medical_cg_14

JUN 2010. - GODINA II - BROJ 14

1.00

TEMA BROJA: PEDIJATRIJA INTERVJU: Sabahudin Delić PREDSTAVLJAMO:

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA U BERANAMA

tel/fax: 020 228 445

tel/fax: 020 228 445

SPECIJALNI VIKEND POPUST 30 % U APOTEKAMA MEDITAS

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: MEDITAS d.o.o. Podgorica, O. Revolucije 44 tel: 020 / 625 016, 069 / 327 214, e-mail: kcmeditas@t-com.me

Impresum Izdavač: doo Flaer, Podgorica Osnivač: Dragan Nikolić Izvršni direktor: Slavica Pantelić Glavni i odgovorni urednik: Amer Ramusović UREDNIŠTVO Dr Ana Mrdak, spec.ped.

Prof. dr sc med. Aneta Bošković Prim. dr sc med. Asim Dizdarević Doc. dr sc med. Boban Mugoša Prof. dr sc med. Božidar M. Bojović Dr med. sc Božo Vuković Prim. dr sc med. Djurdjica Ostojić Dražen Ljumović Dr Ilija Ašanin, spec.hir.

Dr Jelica Stanišić, spec.ped.

Dr Majda Šahman Zaimović, spec.pulm.

Doc. dr sc med. Marina Mugoša Ratković Doc. dr sc med. Mileta Golubović Dr Milorad Drljević, spec. hir.

Prim. dr sc med. Milovan Živković Prim. dr Mensud Grbović mr sc Doc. dr sc med. Miroslav-Braco Radunović Dr Nebojša Kavarić, spec.ped.

Ass. prim. dr sc med. Olivera Miljanović Mr ph.Snežana Stanković Prim. dr sc Todor Baković Prim. dr. Veselin Stanišić, mr sc Doc. dr sc med. Vesna Miranović Doc. dr sc med. Zoran Srzentić Dr Zuhra Hadrović, spec. opš. med.

STALNI SARADNICI Anita Radanović Spec. fiz. Bojan Kraljević Dr Dušan Nenezić spec. za dječiju reh.

Spec. pedag. Dragana Marković Jelena Drobnjak Dr Ljiljana Živadinović Maja Pejović Dr Milana Šoć Prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Miroslav Minić Dr Mišo Pejaković Dr Nadica Zindović Ognjen Savić Dr Olivera Kovačević Mr ph Pavle Jurlina Dr Slobodan V. Radonjić Dr Svetlana Radović-Vučeković Dr Tanja Ševaljević-Bojović Mr ph spec. Zorica Potpara dizajn i tehnički urednik: Petar Nikolić Štampa: AP Print Adresa: Mitra Bakića br.140 81000 Podgorica Tel. redakcije: 067 803 697 E-mail: redakcija@medicalcg.me E-mail: marketing@medicalcg.me Marketing: 067 395 032 ISSN 1800-7708 COBISS.CG-ID 13921296

INTERVJUI: Prof. dr Božina Radević Dr Nemanja Damjanov Bojana Bojović

SADRŽAJ

JUN 2010. - GODINA II - BROJ 14

1.00

TEMA BROJA: PEDIJATRIJA INTERVJU: Sabahudin Delić PREDSTAVLJAMO:

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA U BERANAMA

foto: shutterstock DIZAJNIRANJE LIJEKOVA 10 – 11 PROBIOTICI 12 - 13 ULKUS 14 – 16 HLAMIDIJA 17 DIJABETIČKA NEUROPATIJA 20 – 21 VASPITANJE DJECE 24 - 25 CEREBRALNA PARALIZA 26 – 27 ŠUM NA ZDRAVOM SRCU 28 NERAZVIJENOST SPOLJAŠNJEG SLUŠNOG KANALA 30 – 31 POVIŠENA TJELESNA TEMPERATURA KOD DJECE 32 – 33 UTICAJ SUNČEVE SVJETLOSTI NA DJEČIJE OKO 34 SUNČAJTE SE OPREZNO 38 – 39 VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA U BERANAMA 42 - 43 CELULIT 44 – 45 PRIMJENA BOTOKSA 46 – 47 SREDSTVA ZA IZBJELJIVANJE KOŽE 48 – 49 PRIMJENA RADIOTALASA U MEDICINI 50 – 51 SAMOPREGLED DOJKI 52 – 53 7 RAZLOGA DA POSJETITE FIZIJATRA 54 – 55 ARTROZA 56 - 57 SIGURAN I UDOBAN TRENING 58 - 59 ETIOLOGIJA ATEROSKLEROZE KORON. ARTERIJA 60 - 61 CERVIKALNI SINDROM I BOL U VRATU 62 BOLESTI PROSTATE 64 – 65 PUŠENJE KAO FAKTOR RIZIKA 70 -71 INTERVJU: SABAHUDIN DELIĆ 72 – 74 POTREBA ZA FORMIRANJEM STANDARDA U DZ 75

ZANIMLJIVOSTI Otpornost na antibiotike

Svjetska zdravstvena organizacija smatra da je otpornost na antibiotike jedna od tri najveće prijetnje po zdravlje ljudi, kao i da nepravilna upotreba antibiotika vodi ka pojavi bakterija koje su otporne na njih. Stručnjaci navode da bi, ukoliko se odmah ne pokrenu napori za rješenje tog problema, infekcije koje su izlječive mogle ponovo da se pojave u snažnijem obliku.

Dr Tomas Friden, direktor američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, poziva američke zakonodavce da preduzmu mjere protiv opasnosti od otpornih mikroorganizama koji trenutno postojeće terapije čine nedjelotvornim.

"Ako ne poboljšamo naš odgovor na problem otpornosti na antibiotike, mogli bismo da uđemo u fazu u kojoj će svijet imati malo kliničkih odgovora na neke infekcije", kaže dr Friden.

Stručnjake brine to što antibiotici postaju sve manje djelotvorni što se više koriste. Genetske promjene kod bakterija čine ih otpornim na antibiotike i to je prirodan proces, ali je on intenziviran zbog prevelike upotrebe antibiotika.

Dr Donald Porec kaže da otporne bakterije mogu da vode ka pojavi nekih ozbiljnih oboljenja.

"Postoje veoma otporne bakterije u urinarnom traktu, kao jedan od primjera ili infekcije kože i pluća, koje inače izazivaju različite vrste bakterija koje postaju sve otpornije. Zatim imate i mnogo ozbiljnije probleme kao što je tuberkuloza u mnogim djelovima svijeta. Oboljelima su bili prepisivani različiti medikamenti kao tretman protiv tuberkuloze i njene bakterije su razvile otpornost", upozorava ovaj stručnjak za infektivne bolesti.

Gojaznost dovodi do pojave demencije

Gledanje televizije utiče na jelovnik

Gojaznost dovodi do smanjenja zapremine mozga, a samim tim i do pojave demencije, pokazali su rezultati američkog istraživanja. Naučnici s Univerziteta u Bostonu došli su do tog zaključka obavljanjem ispitivanja na grupi od 733 osobe (u kojoj su 70 odsto bile žene), prosječne starosti od 60 godina, na kojima su vršena mnogobrojna mjerenja tjelesne težine, obima struka i mnoga druga.

Većina tinejdžera koji previše gledaju televiziju u narednih pet godina stekne loše prehrambene navike, pokazalo je istraživanje u kojem je praćeno ponašanje 2.000 učenika starijih razreda srednjih škola. Profesor Daheja Bar-Anderson sa saradnicima Univerziteta Minesote, istraživala je vezu između gledanja televizije i ishrane.

"Dokazali smo da gledanje televizije u periodu adolescencije vodi u loše navike u ishrani u najmanje pet narednih godina", izjavila je za časopis "Sajens" profesorka Bar-Anderson.

Ispitanicima je sniman i mozak magnetnom rezonancom, čime je utvrđivana ukupna zapremina mozga i gustina bijele moždane mase u njemu, koja sadrži nervna vlakna, kao i prisustvo krvnih ugušaka.

Naučnici ističu da rezultati tog istraživanja upozoravaju na vezu između gojaznosti i demencije, što bi moglo da rezultira izradom strategija za prevenciju te bolesti.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005. godine, više od 24 miliona osoba u svijetu pati od nekog od oblika demencije, a godišnje se registruje 4,6 miliona novih slučajeva te bolesti.

8

Autori istraživanja otkrili su da će učenici američkih srednjih škola koji dnevno gledaju TV program duže od pet sati, u narednih pet godina manje konzumirati voće, povrće, integralne žitarice i hranu bogatu kalcijumom, a mnogo više sendviče, prženu hranu, brzu hranu, zašećerene napitke i obroke koji pospješuju “loš” holesterol u krvi.

"Ova više nego nezdrava hrana se redovno i agresivno reklamira na televiziji. Iako su mladi možda i svjesni da mnoga hrana koja se reklamira nije korisna za njih, masovno se odlučuju da ignorišu savjete dietetičara i ljekara, ili ne žele da razmišljaju o posljedicama loše ishrane zato što su glumci koji reklamiraju upravo tu lošu hranu najčešće vitki i sportskog izgleda", upozorila je doktorka Bar-Anderson.

Ona je zatražila da zdravstvene vlasti SAD preduzmu nešto da se uvede red u televizijsko reklamiranje hrane i pića.

IZ MEDICINE Prljavština je pola zdravlja

Previše higijene u djetinjstvu može biti uzrok mnogih zdravstvenih problema u kasnijem periodu, zaključak je nedavno sprovedenog istraživanja američkih naučnika.

Ukoliko djetetu želite dobro zdravlje, potrebno je da mu od najranijeg djetinjstva dopustite da "druguje" sa klicama i bakterijama.

Studija se bavila uticajem mikroba u ranom djetinjstvu na zapaljenske procese koji prouzrokuju bolesti u poznijim godinama i izazivaju brže starenje, a pokazala je da izlaganje mikrobima u djetinjstvu štiti od kardiovaskularnih bolesti u starosti.

"Pretjerano čisto okruženje i suviše higijene u prvim godinama života djece doprinosi češćim upalnim procesima kasnije u životu i povećeva rizik od širokog spektra bolesti", kaže Tomas MekDejd, vođa istraživanja.

Kreativnost povezana sa "ludilom"

Traume mogu da mijenjaju gene Trauma može trajno da ostavi posljedice na mentalno i fizičko zdravlje osobe koja je doživjela takvo iskustvo. Sada se, naime, čini da trauma ostavlja hemijske posljedice na DNK područjima koja su dogovorna za funkcionisanje imunog sistema i pamćenja.

Psihijatar Sandro Galea, profesor na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, analizirao je uzorke krvi 23 osobe sa PTSD i 77 bez ovih poremećaja. Cilj analize bio je da se utvrdi da li postoje bitne razlike u nivou supstanci metil grupe koja je bila dodata različitim genima.

Ovakve "epigeničke" hemijske promjene ne mijenjaju genetički kod ali mogu značiti da se funkcije gena povećavaju ili smanjuju, da li se "uključuju" ili "isključuju".

Galeov naučni tim identifikovao je broj gena sa promjenjenom metilacijom kod osoba sa PTSD - koje su sve bile uključene u imunološke funkcije i razvoja moždanih ćelija. To na neki način, kako je Galeo objasnio za časopis Nju sajentist, objašnjava zašto osobe koje pate od PTSD imaju slabiji imunološki sistem i lošije pamćenje. Što je još značajnije, broj "napadnutih" gena bio je povezan sa brojem traumatskih iskustava koja je doživjela osoba sa poremećajima. "Uvjereni smo da upravo traumatski događaji izazivaju promjene u metilaciji" - naglasio je Galea.

Osobe sa PTSD takođe imaju više antitijela prema citomegalovirusu (CMV), virusu herpesa koji je u izvjesnoj mjeri prisutan kod većine ljudske populacije. To ukazuje da je kod njih bio viši nivo CMV, a veća CMV infekcija tijesno je povezana sa starenjem imunog sistema.

Nedavno istraživanje ukazalo je na moguće postojanja veze između kreativnosti i mentalnog zdravlja. Istraživači su ustanovili da je izrazita kreativnost češća kod osoba koje u porodici imaju neku mentalnu bolest i da je povezana s blago povišenim rizikom šizofrenije i bipolarnog poremećaja.

Proučavajući D2 receptore dopamina u mozgu, istraživači Instituta Karolinska u Stokholmu ustanovili su da je sistem dopamina kod zdravih i vrlo kreativnih osoba sličan onom kod osoba koje boluju od šizofrenije.

"Izrazito kreativne osobe koje su imale dobre rezultate na divergentnim testovima imaju manju gustinu D2 receptora u talamusu od manje kreativnih osoba. Šizofreničari, takođe, imaju manju gustinu D2 receptora u tom dijelu mozga, što ukazuje na postojanje veze između mentalne bolesti i kreativnosti", tvrdi profesor Frederik Ulen, jedan od autora istraživanja.

Talamus ima ulogu prenosnog centra koji filtrira informacije prije nego što stignu do pojedinih djelova korteksa, zaduženog između ostalog za spoznaju i rasuđivanje.

"Manje D2 receptora u talamusu vjerovatno znači manji stepen filtriranja signala, pa samim tim i veći priliv podataka iz talamusa", zaključio je dr Ulen.

On je rekao da bi taj mehanizam mogao da objasni sposobnosti zdravih i izrazito kreativnih ljudi da uoče veliki broj neuobičajenih veza prilikom rješavanja nekog problema ali i bizarne asocijacije mentalno bolesnih osoba.

9

SAVREMENE METODE DIZAJNIRANJA LIJEKOVA II Pretklinički razvoj - molekul potencijalnog lijeka testira se brojnim eksperimentalnim metodama na životinjama i na in vitro kulturama ćelija i tkiva; III Klinički razvoj - ispitivanje efikasnosti, toksičnosti i neželjenih efekata na zdravim dobrovoljcima i pacijentima; Piše: mr ph. Vera Dabanović Ideja o tome da je svaka supstanca lijek i otrov, a da efekti zavise od doze, poznata je još od srednjeg vijeka. Kroz istoriju su glavni izvor biološki aktivnih supstanci bili prirodni izvori - droge biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla. Počeci liječenja ljekovitim biljem izgubljeni su u prošlosti. Smatra se da su to prvo otkrile životinje, jer većina životinja zavisi od biljaka kao izvora hrane. U početku su se kao lijek koristile droge (djelovi biljke koje sadrže aktivne principe). Kasnije su, postupkom ekstrakcije aktivnih principa iz prirodnih izvora, dobijane polazne supstance za sintezu lijekova. Međutim, sadržaj aktivnih principa u biljci varira i zavisi od niza faktora - od zemljišta, godišnjeg doba, klime, vremena branja, pakovanja, čuvanja, ekstrakcije... To su razlozi što se sve manje koriste biljke kao sirovine za ekstrakciju i što se sve više pribjegava sintetskim sirovinama.

Mehanizam dejstva lijeka zasniva se na vezivanju lijeka za receptor. Vezivanjem za receptor, lijek prenosi hemijske signale i indukuje promjene u ćeliji izazivajući farmakološki efekat. Ovo vezivanje je veoma specifično.

Samo mali dio molekula lijeka može biti uključen u adekvatnu interakciju sa receptorom. Funkcionalne grupe molekula koje su odgovorne za interakciju sa receptorom nazivaju se farmakofori, a svi ostali atomi u molekulima su auksofori. Iako je farmakofor odgovoran za farmakološki učinak, ne može se zanemariti uloga auksofora. Oni su odgovorni za fizičko-hemijske osobine lijeka, rastvorljivost i lipofilnost, koji utiču na farmakokinetiku lijeka aplikaciju, resorpciju, distribuciju, metabolizam i izlučivanje.

Moderan koncept ispitivanja lijekova uspostavljen je tek krajem 60-ih godina XX vijeka. Pronalaženje novog lijeka je složen proces. Ovaj proces, može, grubo, biti podijeljen u tri faze: I Dizajniranje novog lijeka - selekcija molekula na osnovu farmakološkog djelovanja;

10

Otkriće novog lijeka je dugotrajan (12–15 godina) i skup proces (600–800 miliona dolara). Zahtijeva puno istraživačkog rada, pri čemu su mogući veliki finansijski gubici.

Da bi se moglo pristupiti dizajniranju lijekova mora se, kao prvo, ustanoviti razvojni ciklus oboljenja. Na primjer, kod dizajniranja citostatika, znanja o patobiologiji kancera tek su u razvoju. Kancer je bolest kod koje u tijelu oboljelog dolazi do nekontrolisanog rasta i širenja nenormalnih formi ćelija. Hemioterapija kancera u odnosu na liječenje bakterijskih infekcija predstavlja veći problem.

Biohemijski gledano, mikroorganizmi su i kvalitativno i kvantitativno različiti od ćelija čovjeka, dok su kancerske i normalne ćelije veoma slične u mnogim aspektima, pa je teže naći upotrebljive biohemijske razlike između njih.

Normalna ćelija postaje kancerska zbog jedne ili više mutacija u svojoj DNK koje mogu biti stečene ili nasljedne.

Ove genske promjene dovode do četiri karakteristike koje posjeduju kancerske ćelije i odvajaju ih od normalnih ćelija, a to su: nekontrolisana proliferacija, diferencijacija i gubitak funkcije, invazivnost i metastaziranje.

Drugi ključni momenat kod dizajniranja lijekova jeste definisanje ciljnog mjesta djelovanja. Većina antikancerskih lijekova djeluje antiproliferativno, sa ciljnim mjestom djelovanja na DNK, vršeći oštećenje ili inhibiciju sinteze DNK. Nakon definisanja ciljnog mjesta vrši se dizajniranje vodećih molekula koji stupaju u reakcije sa ciljnim mjestom. Kod alkilirajućih citostatika osnovni molekul ima sposobnost stvaranja karbonijum-jona koji je veoma reaktivan i djeluje prenošenjem alkil-grupe na DNK na poziciji N-7 guanina za vrijeme ćelijske diobe. Usljed toga slijedi pucanje lanaca DNK ili unakrsno povezivanje dva lanca, tako da je normalna sinteza onemogućena i dolazi do induciranja ćelijske smrti u proliferirajućem tkivu.

Pored dizajniranja osnovnih, vodećih molekula, neophodno je izvršiti i optimizaciju lijeka, odnosno dizajnirati efektivan i bezbjedan lijek koji će pokazivati visoku

specifičnost sa što manje neželjenih efekata i toksičnosti, koji će biti hemijski stabilan i posjedovati određene fizičko-hemijske osobine (rastvorljivost i lipofilnost). Ovu optimizaciju najbolje pokazuje sinteza platina-kompleksa, čime je povećana rastvorljivost, smanjena rezistentnost i umanjeni neželjeni efekti (nefrotoksičnost).

Najdužu, najkomplikovaniju i najrigorozniju proceduru prolaze nove supstance koje pretenduju da postanu lijekovi. Do nove ljekovite supstance dolazi se na nekoliko načina: •Sintezom potpuno nove supstance, •Modifikacijom poznatih hemijskih jedinjenja, •Modifikovanjem biološki aktivnih jedinjenja iz čovjeka, biljaka, životinja i gljiva, •Planskim istraživanjem biohemijskih procesa i molekula koji na njih mogu uticati.

U cilju racionalizacije utrošenog vremena i novca, naučnici su pri istraživanju i sintezi novih lijekova pokušali razviti racionalniji pristup, pa se sve veća pažnja poklanja molekularnom modeliranju. Ovaj proces je danas praktično automatizovan i sprovodi se korišćenjem kompjuterskih simulacija i kombinatornom hemijom. Kompjuterskim simulacijama traži se klasa struktura koje bi mogle da ostvare željeno dejstvo. Jedan od najznačajnijih pristupa u modeliranju novih lijekova uključuje metode QSPR (Quantitative Structure - Property Relationship) i QSAR (Quantitative Structure - Activity Relationship). Sve osobine molekula kodirane su i rezultat su molekulske strukture. Pronalaženje veze između molekulske strukture i osobine molekula predstavlja ekstremni izazov. Osnovni

princip QSAR metode jeste primjena matematičkih i statističkih metoda koje omogućavaju pronalaženje matematičke zakonitosti koja povezuje biološku aktivnost molekula i njegovu strukturu. Strukturni faktori, poznati kao molekularni deskriptori, identifikuju osobine molekula. Danas je poznato preko 1.600 deskriptora koji olakšavaju odabir polaznih molekula u sintezi i modifikaciji lijekova.

Sinteza novih bioloških lijekova rekombinantnom DNK tehnologijom savremena je metoda u terapiji oboljenja i sintezi lijekova. Pojam rekombinantne DNK označava molekul koji je nastao kombinacijom dva različita molekula DNK. U tehnologiji postoji pet bitnih faza: 1.Stvaranje fragmenata DNK upotrebom enzima koji poput “makaza” sijeku specifične oligonukleotidne sekvence DNK tako da je omogućena izolacija i manipulisanje izolovanim genom.

2.Ugrađivanje fragmenata DNK u pogodan vektor (plazmidi, bakterofagi).

3.Vektori se unose u ćeliju domaćina (najčešće E. coli).

4.Kompleks domaćin-vektor umnožava se kultivacijom in vitro u cilju dobijanja klonova koji sadrže određene fragmente DNK. 5.Odabir klonova sa rekombinantnim fragmentom DNK. U prošlosti je čovjek pratio prirodu gledajući kako životinje pronalaze ljekovite biljke, a danas se lijekovi proizvode savremenim metodama, korišćenjem kompjuterskih programa i modifikovanjem bioloških aktivnih jedinjenja.

11

PROBIOTICI korisni, moderni ili nepotrebni preparati?

Piše: dr Olivera Sekulić, mr sc. gastroenterohepatolog Svjedoci smo sve veće upotrebe probiotičkih preparata u savremenoj medicini.U literaturi je opisan veliki broj indikacija za čije liječenje se koriste probiotici. Međutim, budući da je riječ o liječenju mikroorganizmima, postavljen je i jedan broj pitanja koja se tiču opravdanosti njihove upotrebe.

Preporuka o njihovoj upotrebi treba da sadrži detaljan opis njihovih svojstava, načina funkcionisanja, indikacija za koje važe, načina upotrebe, kao i razrješenje dileme o tome da li je njihova primjena opravdana i preporučljiva.

Gastrointestinalni trakt (GIT) predstavlja glavno mjesto ulaza patogenih mikroorganizama, ujedno, ovo je i prva linija odbrane organizma. GIT je drugi najveći organ u tijelu zahvaljujući tome što njegova površina iznosi 250 m2. On predstavlja stjecište brojnih događanja koji diktiraju stanje organizma, a za nas su posebno zanimljive reakcije mikroorganizama i način njihove organizacije u ovom sistemu.

Fiziološki faktori koji održavaju integritet mukoze su: peristaltika, brzi ćelijski obrt, intraluminalni pH i enzimi.

Posebno treba istaći važnost komensalne flore GIT-a ! Naravno, riječ je o složenom ekosistemu čija se ravnoteža održava interakcijom između: mikroflore i imunog sistema u okviru mukoze GIT-a.

Mikroflora, treba razumjeti, sačinjava prirodni odbrambeni mehanizam svakog organizma. Prisutnost mikroorganizama stalne flore nije od presudne važnosti za čovječiji život, ali fiziološka flora nekih djelova tijela ima određenu ulogu. Pojedine vrste bakterija (one u crijevima) sintetizuju vitamine i pokazuju antagonizam prema nekim patogenim bakterijama. Kaže se da je ona normalna, fiziološka, komensalna, endogena, oportunistička flora organizma. Bakterije koje se nalaze na površini mikroflore u izvjesnim slučajevima, tj. kada je osoba imunokompromitovana, mogu da na posredan način izazovu bolesna stanja, ali to, naravno, ne znači da kod imunokompetentnih osoba izazivaju istu reakciju.

Svi znamo da je najveći dio imunog sistema organizma, više od 70%, smješten u gastrointestinalnom traktu. 25% crijevne mukoze sačinjava limfoidno tkivo, sa 3 različita odjeljka (anatomski i morfološki različita). To su: limfociti, plazma ćelije i PMN (makrofagi); Pejerove ploče i limfoidni folikuli.

Ako posmatramo pojedine djelove ovog sistema uočićemo da mikroorganizmi imaju karakterističan raspored u njima. Jednjak ne sadrži mikroorganizme. U želucu i tankom crijevu (duodenum, jejunum) postoji svega nekoliko bakterijskih vrsta. Riječ je o laktobacilima (Lactobacilli) i svima dobro znanoj bakteriji enterokoki (Enterococci). U lumenu ljudskog crijeva postoji 300–500 različitih vrsta bakterija. Područja ileuma i debelog crijeva naseljavaju Enterobacteria, Enterococcus faecalis, Bacteroides, Bifidobacterium, Eubacterium,

12

Peptococcus, Peptostreptococcus, Ruminococcus, Clostridia, Lactobacilli i mnogi drugi sojevi bakterija. Debelo crijevo naseljava od 1011 do 1012 bakterija po gramu luminalnog sadržaja. Bakterije sačinjavaju 60% čvrste fekalne mase. Sve one, naravno, sačinjavaju komensalnu “korisnu” bakterijsku floru (300–500 vrsta) svakog organizma, a za regulaciju uslova njihovog funkcionisanja bitno je istaći da uslove diktiraju pH vrijednost sredine (1.5–8) i vrijednost CFU / mL (102–1012).

Kolonizacija GIT-a bakterijama počinje na rođenju, a sastav crijevne flore pojedinca promjenljiv je u odnosu na uslove (hrana, klima, spoljna sredina), ali uglavnom ostaje nepromijenjen. Uzročnici akutnih proliva, antibiotici, i u manjoj mjeri izmjene u ishrani mogu da promijene uobičajeni sastav crijevne flore. Bitno je shvatiti da ravnoteža između različitih bakterijskih vrsta, kao i između bakterija i domaćina, značajno utiče na ljudsko zdravlje. Neuravnotežena ekoflora učestvuje u patogenezi bolesti unutar i van GIT-a. One nastaju kada se poremeti mukozna barijera. Koristeći ta saznanja, čovjek je danas u mogućnosti da pravilno usmjeri pojedina dejstva bakterija korisne flore i tako reguliše funkcionisanje organizma.

Priču o probioticima započeo je početkom 20. vijeka Ilja Ilič Mečnikov (Nobelova nagrada 1908. god.), koji je uočio da je dug život bugarskih seljaka (87 godina prosječnog trajanja životnog vijeka) rezultat redovnog uzimanja fermentisanih mliječnih proizvoda - kefira. Od 1960. prehrambene industrije proizvode fermentirane mliječne proizvode (na bazi L. acidophilus).

U najpoznatije vrste probiotika spadaju: Lactobacillus (L. acidophilus, L. casei, L. rhamnosus, L. reuteri; L. bulgaricus, L. plantarum, L. johnsonii) Bifidobacterium (B. bifidum, B. longum, B. breve, B. infantis, B. lactis, B. adolescentis) Streptococcus Th-ermophilus, Enterococcus faecium, Escherichia coli Nissle 1917) a posebno treba naglasiti značaj Saccharomyces boulardii (kvasna gljivica).

Da bi neki mikroorganizam mogao da bude probiotik mora da ima sljedeća svojstva: •Da bude nepatogen •Otporan na tehničke procese, želudačnu kisjelinu i žuč •Da se “prikači” za sluznicu (adherentnost) •Da može brzo da kolonizuje lumen •Da proizvodi antimikrobne supstance •Da uravnoteži imuni odgovor •Da utiče na intraluminalne procese (sinteza vitamina, asimilacija holesterola, laktazna aktivnost) Probiotici imaju specifičan način funkcionisanja koji se odlikuje svojstvima da: inhibiraju adherencu patogenih mikroorganizama na crijevnu mukozu; produkuju antimikrobne supstance (bakteriocini); imaju sposobnost imuno-

modulacije koja se ogleda u stimulaciji celularnog i humoralnog imunog sistema, smanjenju inflamatornog odgovora putem modulacije citokinske signalizacije i interakcije bakterije. Stimulacija ćelijskog i humoralnog imuniteta ogleda se u povećanju vrijednosti IgA (L. acidophilus, L. rhamnosus, Bifidobacterium, Streptococcus termophilus), ometanju migracije Th-1 limfocita u crijevnu sluznicu (Saccharomyces boulardii), kao i djelimičnoj hidrolizi antigena u hrani (Saccharomyces boulardii).

Posebno interesantno polje djelovanja probiotika čini njihov uticaj na imuni sistem. On se odlikuje sprečavanjem aktivacije Th-2 limfocita i stvaranja alergije na hranu (IgE) !, povećanjem fagocitozne aktivnosti, smanjenjem imunog odgovora preko uticaja na citokine, stimulacijom IL-10, IL-6 i supresijom unijetih citokina (TNFα). Ovo svojstvo imaju laktobacili L. acidophilus i L. rhamnosus koji povećavaju imunološku odbranu na nivou crijevne sluznice. L. acidophilus (soj La1) i Bifidobacterium bifidum (soj Bb12) povećavaju fagocitnu aktivnost PMN i mononukleara. L. rhamnosus HN001, takođe povećava fagocitozu PMN i NK ćelija, „prirodnih ubica” kod zdravih osoba srednjeg i starijeg životnog doba.

Takmičenje za hranljive sastojke predstavlja još jedan značajni vid djelovanja probiotika. Oni inhibiraju patogene “otimanjem” hranljivih sastojaka i u sadejstvu sa žučnim kisjelinama vrše preradu hranljivih sastojaka (stvaranje masnih kisjelina). Poseban značaj u regulaciji optimalne ravnoteže u funkcionisanju organizma ima vezivanje hemijskih kancerogena, čime se sprečava razvoj bolesti.

Probiotička dejstva uzela su maha u primjeni u vidu pratećih elemenata liječenja. Posebno su indikovani: prolivi uzrokovani uzimanjem antibiotika, pseudomembranozni kolitis – Clostridium difficile, „putnički” prolivi, gastroenteritis (uklj. rotavirus kod djece), intolerancija laktoze, „Pouchitis” (ulcerozni kolitis) i Kronova bolest, sindrom iritabilnog crijeva, postradijacioni kolitis i “bacterial overgrowth”. Regulacija stanja nastalih zbog promjene normalnog balansa intestinalne flore potvrđena je u ogromnom broju slučajeva, pa je to razlog zbog kojeg je preporuka za upotrebu probiotika posebno značajna. Naravno, ne treba gubiti iz vida da veoma važnu odluku o tome kakvo je stanje organizma, da li je riječ o imunokompetentnom ili imunokompromitovanom sistemu, kao i o mnoštvu relevantnih indikatora upotrebe probiotika, prevashodno vrsti i namjeni lijeka, uvijek treba prepustiti izabranom ljekaru gastroenterologu. Ukoliko se nepravilno doziraju, pokazalo se da u izvjesnim situacijama neke bakterije u sadejstvu sa enzimima mogu dovesti do stvaranja aromatskih amina koji imaju kancerogena svojstva.

Kada je u pitanju način doziranja probiotika, možemo reći da se oni veoma često kombinuju sa antibioticima. U početku se pacijentu daju probiotici, zatim antibiotici, potom se pravi pauza u upotrebi lijekova, a onda se ponavlja navedeni redosljed liječenja. Postoje spiskovi posebnih indikacija pomoću kojih se određuje koja se grupa probiotika koristi za liječenje određene bolesti. Probiotici se upotrebljavaju najmanje 4 sedmice.

Ne treba se plašiti upotrebe probiotika. Njihovo dejstvo je zasnovano na prirodnim svojstvima organizma.

Sintezom vitamina B grupe, regulacijom rada crijeva, jačanjem imunog sistema, oni jako mnogo doprinose očuvanju i poboljšanju zdravlja svih populacionih grupa. Oni su i te kako korisni preparati.

Peptički ulkus

Piše: mr. ph. Mehridžana Derviši-Lazorja Peptički ulkus gastrointestinalnog trakta je destruktivan i progresivan proces u sluznici i dubljim slojevima, koji se tek u određenoj patogenetskoj fazi bolesti razvija zbog autodigestije koju izazivaju hlorovodonična kisjelina i pepsin iz želudačnog soka. Najčešće se radi o ulkusu želuca i dvanaestopalačnog crijeva, mada se može javiti i ulkus donjeg dijela jednjaka i jejunuma, iako vrlo rijetko. Jednostavnije rečeno, radi se o oštećenju koje je karakteristično po lokalizovanom defektu želudačne sluznice, koja daje karakteristične kliničke simptome.

Najčešće postoji samo jedan ulkus na sluznici, mada postoje slučajevi kada ih ima više. Ulkus je najčešće lokalizovan u donjem dijelu želuca, odakle prelazi u dvanaestopalačno crijevo.

Pri nastajanju peptičkog ulkusa konkurišu dva suprotna faktora. Jedan je onaj koji štiti sluznicu, odnosno zaštitni faktor, a drugi je onaj faktor koji nastoji da je razori - agresivni faktor. U zaštitne faktore spadaju: urođena rezistencija sluznice, sluz želuca i normalna, prvenstveno lokalna cirkulacija krvi u želucu ili dvanaestopalačnom crijevu. Agresivni faktori su: povišen nivo hlorovodonične kisjeline i pepsina u želudačnom soku, patološki humoralni uticaj sekrecije jednog dijela antruma želuca (gastrin), hormoni kore nadbubrežne žlijezde, i na kraju, trauma sluznice. Takođe, veoma važnu ulogu u nastanku peptičkog ulkusa ima i opšta cirkulacija krvi.

UZROK NASTANKA BOLESTI Zdrava sluznica normalno ima mnogobrojne mehanizme koji je štite od kisjele sredine koja preovladava u želudačnoj šupljini. Osnovni uzrok oštećenja sluznice, odnosno nastanka ulkusa, nije pojačano lučenje hlorovodonične kisjeline, nego se radi o padu odbrambenog mehanizma koji štiti sluznicu. Razlozi nastanka ulkusa u probavnom traktu su brojni. Poremećaj funkcionisanja želuca nastaje zbog abnormalnosti u građi i pojave bakterije Helicobacter pylori. Upotreba nesteroidnih

14

antiinflamatornih lijekova i kortikosteroida, hronični gastritis, neredovna ishrana i stres, mogu biti još neki od uzročnika.

Smatra se da peptički ulkus izaziva Helicobacter pylori. Ona se neometano zadržava u želucu, jer je otporna na hlorovodoničnu kisjelinu zbog izlučivanja specifičnih enzima koji neutralizuju ovu kisjelinu. Nedavno je ustanovljeno da je ona uzročnik skoro svih peptičkih ulkusa. Tako se smatra da ona izaziva 80% želudačnih i preko 90% ulkusa dvanaestopalačnog crijeva, dok noviji podaci pokazuju da je karcinom želuca deset puta češći kod osoba koje su zaražene H. pylorijem, nego kod onih koje nisu zaražene.

Helicobacter pylori se može nalaziti u organizmu a da ne dovede do razvoja ulkusa. Da li će ona izazvati ulkus ili ne zavisi od otpornosti organizma, vrste bakterije i slično. Ova bakterija slabi odbrambeni mehanizam sluznice želuca i dvanastopalačnog crijeva i dovodi do prodiranja kisjeline u sloj ispod nje. Kisjelina i bakterija nadražuju sloj ispod sluznice i dovode do stvaranja ulkusa.

Drugi uzrok pojave peptičkog ulkusa čini upotreba pojedinih lijekova koji se primjenjuju tokom dužeg vremenskog perioda. To su prije svega nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, acetil-salicilna kisjelina, kortikosteroidi itd. Oni oštećuju zaštitni sloj sluznice ovih probavnih organa, pa zajedno sa djelovanjem hlorovodonične kisjeline i pepsina oštećuju sluznicu i u dubljim slojevima izazivaju ulkus.

Postoje i neki drugi uzročnici koji direktno ne izazivaju ulkus, ali njihovo korišćenje značajno utiče na pogoršanje stanja ovakvih pacijenata: * Pušenje djeluje tako što značajno usporava smirivanje i zalječenje bolesti. * Kofein stimuliše izlučivanje hlorovodonične kisjeline, a povećava i njenu koncentraciju. * Aklohol pojačava koncentraciju hlorovodonične kisjeline, samim tim oštećuje sluznicu probavnog trakta i izaziva bol. * Stres nije uzrok nastanka ulkusa, ali značajno dovodi do njegovog pogoršanja. * Jako začinjena hrana takođe nije uzrok nastanka, ali dovodi do pogoršanja.

SIMPTOMI Najčešći simptom je bol koja je obično ravnomjerna i tupa. Pojavljuje se i nestaje u razmacima od

nekoliko dana do nekoliko sedmica. Kod ulkusa dvanaestopalačnog crijeva pojavljuje se 2–3 časa nakon jela.

Može se javiti usred noći (na prazan želudac), a smiruje se uzimanjem hrane. Ako je ulkus prisutan na želudačnom zidu, bol se obično pogoršava nakon uzimanja hrane. Ostali simptomi su: gubitak tjelesne težine, slabljenje apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje. Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopšte ne pojavljivati. Ako osjetite oštru, iznenadnu i perzistentnu bol u želucu, odmah se obratite lijekaru.

DIJAGNOZA Dijagnoza se postavlja na temelju endoskopske istrage, analize krvi na antitijela H. pylori ili pak uzetom anamnezom kod blažih oblika bolesti. Endoskopska analiza vrši se endoskopom koji se sastoji od tanke cijevi koja na svome kraju ima malu kameru. Ljekar pažljivo uvodi endoskop kroz usta i grlo, sve do želuca i dvanaestopalačnog crijeva pacijenta. Na taj način moguće je posmatrati sluznicu organa a mogu se izvršiti i snimci ulkusa i biopsija (uzimanje komadića tkiva) za mikroskopsku pretragu. Krvne analize otkrivaju antitijela za bakteriju H. pylori. Pretraga daha najčešće se sprovodi nakon liječenja, radi provjere uspješnosti terapije, ali i u dijagnostičke svrhe. Ovaj postupak se naziva: urea izdisajni test. Pacijent u prisustvu ljekara ispija rastvor uree. H. pylori razgrađuje ureu i oslobađa karbon koji krvlju dospijeva u pluća i izdahom se iz njih izbacuje. Tačnost ovog testa potvrđena je u 96–98% slučajeva.

TERAPIJA Cilj terapije peptičkog ulkusa jeste da smanji bol kod pacijenta, zacijeli ranicu i spriječi pojavu recidiva.

Antacidi Za otklanjanje boli koriste se sredstva koja povisuju vrijednost pH želuca, a u tu grupu spadaju antacidi. Bol se kod peptičkog ulkusa javlja kada pH vrijednost želuca spadne ispod 3,5. Povoljno djelovanje antacida na peptički ulkus sastoji se u tome da oni vrše zaštitu ulkusa od djelovanja kisjeline i pepsina. Na kisjelinu djeluju tako što je neutralizuju, a na pepsin povisivanjem pH. Količina antacida koja treba da se primijeni zavisi od više faktora: količine lučenja kisjeline, da li je želudac pun ili prazan i od brzine pražnjenja želuca. Zbog toga je nemoguće tačno izračunati dozu koja je potrebna jednom bolesniku.

Najvažniji faktor koji otežava postizanje povišene vrijednosti pH želuca jeste brzina pražnjenja želuca. Upravo zato stalno sisanje antacidnih tableta predstavlja najdjelotvorniji način neutralizacije kisjeline u želucu. Antacidi se uglavnom koriste pred spavanje ili između obroka, kada se očekuje pojava bolova. Ukratko rečeno, uzimaju se po potrebi.

Lijekovi za liječenje peptičkog ulkusa Antagonisti H2 receptora Antagonisti H2 receptora još uvijek su najčešće

15

propisivani i primjenjivani preparati u liječenju ulkusne bolesti, međutim, oni se sve više zamjenjuju inhibitorima protonske pumpe. Smatra se da je kod terapije ulkusa antagonistima H2 receptora, postotak recidiva i do 30% veći nego kada se ulkus tretira nekim drugim antiulkusnim lijekovima.

Histamin povećava količinu želudačne kisjeline i pepsina u želudačnom soku vezivanjem za H2 receptore koji se nalaze u parijetalnim ćelijama želuca i podstiče ih na lučenje želudačnog soka.

Među prvim lijekovima iz ove grupe pronađen je cimetidin koji je smatran revolucionarnim lijekom i jako puno se koristio. On je djelotvoran a relativno netoksičan.

Danas je i on zamijenjen mnogo efikasnijim i manje toksičnim lijekovima kao što su ranitidin i famotidin.

U praksi se koristi nekoliko šema liječenja:

Inhibitori protonske pumpe

Sukralfat

Inhibitori protonske pumpe trenutno su najdjelotvorniji lijekovi za liječenje peptičkog ulkusa. Oni su visoko selektivni. Mehanizam djelovanja inhibitora protonske pumpe sastoji se u tome da blokiranju iste. Želudačna kisjelina se luči u želudac isključivo preko protonske pumpe. Protonska pumpa za svoj rad troši ATP, zato se ona još zove i atepeaza. Osnovna uloga protonske pumpe jeste aktivni transport H+ jona u lumen stanice nasuprot koncentracionom gradijentu. Kalijum ulazi da bi se izjednačio naboj. Zato je drugi naziv za protonsku pumpu H+ / K+ atepeaza. Na kraju, u lumen želuca se luče H+ i Cljoni, odnosno HCl. Kada protonsku pumpu blokiramo inhibitorima, dolazi do prestanka lučenja želudačne kisjeline. Ovo je jako bitno, jer ne postoji alternativni put lučenja kisjeline. Kada se upotrijebe inhibitori, djelovanje nastupa brzo. Lučenje želudačne kisjeline vraća se na normalne vrijednosti 3–4 dana nakon prestanka uzimanja inhibitora protonske pumpe. S obzirom na sve ovo, jasno je da su inhibitori protonske pumpe jako djelotvorni antiulkusni lijekovi. Osnovnu prednost inhibitora protonske pumpe u odnosu na antagoniste H2 receptora čini brže uklanjanje simptoma, brže zalječenje, uz manje nuspojava. Inhibitori protonske pumpe su: omeprazol, pantoprazol, esomeprazol, lanzoprazol.

Sukralfat je aluminijeva so oktasulfat sukroze. Iako je slab antacid, to nije glavni oblik njegovog djelovanja kod ulkusne bolesti. Ima protektivno djelovanje na sluznicu uključujući stimulaciju bikarbonata i mukusa sluznice, te stimulaciju prostanoida sluznice. U kisjeloj sredini sukralfat formira gel-formulaciju koji prijanja za površinu ulkusa i tako čini fizičku barijeru koja štiti ulkus od spoljnih agresivnih faktora. Takođe, ta gel-formulacija ima sposobnost apsorpcije žučnih soli.

Ulkus na dvanaestopalačnom crijevu najčešće se javlja kod mlađih osoba ili osoba između 30 i 50 godina. Češći je kod muškaraca nego žena, dok se želudačni najčešće javlja kod osoba iznad 60 godina i češći je kod žena. Kod djece i tinejdžera pojava ulkusa je jako rijetka.

Smatra se da svaki deseti čovjek boluje od ove bolesti.

Preporuke pušačima za prestanak pušenja, zbog bržeg ozdravljenja i sprečavanja povratka peptičkog ulkusa, potpuno su opravdane. U prošlosti su ljekari preporučivali izbjegavanje hrane bogate začinima, masnoćama i kisjelinama. Međutim, ni takva, potpuno bezukusna hrana, nije dala neke značajnije rezultate u poboljšanju stanja bolesti peptičkog ulkusa, iako je ponekad zbog slabije iritacije nešto smanjivala osjećaj boli.

Ono što je bitno kod peptičkog ulkusa (osim adekvatnog liječenja) jeste izbor takvog načina života koji može popraviti tok bolesti i osigurati brže izlječenje. Pritom treba obratiti pažnju na one elemente koji utiču na:

Trojna terapija Trojna terapija se koristi u liječenju peptičkog ulkusa čiji je uzročnik Helicobacter pylori. U ovoj terapiji koristi se inhibitor protonske pumpe koji ima funkciju inhibicije sekrecije želudačne kisjeline i kombinacija dvaju antibiotika koji direktno djeluju na bakteriju. Uspjeh terapije potvrđen je u 80–95% slučajeva. Trojna terapija se može koristiti u toku 7 ili 14 dana, izuzev ako se u terapiji koristi azitromicin. Nakon završetka terapije, potrebno je uzimati inhibitor protonske pumpe narednih dvije do šest sedmica. Njome se ublažavaju simptomi ulkusa, ubija njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv).

16

• Smanjivanje upalnih procesa, kako u cijelom organizmu tako i u probavnom sistemu; • Ubrzavanje probavnog procesa - zbog niže koncentracije želudačne kisjeline i sprečavanja truljenja hrane u probavnom sistemu. Elementarni način za smanjivanje upalnih procesa u organizmu jeste onaj koji se realizuje putem uravnotežene prehrane kojom se uspostavlja ravnoteža na nivou antagonističkih parakrinih hormona.

Osim toga, u organizam je neophodno unositi dovoljnu količinu vode, radi detoksikacije cijelog organizma.

HLAMIDIJA Piše: dr Milana Šoć spec. ginekologije i akušerstva Hlamidija je mikroorganizam koji prouzrokuje jednu od najčešćih polno prenosivih infekcija. Prisutna je kod 4–12% žena.

Hlamidija može u inaktivnom obliku godinama perzistirati u genitalnom traktu, ne izazivajući nikakve tegobe. Kada se nađe van ćelije hlamidija je veoma neotporna, ipak, za kratko vrijeme može opstati na prljavim rukama, peškiru, vešu, WC šolji. Zato je i moguće prenošenje hlamidije neseksualnim putem. Osim toga, prenos je moguć i sa majke na dijete - tokom porođaja ili autoinfekcijom.

Hlamidija se najčešće prenosi spermom, vaginalnim sekretom i krvlju. Uzrokuje niz bolesti poput uretralnog sindroma kod žena, zapaljenja grlića materice, zapaljenja male karlice, konjunktivitisa, zapaljenja pluća ploda zaražene majke itd. Neke od poznatijih posljedica infekcije jesu: neplodnost žena, vanmaterična trudnoća ili ponovljeni spontani podbačaji. Neplodnost ili vanmaterična trudnoća mogu biti uzrokovane zapaljenjem i oštećenjem jajovoda, upalno izmijenjenom sluzi grlića materice koja kompromituje pokretljivost spermatozoida, a spontani podbačaji posljedica su agresivnih uticaja infekcije na trudnoću.

Simptomi: Kod muškaraca se infekcija manifestuje vrlo blagim simptomima (iscjedak svijetle boje, neprijatnost u mokraćnoj cijevi ili donjem dijelu trbuha koji

su često nejasni i neprimjetljivi. U 50% slučajeva kod njih bolest prolazi neprimijećeno. Kod 30–50% žena bolest se manifestuje zapaljenjem grlića materice.

Tipična simptomatologija podrazumijeva žućkasti vaginalni sekret, gust i ljepljiv, upalu mokraćnog kanala, smetnje prilikom mokrenja, peckanje, bolovi, učestalo mokrenje.

Simptom upale grlića materice može biti i pojačan sekret koji može, ali i ne mora, biti neprijatnog mirisa, vaginalno krvarenje nakon odnosa, bol prilikom odnosa, oskudnije krvarenje između menstruacija ili u menopauzi. U slučaju širenja infekcije upala prelazi na jajovode, jajnike i malu karlicu i praćena je napetošću i bolom u donjem trbuhu. Prirodna posljedica neliječenih upala jeste neprohodnost jajovoda odnosno neplodnost, a povećan je rizik za vanmateričnu trudnoću.

Infekcija hlamidijom može da bude jedan od okultnih razloga steriliteta. Priraslice na jajovodima i fimbrijama toliko su nježne da se teško dijagnostikuju jer u značajnoj mjeri ne narušavaju anatomiju organa. Sve ovo doprinosi otežanom dijagnostikovanju steriliteta koji se javlja kao posljedica infekcije hlamidijom. Ultrazvučni pregledi u ovom slučaju ne daju nikakve podatke. Međutim, laparaskopski pregled i laparaskopsko uklanjanje priraslica predstavlja suverenu metodu liječenja ovog problema.

17

?

DA LI STE Česta upotreba uobičajenih sredstava protiv bolova, dostupnih u slobodnoj prodaji bez recepta, može da dovede do hronične glavobolje.

Nau čnic i "me prona su šli tuz gen a e, č lemov iji s e" nos r i šan oci im ećni 100 se da aju ž i ak godin ive a, č on ak ez žive dravo .

ei em t s i es ba ion je tre c a l ti ut đa Ven a ure edanp ati i j s u klim anje ntroli a mog o m naj šnje k u njim a i m god ti, jer ju veo saki, i i k čist e razv si: ko i ili s u st r u da ni vi bole azivaj a. s e a k op nars oje iz pluć o k le legi erije upa e t t k ba e vrs n raz

Stariji muškarci i žene s nižim nivoom D vitamina u krvi su skloniji depresiji, ukazuje američko istraživanje obavljeno na Institutu za starenje u Baltimoru.

18

je van o t š o nih Nep raćaj kazuje b sao ne po loš e a kov a st ki zna mo d ritans ges sa č. B ur a sB voz g Kri svojim o olo kri eu psih i da j ma ot i i i d tvr živanj vozač i a i. š istr su lo avnic b da i lju loš

Sm ijeh je l i pos jek - najbo lovi kaž lji c Em a, a K e očig elma risto f tim ledno n se j s e l a r je pr v že s u u M Školu osnova in o s ljud henu. mijeh a ek ak On u sm bolj iju i o o da s či e eu sjeć svij svojoj aju etu ko okr koji i ži i h užu je.

ZNALI ???

Lijekovi protiv gorušice mogu da izazovu teške sekundarne efekte i trebalo bi da se oprezno koriste, pokazala su istraživanja objavljenih u medicinskom časopisu "Archives of Internal Medicine".

Dok da azi su z izvo agađe danas n r pos a, sao je iz jači ne ind tro go b ra u j pa i bi l enja iz ćaja i strijsk kad jud god e a i h n z iv e i smo mogu treba a šlog rgetsk l ih ć o ga. i e, i zbje da, k infark o gav t aju liko je udi san je

Kon čak zumi ra iu koli nje ka p r f eko čina dne ma e, v š e n st š o na olja od poj , nije a o v du cri ur nau jeva, z aka d ticaja e Uni čnici s aključ belog ili s aa ver u m zite ta H eričk ar v og ard .

Konzumiranje oraha, lješnika i badema poboljšava nivo holesterola u organizmu, pokazali su preliminarni rezultati analize 25 kliničkih istraživanja.

Pra viln stre im dis anj s, n viso apeto em m o kk s r vn t i ne žete d r vo i pr zu, a otkl itis on a da zdr k avs i mn ubla ite tve ž ne oge dr ite pro u blem ge e. a in bliz a d o p dili tvr pasna u o su ači a bude v i ž ed stra ki i a mož ca. s n Špa ih žen uškara lijep vlje m a zdr

19

DIJABETIČNA NEUROPATIJA Piše: mr sc. med. Zorica Dautović Dijabetes melitus (DM) je jedna od najozbiljnijih bolesti metabolizma koja uzrokuje nastanak mnogih komplikacijama. Jedne su akutne, kao što su hipoglikemija i dijabetična ketoacidoza, a druge kasne, kao što su dijabetična angiopatija, retinopatija, nefropatija i neuropatija.

Svaka zahvaćenost perifernog nervnog sistema DM-om označava se kao dijabetična neuropatija (DN). Za razliku od ostalih komplikacija DM-a, kao što su nefropatija ili retinopatija, dijabetična neuropatija uključuje mnoge kliničke sindrome - sudomotorne, kardiovaskularne, digestivne, genitourinarne itd.

Ovaj tip neuropatije, po učestalosti javljanja u odnosu na ostale tipove neuropatije, nalazi se na prvom mjestu u zemljama Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike.

U vrijeme postavljanja dijagnoze DM-a učestalost neuropatije je 7,5% (isključivo kod DM-a tipa 2), a kod bolesnika sa trajanjem dijabetesa dužim od 25 godina ona iznosi preko 50%.

Brojni su faktori rizika za nastanak dijabetične neuropatije.

1) Najvažniji faktor je dužina trajanja osnovne bolesti.

Kod bolesnika sa trajanjem DM-a kraćim od 5 godina, učestalost pojave neuropatije je 20,8%, a kod onih sa trajanjem bolesti preko 10 godina ona prosječno iznosi 36,8%.

2) Neuspješna kontrola glikemije.

20

Povećane vrijednosti glikemije dvostruko povećavaju rizik za razvoj dijabetične neuropatije.

3) Godine starosti.

Znaci neuropatije se rijetko registruju prije puberteta, a sa godinama starosti raste i procenat oboljelih i on se kreće između 5% pacijenata u trećoj deceniji života i 44,2% pacijenata u osmoj deceniji života.

4) Ostali faktori rizika za nastanak dijabetične neuropatije su: hipertenzija, hipertrigliceridemija, snižen nivo HDL holesterola, gojaznost, visina, pol, pušenje i konzumiranje alkohola.

Osnovna klasifikacija dijabetične neuropatije obuhvata dvije grupe: 1) Subkliničke neuropatije One se mogu dijagnostikovati samo kvantitativnim testiranjem senzibiliteta i elektromioneurografskim ispitivanjem.

2) Klinički potvrđene neuropatije U odnosu na kliničku sliku klasifikuju se u dvije osnovne grupe: 1) Simetrične, obično hronične polineuropatije; 2) Asimetrične, obično akutne neuropatije.

Obje ove grupe dijele se u više

podgrupa. Klasifikacija dijabetičnih neuropatija korisna je zbog važnosti ranog dijagnostikovanja i razlika u kliničkom ispoljavanju, sa jedne strane, te odgovarajućeg tretmana pojedinih oblika DN-a, sa druge strane.

Klinička slika Početni simptomi bolesti mogu biti neprimijećeni. U rijetkom broju slučajeva simptomatska faza počinje naglo, a kod nekih bolesnika se podudara sa uvođenjem insulina u terapiju.

U početku propadaju nervna vlakna koja su odgovorna za registrovanje bolnih i temperaturnih draži. Zbog toga klinička slika i počinje kao neprijatan osjećaj utrnulosti, bockanja, žarenja, pritiska, ili čak gnječenja. Smetnje počinju u prstima stopala, polako se šire naviše, a kada dostignu nivo koljenâ neprijatne senzacije se javljaju i u prstima šaka. Mogu da postoje i stalni jaki bolovi, sa otežanim hodom koji pacijenti opisuju kao „hod po žaru“. Pojedini simptomi su češće izraženi u toku noći.

Napredovanjem bolesti gubitak senzibiliteta čini ove bolesnike podložnim čestim, neregistrovanim oštećenjima koja omogućavaju razvoj teških komplikacija tipa rana (ulceracija) i destrukcija malih zglobova stopala.

U daljem toku bolesti zahvaćena su i autonomna vlakna, što se manifestuje kao poremećaj termoregulacije sa smanjenom tolerancijom na toplotu uz poremećaj znojenja. Trofičke promjene na koži dovode do toga da je koža stopala tanka, suva i lako puca. Ukoliko su zahvaćena vlakna kardiovaskularnog sistema, javlja se poremećaj srčanog ritma sa otežanom kontrolom krvnog pritiska. Može se registrovati i poremećaj u funkciji crijeva i mokraćnog

mjehura.

U početku nema motornih simptoma, ali u odmakloj fazi bolesti dolazi do gubitka mase u malim mišićima stopala i mišićima prednje lože potkoljenica (hipotrofije), sa sniženim ili ugašenim miotatskim refleksima. Oštećenja pojedinih nerava u predjelu ručnog zgloba ili lakta mogu biti dodatni oblik neuropatije. Kod starijih osoba ponekad dolazi i do djelimične slabosti očnih mišića, što dovodi do pojave duplih slika i „pada“ kapka.

Dijagnostički postupak Dijagnoza dijabetične neuropatije postavlja se u sklopu tipične kliničke slike sa odgovarajućim rezultatima dopunskog ispitivanja, prije svega elektromioneurografskim ispitivanjem (EMNG).

Kako bolest često počinje podmuklo i pacijent može dugo da bude bez subjektivnih tegoba, neophodno je da se svaki bolesnik kod kojeg je registrovana šećerna bolest uputi na pregled kod neurologa, kako bi se uradio neurološki i EMNG pregled. Šta treba upamtiti?

Dijabetična neuropatija je komplikacija osnovne bolesti i registruje se kod velikog broja oboljelih od DM-a. Osnovni cilj kliničkog i elektrofiziološkog pristupa kod ovih bolesnika jeste pravovremena dijagnostika i primjena adekvatne terapije.

Odgovarajućom terapijom može se usporiti i/ili zaustaviti razvoj trajnih posljedica.

Trajne posljedice utiču kako na kvalitet života tako i na povećane troškove liječenja.

Stoga je potrebno veće angažovanje i zdravstvenih radnika i samih bolesnika u uspješnijoj prevenciji nastanka komplikacija.

21

Istine i zablude o hrani koja donosi san

Spavajte kao beba Lagani večernji obrok može ukloniti glad, poznati uzrok mnogih nesanica. Ali ako jedete „pogrešnu“ vrstu namirnica mogli bi se totalno razbuditi. Pogledajte što i kako treba da jedete i pijete prije nego krenete u „krevet“. Dr Rejčel Džonson iz „EatingWell Nutrition Advisory Board“ objašnjava koja hrana pomaže da zaspite, a koje će vam namirnice donijeti probleme sa spavanjem i moguću nesanicu. Evo što kažu istraživanje:

Večera bogata ugljenim hidratima - spavaćete kao beba.

TAĆNO: Lagani večernji obrok može ukloniti glad, poznati uzrok mnogih nesanica. Jedenje brzorazgradivih ugljenih hidrata - onih s visokim glikemijskim indeksom poput nekih vrsta riže satima prije večere takođe može pomoći.

Istraživanje je pokazalo da kad osobe koje nemaju problema sa spavanjem za večeru pojedu obrok s povrćem i sosom od paradajza uz rižu, koji je bogat ugljenim hidratima, zaspu značajno brže ako je obrok pripremljen od riže sorte jasmin nego ako se skuva riža dužeg zrna s nižim glikemijskim indeksom. Istraživači pretpostavljaju da namirnica s viskoim GI poboljšava izlučivanje veće količine insulina što povećava razmjer triptofana u poređenju s drugim amino kiselinama u krvi.

Do mozga zato dopire veća količina triptofana pa su osobe pospanije.

Toplo mlijeko poboljšava san.

NETAČNO: Prije par decenija naučnici su ispitali djelovanje narodnog lijeka - toplog mlijeka - na san i pretpostavili da triptofan, amino kiselina u mlijeku, može biti odgovorna za navodno uspavljujuće djelovanje mlijeka. Naime, prethodna istraživanja su pokazala da ispuštanje triptofana u mozak stvara seratonin koji nas smiruje. Ali kad su testirali mlijeko ( i drugu hranu bogatu triptofanom) nije došlo do djelovanja na spavanje. Možda zato što su amino kiseline u ovim namirnicama poništavale uticaj triptofana na mozak. To znači da vas toplo mlijeko može ugrijati ali neće doprinijeti izlučivanje serotonina koji uspavljuje.

Biljni čajevi za dobar san.

TAČNO/NETAČNO: Matičnjak, kamilica, pasiflora i drugi biljni čajevi često se nalaze u mješavinama koje uspavljuju.

Klinička ispitivanja ovo još nijesu dokazala ali ukoliko ste uočili da vam čaj pomaže prije spavanja - samo nastavite. Na nekog drugog isti čaj možda neće imati isto djelovanje.

Kofein „razbija“ san.

TAČNO/NETAČNO: Kofein na svakog djeluju različito. Ako ste osjetljiviji možda bi bilo dobro da smanjite ispijanje napitaka bogatih kofeinom ili ih ograničite samo za jutro. Imajte na umu da uz kavu, čaj i energetske napitke kofeina ima i u čokoladi. Osim toga osjetljivost na kofein može jačati s godinama pa bi sa starenjem trebalo smanjiti svoju uobičajenu dozu.

Alkoholom protiv nesanice.

TAČNO/NETAČNO: Iako bi vam čaša vina mogla pomoći da zaspite, pretjerano pijenje može uzrokovati buđenje tokom noći. Po jednoj teoriji alkohol suzbija REM fazu sna koji je ključan za doba san.

22

Sajam - mjesto za nova saznanja o zdravlju Medicalov sagovornik o prvom Beogradskom sajmu zdravlja, održanom od 14 do 16 maja bila je Jagoda Paunović, predstavnica firme International Health, zvaničnog brenda ovog sajma.

Kakav ste Vi, kao učesnica i zastupnica jednog od najistaknutijih brendova sajma, utisak otuda ponijeli?

Prije svega želim da se zahvalim Vašoj kući što je propratila događaj koji je za nas bio od velike važnosti. Sajam zdravlja je koncipiran kao manifestacija koja na poseban način pruža edukaciju i odgovara na pitanja, kako proizvođačima, distributerima, tako i korisnicima svih usluga i proizvoda u službi zdravlja. Šta je, po Vašem mišljenju, posebno obilježilo ovaj Sajam i privuklo Vašu pažnju?

Pored niza organizovanih stručnih predavanja, posebno su mi izazvali pažnju besplatni pregledi i testiranja.

Prisustvo mobilnog mamografa na Sajmu tokom sva tri dana omogućilo je zainteresovanim damama da urade mamografiju, zatim kampanja VMA “Zaveštaj organe - produži život”, edukovala je veliki broj potencijalnih donatora organa, brojni pregledi poput testiranja na HIV, brzi test holesterola, triglicerida i šećera, humano davanje krvi, demonstracija ukazivanja prve pomoći i dr.

Zastupnica ste, zapravo direktorica jedne od vodećih firmi u sektoru promovisanja zdravog načina življenja “International Health”. Možete li nam opisati koji su trenutno dominantni produkti Vaše ponude?

Preparat GE-132, japanska formula, koji već duže vrijeme izaziva pozitivne efekte i u medicinskim krugovima, još jednom je dobio potvrdu od zadovoljnih korisnika na Sajmu. Tom prilikom smo promovisali novo pakovanje GE-132 MINI od 30 kapsula, koje je veoma praktično i

jednostavno za upotrebu. GE-132 - najjači prirodni antioksidans, koji u svom sastavu pored organskog germanijuma, sadrži matični mliječ, ajkulin protein, zeleni čaj, ekstrakt sjemenki crvenog grožđa, koristi se kao dodatak ishrani. Na oduševljenje prisutnih, svoje mjesto u paleti naših proizvoda zauzeli su novi modeli elektronskih cigareta Mini cigareta i Charge box. Posjetioci su imali prilike da na štandu probaju pomenute cigarete, približe osjećaj zdravog pušenja i odluče da smanje upotrebu štetnih cigareta. U ponudi su kertridži sa različitim nivoima nikotina, gdje su izostavljene sve štetne materije, poput katrana i dr.

Pomenula bih i proizvode poput tuša sa germanijumom i magnetima, koji podmlađuje kožu, daje joj elastičnost i stimuliše cirkulaciju, zatim magnetni pojas, koji djelovanjem snažnog magnetnog polja služi za aplikaciju na bolna mjesta u predjelu kičme, jastučnica sa magnetima, djeluje na nervni sistem i smanjuje nesanicu i depresiju, kao i stezač za lakat i koljeno, koji samo poslije nekoliko minuta postavljanja na bolno mjesto otklanja bol i smanjuje otok. Veoma smo zadovoljni reakcijama posjetilaca na pomenute proizvode i njihovu potražnju, jer su vođeni iskustvima naših korisnika stekli povjerenje u proizvode naše firme. Šta mislite, u čemu će se ogledati aspekti uticaja ovakvog događaja na ukupnu svijest o zdravlju kod građana, pa i na razvoj interesovanja i resursa organizacija iz ove oblasti?

Vjerujem da ovakve manifestacije imaju velikog uticaja, jer je činjenica da je pored velikog broja proizvođača bilo prisutno i dosta medijskih kuća koje prenose informacije i na taj način apeluju o kvalitetu života sa zdravim navikama.

Svaki vid informisanja ljudi i rad ovakvih organizacija, može samo unaprijediti i raširiti interesovanja, što za sobom povlači sve veći broj učesnika u direktnim projektima sličnog karaktera.

Anita Radanović International Health d.o.o.

Podgorica, Kralja Nikole 122 tel.: + 382 20 64 78 23 mob.: + 382 67 612 611 www.internationalhealth.biz

GE132 najjači prirodni antioksodant MEHANIZMI DEJSTVA GE132:

SASTAV:

- Stimulacija imunog sistema

Organski germanium 100mg Matični mliječ 130mg Dupli ajkulin protein 30mg Zeleni čaj 80mg Ekstrakt koščice crvenog groždja 80mg Ekstrakt latice ruže 80mg

- Visoko povećanje nivoa kiseonika u ćelijama

NAGRADE I KAZNE U VASPITANJU DJECE Piše: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije Za razvijanje pozitivnih osobina ličnosti odnosno eliminisanje negativnih, nagrade i kazne su veoma moćna sredstva u vaspitanju djece. One imaju naročito veliki uticaj na formiranje radnih navika, na stav prema učenju, obavezama u školi, obavezama u kući, jednom riječju utiču na cjelokupno ponašanje djeteta. Iako su nagrada i kazna najjača sredstva djelovanja, ne smijemo nikako zanemariti ni pohvale a ni ukore. Sva ova sredstva su efikasna, ali zbog specifičnosti djelovanja zavise od

24

mnogih faktora. Recimo, nagrade i kazne djeluju jače od pohvale i ukora, ali se ne može preporučiti da se nagrada i kazna primjenjuju češće od pohvale i ukora, jer tada mogu negativno djelovati u vaspitnom smislu.

S obzirom na to da djeluju u zavisnosti od individualnih karakteristika svakog djeteta, treba dobro razmisliti u kojoj situaciji i na koje dijete nagrada i kazna bolje utiču. Poznato nam je da kod one djece koju treba hrabriti, koja nemaju razvijeno samopouzdanje, nagrada i

pohvala bolje djeluju nego kazna i ukor. Isto tako, na djecu koja su povučena, osjetljiva, plašljiva i stidljiva, nagrada i pohvala bolje djeluju od kazne i ukora, dok kod djece koja su slobodnija, smjelija, manje plašljiva i stidljiva bolje djeluje i kazna i ukor.

Roditelji često postavljaju pitanje:- Kako i čime nagraditi dijete i kako ga i na koji način kazniti?

Način na koji će se dijete nagraditi u prvom redu zavisi od toga zbog čega se nagrađuje, a zatim od njegovog uzrasta, interesovanja, želja ali i od mogućnosti roditelja.

Nagrada može biti neka igračka koju je dijete odavno priželjkivalo, školski pribor, dobra knjiga, usklađena sa djetetovim čitalačkim interesovanjem, šetnja gradom, posjeta pozorištu, bioskopu i sl. Odjeća i obuća imaju manje dejstvo, sem ukoliko je dijete nešto od toga dugo priželjkivalo, i u tom slučaju treba voditi računa o tome da li ono što dijete želi odgovara njegovom uzrastu. Ovo su samo neki primjeri čime se sve može nagraditi dijete, a svaki roditelj treba da se potrudi da svoje dijete nagradi baš onim za čime njegovo dijete najviše žudi, ali opet u skladu sa uzrastom, mogućnostima, kao i time zbog čega se nagrađuje. Što se tiče kazne, treba imati na umu da to ne smije da bude nikakvo tjelesno kažnjavanje ili povređivanje ličnosti djeteta: nazivanjem raznim pogrdnim imenima, prijetnjama tipa: „Srediću ja već tebe“, „Ako se ne popraviš,

ne trebaš mi u kući“, isticanjem mlađeg ili starijeg brata ili sestre „Brat sve bolje radi od tebe, a ti nisi ni za šta“, „Nikad nećeš biti dobar“ itd. Od ovakvih kazni nema nikakve koristi. One prije mogu izazvati ponašanje suprotno od očekivanog, pa čak i teže poremećaje psihičkog života djeteta.

Najefikasnije kazne su uskraćivanje onoga što može služiti kao nagrada, npr. ako ste djetetu obećali poklon za uredno izvršavanje školskih obaveza, a ono se i dalje ponaša nemarno, ne treba mu ni po koju cijenu kupiti poklon.

Roditelji moraju voditi računa i o još jednome, ako su djetetu obećali poklon kao nagradu, moraju je ispuniti, jer ako se samo jednom ne ispuni obećanje, povjerenje djeteta u roditelja biće poljuljano. Isto tako, ako se djetetu kaže da će biti kažnjeno ukoliko ne izvrši neku obavezu i ono je ne izvrši, i tu roditelji moraju da budu dosljedni.

Nikakvi djetetovi izgovori ne smiju uticati na kaznu, jer roditelji u suprotnom gube autoritet u očima djeteta.

Na kraju možemo zaključiti: i u slučaju nagrađivanja, kao i u slučaju kažnjavanja, treba imati puno takta, razumijevanja, biti dosljedan u svojim postupcima, ali uvijek u djetetu gledati ličnost u razvoju kojoj treba pomoći da ispolji sve svoje mogućnosti i stekne pozitivne osobine i navike, te imati na umu da su i nagrada i kazna pomoćna sredstva u složenom procesu formiranja zdrave ličnosti.

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

HiPP DJEČIJI KEKS HiPP dječiji keks sadrži odabrane organske sirovine kontrolisanog kvaliteta, namijenjen je djeci od 8. mjeseca. Zahvaljujući čvrstini idealan je za grickanje u toku nicanja prvih zubića, a pogodnog je oblika za malu dječiju ruku. Žvakanje HiPP dječijeg keksa pospješuje razvoj mišića žvakača i mišića vilice.

Sve ekološki uzgojene sirovine za ekološku proizvodnju HiPP proizvoda potiču s poljoprivrednih farmi koje se u radu strogo pridržavaju internacionalnih smjernica za ekološki uzgoj. Naša briga koju posvećujemo proizvodnji kao i sve mjere kontrole koje preduzimamo na dobrobit su Vašeg djeteta i prirode u kojoj živimo.

HiPP DJEČIJI KEKS ukusan obrok sa žitaricama iz ekološkog uzgoja

NOVO

Ukoliko želite više informacija – tu smo za Vas! "Gruppo Tessile" d.o.o. Kuće Rakića bb – Podgorica Tel./Fax: 00 382 20 870 061; e-mail: gruppotessile@t-com.me

CEREBRALNA PARALIZA (dječija moždana paraliza - oduzetost )

Piše: dr Ana Mrdak, spec. Pedijatar Pojam “cerebralna” odnosi se na mozak, a “paraliza” na poremećaj pokreta i položaja.

Uzroci nastanka cerebralne paralize dijele se na: prenatalne, perinatalne i postnatalne.

Prenatalni uzroci su: intrauterine infekcije ploda (toksoplazmoza, citom, egalo virus, herpes, rubeola), moždane anomalije (primarna mikrocefalija - mala glava, fetalni hidrocefalus - velika glava), hromosomske aberacije, upotreba alkohola i lijekova za vrijeme trudnoće.

Perinatalni uzroci su: krvarenje u moždano tkivo ili unutrašnje prostore mozga, oštećenje mozga nedostatkom kiseonika, edem mozga u neonatalnom periodu, meningitis, konvulzije ili teška žutica.

Postnatalni uzroci su: trauma mozga, infekcije, vaskularni poremećaji, neoplazme i manjak kiseonika.

Simptomi ove bolesti su: mlitavost ili prekomjerna napetost mišića, slaba kontrola glave poslije trećeg mjeseca starosti, upotreba jedne strane tijela, nesposobnost okretanja, sjedenja, puzanja, hodanja. Ovi i još niz drugih simptoma izraženi su kod djece, u manjoj ili većoj mjeri, tako da ne postoje dva ista djeteta oboljela od cerebralne paralize.

Dijagnoza se postavlja na osnovu iscrpne anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza, ultrazvučnog pregleda, Rtg-a, CT-a i MGR-a.

Rano započinjanje fizikalne terapije od velikog je značaja. Uspjeh ove terapije prije svega

26

zavisi od težine oštećenja mozga i postojanja drugih oštećenja, od vremena kada je fizikalna terapija započeta, koliko je ciljana i kakvim intenzitetom se sprovodi. Kvalitetan program ove terapije treba da donesu neuropedijatar, fizijatar i fizioterapeut, sa prepoznavanjem razvojnih potencijala za rad na njima i ublažavanje postojećih razvojnih smetnji.

Roditelji djece koja imaju razvojni problem treba da se uključe od trenutka njegovog dijagnostikovanja. Suočavanje roditelja sa bilo kojim vidom oštećenja zdravlja djeteta, djeluje šokantno. Nakon početnog šoka, kod roditelja se javlja niz reakcija, kao npr. prebacivanje krivice na drugog, depresija, agresija, povlačenje u sebe, razočarenje i sl. Dešava se da otac djeteta napusti porodicu, što nije rijedak slučaj ni u Crnoj Gori.

U skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju (“Sl. list CG”, broj 39/04), Fond za zdravstveno osiguranje je donio Pravilnik o indikacijama i načinu korišćenja medicinske rehabilitacije u zdravstvenim ustanovama koje obavljaju specijalizovanu rehabilitaciju, kao i Listu bolesti, bolesnih stanja i posljedica povreda kojim su propisane indikacije, način i postupak za korišćenje medicinske rehabilitacije.

Nedavno su izmjenu tog Pravilnika inicirali Savjet udruženja djece sa teškoćama u razvoju i druge nevladine organizacije koje se bave potrebama invalidne djece, kao i Klinički Centar Crne Gore. Upravni odbor Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore usvojio je te izmjene 14. maja ove

godine, pa je počela primjena izmijenjenog Pravilnika.

Novorođenčad i dojenčad dva puta mogu koristiti rehabilitaciju za sljedeće dijagnoze: prijevremeni porođaj sa posljedicom po novorođenče, unutarlobanjska krvarenja novorođenčeta u toku porođaja, unutarlobanjsko krvarenje ploda i novorođenčeta neuzrokovano povredom, gušenje novorođenčeta uzrokovano nedostatkom kiseonika i povrede perifernog nervnog sistema novorođenčeta u toku porođaja.

Ukoliko su neuropedijatar, fizijatar i fizioterapeut ocijenili kao nužnu potrebu za nastavkom fizikalne terapije u specijalizovanoj ustanovi, do sada su djeca sa dijagnozom dječija cerebralna paraliza ovaj vid terapije mogla koristiti od prve do 15. godine, svake druge godine, i to sa pratiocem za djecu uzrasta od prve do 6. godine.

Djeci oboljeloj od cerebralne paralize do sada je Pravilnikom Fonda za zdravstveno osiguranje bilo omogućeno da rehabilitaciju koriste svake

druge godine u trajanju od 21 dan. Dakle, izmjenama Pravilnika, ubuduće će oboljeli od ove bolesti koristiti fizikalnu terapiju svake godine, u navedenom trajanju, što omogućava njihovo kontinuirano liječenje.

Takođe, veoma je važno reći da je sada djeci oboljeloj od cerebralne paralize izmjenom Pravilnika obezbijeđeno proširenje prava na pratioca djeteta za vrijeme medicinske rehabilitacije. To pravo mogla su koristiti samo djeca uzrasta od jedne do šest godina, a sada je ono prošireno i na djecu oboljelu od cerebralne paralize uzrasta od jedne do petnaest godina. Dakle, ova izmjena je predložena i usvojena s obzirom na to da se radi o teškim oboljenjima, a u najvećem broju slučajeva radi se o djeci sa usporenim psiho-motornim razvojem kojoj je potrebno stalno prisustvo roditelja. Činjenica je da se najveći broj porodica osiguranika nalazi u teškom materijalnom stanju, zbog čega će im proširenje ovog prava i te kako značiti.

27

Šum na srcu može da bude fiziološke ili patološke prirode, srećom češći je fiziološki šum na zdravom srcu

Šum na zdravom srcu Piše: prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Fiziološki, akcidentalni, nedužni, funkcionalni, bezazleni šum zdravog srca, sinonimi su šuma na zdravom srcu. Imaju ga zdrava djeca i nije ga potrebno liječiti, jer vremenom, sa uzrastom, spontano prolazi.

I pored toga što nije potrebno liječenje, većina pedijatara pošalje malog pacijenta na pregled kod dječjeg kardiologa, koji će osim slušanja srca (auskultacije), krvne slike, EKG-a, što sve može uraditi i pedijatar, uraditi i ultrazvuk srca (EHO srca, ehokardiografija), time potvrditi dijagnozu koju je postavio pedijatar i na taj način umiriti roditelje koji se odmah zabrinu i uplaše kada im se kaže da njihovo dijete ima „mali”, „bezazleni” šum na zdravom srcu.

Razvoj i formiranje srca i velikih krvnih sudova u prvim mjesecima života su burni. U drugoj godini života mogu se čuti normalni fiziološki šumovi koji nastaju kada krv brže protiče kroz srčane šupljine i velike krvne sudove (aortu i plućnu arteriju). Ovo se često dešava kada dijete ima visoku tjelesnu temperaturu i anemiju (malokrvnost), jer u oba slučaja krv brže prolazi kroz srce i u fazi istiskivanja iz srca (sistoli) izaziva šum koji se naziva fiziološki sistolni šum. Ovaj šum je postojao i prije pojave temperature i anemije kod djeteta, ali se sada pojačao i pedijatar ga bolje čuje.

Jedan, ne mali broj potpuno zdrave djece ima specifičnu građu srca, kada se jedna grupa mišića izdvoji u poseban snop u lijevoj srčanoj komori, koji se ponaša kao debela struna nekog muzičkog instrumenta. Kada krv pređe preko tog snopa mišića, nastaju vibracije koje se opisuju kao muzikalan sistolni šum, a ovaj „snop mišića” naziva se aberantna horda (chorda aberans). Ova horda se često vidi ultrazvučnim pregledom srca i često se nalazi u izvještaju dječjeg kardiologa. To je normalna varijanta izgleda srca, kao što neko ima manji ili veći nos i slično.

28

Postoje još neke varijacije fizioloških šumova, ali najvažnije je zapamtiti da su oni normalni pratilac razvoja dječjeg srca.

Većina fizioloških šumova gubi se tokom rasta djeteta, neki nestanu do kraja prve ili druge godine života, a neki tokom puberteta.

Većina pedijatara zna da napravi razliku između fiziološkog (funkcionalnog) šuma, koji je znak zdravog srca, i patološkog šuma, koji je znak srčanog oboljenja (urođena srčana mana, anomalije velikih krvnih sudova i dr.). Ipak, većina djece kod koje se čuje šum dobije uput kod dječjeg kardiologa, kako bi se uradio ultrazvuk srca, prije svega zbog zabrinutosti roditelja. Iako pedijatri objasne roditeljima da se radi o zdravom srcu, oni su i dalje uplašeni, jer „srce je u pitanju”.

Fiziološki šum se prepoznaje po tome što je muzikalan, sličan zvuku muzičke viljuške, promjenljivog je intenziteta. Mijenja se ako je dijete uzbuđeno, ako trči ili se uznemiri, ako ima povišenu temperaturu i ako je anemično - malokrvno, jer se u tim stanjima povećava broj otkucaja srca (srčana frekvenca) i strujanje krvi kroz srce. Šum se mnogo manje čuje kada je dijete mirno, ako sjedi ili leži. Na kraju, primjećuje se samo u toku „sistole”, najkraćeg intervala srčanog otkucaja, tj. kada se srce steže i istiskuje krv.

Fizioloških srčanih šumova ima više nego što se čuje, jer u određenom periodu života, zbog promjena u građi i funkciji srca, taj šum se čuje slabije ili jače, ili se ne čuje.

Takođe, tanak zid grudnog koša djeteta i ubrzaniji rad srca kod djece u odnosu na odrasle, dozvoljavaju da se šum otkrije.

Roditelji čija djeca imaju fiziološki (funkcionalni, akcidentalni, nedužni, bezazleni) šum, ne treba da brinu, jer i zdravo srce može da „šumi”. Njihovo dijete je potpuno zdravo, može da se bavi svim aktivnostima, normalno da živi i da se ponaša, a ako je malokrvno, da pije ljekove za malokrvnost, da redovno kontroliše krvnu sliku, da se jednom godišnje kontroliše kod dječjeg kardiologa i da čeka dan kada će šum potpuno da nestane.

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

Oralna rehidratacija kod proliva

ORS 200

Proliv je jedno od najčešćih oboljenja kod djece. Glavni simptomi su vodenaste stolice, povraćanje što dovodi do gubitka vode i mineralnih materija iz djetetovog organizma.

Osnovni simptom koji prati proliv je dehidracija. Najbitnije je da se djetetu daje što više tečnosti kojom će nadoknaditi izgubljenu tečnost i mineralne materije.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije idealno rehidracijsko sredstvo za nadoknadu tečnosti mora biti proizvedeno iz prirodnih sirovina i mora sadržati ugljenohidrate i elektrolite koji su temelj efikasne rehidracije.

HiPP je prema ovim preporukama proizveo oralno rehidracijsko sredstvo - HiPP ORS 200. Ovo je dijetetski hranljivi napitak od šargarepe i rižine sluzi. Namijenjen je nadoknadi tečnosti i elektrolita izgubljenih prolivom ili povraćanjem. ORS 200 omogućava prirodni pristup terapiji rehidracije. Prilagođen je oštećenoj sluznici crijeva, ne sadrži laktozu, gluten i mliječne bjelančevine.

ORS 200 Kako davati

ORS 200?

U prvih 6 sati, kod lakših i srednje teških proliva kao jedina tečnost sa daje HiPP ORS 200 - oko 50 ml po kg tjelesne težine.

Nakon 6 sati uvodimo majčino mlijeko, kod djece koja doje, a kod djece koja se hrane mliječnim formulama dajemo u istoj bočici mlijeko koje dijete inače pije i HiPP ORS 200 u odnosu 1:1.

Kada se postigne konzistentnost stolice uvodimo čajeve i postupno uobičajenu ishranu.

Ukoliko želite više informacija – tu smo za Vas! "Gruppo Tessile" d.o.o. Kuće Rakića bb – Podgorica Tel./Fax: 00 382 20 870 061; e-mail: gruppotessile@t-com.me

Nerazvijenost spoljašnjeg slušnog kanala

Piše: doc.dr Miroljub Todorović Ova anomalija predstavlja izostanak stvaranja kanala, gdje je spoljašnji ušni kanal nerazvijen ili se slijepo završava. Može biti jednostrana ili obostrana, koštana ili membranozna, izolovana ili udružena sa anomalijama ušne školjke ( nedostatak ili mala i deformisana uška), srednjeg uva (poremećaj razvoja ili sadržaja srednjeg uva) i unutrašnjeg uva (Altmann). Može se javiti u sklopu opšte nerazvijenosti (Mondini), ili u sklopu više sindroma: Morbus Crouzon, Treacher Collins, Franceschetti i slično.

Navedeno uzrokuje srednje ili jako izraženu nagluvost. Ova anomalija nastaje kao posljedica poremećaja u razvoju na nivou prvog škržnog luka - prekomjernog rasta dijela Rajhertove hrskavice, koja ispunjava regiju bubne opne i širi se upolje. Dolazi do okoštavanja i ispunjavanja prostora koji zauzima koštani dio spoljašnjeg slušnog kanala. Rjeđe

postoji nerazvijenost hrskavičnog dijela kanala. Kod nerazvijenosti ne postoji koštani kanal, pločica kosti je postavljena na mjesto bubne opne i za nju je često srastao maleus (čekić), koji srasta i za tijelo incusa (nakovanja). Stapes (uzengija) se razvija iz drugog škržnog luka i može biti normalna, ali i imobilna. Moguć je i abnormalan tok ličnog živca. Unutrašnje uvo koje se razvija izolovano iz slušne Prije nekoliko mjeseci, prvi put u Crnoj Gori, na našem odjeljenju (Opšta bolnica “Danilo I” na Cetinju) ureađena je operacija jednostrane nerazvijenosti spoljašnjeg slušnog kanala, sa malom i deformisanom ušnom školjkom, i sa poremećajem srednjeg uva (slušne koščice uredne, ali fiksirane).

Radi se o djetetu muškog pola, starosti sedam godina.

Nije definisan mogući razlog nastanka. Dijagnostičke procedure: Rtg oba uha, CT piramida, audiološka obrada (audiometrija, BERA, DPOAE).

Nakon preoperativne pripreme urađen je operativni zahvat. Rez iza uha, široka mastoidektomija, zadnja atikotomija. Nađene slušne koščice fiksirane za atretičnu ploču. Ista uklonjena i lanac postaje mobilan. Maleus malformisan, kao i položaj cjelokupnog lanca. Srednja lobanjaska jama nisko postavljena, korteks tanak. Po formiranju zajedniučke šupljine mastoida i kavuma, napravljen arteficijelni otvor ispred ušne školjke, koji se šavovima pripaja za kost, a ušna školjka privučena i fiksirana za zadnju ivicu. Fascijom temporatnog mišića prekrivene slušne koščice i labirint. Ista fiksirana spongostanom. Tamponada, šav. Rezultat ovako izvedenog zahvata očekuje se nakon šest mjeseci.

30

ploče embrionalnog tkiva (neuroektoderma) je obično normalno. Kvantitativno izraženo učestalost ove anomalije se kreće 1 na 10 000 - 20 000 djece. Češća je kod muškog pola. Jednostrana anomalija se javlja četiri puta više nego obostrana i češće je pogođeno desno uvo. Kao uzročnici se naglašavaju brojni spoljašnji činioci: upotreba nekih lijekova (Taladomid), virusne infekcije majke u prva tri mjeseca trudnoće, upotreba nikotina, alkohola i slično. U zadnje vrijeme se razni hromozomski poremećaji dovode u vezu sa nastankom ove anomalije. Tako, trisomija hromozomskih grupa 13,14,15,17,18 i 21 može pratiti nerazvijenost spoljašnjeg slušnog kanala. Ne smiju se zanemariti ni nasledni činioci.

Kliničku sliku pored lokalnog nalaza malformacije, karakteriše i nagluvost provodnog tipa različitog stepena.

Ova anomalija se lako prepoznaje na samom rođenju, bilo da se radi o jednostranom ili obostranom defektu. Jednostrane ne uzrokuju komunikacijski problem, jer dijete normalno čuje na zdravo uvo pa će se i normalno psihofizički razvijati, a razvoj govora će biti normalan. Kod obostranih, sluh je obično ispod 50-60 db, te se društveni kontakt sa okolinom ne može ostvariti. Ta djeca zahtijevaju primjenu slušnog aparata - koštanog vibratora, sa držačem za glavu, što je i preduslov da djeca nauče da govore. Slušni aparat treba odrediti između druge i treće godine kada se,

uz pomoć stručnog lica i roditelja uspješno sprovodi slušna i govorna rehabilitacija. To je uslov za dalji normalan psihofizički razvoj djeteta.

Nakon uspješno završene slušne rehabilitacije i naučenog govora, završava se prva faza liječenja. Druga faza obično počinje oko šeste godine. To je hirurška faza rehabilitacije, koja djetetu treba da omogući slušni kontakt sa okolinom prirodnim putem, napuštajući slušni aparat.

Djeca sa jednostranom anomalijom, obzirom na to da imaju uredan sluh na zdravom uvu, ne prolaze prvu fazu, nego se liječenje obavlja hirurškim putem. Operacija atrezije kanala vrši se u cilju poboljšanja sluha, ako je funkcija unutrašnjeg uva očuvana. Kod obostrane atrezije operacija se vrši u četvrtoj godini života, a kod jednostrane kasnije. Rekonstrukcija defekata ušne školjke je težak problem i zahtijeva više operacija. U slučaju neuspjeha koriste se epiteze (plastični model ušne školjke), koji se fiksira za kožu. Prije odluke o hirurškom tretmanu neophodno je obaviti niz pregleda: Rtg oba uva po Sculler-u i Stenversu, CT obj piramide, audiloška ispitivanja (subjektivna i objektivna audiometrija), Auditivne evocirane potencijale, pregled psihologa, pedijatra i jedan opsežan razgovor sa roditeljima, da bi se utvrdilo očekivanje roditelja, koji moraju biti upozoreni na veći broj operativnih zahvata i nesigurne estretske rezultate.

NAJSAVREMENIJI SLUŠNI APARATI U CRNOJ GORI POZNATE KUĆE Herceg Novi, Sava Ilića 46 Igalo tel/fax: 00382 31 332 266 sms: 069 345 926 www.tomicalfa.com; e-mail: tomicalfa@t-com.me

t o m i ć

generalni zastupnik

za crnu goru

epoq

epoq power

dual connect

vigo

vigo power

dual mini

amigo t21

amigo arc

ConnectLine

PC

MUSIC

PHONE

TV

MOBILE

REMOTE

Povišena tjelesna temperatura kod

djece

Piše: prim. dr Marija Joksimović, spec. pedijatar Vjerovatno nema roditelja čije dijete nije imalo povišenu temperaturu: obrazi se zažare, oči se zacakle, pipnete mu čelo, a ono gori... Evo šta možete da učinite da biste djetetu skinuli povišenu tjelesnu temperaturu... prije nego što se javite pedijatru...

Takođe, pošto čak 14% beba sa ovako visokom temperaturom može da dobije febrilne konvulzije (fras), povišenu tjelesnu temperaturu treba sniziti kada je ona preko 38,5 stepeni Celzijusovih, mjereno ispod pazuha.

Zašto dijete ima povišenu temperaturu?

Kako sniziti povišenu temperaturu?

U mozgu postoji jedan dio koji se zove hipotalamus i u njemu se pored centra za mnoge tjelesne funkcije nalazi i onaj koji je odgovoran za termoregulaciju. On djeluje po principu “termostata“ koji je naštimovan na 37 stepeni. Međutim, kada se razbolimo, on funkcioniše drugačije. Naime, uzročnici bolesti koji su prodrli u organizam izlučuju toksične supstance koje primoravaju naše ćelije da oslobađaju materije za podešavanje našeg „termostata“ na temperaturu višu od uobičajene. Cilj je uništenje neprijatelja toplotom.

Brojne studije su pokazale da povišena tjelesna temperatura ne djeluje štetno na organizam i da mlade i zdrave osobe, uključujući i djecu, mogu bez teškoća da podnesu temperaturu do 40 stepeni Celzijusovih. Međutim, ako je dijete imalo febrilne konvulzije (fras), snižavanje tjelesne temperature, kada je ona povišena preko 38 stepeni, mora da bude brzo i efikasno, a treba primijeniti i mikroklizmu dijazepama.

32

Metode za snižavanje povišene tjelesne temperature su: farmakološke: pomoću ljekova, i fizikalne: hladni oblozi, tuširanje.

Skidanje povišene temperature ljekovima Kod djece mlađe od tri godine primjenjuju se dvije vrste ljekova: na bazi paracetamola i ibuprofena. Djeci starijoj od tri godine može se dati lijek na bazi diklofenaka - voltaren čepići. Djetetu do 11. godine nikako se ne smije dati preparat na bazi acetil-salicilne kisjeline (andol, aspirin, midol, acisal...). Ovi ljekovi mogu da prouzrokuju pojavu tzv. Rejovog sindroma, teško oštećenje jetre i mozga sa visokim stepenom smrtnosti. Prvo treba pokušati sa paracetamolom. Od navedenih ljekova, on ima najmanje nuspojava i djeluje direktno na „termostat“ u organizmu. Daje se u pojedinačnoj dozi od 10 miligrama po kilogramu tjelesne težine na svakih 4 do 6

časova. Preporučuje se sirup, a ne čepići, jer se on lakše dozira i primjenjuje. Ako dijete povraća i odbija sirup, primjenjuju se čepići.

Ibuprofen je drugi izbor. Može se dati djeci od trećeg mjeseca života. Daje se u dozi od 5 mg po kilogramu tjelesne težine, tri puta dnevno, izuzetno četiri puta. Diklofenak, odnosno voltaren u obliku čepića, trebalo bi da bude lijek posljednjeg izbora za skidanje povišene temperature kod djece starije od tri godine. Primjenjuje se isključivo rektalno, najviše tri puta dnevno, a maksimalna dnevna doza je 3 mg po kilogramu tjelesne težine.

Fizikalno snižavanje tjelesne temperature Fizikalno snižavanje tjelesne temperature podrazumijeva korišćenje fizikalnih metoda za snižavanje toplote tijela.

U praksi se svodi na stavljanje obloga i tuširanje. Obje metode su dobre, mada same po sebi najčešće nijesu dovoljne za značajnu redukciju temperature. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom fizikalnih metoda i davanja ljekova. Što se obloga tiče, pokazalo se da korišćenje lako isparljivih tečnosti, kao

što su alkohol ili sirće, nema nikakve prednosti u odnosu na prokuvanu i ohlađenu vodu. Voda se prokuva da bi se iz nje odstranio hlor koji bi mogao da nadraži osjetljivu bebinu kožu. Može se koristiti i destilovana voda. Primjenjuje se tako što se na grudi i stomak djeteta stavi pamučna pelena natopljena vodom i koja je djelimično iscijeđena. Preko nje se stavlja suv peškir.

Oblog se mijenja svakih 15 minuta, odnosno onda kada se zagrije. Stavljanje obloga na male površine (šake, stopalo, čelo) nema efekta na skidanje temperature.

Dijete treba tuširati 5 do 10 minuta, mlakom vodom, nikako hladnom, u zagrijanom kupatilu, zatim ga dobro obrisati i obući mu čistu i suvu pidžamu. Ova metoda je djetetu manje neprijatna od stavljanja obloga. Pored toga, jednostavnija je i efikasnija. Treba napomenuti da se ne smije koristiti previše hladna tečnost. Osim toga što je njena primjena izuzetno neprijatna za dijete, može da dovede do naglog pada temperature i pojave tzv. „ribaund fenomena“, kada nakon brzog pada temperatura naglo skoči. Pedijatar će dalje utvrditi uzrok nastanka povišene tjelesne temperature i ako treba dati terapiju.

KOMPLETNO RJEŠENJE ZA ATOPIJSKI DERMATITIS D E R MO – P E D IJAT R IJ A fo rmulis ano pod kont r ol om der m at ol oga i ef i k a s n o s t potv r đe na u pedi j at r i j ski m or di naci j am a

STELATOPIA

ZA B OLJI K VA LITE T ŽIV OTA D JE TE TA I NJEG O VE P OR OD IC E

Svakodnevno

NO

VO

os je k ran a p l Za je i ti

e

St el at opi a kr em ast i si ndet : Pr os ječ no 6 nedjelja pr im jene

R

Stelatopia K re ma : Prosječno 6 nedjelja primjene 2 puta dnev no

HIP OA L E RG E NA F O RMUL A

Stelatopia ml i j e č n o uljna kupka: Prosječno 6 nedjelja primjene

U ra z d o bljim a pogor š a nja

Kupk a u tr aj anj u

St e la t opia krema: Pr o sj e čn o 6 nedjelja primjene

od 10 m i nuta

2 puta dnevno u

2- 3 puta nedj el j no

k o mb i n a c i j i s a

( ne i s pi r a s e)

lijekom

Bez m i r i sa, konze rv a n s a p a ra b e n a i b e z v j e š t a č k i h b o j a .

Pr i l agođeno z a a t o p i j s k i d e rma t i t i s i o s e t l j i v u k o ž u .

EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 069 39 99 05

Uticaj sunčeve svjetlosti na dječje oko Piše: Dr Tanja Ševaljević – Bojović, oftamolog S obzirom na to da su počeli sunčani dani, mnogi roditelji su zabrinuti zbog mogućeg negativnog uticaja sunčeve svjetlosti na oči njihove djece. Iako, s jedne strane, znamo da je sunčeva svjetlost neophodna kao stimulus za razvoj vida, na drugoj strani, prejaka i pretjerana izloženost sunčevim zracima može dati neželjene efekte na oku. Tu se prvenstveno misli na štetno dejstvo UV zraka, koji su tako kratkih talasnih dužina da se ne nalaze u vidljivom dijelu spektra, tj. ne vidimo ih i ne možemo procijeniti njihov intenzitet.

Razlikujemo UV-A, UV-B i UV-C zrake. UV-C zraci su najmanje talasne dužine, veoma su opasni, ali, srećom, gotovo ne stižu do Zemlje (to je jonizujuće zračenje i učestvuje u stvaranju ozona). UV-A zraci su najveće talasne dužine, najprodorniji su, te tako dospijevaju do najdubljih struktura oka, ali su i manje energije, pa nijesmo baš uvjereni u štetnost njihovog djelovanja. UV-B zraci su ti koji oštećuju oko. Dječje oko, zbog veće providnosti optičkih medija (rožnjača i sočivo), naročito je osjetljivo na UV zračenje.

Najčešće akutno reaguje rožnjača, obično nakon latentnog perioda od šest do osam sati nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti (veći je rizik kada se nalazimo na snijegu i moru, zbog velike refleksije UV zraka). Klinički se manifestuje crvenilom oka (hiperemija vežnjače), suzenjem, grčevitim stezanjem kapaka, zbog fotofobije i dominantnog intenzivnog bola. Moguće su i opekotine na koži kapaka. Kao posljedica dužeg direktnog gledanja u sunce (kod djece, zbog radoznalosti i neznanja), može se javiti solarna retinopatija, kao vid akutnog fototoksičnog oštećenja mrežnjače, odnosno žute mrlje. U tom slučaju dolazi do pada vida, što je pojava prolaznog karaktera.

Oporavak vida je spor (jedan do dva mjeseca), ali kod teških slučajeva pad vida može biti i trajan. Efekat UV zraka na sočivo hronične je prirode (kumulativan efekat). U

34

kasnijim godinama života može uslijediti pojava katarakte (veća učestalost katarakte u podnebljima sa većim brojem sunčanih dana). Isto bi se odnosilo i na mrežnjaču i pojavu senilne degeneracije žute mrlje.

Zaštita Važno je podsjetiti roditelje da moraju da vode računa i da treba da zaštite dijete, naročito u sljedećim slučajevima: •Pri boravku na moru i snijegu, kao i na visokim nadmorskim visinama; •Od direktnog dejstva sunčeve svjetlosti u ljetnjim mjesecima (od 11 do 15 časova), s tim što UV zraci djeluju i kad je oblačno vrijeme; •Kada dijete uzima antibiotsku terapiju, jer su neki antibiotici fotosenzitivne materije i mogu dati reakciju na koži.

Savjetuje se nošenje kvalitetnih sunčanih naočara.

Pod ovim podrazumijevamo naočare sa integrisanim visoko apsorbujućim UV polimerom (UV-400, koji blokira UV zrake talasne dužine do 400 nm). Ovaj UV filter je nevidljiv, te i neobojena stakla (ili plastika) mogu imati neophodnu UV zaštitu. Loše, nekvalitetne naočare, sa neadekvatnom UV zaštitom, a pri tome obojene, paradoksalno, mogu doprinijeti većem oštećenju oka, pa ih je bolje ne koristiti. Ova stakla, štiteći od intenzivne vidljive sunčeve svjelosti, uzrokuju midrijazu (širenje zjenicâ), te tako veća količina UV zraka dospijeva u oko. Plastične naočare (sočiva u ramu, a ne ram) pogodnije su za djecu, jer je smanjen rizik od povrede oka u slučaju lomljenja rama. Boja sočiva na naočarima prilagođena je modnom trendu (s tim što one sive i zelene boje imaju prednosti vezane za dobar kontrast koji daju, i što najmanje mijenjaju prirodni izgled boja posmatrane okoline).

AVENTOVA MAGIJA Vjerovatno smatrate fantastičnom činjenicu da vaše dijete, kako vrijeme prolazi, pokazuje sve veću samostalnost, ali zar ne bi bilo divno kada to istovremeno ne bi značilo i veći nered? Čar Aventovih Magičnih šolja jeste upravo u tome što je nemoguće bilo šta prosuti iz njih, a istovremeno je veoma jednostavno koristiti ih.

Zaista je nebitno koliko puta će ih vaše dijete prevrtati sa jedne strane na drugu, tresti ili sa negodovanjem baciti iz stolice za hranjenje, tečnost će uporno ostajati unutra.

Specijalan Aventov Magični ventil dizajniran je tako da onemogući prosipanje tečnosti iz šolje, a da istovremeno dopusti njeno kontinuirano proticanje čim vaša beba osjeti potrebu da zadovolji žeđ.

Magična šolja (200ml/7oz)

Zahvaljujući mekanoj sisaljki, potpuno je prilagođena bebinom odvikavanju od dojenja ili hranjenja putem flašice.

Poklopac "na klik". Dostupna je sa ili bez ručki.

Magična šolja (260ml/9oz)

Prilagođena je djeci koja tek počinju hodati, a sisaljka je dizajnirana tako da pogoduje zubićima koji počinju da rastu.

Poklopac "na klik". Dostupna je sa i bez ručki.

Magična sport šolja (340ml/12oz)

Ima veću čašu sa sisaljkom koja omogućava brzi protok tečnosti. Poklopac se lako otvara, a praktičan kaiš sa kopčom, kojim šolju možete pričvrstiti za pojas vašeg djeteta, je prosto neizbježan za živahne mališane u igri.

PREDNOST Magične sisaljke i ručke se mogu koristiti za AVENTOVE šolje i flašice svih dimenzija, tako da ih možete kombinovati na način na koji to najviše odgovara vašem djetetu.

NEW S DESIGN Uvoznik i distributer za Srbiju: MCG group d.o.o.

Slobodana Selenića 44, Veternik 21203, Novi Sad, tel. 021/824 936 e-mail: mcg@teamnet.co.yu Uvoznik i distributer za Crnu Goru: Donator d.o.o. kuće Rakića bb, Podgorica 81206, tel. 020/870 059 e-mail: info@donator.co.me

Savjeti za

ljeto LJETNJE NEZGODE Kada kažemo “ljeto”, pomislimo na more, odmor, plivanje, razonodu, novu ljubav, a posebno na čarobnu bakarnu boju kože. Pored svih lijepih trenutaka, ljetnji odmor nam može donijeti i niz neprijatnosti. Ipak, činjenica je da to većim dijelom zavisi od nas, našeg odnosa prema sebi i okolini.

OPEKOTINA OD SUNCA Bakarna boja kože je dokaz da si boravio na moru. Tako kažu. Sunce ipak ne prija svima podjednako. Melanin, pigment u koži čovjeka, određuje sudbinu sunčanja. Sunce je život. Može nam prirediti iznenađenje i upropastiti odmor.

Rizične grupe čine one osobe koje su bijele puti i one koje na brzinu žele postići krajnji cilj — boju, ne razmišljajući ni o čemu drugom. Nekontrolisana izloženost sunčevim zracima može napraviti prave opekotine, uzrokovati pojavu intenzivnog bola, žarenja, peckanja, što izaziva nervozu i onemogućava normalno ponašanje i san. Nakon nekoliko dana koža se peruta i ljušti, formira se novi sloj kože, osjetljiviji na sunce od prethodnog. Da bi izbjegli ove neprijatnosti, pripremite svoju kožu za izlaganje suncu. U prodaji je široka paleta proizvoda za zaštitu i njegu kože. Budite umjereni prilikom sunčanja. Ukoliko ipak dobijete opekotinu od sunca, isproban metod za prvu pomoć je mazanje kisjelim mlijekom, preparatima poslije sunčanja, hidrantnim kremama itd. U slučaju pojave težih opekotina, javite se ljekaru.

SUNČANICA Dugotrajna izloženost sunčevim zracima rezultira razvojem sunčanice. Ovo stanje praćeno je vrtoglavicom, mučninom, povraćanjem. Osobu

36

sa ovakvim simptomima treba odmah skloniti sa sunca, tj. smjestiti je u hlad, dati joj da pije vode, držati joj hladne obloge na tjemenu, a lice stalno kvasiti i osvježavati. Nakon doživljene sunčanice, savjetuje se nekoliko dana ležanja, uz unošenje većih količina tečnosti (supe, čajevi, voćni sokovi).

UBOD MORSKOG JEŽA Malo je onih koji nijesu nagazili na morskog ježa ili ga nehotice zakačili rukama ili dijelom tijela. Nakon uboda razvija se bol, a moguće su i komplikacije zbog bodlji koje ostaju u tijelu. Otuda je neophodno izvršiti vađenje bodlji, koje je naizgled jednostavno. Bodlju je potrebno izvaditi cijelu (sa vrhom), pa je naš savjet da to ipak uradi stručno lice. Da bi preduprijedili zagnojavanje uboda, koristite antibakterijsku kremu, a poslije vađenja bodji treba koristiti kremu sa ribljim uljem. Iskustvo je pokazalo da obloge od maslinovog ulja omekšavaju kožu i omogućavaju lakše odstranjivanje bodlji.

POVREDA OD MEDUZE Možete biti vrhunski plivač, ali vas to ne oslobađa mogućnosti susreta sa meduzom koja je prozirna i želatinozna. Ona u samoodbrani ispušta kisjelinu koja u dodiru sa kožom osobe izaziva jak bol, crvenilo i peckanje, a mogu se razviti i plikovi.

U tom slučaju, prva pomoć se ogleda u smirivanju osobe, ispiranju slanom vodom (nikako slatkom), sirćetom ili sokom od limuna. Kožu ne trljati, da se ne bi izazvalo pucanje žarnih ćelija. Na kožu koja je bila u kontaktu sa kisjelinom staviti prerezan paradajz.

Ukoliko se desi da kisjelina zahvati oči, mogu nastati veće komplikacije. Potrebno je isprati oko slatkom vodom i u svakom slučaju se javiti ljekaru.

OTROVNE RIBE Tokom plivanja i ronjenja moguć je susret sa nekom od otrovnih riba (opasni pauk, skrpina, golub kosir, murina, vlasulja) koje, u kontaktu sa čovjekom, preko svojih kraka i peraja izbacuju otrov. Nakon uboda, ili ugriza, javlja se bol, otok, crvenilo, vrtoglavica, grčevi, otežano disanje.

Karakteristika otrova ovih riba jeste da je on termolabilan. Prva pomoć se ogleda u pritiskanju i stavljanju ubodenog mjesta u vruću vodu, do temperature koju možemo izdržati a da ne nastane opekotina. Nakon toga posjetiti ljekara.

UBODI INSEKATA

insekta. Posebno su to prilike kada se konzumiraju hrana, slatka jela, sokovi, voće. Ukoliko se krećete bosi, možete nagaziti nekog od njih. Najopasniji su ubodi stršljena, ose i pčele. Na mjestu uboda se javlja otok i crvenilo praćeno bolom, a može doći i do povraćanja. Najteži slučajevi su alergijske reakcije koje ponekad mogu dovesti i do anafilaktičkog šoka koji zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ipak, bez obzira na stepen tegoba, stavite led na mjesto uboda i potražite ljekarsku pomoć.

UJED ŠKORPIJE Škorpije našeg podneblja posjeduju relativno slab otrov u odnosu na one iz tropskih predjela. Na mjestima uboda formira se kvrga koja svrbi i boli. Ovaj ubod se u principu ne liječi i ne zahtijeva poseban medicinski tretman, izuzev ako se radi o „nježnim” osobama kod kojih se znojenjem, grčevima i povraćanjem može poremetiti opšte stanje organizma. Na mjesto uboda staviti led.

U svakoj prilici možete biti izloženi ubodu

Svetlana Lazarević

Centar ljepote i zdravlja ŠIROK SPEKTAR PROFESIONALNIH USLUGA KOZMETOLOG Italijanska kozmetika “BEAUTY SPA”

FRIZER Italijanska kozmetika "LISAP" Holandska kozmetika "KEUNE"

MANIKIR PEDIKIR

OPI, njemačka kozmetika "GEHWOL"

MASAŽA

Italijanska kozmetika “BEAUTY SPA”

VERTIKALNI SOLARIJUM poslednje generacije

MEGA SUN (njemačka) sa vibrotrenazerom

INFRACRVENA SAUNA

LJEPOTA KOJA OBEĆAVA SREĆU Adresa: Kotor, Stoliv, tel. 032/338-272, 067/87-78-21, web: www.lepota.me

Uživajte pod Suncem, ali oprezno!

38

Piše: dr Marija Mališić-Korać spec. dermatovenerologije

bjelinu tena izbjegavajući sunce, zato što je taman ten “pripadao” nižem staležu, osunčanom na njivama. Dani i godine provedeni na suncu uz neadekvatnu zaštitu mogu dovesti do ozbiljnih problema.

Preplanuli ten je početkom dvadesetog vijeka lansirala Koko Šanel, a šezdesetih godina postaje simbol mladosti, slobode, sportskog duha i lagodnog života. Danas je bronzani ten postao sinonim za ljepotu kod velikog dijela ženske populacije, a nekada, žene su se trudile da očuvaju

Ekolozi i naučnici nas konstantno upozoravaju na propadanje ozonskog omotača, što značajno pojačava štetnost sunčevog zračenja i ugrožava život stanovnika.

Koža, kao barijera prema spoljašnjoj sredini, je prva na udaru. UVA i UVB zraci u njenoj unutrašnjosti izazivaju upalu koja razara ćelije, zbog čega postaje suva, gubi

elastičnost i bora se, a postoji i velika opasnost od pojave malignih promjena. Koža nije ugrožena samo prilikom direktnog izlaganja suncu, jer oko 50% sunčevog zračenja, koje reflektuju pijesak i voda, dopire do nas i u hladu.

Osim sociološkog značaja preplanule kože i prijatnog osjeċaja prilikom izlaganja suncu, blagotvorni uticaj UVZ na ljudsku kožu je i sinteza vitamina D i sprečavanje rahitisa kod djece. Preporučuje se i kao dio terapije nekih dermatoza, kao sto su psorijaza, vitiligo, a dokazano je i antibakterijsko dejstvo sunca. Sunčeva svjetlost poboljšava emotivna stanja jer podstiče lučenje melatonina, hormona odgovornog za odbrambene funkcije našeg organizma, kao i serotonina, hormona zadovoljstva i dobrog raspoloženja.

Sunčanje posebno pogoduje reumi i zglobovima.

Sunčevo zračenje ispoljava i štetne efekte na ljudsko zdravlje. Odmah vidljivi efekti na koži su crvenilo i opekotine, tamnjenje i zadebljavanje površnog sloja.

Hronični efekti su prijevremeno starenje kože, sitne i dublje bore u uglovima očiju, gubitak tonusa kože, neujednačena boja tekstura kože, pojačana pigmentacija, crvenilo, vidljivi i popucali kapilari, hrapavost i smežuranost kože. Najozbiljniji štetni efekat neadekvatnog izlaganja UV zracima je nastanak raka kože.

Najopasniji je melanom, koji spada medju najmalignije tumore uopšte. Poslednjih godina se, nažalost, broj oboljelih od melanoma drastično povećava - oko 60000 ljudi u Evropi godišnje oboli od melanoma, a starosna granica se pomjera naniže! Posebno je značajno da je melanom tumor relativno mladih osoba, uzrasta od 25 do 50 godina. Medju ženama starosti 25-29 godina, melanom je najčesci maligni tumor!!!

Uz poznate mjere predostrožnosti - izbjegavanje izlaganja suncu u kritičnim periodima dana, potreban je dobro odabran preparat za zaštitu, kao i krema za dnevnu njegu sa zastitnim faktorom. Preparati se mogu naći u vidu krema, gelova, sprejeva, pudera i kapsula. Kako su UVA i UVB zraci podjednako opasni potrebno je koristiti preparat koji štiti jednako i od UVA i UVB zraka. Zaštitni faktor (SPF) označava koliko se puta možemo duže izlagati suncu do pojave prvog crvenila u odnosu na vrijeme bez ikakve zaštite. To znači, na primjer, ako je koža osjetljiva i crvenilo se javlja posle 10 minuta, sa preparatom faktor 15 crvenilo će se pojaviti posle 150 minuta. Svjetlija koža zahtijeva veći zastitni faktor (15,20,25 i veći), dok je za mediteranski tip kože (tamnosmeđe oći i kosa, svijetla ili umjereno tamna koža) i srednjeevropski tip (srednje svijetao ten koji ravnomjerno i umjereno tamni) kojem pripada većina našeg stanovništva, dovoljno dobar preparat sa faktorom 10,15,20, uz ostale mjere zaštite.

HRONIKA 7.maj Dom zdravlja u bloku 5 ima najbolji Centar za laboratorijsku dijagnostiku Ministar zdravlja Miodrag Radunović i gradonačelnik dr Miomir Mugoša posjetili su 7.maja Dom zdravlja u Bloku pet i obišli savremeni Centar za laboratorijsku dijagnostiku koji je tokom prošle godine opremljen uz pomoć Ministarstva zdravlja i Fonda zdravstva.

Riječ je o najvećoj laboratoriji u Crnoj Gori u pogledu obima posla i broja klijenata. Na godišnjem nivou Centar pruža oko milion usluga, a dnevno se uradi 5 do do 6 hiljada analiza, u prosjeku za 500 građana.

Gradonačelnik je tada ponovio da je izmjenama i dopunama DUP-a Blok pet predviđeno da se u okviru Doma zdravlja nadgradi još jedan sprat, čime će se dobiti dodatnih 1.000 kvadrata prostora.

Najavljena je izgradnja objekta Zavoda za transfuziju u okviru kompleksa Kliničkog centra, opremanje Instituta za onkologiju i preseljenje odjeljenja Dermato-venerologije, Infektivne klinike i Neurologije iz kompleksa Dvorca Petrovića u kompleks Kliničkog centra.

12.maj Svečano otvoren novoizgrađeni aneks beranske bolnice Ministar zdravlja doc.dr Miodrag Radunović i direktor Fonda za zdravstveno osiguranje dr Kenan Hrapović boravili su u Beranama povodom svečanog otvaranja Aneksa Opšte bolnice čija je površina 1.400 metara kvadratnih.

Renovirani i opremljeni Aneks Opšte bolnice u Beranama u prisustvu brojnih zdravstvenih radnika sa područja ne samo beranske, već i susjednih opština: andrijevičke, rožajske i plavske opštine, otvorio je na svečan način Milo Đukanović, predsednik Vlade Crne Gore.

15.maj Dom zdravlja u Malesiji vrijedan preko 280 hiljada eura Direktor Doma zdravlja Podgorica, dr Nebojša Kavarić predstavio je 15.maja sadržaje nedavno rekonstruisanog zdravstvenog objekta u Tuzima.

Za rekonstrukciju ambulante u Tuzima, izdvojeno je 233.000 eura, dok je u nabavku opreme uloženo 50.000 eura. Kavarić je saopštio da u ambulanti radi pet timova izabranih doktora za odrasle i dva tima izabranih doktora za djecu.

17.maj U Podgorici otvoren Dom zdravlja “Nova Varoš” Rekonstrisani Dom zdravlja "Nova Varoš" u Podgorici svečano je otvoren 17. maja ove godine. Ovaj poduhvat koštao je million eura, a planirano je objekat pruži zdravstvenu zaštitu za oko 25.000 građana.

Dom zdravlja“Nova Varoš”, ima površinu 1,4 hiljade kvadrata, urađen je po najvišim medicinskim standardima, a u njemu će raditi osam izabranih timova ljekara za odrasle i tri tima ljekara za djecu, kao i internistička ambulanta, a opremljene su i posebne prostorije za laboratoriju.

40

18.maj Posjeta adaptiranog objekta Hitne medicinske pomoći Povodom formiranja Zavoda za Hitnu medicinsku pomoć i adaptacije prostorija jedinice Hitne medicinske pomoći u Podgorici, ministar zdravlja doc.dr Miodrag Radunović je zajedno sa kolegama iz Institucija zdravstva posjetio ovaj objekat u Podgorici..

Prilikom ovog obilaska konstatovano je da je osnivanjem Zavoda za HMP ostvaren preduslov za unapređivanje usluga zdravstvene zaštite u Crnj Gori..

Dr Saša Stefanović, direktor Zavoda za Hitnu medicinsku pomoć naveo je da je Uprava novoformiranog Zavoda smještena u zakupljenim prostorijama u Ulici bratstva i jedinstva broj 15 u Podgorici.

Projekat je prijavljen na konkurs za dodjelu novca iz IPA fondova EU. - Tražili smo oko pet miliona eura i imamo načelnu saglasnost da će to biti prihvaćeno za 2011. godinu. Težimo da imamo i opremu i prostor po evropskim standardima: ambulantna kola, defibrilatore, EKG, plovila, motorne sanke, helikoptere i dva heliodroma u dva regionalna centra- naglasio je ministar Radunović konstatujući neophodnost upotrebe pomagala kakva su sanke i helikopteri.

-Želja nam je da u roku od 30 minuta svaki povrijeđeni i onaj ko traži pomoć bude zbrinut na adekvatan način i na najvišem nivou - izjavio je on.

21.maj Premijer Milo Đukanović 21.maja svečano otvorio novi objekat Instituta za javno zdravlje u Podgorici Novi objekat Instituta za javno zdravlje Crne Gore, u čiju rekonstrukciju je uloženo više od 5,7 miliona eura, svečano je otvoren 21.maja u Podgorici.

Otvarajući rekonstruisani objekat, koji se nalazi u krugu Kliničkog centra Crne Gore, premijer Milo Đukanović je istakao da je uspostavljanje ove institucije još jedan pokazatelj odgovornog odnosa države prema zdravlju i boljem kvalitetu života građana Crne Gore.

Novi objekat, koji je rekonstruisan po savremenim evropskim standardima, ima preko 4.400 kvadratnih metara, 35 laboratorija sa pratećim prostorima za pripremu uzoraka, 50 kancelarija, četiri sale za sastanke i amfiteatar sa 246 mjesta, kao i novu laboratorijsku i ostalu sofisticiranu opremu.

Institut za javno zdravlje, jedina je institucija u Crnoj Gori koja je koncepcijski i organizaciono prilagođena veličini Crne Gore i njenom broju stanovnika, a profil stručnog kadra Instituta je izuzetno širok i kvalitetan.

- Ukazujući na važnost Instituta na planu unapređenja i očuvanja zdravlja stanovnika Crne Gore, premijer je podsjetio na to da se ranije masovno obolijevalo i umiralo od pojedinih zaraznih bolesti i da je to danas rijetkost, ali da su masovne hronične nezarazne bolesti izazov novog doba. On je podsjetio na gotovo 90 godina dug istorijat ove ustanove u Crnoj Gori.

Institut posjeduje i računarsku salu, biblioteku, kafeteriju, sanitarne i tehničke prostorije.

Na Pobrežju svečano otvoren rekonstrisani Dom zdravlja “Stara varoš” Savremeno opremljeni Dom zdravlja “Stara varoš” na Pobrežju, u čiju je rekonstrukciju uloženo milion eura svečano je otvoren 21. maja i građani će u ovom objektu osim jedinice za fizikalnu terapiju, imati uslove da urade laboratorijske analize, kao i mamografske preglede.

Rekonstrukcijom Doma zdravlja „Stara varoš“ nastao je savremeno opremljeni objekat od 700 kvadrata, a najavljeno je da će na nadgrađenom spratu iste kvadrature biti smješteni Centar za fizikalnu terapiju i Centar za djecu sa posebnim potrebama.

Isidora Radulović

41

PREDSTAVLJAMO: VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA - BERANE

STOŽER EDUKACIJE MEDICINSKIH SESTARA U DRŽAVI Odlukom Senata Univerziteta Crne Gore u Beranama je u septembru 2005. godine počela sa radom Visoka medicinska škola, kao trogodišnji studijski program primijenjenih studija Medicinskog fakulteta u Podgorici.

Ovo je jedina škola ovog profila u Crnoj Gori koja ima akreditaciju od države.

Na VMŠ-u se radi po bolonjskom procesu. Nastava traje šest semestara i za sada postoji samo Opšti smjer. Školarina je, prema riječima koordinatora nastave na ovom studijskom programu, prof. dr Bogdana Pajovića, najniža od finansirajućih programa i iznosi hiljadu evra po godini, uz mogućnost plaćanja u četiri rate.

zanimanja.

- Regrutujemo kadar koji treba da preuzme vodeće uloge u zdravstvu u skladu sa evropskim standardima.

Primamo i primaćemo najbolje studente. Svake godine ćemo obnavljati konkurs i samo najbolji će ostajati i dobijati posao, kaže profesor Pajović, koji ističe da Berane postaju stožer edukacije medicinskih sestara u našoj državi.

Po novom obrazovnom programu i Zakonu o obrazovanju, svršeni srednjoškolci Medicinske škole zvaće se bolničari, a oni koji završe ove studije, biće visoke medicinske sestre - tehničari.

Njihovo osnovno opredjeljenje i suštinu rada čini njega bolesnika. Sa diplomom VMŠ-a mogu, uz njegu bolesnika u zdravstvenoj ustanovi i da se bave prosvjetnim radom - u osnovnim i srednjim školama mogu predavati higijenu, njegu bolesnika i zaštitu životne sredine. Važno je naglasiti, ističe profesor Pajović, da diploma sa ove škole ima prohodnost u svim zemljama u kojima se studira po bolonjskom procesu.

Nastava na VMŠ-u odvija se u upravnoj zgradi

SARADNJA SA SRODNIM OBRAZOVNIM USTANOVAMA

U ovoj školskoj godini nastavu pohađa 250 aktivnih studenata, od prve do treće godine, a do sada su studije završila 94 studenta. Oko 40 diplomiranih već je obavilo pripravnički rad i većina njih je položila državni ispit. Nekoliko ih je našlo posao, od toga osam visokih medicinskih sestara koje vode vježbe njege bolesnika na Visokoj medicinskoj školi, a u toku su konkursi zdravstvenih ustanova na Primorju koje traže ovaj profil

42

Prema riječima prof. dr Bogdana Pajovića Visoka medicinska škola u Beranama namjerava da uspostavi saradnju sa srodnim fakultetom iz Sarajeva, a sa Visokom medicinskom školom iz Ćuprije saradnja je već uspostavljena jer je angažovana profesorica Milović, koja je, kako kaže profesor Pajović, harizmatska ličnost kada je riječ o njezi bolesnika.

Ona je medicinska sestra koja je postala profesor univerziteta. To je ono što za studente ovog studijskog programa znači mnogo, jer imaju uzora u profesiji i podsticaj u daljnjem napredovanju.

koja se nalazi u blizini Opšte bolnice u Beranama, preko puta Gimnazije „Panto Mališić“ i u amfiteatru Doma zdravlja „Dr Nika Labović“. Treba reći i da je u krugu bolničkog kompleksa u toku izgradnja Univerzitetskog centra u okviru koga će biti obezbijeđen i smještaj za studente.

da ova škola ima perspektivu jer se oslanja na vlastiti kadar.

Osim njih, predavači su, u najvećem broju, sa Medicinskog fakulteta u Podgorici, a za one neophodne i nedostajuće kadrove angažovani su profesori sa Medicinskog fakulteta u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, kaže profesor Pajović.

- Opšta bolnica u Beranama omogućava kvalitetno sprovođenje nastavnog procesa i to, prije svega, praktičnog dijela. Povezanost sa Medicinskim fakultetom u Podgorici utiče na podizanje zdravstvene prosvijećenosti i nivo zdravstva u Beranama podiže na tercijarni nivo zdravstvene zaštite, kaže profesor Pajović. On naglašava da je ono što je još od izuzetnog značaja i što ovaj studijski program razlikuje od drugih jeste to što na njemu sudjeluje sedam doktora nauka koji potiču iz Berana i koji žive u tom gradu, kao i deset magistara medicinskih nauka, što znači da će i oni vrlo brzo postati doktori pa će se tako stvoriti kadar na koji će se Sjever oslanjati jer će oni voditi razvoj svoje regije i ovog studijskog programa. Sve ovo ukazuje na činjenicu

Nadležni na Medicinskom fakultetu planiraju da na ovom programu u školskoj 2011/2012. godini uvedu i izučavanje četvrte godine, sa specijalističkim studijama.

Vodiće se računa o onome što je potrebno u ovoj oblasti i za čime ima potrebe država.

VMŠ može da funkcioniše kao i do sada i da opstane, naglašava profesor Pajović, u saradnji sa Medicinskim fakultetom, Ministarstvom zdravlja i lokalnom zajednicom. Izostanak jedne od ovih karika, značio bi tešku održivost.

Sonja Savić

43

CELULIT (lat. CELLULITE)

BITI LIJEPA ZNAČI OSJEĆATI SE LIJEPO !

Piše: dr Olivera Kovačević „Tijelo: lijepo je njegovati mjesto na kojem provedemo cijeli svoj život!“ U engleskoj literaturi poznat kao „orange skin sy“, „cottage cheese sy“, „pin cushion sy“, kod nas prepoznatljiv kao „sindrom pomorandžine kore“, u svakodnevnom životu pojava jamica, jastučića, izbočina i žljebova koju gotovo svaka žena prepoznaje na koži svoga tijela, posebno na bedrima, bokovima, stražnjici, prednjoj i zadnjoj strani butina, stomaku, unutrašnjoj strani koljena, spoljašnjoj strani nadlaktica, pa čak i oko gležnjeva i na donjem dijelu leđa, kao kontinuirani ili povremeni, veći ili manji problem koji uzrokuje samo estetske nedostatke ili je i uzrok neugodnog osjećaja hladnoće i bolnosti na

određenom mjestu. Kod nekih osoba celulit nije vidljiv na prvi pogled, već tek pri prihvatanju kože između palca i kažiprsta ili između dlanova obje šake („pinch“ test), a u nekim slučajevima je uočljiv pri stajanju, sjedenju, pa čak i ležanju. Treba ga razlikovati od „obične“ gojaznosti ili prekomjerne težine. Kod pojave celulita prsti na rukama i nogama ostaju vitki, dok su u slučaju gojaznosti nabreknuti.

O njemu se čita po ženskim časopisima, priča i razmišlja, izmjenjuju se iskustva, protiv njega se aktivno bori fizičkim vježbama, izgladnjivanjem, mazanjem i utrljavanjem kremova, pakovanjima, odlaskom u kozmetičke salone...

CELULIT (CELLULITE) se javlja kod 80–90% žena u periodu od puberteta i kasnije, mada se ponekad promjene mogu primijetiti i kod vrlo male djece (djevojčica), a posebno u periodu puberteta, trudnoće i perimenopauze, što svakako ukazuje na povezanost ovog sindroma sa hormonalnim disbalansima, o čemu će biti riječi kasnije. Kod muškaraca se celulit javlja u manje od 3% slučajeva, i to uglavnom kod muškaraca sa deficitom androgenih hormona, tj. kod osoba sa Klinefelterovim sindromom, hipogonadizmom, u stanjima poslije operativnog odstranjivanja gonada ili kod pacijenata koji primaju estrogene zbog karcinoma prostate.

U lakšim, ranim stadijumima ovo je samo estetska pojava, ali se u posljednjem (četvrtom) stadijumu smatra zdravstvenim problemom ireverzibilnog karaktera ! stanju!

Lijepi ste kada ste u optimalnom zdravstvenom

Celulit nije inflamatorni proces tokom prvih triju stadijuma, već tek u četvrtom, najtežem stadijumu, te naziv „cellulitis“, koji se često upotrebljava - nije tačan! Sufiks -itis se u latinskom jeziku upotrebljava za opisivanje inflamatornog, zapaljenjskog procesa. Cellulitis je dermalna inflamacija uzrokovana streptokokima, dok je celulit deformacija, degenerativna promjena ćelija vezivnog tkiva kože i masnih ćelija kože.

Termin „celulit“ prvi put je upotrebljen 1920. godine, a češće pojavljivanje ovog termina u publikacijama na engleskom jeziku može se pronaći kasnih 60-tih godina prošlog vijeka, kada je u magazinu „Vogue“ neko zapisao: „Kao brzo plivajuća riba, riječ ’cellulite‘ je iznenada prešla Atlantik.“ Latinski nazivi (dijagnoze) za celulit su: Dermato-

44

panniculosis deformans, Adiposis edematosa, Status protrusus cutis, Gynoid lipodystrophy, Lypohypertrophia i odslikavaju patoanatomski mehanizam ovog degenerativnog procesa.

Celulit nastaje kao rezultat brojnih biohemijskih i metaboličkih alteracija u proizvodnji fibroblasta, što smanjuje produkciju glukozo-amino-glikana (GAG) u vaskularnim slivovima. Smanjuje se količina kolagena i elastina, deponuju se monosaharidi i mijenja se struktura ekstracelularnog matriksa koja postaje više želatinozna nego tečna.

Aciditet tkiva se povećava i dešavaju se promjene u oksidoreduktivnim mehanizmima. Usporava se protok krvi u arteriolama i venulama i povećava propustljivost kapilara.

Limfatička drenaža uveliko je kompromitovana. Dio masnih ćelija se iz trećeg sloja kože (lat. hypodermis) dislocira u retikularni derm (donji podsloj srednjeg sloja kože - lat. mesodermis), što je diferencijalno- dijagnostički patoanatomski supstrat kože sa celulitom u odnosu na kožu sa lokalizovanim ili generalizovanim masnoćama gdje se masne ćelije - adipociti mogu uvijek, i isključivo, pronaći samo u hipodermu ! Fibrozne trake, odgovorne za održavanje tonusa kože, bivaju manje elastične i postaju „zamka“ za dislocirane masne ćelije.

Patogenetski mehanizam nastanka celulita vrsta je „začaranog kruga“: povećan nivo estrogena povećava sloj subkutanog masnog tkiva koji vrši pritisak na krvne i limfne sudove u okolini, kao i na vezivno tkivo. Pritisak na krvne sudove pogoršava lokalnu cirkulaciju, usporava loka-

lni metabolizam, pogoršava ishranjivanje okolnog tkiva, zadržavanje toksina, stagnaciju tečnosti i raspadnih produkata, što sve zajedno vrši još jači pritisak na krvne sudove, redukuje oksigenaciju i degradaciju masti koje se ne mogu razgraditi bez prisustva dovoljne količine kiseonika. To više puta povećava količine masnih naslaga, akumulaciju toksina, insuficijenciju limfne drenaže, „zarobljavanje“ masnih ćelija u masne lobuse i njihovu fiksaciju vezivnim pregradama, koje opet vezuju tečnost za sebe, što povećava njihov volumen, vuče kožu nadolje i stvara vidljive deformitete na površini kože.

Može se, dakle, reći da je celulit direktni rezultat polno specifične dimorfne strukture kože (kod muškaraca i žena postoji razlika u volumenu i strukturi masnog tkiva.

Kod muškaraca kolagena vlakna formiraju mrežu sa horizontalno ukrštenim fibrilama, a masne ćelije su tanje i šire se horizontalno pri uvećanju masnog tkiva, koža je deblja. Kod žena ima manje vezivnog tkiva, ono je slabo, diskontinuirano, iregularno, sa vlaknima raspoređenim vertikalno u odnosu na površinu, kao saće, masne ćelije su dva puta veće, lokalizovane perpendikularno u odnosu na površinu kože koja je inače tanja). Celulit je, dalje, rezultat i alteracije u strukturi vezivnog tkiva, hormonalnih faktora, loše mikrocirkulacije i insuficijencije limfne drenaže, promjene ekstracelularnog matriksa i finih inflamatornih procesa!

(U sljedećem broju o faktorima nastanka, stadijumima razvoja i mogućnostima za izlječenje celulita.)

Jedinstvena dermatokozmetička linija koja stimuliše ćelijsku aktivnost Otkrijte obnavljajuću moć ORGANSKOG AKTIVNOG ĆELIJSKOG REGENERATIVNOG KOMPLEKSA - ACR (patentirano) koji sadrži: - DERMOPLACENTU 100 % biljnog porijekla, poznatu po snažnom učinku podmlađivanja i regeneracije, - Bioaktivne komponente: ENZIMI, VITAMINI, PROTEINI I AMINOKISELINE.

100 % BEZ: - KONZERVANSA - BOJA - MIRISA - DERIVATA ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA

MEDITAS d.o.o.

EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 020 625 016, 020 623 002 mob: 069 39 99 05

POSLIJE SAMO 11 DANA ĆELIJSKO UMNOŽAVANJE SE POVEĆAVA ZA 26

%

PRIMJENA BOTOXA Pišu: prof. dr Borko Đorđević i dr Marija Ratković

HIPERHIDROZA Hiperhidroza ili pojačano znojenje je problem koji zahvata značajan dio populacije i predstavlja smetnju u svakodnevnom životu. Obično se prvi put javlja u adolescenciji pa i ranije (u prosjeku oko 25. godine života). Žlijezde osobe sa ovim problemom luče i do 40 puta više znoja.

Postoje primarna i sekundarna hiperhidroza. Primarna je lokalizovana na pazuh, dlanove, tabane i lice, a javlja se prije 25.godinec života, bez vidljivog je uzroka, remeti dnevne aktivnosti i smanjuje se tokom sna.U 30-50% slučajeva hiperhidroza je nasljedna i to se najviše odnosi na pazušnu jamu.

Sekundarna obuhvata cijelo tijelo i može se javiti kao posljedica menopauze, nekih bolesti (štitne žlijezde, povišenog šećera, hroničnih infekcija, maligniteta, povreda kičmene moždine) kao i uzimanja lijekova i slično. Obično je praćena temperaturom, noćnim znojenjem, gubitkom na težini ili glavoboljom.

Dijagnoza se postavlja ninhidrinskim testom ili probom sa jodom. Mjesto koje se ispituje se premaže jodom i pospe skrobom, ove supstance odreaguju tako što se otvori znojnih žlijezda preboje ljubičasto i to se koristi i kod određivanja veličine polja koje će se tretirati BOTOX-om.

Postoje razne strategije liječenja (topikalno - preparatima sa aluminijum-hloridom, oralno - lijekovima koji imaju mnoštvo neželjenih dejstava, jonoforezom i hirurški).

Hirurški se pazušne žlijezde mogu ukloniti isijecanjem, liposukcijom kao i operacijom spinalnog galgliona, ali ovaj vid liječenja može biti praćen ožiljcima, teškim zarastanjem, infekcijama i drugim komplikacijama.

BOTOX - A Ili prerađeni toksin tipa A koji luči bakterija Clostridium botulinum se danas koristi u kozmetičke kao i terapijske svrhe. Toksin djeluje na nivou spoja nerva i

46

mišića i time blokira grčenje mišićnih vlakana. Intradermalne ine- kcije su siguran vid liječenja brojnih stanja pa i hiperhdroze koja nije nije samo kozmetski problem već može stvarati probleme i u poslu kod držanja alata, pisanja, rukovanja opremom...Kod liječenja pazušne jame BOTOX se ubrizgava u kožu u razmacima od oko 1 cm, bol je minimalan a doza zavisi od površine koja se tretira što se testiranjem može markirati. Efekat traje u prosjeku 6do 7 mjeseci.

Dlanovi i tabani se tretiraju na isti način a pacijentima se može dati i lokalni anestetik. Efekat traje 4do 6 mjeseci s'tim da je ova terapija najmanje efikasna u liječenju tabana.

Efekat nakon tretmana na licu vidljiv je 5do 6 mjeseci, a interesantan je i povoljan efekat na neprijatnu emotivnu pojavu crvenila u licu.

GLAVOBOLJA, OŽILJCI, POSTHERPETIČNI BOL

LIJEČENJE ASIMETRIJE LICA

Djelujući na nivou spoja nerva i mišića BOTOX sprečava oslobađanje supstanci odgovornih za bol, što se ispoljava i centralno u mozgu. Tako se mogu tretirati razne vrste glavobolje (migrena, tenziona glavobolja i 'klaster' glavobolja), ožiljci poslije operacija i postherpetični bol lica. Ako glavobolja postane otporna na lijekove, a isključe se drugi organski uzroci, može se primijeniti BOTOX. Ovu terapiju ne treba da daju dermatolozi već neurolozi nakon što se isključe i u potpunosti ispitaju drugi uzroci glavobolje.

Simetrija lica može biti poremećena usljed deformiteta kostiju, mekih tkiva ili mišića. Asimetrija usljed deformiteta mekih tkiva se najčešće liječi hirurški, implantima ili filerima, a kada je riječ o mišićima lica, asimetrija se mora prije svega detaljno analizirati kako bi se napravila odgovarajuće strategija u liječenju. Najčešći uzrok je povreda takozvanog facijalnog nerva kao i Belova paraliza lica, koja je još uvek nepoznatog porijekla. Najveći broj pacijenata se potpuno oporavi ali kod 10% ostaju trajne posljedice u zavisnosti od toga koliko je nerv oštećen. Zbog toga je veoma bitno da se, prije svega, pažljivo analiziraju mišići lica i definišu oni sa pojačanim grčenjem i oni sa smanjenom sposobnošću grčenja, a zatim se tretiraju obje strane lica. Posmatraju se otvori oka, položaj usana i obrva u miru, u govoru i pod kontrakcijom svom snagom, a bitno je imati i podatak o nevoljnim pokretima.

Najbolji efekat se postiže kada se BOTOX ubrizgava u mišiće čela. Kod blefarospazma (nevoljno grčenje mišića oka koje oko drži čvrsto zatvorenim) koriste se velike doze a efekat je odličan. Potrebno je veliko iskustvo da bi se i najkompleksnije promjene mogle liječiti. Brzi razvoj savremene medicine pomno prate naši estetski hirurzi i sve navedene metode se sa velikim uspjehom mogu raditi i kod nas.

Ubrizgavanje se vrši na mjestima koje pacijent identifikuje kao najbolnija (pacijentu se traži da pokaže tačke maksimalnog bola) a ne na standardizovanim mjestima na glavi, a tako se određuju doza i broj ponavljanja; obično je potrebno 4-5 ponavljanja. Lijekovi protiv bolova se moraju postepeno ukidati a određeni broj pacijenata odmah osjeća značajno poboljšanje. Ponekad se doze moraju kombinovati i simetrično davati, tj. tretiraju se obje strane glave a liječi se uspešjno i bol iza očiju, kao i bolovi u vratnom dijelu kičme. Efekat terapije traje 6-12 nedelja a ponekad i 6-12 mjeseci i obično je vezan za promjenu godišnjih doba. Što se velikih i bolnih ožiljaka tiče (keloidi i ožiljci poslije operacija na srcu) mogu se tretirati i uz anestetik.

Sredstva za izbjeljivanje kože

Piše: Mr ph spec. Zorica Potpara Regulacija količine pigmenta u koži je neophodna i medicinski opravdana u određenim slučajevima hiper i hipopigmentacija kože, kao i u tretmanu neestetskih tzv. staračkih pjega i fleka. Potreba za efikasnim preparatom za depigmentaciju kože, koji bi imao široku primjenu a minimalne neželjene efekte, predstavlja veliki izazov za kozmetičku industriju širom svijeta. Upravo je kozmetička industrija pokrenula intenzivna istraživanja koja su dovela do uvođenja novih supstanci koje se koriste u preparatima za izbjeljivanje kože.

Ranije se uklanjanje hiperpigmentacija vršilo izbjeljivanjem postojećih promjena, bez obzira na sam proces stvaranja pigmenta. Korišćena su oksidaciona sredstva, korozivne, citotoksične supstance koje izazivaju i alergije, kao što su: vodonik-peroksid, različita živina jedinjenja i mnogi derivati fenola - hidrohinon i njegovi katehol i alkil-fenol estri. Ova jedinjenja djeluju vrlo brzo na kožu i dovode do degradacije strukture melanina.

Kontrola hiperpigmentacije uglavnom se vrši: djelovanjem na melanocite - pri čemu se sprečava stvaranje novih količina pigmenta, smanjenjem količine aminokisje-

48

line tirozina kao polazne sirovine, inhibicijom stvaranja aktivnog enzima tirozinaze i dr. Starački pigment - lipofuscin nastaje nezavisno od procesa melanogeneze. Izbjegavanje prekomjernog sunčanja još od djetinjstva i stalna primjena antioksidanasa, prije svega vitamina E, jedini su načini da se smanji stvaranje lipofuscina.

Tradicionalni preparati, koji se koriste za uklanjanje pjega i fleka sa kože su prirodni proizvodi, i to: sok krastavca, limun i limunov sok, izgnječene jagode, svježi ren itd. Njihovo djelovanje na preveliku pigmentisanost se ne može osporiti, ali su efekti blagi i nedovoljno vidljivi.

-Ekstrakt limuna se dobija iz kore plodova, osušenih cvjetova, lišća i grančica. S obzirom na visok sadržaj vitamina C, efikasan je u inhibiciji tirozinaze.

-Ekstrakt grejpfruta se dobija iz pulpe ili kore plodova. Bogat je organskim kisjelinama ( limunska i jabučna) i vitaminom C, koji inhibira enzim tirozinazu.

-Ekstrakt bijelog duda se dobija iz osušene kore i korijena. Sadrži triterpenoide i fenilflavone, koji djeluju antiinflamatorno i inhibiraju enzim tirozinazu.

-Iz listova biljke Rhus javanica dobijaju se estri galne kisjeline i glukoze u polimerizovanoj formi, a biološka svojstva potiču od sposobnosti tanina da stvaraju reverzibilne ili ireverzibilne komplekse.

-Ekstrakt korijena sladića, kao najzastupljeniji aktivni princip, sadrži 10–40% glabridina. Glabridin ostvaruje pedesetoprocentnu inhibiciju tirozinaze bez pojave citotoksičnih efekata, a pokazalo se da je 16 puta aktivniji od hidrohinona. Živine soli, iako imaju dugu tradiciju, zabranjene su za upotrebu u kozmetičkim preparatima u gotovo svim zemljama svijeta, zbog ozbiljnih toksičnih efekata.

Supstanca koja se najviše koristi za izbjeljivanje kože je hidrohinon, koji se smije nanositi samo na zdravu kožu, na kojoj nema nikakvih promjena (ranica, ogrebotina, opekotina od sunca itd.), jer i on može izazvati neželjene efekte. Rezultati kliničke primjene vidljivi su poslije nekoliko sedmica terapije, ali se depigmentacija održava 2–6 mjeseci i za vrijeme trajanja terapije treba ozbjegavati svako izlaganje suncu. U zemljama Evropske unije dozvoljena je upotreba kozmetičkih preparata koji sadrže hidrohinon kao sastojak krema za bijeljenje kože u koncentraciji do 2% (izuzetak su neke zemlje u kojima je

uvedena zabrana prodaje kremova sa hidrohinonom).

Arbutin je derivat hidrohinona koji je izolovan iz listova biljke medvjeđe grožđe (lat. Uvae ursi folium). On sadrži hemijsku komponentu hidrohinon sa molekulom glukoze, ali nasuprot hidrohinonu, koji djeluje kao ćelijski otrov (citotoksični efekat) i uništava melanocite, arbutin sprečava stvaranje pigmenta melanina blokiranjem enzima tirozinaze.

Tretinoin ili retinoična kisjelina (0,05–0,1%) je derivat vitamina A. Koristi se u tretmanu akni, kao i za ublažavanje efekata sunca na koži - bora, grube kože i hiperpigmentacija. Njegovu primjenu vrlo često prati crvenilo i suva koža sa ljuspanjem, naročito u početku primjene.

Kodžik kisjelina (kojic acid) uvedena je u kozmetologiju u Japanu 1976. god., a praktično se koristi posljednju deceniju i još je u fazi ispitivanja. Dobija se iz različitih vrsta gljivica Aspergilus i Penicillium, a posjeduje antioksidaciono, antiinflamatorno i značajno depigmentaciono djelovanje. Ona ne dovodi do uništenja melanocita, već je tipični selektivni inhibitor tirozinaze. Kodžik kisjelina može da iritira kožu i dovede do kontaktnog dermatitisa a ujedno je i veoma skupa, što predstavlja ograničavajući faktor za njenu širu primjenu.

Glikolna kisjelina pripada grupi α-hidroksi kisjelina (AHA), a koristi se kao hemijski piling u obliku 50–70% rastvora za uklanjanje finih bora sa površine kože. S obzirom na to da se ovim procesom uklanjaju površinski slojevi kože, uklanja se i velika količina pigmenta, ubrzava

stvaranje novih ćelija i regeneracija epiderma (ovaj tretman rade isključivo dermatolozi). U manjim koncentracijama glikolna kisjelina se može naći u kozmetičkim preparatima čiji se efekat ne može odmah uočiti kao kod pilinga.

Glikolna kisjelina može izazvati iritaciju kože, ljuspanje, crvenilo i svrab.

Vitamin C je veoma važan vitamin i antioksidans.

Smanjuje oštećenja koja izazivaju slobodni radikali i revitalizuje ćelije koje stvaraju kolagen i elastin. Askorbinska kisjelina odnosno čist vitamin C, kao i njegovi derivatiaskorbil glukozamin, imaju sposobnost da inhibiraju enzim tirozinazu, a u koncentraciji od 0,1 % inhibiraju 66% aktivnosti tirozinaze. S obzirom na druge pozitivne efekte koje imaju na koži, kao i na odsustvo neželjenih efekata, ovi derivati predstavljaju odličnu zamjenu za hidrohinon i kodžik kisjelinu. Vitamin C i njegovi derivati su izuzetno efikasni. Međutim, oni veoma brzo oksidišu, odnosno tamne na sobnoj temperaturi, a obojeni proizvodi koji pri tome nastaju, nisu prihvatljivi za kozmetičke preparate.

Za uklanjanje prekomjerne pigmentacije sa kože mogu se koristiti i tretmani koji uklanjaju površinske slojeve kože, jer se u njima nalazi najveća količina melanina (dermoabrazija, metode eksfolijacije, krioterapija itd. ).

Uklanjanje povećanih količina pigmenta predstavlja veliki problem i ne daje uvijek željene rezultate. Zato je najbolji način očuvanja ravnomjerne boje kože i njenog lijepog izgleda, primjena kozmetičkih preparata koji sadrže antioksidanse (vitamine A, C, E, polifenole itd.), kao i pravilna ishrana sa puno voća i povrća.

/+&(" -*$" * 5*+&-" 3&(*45307"/*. 13&1"3"5*."

10 7-"45*50+ 3&$&1563* NAŠ TIM SE SASTOJI OD: mr ph specijalista farmaceutske tehnologije, dipl. farmaceut farmaceutski tehničari kozmetičari

INFO: Svetozara Markovića 1 Podgorica, tel/fax: +382 20 248 914, 248 913, mob: +382 69 015 303 e-mail:fontis@t-com.me, www.fontiscg.com ww

/+&(" ;%3"7& ,0Ç& /+&(" 130#-&."5*Ǝ/& ,0Ç& ,0/46-5"$*+& * 4"7+&5*

Primjena radiotalasa u otklanjanju kožnih promjena Piše: dr Marija Mališić - Korać spec. dermatovenerologije

Šta su radiotalasi?

Radiotalasi predstavljaju radiohiruršku metodu uklanjanja promjena sa kože ili sluzokože. Vrsta su elektromagnetnog zračenja u opsegu EM spektra po talasnoj dužini iznad infracrvenog spektra. Područje radijskog spektra obuhvata talasne dužine raspona od nekoliko

50

milimetara do kilometra i frekvenciju od 3 Hz do 300 GHz. Postupak je monopolarni, tj. primjenjuje se jedna elektroda.

Koristi se električna struja visokog napona, male jačine i visoke frekvencije. Prislanjanjem elektrode na patološku promjenu uspostavlja se strujno kolo, rezultat čega je površna elektrokoagulacija.

Kako djeluju?

Prolazak visokofrekventnih talasa kroz tkivo minimalno oštećuje okolne strukture kože (značajno manje

nego hirurški skalpel), a u potpunosti djeluje na željeno polje.

Koliko traje intervencija?

Intervencija kratko traje - svega nekoliko sekundi, bez ili sa minimalnim krvarenjem. Ne zahtijeva stavljanje šavova i previjanje poslije intervencije.

Da li je ovo bezbolna metoda?

Za intervenciju se koristi anestetik u obliku krema, a ukoliko se uklanjaju promjene u srednjem ili dubljem sloju kože daje se lokalni anestetik. Zahvaljujući visokofrekventnim talasima i minimalnom oštećenju kože, ne javlja se značajniji bol poslije intervencije.

Šta se može uklanjati radiotalasima?

Ovo je metoda izbora za uklanjanje keratoza (a to su zadebljanja kože, žućkasta ili smeđa, najčešće nastala usljed starenja kože ili kao posljedica dugotrajnog izlaganja kože suncu), bradavica, fibroma1 - visećih, peteljkastih izraštaja, tzv. kožnih privezaka, kondiloma, cisti, proširenih kapilara, paukolikih mladeža - spajder nevusi, čeri angioma.

Kako se vrši uklanjanje promjena?

Uklanjanje promjena radiotalasima jednostavno je i traje vrlo kratko. Ukoliko se uklanjaju fibromi, interven-

cija traje otprilike jednu do dvije sekunde po promjeni, što znači da se za nekoliko minuta može ukloniti oko stotinu promjena, bez pojave bolnog osjećaja. Promjena se uhvati pincetom za sami vrh i blago zategne u smjeru prema spolja. Potom se uzme radiotalasni nastavak, specijalno dizajniran za ovu svrhu, i djeluje se na bazu promjene u samom njenom korijenu. Na modusu rada aparata, koji ujedno podrazumijeva i siječenje i koagulaciju, jednim potezom se, u sekundi, u potpunosti ukloni promjena.

Promjena se odstrani na način da je gotovo i neprimjetno mjesto na kom se nalazila, bez ikakvog krvarenja i pratećih ožiljaka.

Koliko traje proces zarastanja poslije intervencije?

Na mjestu intervencije formira se suva krasta.

Proces zarastanja (otpadanja kraste) traje od tri dana do dvije sedmice. Koža na mjestu promjene nešto je svjetlije boje u narednih mjesec dana. To je normalan proces zarastanja i tokom vremena boja se izjednačava sa okolnom kožom. Nekada je na kožu potrebno nanositi preparate da bi se izbjeglo nastajanje ožiljka.

1 Fibromi su benigni izraštaji na koži čijem nastanku je izložena gotova svaka osoba.

To su promjene lokalizovane najčešće na vratu, u predjelu pazuha, na gornjem dijelu trupa, očnim kapcima. Nastaju kao posljedica hronične iritacije, hormonskog disbalansa, a posljednje studije pokazuju da se PCR tehnikom naišlo na prisustvo HPV-a, tipa 6 i 11. Ova informacija je bitna zato što postaje jasno da je moguće samostalno širenje promjena po tijelu - autoinokulacija.

INTENSIVE LIFT FORMULA SA

ZMIJSKIM OTROVOM*

Prvi tretman protiv bora sa zmijskim otrovom (SYN-AKE) Inovativna lifting formula koja svojim snažnim djelovanjem briše prve znake starosti *SINTETIČKI IZDVOJEN U LABORATORIJI

NOVO PAKOVANJE KOJE SPREČAVA KONTAKT KREME SA VAZDUHOM Ambalaža u potpunosti eliminiše kontaminaciju proizvoda sa vazduhom što kremu čini 100% efikasnom

Ekskluzivni distributer za Crnu Goru, Netpharm d.o.o. Đoka Miraševića 7, 81000 Podgorica, tel.020 266 333; fax.020 267 805

Samopregled dojki KADA izvoditi samopregled dojki?

Piše: dr Žana Blagojević Govoriti što češće i što glasnije o raku dojke, jedini je način da se spriječe njegove kobne posljedice. Ova bolest je već poprimila razmjere epidemije. Od nje će tokom života oboljeti svaka deseta žena u svijetu. Više od dvije trećine oboljelih obraća se ljekaru u kasnoj fazi bolesti, kada je ona teško izlječiva. Pred ovim brojkama ne treba zatvarati oči i pokrivati uši. RAK DOJKE NIJE IGRA ! ON SE NE DEŠAVA NEKOM DRUGOM !

Rak dojke je najčešći oblik raka kod žena i samim tim vodeći uzrok smrtnosti. Od ove bolesti obolijevaju i muškarci, ali znatno rjeđe. Javlja se kada ćelije dojke pretrpe određene promjene, postanu zloćudne i agresivne, počnu abnormalno da se umnožavaju i ugrožavaju okolno normalno tkivo. Maligne ćelije mogu da se šire i van dojke, u limfne žlijezde i druge organe, pa se tako razvijaju metastaze - odmakli stadijumi bolesti.

Rano otkrivanje i liječenje pružaju najbolje šanse za izlječenje. Ako se otkrije na vrijeme, rak dojke je izlječiv u 90 % slučajeva.

Plan ranog otkrivanja je uspješan ukoliko se sprovodi po određenom redosljedu: -Mjesečni samopregled dojki od 20. godine života -Klinički (ljekarski) pregled dojki najmanje svake dvuge godine, počev od 30. godine života, a svake godine kod žena sa više od 40 godina života.

-Ultrazvučni pregled dojki -Skrining - mamografije (o kojima je bilo riječi u februarskom broju časopisa) Potrebno je svega desