović podsjetio je da je završeno niz projekata vezanih za energetsku efikasnost objekata u Risnu, Brezoviku i Bijelom Polju, vrijednih preko milion evra. - Potpisan je ugovor za adaptaciju i unapređenje mjera energetske efikasnosti u Institutu za bolesti djece, a ugovor o izgradnji Zavoda za transfuziju krvi vrijedan je 2,5 miliona eura. Želim posebno naglasiti da smo u Vladi svjesni da društvo mora posvetiti pažnju i onima koji pružaju medicinske usluge. Zato, pored edukacije i permanentnog usavršavanja, nastojimo da i kroz stambenu politiku podignemo standard zdravstvenih radnika. Na Starom aerodromu završena je zgrada sa 36 stanova za tu svrhu. Samo zdravo društvo može biti društvo koje ide naprijed, pa je zato kvalitetna zdravstvena usluga visoko na listi naših prioriteta. Želim da čestitam Menadžmentu i osoblju Kliničkog centra na pregalačkom radu, a svim zaposlenim i pacijentima poželim uspješan rad i dobro zdravlje - kazao je premijer na skupu upriličenom povodom otvaranja Poliklinike. kamen temeljac za izgradnju novog objekta Zavoda za transfuziju krvi. Nastaviće se trend povećanja složenih operacija, stvaranje uslova za otvaranje novih klinika, uvođenje novih radiološko-dijagnostičkih metoda, te metoda za otkrivanje nasljednih bolesti, uspješnih transplantacija organa i kardioloških zahvata. Unapređenje zdravstvene zaštite jedan je od najkrupnijih izazova pred ovom Vladom u četvorogodišnjem periodu - kazao je Đukanović i dalje naveo - opremali smo i gradili više zdravstveniih ustanova - u Bijelom Polju, Beranama, Herceg Novom, Baru, Kolašinu... U decembru je otvoren Dom zdravlja u Bijelom Polju, za čiju je adaptaciju, rekonstrukciju, nadgradnju i opremanje utrošeno preko tri i po miliona.

Direktor Kliničkog centra dr Milan Mijović podsjetio je da je ta ustanova urađena davne 1974. godine, te da od tada ima isti izgled, kapacitet i funkciju.

- U Kliničkom centru se godišnje hospitalno zbrine oko 35.000 pacijenata, uradi oko milion i po ambulantnih pregleda i dijagnostičkih procedura. Povećanje broja stanovnika glavnog grada, poboljšanje dijagnostike i uvođenje novih metoda zahtijevaju novi kadar, opremu i organizaciju. U skladu sa strateškim planovima Ministarstva i Fonda zdravstva, Menadžment Kliničkog centra je prepoznao uska grla i slabe tačke ustanove i pokrenuo niz projekata da bi se poboljšali uslovi i podigao nivo usluga. Prvi i najveći projekat je Poliklinika, kao najznačajniji segment ambulantnog rada i dijagnostike u crnogorskom zdravstvu. Prostor od 3.000 kvadrata, organizovan u 63 ambulante, dobio je novo ruho kroz kompletnu adaptaciju infrastrukture, novi sistem jake i slabe struje, moderan dizajn, novi mobilijar, a opremljen je i najmodernijim medicinskim aparatima. Kvalitetnijem radu i boljem kvalitetu usluga doprinijeće primjena medicinskih procedura u skladu sa vodičima kliničke prakse, te mogućnost primjene opšte anestezije u velikom broju ambulantnih procedura.

Procedure endoskopskih pregleda, ginekoloških intervencija, stomatoloških potreba, naročito djeci sa posebnim potrebama,

radiće se u opštoj anesteziji i uz maksimalan komfor pacijenata - kazao je dr Mijović, zahvaljujući se svim preduzećima i pojedincima donatorima, kojih je bilo preko stotinu. Naročita zahvalnost pripala je JZU „Montefarm” i Preduzeću „Kroling” iz Danilovgrada, kao donatorima koji su najviše uložili.

D. Novćić

07

ZANIMLJIVOSTI

Oprezno sa loptom

Potresi mozga kod fudbalera sve više zabrinjavaju predstavnike Američke fudbalske federacije. Zbog učestalosti ove pojave i posljedica po zdravlje fudbalera, Američka nacionalna liga i Dženeral elektrik udružili su se i izdvojili 60 miliona evra za studiju o povredama mozga kod profesionalnih sportista. Njom bi trebalo da se pronađu bolji načini za sprečavanje i liječenje povreda mozga. Od ukupne sume predviđene za istraživanja, 40 miliona je izdvojeno za studiju o novim imidžing tehnologijama (snimanje rada mozga), a 20 miliona biće na raspolaganju istraživačima i ustanovama koji će probati da otkriju nove metode sprečavanja i liječenja potresa mozga. - Pokušavamo da uradimo ovo sa najboljim stručnjacima iz čitavog svijeta - kazao je Džef Imelt, direktor Dženeral elektrika.

Iznenadni trzaji glavom ili udarci mogu da oštete neurone i izazovu hemijske promjene u mozgu, koje ga čine podložnijim daljim povredama. Jedan potres predstavlja rizik da kasnije povrede dovedu do trajnijeg oštećenja, pa čak i smrti. Naučnici posebno upozoravaju na činjenicu da se potres mozga ne može lako dijagnostikovati, te da za ovo nije dovoljno skeniranje. U vezi sa uočavanjem ove pojave, sportisti, članovi njihovih porodica i treneri treba da prate da li se pojavljuju simptomi kao što su promjene u ponašanju, razmišljanju i motornoj koordinaciji.

Dalekosežan uticaj pesticida Istražujući uticaj hemijskih otrova na ljudsko zdravlje, te posebno pesticida, stručnjački Američkog univerziteta u Dalasu uputili su apel javnosti zemalja u razvoju na opasnost primjene pesticida DDT-a u borbi protiv komaraca. Ovaj do 70-ih godina prošlog vijeka široko primjenjivani otrov korišćen je posebno u vezi sa suzbijanjem malarije, ali i kao regularno sredstvo borbe protiv prisustva komaraca. 1972. godine zabranjena je njegova

08

primjena u SAD-u, a od tada su krenule zabrane i u drugim razvijenim zemljama svijeta. Ustanovljeno je da je ovo hemijsko sredstvo kancerogeno, da razara jetru i šteti nervnom i reproduktivnom sistemu ljudi. Nažalost, u većini država svijeta on se i danas primjenjuje.

Posebno štetan efekat DDT-a registrovan je u domenu povećanja rizika za sticanje hipertenzije. Grupu sa visoko izraženim rizikom za nastanak ovakvih efekata predstavljaju žene. Analizirajući intergeneracijski kontakt sa hemikalijama, naučnici su ustanovili da su žene čije su majke bile izložene uticaju ovih hemikalija tokom svojih 30-ih godina u većem riziku od pojave hronično visokog krvnog pritiska u odnosu na muškarce. Ovo ozbiljno zdravstveno stanje može da dovede do moždanog udara, infarkta miokarda, srčane insuficijencije, aneurizme, periferne arterijske bolesti i predstavlja uzrok pojave hronične bubrežne bolesti.

DDT, upozoravaju istraživači, predstavlja posebnu opasnost za zdravlje jer se lako inkorporira u hranu i tako nerastvoren produžava svoje prisustvo u životnim sredinama čak i onih zemalja u kojima je njegova upotreba zabranjena. U takvim okolnostima, on može da vrši štetan uticaj na zdravlje budućih generacija.

IZ MEDICINE Duže od 4 ere sa nama

Zdravlje čine male stvari

Bolesti srca u antičkom dobu bile se daleko češće nego što se to obično misli. To su pokazala istraživanja sprovedena na mumijama iz Egipta, Perua, Jugozapada Amerike i Aleutskih ostrva. Kompjuterskom tomografijom mumija uočene su kalcifikacije u arterijama, što je stručnjacima sugerisalo da su naši drevni preci imali iste rizike od srčanih bolesti kao što imaju naši savremenici.

Istraživači Instituta za srce u Kanzas Sitiju skenirali su 137 mumija iz Anda, Egipta, pa čak i sa hladnog Arktika. Oni su utvrdili da je najmanje jedna trećina očuvanih primjeraka imala kalcifikovane arterije. Oko 38 odsto mumija iz Egipta, 25 odsto iz Perua, 40 odsto Pueblo Indijanaca sa američkog jugozapada i 60 odsto onih iz plemena Unangani iz Aleutskih ostrva, sa obale Sjeverne Amerike, imalo je znake arteroskleroze.

Nagomilavanje holesterola dovodi do promjena na arterijama, a istraživači su to na mumijama prepoznali u vidu svjetlije boje. Pomoću takvih nalaza CT-a lako je bilo detektovati stepen srčanih oboljenja. - Ja bih rekao da smo pokazali da je bolest srca serijski ubica, koji uhodi čovječanstvo već 4.000 godina - rekao je vođa studije dr Randal K. Tompson.

Istraživači su zaključili da je savremeno razumijevanje uzročnih faktora arteroskleroze nepotpuno i da ova pojava uglavnom predstavlja sastavni dio ljudskog starenja. Međutim, čak iako je sastavni dio normalnog starenja, arteroskleroza je opasna po život i godišnje izaziva milione preranih smrti u svijetu.

Proučavajući ponašanje telomera, genetičari su utvrdili da postoji izvjesna povezanost između njih i srčane aktivnosti. Telomere su, za one kojima je to manje poznato, završeci na krajevima hromozoma koji imaju ulogu u očuvanju DNK od degradacije.

Stručnjaci genetičke laboratorije Intermauntajnovog Instituta za srce tvrde da se dužina života srčanih bolesnika može predvidjeti na osnovu skraćenja dužine telomera, koja se mogu registrovati mikroskopskim putem.

Prema njihovim tvrdnjama, skraćenje ove dužine je, osim u vezi sa srčanim bolestima, povezano i sa obolijevanjem od raka. Kada postanu suviše kratke, više ne funkcionišu ispravno, a to signalizira kraj života ćelije. Kada ćelija dostigne ovu fazu, pacijentov rizik za dobijanje bolesti dramatično se povećava.

Vjerujem da praćenje dužine telomera može da se koristi u budućnosti, kao način da se izmjeri efikasnost liječenja srčanih oboljenja - kazao je dr Džon Karlkvist, direktor Instituta.

Naučnici se nadaju da će informacije o ovom procesu iskoristiti ne samo za dizajniranje efikasne terapije karcinoma, već i da će na osnovu njih u budućnosti moći da se promijeni proces starenja.

Mirisom protiv gojaznosti Nasuprot neuhranjenosti stanovništva, koja predstavlja gorući problem u pojedinim djelovima svijeta, gojaznost predstavlja ne manji izazov koji inicira brojne istraživačke projekte. Gotovo da nema oblasti u kojoj se nije pokušalo tražiti rješenje ovog problema. Odnedavno, na američkom tržištu je dostupan i jedan neobičan aromaterapijski proizvod - sredstvo namijenjeno za suzbijanje apetita. To su mirišljavi štapići koji šireći specifičan miris utiču na trenutno smanjenje apetita u opsegu od čak 50%. Ovaj neinvazivni pojačivač dijete, kako ističe ovlašćeni aromaterapeut i licencirana estetičarka Stefani Olikejnen, pruža efikasnu pomoć u sprovođenju plana ishrane, dajući dobre smjernice za kontrolu unosa hrane.

U svaki mirišljavi štapić, koji ima izgled sličan cigareti pur femme, ugrađena su po tri specifična mirisa za koje je naučno dokazano da utiču na inhibiciju poriva za hranjenjem. Kako je objašnjeno, dovoljno je da se tek nekoliko puta tokom dana udahne miris pojačivača da bi se obezbijedili efikasni rezultati u krajnjoj liniji pomoći procesu suzbijanja želje za hranom.

Klinička studija koju je povodom utvrđivanja efikasnosti ovakvog vida terapije sproveo američki BioTem Citotehnolodžiz tim, pokazuje da je udisanje ovih specijalno razvijenih mirisa dalo rezultate u mršavljenju čak i slučajevima u kojima nije bilo promjene u ishrani ili vježbanju.

09

Intervju: prim. dr Mensud Grbović, pomoćnik ministra zdravlja

Nove izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti

8 ZDRAVSTVENIH CENTARA ZA BOLJU INTEGRACIJU SISTEMA ZDRAVSTVA Govoreći o aktuelnim promjenama u vezi sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, koji je Vlada usvojila krajem prošle godine, kao i Strategiji optimizacije sekundarnog i tercijarnog nivoa, pomoćnik ministra zdravlja prim. dr Mensud Grbović objasnio je i smisao formiranja nove ustanove u zdravstvenom sistemu Crne Gore - zdravstvenog centra.

Koji je cilj donošenja novih izmjena aktuelnog zakona?

Izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti stvorene su normativne osnove koje će podržati reformski proces, odnosno omogućiti implementaciju strateških dokumenata kojima se usmjerava razvoj zdravstvenog sistema. Cilj formiranja zdravstvenih centara jeste sprovođenje principa ravnomjernog rasporeda zdravstvenih resursa i dostupne zdravstvene zaštite svih građana, uz istovremeno smanjenje trošenja sredstava iz budžeta namijenjenih za zdravstvenu zaštitu.

Šta je, u stvari, zdravstveni centar?

Zdravstveni centar je zdravstvena ustanova koja objedinjava više nivoa zdravstvene zaštite, a koji se predlogom ovog zakona uvodi u zakonsku regulativu i realizuje rješenje utvrđeno Strategijom. Ovakav oblik organizovanja zdravstvenih ustanova, pored pružanja dostupnije zdravstvene zaštite, doprinijeće i racionalizaciji troškova funkcionisanja ustanova u sistemu javnog

10

zdravstva. Integracijom zdravstvenih ustanova građanima će se omogućiti dostupnija i kvalitetnija zaštita.

Kako je planirano da bude sprovedeno formiranje zdravstvenih centara?

Ove godine biće formirano 8 zdravstvenih centara.

Zdravstveni centri biće formirani u Podgorici, Kotoru, Pljevljima, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, Baru i Cetinju. Formiraćemo i radne grupe za 8 centara koje će pripremiti sistematizaciju. Svi centri počeće da funkcionišu u istom momentu i zaživjeće integracijom zaposlenih i medicinske strukture.

Formiraćemo i 3 regionalna centra, i to jedan na sjeveru, centralni - koji će biti u Podgorici, i jedan na jugu Crne Gore.

Oni neće biti osnovani u ovoj godini, već će to biti ostvareno na kraju sprovođenja procesa reforme.

Na koji način će u tim centrima biti angažovani ljekari i ostali zdravstveni radnici?

Doktori i zdravstveni radnici biće mobilniji, a samim tim imaćemo dostupniju specijalističku zaštitu i znatno smanjiti troškove. Na taj način imaćemo bolju koordinaciju između različitih nivoa, bolji protok informacija, predusretljivost i razumijevanje za pacijenta, te veću posvećenost menadžmenta i domenu funkcionisanja ustanove i ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Ovom organizacijom zdravstvenih centara, odnosno integrisanjem domova zdravlja u zdravstvene centre, kvalitet zdravstvene zaštite biće podignut na viši nivo.

Nove odredbe ne predviđaju potrebu za funkcionisanjem upravnih odbora u zdravstvenim ustanovama?

Vertikalna integracija u dijelu upravljanja zdravstvenim centrima i novih profila direktora zdravstvenih centara, kao i racionalizacija, isključuju potrebu za upravnim odborima u zdravstvenim ustanovama. Ostaju upravni odbori u regionalnim centrima, Institutu za javno zdravlje i Kliničkom centru Crne Gore.

U toku je i sistematizacija radnih mjesta u sistemu zdravstva. Šta je na tom planu aktuelno?

Za sporazumni raskid radnog odnosa prijavilo se ukupno 191 zaposlenih, od čega 118 medicinskih i 73 nemedicinskih radnika. Menadžeri ustanova procijeniće da li im je taj kadar potreban i dati konačnu saglasnost.

Vjerujemo da nema viška zaposlenih kada je u pitanju medicinski kadar. Poštovaćemo sporazum o zaradama koji je potpisan između Vlade i sindikata, kada je u pitanju dinamika.

Menadžeri zdravstvenih ustanova će napraviti uvid u spiskove i vidjeti da li se odlaskom tih ljudi zatvara i njihovo radno mjesto ili su oni neophodni sistemu. Novac za otpremnine isplatiće se do kraja prvog kvartala ove godine.

D. Novčić

11

Svjetski dan bubrega obilježen po šesti put i u Crnoj Gori. Na svečanoj konferenciji, koju je organozovalo crnogorsko društvo za donaciju organa „Donor”, ukazano je na važnost tog organa po očuvanje zdravlja i života. Ovogodišnji jubilej bio je posvećen transplantaciji i zavještanju organa, procesu koji kod nas tek započinje

VEĆ DVJESTA GRAĐANA

P O T P I S A LO DONORSKU KARTICU Crnogorsko društvo za donaciju tkiva i organa „Donor” organizovalo je 14. marta konferenciju povodom Svjetskog dana bubrega, na kojoj je ukazana bitnost tog organa za zdravlje čovjeka, te još jednom apostrofirana istorijska činjenica da je u septembru prošle godine u Kliničkom centru Crne Gore po prvi put kod nas obavljena transplantacija bubrega sa živog donora.

Jubilej je bio prilika da se podsjeti na put koji je trebalo preći da bi se do toga došlo, ali i ukaže na buduće planove.

Ministar zdravlja u Vladi Crne Gore prof. dr Miodrag Radunović podsjetio je da je trebalo urediti zakonodavni okvir, pripremiti infrastrukturu, nabaviti opremu, produbiti međunarodnu saradnju, edukovati kadar, voditi računa o etičkom aspektu, te promotivnim aktivnostima.

- U pripremi za proces transplantacije bio je neophodan multisektorski pristup, visoki profesionalizam i posvećenost projektu svih učesnika. Zakonodavni okvir obuhvatio je donošenje „Zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhe liječenja”, 2009. godine, regulisanje postupka o davanju saglasnosti za uzimanje organa od živog davaoca, te još tri pravilnika donešena 2012. Odjeljenje za nefrologiju Kliničkog centra je adaptirano i opremljeno najsavremenijom opremom, izgrađena je Intenzivna jedinica i omogućen postoperativni monitoring. Crna Gora je pristupila Regionalnom centru za razvoj transplantacije u Hrvatskoj, što je bio važan momenat za razvoj našeg transplantacionog programa. Kolege iz Hrvatske pružile su nam nesebičnu podršku u svemu, a naročito u edukaciji kadra.

Mi smo formirali Nacionalnu komisiju za razvoj transplantacionog programa, na čijem je čelu prof. dr Marina Ratković - rekao je ministar, ističući da je značaj programa za pacijente u tome što

12

će transplantacija omogućiti poboljšanje zdravlja, unapređenje kvaliteta života, postizanje kvaliteta i sigurnosti organa za presađivanje, te sprečavanje prerane smrtnosti. Transplantacija je, istakao je ministar, jedini lijek za pacijente s poslednjim stadijumom bubrežne bolesti.

Prema ministrovim riječima, na listi čekanja za bubreg u Crnoj Gori nalaze se 34 bolesnika, od kojih je jedan potpuno pripremljen za transplantaciju. Na dijalizi u Crnoj Gori nalazi se 512 bolesnika, a godišnje potrebe za transplantacijom odnose se na 3 do 4 bolesnika.

- U budućnosti ćemo se pripremati da pored transplantacija sa živih, obavljamo i one sa mrtvog donora, odnosno kadaverične transplantacije. Ova transplantacija je tek u pripremnoj fazi i podrazumijeva još složeniju i dužu multisektorsku pripremu - objasnio je ministar. Da bi sve ovo zaživjelo potrebno je jačanje društva, odnosno svijesti o potrebi doniranja organa.

Potreba za transplantacijom je u porastu, a u Evropskoj uniji 65.000 ljudi čeka neki organ. Ipak, čekajući transplantaciju, svakog dana umre 18 bolesnika. - Veoma je važno podići svijest građana o važnosti doniranja, kako bi se povećao broj donora, a time smanjila dužina čekanja na transplantaciju i povećala nada da će mnogi pacijenti biti operisani na vrijeme a njihovi životi spašeni. Krenuli smo da donorske kartice podijelimo 261-om timu izabranih ljekara, a za sada smo podijelili za 7 timova. Odziv je bio izuzetno dobar, oko 200 građana je do sada potpisalo donorsku karticu i to je uvedeno u bazu podataka kaže dr Radunović. Uprkos svemu, navodi on dalje, ni medicinski napredak, ni visoka tehnologija, ni poboljšanje ekonomskog rasta ili promjena zakonodavstva ne mogu povećati broj transplantacija

Prof. dr Miodrag Radunović

bez visoke društvene odgovornosti i visokog stepena solidarnosti.

- U Crnoj Gori ćemo nastaviti sa transplantacionim programom, jačanjem institucionalnih kapaciteta, osnivanjem Montenegrotransplanta, kao centralnog koordinacionog tijela koje će vodit prof. dr Marina Ratković. Takođe ćemo formirati mreže bolničkih koordinatora, napraviti pravno-administartivne preduslove, poboljšati saradnju sa institucijama zemalja sa razvijenim transplantacionim programom, pristupiti Eurotransplantu, te stvoriti preduslove za kadaveričnu transplantaciju - rekao je ministar Radunović.

Akutna bubrežna slabost Prof. dr Marina Ratković, nacionalni koordinator za transplantacioni program, govorila je o akutnoj bubrežnoj bolesti, liječenju oboljelih u Kliničkom centru i uspjehu sa kojim se to čini. - Akutna bubrežna slabost se manifestuje redukcijom bubrežne funkcije, koja se pokazuje porastom biohemijskih parametara i do dva i po puta. Iako mali i periferan organ, bubreg je veoma značajan, jer kroz njega u svakoj minuti ima oko petine ukupnog protoka krvi u organizmu. Bez normalne funkcije bubrega nema homeostaze, normalnosti rada organa, elektrolita, acido-baznog statusa - navodi ona.

Prof. dr Marina Ratković

Akutna bubrežna slabost može biti izazvana raznim bolestima, povredama, ljekovima, te kontrastnim sredstvima čija velika količina može kod do tada zdravog bubrega izazvati akutnu slabost. Nerijetko u takvim slučajevima dolazi i do terminalne, odnosno krajnje bubrežne insuficijencije, kazala je dr Ratković, ističući da je od janura 2012. do istog mjeseca ove godine liječeno 30 pacijenata sa akutnom bubrežnom slabošću, različite etiologije. Potpuni opravak bubrežne funkcije postignut je kod 11 pacijenata.

Prema njenim riječima, jedan od značajnih faktora nastanka bubrežne slabosti u Crnoj Gori jeste hemoragična groznica, jer je ovo endemski kraj za tu vrstu virusne bolesti.

-1982. u Crnoj Gori bila je teška epidemija sa 187 oboljelih od hemoragične groznice, a 75 odsto pacijenata je moralo biti liječeno nekom od metoda za zamjenu bubrežne funkcije. Preko 80 njih je potpuno izliječilo bubrežnu funkciju - kazala je dr Ratković.

Transplantacija treba da bude zamajac crnogorskog zdravstva Direktor Klinike za urologiju i nefrologiju Kliničkog centra Crne Gore doc. dr Petar Kavarić podsjetio je na istorijat

Besplatan prevod Vlasnik prevodilačkog biroa Slaviša Šćekić, konkretno se i odmah odazvao apelu generalnog sekretara Unije i najavio da će u njegovom birou svi ljudi iz naše države kojima je potrebna kakva vrsta usluge u vezi medicinske dokumentacije za transplantaciju moći da je besplatno dobiju. - Takođe ćemo za prvih 20 koji zavještaju svoje organe omogućiti da dvije godine besplatno uče neki od stranih jezika u našoj školi - kazao je Šćekić.

13

„Donor” brine o transplantiranima Predsjednik Crnogorskog društva za donaciju tkiva organa „Donor”, doktor ekonomskih nauka Dragiša Boričić, kazao je da su osnovni ciljevi te organizacije zalaganje za dobrovoljno darivanje organa, vođenje računa o tretmanu donatorskih organa, briga o transplantiranima, organizacija prikupljanja organa, te podrška unapređenju zdravstvene kulture. - Iako je Crna Gora ispod evropskog prosjeka po obolijevanju od bubrega, kroz nefrološku ambulantu Kliničkog centra godišnje prođe oko 5.000 ljudi, a to je skoro toliko pacijenata. Oko 40 dijaliziranih nema srodnog davaoca. Preko našeg sajta javilo se oko 700 osoba koje su izrazile spremnost da zavještaju organe.

Zaključno sa 28. februarom 2013. godine u Crnoj Gori je evidentirano 92 transplantiranih lica, a prosječna starost u trenutku transplantacije bila je 38 godina. Oni tuđi bubreg u prosjeku nose 7,2 godine - kazao je Boričić.

transplantacije, koja je po prvi put obavljena 1954. u Americi, a u nekadašnjoj SFRJ to je obavljeno 1971. - Možda u Crnoj Gori kasnimo sa razvojem tog programa, ali mi smo u zadnjih 20 godina uradili puno na razvoju bazične medicine i mnoge grane koje nijesu postojale dobile su svoje pravo mjesto i adekvatan razvoj, kada je u pitanju kadar i oprema. Transplantacija treba da bude ta grana koja će da vuče razvoj zdravstva u Crnoj Gori, jer razvijena transplantologija je znak da imate potpuno razvijen zdravstveni sistem. Što se tiče priče o doniranju organa, vrijeme je pred nama. Zato se nadam da ćemo imati puno više ljudi sa donorskom karticom kazao je Kavarić.

On je naveo neke od preporuka o transplantaciji iz Vodiča Evropske asocijacije urologa, koji takođe savjetuju da se što više ljudi uključi u program zavještanja organa.U svojim preporukama oni insistiraju da svaki donor mora biti adekvatno obrađen i pregledan prije nego što se odluči o uzimanju organa, a pogotovu kada su u pitanju osobe starije od 70 godina, jer postoje komorbiditeti koji mogu učiniti da ti organi koje treba uzeti budu u jako lošem stanju. Kada se radi o živim donorima, ističe se da je to najplemenitiji čin koji neko može da uradi, te da društvo tim ljudima treba da izrazi zahvalnost. Oni insistiraju da se uzimanje organa radi laparoskopski, da donor mora zadovoljiti određene kriterijume, odnosno da se moraju isključiti neke bolesti i infektivna oboljenja. Ako je neko, navodi se pored ostalog u preporukama, imao oštećenja na krvnim sudovima oka usljed šećerne bolesti, on je loš kandidat za donaciju bubrega jer bi takav organ mogao imati jako izmijenjene krvne sudove kazao je dr Kavarić, ističući da su do sada urađene transplantacije protekle dobro i bez većih komplikacija u postoperativnom toku.

14

Skup je pozdravila i Suzana Radulović, generalni sekretar Unije poslodavaca Crne Gore, koja je istakla da se ta organizacija kontinuirano bavi promocijom društveno odgovornog poslovanja kompanija. Ona je pozvala sve kompanije da podrže humanost i napore Ministarstva zdravlja, te ljekarskog tima za transplantaciju.

D. Novčić

POVEĆAN KRVNI PRITISAK STARIH OSOBA Piše: doc. dr Božo Vuković Povećan krvni pritisak, arterijska hipertenzija, česta je pojava kod osoba starih 65 godina života i više i obuhvata oko 50% slučajeva. U medicini je jedno vrijeme vladalo mišljenje da je on glavni faktor rizika za oboljenje srca, anginu pektoris i umiranje od moždanog udara. Da bi se liječio, širom svijeta su vršena ispitivanja visine njegovog nivoa. Jedno takvo ispitivanje uradio je dr Jovan Novosel. Ono se odnosilo na stanovništvo okoline Žabljaka, koje živi na nadmorskoj visini od 1.200 do 1.850 metara. Drugo istraživanje „Arterijska hipertenzija kao medicinsko-socijalni problem u Titogradskoj studiji”, koristio je dr Božidar Raspopović u odbrani doktorske disertacije 1987. godine. U ovim istraživanjima nije posebno analizirana hipertenzija kod starih osoba.

Svjetska zdravstvena organizacija mijenjala je tokom vremena stav o visini nivoa krvnog pritiska koja je prediktabilna za liječenje. Uvidjelo se da je zakrečenje, arterioskleroza krvnih žila glavni uzrok povišenju krvnog pritiska, moždanom udaru, oboljenju srca i krvnih žila.

Krvni pritisak se mijenja zavisno od životne dobi, uslova života i spoljnih uticaja. Na njegovu visinu utiču brojni podražaji, kao što su: fizički napor, uzbuđenje, mentalni stres, spavanje, trudnoća, rast i razvoj, životna dob. Iako su vršena brojna ispitivanja visine njegovog nivoa, još nije usaglašeno mišljenje o tome koju granicu treba označiti kao mjerilo za arterijsku hipertenziju.

Prema većini istraživača, ako je sistolični pritisak, ili gornji kako se u narodu naziva, 160 mm Hg ili više, i ako je dijastolični pritisak 90 mm Hg ili više, takvo stanje treba trajno kontrolisati i liječiti.

Karakteristično je da krvni pritisak ima veći nivo u periodu poslije buđenja i poslije podne, između 15 i 19 časova, i to za oko 20 mm Hg iznad prosjeka. Kod gojazne osobe može biti registrovan lažno povećan krvni pritisak, zbog debljine nadlaktice. Pri ustajanju i stajanju sistolični krvni pritisak povećava se za oko 10 mm Hg. Međutim, kod starih osoba, sa oslabljenim refleksima za održavanje normalnog pritiska, može doći do pada nivoa pritiska, pa će takav neko pri ustajanju dobiti omaglicu.

16

To se dešava kada osoba iz toplog kreveta pođe u drugu prostoriju.

Da bi se to izbjeglo, prije ustajanja treba na kratko sjesti i prodisati.

Naročito je veliki skok nivoa pritiska kada osoba zaroni u hladnu vodu pa se on podigne i na 250 mm Hg, što može izazvati štetne promjene na krvnim žilama mozga. Krvni se pritisak može naglo povisiti kod izlaganja vozača bljesku automobila drugog vozača i prilikom naglog kočenja prevoznog sredstva.

Mjerenje krvnog pritiska Krvni pritisak je pritisak protoka krvi na unutrašnji zid krvne žile. Klasično mjerenje njegovog nivoa potiče od italijanskog ljekara Rive Ročija (Riva Rocchi), od 1896. godine. To je takozvana palpatorna metoda, na osnovu palpiranja, osjećaja pulsiranja pulsa. Na ruci, neposredno iznad ručnog zgloba lako se može pronaći puls. Uobičajeno je da se visina krvnog pritiska iskazuje u milimetrima živinog stuba - mm Hg. Prvi aparati za mjerenje krvnog pritiska konstruisani su na bazi živinog stuba. Cjevčica sa brojevima i rezervoarom žive povezana je sa manšetom, gumenom narukvicom, mijehom kojim se obavija nadlaktica. Upoređivanjem pritiska protoka krvi sa pritiskom vazduha u manšeti određuje se visina pritiska krvi. Naime, kada je pritisak uduvanog vazduha u manšeti veći od pritiska protoka krvi, protok krvi se zaustavlja i puls se ne osjeća, palpira. I obrnuto, kada je pritisak protoka krvi veći od pritiska vazduha u manšeti, krv će proteći i puls će palpirati, osjetiti se. Taj prvi opažaj pulsa, registrovan na aparatu mjerenja pritiska, označen je kao sistolični pritisak. Ovu jednostavnu metodu mjerenja krvnog pritiska, palpacijom pulsa, usavršio je ruski ljekar Nikolaj Korotkov, za vrijeme operacija i liječenja ranjenika u Rusko-japanskom ratu. Korotkov je uveo metodu auskultacije, registrujući slušalicom pojavu tonova i šumova prilikom protoka krvi kroz krvnu žilu. Suština ove metode, mada je ovaj naučnik odredio pet faza protoka krvi, sastoji se u činjenici da se slušalicom konstatuje potpuni, nečujni prestanak tonova i šumova protoka krvi, što je označeno kao dijastolični pritisak.

Dijastolični pritisak je veći kada su male krvne žile na periferiji stisnute i kada je gustoća i količina krvi veća, kao i kod osobe koja ima strah ili je uzbuđena prilikom mjerenja krvnog pritiska.

U novije vrijeme pojavili su se brojni aparati, elektronski uređaji za mjerenje krvnog pritiska. Ovo svakako predstavlja prednost, jer se ne mora čekati da se nivo pritiska mjeri u ljekarskoj ordinaciji. Ipak, korisnici ovih aparata treba povremeno da provjere stanje svog pritiska posjećujući ljekara, jer je on najmjerodavniji da tumači rezultate mjerenja i efikasnosti liječenja.

Uslovi za mjerenje krvnog pritiska Krvni pritisak je neophodno strpljivo i znalački mjeriti da bi se postavila prava dijagnoza povišenja ili sniženja, jer je to uslov za primjenu odgovarajuće terapije. On se mjeri u mirnoj, toploj prostoriji, u sjedećem ili ležećem položaju, poslije kraćeg odmora, na početku i na kraju pregleda. Da bi se isključilo postojanje ortostatske hipotenzije i drastičnije djelovanje primijenjenog lijeka, pritisak se mjeri i pri ustajanju, u stojećem stavu.

Pravilo je da ispitanik skine odjeću, a ne da zavrće rukav ili da se mjerenje vrši preko veša. Ruka na kojoj se mjeri malo je odmaknuta od tijela. Poželjno je da je u visini srca, što nije pravilo i za primjenu aparata. Kod prvog mjerenja krvni pritisak se mjeri na obadvije ruke, a nekad i na nogama, postavljajući manšetu neposredno iznad koljena. Nejednakost nivoa pritiska na rukama ukazuje na promjene na luku aorte, a nemjerljiv pritisak na nogama može da ukaže na suženje na početku aorte, na koarktaciju aorte. Krvni pritisak je poželjno mjeriti nekoliko puta kod iste osobe, ako je on prilikom mjerenja bio povišen.

Sam dolazak ljekaru, prvih minuta prouzrokuje porast sistoličnog i dijastoličnog pritiska, što ne odgovara stvarnom stanju i može da zavede ljekara u postavljanju dijagnoze. Individualne razlike visine krvnog pritiska tokom prvih minuta posjete ljekaru i 10-15 minuta kasnije, mogu biti velike, za sistolični od 4 do 50 mm Hg, a za dijastolični od 1 do 30 mm Hg. Liječenje povišenog krvnog pritiska starih osoba Sveto je pravilo u medicini da se bolest sprečava i liječi uklanjanjem uzročnika oboljenja. Ovo pravilo ne može se primijeniti u liječenju povišenog pritiska, jer se u 95% slučajeva njegove pojave kod starih osoba ne može otkriti uzrok. Kod ostalih 5% slučajeva zna se da je on prateća pojava oboljenja bubrega i da je povišen usljed postojanja tumora nadbubrežne žlijezde feomokromocitoma. Maligna hipertenzija kod osoba starije dobi praktično je uvijek posljedica postojanja oboljenja krvnih žila ili tkiva bubrega.

Korist od liječenja arterijske hipertenzije sastoji se u nastojanju da se spriječe njeni štetni uticaji na srce i krvne žile mozga. Za liječenje povišenog krvnog pritiska na raspolaganju je više vrsta ljekova, ali idealnog sredstva nema. Uprkos tome, svaku sistoličnu i dijastoličnu hipertenziju starih, kao i mladih osoba, treba liječiti.

Pojedine statistike ukazuju da je najveći doprinos od liječenja povišenog krvnog pritiska u smanjenju učestalosti moždanog udara za čak 50%. Snižavanje dijastoličnog krvnog pritiska za svega 5 mm Hg, sa 95 mm Hg na 90 mm Hg, smanjuje rizik od umiranja zbog moždanog udara za 30%, a od srčanog udara za 20%. Idealni cilj liječenja povišenog krvnog pritiska kod starih osoba jeste da se sistolični pritisak snizi na 140 mm Hg, ili niže, a dijastolični na 90 mm Hg, ili niže. Neke studije su pokazale da nije dobro da se pritisak suviše smanji kod hipertoničara, naročito na niže od 90 mm Hg, jer se tada smanjuje protok krvi kroz moždane i srčane žile, što može da šteti.

Poznato je da su starije osobe naviknute na veći nivo krvnog pritiska i da ga dobro podnose. Zato njegovo smanjivanje zahtijeva pažljiv izbor ljekova i vještinu u određivanju njegove doze. Starije osobe, iz straha od moždanog i srčanog udara, rado počinju uzimati aspirin, mada kod osoba sa ovim poremećajem on može predstavljati potencijalnu opasnost od moždanog i drugih krvarenja.

Prije početka uzimanja lijeka za sniženje krvnog pritiska, treba pokušati sniziti njegov nivo, smanjenjem unosa soli u hrani, smanjiti tjelesnu težinu, sprovoditi laku fizičku aktivnost, šetnje.

Smanjeno uzimanje soli može da smanji nivo sistoličnog pritiska za 20 do 25 mm Hg. Prvi lijek za smanjenje krvnog pritiska jeste onaj koji pojačava izlučivanje tjelesne tečnosti, nazvan diuretik; daje se u polovičnoj dozi. Ako, za dvije-tri sedmice nema zadovoljavajućeg efekta, može se povisiti doza diuretika. Ako se ni tada ne postigne učinak, u obzir dolazi uzimanje drugog lijeka.

Budući da postoji više vrsta ljekova koji snižavaju nivo pritiska, djelujući i na različite načine, ljekar će na osnovu dopunskih pretraga i razmišljanja, uz konsultaciju sa bolesnikom, odabrati najprikladniji lijek, sa najmanje nuspojava (štetnih pojava).

17

Ako pod dejstvom šestoprocentnog rastvora hlorovodonične kisjeline uklonite minerale iz kostiju, njihovo tkivo će postati toliko mekano da ga možete vezati u čvor.

1799. godine engleski ljekar Džon Ferijer primijetio je efekat primjene suvog lišća biljke Digitalisa purpurea na srčanu aktivnost.

Digitalis usporava puls, povećava snagu srčanih kontrakcija i povećava količinu krvi koja se upumpava u srce.

Dlake u bradi plavokosih muškaraca rastu brže nego što je to slučaj kod tamnokosih.

Dužina nosa može se kod iste osobe, u periodu od 30. do 70. godine starosti, povećati i za čak pola centimetra.

Efekti primjene fluorizovane paste za zube uočeni su još 1802. god. u Napulju.

Tek 1956. godine, na američkom tržištu pojavila se prva pasta te vrste - Crest.

Električna stimulacija koja se primjenjuje na određene djelove mozga može da oživi davno izgubljene uspomene.

18

Emajl koji ulazi u sastav naših zuba predstavlja najtežu supstancu u ljudskom tijelu.

Iz folikula koji je ovalnijeg oblika izrasta kovrdžavija vlas kose, dok iz onog koji je okrugle osnove nastaje ravna kosa.

Karijes dovodi do pojave da oko 60 odsto osoba koje od njega pate prvo izgube gornji srednji molarni zub.

Pušenje duvanskih proizvoda utiče na smanjenje pokretljivosti spermatozoida.

Novorođena beba diše pet puta brže od odrasle osobe.

U vrijeme drevne sumerske civilizacije (oko 5.000 p. n. e.) smatrano je da su jetra, krv i srce središte misaonog aparata čovjeka.

Smatra se da osoba tokom života odbaci čak 22 kilograma kože u rožnatim slojevima.

Slavljen kao čudo od lijeka tokom XIX vijeka, kokain je u SAD-u zabranjen 1914.

19

DEPRESIJA BOLEST 21. VIJEKA

Piše: dr Aleksandar Babović, psihijatar

Depresija je, najvjerovatnije, najčešće psihopatološko stanje koje je čovjek doživljavao od svog postanka. Praktično ne postoji osoba koja u nekom periodu svog bitisanja nije bila, makar na kratko, neraspoložena ili depresivna. Opisi depresije nađeni su još u egipatskim spisima sačuvanim na papirusu, dok su se u periodu 18-og i 19-og vijeka melanholične crte smatrale odlikom prefinjene senzitivnosti, koja je često idealizovana i u literaturi toga doba.

Vrijeme u kojem mi živimo prepuno je raznih iskušenja, neizvjesnosti i napetosti, uz sve manje bliskosti i osjećaja povjerenja među ljudima. Projekcije Svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine govore o depresiji kao vodećem uzroku smrti i onesposobljenosti u ženskoj populaciji, a poslije kardiovaskularnih bolesti kao o drugom uzroku smrti u cjelokupnoj populaciji. Ako se uzme u obzir da su pomenute projekcije aktuelne od perioda prije pika globalne ekonomske krize, a svjedoci smo koliko socioekonomske prilike utiču na sve segmente života, projekcija se čini vrlo realnom i izvjesnom. U prilog ovom mišljenju ide i brojka od 450 miliona oboljelih od depresije u svijetu, i činjenica da više od dvije trećine samoubistava izvrše osobe oboljele od težih oblika depresije.

Pojam depresija često se u govoru laika neprimjereno upotrebljava kao sinonim za stanje tuge, odnosno žalosti. U stručnoj terminologiji pod depresijom se podrazumijeva patološko neraspoloženje i ona spada u kategoriju afektivnih poremećaja u koje se ubraja i patološki povišeno raspoloženje (hipomanija

20

ili manija). Radi se o ozbiljnom kliničkom stanju koje ima određene karakteristike i simptome: povlačenje bolesnika u sebe, osjećaj gubitka volje, nedostatka energije i umora, strah, strepnja, plačljivost, slaba koncentracija, nesanica ili povećana potreba za snom, značajno smanjen ili povećan apetit, somatske smetnje koje nemaju fizički uzrok, bespomoćnost i osjećaj besperspektivnosti. Javlja se i izostanak radovanja u situacijama koje su ranije osobi pričinjavale zadovoljstvo, nekada izražen osjećaj krivice, razmišljanje o smrti i planiranje samoubistva.

Ako pomenuti simptomi traju najmanje dvije sedmice i javljaju se skoro svakodnevno, radi se o depresivnoj epizodi i ljudi koji imaju ovakav problem trebalo bi da se jave svom izabranom ljekaru koji će ih eventualno uputiti psihijatru, jer je, kao i kod svakog drugog oboljenja, prvi korak u liječenju pravilno postavljanje dijagnoze. Nakon toga se najčešće kreće sa terapijom ljekovima (antidepresivi) i razgovorom (psihoterapijom), uz napomenu da je proces liječenja obično dugotrajan i zahtijeva strpljenje i upornost kako pacijenta, tako i terapeuta.

Na pitanje zašto se pojavljuje depresija odgovor još uvijek tražimo u mnoštvu teorija, što će reći da se jedinstven i tačan uzrok još uvijek ne zna.

Uopšteno, uzroke koji dovode do depresije možemo podijeliti na unutrašnje i spoljašnje. Unutrašnji uzroci ili predispozicija nasljeđuju se ili vrlo rano stiču.

Sastoje se, prema najnovijim teorijama, od smanjene aktivnosti nekih neurotransmitera (serotonin, noradrenalin, dopamin) i od povišenog lučenja stresnih hormona (kortizol), tako da se mnogi depresivni poremećaji mogu objasniti akumulacijom stresa.

Spoljašnji faktori su mnogobrojni, od gubitka na porodičnom ili profesionalnom planu, preko pojave neke tjelesne bolesti, pa do zloupotrebe alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci.

Kada govorimo o mentalnom zdravlju uopšte, pa tako i o depresijama, nezaobilazan problem su predrasude koje su naročito izražene u konzervativnim sredinama kao što je naša. Jedna od njih je da je depresija vezana za slabost karaktera pojedinca, što je apsolutno netačno, a takve i slične predrasude vode ka stigmatizaciji kako psihijatrijskih bolesnika tako i psihijatrije uopšte. Značajno je ukazati i na fenomen „autostigmatizacije”, kada osobe koje imaju problem usvoje ovakve predrasude. Uzimajući u obzir podatak da u ovom dijelu svijeta ima približno oko 4% osoba u ukupnoj populaciji koji imaju neki od depresivnih poremećaja, jednostavnom matematikom dobija se brojka od približno 25.000 ljudi koji u Crnoj Gori trenutno pate zbog neraspoloženja, bezvolje, gubitka motivacije, da sve to traje sedmicama i mjesecima, da zbog toga slabije funkcionišu i trpe oni sami, njihove porodice i društvo u cjelini.

Istraživanja pokazuju da se u sredinama gdje se u medijima ne govori mnogo o depresiji svega petina osoba sa depresijom adekvatno liječi.

Na kraju hoću da izrazim optimizam jer imam utisak da su u odnosu na period od prije desetak godina, od kada sam ja kao profesionalac uključen u ovu problematiku, danas ljudi mnogo hrabriji kada je u pitanju dolazak u psihijatrijsku ambulantu, mediji sve otvoreniji za teme koje se bave problematikom mentalnog zdravlja, a stigma manje izražena, pa se nadam da će i ovaj tekst biti mali doprinos u tom pogledu.

Venit post pluvias lucida saepe dies (lat.)

Iza kiša često dođe vedar dan

21

TRUDNICA KOJE IMAJU DIJABETES

Piše: prof. dr sci. med. Božidar M. Bojović

Glukoza, čiji je nivo jako povišen u krvi trudnica koje boluju od šećerne bolesti, prelazi kroz posteljicu i u povećanim količinama u krv ploda. Tako povišena u krvi ploda, podstiče njegovu gušteraču da povećano luči insulin, što, uz povećano lučenje hormona rasta, dovodi do ubrzanog rasta ploda, pa su novorođenčad krupna i povišene tjelesne težine.

Prekomjerna tjelesna masa, tzv. gigantski plod, najčešći je ali ne i jedini rizik koji ugrožava plod trudnica sa slabom regulacijom šećerne bolesti. U slučajevima kada je oštećena placenta (posteljica), može da dođe do smanjenja težine i rasta ploda, odnosno, kasnije novorođenčeta. Povećano nakupljanje plodove vode ili hidramnion, posebno se često javlja ako je šećerna bolest tokom trudnoće slabo regulisana. Najvjerovatnije, povećano lučenje plodove tečnosti nastaje usljed povećanog nivoa šećera u krvi. Hidramnion pogoršava šanse za preživljavanje djeteta.

Gestoza1 se mnogo češće javlja kod trudnica sa šećernom bolešću nego kod zdravih. Pojava gestoze znatno pogoršava prognozu po plod, posebno ako je udružena sa povećanim nakupljanjem plodove tečnosti. Intrauterino uginuće ploda najčešće nastaje usljed poremećene funkcije posteljice, koje poslije 37 nedjelje trudnoće može da se veoma brzo razvije.

Da bi se spriječila stanja koja ugrožavaju plod trudnica koje imaju šećernu bolest, odnosno, da bi ishod trudnoće bio isti kao kod zdravih, neophodno je ostvariti dobru metaboličku kontrolu šećerne bolesti prije i u toku trudnoće, kao i sprovoditi redovne kontrole od strane akušera i ginekologa, naravno i endokrinologa. Potvrda da je buduća trudnica koja ima šećernu bolest

22

u stanju dobre metaboličke kontrole sastoji se u podatku da su joj vrijednosti glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) u dva uzastopna nalaza prije začeća manja od 6,2%. Da bi se imao siguran uvid kako plod napreduje, danas postoje određeni testovi koji se preporučuju trudnicama koje imaju šećernu bolest. Njihovim uvođenjem i pravovremenom primjenom značajno su unaprijeđeni izgledi da trudnica ima zdrav porod.

Alfa-fetoprotein test u krvi preporučuje se oko šesnaeste nedjelje trudnoće. Ovaj test je važan da bi na vrijeme ukazao na moguća oštećenja mozga i kičmene moždine ploda.

Ultrasonografski (ultrazvučni) pregled obično se preporučuje u 16-18. nedjelji trudnoće. Ponovni ultrasonografski pregled preporučuje se između 26. i 28. nedjelje i ponovo kada se primakne termin porođaja kako bi se vidjelo da li plod napreduje dobro i da bi se odredila njegova dužina i tjelesna masa (težina).

Takozvanim nestresnim testom određuju se srčani tonovi u zavisnosti od pokreta ploda, i to od 32. do 36. nedjelje jedanput sedmično, a poslije 36. nedjelje dva puta sedmično.

Praćenje ploda i primjena testova tokom trudnoće veoma su važni i njima se tokom posljednje dvije decenije poklanja posebna pažnja. Na osnovu tih testova može se precizirati termin porođaja, a kako bi se provjerila zrelost pluća kod ploda može se planirati i amniocenteza, što je od posebnog značaja.

Kod trudnice sa šećernom bolešću, od velikog je značaja izbor termina za prevremeni porođaj. Kod preranog započinjanja porođaja, dijete je ugroženo zbog nezrelosti ili njenih posljedica (npr. poremećaji disanja), dok kod suviše kasnog uvođenja prijeti smrt ploda, usljed ranije navedenih uzroka. Pošto je neizvjesno da li je kod trudnoće žene sa šećernom bolešću sigurno i rano nastupilo odlivanje mekonijuma, pouzdanu vrijednost ima dijagnostika plodove vode (amnioskopija i amniocenteza).

Veličina ploda je od značaja da bi se odredilo kojim putem treba da se obavi porođaj, prirodnim putem ili carskim rezom.

Pri izboru porođajnog puta nije baš pravilno načelno propagiranje carskog reza, kao ni uporno insistiranje na vaginalnom putu. Težnja za spontanim porođajem pri širokogrudom postavljanju indikacije za porođaj carskim rezom, pokazala se kao metoda izbora.

Optimalna kontrola novorođenčeta majke sa šećernom bolešću, omogućena je pomoću odgovarajućeg praćenja u dobro opremljenim centrima. Novorođenče treba neposredno poslije porođaja uputiti na neonatalno odjeljenje, radi intenzivnog staranja.

Dugo je važila preporuka da se porođaj trudnica sa šećernom bolešću obavi na 4-6 nedjelja prije termina. Pošto je mrtvorođenost bila glavna komplikacija tokom trudnoće žena sa šećernom bolešću, ranim porođajem se smanjivao rizik patnje ploda tokom posljednjih nedjelja trudnoće. Napretkom liječenja i praćenja trudnica sa šećernom bolešću, porođaj se preporučuje obično u 38 ili 39 nedjelji, ili čak u punom terminu sa 40 nedjelja.

Sa 38 nedjelja trudnoće većina plodova je dovoljno zrela za vanmaterični život. Ultrazvukom treba odrediti veličinu ploda i na osnovu toga se odlučiti da li da se porođaj odvija vaginalnim putem ili carskim rezom. Novorođenče treba držati u intenzivnom novorođenačkom odjeljenju. Ako pluća nijesu dovoljno razvijena

može se razviti takozvani respiratorni distres sindrom i u tom slučaju treba primijeniti vještački respirator do sazrijevanja pluća.

Carski rez se preporučuje ako je dijete teže od 4,5 kilograma.

Djeca majki sa šećernom bolešću često imaju hipoglikemije i to na rođenju ili kratko poslije rođenja. Uzrok tome je visok nivo insulina koji se luči zbog visokih vrijednosti glikemije u krvi majke. Insulin se zadržava kod novorođenčeta neko vrijeme poslije rođenja. Brzim davanjem glukoze, vrijednosti glikemije se brzo regulišu, ali često se liječenje mora nastaviti tokom 12-24 časa poslije rođenja.

Od drugih metaboličkih poremećaja kod ove djece često je smanjen kalcijum u krvi i povišen bilirubin, koji može da dovede do pojačane žutice.

Odmah poslije porođaja, potrebe za insulinom se kod porodilje smanjuju značajno, tako da su doze potrebne za regulaciju obično manje od onih koje su bile prije začeća, mada se obično uskoro održavaju u tim granicama.

Dojenje ili vještačka ishrana novorođenčeta, odnosno kasnije odojčeta, stvar su o kojoj će odlučiti pedijatar, endokrinolog i majka. Treba odmah znati da dojenje ne predstavlja problem za majku oboljelu od šećerne bolesti i ne predstavlja dodatni problem u njenom liječenju! Majke koje odluče da doje novorođenče, odnosno odojče, treba da znaju da se potreba za insulinom u tim slučajevima obično smanjuje, pa dozu treba da reduciraju.

U ishrani dojilja obično se preporučuje povećanje kalorijskog unosa za 300 kalorija, ali to varira od slučaja do slučaja.

Dopunski obrok prije dojenja može se preporučiti da bi se spriječile pojave hipoglikemije. Dodatni unos kalcijuma takođe je veoma važan. Kod dojilja koje imaju šećernu bolest, povećana je sklonost ka mastitisima (upalama dojke), pa ako se primijete ragade ili crvenilo oko bradavice ili na dojci i znaci koji upućuju na infekciju treba odmah konsultovati ljekara.

Kao što se vidi, savremeni pristup u liječenju oboljelih od šećerne bolesti, nove mogućnosti kontrole trudnoće i rasta ploda, kontrole novorođenčeta, pružaju mogućnost najvećem broju mladih žena oboljelih od šećerne bolesti da ostvare veliku želju svake žene: da postanu majke.

1 Gestoza označava kompleksan sindrom koji se javlja u trudnoći, a čiji su glavni simptomi nakupljanje tečnosti (edemi), pojava bjelančevina u urinu (proteinurija) i povišeni krvni pritisak (hipertenzija), a u najtežim slučajevima konvulzije i koma.

23

ISTINE I ZABLUDE: VISOK KRVNI PRITISAK

- HIPERTENZIJA Krvni pritisak je sila koja potiskuje krv prema zidovima krvnih sudova i omogućava joj da cirkuliše kroz organizam. Sasvim je normalno da se tokom dana mijenja njegov nivo, te da on ima različite vrijednosti u pojedinim periodima. Međutim, ono što je nepoželjno jeste hronično izmijenjen nivo krvnog pritiska. S obzirom na to da li se hronična oscilacija krvi odnosi prema višim ili nižim nivoima od uobičajenog (120/80 mmHg), razlikuju se hipotenzivna i hipertenzivna stanja.

Hipertenzija (učestalo ili hronično visok krvni pritisak) predstavlja vodeći uzrok nastanka srčanih bolesti ili moždanog udara.

Danas je ovo stanje postalo tako frekventno da postoje procjene da čak svaka treća odrasla osoba pati od hipertenzije.

Posvećujući temu ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja ovoj temi, predstavnici najuticajnijih svjetskih zdravstvenih vlasti odlučili su da još jednom potenciraju značaj borbe protiv ove veoma prisutne pojave. Evo niza činjenica o hipertenziji.

HIPERTENZIJA JE BOLEST ODRASLIH OSOBA ZABLUDA: Svako, uključujući i djecu, ima sklonost ka razvoju hipertenzije. Iako postoji nekoliko tipičnih faktora koji uslovljavaju povećanje rizika, kao što su: starost, pol, rasna i etnička pripadnost, hipertenzija može biti i urođena pojava. Ono što svi treba da imaju na umu jeste smanjenje uticaja riziko faktora: zdrava ishrana, održavanje optimalne tjelesne težine, izbjegavanje konzumacije duvanskih proizvoda i redovno sprovođenje fizičke aktivnosti.

VISOK KRVNI PRITISAK OBIČNO NEMA ZNAKE UPOZORENJA ILI SIMPTOME

Normalan krvni pritisak: Sistolni: manje od 120 mmHg, Dijastolni: manje od 80 mmHg. Prehipertenzija: Sistolni: 120-139 mmHg, Dijastolni: 80-89 mmHg. Visok krvni pritisak (hipertenzija): Sistolni: 140 mmHg ili više, Dijastolni: 90 mmHg ili više.

24

ISTINA: Onoliko koliko je važno voditi računa o prevenciji poremećaja zdravlja, toliko je važno i podvrgavati se redovnim ljekarskim pregledima. Nije slučajno što ljekar u okviru rutinskog pregleda odrasle osobe vrši provjeru nivoa krvnog pritiska manometrom. Poremećen nivo krvnog pritiska kod osobe ne daje posebne simptome, oni se javljaju tek u okviru prisustva radikalizovanih manifestacija kada primjena ljekova može biti ograničena. Upravo iz tog razloga važno je na vrijeme utvrditi prisustvo hipertenzije i koristiti odgovarajući terapiju.

KONZUMACIJA DUVANSKIH I ALKOHOLNIH PROIZVODA UTIČE NA POJAVU HIPERTENZIJE ISTINA: Pušenje i alkoholizam, naravno, nijesu jedini štetni vidovi ponašanja, ali se smatraju vodećim na listi faktora zaslužnih za oštećenje zdravlja. Upotreba bilo kakvih opijata ili dugotrajni boravak u hemijski

Visok krvni pritisak uzrokuje godišnju smrtnost koja broji više od od devet miliona smrtnih slučajeva širom svijeta.

zagađenoj sredini, uslovljavaju, sasvim sigurno, razvoj bolesti. Mehanizam uticaja ovakvih načina ponašanja na krvotok nije potrebno posebno obrazlagati. Poremećaj nivoa krvnog pritiska nije, nažalost, jedini poremećaj koji nastaje kao neizbježna posljedica.

Prema aktuelnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, globalna epidemija upotrebe duvana ubija skoro 6 miliona ljudi svake godine, od čega je više od 600.000 onih koji su nepušači. Ukoliko ne budu sprovedene adekvatne mjere suzbijanja ove pojave, epidemija će do 2030. godišnje ubijati i po više od 8 miliona osoba u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija saopštava da se čak više od 80% ovih smrtnih slučajeva može spriječiti.

Zbog prekomjerne upotrebe alkohola u svijetu godišnje umre 2,5 miliona osoba.

GOJAZNOST JE FAKTOR RIZIKA ZA TRAJNO POVEĆANJE NIVOA KRVNOG PRITISKA ISTINA: U okolnostima kada je učestalost gojaznosti drastično porasla, ne treba previše objašnjavati zašto se uporno upozorava na opasnost od ove pojave. Nezdrava prehrana, prije svega brzom hranom, uslovila je da od 1980. do 2008. godine, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, gojaznost bude udvostručena u odnosu na sve ranije periode. Ovaj alarmantni podatak ilustrovan je činjenicom da se danas oko 12% svjetske populacije suočava sa problemom gojaznosti, što čini oko pola milijarde osoba. Žene imaju veću sklonost ka ovoj vrsti poremećaja funkcionisanja organizma.

VISOK KRVNI PRITISAK MOŽE BITI UZROČNIK SLJEPILA ISTINA: Pored dobro poznatih činjenica da hipertenzija predstavlja faktor rizika koji je registrovan kod oko polovine slučajeva pojave srčane bolesti i moždanih insulta, ovaj poremećaj može biti razlog nastanka veoma raznovrsnih poremećaja funkcionisanja organizma. Visok krvni pritisak može prouzrokovati disfunkcionalnost bubrega, sljepilo, ozbiljna oštećenja krvnih sudova itd. Rano otkrivanje i kontrola visokog krvnog pritiska predstavljaju glavni način da se spriječe ovako ozbiljne pojave.

PREKOMJERNA ZASTUPLJENOST SOLI U ISHRANI MOŽE DA DOVEDE DO HIPERTENZIJE ISTINA: Iako so predstavlja mineral bez kog bi normalna ishrana bila nezamisliva, njegova prekomjerna zastupljenost u ishrani može da dovede do veoma ozbiljnih oštećenja u vezi sa funkcionisanjem krvnog i renalnog sistema. Jedna od posljedica može da bude i hipertenzija. Jasno je, stoga, zašto se ne samo od strane ljekara, već i na najvećem nivou zdravstvenih vlasti, toliko insistira na minimalnom unosu soli.

25

DEJSTVO KOFEINA NA LJUDSKI ORGANIZAM Piše: mr ph. Ivana Gojković

Kofein je prirodni alkaloid koji se dobija iz zrna kafe (najčešće), iz listova čaja i zrna kakaoa. Riječ je o prirodnom psihostimulansu koji kao takav ima izraženo dejstvo na centralni nervni sistem.

Mnogi misle da se kofein može izolovati samo iz čaja, kafe ili naći u gaziranim pićima i energetskim napicima. Međutim, istina je da se on nalazi u mnogim drugim proizvodima: čokolada, mnogi lijekovi (protiv bolova, preparati za slabljenje prehlade, preparati za redukciju tjelesne mase…), mnogi kozmetički proizvodi (za tretman uklanjanja celulita) i sl.

Na svijetu postoji oko 63 vrste biljaka koje sadrže kofein.

Biljke, čak, kofein koji proizvedu koriste kao pesticid. Utvrđeno je da ga u najvećim količinama sadrže: Analgetici (25-65 mg kofeina) Šoljica turske kafe (115 mg kofeina) Šoljica filter kafe (145 mg kofeina) Šoljica espreso kafe (100 mg kofeina) Šoljica instant kafe (85 mg kofeina) Čaša ledenog čaja (70 mg kofeina) Šoljica indijskog čaja (65 mg kofeina) 2.5 dl Red Bulla (80 mg kofeina) Coca Cola (38 mg kofeina) Coca Cola Light (38 mg kofeina) Pepsi Light (30 mg kofeina).

U jednoj šoljici kafe nalazi se 0,15-0,20 gr kofeina, što

26

odgovara dozi koja se nalazi u jednoj injekciji. Toksična doza kofeina za ljudski organizam iznosi oko 0,50 gr kofeina (3-4 šoljice kafe), a smrtonosna doza je 10 gr.

Velika popularnost kofeina ogleda se u njegovoj sposobnosti da djeluje na centralni nervni sistem (CNS) i kardiovaskularni sistem (KVS). Na CNS djeluje stimulativno (budi kognitivne funkcije), dok na KVS djeluje dvojako. U početku usporava rad srca na parasimpatičkom nivou - vagus, a zatim preovlađuje neposredno dejstvo na srčani mišić koje dovodi do energičnog, žustrog grčenja srca, neugodnog lupanja i aritmije. Na krvne sudove, takođe, djeluje dvojako. Stimuliše vazomotorne centre u mozgu (centralno), usljed čega se krvni sudovi sužavaju, a krvni pritisak raste. Upravo iz tog razloga se osoba sa niskim krvnim pritiskom, poslije samo jedne popijene šoljice kafe, osjeća mnogo bolje. Međutim, to dejstvo se ubrzo poništava dejstvom na perifernom nivou, krvni sudovi se šire.

Kod moždanih krvnih sudova preovlađuje vazokonstrikcija - suženje krvnih sudova. To je jedan od razloga što se kofein dodaje analgeticima. Usljed migrenskih, pulsirajućih bolova, krvni sudovi u mozgu dožive jaku konstrikciju, nakon čega dilatiraju i svaki priliv krvi izaziva „udar” o moždanice, što upravo rezultuje pulsiranjem. Zato svaki „priliv” kofeina i vazokonstrikcija koju on proizvodi dovode do poboljšanja.

Kofein na mišiće djeluje tako što se oni brzo stežu, refleksi postaju brži, ali je njihovo opuštanje otežano i sporije.

15 minuta po ispijanju kafe kofein ostvari svoj maksimalni efekat u cirkulaciji. On u želucu stimuliše lučenje HCl, a smanjuje rad enzima pepsina, usporavajući ritam varenja i dovodeći do gorušice.

Kofein čak djeluje stimulišuće na metabolizam. Ubrzava razgradnju masti i povećava potrošnju energije. Ima izražen diuretski efekat. Kod ljudi kod kojih je konzumacija kafe normalna i koji nemaju nikakve urinarne probleme, dovodi do blago pojačanog izmokravanja. Kod određene grupe ljudi može prouzrokovati

jako i nekontrolisano izmokravanje. Ovaj alkaloid dilatatorno djeluje na bronhije (širi ih), što se može posmatrati kao: više šoljica kafe, manja incidenca astmatičnih napada.

Kofein pojačava i koncentraciju HDL i LDL holesterola.

Ono što je bitno jeste da ne dovodi do promjene njihovog odnosa, pa se ne može smatrati štetnim kod ljudi koji imaju pojačan rizik od koronarnih bolesti i ateroskleroze.

Kofein je otkriven 1819. god., od strane njemačkog hemičara F. F. Rungea. Izolovan u čistom obliku, on je bijele, kristalne boje. Prah bez mirisa i izuzetno gorkog ukusa. Rastvorljiv je u vodi, a osnovni proces koji se koristi za njegovo dobijanje jeste dekofenizacija kafe ili čaja. Unosom u organizam veoma se lako apsorbuje. Njegov poluživot u prosjeku iznosi oko 4 h. Brzo se metaboliše, ne akumulira se u organizmu i gotovo potpuno eliminiše iz organizma putem urina.

Kod nekontrolisanih konzumacija, kofein pored svojih blagotvornih dejstava (kada se umjereno koristi), može biti jako neprijatan za organizam. Svakodnevnim, prekomjernim konzumiranjem kofeina (500-600 mg dnevno) mogu se ispoljiti sljedeći simptomi: nesanica, nervoza, nemir, razdražljivost, uznemiren želudac, lupanje srca, podrhtavanje mišića.

Upotrebom kafe sprečava se usvajanje minerala i vitamina u organizmu. Zato treba voditi računa o tome da se kafa ne uzima neposredno poslije obroka. Čak se savjetuje njena konzumacija na prazan želudac, sat vremena prije obroka, kako bi se vitamini i minerali iz hrane pravilno iskoristili u organizmu.

Određeni lijekovi i biljni dodaci mogu ući u interakciju sa kofeinom. Najčešće su one sa antibioticima, sa teofilinom i ehinaceom. Ovakvim kontaktom pojačava se njegovo zadržavanje u organizmu i ispoljava negativan efekat.

Smatra se da svaka umjerena konzumacija kafe (do dvije šoljice dnevno) ima pozitivno dejstvo na organizam. Podstiče sve mentalne aktivnosti, budnost, fizičku kondiciju, redovno pražnjenje crijeva, smanjuje rizik od astmatičnih napada (djeluje bronhodilatatorno) i štiti od bronhospazma. Međutim, svako pretjerano konzumiranje kafe izaziva blagu zavisnost, zbog psihoaktivnog dejstva. Može dodatno izazvati nesanicu, gorušicu, dijareju, pojačava incidence pojave nekih tumora (dojke, bešike, bubrega…).

Prema podacima National Institute of Mental Health (Američki institut za mentalno zdravlje) utvrđeno je da kofein bitno pojačava simptome anksioznosti. Zato bi sve osobe koje pate od anksioznih poremećaja trebalo da izbjegavaju kafu.

Utvrđeno je da kofein ne pomaže osobama koje su pod dejstvom alkohola da postanu trijezne, kako se ranije vjerovalo.

Istraživanja su pokazala da u stresnim situacijama ovu supstancu manje podnose muškarci nego što je to slučaj sa ženama. Zbog izraženog diuretskog dejstva kofeina i dejstva na metabolizam masti (lipolitički efekat), kofein je česta komponenta preparata za njegu kože u borbi protiv celulita. Istraživanja su pokazala i njegov antiejdžing efekat, te je česta komponenta i u preparatima za njegu starije kože. Često se u narodu termin kofein poistovjećuje sa terminom kafa. Kafa je aromatično stimulativno piće. Njena pradomovina je etiopijska pokrajina Kafa. Ova biljka samoniklo raste u Africi (Etiopija, Kamerun, Angola), mada se danas najviše uzgaja u Brazilu, Arabiji i Indiji. Podaci pokazuju da se kafa počela piti još u 9. vijeku prije nove ere, dok je u Evropu stigla

Zanimljivosti - Kafa je u tri navrata proglašavana nelegalnom.

Prvi put u Meki, tokom 16. vijeka, i bila je zabranjena čak 30 godina. Drugi put, 1675. godine engleski kralj Čarls II zabranio je i kafu i prodavnice kafe, pod izgovorom da ona služi samo za okupljanje konspiratora i pobunjenika protiv njega. Treći put bila je zabranjena u Njemačkoj 1677. godine, od strane kralja Frederika Velikog, koji je bio zabrinut za odlivanje novca iz zemlje zbog kupovine ove tako popularne namirnice.

- Možda niste znali, ali kafa može poslužiti i kao alternativa gorivu za automobile.

- Iako su Arabica i Robusta dvije najpoznatije, u svijetu postoji više od 50 vrsta kafe.

- Dnevno se širom svijeta popije više od milijardu šolja kafe, a prosječni kafoman popije dvije do tri šolje svog omiljenog pića u toku dana.

- Prvi espreso aparat predstavljen je 1822. godine, od strane Francuza, ali su Italijani bili ti koji su ga usavršili i godinama kasnije masovno distribuirali.

- Instant kafu izmislio je 1906. godine Džordž Vašington, koji je živio u Gvatemali, a kasnije se preselio u Ameriku gdje je popularisao ovu vrstu toplog napitka.

- Prva kafedžinica otvorena je 1471. godine, u Istambulu. Nazivala se Kiva Han; u Evropi, prva je otvorena 1645. godine u Italiji.

u 17. vijeku. Kafu je otkrio Etiopljanin Kaldi, oko 800. godine prije nove ere.

Istraživanja o popularnosti i učestalosti konzumacije kafe dovela su do frapantnih podataka. Naime, čovječanstvo godišnje potroši 12 milijardi američkih dolara na kafu, dok se ispije 135 miliona kubika kafe, a među najprometnijim tečnostima na svjetskom tržištu kafa zauzima drugo mjesto, odmah poslije nafte.

Najkvalitetnije i najprofitabilnije vrste kafe su Arabica - sa područja Afrike i Arabije i Robusta - raste u oblastima Latinske Amerike i jugoistočne Azije. Oko 70% ljudi u svijetu konzumira Arabica kafu, koja je blaga i aromatična, dok onih preostalih 30% preferira Robusta kafu, koja je jačeg ukusa, ima više gorčine ali i 50% više kofeina. S tim u vezi, svjetlija zrna kafe imaju više kofeina od tamnih - razlog je u činjenici da što se zrna duže peku, aktivira se više kofeina iz njih.

Sada kada znamo više o prednostima i nedostacima konzumacije kafe i unosa kofeina u organizam, treba biti umjereniji u njenoj konzumaciji. Svakako da se ne treba odreći onih jutarnjih rituala ispijanja kafe, laganog buđenja i priprema za obaveze koje nam slijede.

Kafa je, zasigurno, više od navike. Topli napitak kojim započinjemo dan, pripremamo naš organizam za sve mentalne aktivnosti, divan „izgovor” za druženje i ćaskanje sa dragim ljudima. Toliko je povoda za njeno ispijanje. Njena svojstva su blagotvorna, ali ono što nikako ne smijemo zanemariti i zaboraviti jeste umjerenost u konzumaciji.

27

DUVANSKI DIM U RADNIM OKRUŽENJIMA POTEŠKOĆE I PRIJEDLOZI ZA ISPRAVNU POLITIKU KUĆE U PREDUZETNIČKIM ORGANIZACIJAMA Nastavak teksta iz prоšlog broja Carmine Ciro Lombardi* Giuliana Di Cicco** Giacomo Mangiaracina*** * ENEA, Unità Tecnica Biologia delle Radiazioni e Salute dell’Uomo ** ENEA, Centro Ricerche Casaccia *** Università di Roma La Sapienza,Dipartimento di Scienze di Sanità Pubblica e Società Italiana di Tabaccologia (SITAB) Sa italijanskog jezika prevela Valentina Kolman POTEŠKOĆE KOJE STVARA DUVANSKI DIM U RADNIM OKRUŽENJIMA Svjetska zdravstvena organizacija određuje tabadžizam kao stvarno hronično ograničavajuće oboljenje koje prisiljava na pušenje, takođe i u posebnim stanjima, kao kod nastanka vidljivih patologija i čak u suprotnosti sa pravnim poretkom.

Sve do unazad nekoliko godina radna mjesta su predstavljala važnu sredinu izlaganja pasivnom pušenju. Ovo je bilo posljedica povećanog broja pušača u starosnoj dobi između 25 i 50 godina, to jest kod ličnosti najviše uključenih u društvo sa tačke gledišta zaposlenja, koje najveći dio svog radnog dana provode u zatvorenom prostoru.

Osim uticaja na zdravlje, pušenje u radnim sredinama izaziva razne druge poteškoće. U stvari, ono povećava opasnost od nezgoda, opasnost od požara i štete na mašinama i opremi.

28

Pored toga, hemijske supstance prisutne u duvanskom dimu miješaju se sa drugim hemijskim supstancama korišćenim u radnim okruženjima mijenjajući time način izloženosti(23).

U današnje vrijeme, zahvaljujući zakonu Sirkja, zagađenje u zatvorenom prostoru proizvodima sagorijevanja duvana osjetno se smanjilo. Mnogi pušači, međutim, uprkos zabranama, imaju sklonost da nastave sa svojom navikom čak i tamo gdje to nije dozvoljeno, kao u školama, kancelarijama, bolnicama, na radnim mjestima itd. U Tabeli 1 iznesene su glavne opasnosti povezane sa pušenjem tokom procesa rada.

Stepen prisustva zagađivača iz duvanskog dima u vazduhu zatvorenog prostora uslovljen je različitim činiocima, kao što je provjetravanje, izmjene vazduha, odgovarajuća vlažnost, broj prisutnih pušača. Da bi se procijenila izloženost pasivnom pušenju, ili pak prisustvo pušača u prostoru gdje je pušenje zabranjeno, mogu biti korišćeni odgovarajući pokazatelji, među kojima

Tabela 1 - Glavne opasnosti na radu povezane sa navikom pušenja

prostora, čak i kada je pravilno odmjereno nije u mogućnosti da obezbijedi zdrava okruženja.

NEZGODE NA RADU Postoje brojni zakoni koji Broj nezgoda na radu na račun pušača dvostruko je veći u odnosu na nepušače. To se događa usljed smanjene pažnje, smetnje za korišćenje ruku i kao posljedica izloženosti očiju dimu. ističu ulogu i odgovornost poslodavca u vezi zaštite zdravlja zaposIZOSTANAK SA POSLA I PROIZVODNJA lenih od pasivnog pušenja: Pušači obolijevaju češće od nepušača (oko 6 dana godišnje više odsustvovanja za svaku bolest). Proizvodna sposobnost pušača niža je u odnosu na nepušače.

Predsjednička uredba 303/56, Zakonska odredba 626/94 i POŽARI I EKSPLOZIJE Zakonska odredba 81/08 (Jed-Prve zabrane pušenja u radnim okruženjima proizašle su zbog povećanog broja požara i eksplozija uzrokovanih paljenjem cigarete ili odbacivanjem opušaka naročito kada je u pitanju hemijska industrija. instven tekst o zdravlju i sigurnosti na radu). Čak je i Ustavni sud, Presudom br. 399 iz 1996. godine, istakao činjenicu da je poslodavac su: koncentracija ugljen-dioksida, praškastih čestica, akroleina, u obavezi da štiti zdravlje zaposlenih od svega onog što ga može azotnih oksida, fenola i nikotina. oštetiti, uključujući i pasivno pušenje(28).

Prisustvo nikotina pronađenog u kancelarijama gdje je Svi ovi propisi saglasni su u potvrđivanju krivične odgovbilo dozvoljeno pušenje dostizalo je oko 6,7 μg/m3; u kancelariornosti poslodavca koji zaposlenima ne obezbjeđuje prostorije jama gdje nije bilo dozvoljeno pušenje očitano je 0,2 μg/m3. U noćnim klubovima i stambenim zgradama pojedinačno su oslobođene prisustva štetnih materija. Obaveza je poslodavca da u sklopu poslovanja preduzeća usvoji mjere neophodne za zabilježeni nivoi nikotina u vrijednosti od 58 μg/m3 i 14 μg/m3. zaštitu tjelesne cjelokupnosti zaposlenih i stavi im na raspolaganje Ove posljednje vrijednosti naročito su visoke ukoliko se uzme dovoljne količine čistog vazduha(29ˉ30). Pravilna politika kuće u u obzir da je u tom unutrašnjem prostoru prisutan posebno preduzetničkim organizacijama trebalo bi da: osjetljiv dio stanovništva kao što su djeca, starije osobe i bolesni.

Njihov boravak u toj zatvorenoj sredini ne ograničava se na samo - Unaprijedi, putem obuke i obavještavanja, svijest o nekoliko časova, već se može odnositi na dan u cjelini(4). pravima i obavezama svih zaposlenih, pušača i nepušača; Kako bi se upravljalo rizikom od duvanskog dima na - Omogući upoznavanje sa opasnostima po zdravlje nivou radnog okruženja osnovno je, dakle, razviti politiku kuće uzrokovanim aktivnim i pasivnim pušenjem; u preduzetničkim organizacijama koje su u stanju da se sa uspje- Odredi prava nepušača i obaveze pušača; hom nose sa ovim poteškoćama i izbjegnu sporna tumačenja(25).

- Omogući stvaranje i održavanje zdravih i sigurnih Politika o duvanskom dimu u preduzetničkim orgaradnih mjesta; nizacijama trebalo bi da upravlja izlaganjem pasivnom pušenju - Odredi gdje je pušenje dozvoljeno; bez svaljivanja krivice na pušače. Zabrane same po sebi nisu - Odluči da li obezbijediti prostorije za pušače vodeći dovoljne: uporedo treba da budu razvijene odgovarajuće mjere računa da njihovo opremanje ne predstavlja obavezu za posloza podizanje svijesti usmjerene ka podsticanju promjena u davca; ponašanju i na međusobno poštovanje. Takođe, poželjno je jasno - Odredi načine podrške za pušače koji namjeravaju da odrediti prostore gdje je zabranjeno pušenje, kao i one gdje je prestanu koristiti duvan; dozvoljeno, stavljajući na raspolaganje pušača odgovarajući broj - Uspostavi kazne unutar preduzeća za onog ko ne pepeljara gdje na siguran način mogu odložiti opuške. poštuje pravila.

Primjena politike kuće o duvanskom dimu u preduzetničkim organizacijama omogućava da se izbjegne utisak Sprovođenje politike o duvanskom dimu u preduzećima diskriminacije pušača i znači suočavanje sa zabranama na bezbolpredstavlja prednosti jednako za same organizacije koliko i za niji način, kako za pušače, tako i za nepušače(26). zaposlene. Obezbijediti radne prostore bez duvanskog dima CILJEVI I SVRHA POLITIKE KUĆE U PREDUZETNIČKIM ORGANIZACIJAMA Duvanski dim pri aktivnom kao i pri pasivnom pušenju svrstan je u kancerogeni proizvod za čovjeka, kako od strane Agencije za zaštitu životne sredine Sjedinjenih država (EPA), tako i od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC).

Osim toga, Njemačka i Finska vlada uvrstile su ga u kancerogene agense u radnoj sredini. Nedavno je Kalifornijska agencija za zaštitu životne sredine***** uvrstila duvanski dim u „otrovni zagađivač vazduha”(3ˉ14).

Na osnovu propisa koji štite zdravlje zaposlenih, za kancerogene agense, pa time i duvanski dim, ne postoji siguran nivo izlaganja (količina prisustva duvanskog dima u vazduhu ispod koje nije štetan po zdravlje, op. prev.). Provjetravanje

poboljšava kako utisak koji ostavlja preduzeće, tako i njegovu sposobnost proizvodnje. Smanjenje uticaja duvanskog dima na zaposlene umanjuje odsustvovanje uzrokovano brojnim patologijama. Sem toga, upravljanje duvanskim dimom u preduzeću smanjuje opasnost od požara i troškove održavanja čistoće, čineći boljom sliku koju organizacija daje o sebi(31). Poželjno je imati u vidu da su oko 70% zaposlenih nepušači, te da ovi provode mnogo vremena na ranom mjestu. Unaprijediti uslove prostora za život i zdravlje znači dakle umanjiti izloženost i poboljšati kvalitet života zaposlenih.

Sve izloženo u skladu je sa nedavnim rješenjem Vijeća Evropske unije koje daje prednost unapređenju zdravlja i sigurnosti u radnom okruženju. Evropska unija smatra da „dobar kvalitet” u radnim sredinama ima važnu ljudsku i ekonomsku dimenziju i obezbjeđuje neophodan doprinos rastu jedne zajednice.

29

Uprkos propisima, zabranama, natpisima, u mnogim radnim okruženjima nastavlja se sa pušenjem. To predstavlja opasnost kako za zdravlje tako i za sigurnost zaposlenih. Svjetska zdravstvena organizacija smatra da duvanski dim predstavlja glavni izvor onečišćenja zatvorenih sredina neindustrijske namjene. U zatvorenim prostorima sa nedovoljnim izmjenama vazduha stepen prisustva različitih zagađivača (naročito prašine) može dostići nivoe mnogo veće od onih u spoljnoj sredini. Proizvodi sagorijevanja duvana opasniji su od onih ispuštenih iz drugih izvora, npr. dimnjaci toplana i električnih centrala, ili peći za spaljivanje gradskog otpada. Ovo ne zavisi od činjenice da je u pitanju različiti hemijski sastav, čak su prilično slični, već od načina i vremena otpuštanja.

Industrijska postrojenja posjeduju vrlo visoke dimnjake i na taj način različiti zagađivači bivaju razrijeđeni i raspršeni na široko područje. Dim cigareta na nivou zatvorenog prostora, nasuprot tome, biva ispušten u prostorno ograničena okruženja sa slabim provjetravanjem i u prisustvu mnogobrojnih korisnika.

U interesu je poslodavca da sprovede i zahtijeva poštovanje zabrane pušenja, kako bi se izbjeglo kažnjavanje, kao i da bi se obezbijedio od mogućih zahtjeva za naknadom od strane svih koji bi mogli pretrpjeti štetu izazvanu pasivnim pušenjem.

Politika kuće o duvanskom dimu u preduzećima trebalo bi da dovede do izrade pravilnika o ponašanju unutar organizacije, do podsticanja učešća u izmjeni negativnog ponašanja i u stvaranju i rasprostranjivanju kulture prevencije. Kako bi se sve to postiglo poželjno je vrednovati, putem upitnika i/ili ankete, stvarno stanje u organizaciji o problemu duvanskog dima i broju pušača. Važno je, takođe, dati podršku i ponuditi olakšice pušačima koji se žele osloboditi ove navike.

Na Slici prikazan je znak Službe za nadzor pušenja, alkohola i droga Instituta za javno zdravlje (Zeleni telefon protiv duvanskog dima 800.554.088) Usluga je besplatna („Zeleni telefon” je izraz koji se u Italiji koristi za sve besplatne telefonske uslužne pozive, op. prev.) i rađa se iz želje da se pomogne onima koji imaju poteškoće vezane za duvanski dim. Putem zelenog telefona moguće je dobiti podatke o naučnim saznanjima, postavljati pitanja i razriješiti svoje dileme, ali isto tako i dobiti obavještenja o javnim i privatnim ustanovama koje pružaju podršku ukoliko se neko želi odvići.

Obezbijediti prostoriju za pušače nije obaveza već mogućnost. Takvi prostori treba da budu ograđeni zidovima, u punoj visini, na sve četiri strane, sa vratima koja se hermetički zatvaraju i obezbijeđenim uređajem za vještačko provjetravanje.

Cijena ovakvog prostora za pušače iznosi 40-50.000 evra, što nije malo ulaganje. Vazduh iz prostorija za pušače, u stvari, ne treba da bude vraćen u opticaj, već izbačen napolje. Jedino fizičkim odvajanjem hermetičim vratima i stvaranjem podpritiska od barem 5 paskala između jednog i drugog prostora može se izbjeći da se duvanski dim proširi iz jedne u drugu prostoriju.

Ograničenja i zabrane su zahvati koji duboko zadiru u ponašanje i način života pušača: oni, u stvari, mnogo puta budu doživljene kao vid smanjivanja sloboda. Sprovođenje politike o duvanskom dimu u preduzeću dovelo bi do smanjenja broja

30

pušača, povećalo bi broj onih koji žele da prestanu koristiti duvan, snizilo bi broj popušenih cigareta tokom boravka na poslu i uticaj pasivnog pušenja, poboljšalo bi uslove prostora za život i zdravlje u radnim okruženima.

Zahvati vezani za prevenciju rizika od duvanskog dima trebalo bi da predvide uspostavljanje odgovarajuće radne grupe usklađene iz vrha preduzeća (poslodavac, upravnici, ovlašćeni ljekar), uz predstavnike zaposlenih za zaštitu na radu i same zaposlene.

Putem No-Smoking Policy određena organizacija postigla bi različite prednosti utoliko što bi pokazala da nastoji brinuti o zdravlju i zaštiti na radu sopstvenih radnika. U Tabeli 2 iznesene su prednosti radnog okruženja bez duvanskog dima******.

Tabela 2 - Prednosti za zaposlene i organizaciju u slučaju postojanja ispravne politike kuće o duvanskom dimu

ZA ZAPOSLENE

Udisanje čistog vazduha Poboljšanje zdravlja Poboljšanje radnih odnosa Smanjenje nivoa stresa Povećanje nivoa zadovoljstva Poboljšanje ličnog blagostanja

ZA PREDUZEĆE

Manja potrošnja energije za provjetravanje Smanjeno odsustvovanje sa posla Povećanje proizvodnje Smanjenje radnih sporova Veće samopouzdanje za preduzeće Razvoj pozitivne slike preduzeća

Ostvarivanje ovih programa unapređenja zdravlja ne predstavlja obavezu, ali je poželjno da su uvijek u što većoj mjeri izvedeni, uzevši u obzir značajne prednosti koje iz toga mogu proizaći. Zakonska odredba 81/08. i kasnije dopune predviđaju da procjena treba da obuhvati sve vrste rizika po zdravlje i sigurnost zaposlenih, uključujući one koji se tiču grupa zaposlenih izloženih posebnim rizicima, u koje po svojoj definiciji ulazi i pasivno pušenje. Put kojim treba krenuti jeste upravljanje, kroz neprekinuto organizaciono prilagođavanje.

Neophodno je, dakle, napraviti dokument procjene rizika od duvanskog dima, imajući za cilj jednako vrednovanje opasnosti i nacrt za njeno smanjenje. Pristup koji treba slijediti jeste taj da se od svega ne napravi puko zvanično ispunjenje obaveze, za prikazivanje po potrebi nadležnim organima, već uočiti važnu priliku za procjenu organizacije rada, sa krajnjim ciljem da se svede broj pušača i poboljša blagostanje na radnom mjestu.

Zahvaljujemo se autorima ove studije na odobrenju da objavimo prevod.

(Il fumo nei luoghi di lavoro: problemi e proposte per una corretta politica aziendale http://old.enea.it/produzione_scientifica/pdf_EAI/2010/4/Fumo Lavoro. pdf)

ASTMA KOD DJECE I HOMEOPATIJA Piše: dr Snežana Tomić, homeopat Homeopatija ima dugu tradiciju u uspješnom liječenju astme i alergija kod djece. Njome se postiže potpuno izlječenje, a ne samo simptomatsko tretiranje bolesti. Adekvatno odabranim lijekom za dijete jača se njegova konstitucija i imuni sistem, čime se postiže i uklanjanje predispozicije ka alergijama i astmi i prekida tendencija ka ponavljanju napada.

Liječenje astme je individualno i lijek se prepisuje prema cjelokupnosti simptoma djeteta

32

a ne prema dijagnozi. To znači da će djeca sa astmom dobiti različite, individualno odabrane ljekove. Da bi se to postiglo, ljekar homeopat treba da zna ne samo simptome bolesti već i porodičnu istoriju, stanje majke u trudnoći i na porođaju, reakciju djeteta na vakcine, ličnost i ponašanje djeteta, kao i njegove fizičke karakteristike. Ovako sveobuhvatna slika omogućava uvid u korijen i uzrok problema kao i nasljedni faktor.

Za homeopatu je od posebnog značaja i istorija suzbijenih oboljenja kože. Homeopatija vjeruje da ako postoji tendencija ka nekoj bolesti, Vitalna Sila, naš unutrašnji doktor, izbaciće je u manje važne organe, prema površini tijela, kao što je koža, na primjer. Manifestovanje bolesti na periferiji manje ugrožava stanje organizma nego da se bolest pojavi u organima koji imaju veći značaj i vitalnost (srce, pluća, bubrezi), gdje je ugroženost života veća. Ukoliko dođe do suzbijanja Vitalne Sile da izbaci bolest na periferiju, poremećaj će biti preusmjeren u vitalne organe i time se produbljuju patologija i težina bolesti.

U konvencionalnoj medicini postoji prepoznavanje korelacije između ekcema i astme, gdje se navodi da djeca sa ekcemima imaju tendenciju da razviju alergije i astmu. Homeopatija ima drugačije viđenje i vjeruje da tretiranje ekcema kod djece topikalno

kortikosteroidnim kremama ne liječi ekcem već ga suzbija dublje u organizam, često u pluća.

Nerijetko se dešava da homeopatski lijek za astmu u procesu izlječenja ponovo izbaci simptome iz pluća na kožu, odnosno bolest se manifestuje/vraća obrnutim tokom, iz organa većeg značaja (pluća) na periferiju (koža). Tako dijete prestaje da ima astmatične napade a ponovo dobije ekcem koji nakon kratkotrajnog vremena spontano iščezava, kao i sama bolest.

Ponovna pojava ekcema u toku homeopatskog liječenja smatra se dobrim prognostičkim znakom, jer ukazuje da je Vitalna Sila (energetska unutrašnja inteligencija tijela) ponovo jaka i da može izbaciti problem na periferiju, što joj je i funkcija.

Homeopatsko liječenje astme i alergija biće uspješnije i brže ako se naprave i korekcije u ishrani djeteta. Kravlje mlijeko i mliječni proizvodi, kao i proizvodi od bijelog brašna, uzrokuju povećano lučenje sluzi u organima za disanje, što hrani bakterije i viruse. Ovi pak uzrokuju prehladu, kašalj i druge respiratorne simptome koji se kod djeteta sa astmom često završe astmatičnim napadom.

Ove namirnice, takođe, izazivaju alergijsku reakciju u organizmu koja se može manifestovati hroničnim prehladama, kašljem i gušenjem.

Protein kravljeg mlijeka tri puta je veći nego protein majčinog mlijeka. Pri tom je namijenjen teletu, a ne bebama, te ga organizam često prepoznaje kao strano tijelo. Izbacivanje ovih namirnica iz ishrane djeteta, na neko vrijeme, čak i bez propratne terapije može dovesti do poboljšanja ili čak izlječenja. Sve dok dijete konzumira ovu hranu, simptomi hroničnih respiratornih infekcija vraćaće se nesmanjenom žestinom.

Brinite o zdravlju na inteligentan način!

GR-1

RC-14 o a e i va oralne vaginalne a kapsule intimni sapun gel i intimn

Brz i dugotrajan du učinak - potpuna potpun zaštita vaginalne mikroflore

ko recidivirajućih genitalnih kod infekcija inf tije tijekomantibiotske antibiotske terapije tokom terapije 1 za žene svih životnih dobi, trudnice i dojilje 1 zaštita, njega i vlaženje 1 neškodljiv i siguran

Konzumiranje šećera u vidu slatkiša i sokova usporava izlječenje jer 100 g šećera ubije 50% imunih ćelija neutrofila u organizmu dva časa nakon konzumiranja, pa je računica jasna ako znate da čaša soka obično sadrži 30 g šećera a limenka Cocacole 40 g!

Mnogi roditelji ispočetka su iznenađeni ovim informacijama, ali se brzo uvjere u njihovu istinitost u praksi i često komentarišu da su uvidjeli vezu da kad njihova djeca opet pretjeraju u konzumiranju mliječnih proizvoda, slatkiša i bijelog brašna, simptomi se brzo vrate, ali isto tako i nestanu ako se opet povede računa.

Učinkovitost

dokazana je u 11 kliničkih studija na 1170 žena različite životne dobi.

Ekskluzivni uvoznik i distributer za Crnu Goru: FARMONT M.P. doo Podgorica, tel: 020-663-067

www.jglprobiotici.com, www.jgl.hr Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo, a za više informacija obratite JADRAN - GALENSKI Pulac bb, 51000 Rijeka, Hrvatska seLABORATORIJ Vašem ljekaru d.d., ili farmaceutu

Pacijenti rizika u stomatologiji

OBOLJENJA RESPIRATORNOG SISTEMA Æ Tuberkuloza pluća Æ Bronhijalna astma Piše: prim. mr sc. dr Slobodan V. Radonjić, Spec. za oralnu hirurgiju

Tuberkuloza pluća Tuberkuloza je zarazna bakterijska infekcija koju izaziva Mycobacterium tuberculosis. Ime je dobila po tuberkulima (čvorovima), koje uzročnik stvara u tkivu u kojem se nastanio.

Bolest se najčešće manifestuje na plućima (90%-95%), mada može da zahvati i druge organe (bubrege, kosti, limfne žlijezde, zglobove, mozak, jajnike). Prenosi se kapljičnim putem, sa oboljele osobe na zdravu, kašljanjem, kijanjem, čak i govorom, pa je zbog toga zarazna samo osoba oboljela od plućne tuberkuloze. Udisanjem, bakterija dospijeva u pluća gdje se razmnožava i razvija svoje patološko dejstvo. Karakteristični simptomi bolesti su: malaksalost, znojenje, naročito noću, povišena tjelesna temperatura, kašalj, najčešće suv i uporan, iskašljavanje sukrvice ili krvi, bol u grudima. Dijagnoza se uspostavlja izolovanjem bacila tuberkuloze i rendgenografijom pluća. Liječi se odgovarajućom kombinacijom ljekova (antituberkulotici).

Tuberkuloza je bolest stara koliko i ljudski rod. Promjene

34

na kostima prouzrokovane tuberkulozom pronađene su na egipatskim mumijama starim više od 4.000 godina. Drevni narodi, Kinezi, Grci, Vavilonci, Egipćani, u svojim spisima ostavili su značajne podatke o ovoj bolesti. Tako je staroindijski ljekar Sušruta za ono prastaro doba veoma precizno opisao simptome plućne tuberkuloze: gubitak apetita, mršavljenje, promuklost, bolovi u grudima, kašalj, krv u ispljuvku, groznica.

Tuberkuloza pluća, vjekovima bolest siromašnih ljudi, kroz istoriju je dostizala takve razmjere da je smatrana „zastrašujućom zarazom” pred kojom su i najpoznatiji ljekari bili potpuno nemoćni. Pomenimo podatak da je u 19. vijeku svaki sedmi Evropljanin umirao od ovog opakog oboljenja.

Tek polovinom 20-og vijeka, tačnije 1946. godine, kada je otkriven antibiotik streptomicin, počinje era uspješnog liječenja tuberkuloze. Međutim, to veliko otkriće i pronalazak drugih medikamenata nije uspjelo da pobijedi tuberkulozu. Štaviše, tek

poslije samo nekoliko decenija uspjeha u liječenju, posljednjih godina (od zadnje decenije prošlog vijeka) događa se u cijelom svijetu, ekonomski nerazvijenom i ekonomski razvijenom, ponovo porast ove bolesti, pa je, danas tuberkuloza pluća, opet, jedan od najozbiljnijih problema u medicini. Čovjek koji je pronašao uzročnika tuberkuloze zove se Robert Koh. U istoriji medicine bilo je velikih ljudi i naučnika koji su godinama predano radeći, uz velika lična i porodična odricanja, zbog sujete, uskogrudosti i oholosti kolega, bili sputavani da pokažu i dokažu rezultate svojih epohalnih otkrića. Katkad suočeni čak i s poniženjima, oni su, prkoseći otporu na koji su nailazili, uporno nastavljali da rade na svom životnom djelu, rukovodeći se snagom sopstvenog uvjerenja, s jednim jedinim ciljem - da pomognu čovjeku. Jedan od tih velikana medicinske nauke je i čuveni njemački bakteriolog, osnivač moderne bakteriologije Robert Koh (1843-1910).

Od „provincijskog doktora”1, „primitivnog seoskog ljekara„ i „šarlatana”, kako su ga tada neki nazivali, pa preko nipodaštavanja i omalovažavanja od strane, u to vrijeme, bez sumnje izuzetno cijenjenih autoriteta2, Rober Koh se na sve to ogromnim radom i trudom izdigao tako visoko da je svojim genijalnim otkrićem uzroka opake, zarazne i zastrašujuće bolesti - tuberkuloze, (a kasnije otkrićem i uzročnika još jedne teške infektivne bolesti - kolere) zadužio čovječanstvo. Potom je, na predlog velikog ruskog naučnika, biologa, Ilje Mečnikova, 1905. god. u Stokholmu dobio Nobelovu nagradu za medicinu - „za istraživanja i otkrića na području tuberkuloze”.

Pomenimo da su od tuberkuloze pluća bolovali: Čehov, Kafka, Molijer, Šopen, Veber i dr., uz činjenicu da su ovi velikani moguća potvrda uvjerenja mnogih stručnjaka da tuberkuloza kao bolest daje posebno nadahnuće umjetničkim stvaraocima upravo zato što pruža osjećaj „života u sjenci smrti”.

Kada je stomatologija u pitanju recimo da je tuberkuloza oboljenje koje se rijetko javlja u ustima. Ako se i javi, obično se radi o sekundarnoj manifestaciji infekcije iz pluća, odakle, najčešće, bacil diseminacijom (širenjem) dospijeva u usnu duplju i izaziva patološke promjene u vidu dubokih, bolnih ulceracija (grizlica, čir) na bilo kojem dijelu oralne sluzokože, najčešće na jeziku, uz karakteristično uvećanje regionalnih limfnih žlijezda.

Stomatološki tretman pacijenata sa tuberkulozom pluća mora se sprovoditi uz naročitu opreznost. Kod aktivne faze bolesti, praćene npr. povišenom tjelesnom temperaturom, masivnom eliminacijom sputuma (ispljuvak), krvavim ispljuvkom i drugim karakterističnim simptomima, kao i kod pogoršanja hroničnog stanja oboljenja ne treba raditi stomatološke, a naročito oralnohirurške intervencije (kontraindikovane su !). Tek kada pod dejstvom antituberkulozne terapije dođe do stabilizacije oboljenja (normalizacija temperature i laboratorijskih parametara, poboljšanja opšteg zdravstvenog stanja bolesnika), moguće je raditi određene intervencije. U tim situacijama neophodno je voditi računa o mjerama pojačane zaštite radnog tima, stomatologstomatološka sestra (uz obavezne standardne mjere veoma je važno koristiti koferdam gumu, s minimalnom upotrebom ultrazvučnog aparata i visokoturažnih mašina). Pošto je izazivač tuberkuloze vrlo otporan (u vlažnom ispljuvku opstaje 30 minuta na temperaturi od 75ºC, da bi ga temperatura od 100ºC uništila za 5 minuta) neophodno je povesti računa da se instrumenti

nakon upotrebe pravilno i posebno odlože, pripreme za sterilizaciju i sterilišu.

Za pacijente koji su preležali tuberkulozu pluća, liječeni i izliječeni, za potrebnu stomatološku intervenciju praktično nema nikakvih ograničenja.

Bronhijalna astma Bronhijalna astma (lat. Asthma bronchiale) predstavlja hronično, nezarazno zapaljenje disajnih puteva. Podjednako je zastupljena u oba pola. Može se javiti u bilo kom životnom dobu, češće kod vrlo mladih osoba i starijih ljudi. Bolest karakteriše reverzibilna opstrukcija disajnih puteva uzrokovana spazmom (grčem) glatkih mišića bronhija (disajni put u plućima, dušnice), edem (otok) sluzokože, i nagomilavanje sekreta u bronhijalnom lumenu (šupljini), što sve zajedno otežava prolaz vazduha i dovodi do akutnog astmatičnog napada.

Uzrok nastanka astmatičnog napada mogu biti: alergijske reakcije, infekcije disajnih puteva (bakterijske, virusne, parazitarne), ljekovi (npr. aspirin, nesteroidni antiupalni medikamenti, beta-blokatori), napor, stres, aerozagađenje i dr. Faktor nasljeđa ima ulogu u nastanku bronhijalne astme.

Simptomi akutnog astmatičnog napada: otežano disanje (dispneja), kašalj, sviranje u grudima, gušenje, borba za vazduh, strah, osjećaj tjeskobe u grudnom košu, zauzimanje sjedećeg položaja tijela koji olakšava izdisaj. Napad prestaje spontano ili uz pomoć ljekova. Ako se ne prekine, stanje može da se pogorša i da nastupi najteži klinički oblik akutne bronhijalne astme med. Status asthmatikus - pri kom je bolesnik životno ugrožen.

U toku posjete stomatološkoj ordinaciji pacijent može doživjeti astmatični napad. Zato je vrlo važno da se stomatolog, prije bilo kakvog zahvata, dobro obavijesti, anamnezom i istorijom bolesti, o stanju zdravlja astmatičnog bolesnika, kako bi preduzeo određene preventivne mjere. U tom smislu treba znati da li pacijent ima kod sebe neophodni inhalator (pumpica sa odgovarajućim antiastmatičnim lijekom), procijeniti eventualnu potrebu premedikacije, posebno kod pacijenata s prisutnim strahom od stomatološkog zahvata, izbjegavati, ili svesti na najmanju moguću mjeru bilo kakav rad koji bi predstavljao favorizujući faktor astmatičnom napadu, ne propisivati neke ljekove, a u slučaju potrebe za opštom anestezijom, o tretmanu odlučuje stručni tim - posebno anesteziolog.

I pored svih preduzetih mjera, ipak, u stomatološkoj stolici pacijent može da doživi astmatični napad. Obično počinje otežanim disanjem, sa čujnim šištanjem pri ekspirijumu (izdisaj), puls je veoma ubrzan (preko 100 po minuti), prisutan je osjećaj straha i dr. U tom stanju najbolje je da pacijent sam primijeni lični inhalator (koji mora, u interesu svoga zdravlja, uvijek da nosi sa sobom), što, uglavnom, ima blagotvorno - umirujuće dejstvo. Ukoliko ova terapijska mjera ne bude efikasna, stomatolog će ordinirati dodatno liječenje (rastvor adrenalina, kiseonik). Važno je napomenuti da se pacijent, u fazi astmatičnog napada ne postavlja u horizontalni položaj, jer to pogoršava postojeću situaciju.

1 Dugo je živio i radio u Volštajnu, malom njemačkom gradiću od tri hiljade stanovnika 2 Rudolf Virhov, vrsni patolog, za to doba jedan od vodećih naučnika evropske medicine, pa ugledni profesor iz Minhena, Maks fon Petenkofer i dr.

35

MOGUĆNOSTI OČUVANJA ALVEOLARNOG GREBENA POSLIJE EKSTRAKCIJE ZUBA

Piše: dr Aleksandra Šćepanović-Đurović, spec. oralne hirurgije Ordinacija Apolonia, Podgorica U stomatološkoj praksi ekstrakcija zuba je jedna od najčešćih rutinskih postupaka. Ekstrakciona rana obično zarasta bez značajnih poteškoća. Na tom mjestu, međutim, često nastaje defekt alveoralne kosti.

Resorpcija kosti u toku zarastanja predstavlja veoma prisutan problem, jer prije svega utiče na estetski izgled mjesta ekstrakcije. To je posebno izraženo kada je prije ekstrakcije već postojao gubitak alveolarne kosti usljed paradentopatije.

Na obim resorpcije alveoralne kosti poslije ekstrakcije kosti utiče vrijeme trajanja zarastanja rane i invazija koštanog defekta - alveole - vezivnih tkiva. Traumatska ekstrakcija zuba, prethodne akutne hronične infekcije i dugoročno korišćenje mobilne proteze često rezultiraju obimnim gubitkom alveolarne kosti. Na sreću, neprekidne inovacije hirurških tehnika, kao i bolje poznavanje biologije koštanih regenerativnih tehnika omogućili su povoljne kliničke ishode.

Istraživanja su pokazala da vremenski period koji je potreban za ponovno modelovanje i formiranje alveolarne kosti iznosi 6 mjeseci. Na raspolaganju su nam različiti postupci kako bi se očuvao sam greben. Jedan od postupaka jeste usmjerena koštana regeneracija (UKR).

Istorijski gledano, augmentacije ili „regeneracije” alveolarne kosti izgubljene nakon ekstrakcije zuba, resorpcije ili traume, za kliničara predstavljaju značajan izazov. Ukoliko dozvolimo da mjesto ekstrakcije zaraste bez upotrebe regenerativnih postupaka, defekat na mjestu ekstrakcije zarasta s formiranjem fibroznog vezivnog tkiva ili ožiljka. Okolno meko tkivo kolabira, ostavljajući sa sobom anatomsku deficijenciju u odnosu na prirodnu poziciju zuba.

36

Trombociti su ćelije koje sadrže veoma visoke koncentracije bjelančevina koje se nazivaju faktori rasta. Ovi faktori djeluju na matične ćelije tkiva u različitim fazama razvoja, ubrzavaju njihov rast i višestruko umnožavaju ćelijsku populaciju. Na ovaj način faktori rasta podstiču reparaciju tkiva. Naravno, ono što je jako bitno jeste da pošto su faktori rasta dobijeni iz sopstvene krvi, njihovom primjenom ne dolazi do autoimunih reakcija organizma.

Prije samog uvođenja metode usmjerene koštane regeneracije otkriveno je da, ukoliko se defekt kao izvor osteoblasta i krvnih sudova izoluje od okolnog mekog tkiva, postoji mogućnost da tu dođe do formiranja kosti. Naprotiv, ukoliko ovo polje ostane nezaštićeno, ono počinje da se popunjava fibroznim vezivnim tkivom. Mjesto koštane regeneracije kod defekata zaštićenih membranom zarasta korak po korak, simulirajući pojavu koštanog tkiva koja nastaje poslije ekstrakcije zuba. Nakon formiranja koaguluma, dolazi do koštane regeneracije, usljed formiranja osteoidnog tkiva koje se prethodno formiralo duž novih krvnih sudova na periferiji defekta. Osteoidno tkivo zatim zamjenjuje lamelarna kost, što rezultira anatomskim sazrijevanjem kosti.

Na kraju, dolazi do remodeliranja i nove osteogeneze.

Najznačajniji aspekt očuvanja alveolarnog grebena nakon

ekstrakcije zuba obuhvata spreÄ?avanje gubitka koĹĄtanog tkiva.

Upotreba adekvatnih hirurĹĄkih instrumenata i pravilno izvrĹĄene ekstrakcije zuba preduslov je za oÄ?uvanje alveolarnog grebena.

Formiranje kvalitetnog koaguluma indukuje prvu fazu koĹĄtanog zarastanja i dobru osteogenezu. Nakon ekstrakcije, zanaÄ?ajno je da se odstrane svi fragmenti patoloĹĄki izmijenjenog tkiva. Ekstrakciona rana zarasta bez komplikacije, ukoliko je okolno koĹĄtano tkivo adekvatne debljine a ekstrakcija izvrĹĄena bez traume.

HirurĹĄka rana najÄ?eťće zarasta spontano, meÄ‘utim, ukoliko je doĹĄlo do defekta u rezidualnom grebenu, mora se pristupiti zahvatima iz domena usmjerene regeneracije koĹĄtanog tkiva.

Materijal za transplantat moĹže da bude osteokonduktivan ili osteoinduktivan, bez obzira na upotrijebljene supstance.

Neophodno je uspostaviti dobar krvotok u zoni defekta, ĹĄto predstavlja izvor osteoprogenitornih ćelija. Kod izbora vrste materijala od znaÄ?aja je veliÄ?ina i koliÄ?ina defekta koji je potrebno nadograditi. Veći defekti zahtijevaju autogenu kost, jer posjeduju maksimalan obim celularnosti i strukture. Ovakav graft sadrĹži koĹĄtane proteine i ćelije koje imaju sposobnost osteoindukcije.

Prilikom evaluacije stanja grebena treba odrediti vrstu defekta, jer to igra vaĹžnu ulogu u izboru hirurĹĄkog postupka.

Defekti se klasifikuju na one s pet zidova, Ä?etiri zida, traumatske i hroniÄ?ne. Svaki od njih zahtijeva specifiÄ?an hirurĹĄki pristup, kako bi se izvrĹĄila adekvatna korekcija oblika i veliÄ?ine koĹĄtanog grebena. Ksenogeni - goveÄ‘i materijal, jedan je od najÄ?eťće koriťćenih materijala i omogućuje osteokonduktivno zarastanje i oÄ?uvanje oblika i veliÄ?ine koĹĄtanog tkiva. Pri samom postupku

neophodno je paĹžljivo postavljanje materijala za graft, kako bi se obezbijedilo potpuno ispunjenje koĹĄtanog defekta i prikrivanje onog koji je ispunjen biomembranom.

Samu rekonstrukciju alveolarnog grebena poslije ekstrakcionog defekta moguće je uraditi i tri mjeseca poslije ekstrakcije.

Kada se primjenjuje metoda usmjerene koĹĄtane regeneracije membrana se mora postaviti van mjesta incizije. Ukoliko zbog veliÄ?ine defekta nema dovoljno autogene kosti, za transplantat se mogu koristiti kombinacije autogene kosti i ksenogenog transplantata (goveÄ‘a kost).

Odluka o izboru metode usmjerene koťtane regeneracije moŞe biti donesena na osnovu vrste materijala za graft. Kako autogeni graft omogućava relativno brzu regeneraciju, umanjen je i problem invazije rane vezivnim tkivom, te nije uvijek neophodno postavljanje biomembrane.

Zahvaljujući ogromnom iscrpnom istraĹživaÄ?kom radu, posljednjih godina se sa uspjehom koriste faktori rasta i regeneracije kostnog tkiva. Ovi faktori se nalaze u PRP-u1. Primjenom faktora rasta obezbjeÄ‘uje se indukcija osteogeneze, pa gotovo da nema potrebe za naknadnom primjenom konvencionalnih hirurĹĄkih postupaka za regeneraciju kosti. Plazma obogaćena trombocitima dobija se od sopstvene plazma-teÄ?nosti izuzetno bogate krvnih ploÄ?icama (trombocitima).

1 Engl. Platelet Rich Plazma - plazma obogaćena trombocitima

/2$).!#)*! :! /0Æ45 34/-!4/,/')*5 ) /2!,.5 ()252')*5

APOLONIA

APOLONIA P O D G O R I C A

TridesetogodiĹĄnje iskustvo i profesionalan pristup pacijentima omogućava primjenu savremenih procedura iz svih oblasti stomatologije, uz primjenu dijagnostike i materijala koji prate svjetske standarde. t 03"-/" )*363(*+" * *.1-"/50-0(*+" t &45&54," 450."50-0(*+" t .0#*-/" * '*,4/" 1305&5*," t 0350%0/$*+" t ,0/;&37"5*7/" 450."50-0(*+" t 1"30%0/50-0(*+" t %+&ĆŽ*+" 450."50-0(*+" t %*(*5"-/" 3"%*0(3"'*+" Kao potpuno NOVU proceduru nudimo Vam i primjenu CGF-a (Concentrate Grow Factor) kojom na licu mjesta izdvajamo derivate iz Vase krvi i aplikujemo ih direktno na mjesto intervencije Ä?ime se:

t Ubrzava zarastanje tkiva

t Smanjuje mogućnost infekcije i bola

t Onemogućava pojava alergijskih reakcija

Ugradnja najpoznatijih svjetskih implantata

Mini implantati za stabilizaciju proteze

0ODGORICA s .JEGOĂ?EVA s 4EL

% MAIL ORD APOLONIA T COM ME

Digitalni rentgen aparat

Hronika 1, 2. mart - RADIONICE O RAZVOJU TRANSPLANTACIONOG PROGRAMA U CRNOJ GORI 1-og i 2-og marta u Plavu i Beranama realizovane su dvije radionice na temu Razvoj transplantacionog programa u Crnoj Gori. 1-og marta u prostorijama Doma zdravlja - Plav ovaj program su održale pomoćnica ministra zdravlja dr Mira Jovanovski-Dašić i nacionalna koordinatorka za transplantacioni program prof. dr Marina Ratković. Nakon edukativnog dijela, one su obišle Centar za dijalizu u ovom zdravstvenom objektu, u kom će biti rađene dijalize pacijenata iz Plava.

Ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović otvorio je Radionicu koja je 2-og marta realizovana u amfiteatru Doma zdravlja - Berane. O značaju transplantacionog programa u Crnoj Gori ovom prilikom je govorila i nacionalna koordinatorka za transplantacione programe prof. dr Marina Ratković.

Smisao održavanja radionica ogledao se i u najavi obilježavanja Svjetskog dana bubrega - 14-og marta, koje se već šesti put zaredom organizuje u Crnoj Gori.

uključujući savremene dostupne terapijske opcije, suportivnu i palijativnu terapiju, kao i značaj postojanja specijalne hospitalne ustanove namijenjene njihovom smještaju i liječenju. Predavači su bili dr Gordana Reljić, direktorica Specijalne bolnice za plućne bolesti „Dr Jovan Bulajić” iz Brezovika, dr Nada Cicmil-Sarić, specijalistkinja onkologije iz Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra, i dr Vanja Karađinović, specijalistkinja radioterapeut sa Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra.

Sastanak je održan u Hotelu „Trebjesa” u Nikšiću.

6. mart - DODJELA NOVIH ZVANJA

6. mart - JUBILARNIH 50 GODINA OBILJEŽENO NIZOM PREDAVANJA

Obilježavajući 50 godina zastupljenosti Kompanije Hoffmann-La Roche u onkologiji, 6. marta održano je prvo u nizu edukativnih predavanja koje je imalo za temu Holistički pristup u liječenju onkoloških pacijenata. Stručni skup je održan u Hotelu „Ramada” u Podgorici. Moderator sastanka bila je prim. dr Jadranka Lakićević, pomoćnica ministra zdravlja, a ostali predavači su bili: dr Anka Popović, dr Nevenka Lukovac-Janjić i dr Milan Sorat.

29. marta, istim povodom, organizovan je i edukativni sastanak na temu Nesitnoćelijski karcinom pluća - od suportivne i palijativne do ciljane terapije. Cilj je, kako je objašnjeno od strane organizatora, bio da se razmotre kompleksni aspekti liječenja pacijenata sa nesitnoćelijskim karcinomom pluća,

38

Na sjednici Komisije za dodjelu zvanja Primarijus, održanoj 6. marta, uručena su uvjerenja o dodjeli tog zvanja doktorima: prof. dr Ljilji Gledović-Musić, specijalistkinji kardiologije Kliničkog centra Crne Gore. doc. dr Mileni Đurović, specijalistkinji dermatovenerologije, dr Sonji Srzentić, specijalistkinji ginekologije i akušerstva iz Opšte bolnice u Baru, dr Vesni Popović-Čolaković, specijalistkinji ginekologije i akušerstva iz Kliničkog centra, dr Vesni Đokvučić, specijalistkinji ginekologije i akušerstva Opšte bolnice u Baru, dr Elviru Zvrku, specijalisti otorinolaringologije Kliničkog centra, dr Zoranu Terziću, specijalisti opšte, plastične i rekonstruktivne hirurgije Kliničkog centra, mr Jovanu Ivoviću, specijalisti urologije Opšte bolnice u Baru, dr Gordani Vukčević, specijalistkinji ginekologije i akušerstva Kliničkog centra, i mr Milovanu Radosavljeviću, specijalisti opšte hirurgije iz Opšte bolnice u Kotoru.

13. mart - RADNE POSJETE KOLAŠINU I MOJKOVCU Ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović i direktor Fonda za zdravstveno osiguranje dr Kenan Hrapović boravili su sa saradnicima 13. marta u radnoj posjeti opštinama i zdravstvenim institucijama u Kolašinu i Mojkovcu. Tom prilikom ministar se sastao sa predsjednikom Opštine Kolašin Darkom Brajuškovićem, a sastanak je upriličen i sa Menadžmentom

Doma zdravlja. Istog dana obavljen je i sastanak sa predsjednikom Opštine Mojkovac Dejanom Medojevićem, direktoricom Doma zdravlja - Mojkovac dr Ikonijom Minić, kao i sa Menažmentom Doma zdravlja - Mojkovac.

Ministar je prisustvovao uručenju donacije dvaju sanitetskih vozila Zavodu za hitnu medicinsku pomoć u Kolašinu, od strane Kompanije Telekom. Medijima su se tim povodom obratili ministar Radunović i izvršni direktor Telekoma Rudiger Šulc.

13. mart - JEDNODNEVNI SKUP O UPRAVLJANJU FINANSIRANJEM U ZDRAVSTVU Pomoćnik ministra zdravlja prim. dr Mensud Grbović i šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije Mina Brajović otvorili su 13. marta jednodnevni skup na temu „Upravljanje finansiranjem u zdravstvu kao podrška reorganizaciji pružanja usluga baziranoj na zdravstvenim centrima”. Skup je održan u Konferencijskoj sali hotela „Apart Premier” u Podgorici.

- Cilj ovog skupa, koji organizuje SZO Regionalna kancelarija za Evropu, preko svojih kancelarija u Crnoj Gori i Barseloni, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja Crne Gore, jeste predstavljanje mogućnosti i izazova u procesu reforme zdravstva, kao i pružanje preporuka u definisanju toka implementacije ’Strategije za optimizaciju sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite’ baziranih na relevantnim komparativnim iskustvima (Katalonija, Baskija, Slovenija, Andora…) - navodi se u Obavještenju Ministarstva o ovom skupu.

Kao dio podrške koju Svjetska zdravstvena organizacija pruža Crnoj Gori, ove aktivnosti se realizuju od 2010. godine, preko Kancelarije u Crnoj Gori i Kancelarije u Barseloni za jačanje zdravstvenog sistema. - U skladu sa potpisanim Dvogodišnjim sporazumom o saradnji za 2012-2013. godinu između Crne Gore i Svjetske zdravstvene organizacije, realizuju se aktivnosti fokusirane na politiku finansiranja u zdravstvu kao važne pretpostavke obezbjeđivanja univerzalne zdravstvene zaštite, a naročito na ublažavanje negativnih efekata finansijske krize u sektoru zdravstva i obezbjeđivanje finansijskih aranžmana usklađenih sa prioritetima zdravstvene zaštite i javnog zdravlja - navodi se u Obavještenju za medije.

14. mart - OBILJEŽEN SVJETSKI DAN BUBREGA U cilju obilježavanja Svjetskog dana bubrega, 14-og marta, u Crnoj Gori je održan niz aktivnosti. U okviru Radnosvečane konferencije „Zavještanje organa i transplantacija u Crnoj Gori - juče, danas, sjutra”, održane 14-og marta u Hotelu „Podgorica”, ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović održao je uvodno izlaganje na temu „Razvoj transplantacionih progama u Crnoj Gori”. Organizator skupa bilo je Crnogorsko društvo za donaciju tkiva i organa „Donor”.

U sklopu promotivnih aktivnosti Udruženja nefrologa Crne Gore i Udruženja studenata medicine MoMSIC, a pod pokroviteljstvom farmaceutske kuće Hoffman La Roche, na Trgu Republike u Podgorici održan je Flesh-mob performans u okviru kog su svi učesnici programa pomoću kišobrana oblikovali veliki bubreg. Cilj ove aktivnosti bio je da se skrene pažnja građana na rastući problem pojave bubrežnih oboljenja. - Svjetski dan bubrega je ustanovljen 2006.

godine, sa ciljem da skrene pažnju i podigne svijest građana na rastući problem bubrežnog obolijevanja, markira šećernu bolest i visok krvni pritisak kao glavne faktore rizika za hroničnu bubrežnu bolest, ohrabri sistemski skrining populacije u riziku od hronične bubrežne bolesti, kao i preventivna ponašanja, edukuje i angažuje stručnu i opštu javnost u cilju kontrole i redukcije epidemije hronične bubrežne bolesti - istaknuto je ovim povodom u Saopštenju prof. dr Marine Ratković, nacionalne koordinatorke za transplantacije i predsjednice Udruženja nefrologa Crne Gore.

14. mart - MINISTAR RADUNOVIĆ U POSJETI KLINIČKOM CENTRU Ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović obišao je sa saradnicima Klinički centar Crne Gore. Prilikom radne posjete realizovane 14-og marta, ministar Radunović je sa Menadžmentom Kliničkog centra posjetio Institut za bolesti djece, Kliniku za ginekologiju i akušerstvo, Angio salu Centra za radiološku dijagnostiku i Centar za kardiologiju. Nakon obilaska održana je i Konferencija za novinare.

19. mart - SIMPOZIJUM O AKUTNOM BOLU I GASTRIČNIM TEGOBAMA

U organizaciji Farmaceutske kompanije „Takeda” i veledrogerije „Glosarij”, DOO, 19. marta, u Hotelu „Podgorica” održan je simpozijum na temu „Akutni bol i gastrične tegobe kako odabrati pravu terapiju?”. Uvodnu riječ imala je mr ph.

Radmila Bajić-Sekulić, predstavnica Takede, a govorili su i dr Nataša Miketić i dr Brigita Smolović, sa Kliničkog centra Crne Gore, kao i prof. dr Miodrag Krstić, sa Kliničkog centra Srbije.

22-24. mart - ODRŽAN PRVI ANTIEJDŽING KONGRES Prvi antiejdžing kongres Crne Gore održan je 22-24. marta u Hotelu „Splendid” u Bečićima. Za njegovu organizaciju pobrinuli su se Udruženje dermatovenerologa Crne Gore i Udruženje dermatovenerologa Slovenije i Asocijacije za estetsku i kozmetsku dermatologiju Srbije. Ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović svečano je otvorio Kongres, a tom prilikom prisutnima su se obratile i predsjednica Udruženja dermatovenerologa Slovenije Tanja Planinšek-Ručigaj i predsjednica Asocijacije

39

srpske kozmetske i estetske dermatologije Ivana Binić. - Crna Gora kao malo tržište ipak predstavlja inspiraciju za velike gigante koji se bave antiejdžing programima, pa mi je posebno zadovoljstvo da Vas vidim večeras ovdje, jer pokazujete da naša država ima potencijala da ravnopravno prati ovu oblast, rame uz rame sa razvijenijim državama. Savremeni diktat što mlađeg izgleda prati i farmaceutska i kozmetička industrija, razvijajući stalno nove antiejdž preparate i programe. Ministarstvo zdravlja zdušno podržava sve vidove unapređenja kvaliteta, dostupnosti i efikasnosti u pružanju zdravstvenih usluga i zalaže se za uspostavljanje dobre funkcionalne povezanosti između mjera unapređenja zdravlja, primarne, sekundarne i tercijarne prevencije i savremenih metoda liječenja, koja neminovno dovodi do poboljšanja zdravstvenog stanja stanovništva Crne Gore i zadovoljnog pacijenta naveo je ministar Radunović u okviru svog izlaganja.

Pored velikog broja prezentacija stručnih predavača, Kongres su obilježili i satelitski simpozijumi i radionice. 23. marta Satelitski simpozijum o malignom melanomu održala je i Kompanija Hoffmann–La Roche. Predavanja o melanomu, diferencijalno dijagnostičkim nedoumicama, terapijskim protokolima, značaju multidisciplinarnog konzilijuma, kliničkim iskustvima u liječenju malignih melanoma u Crnoj Gori, te prvoj oralnoj ciljanoj terapiji za metastatski melanom, koju je patentirala ova kompanija, održali su: prof. dr Mirna Šitum, subspecijalista dermatološke onkologije, profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i načelnica referentne Klinike za kožu i spolne bolesti u Zagrebu, prim. dr med. sci. Nada Babović, subspecijalista onkolog, doktor medicinskih nauka i viši naučni saradnik, te načelnica Odjeljenja za melanome i sarkome na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije, i prof. dr Vladimir Todorović, subspecijalista onkolog, profesor na Medicinskom fakultetu u Podgorici i načelnik Odjeljenja za hemioterapiju na Klinici za onkologiju i radioterapiju u Kliničkom centru Crne Gore.

27. mart - PROMOCIJA ČASOPISA

U okviru promocije časopisa „Žena danas”, koji se bavi zdravstvenom zaštitom žena, ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović govorio je o značaju prevencije raka dojke i grlića materice. - Zdravstvena njega žena kao svoj primarni cilj i zadatak ima očuvanje i unapređenje zdravlja žene kroz vrlo kompleksan niz preventivno-promotivnih aktivnosti - naveo je on objašnjavajući potrebu za što efikasnijim sprovođenjem aktuelnih programa borbe za zdravlje žene u Crnoj Gori.

40

Promocija je održana 27-og marta u podgoričkom restoranu „New York”.

27. mart - POSTAVLJEN KAMEN TEMELJAC NOVE ZGRADE ZAVODA ZA TRANSFUZIJU KRVI

Ministar zdravlja Miodrag Radunović i direktor Direkcije javnih radova Žarko Živković postavili su 27-og marta kamen temeljac nove zgrade Zavoda za transfuziju krvi. Vrijednost novog objekta, bruto površine 2.945 m2, iznosi dva i po miliona evra, a rok izgradnje je godinu dana. Projekat, pod nazivom „Implementacija evropskog sistema transfuzije krvi u Crnoj Gori”, realizuje se kroz kofinansiranje Evropske delegacije i Ministarstva zdravlja. Izvođač radova je IGP „Fidija” iz Podgorice.

Nova zgrada nalaziće se u krugu Kliničkog centra Crne Gore, iza stare Medicinske škole. - Ministarstvo zdravlja je prepoznalo suštinu i važnost problematike transfuzije krvi, pa je s tim u vezi odlučeno da se obezbjeđenju sigurne krvi, dodijeli pečat ’nacionalni interes’ koji, uostalom, i zaslužuje - rekao je ovom prilikom ministar zdravlja.

28. mart - OTVORENA ADAPTIRANA POLIKLINIKA KLINIČKOG CENTRA CRNE GORE

Premijer Milo Đukanović otvorio je 28. marta adaptiranu i savremeno opremljenu Polikliniku Kliničkog centra Crne Gore.

Adaptacija i opremanje ukupno je koštala 1.270.000 eura, a oko 80 odstosredstava obezbijeđeno je putem donacija.Osim novih medicinskih aparata Poliklinika je opremljena informacionom tehnologijom, koja će omogućiti centralno zakazivanje pregleda

i dijagnostičkih procedura.

Adaptacija Poliklinike, istakao je premijer Đukanović, je još jedan značajan korak na putu unapređenja zdravstvene zaštite i doprinos kvalitetnijem pružanju tih usluga građanima Crne Gore.

Poliklinika Kliničkog Centra Crne Gore dobila je novo ruho. Adaptirano je 63 ambulante i kompletan dijagnostički prostor, koji su opremljeni savremenim medicinskim aparatima i novom informacionom tehnologijom, zahvaljujući kojoj će se ubuduće centralizovati zakazivanje specijalističkih pregleda i dijagnostičkih procedura. Pacijenti iz čitave Crne Gore kojima bude trebao pregled u Poliklinici, više neće morati da putuju kako bi zakazali pregled ili snimanje Direktor Klinićkog centra dr Milan Mijović,podsjetio je da je ta ustanova urađena davne 1974. godine, te da od tada ima isti izgled, kapacitet i funkciju. - U Kliničkom centru se godišnje hospitalno zbrine oko 35.000 pacijenata, uradi oko milion i po ambulantnih pregleda i dijagnostičkih procedura.

Povećanje broja stanovnika Glavnog grada, poboljšanje dijagnostike i uvođenje novih metoda zahtijevaju novi kadar, opremu i organizaciju. U skladu sa strateškim planovima Ministarstva i Fonda zdravstva, menadžment Kliničkog centra je prepoznao uska grla i slabe tačke ustanove i pokrenuo niz projekata da bi se poboljšali uslovi i podigao nivo usluga. Prvi i najveći projekat

je Poliklinika, kao najznačajniji segment ambulantnog rada i dijagnostike u crnogorskom zdravstvu.

28. mart - SKUP O LIJEČENJU METASTATSKOG KARCINOMA DOJKE 28-og marta, u Podgorici realizovano je stručno predavanje na temu „Mjesto nove terapije u liječenju metastatskog HR+ karcinoma dojke”. Prim. dr Jadranka Lakićević, govorila je o liječenju pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke u Klinici za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore, a tema prim. dr Ljiljane Stamatović, sa Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, bila je „Kako odabrati pacijentkinju za novu terapiju”. Za organizaciju skupa bila je zadužena kompanija Novartis.

29. mart - ARTERIJSKA HIPERTENZIJA - TEMA EDUKATIVNOG SKUPA U organizaciji kompanije „Sanofi Aventis”, DSD, 29-og marta je održan je stručni skup o arterijskoj hipertenziji. Na sastanku u podgoričkom hotelu „Ramada” govorili su: prof. dr Aneta Bošković, sa Klinike za kardiologiju Kliničkog centra Crne Gore (Preporuke za tretman arterijske hipertenzije), doc. dr Nebojša Tasić, sa Instituta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje” (Antiaterosklerotsko liječenje hipertenzije i mr dr Nebojša Bulatović, sa Klinike za kardiologiju Kliničkog centra Crne Gore (Mjesto fenofibrata u savremenoj terapiji hiperlipidemija).

Obavještavamo Vas da će Preventivno-edukativni centar Podgorica u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma, Nacionalnom turističkom organizacijoma, Društvom ljekara Crne Gore, Udruženjem privatnih doktora stomatologije, Medical i SPA asocijacijom i TA Montenegro Tourist Service, a u skladu sa ciljevima koji se odnose na unapređenje i promociju zdravlja i zdravstvenog sistema Crne Gore organizovati

Prvu konferenciju zdravstvenog turizma Crne Gore sa međunarodnim učešćem od 10 do 12 maja 2013.g. u Hotelu M Nikić u Podgorici Konferencijom želimo da, na sveobuhvatan način, po prvi put predstavimo Crnu Goru kao značajnu destinaciju na mapi Svjetskog zdravstvenog turizma. Želimo da povežemo pružaoce zdravstvenih usluga iz Crne Gore sa stranim pacijentima, obezbjeđujući im visokokvalitetne zdravstvene usluge uz odmor i rekreaciju dostupnu u našoj zemlji.

Konferencija je namijenjena doktorima medicine i stomatologije (skup će biti akreditovan od strane Ljekarske Komore Crne Gore), menadžerima privatnih i javnih zdravstvenih ustanova, banjsko-klimatskih liječilišta, predstavnicima turističkih agencija, hotelijerima, avio i ostalim prevoznicima, predstavnicima lokalnih turističkih organizacija, menadžerima farmaceutskih kompanija, predstavnicima osiguravajućih kuća, investitorima i ostalima zainteresovanim za ovu neiskorištenu i vrlo potencijalnu granu.

Više informacija o Konferenciji možete dobiti na: web: www.netordinacija.me, e-mail: info@netordinacija.me tel: 069 245 771

Predsjednik Organizacionog odbora Dr Mirko Mikić

DOM ZDRAVLJA “BOŠKO DEDEJIĆ” MOJKOVAC

Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja ,,Boško Dedejić” u Mojkovcu konstituisana je za potrebe građana Opštine Mojkovac, kao jedina zdravstvena ustanova u kojoj se pružaju usluge po modelu primarne zdravstvene zaštite. Dom zdravlja je smješten u zgradi od 2.815 m2, a otvoren je 1972. godine.

Zdravstvena zaštita prije izgradnje novog Doma zdravlja pružana je u Zdravstvenoj stanici, od 1953. godine. Danas naša ustanova zapošljava 75 radnika, od čega je 58 medicinskih i 17 nemedicinskih. Organizacija rada sprovedena je u skladu sa reformom primarne zdravstvene zaštite.

U Domu zdravlja radi 5 timova izabranih doktora za odrasle, jedan tim izabranih doktora za djecu (planirano dva) i jedan tim izabranog doktora za žene. Trenutno su na specijalizaciji po jedan doktor pedijatrije i interne medicine. Izabrani doktor, specijalista urgentne medicine, završio je dospecijalizaciju iz porodične medicine.

Prema Pravilniku, uspješno rade i ostali organizacioni djelovi naše ustanove. Centri za podršku su: Centar za plućne bolesti i tuberkulozu, gdje ordinira jedan specijalista pneumoftiziolog, i Centar za mentalno zdravlje, ordinira jedan specijalista neuropsihijatrije. Rendgenološka i ultrazvučna dijagnostika obavljaju se uz koordinaciju specijaliste radiologa iz Bijelog Polja

42

Direktorica Minić, dr Ikonija

(radiolog Doma zdravlja nalazi se na specijalizaciji). Centar za laboratorijsku dijagnostiku radi uz koordinaciju specijaliste kliničke biohemije iz Bijelog Polja (specijalista kliničke biohemije iz Doma zdravlja nalazi se na specijalizaciji). Postoji i Centar za

prevenciju, u kojem su po prvi put organizovana savjetovališta i to: Savjetovalište za mlade, Populaciono savjetovalište i Savjetovalište za reproduktivno zdravlje.

U okviru Doma zdravlja organizovane su jedinice za podršku timovima izabranih doktora koje čine: Jedinica za patronažu, Jedinica za fizikalnu terapiju i Jedinica za sanitetski prevoz.

Stacionar sa porodilištem organizovan je kao specifičnost Doma zdravlja, (Interno odjeljenje, sa 12 kreveta i Porodilište, sa 3 kreveta), što se pokazalo kao potreba, posebno za stanovništvo sjevernih krajeva naše zemlje. Pružanje usluga organizovano je i u ruralnim predjelima, u okviru patronažne službe i punktova Polja, Prošćenje, Lepenac, Žari i Štitarica.

Domu zdravlja odobrena je samo Ambulanta interne medicine, sa sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite.

Pored primarne zdravstvene zaštite, Menadžment Doma zdravlja godinama je iz sopstvenih sredstava organizovao rad specijalističkih ambulanti: ortopedije, hirurgije, urologije, otorinolaringologije, oftalmologije, neurologije, radiologije, fizijatrije i mikrobiologije. Novom organizacijom, nastavkom reforme zdravstvene zaštite i stvaranjem medicinskih centara, specijalističke ambulante su organizovane kroz dopunski rad u matičnim ustanovama.

U Domu zdravlja je afirmisan rad zaštitnika prava pacijenata, ali do sada nije bilo prigovora na rad osoblja naše ustanove.

Zaposleni radnici nose ID kartice. Kontinuirano se prati kvalitet zdravstvene zaštite i pruženih usluga.

Menadžment Doma zdravlja je zajedničkim naporom Fonda za zdravstveno osiguranje i Ministarstva zdravlja izvršio renoviranje objekta i tako je omogućeno organizovanje rada timova izabranih doktora sa svim pratećim organizacionim jedinicama. Intenzivno se radi na nabavci nove opreme za pojedine službe. Iz sredstava sakupljenih od humanih ljudi nabavljen je savremeni šestokanalni EKG aparat. Ulaže se u nabavku i servisiranje postojeće opreme.

Jedinica za fizikalnu terapiju je novina na primarnom nivou, pa je savremenom opremom omogućeno pružanje usluga i u toj oblasti.

Jedinici za sanitetski prevoz ove godine su kupljeni po jedan novi putnički i sanitetski automobil.

Donacije: medicinska oprema - Ljekari svijeta - Grčka.

U 2003. godini Vlada Japana je donirala reanimobil. U 2010. godini, u okviru programa humanitarne pomoći Komande američkih vojnih snaga u Evropi (EUCOM) 2010. godine, 15 pripadnika Inženjerskog bataljona Avijacije SAD, učestvovalo je u renoviranju Doma zdravlja u Mojkovcu. Uloženo je više od 160 000,00 dolara za ugradnju kompletne PVC stolarije, kompletno renoviranje fasade demitom i izgradnju rampi koje su po svim evropskim standardima prilagođene potrebama invalidnih lica. Privatna firma „SARŽ” iz Budve donirala je ogradu za rampu.

Nakon pedeset godina rada ove ustanove objavljena je monografija rada i razvoja zdravstvene službe - ,,Zdravstvena služba Mojkovca 19532003”, iz pera dr Todora Bakovića. U knjizi se sa posebnom pažnjom govori o svim medicinskim i nemedicinskim radnicima koji su radili i svoj život posvetili prevenciji, borbi protiv bolesti i očuvanju zdravlja građana Opštine Mojkovac.

U januaru 2013. godine dobijena je donacija - mamograf, od Turske agencije „TIKA”, što će omogućiti pravovremenu dijagnostiku i prevenciju karcinoma dojke. S obzirom na to da je iz Doma zdravlja otklonjen stari rendgen-aparat za radioskopiju, mamograf je postavljen u postojeći prostor koji je bio izgrađen po standardima za zaštitu životne sredine.

U narednom periodu neophodno je izmijeniti način zagrijavanja prostora Doma zdravlja, te postojeće termoakomulacione peći poslije 40 godina rada, zamijeniti savremenim sistemom za centralno grijanje.

Za zdravstvenu zaštitu građana Mojkovca bilo bi neophodno izgraditi novi prostor za hitnu medicinsku pomoć, uz angažman svih struktura društva. Tako bi postojeći prostor koji koristi Zavod, koji je neadekvatan za tu službu, bio ustupljen jedinici za intervencije i procedure timova izabranih doktora.

Stambena i kadrovska politika koja je vođena u našoj ustanovi bila je primjer kako je obezbjeđivan i zadržavan kadar u Opštini. Nadamo se da će osnivanjem Stambene zadruge biti nastavljen taj pozitivni trend.

Omogućeno je obavljanje pripravničkog staža za doktore medicine i medicinske tehničare. Nastavljeno je sa edukacijom i doedukacijom zdravstvenih radnika.

Možemo se pohvaliti izuzetnom saradnjom Doma zdravlja sa Ministarstvom zdravlja, Fondom zdravstvenog osiguranja i lokalnom upravom, što bi nam i u budućnosti predstavljalo osnovu za dobru organizaciju zdravstvene zaštite u Opštini Mojkovac.

Direktorica Minić, dr Ikonija

43

Povodom 50 godina Kompanije „Hoffmann–La Roche” u onkologiji, pokrenut niz stručnih skupova

TEŽITI POBOLJŠANJU KVALITETA ŽIVOTA ONKOLOŠKIH PACIJENATA U nizu edukativnih obraćanja javnosti upriličenih povodom 50 godina doprinosa Kompanije Hoffmann–La Roche u onkologiji, 6-og marta je održan stručni skup pod nazivom Holistički pristup u liječenju onkoloških pacijenata. U prisustvu predstavnika najistaknutijih resora medicinske struke, u podgoričkom hotelu Ramada razmatran je značaj sprovođenja suportivne i palijativne terapije u kompleksnom pristupu liječenju onkoloških pacijenata. U okviru toga bilo je riječi o antianemijskoj i antiemetogenoj terapiji, te prevenciji neutropenije, patoloških fraktura i hiperkalcemije uzrokovane koštanim metastazama.

Moderator sastanka bila je prim. dr Jadranka Lakićević, sa Klinike za onkologiju i radioterapiju, a predavači su bili i: dr

44

Anka Popović, dr Nevenka Lukovac-Janjić i dr Milan Sorat. U ime organizatora, kompanije Hoffman-La Roche, prisutnima se obratio i dr Miloš Ičević.

Postoji mnogo toga što se može učiniti Upozoravajući na podatak da u ovom trenutku oko 15 miliona osoba u svijetu boluje od karcinoma, te da je liječenje malignih bolesti danas značajno produžilo život, sa jedne strane, ali i vrijeme tokom kojeg pacijenti mogu da pate od distresne simptomatologije, prim. dr Jadranka Lakićević, ukazala je na neke važne segmente borbe za poboljšanje kvaliteta života takvih

Prim. dr Jadranka Lakićević

Suportivna terapija u onkologiji predstavlja više od liječenja fizičkih simptoma bolesti i neželjenih efekata antikancerskog tretmana, jer obuhvata i psihološku i socijalnu podršku, kao i rehabilitaciju, podrazumijevajući holistički, interdisciplinarni pristup oboljelom i timski rad. Cilj nam je da organizacijom ovog predavanja, svi skupa, pružimo kvalitativno novu dimenziju našem odnosu prema onkološkim pacijentima - prim. dr Jadranka Lakićević.

pacijenata. - Najvažnije jeste izliječenje, kad god je to moguće, a kad nije moguće, onda je važno produženje života i održanje kvaliteta života koje se odnosi na različite aspekte, koje obuhvata različita polja koja su prije svega usmjerena na kupiranje neželjenih efekata liječenja, a odnose se i na socijalni, funkcionalni i emocionalni status oboljelih - objasnila je ona.

Posebno se obraćajući zdravstvenim radnicima iz oblasti primarne zdravstvene zaštite, koji, po njenoj ocjeni, nose veliki dio tereta suočavanja sa tegobama pacijenata koji se bore se karcinomom, dr Lakićević je skrenula pažnju na osnovne premise dobre suportivne i palijativne njege kako ih definišu međunarodno relevantna udruženja. Suportivna terapija ublažava simptome i komplikacije same bolesti, prevenira ili ublažava toksičnost tretmana, hemioterapije prije svega. - Ima zadatak da pacijentima olakša da bolje podnesu specifično onkološko liječenje i ultimativno - da imaju veći benefit od tog tretmana.

Ona je, takođe, usmjerena na olakšavanje emocionalnih problema, a predstavlja i pomoć onima koji su završili liječenje i njihovu rehabilitaciju, odnosno vraćanje u normalne životne tokove, što je prije moguće i što je moguće na optimalniji način - navodi dr Lakićević. Adekvatna podrška pacijentu neophodna je u svim fazama bolesti.

Pozivajući se na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, dr Lakićević je istakla da u domenu sprovođenja palijativnog zbrinjavanja cilj je suzbijanje simptoma kod pacijenta koji više ne odgovara na liječenje, te postizanje njegovog najvećeg mogućeg kvaliteta života, ali i njegove porodice. U vezi sa ovim, veoma je važno dati i pravi podatak o bolesti. - Mislim da danas svi možemo i umirućem pacijentu da kažemo da postoji toliko toga što još uvijek možemo učiniti, a to znači osloboditi ga svih onih tegoba koje se javljaju u završnim danima života, i to jeste naš zajednički cilj: da otvoreno pričamo o bolesti, umiranju, o onome što želi umirući bolesnik, koje su njegove potrebe i koje su potrebe njegove porodice - kaže dr Lakićević.

Bolesniku koji pati od hronične bolesti potrebno je blagovremeno pružiti pomoć u savlađivanju simptoma koji otežavaju bolest. Dr Lakićević je skrenula pažnju na: bol, anksioznost, stres, anemiju (više od 50% bolesnika s karcinomom ima anemiju), sindrom neuobičajenog umora - fatig, dispneu, kašalj, kancersku anoreksiju, kaheksiju, gubitak težine, neutropenijsku groznicu, mučninu i povraćanje, gastrointestinalne opstrukcije, depresiju, seksualne poremećaje, Damoklov sindrom...

Posebna poruka ovog izlaganja bila je da zdravstveni radnici treba da znaju da kvalitet života nema isto značenje kod bolesnika sa malignitetom kao u ostaloj populaciji. Za one koji su izliječeni, on jednostavno više nikad nije isti nakon izlječenja.

Neutropenije i benefit primjene faktora stimulacije granulocita Prirodu neutropenije, kao stanja koje se susreće ne samo kod pacijenata koji pate od karcinoma, već i kod svih onih sa smanjenim brojem leukocita i neutrofila, na skupu u Podgorici prisutnima je pojasnila dr Anka Popović, internista hematolog Kliničkog centra Crne Gore. Polazeći od objašnjenja koja su se odnosila na prirodu leukocita, bijelih krvnih zrnaca kojih u jednom litru zdrave odrasle osobe postoji 4-10 milijardi a čiji

45

životni vijek prosječno traje 5 dana, dr Popović je objasnila da treba razlikovati neutropeniju, kao stanje pri kom se konstatuje smanjenje broja neutrofila - što je samo jedna podvrsta ovih krvnih ćelija, i leukopeniju - nedostatak leukocita. Kod pacijenta se neutropenija može konstatovati ako je broj neutrofila manji od 2.000 po mm3, a o leukopeniji je riječ ako je broj leukocita manji od 4.000 po mm3. - Podložnost infekcijama naglo raste kada broj neutrofila padne ispod 1.000 po mikrolitru, a ono što treba zapamtiti je to da kada je njihov broj manji od 200 po mikrolitru potpuno izostaje reakcija našeg organizma, odnosno organizam je u jednoj potpunoj anergiji i nije uopšte u stanju da isformira jedan zapaljenjski lokalni proces - navodi dr Popović.

Uzroke neutropenije, po riječima dr Popović, predstavljaju smanjenje proizvodnje, periferna destrukcija, i nakupljanje neutrofila na periferiji (prolazna neutropenija). Smanjena proizvodnja neutrofila javlja se, svakako, usljed primjene određenih ljekova - u prvom redu citostatika, ali i nekih antibiotika, diuretika, antitiroidnih ljekova, analgetika… Objašnjavajući način funkcionisanja ljekova koji dovode do pada parametara u krvnoj slici, autorka ovog izlaganja posebno je istakla benefit primjene rekombinantnog stimulišućeg faktora granulocitopoeze. Princip djelovanja ovog citokina zasniva se na podsticanju progenitorskih ćelija hematopoeze na nivou koštane srži, ali i u perifernoj krvi.

- Potencijalni benefit korišćenja faktora stimulacije granulocitne loze iz perspektive pacijenta je skraćeno trajanje neutropenije koje dovodi do manje komplikacije same neutropenije, čini kvalitet života pacijenta znatno boljim, značajno

46

smanjuje muskuloskeletni bol, noćno znojenje, skraćenje hospitalizacije i takvi pacijenti su psihofizički mnogo stabilniji i spremniji da se nose sa bolešću i njenim komplikacijama - navodi ona.

Liječenje anemije indukovane hemioterapijom Liječenje anemije predstavlja još jedan u nizu zadataka koji stoje pred ljekarom koji prati onkološkog pacijenta na hemioterapijskom liječenju. Multifaktorski uslovljene, one, po riječima dr Jadranke Lakićević, ne samo što negativno utiču na kvalitet života oboljelih od maligniteta nego uzrokuju i hipoksiju, koja vodi do hemio- i radiorezistencije tumora, sa jedne strane, a sa druge, do deficijentne apoptoze i angiogeneze, što dovodi do progresije bolesti i negativnog uticaja na prognozu i preživljavanje.

Korekcija anemije determinisana je njenim uzrokom, a često zahtijeva i transfuzije, koje su povezane sa brojnim nepogodnostima - akutnim i odloženim. S tim u vezi, dr Milan Sorat, sa Klinike za onkologiju i radioterapiju, govorio je o liječenju anemije indukovanom hemioterapijom, lijekovima koji indukuju eritrocitopoezu - eritropoetinima.

Ukazujući na standarde po kojima normalna oksigenacija organizma treba da bude viša ili jednaka od 11 grama po decilitru, te da blaga anemija ima granice 9,5 do 10,9 g/dl, umjerena 8-9.5, teška od 6.5-7.9, a životno ugrožavajuća ima manje vrijednosti od ovih, dr Sorat je naveo da kod osoba sa malignitetom postoji visoka prevalencija ove pojave, bez obzira na lokalizaciju maligne bolesti. Anemije kod njih nastaju kao produkt

uticaja rasta tumora, njegove infiltracije u koštanu srž, oštećenja bubrega, poremećaja metabolizma gvožđa i vitamina, a najbitinji faktor je mijelosupresivno dejstvo hemio- i/ili radioterapije. Ona dovodi do smanjenja kognitivnih funkcija i depresije, tahikardije i opšte slabosti, umora i slabljenja srčane funkcije, može imati efekte na zdravlje kože, smanjenu perfuziju i poremećaj funkcije bubrega, a može izazvati imunodeficijenciju. - Iz perspektive bolesnika, on ima opštu slabost, malaksalost i umor, što za njih predstavlja veći problem nego sama bol koju mi kao ljekari smatramo da je na prvom mjestu remećenja kvaliteta života. Neki naučnici su dokazali da hipoksija izazvana anemijom dovodi do hemio- i radiorezistencije i genetske nestabilnosti tumora, usljed čega dolazi do izostanka apoptoze, ali i povećanja angiogeneze i brze progresije bolesti - objasnio je dr Sorat.

Poseban problem predstavlja nedovoljno prepoznata potreba za liječenjem anemije. Prema podacima iz istraživanja koja su tokom 2004. godine obavljena u 24 zemlje Evrope, na uzorku od oko 15.000 pacijenata, a na koje se pozvao dr Sorat, ustanovljeno je da čak 61 % i više malignih pacijenata nije liječeno od anemije. 15% je liječeno transfuzijama, oko 6.5% gvožđem, a eritropoetinom 17.4%. - Oko 2/3 zemalja nema adekvatnu transfuziju, pa se često primjenjuju nekompatibilne doze krvi. 13 miliona doza krvi nije testirano na HIV, HCV i HBV viruse, a problem je i nedostatak krvi u svijetu - oko 7 miliona litara krvi. Kao osnovni nedostatak terapije transfuzijom on ističe to što njome nije dugotrajno riješen anemijski sindrom, tako da se pokazuje potreba za traženjem terapije koja dugotrajno rešava problem anemije uz manje rizika i neželjenih efekata. - Primjena eritropoetina kao jednog od vidova liječenja predstavlja lagani i trajni porast hemoglobina kod onkoloških pacijenata - kaže dr Sorat.

Eritropoetin, kao hormon glikoproteinske strukture koji stimuliše eritrocitnu proliferaciju i maturaciju, a smatra se standardom njege. Od 1993. kada se krenulo sa primjenom ovog vida terapije, studije su dokazale njegov značajan uticaj na povećanje kvaliteta života pacijenta i smanjenje potrebe za transfuzijom krvi kod više od 90% bolesnika.

Tretman pacijenata sa koštanim metastazama „Odabir bisfosfonata za tretman pacijenata sa koštanim metastazama, bila je još jedna od tema ovog skupa, o kojoj je govorila prim. dr Jadranka Lakićević. - Koštane metastaze predstavljaju katastrofalne komplikacije ne samo zbog bola koji uzrokuju, preloma nakon trivijalnih povreda, kompresivnih sindroma kičmene moždine i hipokalcemije, nego zato što ukazuju da je maligna bolest neizlječiva - navela je ona. Najčešće se javlja kod multiplog mijeloma (70-95%), nešto rjeđe kod karcinoma dojke i prostate (65-75%) i karcinoma pluća (30-40%), a od komplikacija se najčešće prezentuju kao bol, patološke frakture i hiperkalcemija.

Najčešće lokalizacije su kičmeni stub, kosti karlice i rebara, lobanje, rameni pojas i duge kosti donjih ekstremiteta.

Bisfosfonati su grupa ljekova koja tokom posljednjih 15 godina predstavljaju standard liječenja hiperkalcemije

uzrokovane malignitetom, a to je, kako je istakla dr Lakićević, jedno od najurgentijih stanja u onkologiji. Značajno su poboljšali ishod bolesti onkoloških bolesnika sa koštanim metastazama, jer, sa jedne strane, dovode do oslobađanja od bola, a dugoročno do prevencije koštanih događaja.

Stručne preporuke u vezi sa primjenom pojedinih klasa bisfosfonata i evaluacija sigurnosnog profila činile su još jedan koristan dio ovog izlaganja.

Mučnina i povraćanje tokom antikancerskog liječenja Mučnina i povraćanje, kao neželjeni efekti specifičnog antikancerskog liječenja, bili su tema predavanja dr Nevenke Lukovac-Janjić, sa Klinike za onkologiju i radioterapiju. - Samo povraćanje tokom hemoterapije i radioterapije nastaje oslobađanjem neurotransmitera: serotonin, histamnin, dopamin, acetil-holin, kao i supstance P iz ćelija koje su osjetljive na prisustvo toksina u krvi i likvoru a locirane su u produženoj moždini i intestinalnoj mukozi - objasnila je ona. Ove komplikacije mogu biti akutne prirode, nastale u toku davanja ili prva 24 časa nakon hemoterapije, mogu biti odloženi (kada obično nijesu tako ozbiljni kao akutno povraćanje) i anticipatorno, što je slučaj kod pacijenata koji imaju psihološku barijeru ka primanju terapije, što se ispoljava prije početka tretmana. - Dokazano je da žene češće povraćaju nego muškarci, da mlađi pacijenti nešto češće povraćaju nego stariji, da alkoholičari bolje tolerišu hemoterapiju i radioterapiju i da pacijenti koji su ranije u životu povraćali, bilo kao kinetoza, bilo kao povraćanje u sklopu neke druge bolesti, češće povraćaju i kada primaju hemoterapiju i zračnu terapiju - kaže dr Lukovac-Janjić.

U zavisnosti od toga u kojoj mjeri izazivaju navedene neželjene reakcije, hemoterapeutici imaju visok, umjeren, nizak i minimalan rizik, pri čemu kod onih visokog rizika čak i više od 90% pacijenata reaguje mučninom i povraćanjem, kod umjerenih to vrši 30-90% pacijenata, kod ljekova niskog rizika 10-30%, a minimalni rizik imaju ljekovi koji kod manje od 10% pacijenata izazivaju ove posljedice.

Poseban problem koji stoji pred ljekarom predstavlja činjenica da je baš zbog ovakvih neželjenih reakcija motivacija za liječenjem smanjena, a kvalitet života pacijenata biva dodatno narušen. - Treba liječiti pacijenta, ohrabriti ga. Mi prije nego što damo pacijentu hemoterapiju iznesemo, naravno, najčešća neželjena dejstva. Oni su obaviješteni o tome, znaju šta ih čeka i uz naš suport to može da prođe kao jedna fina priča - poručila je dr Lukovac-Janjić. Detaljno prikazujući aktuelne vodiče za prevenciju akutne mučnine i povraćanja poslije primjene hemioterapije sa različitim emetogenim potencijalom, kao i radioterapije, dr Lukovac-Janjić je dala i pregled trenutno dostupnih antiemetika.

A. Radanović

47

Mart - mjesec borbe protiv kolorektalnog karcinoma

ZAJEDNO MOŽEMO

Piťe: dr Nikoleta Sjekloća, Hoffmann La Roche

8 miliona smrtnih sluÄ?ajeva godiĹĄnje ĹĄirom svijeta uzrokovano je razliÄ?itim vrstama kancera. Ĺ ta to jednu ćeliju podstakne da iz svoje harmoniÄ?ne Ĺživotne koloteÄ?ine upadne u neobuzdani Ĺživotni ciklus i postane maligna, uveliko je i danas nepoznanica. Da li smo u trci sa vremenom koju nam svakodnevno nameće Ĺživot u savremenom industrijalizovanom druĹĄtvu, poÄ?eli gubiti bitku za zdravlje? Pitanja se mogu nizati u nedogled.

Ono ĹĄto je poznato, to su surovi podaci koji nas svake godine suoÄ?avaju sa realnoťću visokog broja oboljelih i umrlih od razliÄ?itih tipova kancera.

t 6 SFHJPOV $FOUSBMOF J *TUPĘŠOF &WSPQF CSPK HPEJĂ?OKF novodijagnostifikovanih pacijenata oboljelih od razliÄ?itih vrsta kancera iznosi 983.400.

t 6UWSÿFOP KF EB KF SJ[JL [B PCPMJKFWBOKF PE LBODFSB QSJKF 75-e godine dvostruko veći kod muťkaraca (27%), nego kod Şena (18%).

t 1SPDKFOKVKF TF EB V SFHJPOV $FOUSBMOF J *TUPĘŠOF &WSPQF od razliÄ?itih vrsta kancera godiĹĄnje umre 626.000 osoba.

t 3J[JL [B VNJSBOKF PE LBODFSB CJMP LPKF WSTUF QSJKF F godine, gotovo dvostruko je veći kod muťkaraca (19.4%) nego kod Şena (10.1%).

6 DJMKV QPEJ[BOKB TWJKFTUJ HMPCBMOF QPQVMBDJKF P [OBĘŠBKV PĘŠVWBOKB J VOBQSFĂżFOKB [ESBWMKB V TQSFĘŠBWBOKV OBTUBOLB NBMJHOJI

48

U istraživanjima koja se na raznim vrstama malignih tumora sprovode decenijama unazad, posebno mjesto pripada sve snažnijoj farmaceutskoj industriji. Među brojnim kompanijama koje se decenijama nadmeću da svojim saznanjima pomognu pacijentima koji boluju od različitih vrsta kancera, nesumnjivo najuzvišenije mjesto pripada Farmaceutskoj kući Hoffmann La Roche. Naša kompanija najveći je inovator u oblasti onkologije, te sa velikim brojem efikasnih proizvoda, apsolutni lider u ovoj oblasti u svijetu. Za 50 godina aktivnog prisustva u onkologiji, Roche je svojim revolucionarnim otkrićima zaista napravio prekretnice i izmijenio tradicionalne terapijske paradigme u oblasti liječenja mnogih maligniteta.

Otkrićem prvih hemioterapijskih agenasa, a zatim njihovim usavršavanjem do jednostavnih, moćnih, pacijentu prijemčivih hemioterapeutika, Roche je postavio temelje savremenog liječenja u onkologiji.

Inovativnim suportivnim terapijskim agensima, decenijama unazad naša kompanija osigurava sve bolji kvalitet života najugroženijoj populaciji - onkološkim pacijentima.

Kao rezultat višedecenijske igre nadmudrivanja istraživačkog uma osnaženog savremenom tehnologijom i plahovite naravi maligne ćelije, Roche je prije dvije decenije proizveo i prvi ciljani biološki antikancerski lijek. Ovim, za čovječanstvo velikim korakom, otvoreno je sasvim novo poglavlje u liječenju maligne bolesti.

Mislima uvijek ispred, a inovacijama u korak sa potrebama pacijenata, spremni na nove naviruće izazove, uvijek sa posebnim osjećajem za potrebe zajednice, Farmaceutska kuća Hoffmann La Roche nakon 50 godina nastavlja da predvodi svijet u borbi protiv maligne bolesti.

bolesti, značaju njihovog ranog otkrivanja i pravovremenog i adekvatnog liječenja; svim vrstama malignih tumora posvećen je makar jedan dan ili čak čitav mjesec u godini. Mjesec mart se svake godine obilježava kao mjesec borbe protiv kolorektalnog karcinoma.

Kolorektalni karcinom je treći po učestalosti maligni tumor kod osoba oba pola - sa 130.000 godišnje oboljelih na teritoriji Centralne i Istočne Evrope i oko 81.800 smrtnih slučajeva godišnje. Petogodišnja stopa preživljavanja oboljelih od kolorektalnog karcinoma na ovoj teritoriji procijenjena je na 13.4%.

Mjesec mart idealna je prilika da se skrene pažnja i javnost podstakne na razmišljanje o ovoj bolesti i potencijalnom doprinosu zajednici u istom pravcu. Rad na osvješćavanju individue po pitanju sopstvenog zdravlja, čini se nimalo lakim zadatkom.

Pored awareness kampanja, koje se širom svijeta sprovode u cilju globalnog podizanja svijesti o ovoj bolesti, najveći doprinos rješavanju ovog problema u našoj državi neosporno daje zdravst-

veni sistem - organizovanim skriningom. Obuhvat što većeg broja stanovnika ovim programom, naročito rizične populacije, osnov je ranog otkrivanja i adekvatnog praćenja ove bolesti.

Prostor za napredak uvijek postoji. U skladu sa time, još uvijek nedovoljno razvijeni ili neadekvatno formulisani potencijali za unapređenje brige o populaciji ugroženoj ovom bolešću svakako postoje. Formiranje udruženja pacijenata oboljelih od kolorektalnog karcinoma, Nacionalnog registra bolesti, usavršavanje skrining programa, stalni rad na edukaciji pacijenata i ljekara, samo su neki od bitnih aspekata u brizi o oboljelima, sa kojima treba aktivno raditi.

Onoliko dugo koliko traju napori istraživača širom svijeta da spoznaju i one najfinije mehanizme u jednoj ćeliji koji je čine savršeno funkcionalnom osnovnom jedinicom čovjekovog bića, toliko dugo traju napori na konačnom dobijanju odgovora na pitanje šta je uzrok promjene koja će učiniti da jedna ćelija promijeni svoj fiziološki put i postane uzrok kraha ljudskog organizma.

49

Poznati i zdravlje: MARINA BANOVIĆ-DŽUVER, modna kreatorka

SVIJETU PREDSTAVLJAM

INTERESANTNE PRIČE Dizajnirajući modne kolekcije koje su imale prilike da budu predstavljene u najvažnijim svjetskim centrima mode, Marina Banović-Džuver dokazala je da se i te kako isplati ulagati trud u ono što volite. Idući u susret jubilarnoj desetogodišnjici profesionalnog rada, ona je svoje modele promovisala na prezentacijama kao što su Royal Fashion, Fashion Connection i sl., a na Miami Beach International Fashion Weeku 2012. njena kolekcija proglašena je pobjedničkom. Modeli u kojima žena, kako je tada ocijenjeno, blista kao zvijezda na noćnom nebu, kreirani su kao originalan spoj visoke elegancije i nezaobilaznih etno elemenata.

Preverova priča, Crnogorska razglednica, Jelena od Savoje, Bijela kolekcija, Rusija, Al’ je đavo, ali su mađije i mnoge druge kolekcije čine dio ovog jedinstvenog umjetničkog izraza. Manekenke Nataša Đurović i Marija Mićunović najčešće su nosile modele koje je kreirala ova umjetnica.

Pored modnog dizajna, Marina se bavi i profesurom, predajući stručne predmete u jednoj podgoričkoj srednjoj školi.

Majka je dvoje djece petnaestogodišnjeg Nikole i petomjesečne Jane.

Kako izgledaju Vaše trenutne aktivnosti u vezi sa dizajniranjem?

U ovom trenutku kao da pravim pauzu što se tiče nekih velikih projekata. To je zato što mi je prošla godina zaista bila radna, koja je na kraju i krunisana priznanjima. U planu je jedna prezentacija koja će u junu obilježiti 10 godina od prve samostalne kolekcije, kao i 20 godina nekih mojih prvih koraka u bavljenju ovim poslom.

Da li će izložba biti tematska ili više posvećena sezoni?

Kolekcija će biti posvećena svima onima sa kojima sam sarađivala svih ovih godina, mojim klijentima i saradnicima.

Biće to jedna vrlo interesantna priča. Šta je u trendu kada su u pitanju boje i materijali?

Ono što se najviše traži jesu atraktivne teksture - vezovi, aplikacije od ruža i nešto što ja volim da kažem da je trodimenzionalno i hrapavo.

50

Mladi ljudi sve zreliji U Modnom ateljeu „Marina” u izradi je veliki broj modela toaleta za matursko ili polumatusko veče.

Govoreći o njihovom stilu, Marina objašnjava da kada su polumaturanti u pitanju, zahtjevi su uglavnom pretjerani. - Oni prelistavaju časopise, gledaju na internetu ono što je aktuelno i onda se poistovjećuju sa glumcima, pjevačima i sl. Ipak, ja se trudim da zajedno sa roditeljima sve to kanališem ka nečemu što pristoji djetetu od 14 godina. To su djeca u razvoju, u pubertetu, koja još uvijek nemaju definisan stil.

Nasuprot ovome, maturanti već imaju istančan ukus. - Oni dolaze da poruče toaletu koja je namjenski rađena za njih. Imaju svoje ideje i ne vezuju se previše za javne ličnosti. Iz godine u godinu, svi ti mladi ljudi sve su zreliji i zreliji - kaže Marina.

Kako je izgledao Vaš put do konačnog odabira profesije?

Moja mama je radila ovaj posao, tako da sam ja odrastala u krojačkom salonu. Uopšte, kroz cijelo moje djetinjstvo se provlačila ta nit koja je vodila ka nekom od umjetničkih fakulteta - šila sam lutkama, crtala i sl. Kad se tome doda još i talenat, onda to može da odredi profesionalnu orijentaciju. ’93. godine mama i tata nisu bili za to da studiram vani, tako da sam dvije godine studirala pravo. Naravno, kasnije je sve došlo na svoje mjesto i ja sam završila Fakulet za dizajn u Beogradu.

Vaš rad je visoko ocijenjen ne samo u Crnoj Gori nego i u eminentnim predstavništvima mode. Mislite da je takav uspjeh bio produkt sreće, upornosti, rada ili možda svega toga?

Ja mislim da je to splet okolnosti da sam se ja našla na nekim mjestima gdje je trebalo i da sam imala mogućnosti da tamo odem kada su me zvali. Ipak, nije samo to u pitanju.

Uvijek kažem da to nije samo moja lična prezentacija, jer ne dolazim sa velikom tekstilnom industrijom, ne pravim tamo biznis. Radim prezentaciju sebe i svoje zemlje, jer ako se između 52 zemlje koje se pojave na prezentaciji u SAD-u pojavi natpis Montenegro, to znači da sam ipak napravila jedan veliki korak da se u mojoj branši pojavi još neko iz moje zemlje. Mislim da sam na pravi način trasirala dobar put drugim dizajnerima koji budu htjeli da idu poslije mene.

Kakav je osjećaj boraviti u svjetskim centrima mode i biti dio tog svijeta?

Moji susreti sa kolegama iz svijeta mode čine me srećnom, svrstavaju me sa njima rame uz rame, ali me ne čine njima ravnom u onom finansijskom dijelu. Ja ne mogu prodati haljinu onoliko koliko košta njihova. Nažalost, postoje predrasude o tome da je Modni atelje „Marina” mjesto gdje su haljine nenormalno skupe. Ja prosto želim da naglasim da se trudimo da funkcionišemo u skladu sa zahtjevima i mogućnostima klijenata.

Tako je i kada se govori o cijeni naših usluga. Mi smo svjesni da ovo nije podneblje gdje je moguće funkcionisati na način da polumaturantima ili maturantima naplaćujete usluge kreiranja svečane gardarobe po cijenama koje ne bi bile pristupačne prosječnoj platežnoj moći.

Ja živim u jednom potpuno drugačijem okruženju, u kom dan ne počinje ni šampanjcem ni bazenom.

puno računa.

Ova je odlična prilika da im se zahvalim. Kako vrijeme odmiče, mislim da ću se i ja uključiti u taj dio posla, jer ga zaista doživljavam kao veoma kreativan.

Šta objedinjuje Vaše kolekcije?

Sve ih povezuje ta neka etno nit, nešto što ja tražim u našoj tradiciji. Kad god radim kolekciju ja negdje po prošlosti tražim temu koja će sve kolekcije da poveže, da kada jednog momenta budem pravila retrospektivu, to bude tema po kojoj se osjeća da kolekcije potiču odavde. Uvijek kada nastupam sa kolekcijama ja svijetu predstavljam interesantne priče kao što je, na primjer, bila ona Al’ je đavo, ali su mađije... Oni to zaista vole da saznaju. Šta mislite o zdravim stilovima života?

Koliko god da nemam vremena, mislim da sam i pomalo lijena za takve aktivnosti. U tom smislu je u našoj porodici svima uzor moj sin Nikola koji svakodnevno vježba, pješači i jako je uporan u treninzima. Što se tiče mog načina života, moglo bi se reći da imam prilično brz metabolizam. Poslije porođaja sam veoma brzo uspjela da regulišem svoju težinu. Pravilno se hranim, sa puno povrća i veoma malo mesa. Sigurno bih bila vegetarijanac kada bih mogla da isključim rijetke slučajeve kada imam potrebu za biftekom.

Zdrava ishrana?

Za zdravu ishranu u mojoj kući zadužene su moja majka i svekrva, koje su jako dobre kuvarice i zaista o tome vode jako

Veliki korak za mene i za podneblje koje predstavljam - Kad god odem da radim prezentacije, to doživljavam kao veliki korak za mene i za podneblje koje predstavljam - kaže Marina. Za nespornu potvrdu njenom uspjehu, Fashion TV je objavio kompletnu kolekciju Gorska vila, koja je bila pobjednička na prošlogodišnjem Miami Beach International Fashion Weeku. - Naravno da se osjetite ponosnim kad vidite svoje ime, jer možete samo misliti koliko košta objavljivanje makar i reklame na jednom Fashion TV-u, a koliko tek onda vrijedi mogućnost da dobijete besplatnu prezentaciju cijele kolekcije. Tu novac ne igra ulogu, jer ga i nema - objasnila je ona.

Poruka čitaocima?

Nadam se i srećna ću biti da i mladi ljudi u Crnoj Gori ubrzo počnu da se edukuju i da za to imaju priliku u okviru jedne visoke škole mode i modnog dizajna. Ja ću se, naravno, aktivno priključiti svemu tome.

A. Radanović

51

ROCHE ORGANIZOVAO

SIMPOZIJUM O MELANOMU

23. marta, u bečićkom hotelu „Splendid”, u okviru Kongresa Udruženja Dermatovenerologa Crne Gore održan je satelitski simpozijum o diferencijalno-dijagnostičkim nedoumicama, terapijskim protokolima, značaju multidisciplinarnog konzilijuma, kliničkim iskustvima u liječenju melanoma u Crnoj Gori, te prvoj oralnoj ciljanoj terapiji za metastatski melanom koju je patentirala kompanija Hoffmann – La Roche. Gostujući predavači: dr med. sci. Marija Buljan i dr Sanja Poduje iz hrvatskog referentnog centra za melanome – Univerzitetske bolnice “Sestre Milosrdnice” u Zagrebu, prim. dr med. sci. Nada Babović, sa beogradskog Instituta za onkologiju i radiologiju i prof. dr Vladimir Todorović, iz Kliničkog centra Crne Gore, potrudili su se da što obuhvatnije prikažu problematiku narastajuće incidence obolijevanja od ovog tipa tumora, te time i potrebe za unapređenjem terapije.

Patohistološki parametri temelj dijagnoze Otvarajući stručni dio sastanka posvećenog prikazivanju problematike melanoma, dr Marija Buljan, istakla je podatak

Prof. dr Vladimir Todorović

da je incidencija melanoma u stalnom porastu, te da u ovom trenutku ona iznosi 3-8% na svjetskom nivou. Posebno pogubnu činjenicu predstavlja podatak da je ova bolest sve prisutnija u mlađoj populaciji - kod osoba starosti 25-40 godina. Loša perspektiva

Prva klasifikacija Osnovna klasifikacija malignih tumora ustanovljena je 1967. godine. Dr Volas Klark je tada opisao površinski šireći melanom, nodularni i lentigo melanom. Prvi tip tumora češće se javlja kod osoba srednje dobi, svjetlije puti, fototipa 1 i 2, na područjima koja su povremeno izložena suncu, te podjednako često kod muškaraca i žena. Rizični faktori su anamneza prethodnog melanoma ili drugih tumora, velikog broja madeža i pozitivnog mitotskog indeksa. Nodularni melanom se javlja uglavnom u 7-oj dekadi života, bilo gdje, i samo kao vertikalni tumor. Lentigo maligni melanom javlja se još kasnije, u 8-oj dekadi, češće kod žena, osoba svjetlije puti, rijetko kod azijata i uglavnom na lokalizacijama koje su izloženije svjetlosti.

Nešto kasnije ovoj klasifikaciji je dodat i akralni melanom, koji se uglavnom javlja na tabanima, dlanovima, laktovima i sl. Rjeđe se javlja kod bijelaca. Obično biva otkriven u poznoj fazi razvoja.

Jednu od najprisutnijih podjela čini ona koja sve tumore ove vrste dijeli na melanome niskog, srednjeg i visokog rizika.

52

u vezi sa ovom bolešću ogleda se i u podatku da je došlo do porasta stepena mortaliteta zbog posljedica ove bolesti. Incidenca se u posljednjih 30 godina povećla 309%, a mortalitet 310%.

Kada je riječ o Hrvatskoj, dr Buljan je navela da je broj novodijagnostikovanih melanoma u toj zemlji u 2008. bio blizu 600, i to nešto više kod muškaraca nego žena.

Prirodu melanoma dr Buljan je objasnila kroz prizmu klasifikacija. Ilustrujući kliničku i patohistološku komponentu svake od tih vrsta, ona je prikazala veoma raznovrstan fundus oboljenja. Polazeći od najstarije, Klarkove klasifikacije malignih tumora, ona je opisala veliki broj prognostičkih faktora.

Polazišta za liječenje moguće je ustanoviti na osnovu veoma raznovrsnih parametara. Debljina tumora, kako objašnjava dr... predstavlja važan prognostički faktor. Što je tkivo tanje, veća je mogućnost za efektivno liječenje. Ulceracija tumora, visok mitotski indeks, postojanje mikroskopskih satelita, limfovaskularna invazija, perineuralne plazme, predstavljaju samo neke u nizu pomenutih negativnih prognostičkih faktora ove bolesti.

Nasuprot tome, limfocitna infiltracija, kao odraz imunološke reakcije domaćina na prisutnost tumora, predstavlja dobar prognostički činilac. Kada je u pitanju regresija tumora, koja odražava interakciju domaćinovog imunog sistema sa malignim stanicama, dr Buljan objašnjava da je u pitanju negativan prognostički faktor, iako su mišljenja o ovom pitanju podijeljena u svijetu struke.

Imunohistohemijska analiza služi kao sredstvo kojim se melanomi razlikuju od drugih vrsta tumora, a na planu unapređenja dijagnostike dr Buljan je istakla podatak da je u novije vrijeme utvrđen mitotski indeks, te mogućnost da u pojedinim slučajevima imununohistohemijska detekcija tumorskih stanica bude dovoljna za potvrdu dijagnoze.

Sa istraživanjima se ide sve dalje, ali su njihovi rezultati nažalost nedovoljni za poboljšanje statusa pacijenata. S tim u vezi ovom prilikom je naglašeno i da su posljednjih godina otkrivene različite mutacije, sa posebnim naglaskom na rane mutacije, koje su uvele nove terapijske preporuke. - Vjerujem da će u budućnosti biti poznati genetski prognostički čimbenici, no do tada moramo dobro upoznati i biti svjesni toga da su još

uvijek patohistološki parametri temelj dijagnoze - kazala je u zaključku dr Buljan.

Put ka personalizovanoj medicini Dajući obuhvatan osvrt na Klarkovu klasifikaciju melanoma, te nekih novijih među kojima i klasifikaciju Svjetske zdravstvene organizacije iz 20061. godine, dr Sanja Poduje objasnila je da kada je riječ o prepoznavanju vrsta tumora u posljednje vrijeme ide se prema molekularnoj klasifikaciji. To znači da se melanomi zapravo grupišu prema svom biološkom ponašanju i omogućenom odgovoru na određenu terapiju. - Danas se zna da 80% primarnih melanoma ima poremećenu aktivaciju signalnog puta, pa je uvrđeno i da su te onkogene somatske mutacije povezane i sa melanomskim lokalizacijama i sa stupnjem oštećenja kože od sunca - navela je ona.

Govoreći o aktuelnim interesovanjima istraživača, dr Poduje je navela da oko 50% pacijenata ima BRAF pozitivnu mutaciju, što se i postavlja za tačku dejstva terapije. Ova pojava se klinički najčešće prezentuje kao superficijalno širenje melanoma.

Velike epiteloidne stanice, minimalna solarna elastoza, velika količina melanina u stanicama, zadebljanje epidermisa i dr. faktori predstavljaju još neke patološke karakteristike tih melanoma.

U vezi sa trenutno raspoloživim sredstvima za terapiju pacijenata sa metastazama, autorka ovog predavanja navela je da se sa molekularne analize prelazi na biološku. - Danas se istražuje uglavnom te RNA ekspresija, protonske i mikroerenalna analiza, i u budućnosti će nove klasifikacije raditi po tome da ćemo analizirati kliničke, patološke, molekularne i biološke podatke koji će pomoći da se karakterizira pojedini melanom kod svakog pacijenta. Sve to skupa vodi jednoj personaliziranoj medicini - objasnila je dr Poduje.

Revolucionarni napredak u liječenju bolesnika sa metastatskim melanomom Medikalni onkolog, načelnica Odjeljenja za melanome i sarkome na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije, prim.

53

Najveća incidenca obolijevanja U svijetu danas postoji oko 200.000 pacijenata sa različitim stadijumima melanoma, od toga 44.000 slučaja neresektabilnog ili metastatskog melanoma, od čega bar polovina otpada na one sa BRAF mutacijom. U 2001. godini registrovano je 41.000, a u 2008. 46.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih melnomom. Ukazujući na ovu veoma nepovoljnu epidemiološku situaciju, dr Todorović je objasnio da u posljednjih 30 godina incidenca obolijevanja od ovog tumora više raste, u odnosu na sve ostale lokalizacije. Petogodišnje preživljavanje u poodmaklim stadijumima iznosi 20-70% za stadijum 3, a manje od 10% u stadijumu 4.

Najveći procenat obolijevanja bilježi se u Skandinaviji. Mediteranske zemlje, ako je za utjehu, imaju 3 puta manju incidencu. Tip kože, intermitentno izlaganje suncu, tanja atmosfera, deplecija ozonskog omotača, ali i viši ekonomski status, izloženost pesticidima i brojni drugi raznovrsni faktori utiči na razvoj ove opake bolesti. Prema podacima dr Todorovića, u Crnoj Gori su prošle godine dijagnostikovana 44 slučaja obolijevanja od melanoma.

dr med. sci. Nada Babović, govorila je o aktuelnim dometima antimelanomske terapije. Posebno ističući značaj terapijskog djelovanja na BRAF mutirani gen, te za sprovođenjem ciljane individualizovane terapije, dr Babović je visoko ocijenila značaj uvođenja nove generacije ljekova u terapiju metastatskog melanoma. Bogato ilustrujući efekte sasvim novog načina liječenja koji je postao dio terapijskih protokola od kraja 2011, ona je navela da to znači čak revolucionarni napredak u liječenju metastatskog melanoma. Bili liječeni, ili ne, ovi bolesnici su živjeli najduže 10 mjeseci - navela je ona.

Objašnjavajući da je tokom posljednjih 40 godina sprovedeno više od 3.300 studija, a da su tek 2011. konačno promovisani potpuno novi efikasni ljekovi koji su suštinski promijenili prognozu i produžili preživljavanje kod ovih pacijenata, dr Babović je istakla da se ovdje radi o ciljanoj terapiji koja utiče na destrukciju malignih ćelija i sprečava proliferaciju tumora. Prikazujući rezultate referentnih onkoloških studija koje su doprinijele registraciji vemurafeniba, ona je pored ostalog istakla da je tumorska regresija konstatovana kod čak 90% pacijenata na ovom lijeku, te da je konstatovan do sada najduži period ukupnog preživljavanja, da je za 74% smanjen rizik od progresije bolesti, a za 63% smanjen rizik od smrti. Ono što se ocjenjuje kao faktor visokog rizika jeste pojava skvamocelularnih karcinoma kože kao najčešćeg oblika neželjenih efekata terapije, koji je najčešće liječen lokalnom ekscizijom bez potrebe za prekidom terapije. Ipak, zbog ovoga, više puta u okviru izlaganja naglašena je potreba za što pažljivijim baratanjem ovim moćnim ali nimalo bezopasnim sredstvima liječenja i to isključivo od strane iskusnih relevantnih stručnjaka (medikalnih onkologa).

Terapija pacijenata sa metastazama Prof. dr Vladimir Todorović, subspecijalista onkolog, profesor na Medicinskom fakultetu u Podgorici i načelnik Odjeljenja za hemioterapiju na Klinici za onkologiju i radioterapiju u Kliničkom centru Crne Gore, ilustrovao je predavanje o našim iskustvima u sistemskoj terapiji metastatskih melanoma i obogatio prikazima dvaju slučajeva iz ovdašnje prakse, pacijenata na

54

tretmanu i nama dostupog inovativnog terapijskog agensa.

Dajući objektivan prikaz mogućnosti hemioterapije, radioterapije, kombinovane terapije i primjene nekih drugih terapeutika u tretmanu pacijenata sa razvijenim metastazama melanoma, dr Todorović je ocijenio da ovi vidovi liječenja nažalost imaju veoma ograničene mogućnosti. Od 25 pacijenata koji su liječeni hemio-, radio- i kombinovanom terapijom, naveo je on, 2/3 nijesu imali posebne benefite od terapije jer su imali drastične neželjene efekte - nekada veoma toksične, sa malom efektivnošću.

Ciljana terapija vemurafenibom, pak, daje nesporne rezultate. Ona, kako navodi dr Todorović, pruža bolju efikasnost i ima manje neželjenih efekata. Inhibiranjem onkogene BRAF kinaze sa posljedičnom inhibicijom rasta i proliferacije, te aktivacijom apoptoze ona veoma brzo dovodi do terapijskog odgovora.

Sve to je veoma ilustrativno objašnjeno prikazom slučajeva iz naše kliničke prakse. - Bitno je da je poslije 30-ak godina pronađen neki put poboljšanja: BRAF onkogen i blokatori različitih signalnih puteva koji će biti u budućnosti korišćeni i u Crnoj Gori - naveo je u zaključku autor predavanja.

1 Prema ovoj klasifikaciji razlikuju se: dezmoplastični melanom, melanom koji

nastaje u kongenitalnom madežu, melanom nastao u djetinjstvu i perzistirajući melanom.

A. R.

Visoko kvalitetna linija dijetetskih suplemenata Ulaznica u svijet obnovljene harmonije

P.C. 28 COMPLEX 30 tableta po 550 mg

P.C. 28 PLUS 20 ili 50 tableta po 410 mg 3RPDĂŚH X ERUEL protiv glavobolje.

3RPDĂŚH X EROMRM funkciji zglobova i doprinosi pobolj{anju fiziolo{kog otpora u stanjima stresa.

P.C. 28 GEL 125 ml

3RPDĂŚH X RĂŞXYDQMX pokretljivosti i HODVWLĂŞQRVWL ]JORERYD NRG UD]OLĂŞLWLK zapaljenskih i reumatskih stanja DUWULWLVL EXU]LWLV ILEUR]LWLV VSRQGLOR]D RVWHRSRUR]D UHXPDWRLGQL DUWULWLV giht).

NOVI PR OIZVO

Pogodan kod svih bolnih stanja kostiju L ]JORERYD D IRUPD gela stimuli{e protok NUYL QD QLYRX NRĂŚH

NOVI PR OIZVO

ACEROLA VitC WDEOHWD ]D ĂŚYDNDQMH po 1000 mg

ALERGIX PLUS 20 tableta po 650 mg

BALSAMO DI SAN ROCCO 50 ml

BILIUM 30 gel kapsula po 625 mg

Daje podr{ku imunom VLVWHPX SRPDÌXèL X borbi protiv sezonskih i virusnih infekcija.

Zadovaljava dnevne potrebe vitamina C.

3RPDĂŚH X RGEUDQL organizma kod alergijskih stanja SROHQVND NLMDYLFD DOHUJLMVNL ULQLWLV bronhijalna astma; kao i kod alergijskih VWDQMD NRĂŚH HNFHP i osip.

Specijalni kompleks QD ELOMQRM ED]L koji trenutno daje SREROM^DQMH VXYRM dehidriranoj i veoma RVMHWOMLYRM NRĂŚL protiv dermatitisa i psorijaze.

Povoljno djeluje na RêXYDQMH IL]LROR^NRJ IXQNFLRQLVDQMD ÌXêQLK SXWHYD ^WLWHèL SULWRP i jetru.

3RPDÌH NRG intoksikacije jetre i KURQLêQLK SRUHPHèDMD ÌXêQLK SXWHYD

D

D

CISTYMIN 24 kapsule po 550 mg

FLORAMAX CANDID 30 kapsula po 540 mg

DIGESTINA PLUS 20 tableta po 1500 mg

Efikasno djeluje u borbi protiv cistitisa i urinarnih infekcija L]D]YDQLK H^HULKLMRP SURWHXVRP HQWHUREDNWHULMDPD stafilokokom.

6OXÌL ]D SRVWL]DQMH balansa u bakterijskoj PLNURIORUL NDNR GLJHVWLYQRM WDNR L YDJLQDOQRM VSUHêDYDMXèL UD]YRM kandide.

3RMDĂŞDYD RVODEOMHQX funkciju digestivnog VL VWHPD WDNR ^WR stimuli{e peristaltiku i RODN^DYD SUDĂŚQMHQMH crijeva.

RELAXINA PLUS 20 ili 50 tableta po 510 mg

REGULA –kockice za regulisanje probave 10 kockica

Uspostavlja normalan biolo{ki ritam EXGQRVW VDQ SRPDĂŚH NRG QHVDQLFH GHSUHVLMH i anksioznosti.

3RYHèDYD LQWHVWLQDOQX SHULVWDOWLNX L PRWLOLWHW olak{ava varenje i SUDÌQMHQMH FULMHYD NRG konstipacija i lijenih crijeva.

GINKOMIX 3REROM^DYD PRĂŚGDQX FLUNXODFLMX L QD WDM QDĂŞLQ odstranjuje simptome VWUHVD SVLKR IL]LĂŞNRJ QDSRUD NDR L SUYH znake starenja PDQMDN NRQFHQWDFLMH VODERVW QHGRVWDWDN entuzijazma).

KOLESTINA 24 kapsule po 430 mg

METEORIN 30 gel kapsula po 667 mg

PROSTABEN 30 gel kapsula po 833 mg

Povoljno djeluje na RGUĂŚDYDQMH UHIHUHQWQLK vrijednosti holesterola u krvi.

3RPDĂŚH X HOLPLQDFLML intestinalnih gasova kod QDGLPDQMD HILNDVDQ NRG OR^HJ YDUHQMD opstipacije i kolika.

Koristi se kod problema sa prostatom i problema VD PRNUHQMHP L X prevenciji benignog XYHèDQMD SURVWDWH

REGULA – sjeme lana 250 g

TONIXIN 36 tableta po 1200 mg

PIXPAN 42 tablete po 400 mg

VARITON complex 20 tableta po 650 mg

VARITON dermo-gel 100 ml

Ovaj proizvod olak{ava varenje kod lijenih crijeva i kod dijeta koje VX VLURPD^QH YODNQLPD L RODN^DYD SUDĂŚQMHQMH FULMHYD 'RGDWDN POLMHĂŞQLK HQ]LPD REQDYOMD FULMHYQX PLNURIORUX QDNRQ antibiotske terapije.

Efikasno uklanja VLPSWRPH SVLKR IL]LĂŞNRJ VWUHVD SREROM^DYD PHPRULMX GRN &R 4 LPD RGOLĂŞQD antioksidantna svojstva.

3RPDĂŚH X HOLPLQDFLML vi{ka vode iz organizma kod HGHPD UHXPDWL]PD JLKWD GHWRNVLNDFLMD organizma.

3RPDĂŚH NRG SUREOHPD VD FLUNXODFLMRP SUR^LUHQLK YHQD edema i slabih kapilara.

Ova forma gela SURGLUH X WNLYR NRÌH stimuli{e povr{insku PLNURFLUNXODFLMX SRYHèDYD WRQXV perifernih kapilara L SUXÌD WUHQXWQR olak{anje umornih i RWHêHQLK QRJX

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: MEDITAS d.o.o., Oktobarske revolucije 44, Podgorica tel: +382 20 625 016, mob: +382 69 024 084, e-mail: kcmeditas@t-com.me

AT O P I J S K I D E R M AT I T I S Piše: dr Dušica Gojković, spec. pedijatar

Za nastanak atopijskog dermatitisa presudna je prevaga Th2 nauštrb Th1 imunom odgovoru. Ovaj imunološki odgovor u organizmu zadužen je za odbranu od parazita, te se zato smatra da odsustvo parazitarnih i drugih banalnih infekcija u savremenim društvima dovodi do preusmjeravanja imunološkog odgovora i nastanka oboljenja, gdje kao i kod alergija dolazi do oštećenja tkiva i upalnog procesa bez biološkog smisla. U današnje vrijeme, koje obilježavaju opšta sterilizacija, strah od bakterija ali i nekritično i sve rasprostranjenije korišćenje antibiotika, kao i prisustvo većih količina konzervanasa u hrani, došlo je do kolektivnog pomaka Th2 ćelijskog imunog odgovora. Dominacija Th2 imunološkog odgovora dovodi do povećane sinteze IgE At, privlačenja i aktivacije drugih upalnih ćelija i nastajanja alergijskog zapaljenja koje će se ispoljiti svim simptomima atopijskog dermatitisa.

Disbalans imunološkog odgovora prouzrokovaće stvaranje veće količine upalnih medijatora, citokina Th2 tipa. Oni smanjuju prirodno stvaranje cijele grupe proteina koji igraju veoma važnu ulogu u odbrani kože od mikroorganizama, tako da je pojava infekcija kod djece sa atopijskim dermatitisom veoma česta, najčešće Staphylococcus aureusom. Prisustvo ove bakterije, odnosno proteina koje ona sadrži, dovodi do pojačane aktivacije T limfocita, računajući i već nagomilane Th2 limfocite, privlačenje sve većeg broja imunoloških ćelija, što dovodi do pogoršanja upalnog procesa usljed dermatitisa.

Genetsko nasljeđe ima neosporan uticaj na pojavu atopijskog dermatitisa, ali do sad još uvijek nije dešifrovana puna genetska osnova za ovo oboljenje. Ipak, jasno je da ako oba roditelja imaju neko atopijsko oboljenje, rizik za pojavu bolesti raste. Kod skoro polovine djece sa atopijskim dermatitisom može se očekivati i pojava astme ili alergijskog rinitisa.

Alergije na hranu i inhalacione alergene mogu se naći kod većine djece sa atopijskim dermatitisom i kod njih najčešće dolazi do pogoršanja procesa, sa pojavom alergije na hranu. Smatra se i da sama priroda bolesti, tj. dominacija Th2 imunog odgovora kod atopijskog dermatitisa, dovodi do pojave i razvoja alergija na određene alergene iz hrane.

Atopijski dermatitis karakteriše nekoliko osobina: - Suvoća gornjeg lipidnog sloja kože, uz pojavu ljuspanja i povećanog gubitka tečnosti kroz epiderm. To dovodi do pojačane

56

Atopijski dermatitis je jedna od najčešćih dermatoza kod djece. Skoro 15% djece ima ovo oboljenje, a porast obolijevanja posebno se zapaža u razvijenim zemljama. Često se javlja veoma rano, u prvim sedmicama i mjesecima života, tako da 45% djece sa ekcemom razvije bolest u prvih 6 mjeseci, a do 80 % u prvih pet godina. Ipak, može se javiti i u kasnijoj dobi.

Tokom puberteta većina djece ulazi u remisiju, te će se kod veoma malog broja pacijenata zadržati ekcem i u kasnijoj dobi, ali u mnogo blažem obliku. Postoje brojne teorije o tome zašto se on danas javlja mnogo češće nego prije samo nekoliko decenija. U pozadini bolesti nalazi se više uzroka disbalans imunološkog odgovora, genetsko nasljeđe, alergije...

osjetljivosti na uobičajene agense iz okoline - Pojava eritema vrlo često praćenog papulama, vezikulama i krastama nastalim od češanja - Pojava pruritusa, upornog svraba koji izaziva češanje, čime se dodatno narušava površni sloj kože i pogoršava upalni proces - Smanjena otpornost na gljivične, virusne i bakterijske infekcije.

Zavisno od uzrasta u kom se ove promjene javljaju, promjene na koži imaju različitu lokalizaciju, te se kod odojčadi najčešće nađu na obrazima, perioralno, čelu i ekstenzornim stranama ekstremiteta. Najčešće su praćene vlaženjem kože i sekundarnim infekcijama. Kod djece predškolskog i školskog uzrasta

bolest je obično nastavak infantilne forme, mada se nekada može javiti kod do tada zdravog djeteta. Ovdje su obično zahvaćene fleksorne strane zglobova - koljena i laktovi. Koža je suva, lihenifikovana. Kod starije djece, promjene na koži najčešće su blage i svrab nije dominantan simptom. Kod veoma malog broja pacijenata ovog uzrasta javlja se teži oblik bolesti, sa izraženim svrabom koji remeti normalne aktivnosti djeteta.

Dijagnoza se isključivo postavlja na osnovu kliničke slike: tipičan svrab, raspored i izgled promjena na koži praćenih karakterističnim ekskorijacijama nastalim od češanja.

S obzirom na to da u nastanku atopijskog dermatitisa učestvuje više faktora, liječenje je kompleksno.

Prvi korak u liječenju jeste uklanjanje nepoželjnih činilaca iz neposrednog okruženja i ishrane. Među fizičkim i hemijskim agensima najčešći „krivci” su deterdženti, omekšivači, osvježivači prostora, razna sredstva za čišćenje, prašina, vunena odjeća, duvanski dim, dlaka ili perje kućnih ljubimaca, hlorisana voda, promjene toplo-hladno. Od nutritivnih agenasa, namirnice koje najčešće dovode do imunoloških reakcija jesu: mlijeko, jaja, gluten i drugi proteini iz žitarica, kikiriki, čokolada...

U najvećem broju blagih formi ekcema dovoljno je korišćenje emolijenasa najčešće baziranih na parafinu i vazelinu, koji „zarobe” vodu u koži i ne dozvoljavaju dalje sušenje gornjeg sloja kože. Medicinska kozmetika - kreme koje sadrže emolijense spravljene na bazi bilja bogatih esencijalnim masnim kisjelinama, sve se češće koristi za njegu i vlaženje kože kod blagih oblika bolesti.

Različite forme fototerapije imaju povoljan efekat na atopijski dermatitis, pa je još početkom prošlog vijeka primijećeno da

sunčanje pogoduje ekcemu. Na osnovu tog zaključka u terapiji su svoje mjesto našli UVA i UVB zračenje, a njihovo djelotvorno dejstvo ispoljava se kroz kočenje imunoloških procesa i antimikrobnog dejstva. Kao i svako dugotrajno izlaganje suncu, tako i dugoročna primjena ove terapije ostavlja rizik za pojavu malignih oboljenja kože i ona se rijetko kada i sporadično primjenjuje.

Antihistaminici se i dalje veoma često koriste u terapiji, iako je njihova primjena bez veće koristi. U osnovi svraba kod atopijskog dermatitisa nije histamin već cijeli niz lokalnih hormona i transmitera koje oslobađaju neuroni. Zapravo, jedini povoljni efekat primjene antihistaminika jeste njihovo sedirajuće dejstvo, čime se smanjuje intenzitet svraba, te, ako se uopšte i nađu u terapiji, treba koristiti antihistaminike starije generacije - koji imaju sedativni efekat.

Antibiotici i antimikotici imaju mjesta u terapiji samo kod težih oblika ekcema, gdje je došlo do invazije mikroorganizama na oštećenu kožu.

Kortikosteroidi su danas najčešće korišćeni ljekovi u terapiji atopijskog dermatitisa. Primjenjuju se topikalno, u vidu masti i krema, a veoma rijetko potrebna je oralna primjena - kod teških formi bolesti. Oni nespecifično zaustavljaju sve imunološke procese na koži, djelujući preko glukokortikoidnog receptora, te je tako osnovni cilj njihove primjene smanjenje upalnog procesa.

Mnoštvo neželjenih dejstava kortikosteroida, a među njima nekih koji direktno pogoršavaju samu bolest, kao što su: stanjenje kože i pogoršanje kseroze, smanjen imuni odgovor na mikroorganizme koji naseljavaju ekcemom narušenu kožu, zahtijevaju kritičnu i ograničenu primjenu ovih preparata.

Tamo gdje se spajaju njega kože i zdravlje

Kozmetički centar • Naučno zasnovana njega kože VIRTUELNA MEZOTERAPIJA No needl (Tretman koji uz savremenu tehnologiju djeluje na kožu lica i tijela. Odabirom nekog od programa postiže se efekat umanjenja bora i crta lica, vraća čvrstina vaše kože, posvjetljuju sve stečene pigmentacije ili pak djeluje na smanjenje celulita i strija.

ostali tretmani: • Eternal - tretman „vječna mladost” sa stem ćelijama • SK Hydra filler - tretman „vlažnost koja traje” sa efikasnom korekcijom bora • Aquatherm Recovery - tretman za posebno osjetljivu kožu • Platinum SK - tretman za zatezanje kože lica • Platinum - tretman za njegu očiju i usana

“MEDITAS” • Odaberite put za lijepu i zdravu kožu

Dr • Tretman voćnim kiselinama • Tretman enzimima protiv akni i masne kože • Tretman vitaminom C • Reaktivizirajući tretman • Tretman za osjetljivu kožu i protiv crvenila • Tretman protiv celulita i strija • IP5 tretman sa Immuno Skin-Complexom NOVO!

Upoznajte se sa vašom kožom, pružite joj odgovarajuću njegu!

Ul.Oktobarske revolucije 52 ”Pejton”, Podgorica, Montenegro e-mail: kcmeditas@t-com.me, Tel: +382 20 634 834 Mob: +382 69 399 904, +382 69 327 214

ANEMIJA KOD DJECE ŠTA JE NEOPHODNO DA ZNAJU RODITELJI

Piše: dr Sanja Čizmović, spec. pedijatar Opšta bolnica - Nikšić Anemija, ili malokrvnost, predstavlja manjak crvenih krvnih zrnaca, eritrocita, ili manjak hemoglobina krvnog pigmenta. Jedno prati drugo, ali postoje izuzeci.

Da bi se složeni proces stvaranja crvenih krvnih zrnaca mogao obaviti, potrebna je zdrava koštana srž1, sup-

58

stanca koja se naziva eritropoetin2, gvožđe, vitamin B12, folna kisjelina, vitamin C. Oni se u organizam unose zdravom i pravilnom ishranom.

Anemija ima mnogo vrsta. Najčešća je SIDEROPENIJSKA ANEMIJA, koja nastaje usljed nedostatka gvožđa. U ovom slučaju unos gvožđa nije dovoljan, pa je samim tim smanjena njegova apsorpcija u crijevima i ugradnja u crvena krvna zrnca.

Postoje i HEMOLITIČKE ANEMIJE, koje nastaju usljed slabosti opne eritrocita, pa isti lako pucaju i dolazi do njihove hemolize, a samim tim i do manjka eritrocita. Ako ne postoji dovoljan unos vitamina B12, eritrociti postaju veliki, slabo funkcionalni, imaju nepravilan oblik. To se naziva MEGALOBLA- STNA ANEMIJA. Najčešći uzrok anemija predstavlja neadekvatna ishrana. Bebe starosti do godinu dana treba da doje ili, ako ne doje, da njihova ishrana bude zasnovana na visoko adaptiranoj mliječnoj formuli. NIKAKO KRAVLJE MLIJEKO. Treba im obezbijediti unos dovoljne količine mesa, žumanceta i povrća. Za djecu predškolskog uzrasta, pored pravilne i raznovrsne ishrane, bitno je da ne piju velike količine KRAVLJEG MLIJEKA, jer u varenici, kako se kod nas popularno naziva ova vrsta mlijeka, postoje soli koje u crijevima vežu gvožđe i tako onemogućavaju njegovu apsorpciju a samim tim i njegovu ugradnju u eritrocite.

Sve to vodi nastanku SIDEROPENIJSKE ANEMIJE, koja je, vjerovali ili ne, najraširenija bolest dječije dobi ne samo kod nas nego i u cijelom regionu. Gruba procjena govori da svako 4. dijete nažalost boluje od sideropenijske anemije.

Postoje bolesti crijeva kod djece koje, takođe, ometaju apsorpciju gvožđa i daju anemiju.

Kako prepoznati malokrvnost Ako dijete nema neku drugu bolest, ono je blijedo, bljeđe kože i vidljivih sluznica (konjunktiva i desni), lakše se zamara, ponekad ima nesanicu, a nekad i nervozno. Djeca starijeg uzrasta žale se na vrtoglavicu i glavobolje, a nekad imaju i slabiji apetit.

Kod težeg stepena anemije lomljivi su nokti i vlasi kose, a javlja se i šum na srcu.

Ako roditelj posumnja na malokrvnost, potrebno je da se obrati pedijatru. Dijagnoza se lako postavlja. Uzme se krv iz prstića i dobiju se dragocjeni podaci o anemiji. Tada se može naslutiti i vrsta anemije, a nekada je potrebno da i sam pedijatar uputi dijete pedijatru hematologu.

Terapija anemije Terapija sideropenijske anemije je jednostavna. Daju se preparati gvožđa, uz korekciju ishrane. Ostale vrste anemije liječe se nadoknadom faktora koji nedostaju, vitaminom B12 ili folne kisjeline, a što se tiče nedostatka faktora koji stimuliše razvoj eritrocita - eritropoetina, njega je potrebno dodati djeci koja nijesu

u stanju da ga proizvedu - to su djeca sa teškim oštećenjem bubrega.

Anemija se može spriječiti Anemija se može spriječiti prvenstveno zdravom i pravilnom ishranom. Prevenciju je moguće sprovoditi i u trudnoći, kada je potrebno da se buduća majka zdravo hrani. To podrazumijeva dovoljan unos gvožđa i vitamina, jer stvaranje eritrocita počinje u toku fetalnog života, a rezerve gvožđa u jetri koje se „dobiju u miraz” treba bebi da obezbijede normalan broj eritrocita u prvih šest mjeseci života.

Dokazano je da je i dojenje prevencija. Roditelji treba da znaju da obične anemije, kada su na vrijeme prepoznate, ne dovode do komplikacija, ali ako traju godinama odlična su podloga za razvoj nekih ozbiljnih oboljenja, uključujući i USPORENIJI MENTALNI RAZVOJ. Postoje anemije koje podrazumijevaju i defekt u stvaranju hemoglobina i one mogu imati veoma ozbiljne komplikacije.

Ipak, to su, Bogu hvala, izuzetno rijetke bolesti.

1 Gdje se stvaraju crvena krvna zrnca 2 Stvara se u bubrezima

Zn Cu

EKSKLUZIVNI ZASTUPNIK ZA CRNU GORU:

Podgorica, 4. jula 60, tel: +382 20 622 400

U „Prvom crnogorskom udruženju roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama” trude se da u kontinuitetu sprovode aktivnosti rehabilitacije više od stotinu djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Uz stručni tim na tom poslu, angažovano je i više od 120 roditelja volontera

INTEGRACIJA U DRUŠTVO

NAJVAŽNIJI ZADATAK Osnovni cilj prve nevladine organizacije u Crnoj Gori koja je u oktobru 1997. osnovana da pruža pomoć djeci sa smetnjama u tjelesnom i mentalnom razvoju bio je i ostao da se toj populaciji omogući postizanje najvećeg mogućeg stepena samostalnosti, edukacije i socijalne inkluzije. Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama ima, prema riječima predsjednika Skupštine te NVO Sava Kneževića, misiju da „utiče na stvaranje jednakosti i potpune integracije djece i omladine sa smetnjama u razvoju u sve sfere društva, bez obzira na stepen i vrstu smetnje”. - Naša vizija je stvoriti uslove u društvu koje će djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju prihvatiti bez vrijednosnih ograničenja. Naš cilj je okupljanje njihovih roditelja, zatim humanista, donatora, sponzora i stručnjaka koji žele da pomognu akcije udruženja, koje su usmjerene ka socijalizaciji, rehabilitaciji i integraciji u društvenu i radnu sredinu ove djece. Cilj nam je i da organizujemo i sprovodimo aktivnosti koje dovesti do toga da se unaprijedi i razvije crnogorski sistem njihove socijalne, zdravstvene i invalidske zaštite - kazao je Knežević. Prema njegovim riječima, Udruženje trenutno uključuje više od stotinu djece i omladine sa smetnjama u razvoju, starosti od 1-ne do 32-ije godine, a volontira više od 120 roditelja. To nije, pojašnjava on, sistemski i organizovan servis volontera, jer roditelji volontiraju zavisno od potrebe i projekta koji se realizuje. - Volontiranje roditelja se uglavnom odnosi na organizovanje pojedinih događaja, raznih proslava i okupljanja bitnih za Udruženje. Vjerovatno bi volontersko angažovanje roditelja bilo veće da nijesu opterećeni dvadesetčetvoročasovnom brigom za svoju djecu ističe Knežević.

Dobra oprema i stručan kadar Prostorije u kojima radi Udruženje, veličine oko 200 m2, dobijene su na korišćenje od Glavnog grada Podgorice. Trenutno imamo zaposleno sedmoro ljudi, koji čine stručni tim sastavljen od tri fizioterapeuta, logopeda, defektologa i dva personalna asistenta koja djeci sa smetnjama pomažu i u njihovim kućama. Prostor je opremljen neophodnom opremom, pa tako raspolažemo sa salom za fizikalne tretmane. Sala je opremljena

60

Savo Knežević

strunjačama, stolovima za fizioterapeutski tretman, postoji trenažno biciklo, kosa ravan, lopte, tegovi, kvadriceps i drugo.

Imamo dobro opremljen logopedski i defektološki kabinet u kojem postoji kasfa sistem, vibrafon sa sondama, a tu je i veliki broj didaktičkog materijala. Već petnaest godina u našim prostorijama sprovodimo različite programe rehabilitacije i podrške, kako bismo poboljšali kvalitet života te djece. U tome nam pomažu i učestvuju najbolji crnogorski stručnjaci iz oblasti defektologije i fizikalne rehabilitacije. Kroz različite slobodne i projektne aktivnosti radili smo na unapređenju sistema socijalne i zdravstvene zaštite djece, te davali dobar primjer relevantnim društvenim činiocima - kaže Knežević.

Realizovali projekte sa domaćim i inostranim institucijama Knežević ističe da je Udruženje do sada realizovalo preko 20 projekata, a partneri su im bile državne institucije i

JEDAN OD CILJEVA I OSNIVANJE KARTOTEKE Osim okupljanja roditelja i pružanja pomoći djeci kako bi se unaprijedio kvalitet njihovog života, postoje još brojni ciljevi Udruženja. Kako je zapisano u njegovom Statutu, cilj je, pored ostalog, i evidentiranje djece, omladine i lica sa posebnim potrebama, te osnivanje kartoteke sa tom evidencijom. Važan cilj je i iniciranje i pružanje pomoći u organizovanju posebnih ustanova za dnevni boravak djece, te isticanje značaja ranog otkrivanja, dijagnostikovanja, rehabilitacije i socijalizacije ove djece.

Naravno, jedan od bitnih ciljeva jeste i informisanje šire javnosti o svim problemima vezanim za razvoj djece sa posebnim potrebama. relevantne međunarodne organizacije. - Imali smo saradnju sa organizacijama kao što su ’Save the children’, UK, UNICEF, USAID, IRD, ’Coca Cola Hellenic’, FAKT i CNF. Od državnih institucija, partneri su nam bili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Glavni grad. Udruženje je član crnogorske Nacionalne organizacije roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju - NARDOS. Trenutno su u izradi projekti „Personalni asistenti za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju” i „Pružanje socijalnih servisa podrške i rehabilitacije djeci i omladini sa smetnjama u

razvoju i pružanje psihološke podrške roditeljima”, koji će biti realizovani do kraja godine. - Prethodnih godina smo realizovali niz projekata, od kojih neki, kao što je ’Igračkoteka’ iz 1997. ili ’Nastavljamo započeto’ (2007-2008.), i danas traju. Naš rad je podržan Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, čija je potpisnica i Crna Gora - kazao je Knežević.

D. Novčić

61

Kroz crtež do

dječijeg srca Priredila: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije

Psiholozi i pedagozi su naučno utvrdili da je dječije likovno izražavanje u neposrednoj vezi sa njihovim psihičkim stanjem. Upravo zbog toga savremena škola mnogo polaže na pravilno razumijevanje dječijeg likovnog izražavanja i na dječije likovno stvaralaštvo.

Da bi se dijete pravilno razvilo i u tom pogledu, potrebno je da i roditelj zna bar najosnovnije o etapama razvitka dječijeg likovnog izražavanja. To će doprinijeti da ono bude spremnije za školovanje, a pomoći će roditelju da bolje upozna svoje dijete.

Prvi tragovi koji su vezani za dječije likovno izražavanje naziru se još u najranijem djetinjstvu. U prvoj godini života dijete zapaža igru svijetla, tonove površina i počinje da reaguje na boje. Brže reaguje na svjetlost nego na tamu, brže uočava kontraste nego sklad boja. U kontrastima boja najbrže uočava crvenu, žutu i plavu boju. Ako djetetu damo više predmeta koji su obojeni jakim pastelnim bojama i neke koji su na crno-bijelim površinama, lako možemo ustanoviti da li je ono daltonista, odnosno, da li su njegovi centri i organi vida sposobni da razlikuju boje.

Kod djeteta se rano uočava impulsivna motorika. Pokreti glave, trupa i udova pojačavaju se linearno sa razvojem. Do druge godine ti pokreti su sve impulsivniji. Nagomilovanjem energije i spoznavanjem, dijete reaguje na različite načine. Krajem druge godine života obično nastaje faza šaranja. Ono se linearno izražava

62

olovkom koju drži svim prstima desne ili lijeve ruke. Šara gdje stigne, pa i po zidu. Mnogi roditelji na to nepravilno reaguju: - Ne daju mu da šara, - Otimaju mu olovku, - Prisiljavaju ga da drži olovku u desnoj ruci, pa i - Fizički kažnjavaju.

To je veoma štetno po dijete. Tu dječiju prvu želju i potrebu da se i na taj način izrazi treba podržati i podsticati dajući mu dovoljno prostora - starog papira i novina na kojima može slobodno da šara. Ako olovku drži u lijevoj ruci, treba je neprimjetno i blago premjestiti u desnu ruku. To će pozitivno uticati na dalji razvoj likovnog izražavanja, a dijete će od najranije dobi zavoljeti olovku i papir, te preko toga i knjigu.

Poslije treće godine dijete se počinje pojmovno izražavati.

Nastaju prvi crteži. Pojavljuju se likovi u obliku krugova. Glava bez trupa, a umjesto trupa noge. Takve crteže dijete obično naziva - Mama, Tata... Roditelji se najčešće tome smiju, ili mu to uporno negiraju, što na dijete negativno utiče, obeshrabruje ga, te ono gubi volju za takvu ili sličnu aktivnost.

Treba imati na umu da je razvoj dječije ličnosti postepen.

Dijete u tome dobu ima veoma malo predstava o objektivnoj stvarnosti, a ukoliko ih i ima, te predstave su nepotpune. Daljim razvojem izgrađuju se i fiziološki centri, buja fizički i psihički život. Pojmovi u likovnom izrazu postaju određeniji, jasniji, dobijaju prirodniji izgled stvari i likova. Od pete do sedme godine, tj. u fazi srednjeg predškolskog uzrasta, dijete dobija naročitu želju i volju za likovnim izražavanjem i likovnim stvaralaštvom. Često se služi bojama. Nastaju slike brzih poteza i neprirodnih boja. To nekim roditeljima smeta, pa počinju reagovati. Oni počinju djetetu da crtaju, da mu određuju kako će što obojiti, u stvari, nameću mu svoje predstave koje ne razumije. U tim momentima roditelj gubi iz vida da je fond dječijih objektivnih predstava i pojmova još uvijek neuporedivo manji nego kod odraslih. U tom predškolskom uzrastu najbolje je da dijete ide u vrtić, gdje su angažovani stručni vaspitači koji bolje poznaju osobine djeteta na pojedinim etapama njegovog razvoja, gdje se sistematskim radom podstiču i razvijaju dječije sklonosti i sposobnosti,

pa se i dječijem likovnom izražavanju i likovnom stvaralaštvu poklanja odgovarajuća pažnja.

Roditelji treba da znaju da dijete postupno stiče sposobnost uočavanja stvarnosti sve do doba sazrijevanja i ne treba da ih zbunjuje i zaprepasti ako, na primjer, dijete u šestoj ili sedmoj godini crta likove u vodoravnom položaju. Ono nacrta red učenika kao da spavaju na ulici i uporno tvrdi da taj crtež predstavlja učenike kako idu iz škole. To je za ovaj uzrast sasvim normalno.

Dječiji crteži su veoma često odraz njihovih osjećanja i raspoloženja. Crtežom dijete spontano izražava ono o čemu mašta, ili ono što ga tišti, zbog čega je nesrećno, ono što je kod njega izazvalo strah. Na to treba obratiti pažnju. Jedna mlada žena se s pravom zabrinula što joj dijete slike često boji tamnim bojama. Čak je na jednom crtežu i sunce obojalo crnom bojom.

To je odraz psihičkog stanja djeteta.

U takvim i sličnim slučajevima potrebno je: - Mirno reagovati pred djetetom, - Nastojati u razgovoru doznati zašto tako radi, - Proanalizirati životne uslove u porodici i svoje postupke prema djetetu, - Konsultovati dječijeg psihologa.

Ekskluzivni uvoznik i distributer za Crnu Goru: FARMONT M.P. doo Podgorica, tel: 020-663-067

AKTIVNO SLUŠANJE Ne iskušavajte strpljenje onoga ko vas sluša, jer to čini možda posljednji put, i budite spremni da slušate drugoga.

Priredila: Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psihološkinja

Lako je naći ljude koji će satima pričati o sebi i svojim temama, mnogo je teže naći one koji su spremni, voljni ili imaju vremena da Vas satima slušaju.

Umijeće slušanja podrazumijeva mnogo toga: uzdržati se od zijevanja kad vam je dosadno; ne osvrtati se neprekidno oko sebe; maksimalno se truditi da ne upadate u riječ, a ako se želite suprotstaviti, onda to učinite delikatno. Ne pretjerujte sa klimanjem glavom, kako biste pokazali da obraćate pažnju. Ne ubacujte se svaki čas sa: „Naravno!”, „Imaš pravo!”, „Tako je!”; jer to je dokaz da zapravo ne slušate sagovornika.

Većina ljudi smatra da je slušanje nešto što se samo po sebi podrazumijeva. To je zbog toga što sposobnost komuniciranja vežu za sposobnost govorenja, iako je za dobru komunikaciju podjednako važno umjeti dobro slušati i dobro govoriti.

Postoje momenti kada možemo slušati a da zapravo ne čujemo što nam se govori ili nam se može desiti da čujemo ono što sagovornik nije rekao. U takvim situacijama naša pažnja bila je usmjerena na nešto drugo.

Slušanje kao komunikaciona vještina uključuje usmjeravanje pažnje, interpretiranje i pamćenje onoga što smo zaista čuli.

Dakle, dolazimo do definicije aktivnog slušanja, što znači slušati usredsređeno, slušati s empatijom i prihvatanjem druge osobe, te slušati odgovorno.

Gdje god se ljudi nađu zajedno, nastoje da budu slušani, međutim, vrlo su rijetko slušani jer osoba koju nastoje pridobiti da ih sluša, vrlo nestrpljivo čeka šansu da bude slušana1.

64

SAVJETI ZA AKTIVNO SLUŠANJE 1. Odlučite da ćete slušati onoga ko govori Na početku razgovora recite sami sebi: „Sada ću slušati”.

Već sama ta namjera poboljšaće vašu sposobnost slušanja.

2. Gledajte sagovornika u oči Ukoliko govorite ne gledajući sagovornika u oči, najvjerovatnije će pomisliti kako ste nezainteresovani, distancirani ili nešto skrivate.

Ljudi procjenjuju po vašim očima.

3. U razgovor unesite i neke neverbalne znakove, poput klimanja glavom ili govora tijela 4. Postavljajte pitanja Razmišljajte o onome što čujete i postavljajte pitanja.

Tako možete razjasniti neke stvari koje nijeste dobro razumjeli, a i dajete sagovorniku do znanja da ga stvarno slušate.

5. Parafrazirajte Parafraziranje znači vlastitim riječima ponoviti ono što ste čuli, npr.: „Ako sam vas dobro razumio, kažete da...?” ili „Znači li to da...?”.

Ovo vam pomaže da uvidite koliko ste pažljivo slušali sagovornika i razumjeli to o čemu je govorio.

6. Nemojte previše govoriti Većina ljudi radije govori nego sluša.

Koliko puta ste se uhvatili da ne slušate nego razmišljate što ćete reći kada druga osoba prestane govoriti.

„Razlog zbog kojeg imamo dva uha a samo jedna usta u tome je da bismo mogli više slušati a manje govoriti.”

Latinska poslovica Ako vam je cilj da slušate, nemojte govoriti, jer je to nemoguće vršiti u isto vrijeme.

7. Nemojte prekidati obraćanje govornika To se obično doživljava kao omalovažavanje, neuvažavanje i lični napad.

8. Iskoristite tišinu Večina ljudi teško podnosi periode ćutanja i želi da ih što prije prekine.

Periodi ćutanja nisu loši jer vam mogu pomoći da razmislite ili da date drugoj osobi šansu da kaže nešto za što joj treba vremena.

9. Izbjegavajte da vršite pokrete koji ometaju pažnju Dok slušate, ne gledajte na časovnik, ne listajte papire.

Sve to govori da vam nije stalo do osobe koja govori i onoga što ona govori, da vam je dosadno i da najvjerovatnije nećete čuti sve što vam kaže.

U svakodnevnom životu loše slušanje češće predstavlja pravilo nego izuzetak. Ponekad mi loše slušamo druge ljude i rijetko to zapažamo, ali često uočavamo da druga osoba ne sluša nas.

Slušanje se može popraviti pomoću primjene vizuelizacije, logičnog slušanja i predviđanja. Ono što slušate probajte zamisliti - vizuelizovati. Pratite strukturu govora i uvidite da li je nešto propušteno ili pogrešno rečeno pa pokušajte predvidjeti šta će sagovornik sljedeće reći.

KAKO SE PREPOZNAJE LOŠE SLUŠANJE? Pseudo slušanje Situacija u kojoj osjećamo da bi trebalo da slušamo, ali nas ono što druga osoba govori uopšte ne zanima i ne slušamo je, naziva se pseudo slušanjem. Tada se pravimo da nas zanima, ali pokretima tijela i se otkrivamo prenaglašenim kretanjem i sagovornik postaje svjestan da se ne radi o stvarnom slušanju.

Pasivno slušanje Nije nam do pričanja, pa se prepuštamo slušanju.

Zavalimo se u stolicu, pokrivamo usta da bismo sakrili povremeno zijevanje, pogled nam luta i rijetko kada gledamo sagovornika u oči.

Otimanje riječi Dok druga osoba govori, nestrpljivi smo, lupkamo prstima ili se igramo nekim predmetom, jer želimo da govorimo. Stoga slušamo tek toliko da bi mogli ugrabiti priliku za vlastiti nastup.

Slušanje iz zasjede Riječ je o slušanju koje ima za cilj napad na drugu osobu.

Slušamo, ali samo kako bismo uočili greške osobe koje pravi u izlaganju i da bismo je s tim u vezi napali. ŠTA NE BI TREBALO GOVORITI I RADITI JER OMETA PROCES SLUŠANJA: 1. Usmjeravanje Preuzimanje kontrole nad onim o čemu bi sagovornik mogao govoriti.

2. Procjenjivanje i vrednovanje Sagovornik ne smije osjetiti da ga procjenjujete.

3. Optuživanje Možete reći kako ste se osjećali, ali nemojte za to optuživati drugu osobu.

4. Agresivnost Izbjegavajte upotrebu rečenica koje imaju za cilj da drugoj osobi nanesu bol ili je ponize.

5. Moralizovanje Nepoželjne su izjave o tome kako treba živjeti.

6. Savjetovanje i podučavanje Nemojte sagovorniku uzimati prostor i vrijeme koji su mu potrebni da samostalno dođe do rješenja svog problema.

Skloni smo ponašati se kao da jedino mi znamo što je najbolje.

7. Neuvažavanje tuđih osjećaja Ne nametati što bi sagovornik trebalo da osjeća. Svako ima pravo na svoje osjećaje, pa makar bili neprikladni.

8. Neprikladno govorenje o sebi Izbjegnite priču o sebi.

9. Etiketiranje i postavljanje dijagnoze Saslušajte sagovornika i shvatite njegov način gledanja na problem.

10. Pretjerano naglašeno interpretiranje Vaše viđenje sagovornikovog ponašanja ne mora imati nikakve veze s onim što ta osoba misli.

11. Skretanje pažnje Znači skretanje razgovora s jedne teme na drugu - najčešće kada ne slušamo sagovornika, kada nam je tema dosadna i neprivlačna.

Ljudi se ne bi smjeli osjećati zaplašenim toliko da vam kažu samo ono što želimo čuti.

Ukoliko upotrebljavate mnoge od gore navedenih načina ponašanja, velika je vjerovatnoća da vas ljudi neće smatrati osobom kojoj mogu reći nešto o sebi.

Jackins,1982.

65

Pisac i pjesnik iz Njujorka Džejms K. Flanegan (James K. Flanagan) iznenada je preminuo 3. septembra 2012, od srčanog udara. On je svojim unučićima, od kojih najmlađe ima pet, a najstarije 11 godina, ostavio pismo sa brojnim savjetima koje je stekao tokom svog dugog životnog iskustva.

Pismo je objavljeno uz dozvolu njegove kćerke Rakel Krajton, prenosi Hafington post

Pismo jednog djede svojim unucima

Ketrin,

Dragi Rajane, Konore, Brendane, Čarli i Meri

Moja draga i mudra kćerka Rakel tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas, one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. aprila 2012, tačno na moj 72. rođendan.

1. Svako od vas je najljepši dar od Boga vašoj porodici i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, naročito kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.

2. Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade, bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo, jer konstantno razmišljaju šta će drugi misliti ili reći.

I zapamtite još jednu bitnu stvar - ljudi koji vam ne donesu pileću supu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!

3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.

4. Kad porastete i dobijete djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!

5. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima - naročito slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku

svoju tugu i potrebno im je vaše saosjećanje.

6. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive, i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.

7. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.

8. Uvijek budite iskreni.

9. Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne dešava.

10. Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti.

Naravno, biće i teških momenata, ali posao mora da vam bude uživanje.

11. Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a vrijeđa i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.

12. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci.

Nemojte da govorite: „Vidjećemo”, ako znate da je odgovor: „Ne”. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.

13. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.

14. Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.

15. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.

Izvor: http:www.kalesija.com

66

SL AVNI I BORBA SA

HIPERTENZIJOM Boravak u Ambroziji, što je privilegija samo onih koji su rođeni pod zvijezdama slave, može imati i neke neželjene posljedice po zdravlje. Visok krvni pritisak je prvi u nizu tih anomalija.

Baš kao je što slučaj sa običnim smrtnicima, i slavni nekada poriču i vješto skrivaju svoje zdravstvene tegobe, a nekada - sasvim suprotno - od toga naprave dobar marketinški program.

Suočavajući se sa problemom visokog krvnog pritiska, neki od njih se eksponiraju u javnosti kao nosioci programa za borbu protiv ovog opasnog trenda, pojavljuju se kao učenici raznih programa koji se organizuju u cilju promocije zdravih stilova života i preporuka za borbu protiv visokog krvnog pritiska, na primjer.

raznim disciplinama, sportisti, najviše i budu izloženi ozljeđivanju i uopšte poremećajima zdravlja. Tako je postala skoro svakodnevna pojava da se u sportskim vijestima objavljuju informacije o povredama sportista i njihovom odsustvu zbog liječenja. Tako je i slavni bek Džo Montana dobio vijest da pati od visokog krvnog pritiska. Nije prošlo mnogo vremena dok su se počele pojavljivati njegove fotografije kao učesnika rehabilitacionog programa „Take the Pressure Off ”. Montana se odlučio za cjelovito liječenje fizičke vježbe, dijeta i primjena ljekova.

120/80 ILI NEŠTO VIŠE?

Toni Brekston, je, takođe, sa veoma velikom motivacijom pristupila rješavanju svog zdravstvenog problema. Budući da je nivo njenog krvnog pritiska tokom dužeg perioda bio 160/105, ona je postala disciplinovana korisnica terapeutika.

Nekako smo navikli da oni koji se najviše bave istraživanjem mogućnosti ljudskog tijela u prevazilaženju granica u

Problem hipertenzije nije određen starosnim granicama.

Ovaj tihi ubica javlja se i kod veoma mladih osoba, kao i kod

Elizabet Tejlor

68

djece. Tako je i mlada pjevačica i glumica Monika R&B morala biti podvrgnuta strogom režimu ishrane i vježbanju usmjerenom na regulaciju nivoa krvnog pritiska. Svojevremeno se sa ovim problemom suočavala i slavna ljepotica jedinstvenih plavoljubičastih očiju Elizabet Tejlor. To je bio posebno veliki problem u periodu kada je bila podvrgnuta liječenju tumora na mozgu.

Kao poseban uzor u spremnosti za preduzimanje koraka u sopstvenom liječenju mogao bo se navesti i slavni Freng Agnelo.

Prekomjerno gojazan u svojoj 13-oj godini, on je nakon godina i godina treninga uspio da se izbori sa viškom od kog glava i te kako zna da zaboli. Ipak, jedna od posljedica sa kojom se morao boriti bio je visok krvni pritisak. Prošavši kompletan fitnesprogram, on je uspio u namjeri da što bolje reguliše svoje zdravlje.

Autor je knjige u kojoj je prikazao sva ta svoja iskustva.

OPASNE KRIVINE U kojoj mjeri hipertenzija može da bude neprijatna pojava, imao je, nažalost, prilike da sazna i slavni Lari King.

Nakon dugogodišnjeg poremećaja u cirkulaciji krvi on je podvrgnut operaciji srca a problemi su se pojavili i u funkcionisanju ruke. Postavši na teži način svjestan značaja borbe za zdravlje, Lari se nedugo zatim pojavio u ulozi promotera odluke za vođenje zdravog života. On je jedan od najpoznatijih portparola borbe za zdravlje srca.

Koliko god da se poslovica: Ko reskira - profitira, potvrđuje kao tačna u brojnim životnim oblastima, u oblasti zdravlja ona je apsolutno neutemeljena. Ipak, neki tu razliku ne primjećuju. Bivši predsjednik SAD-a Bil Klinton baš je na taj način i postao žrtva hipertenzije. Priznajući da je zaljubljen u hranu i da je svjestan da je način njegove ishrane umnogome doprinio lošem zdravlju njegovog srca, Klinton je pokazao kako ne baš ozbiljno shvata svoje zdravstveno stanje. 2004. godine izvršen mu je četvorostruki bajpas srca.

Toni Brekston

Lari King

U nizu nedisciplinovanih našla se i mlada pjevačica Natali Kol. Cijena koju je zbog zanemarivanja dugotrajne hipertenzije morala da plati - bila je transplantacija bubrega.

KRV VAM SE LEDI ILI VRI? Sigurno vam je dobro poznato da ukoliko želite da imate dobro regulisan nivo krvnog pritiska potrebno je da se bavite fizičkim vježbanjem najmanje 30-60 minuta dnevno, da smanjite unos soli, da vršite pravilan unos kalijuma, da prestanete sa konzumacijom duvanskih, alkoholnih i sličnih štetnih supstanci, da regulišete tjelesnu težinu, da dozirate konzumaciju kofeina, te da se bavite antistresnim aktivnostima - masaža, meditacija i sl.

Ipak, neko se sjetio i da u okviru reklame za filmsku projekciju sage Sumrak napomene da gledanje ovakvih filmova utiče na smanjenje nivoa krvnog pritiska. Reklo bi se, ipak, da i u tom smislu postoje individualne razlike - neko će na strah reagovati povećanjem neko sniženjem pritiska. No, budući da nijesu posebno popularisani podaci istraživanja na tu temu, možda bi ovo moglo i da posluži kao izazov hrabrima, sa regularnim nivoom krvnog pritiska, naravno.

Natali Kol

69

Hronika Mart 2013 - 40% ODRASLIH IMA HIPERTENZIJU Idući u susret Svjetskom danu zdravlja koji se obilježava na godišnjicu osnivanja Svjetske zdravstvene organizacije - 7. aprila - ova organizacija je odredila da ovogodišnji praznik bude posvećen temi - visoki krvni pritisak. Upozoravajući da ovaj poremećaj funkcionisanja krvi povećava rizik od srčanih napada, moždanih udara, renalnih oboljenja, da može izazvati sljepilo, aritmiju i srčanu insuficijenciju, na sajtu ove organizacije tokom marta bilo je istaknuto obavještenje o važnosti preventivnog djelovanja i edukacije u ovom domenu. - Više od jedne od tri odrasle osobe širom svijeta ima visok krvni pritisak. Ova proporcija se povećava sa uzrastom, od jedne na 10 osoba u 20-im i 30-im do 5 od 10 osoba 50-ih godina - navedeno je u obavještenju.

Prema posljednjim relevantnim podacima sprovedenim na globalnom nivou, 17,3 miliona osoba umrlo je od kardiovaskularnih bolesti, a nezarazne bolesti uzrok su 80% smrtnih slučajeva u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom.

7. mart - NOVI TIP BIOSINTETIČKIH PROTEZA Koristeći sposobnosti matičnih ćelija, biolozi Instituta hemijske biologije i bazične medicine u Novosibirsku uspjeli su da nakon nekoliko godina rada konstruišu funkcionalan preparat koji će moći da zamijeni povrijeđeno tkivo zglobova. To će pomoći u liječenju mnogih povreda i bolesti - od opekotina do infarkta. U vezi sa ovim, naučnici su uspjeli da stvore biosintetičke proteze za zamjenu aorte. - Sintetičke proteze se odavno koriste u savremenoj medicini, uključujući i kardiologiju. Ipak, biosintetički organi i tkiva koji su dobijeni od živih ćelija predstavljaju novinu koja ima veliku perspektivu - navodi se u tekstu objavljenom u Glasu Rusije. - Biovještački materijal organizam lakše prihvata, posebno ako je stvoren od vlastitih ćelija. To znači da se komplikacije prilikom ovakve transplantacije svode na minimum. Pored svega, organizam se mnogo brže privikava na „rođeni” implantat. Naučnici iz Novosibirska tvrde da će ove proteze imati široku primjenu već za nekoliko godina.

13. mart - I SRCE OD MATIČNIH ĆELIJA

Visok krvni pritisak može se i spriječiti i liječiti. Rizik od razvoja visokog krvnog pritiska, kako je navedeno u obavještenju Svjetske zdravstvene organizacije, može se smanjiti ako se: smanji unos soli, ako se uravnoteži ishrana, izbjegava štetna upotreba alkohola, ako se sprovodi redovna fizička aktivnost, održava zdrava tjelesna težina i izbjegava upotreba duvana.

- Krajnji cilj Svjetskog dana zdravlja 2013. jeste da se smanji broj infarkta i moždanih udara. Specifični ciljevi kampanje su: podizanje svijesti o uzrocima i posljedicama visokog krvnog pritiska, obezbjeđenje informacija o tome kako da se spriječe visok krvni pritisak i srodne komplikacije, podsticanje odraslih da provjere svoj krvni pritisak i prate savjete zdravstvenih radnika, podsticanje brige o sebi, težnja da mogućnost mjerenja krvnog pritiska bude pristupačna svima, kao i da se podstaknu nacionalne i lokalne vlasti da stvore podsticajnu sredinu za ponašanje u skladu sa zdravim stilovima života.

Od 2008. godine povišen krvni pritisak, kako se ističe, registrovan je kod čak 40% odraslih starosti 25 i više godina.

70

Ruski naučnik Konstantin Igorjevič Agladze, šef Laboratorije nanokonstrukcije kompleksa bjelančevina Naučnog centra za nanofiziku Moskovskog fizičko-tehničkog instituta, predvodio je japanski tim biologa sa Univerziteta u Kjotu koji je od matičnih ćelija tkiva živog ljudskog srca uspio da oformi ovaj organ. - Srčani mišić se formira po etapama. Prvo se ćelije sakupljaju u pulsirajuće razjedinjene kapi, koje zatim same, bez spoljnog djelovanja, nalaze jedna drugu i ujedinjuju se u tkivo - objašnjeno je u tekstu Olge Soboljevske, objavljenom u Glasu Rusije.

U okviru projekta koji je sprovedena na Kjotskom univerzitetu a koji je trajao oko pet godina, naučnicima je pošlo za

rukom da pronađu hemijsku supstancu koja pokreće mehanizam transormacije indukovanih protoćelija, kao i da dokažu da novonastalo tkivo vrši kontrakcije. Pozivajući se na izjavu dr Agladzea, izvor navodi da će se konstruisano srčano tkivo koristiti u dvije svrhe: za testiranje ljekova i implantiranje ovako nastalih ćelija u oboljelo srce. Za stvaranje vještačkog živog tkiva za transplantaciju, po mišljenju naučnika, biće potrebno 3-4 godine. Po aktuelnim procjenama, ova tehnologija će pomoći da se sačuvaju milioni ljudskih života.

14. mart - 59% SMRTNO STRADALIH U SAOBRAĆAJU STAROSTI 15-44 GOD. Novi Globalni izvještaj o bezbjednosti puteva pokazuje da samo jedna od sedam zemalja svijeta ima sveobuhvatne zakone koji se tiču rješavanja svih pet ključnih faktora rizika za povrede i smrt u drumskom saobraćaju. Izvještaj je, inače, tek jedan od projekata sprovedenih u okviru Dekade akcije za bezbjednost na putevima 2011-2020. - Samo 28 zemalja, koje pokrivaju 7% svjetske populacije, posjeduje sveobuhvatne propise o bezbjednosti na putevima koji uključuju svih pet ključnih faktora rizika: vožnju pod dejstvom alkohola, prekomjerno ubrzanje, nekorišćenje kacige, sigurnosnih pojaseva i dječijih sjedišta navodi se u ovom dokumentu. 59 zemalja koje obuhvataju 39% svjetske populacije realizovalo je ograničenje brzine vožnje urbanom sredinom od 50 km/h ili manje i omogućilo lokalnim vlastima da dodatno smanje ove granice, 89 zemalja, koje obuhvataju 66% svjetske populacije, imaju adekvatne zakone propise koji koncentraciju alkohola u krvi kod vozača ograničavaju na 0,05 g/dl ili manje, 90 zemalja, koje obuhvataju 77% svjetske populacije, imaju zakone koji obavezuju vozače motocikala na upotrebu kaciga, 111 zemalja, koje pokrivaju 69% svjetske populacije, imaju adekvatne zakone o upotrebi bezbjednosnog pojasa tokom vožnje, a 96 zemalja, koje pokrivaju 32% svjetske populacije, zakonski obavezuju na posjedovanje i upotrebu dječjih sjedišta u vozilima.

Generalna direktorka Svjetske zdravstvene organizacije dr Margaret Čen izvijestila je ovim povodom da se zbog saobraćajnih nesreća 2010. dogodilo 1,24 miliona smrtnih slučajeva u svijetu. Zakonodavne promjene predstavljaju ključ za smanjenje broja ovakvih pojava. - Ako ovo ne može da se obezbijedi, porodice i zajednice će nastaviti da žale, a zdravstveni

sistem će nastaviti da nosi teret zbog povređivanja i invalidnosti usljed saobraćajnih nesreća - kaže Čen.

59% osoba ubijenih u saobraćajnim nesrećama starosti su 15 do 44 godina, a 77% žrtava čine muškarci.

24. mart - SVJETSKI DAN BORBE PROTIV TUBERKULOZE Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze, 24. mart, bio je prilika da se još jednom na najvećem nivou potvrdi napredak ka globalnim ciljevima za smanjenje tuberkuloze i umiranje.

Svjetska zdravstvena organizacija saopštila je da je broj smrtnih slučajeva izazvanih ovom bolešću opao za više od 40% u odnosu na nivo iz 1990, te da je i incidenca u opadanju. - Nove mogućnosti u vezi sa tuberkulozom, kao što je brza dijagnostika, pomažu transformaciju odgovora na bolesti. Dalji napredak će zavisiti od rješavanja kritičnog nedostatka finansija - navodi se u obavještenju izdatom od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Za finansiranje ovakvih gčlobalnih projekata godišnje je potrebno 1.6 biliona američkih dolara.

Ovom prilikom istaknut je dobar učinak kampanje STOP TB, kojom je u periodu 1995-2011. spašeno 20 miliona života u svijetu. Prema statistici navedene organizacije, 2011. godine registrovano je 8,7 miliona novih slučajeva obolijevanja od tuberkuloze i 1,4 miliona smrtnih slučajeva do kojih je došlo posredstvom tuberkuloze, a oko 0,5 miliona slučajeva obolijevanja registorvano je u dječijoj populaciji. Tuberkuloza je jedan od tri vodeća uzroka smrti žena starosti 15 do 44 godine. Napredak u rješavanju problema multirezistentnosti, ipak je spor: 2011. registrovano je 60 000 pacijenata sa ovakvim statusom.

International Health d.o.o.

Tel.: 020/ 272-672 Mob.: 067/ 612-611 www.internationalhealth.biz

GE132 dva puta jači antioksodant MEHANIZMI DEJSTVA GE132: SASTAV:

- Stimulacija imunog sistema - Visoko povećanje nivoa kiseonika u ćelijama

Organski germanium 100mg Matični mliječ 130mg Dupli ajkulin protein 30mg Zeleni čaj 80mg Ekstrakt koščice crvenog groždja 80mg Ekstrakt latice ruže 80mg

Prije upotrebe detaljno pročitajte uputstvo, ako vam je potrebna još neka dodatna informacija ili savjet obratite se ljekaru ili farmaceutu

REPLANTACIJE I Piše: dr Nermin A. Abdić

Do polovine šezdesetih godina amputacije teško povrijeđenih ekstremiteta i reamputacije kod kompletno amputiranih ekstremiteta bile su hirurški metod izbora. Pojavom replantacija nastaje nova era u hirurgiji ekstremiteta.

Replantacija predstavlja hirurško reintegrisanje kompletno amputiranog ekstremiteta ili njegovog dijela, uz obavezno uspostavljanje arterijske i venske cirkulacije. Ukoliko se tokom povređivanja sve strukture ne prekinu i ne nastane kompletna amputacija, takva povreda se naziva inkopletnom amputacijom.

Ona dovodi do devaskularizacije tkiva distalno od povrede i zahtijeva hirurški protokol sličan replantaciji, koji se zove revaskularizacija.

Replantacije ekstremiteta se dijele na makro- i mikroreplantacije. Pod makroreplantacijama podrazumijevaju se replantacije amputiranih djelova proksimalno od ručnog i skočnog zgloba, a mikroreplantacije predstavljaju replantacije distalno od skočnog i ručnog zgloba. Kandidati za makroreplantaciju uvijek su povrijeđeni dejstvom sile visokog intenziteta i često imaju udružene povrede koje ugrožavaju život. Sva tkiva različito podnose ishemiju. Tetive, koža i kosti tolerišu toplu ishemiju u trajanju do 12 časova, a do 24 časa hladnu, dok mišići podliježu mionekrozi poslije 6 časova tople i 12 časova hladne ishemije.

Uvođenjem slobodne mikrohirurške transplantacije kao metode liječenja data je potpuno nova dimenzija rekonstruktivnoj hirurgiji posttraumatskih defekata, tumora, opekotina, avaskularnih nekroza, kongenitalnih anomalija i drugih kompleksnih ortopedskih problema. U liječenju najteže traumatizovanih ekstremiteta, ali i posljedica velike traume, opsežne hirurške ekcizije tkiva kod malignih tumora, transplantacija nekog od slobodnih mikrovaskularnih režnjeva predstavlja nekada jedino hirurško rješenje. Neke od novijih studija rađenih na velikim serijama ukazuju na značaj rane pa i primarne transplantacije slobodnih mikrovaskularnih režnjeva, u smislu postizanja bržeg zarastanja rane otvorenog preloma i same prelomljene kosti, smanjenja procenta infekcije i postizanja bolje funkcije.

Mikrovaskularna transplantacija predstavlja najsloženiji vid autotransplantacije tkiva. Zbog toga se slobodni mikrohirurški režnjevi upotrebljavaju uglavnom u slučajevima kada nema indikacija za konvencionalne metode. Slobodni mikrovaskularni

72

transplantati dobrim planiranjem i izborom mogu u potpunosti da popune veliki tkivni defekt kvalitetnim i histološki najviše približnim tkivom.

Svako tkivo u organizmu koje posjeduje arterijsku i vensku cirkulaciju, koja je odgovorna za njegovo ishranjivanje, pogodno je za mikrovaskularnu anastomozu i može da se transplantira na bilo koji dio tijela koji takođe posjeduje arterijsku i vensku mrežu krvnih sudova. Mikrovaskularni transplantati se dijele na proste i složene, u zavisnosti od toga koliko histološki značajnih tkiva posjeduje u sebi.

Jedna od najvećih komplikacija u replantacionoj hirurgiji jeste, svakako, nastajanje vaskularne tromboze koja se javlja u prvih 48 časova od replantacije. Ova tromboza može biti venska ili arterijska. Da bi se ona spriječila koriste se postoperativno niskomolekularni heparinski preparati.

Slobodni mikrovaskularni režnjevi imaju značajne prednosti u odnosu na ostale rekonstruktivne metode u liječenju mekotkivnih posttraumatskih defekata, jer se:

t 5LJWOJ EFGFLUJ SKFÝBWBKV V KFEOPN IJSVSÝLPN BLUV

t 1SVäB NPHVʉOPTU SFLPOTUSVLDJKF WFʉFH CSPKB ULJWB V jednom aktu,

t /F PHSBOJʊBWB VEBMKFOPTU USBOTGFSB KFS SFäBOK QPTKFEVKF autonomnu vaskularnu peteljku,

t 1SVäB NPHVʉOPTU EJ[BKOJSBOKB USBOTQMBOUBUB EB EJNFOzijama i vrstom tkiva odgovara defektu,

t 0NPHVʉBWB SBOV FMFWBDJKV PQFSJTBOPH QBDJKFOUB J započinjanje rane fizikalne terapije,

t ;OBʊBKOP TLSBʉVKF EVäJOV USBKBOKB PUWPSFOF SBOF ʊJNF se ubrzava kalemljenje kosti i tetiva u slučaju potrebe a takođe skraćuje vrijeme imobilizacije i bolničkog ležanja.

Slobodna mikrovaskularna transplantacija tkiva u liječenju posttraumatskih stanja uglavnom se primjenjuje u najtežim stanjima, s ciljem spašavanja teško povrijeđenog ekstremiteta. U liječenju tako teških posttraumatskih stanja uspjeh nije zagarantovan, ali, da bi se procenat uspješnosti poboljšao, mora se voditi računa o preoperativnim, intraoperativnim i postoperativnim principima.

RADNA TERAPIJA KOD PACIJENATA SA MULTIPLOM SKLEROZOM

Piše: Milorad Aranitović, Strukovni radni terapeut Multipla ili diseminantna skleroza hronična je bolest centralnog nervnog sistema (CNS). Karakteriše je stvaranje sklerotičnih žarišta u kojima dolazi do raspada mijelinskih ovojnica nerava, poslije čega i ti nervi propadaju. Umjesto propalog nervnog tkiva, koje je ostalo bez zaštitnih omotača, stvara se vezivno tkivo.

Ove promjene predstavljaju ireverzibilna stanja.

Bolest može početi u bilo kom starosnom dobu između 5. i 55. godine, ali se najčešće javlja u trećoj ili četvrtoj deceniji.

Uzročnik je nepoznat. Smatra se da je to stečena bolest koja potiče od virusa malih boginja u mozgu, koji godinama ostaju neaktivni a onda se iz nepoznatih razloga aktiviraju i izazivaju neku vrstu senzibilizacije organizma. Patološke promjene na CNS-u samo su autoimuni odgovor organizma.

Osnovne patoanatomske promjene jesu žarišta demijelinizacije, razasuta po različitim djelovima CNS-a. Predilekciona mjesta su kičmena moždina, vidni živci, moždano stablo, cerebelum i hemisfere velikog mozga.

Klinička slika zavisi od stadijuma i faze bolesti. Tok bolesti može biti remitentan ili progresivan, i razlikuje se od bolesnika do bolesnika. Remisija je interval kada se stanje stabilizuje bez novih simptoma i traje do sljedećeg pogoršanja. Što su remisije duže, prognoza bolesti je bolja. Najčešći simptomi bolesti jesu piramidne lezije, poremećaji sfinktera, psihičke promjene, i karakteristični trijas - intencioni tremor, skandirajući govor, nistagmus.

Tretman pacijenata koji obole od multiple skleroze u terapiji radom zavisi od stadijuma i faze bolesti, a mora biti zasnovan na realnoj i sveobuhvatnoj procjeni stanja pacijenta.

Faza egzacerbacije je faza kada nastaju oštećenja u CNS-u, pri čemu je opšte stanje organizma pogoršano. Bolesnik se tada ne kreće i osnova terapije usmjerena je na sprečavanje nastanka kontraktura i deformiteta, kao i opasnosti od nastanka dekubitalnih rana.

Korekcija kontraktura postiže se korekcijom u funkcionalnim

74

položajima, a dekubitusa izradom pomagala za korekciju položaja pacijenta. U ovoj fazi naročito je važna okupaciona radna terapija u cilju relaksacije pacijenta i postepenog upoznavanja sa bolešću.

Faza remisije je faza koja podrazumijeva procjenu mogućnosti kretanja pacijenta u prostoru, stanja mišićnog tonusa, pokretljivosti ekstremiteta u svim zglobovima, snage mišića trupa i ekstremiteta, koordinacije pokreta, spretnosti i brzine rada gornjih ekstremiteta, sposobnosti za samostalno obavljanje aktivnosti samozbrinjavanja i ostalih aktivnosti dnevnog života.

U ovoj fazi hipertonus ometa izvođenje pokreta po obimu, brzini i koordinisanosti, pa ga je potrebno inhibirati. Relaksacija je obavezna kroz odmore u toku rada. Opterećenje treba svesti na mjeru koja ne zamara pacijenta.

Kod uvježbavanja koordinacije gornjih ekstremiteta prvo se vodi računa o položaju u kome pacijent radi. Aktivnosti mogu biti sa simetričnim, asimetričnim pokretima, da se izvode sa vizuelnom a potom i bez vizuelne kontrole. Ovdje koristimo manja opterećenja kako bi postigli veći broj ponavljanja, što je jedan od faktora za postizanje ekonomičnosti, preciznosti i ljepote pokreta.

Koristimo magnetne table, postavljanje alki na odgovarajuće štapove, sastavljanje slika od više elemenata. Primjenjujemo i tkanje srednjedebelim i debljim nitima, tkanje na razbojima, slikanje.

U terapiji pacijenta koji pati od multiple skleroze primarni cilj je postizanje samostalnosti u samozbrinjavanju, kao i što duže zadržavanje maksimalno postignutog na nivou pacijentovih mogućnosti. Od funkcionalnog stanja pacijenta zavisi vrsta aktivnosti kojom treba ovladati i načina na koji to treba učiniti. Ponekad je dovoljno obučiti pacijenta da koristi trikove kako bi kompenzovao nedovoljnu snagu, nepotpunu pokretljivost a nekada se to ne može pomoći bez funkcionalnih pomagala, prilagođavanja odjeće, obuće, opreme u domaćinstvu.

Kada su u pitanju funkcionalna pomagala za uzimanje hrane ili obavljanje lične higijene, ona moraju biti lagana, estetska, da se lako postavljaju i održavaju. Odjeća treba da je obimnija, radi lakšeg rukovanja prilikom oblačenja i svlačenja, sa jednostavnim zakopčavanjem, čičak trake. Poželjno je izbjegavati onu koja se navlači preko glave, kao i suknje. Štetna dejstva koja su uočena kod ovih pacijenata jesu prehlada, upotreba alkohola i duvana, loši životni uslovi, infekcije.

U terminalnoj fazi pacijent je potpuno zavisan od tuđe njege i pomoći, stalno leži, malo i teško komunicira, a smetnje u ponašanju maksimalno su izražene. Ovdje, osim prevencije kontraktura i dekubitusa, treba voditi računa o relaksaciji i okupacionoj radnoj terapiji pasivnog karaktera.

EKSKLUZIVNI ZASTUPNIK ZA CRNU GORU:

Podgorica, 4. jula 60, tel: +382 20 622 400

OSPOSOBLJENOST VAŽNA DIMENZIJA KVALITETA MEDICINSKE USLUGE OSPOSOBLJENOST

1

PiĹĄe: prof. dr sc Rajko Ĺ ofranac Ranije smo definisali medicinsku uslugu kao aktivnost u procesu zdravstvene zaĹĄtite koja se moĹže obavljati samostalno ili u paketu sa drugim uslugama, jednokratno ili viĹĄe puta u toku pruĹžanja zdravstvene zaĹĄtite, ali se uvijek sprovodi na isti naÄ?in.

To podrazumijeva da se kvalitet usluge mora definisati na nivou zdravstvene ustanove (menadŞmenta) i na nivou osoblja koje realizuje uslugu. U ovom tekstu bavićemo se osposobljenoťću, kao vaŞnom dimenzijom usluge. Ovdje se podrazumijeva osoblje (kvalifikacije, vjeťtine, iskustvo i obuka), kao i objekti i oprema pomoću kojih se realizuje usluga.

Analizom zahtjeva standarda i principa, osposobljenost za uslugu moŞe se dekomponovati na sljedeće elemente:

t ,WBMJÄ•LBDJKF WKFĂ?UJOF JTLVTUWP t 0CVĘŹFOP VTBWSĂ?FOP J FWBMVJSBOP PTPCMKF t 0EHPWBSBKVĘŤJ PCKFLUJ J PQSFNB

Dekompozicija osposobljenosti na elemente prikazana je na Slici 1. Ä?inom:

Osposobljenost se moŞe predstaviti sljedećom jedna-

1 Q t 0F Q t 0F Q t 0F

76

KVALIFIKACIJE, VJEĹ TINE

2 3

OBJEKTI I OPREMA

OBUÄŒENOST OSOBLJA

Slika 1

Gdje su:

Q Q Q QPOEFSJ [OBĘŹBKOPTUJ

0F 0F 0F FMFNFOUJ PTQPTPCMKFOPTUJ PTPCJOF LWBMJUFUB

Pretpostavimo da je sprovedena analiza stanja u tri zdravstvene organizacije kako bi se pribliŞno odredila osposobljenost za usluge i identifikovala disproporcija između postojećeg i nekog Şeljenog stanja koje bi dovelo do poboljťanja kvaliteta zdravstvene usluge preko dimenzije osposobljenosti.

VaĹžno je naglasiti da testirane zdravstvene organizacije nijesu poÄ?ele sa implementacijom standarda kvaliteta.

Na osnovu iskustva u dosadaĹĄnjem radu odreÄ‘uje se vrijednost pondera, dok se na osnovu pretpostavljene analize postojećeg stanja osposobljenosti za uslugu ocjenjuju osobine elemenata u rasponu od 1-10. Unoseći ove vrijednosti u jednaÄ?inu (1) dobija se brojÄ?ana vrijednost za osposobljenost zdravstvene usluge.

Tabela 1. Vrijednosti elemenata „Osposobljenosti za uslugu� za analizirane zdravstvene organizacije

0.3

7

2.1

6

1.8

8

2.4

0.4

7

2.8

7

3.2

7

2,8

0.3

7

2.1

8

2.4

8

2,4

1,0

7

7.4

Iz Tabele 1 uoÄ?ava se da dobijene vrijednosti nijesu na zadovoljavajućem nivou. Da bi se povećale vrijednosti elemenata, kako pojedinaÄ?no, tako i zbirno, neophodno je sprovesti sljedeće aktivnosti u elementima osposobljenosti za uslugu: U elementu Kvalifikacije, vjeĹĄtine, iskustvo potrebno je obezbijediti da se:

t 1SJKF [BQPĂ?MKBWBOKB QSPWKFSBWBKV LWBMJÄ•LBDJKF JTLVTUWP J WKFĂ?UJOF LBOEJEBUB

t 5SBäF MJʊOF QSFQPSVLF SBOJKJI QPTMPEBWBDB J PCSB[PWOJI JOTUJUVDJKB

t *[WPEF TBNP POF QSPDFEVSF [B LPKF KF PTPCMKF PTQPTPbljeno,

t %FÄ•OJĂ?F QSPDFEVSB P J[CPSV J [BQPĂ?MKBWBOKV

t 1SPWKFSJ SFHJTUSBDJKB V ,PNPSJ EB MJ MJDFODB QPLSJWB USBäFOF [BIUKFWF

t &WBMVBDJKB TUSVĘŠOPTUJ QSJCBWMKBOKF JOGPSNBDJKB P LWBMJÄ•LBDJKBNB

t 0CF[CJKFEF JOGPSNBDJKF P QSFUIPEOPN JTLVTUWV

t %FÄ•OJĂ?V VTMPWJ [B QSJKFN TFTUBSB

t 6SBEJ QMBO PCVLF J VTBWSĂ?BWBOKB LBESPWB je:

ZO-C

Vrijednost

ZO-B

Vrijednost

ZO-A

Vrijednost

Kvalifikacije, vjeĹĄtine, iskustvo ObuÄ?eno, usavrĹĄeno i evaluirano osoblje Odgovarajući objekti i oprema UKUPNO

Ponder

OSPOSOBLJENOST ZA USLUGU

U dijelu ObuÄ?eno, usavrĹĄeno i evaluirano osoblje potrebno

t 6SBEJUJ PQJT QPTMB

t 1SJLVQJUJ QPEBULF P LPNQFUFODJKJ PTPCMKB J QMBOJSBOKV obuke,

t 4QSPWFTUJ QSPDKFOV QPUSFCF [B PCVLPN J VUWSĂżJWBOKF liÄ?nog plana razvoja,

t 1SBUJUJ J PDKFOKJWBUJ TFTUSJOTLV QSBLTV

t *EFOUJÄ•LPWBUJ QPUSFCF [B PCVLPN TFTUBSB

t 4QSPWFTUJ EPEBUOV PCVLV P QSVäBOKV QSWF QPNPʉJ

t %FÄ•OJTBUJ MJĘŠOF QMBOPWF SB[WPKB

t -JʊOJ QMBO VTBWS�BWBOKB JUE Ljekar je subjekt koji najviťe doprinosi povećanju vrijednosti elemenata za osposobljenost. 1PTNBUSBOP TB UPH BTQFLUB MKFLBS VPQ�UF OKFHPWP NKFTUP VMPHB J PEHPWPSOPTUJ [B LWBMJUFU [ESBWTUWFOF [B�UJUF PQJTJWBOJ TV PE TUSBOF CSPKOJI UFPSFUJʊBSB LWBMJUFUB J JTUSBäJWBʊB 6 UJN SBEPWJNB TF JTUJʊF EB TF QSBWF EJNFO-

7.6

[JKF VUJDBKB MKFLBSB OB LWBMJUFU ĘŠFTUP OF NPHV jasno uoÄ?iti, budući da se njegov uÄ?inak QPTNBUSB V TLMPQV VĘŠJOLB TJTUFNB V DKFMJOJ Bez obzira na sve, individualni rad MKFLBSB PE QSJNBSOPH KF JOUFSFTB QPĂ?UP KF MKFLBS DFOUSBMOJ PTMPOBD V UJNV [ESBWTUWFOF [BĂ?UJUF ĘŠJNF QSFV[JNB J WFʉJ EJP PEHPWPSnosti za njen kvalitet. Donabedian smatra da je „sud o kvalitetu zapravo sud o naÄ?inu izvrĹĄavanja profesionalnih duĹžnosti od strane ljekaraâ€?.

5PLPN PCBWMKBOKB TWPH QPTMB MKFLBS se oslanja na:

t 4WPKV UFIOJĘŠLV LPNQFUFOUOPTU t 7KFĂ?UJOV LPNVOJLBDJKF J t *OUFMFLUVBMOF TQPTPCOPTUJ

TehniÄ?ka kompetentnost podrazumijeva posjedovanje J TQPTPCOPTU LPSJĂ?ʉFOKB [OBOKB WKFĂ?UJOB J SBTVĂżJWBOKB V FÄ•LBTOPN GPSNVMJTBOKV EJKBHOP[F J TUSBUFHJKF USFUNBOB 0WB EJNFO[JKB KF OBKCPMKF JTUSBäFOB TUSBOB MJĘŠOPH EPQSJOPTB MKFLBSB QPĂ?UP KF WFMJLJ CSPK BVUPSB TNBUSB [B PTOPW LWBMJUFUB SBEB 6 OPWJKF WSJKFNF TWF WJĂ?F EPLB[B HPWPSJ V QSJMPH UPNF EB [OBOKF J WKFĂ?UJOF OJKFTV HBSBOU LWBMJUFUB QPHPUPWV OF V EPNFOV QSJNBSOF [ESBWTUWFOF [BĂ?UJUF V LPNF EPMB[J EP J[SBäBKB LPNVOJLBDJKB J TWJ OKFOJ FGFLUJ Komunikacija je dimenzija koja treba da obezbijedi QPEBULF P QBDJKFOUV J OKFHPWPN QSPCMFNV PEOPTOP PNPHVʉJ SB[NKFOV [OBOKB QPUSFCOJI EB TF QBDJKFOU QSJEPCJKF [B TBSBEOKV ,PNVOJLBDJKB TWBLBLP EPQSJOPTJ UFIOJĘŠLPK LPNQPOFOUJ BMJ J drugim aspektima kvaliteta.

Intelektualne sposobnosti MKFLBSB PCVIWBUBKV �JSPL TQFLUBS SB[MJʊJUJI TQPTPCOPTUJ LPKJNB PO SBTQPMBäF -JʊOJN SBEPN MKFLBS TQSPWPEJ QSPDFT [B�UJUF J EKFMJNJʊOP EPQSJOPTJ OKFOPN ishodu.

Odgovarajući objekti i oprema veoma su vaŞan element, gdje je potrebno sprovesti sljedeće aktivnosti:

t 0DKFOB TWJI QSPTUPSJKB J PQSFNF SBEJ VOBQSFĂżFOKB usluga,

t %FÄ•OJTBOKF QSPDFEVSF [B TFSWJTJSBOKF

t 0QSBWLF J BEBQUBDJKB PQSFNF

t 4 PQSFNPN USFCB EB SBEJ TBNP POP PTPCMKF LPKF KF obuÄ?eno,

t 6SBEJUJ PQFSBUJWOJ QMBO [B PESäBWBOKF PCKFLBUB

t 4QSPWPEJUJ SFEPWOV LPOUSPMV TWJI QSPTUPSB

t ,BMJCSJTBUJ NKFSOV PQSFNV V QMBOJSBOJN UFSNJOJNB

t 0QSFNV QSPWKFSBWBUJ J TFSWJTJSBUJ V TLMBEV T VQVUTUWJNB QSPJ[WPĂżBĘŠB

t %FÄ•OJTBUJ QSPDFEVSV [B VUWSĂżJWBOKF J J[WKFĂ?UBWBOKF P kvarovima na opremi,

t %FĕOJTBUJ QSJTUVQ SF[FSWOPK PQSFNJ J TMVäCJ [B IJUOF popravke itd.

Napomena: 0TOPWB [B PWBK UFLTU KF SBE Šofranac, R. Šofranac, M. i dr. „Osposobljenost - vaŞna dimenzija kvaliteta medicinske usluge�, OBDJPOBMOB LPOGFSFODJKB P LWBMJUFUV äJWPUB 4SCJKB ,SBHVKFWBD /BDJPOBMOJ TUSVʊOJ ʊBTPQJT 4US # #

77

UPOTREBA (ZLOUPOTREBA)

VATRENOG ORUŽJA

Piše: dr Mirko Peković, spec. neuropsihijatrije

Prema nekim procjenama, na 100 stanovnika u Crnoj Gori dolazi 14 komada vatrenog oružja. Da li je to mnogo, ili malo, za validan komentar potrebne su neke dodatne informacije, recimo kako je to u okruženju i drugdje, nakon čega bi mogao uslijediti neki objektivniji sud. Lično mislim da je ta brojka isuviše velika, pogotovo ako se prisjetimo narodne mudrosti: „I prazna ponekad puca”.

Ranije se vjerovalo da je muškarac ovdje odvajkada živio od oružja i za oružje (džeferdar). Vatreno oružje u minulim epohama imalo je poseban značaj, a uspješnost i spretnost u baratanju njime važila je kao društveno potrebna i poželjna osobina. Za oružje se bez zazora ginulo, njime su se mnogi ponosili i dičili. Njegovo prisustvo značilo je odvažnost, kuraž, bogatstvo i slično. Sa njim su se mnogi znali identifikovati: „Žalije mu bistra džeferdara,/ no da mu je ruku salomio.”

Vjekovni ratni ambijent i okolnosti stvorili su mitsku predstavu i kult o oružju i njegovoj upotrebi kod Cnogoraca.

Danas oružje nema naznačenu vrednost, jer ga mahom ne nose ni junaci, ni borci, a još manje etičke i karakterne gromade, izuzmu li se oficijelne ustanove i lica koja posjeduju oružje i imaju pravo da ga u određenim okolnostima koriste (valjda je to regulisano pravnim normama svake države).

U posljednje vrijeme, čini se, da se oružje kod nas koristi

78

(i nabavlja) stihijski i nekontrolisano, pa proporcionalno tome i koristi (zloupotrebljava). Jedan sociolog za samoubistva i ubistva kaže: „To je fini seizmograf koji nas upozorava na teluriočke potrese u temeljima društva.” Njegova pristupačnost i laka dostupnost, danas su, po svoj prilici, izraz i posljedica krupnih socijalnih, istorijskih i psiholoških okolnosti koji su se kod nas desile posljednjih dekada minulog vijeka, i još traju (nikako da minu).

Naime, ratna dešavanja 90-ih godina prošlog vijeka i disolicija prethodne države (Jugoslavije), pored ogromnih ljudskih žrtva, privrednog sunovrata, negativno su se reperkutovale i na psihološkom, kulturnom i emancipatorskom planu. Glupi rivalitet i rat pospješli su i generisali agresiju i mržnju svake vrste i forme.

Prethodni vrijednosni sistem, nazori, kultura, preko noći su abruptno narušeni ili poništeni. Pod valom kolektivnog i pojedinačnog stresa, te nekih novih poruka i društvenih turbulencija, zapljusnula nas je tranzicija, koja je zahvatila sve segmente života i mišljenja, pa logično i mentalnu i etičku supstancu, često puta u negativnom smislu, te „iznjedrila” i strukturirala neke ljude koje je teško prepoznati i profilisati standardnim sociopsihološkim i etičkim mjerilima i uzusima.

Od tog „soja” najčešće se regrutuju pojedinci zle naravi i ćudi, osioni, agresivni, niskih pobuda, slabe emocionalne i socijalne kontrole i kulture, obično emocionalno nepismeni,

lišeni sposobnosti razvijanja empatije, često puta emocionalni idioti, bezosjećajni i slično, koji lako potežu za oružjem. Oni dolaze iz porodičnog i mikrosocijalnog miljea gdje postoji manjak lične kulture, i opšte (naše) kulture ponašanja i drugo, konfliktnih porodica, rasturenih brakova, zloupotrebe narkotika i drugih vidove socijalne, etičke i psihološke nedostatnosti.

Pored lake dostupnosti oružja i njegove zloupotrebe, treba reći da u značajnoj mjeri, ako ne i osnovni etiološki činilac upotrebe oružja, treba potražiti u našem nacionalnom karakteru. Iako je to nezahvalna tema, mogu se kazati neke opservacije i kvalifikacije. Naime, vjeruje se da je Crnogorac veoma senzibilan, niske tolerancije na frustracije. To stvara uslove za pojavu raznih vrsta konflikata, svađa, upotrebe neodmjerene riječi, tužakanja trivijalnog karaktera. Po nekima, Crnogorci su frustrirani sa rođenjem, odgajani u rigidnim i tradicionalnim porodičnim odnosima. Takvi odnosi po pravilu generišu agresiju i autoritarnost, koja se kasnije može koristiti (zloupotrebljavati) i pojavljivati u raznim oblcima.

U Crnoj Gori se kultiviše agresija skoro od malih nogu. Ranije, to je imalo istorijsko i društveno utemeljenje, jer se agresija praznila horizantalno (put neprijatelja).

Podrazumijeva se da je taj vid agresije imao odbrambenu funkciju i, prema mišljenju E. Froma, pripadao bi kategoriji benigne agresije. Taj vid agresije, zbog raznih društvenih dešavanja, više se ne kultiviše na našim prostorima, ali su zato agresija i agresivnost ostali da perzistiraju i dalje u brojnim formama i varijatetima, ponajviše u njenoj malignoj (naučenoj) formi, kako bi rekao E. From.

Agresivnost može biti i korisna, pod uslovom da se ukroti i sublimira, odnosno pretoči u društveno korisne i radne efekte, kultivisanje i njegovanje zdravih stilova života, afirmisanje vrijednosti života, pošto je život

jedino što imamo. Jedan put ga iskusimo, što je dodatni razlog da ga neizmjereno čuvamo. Naš život i tuđi svejedno.

U Crnoj Gori nemamo zvaničnih institucija koje se bave izučavanjem, pogotovo profilaksom ovih oblika agresije. Nemamo instutucija koje se na validan i sistematičan način bave najdelikatnijim i najtragičnijim vidovima agresije, kakvo je ubistvo i samoubistvo.

Neumoljiva statistika govori kako su ovi vidovi pražnjenja agresija kod nas posljednjih decenija neviđeno porasli, te da stopa homicida (ubistava) broji 12-15 ljudi na sto hiljada, a stopa suicida (samoubistva) više od 20 na sto hiljada stanovnika. To su alarmantni pokazatelji otežane kontrole iracionalnih čovjekovih poriva, manjka volje za životom i empatije.

Naše društvo slabo i kasno reaguje na ove vidove sociomedicinske i sociopatološke ekspresije. To je neoprostiva greška, jer smo mi mala populacija kod koje je i indeks nataliteta u strmoglavom padu, što je dodatni razlog vrednovanju neprocjenjive zaloge kakav je čovjekov život.

Iz naznačenog proističe logičan sud - razvijamo zdrave stilove života, jer je on neponovljiv, dragocjen.

Razvijajmo ljubav, solidarnost i empatiju, postulate koje pledira moderni čovjek - humanista i etičar, što je dobrim dijelom postulirano u biblijskom učenju i božijom zapovijesti: „Ne ubij!”.

Nošenje oružja treba strogo zabraniti i dozvoliti samo profesionalcima - vojska i policija.

79

Medicinski rječnik A B E F

krecija, lat. accretio, međusobno srašćivanje djelova tijela koji su prirodno odvojeni. Ovakve degeneracije posebno mogu komplikovati funkcionisanje sistema organa ukoliko se dogode u vezi sa srčanim mišićem.

Nije tako rijetka pojava da srčana marama sraste sa okolnim vezivnim tkivom i tkivom srca. Uzrok tome su zapaljenja. otriomikom, lat. botryomycoma, mali tumor koji nastaje kao komplikacija upalnog procesa. Za kožu je obično pričvršćen peteljkom, a njegovi uzročnici najčešće su stafilokokne bakterije. Može narasti do veličine lješnika. lektuarijum madžun, lat. electuarium, oblik pripreme lijeka koji je namijenjen samo za unutrašnju upotrebu.

Karakterističan je homogen izgled, nalik kaši ili tijestu.

Popularan naziv je pelmez.

ascikulacija, zbirni naziv za funkcionisanje pojedinih organskih jedinica u vidu usnopljavanja. Obično se događa da se ovim remeti prirodno funkcionisanje organa, pa je ovakva pojava faktor patogenosti. Najčešće na ovaj način reaguju mišići, ali je ovo registrovano i u domenu spermatida, u toku njihovog već odmaklog preobražaja u sjemeglavce.

H

alucinoza, akutna duševna bolest praćena obiljem halucinacija. Osobe koje pate od ove vrste poremećaja obično imaju izraženu svijest o tome da se radi o nerealnom doživljaju. Nešto je drukčije prirode tzv. alkoholičarska halucinoza, pri kojoj dolazi do specifičnih ritmički ponavljanih akustičkih halucinacija. Bolest može da traje dvije do šest godina.

K M N

ankroid, med. cancroid, umjereno maligni karcinom.

Riječ je o patogenom tkivu koje se odlikuje visokom zastupljenošću rožastih materija. Potiče od pločastog epitela.

oniletriks, med. monilethrix, nasljedno distrofičko oboljenje dlaka.Karakterističan je poremećaj strukture dlake koja gubi svoju homolognost. Jasno su uočljiva prstenasta suženja na njoj. Posljedica moniletriksa je i lomljivost. efropeksija, med. nephropexia, ljekarska intervencija koja ima za cilj sanaciju funkcionisanja „lutajućeg bubrega”. Osnovni cilj je da se takav organ fiksira kako bi mogao da vrati svoj normalan način funkcionisanja.

80

R S T U

adiks, lat. radix, korijen. Ovaj termin se može odnositi i na određenu organsku jedinicu koja je usađena u tkivo - dlaka ili nokat.

alpingitis, zapaljenje koje može biti lokalizovano na dvijema ni po čemu sličnim pozicijama - jajovodu ili Eustahijevoj, ušnoj trubi. Kako je to obično slučaj sa inflamatornim procesima, može biti akutnog ili hroničnog karaktera. usis, lat. tussis, kašalj. U literaturi su opisane brojne različite vrste kašlja, koje su veoma često uslovljene lokalizacijom disajnog organa koji je zahvaćen patološkim procesom. U vezi sa tuberkulozom javlja se tzv. Mortonov kašalj, koji je praćen povraćanjem.

Dvije najprisutnije manifestacije kašljanja čine suvi i vlažni kašalj. bikvitaran, -a, -o, karakteristika nečega što je normalno prisutno posvuda. Ovaj pojam je naročito odomaćen kada se želi okarakterisati distribucija pojedinih mikroorganizama.

SMIJEH JE LIJEK Ljekaru zazvoni telefon kojim ga prijatelji pozivaju na kartanje: — Dolazim odmah! — vikne, a supruga ga pita: — Dragi, zar je tako hitno? — Jako, draga!

Već su tri doktora tamo!

— Kolega, izvadite li vi uvijek zub bez boli? — Pa, baš i ne. Juče sam, na primjer — izvrnuo ruku, i još me malo boli!

— Doktore! Ovo vrijeme je užasno — kašalj me davi, bole me noge, otpada mi rame, trza me migrena... — Ništa to nije za ovoliku vlagu! Ko u takvo vrijeme nije bolestan — taj uopšte nije zdrav!

Dođe Mujo kod ljekara i kaže: — Doktore, boli me cijelo tijelo. Kad dotaknem glavu — boli, kad dotaknem stomak — boli, kad dotaknem noge — boli, kad dotaknem prsa — boli. Ovaj ga pregleda i kaže: — Tijelo Vam je u redu, samo, prst Vam je slomljen.

Bio Mujo u bolnici, pa ga Haso pita: — Kakvi su ti rezultati, jarane? — Bolan, muka me spopala. Imam kisjelinu u želucu, vodu u koljenima i šećer u krvi!

— Pa ti, jarane, nisi čovjek! Ti si limunada. Šeta Mujo nudističkom plažom i ugleda čovjeka koji prodaje naočare.

Prodavač mu kaže: — Jeste li za jedne stvarno posebne naočare?

Mujo će: — Daj da vidim kakve su!

Prodavač mu namigne i pruži naočare. Mujo ih stavi i ugleda sve ljude oko sebe potpuno gole.

Veselo reče: — Uzimam!

Ide Mujo kući i smije se kao blesav, gledajući gole ljude. Dođe do kuće i sa ulaza viče: — Fato, vidi šta sam kupio!

Uđe u dnevnu sobu, kad tamo Fata i Suljo sjede

82

na trosjedu — goli.

Mujo skine naočare, kad ono Fata i Suljo i dalje goli!

Ponovo stavi naočare, oni opet goli. Skine ih, oni i dalje goli!

— Ih, kinesko smeće! Čim ga kupiš, odma’ se pokvari!

Dolazi čovjek pred Svetog Petra i umire od smijeha.

— Šta je smiješno, čovječe? — upita ga sveti Petar.

— Kako se ne bih smijao — oni dolje me još uvijek operišu!

Utrčava Mujo u ambulantu: — Gospodine doktore, pomozite, moja Fata ima temperaturu! — Je li visoka? — Ma, jok... Mogu joj jesti burek s glave.

— Sinoć smo žena i ja sjedjeli na kauču i razgovarali o životu.

Razgovor nas je odveo i na razmišljanje o dignitetu ljudskog života. Rekao sam joj: ’Draga, ako ja budem u stanju vegetiranja, zavisan od aparata i tečnosti, molim te isključi sve te aparate i prekini dovode koji me drže u životu!’ Čim sam to izrekao, žena je ustala, isključila TV i uzela mi pivo!

Jarane, zamalo me srce nije spucalo!

— Šta ću ja ovdje? — Imali ste trovanje alkoholom.

— Znao sam... Ko li mi je dao otrovano piće?!

VENDOKSIN KAPI cirkulacija, vene, hemoroidi Kapi ispoljavaju blagotvorno dejstvo kod gotovo svih poznatih poreme}aja u krvnim sudovima.

Vendoksin otklanja ose}aj zamora i trnjenja nogu i ruku.

Snabdeva tkivo kiseonikom, pobolj{avaju}i protok krvi kroz periferne krvne sudove, smanjuju mogu}nost stvaranja tromba i za{titno deluju kod dubokih venskih tromboza u periodima posebnog rizika (mirovanja u postelji, traume, stanja posle infarkta, mo`danog udara).

Povoljno uti~u na otklanjanje simptoma izazvanih infarktom: dezorijentisanost, povi{ena temperatura, ose}aj zamora, glavobolja ...

Povoljan uticaj imaju na funkciju jetre, detoksikaciju i metabolizam masti, smanjuju}i koncentraciju triglicerida i holesterola u krvi.

Kapi deluju na hemoroide gde uti~u na njihovo zarastanje, epitelizaciju i su{enje.

Povoljno uti~u kod povreda u sportu, tupih povreda i nagnje~enja posle preloma.

Zbog svog blagotvornog dejstva na prokrvljenost svih organa Vendoksin kapi mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

ZODEKS ^AJ infekcije i kamenci u bubrezima i be{ici ^aj je namenjen ubla`avanju problema nastalih kao posledica infekcije urinarnog trakta i prostate ili prisustva kamena i peska u bubrezima, mokra}noj be{ici ili `u~i.

Potpoma`e otapanje kamenca i deluje za{titno kod ponovne pojave kamena i peska.

Deluje kroz poja~ano lu~enje mokra}ne kiseline gde dolazi do postupnog ~i{}enja bubrega i uretera od spiranog taloga mulja i peska, ubrzavaju}i proces epitelizacije o{te}enog tkiva.

Ubla`ava gr~eve i bolove i uti~e na smanjenje telesne temperature izazvane upalnim procesima tako da ceo proces prolazi prili~no bezbolno.

Tako|e treba napomenuti da ~aj ima blagotvoran efekat i na upalne procese mokra}nih kanala i infekcije prostate izazvane kako gram pozitivnim tako i gram negativnim bakterijama.

Povoljno uti~e na smanjenje nivoa ureje i kreatinina u krvi i ima povojan efekat kod pojedina~nih cisti bubrega.

Zbog svog dejstva na kompletan rad urinarnog trakta, Zodeks ~aj mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

Proizvodi preduze}a ALTERNATIVA MEDICA izra|eni su prema principima dobre proizvo|a~ke prakse

Uvoznik za Crnu Goru: “ALTERNATIVA MEDICA MONTENEGRO d.o.o. Herceg Novi Herceg Novi, Zemunska 36

Proizvodi:

d.o.o.

Loznica

Tel/fax: 031/345-773; Mob. 069/929-003, 068/666-791 Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo, a za više informacija obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu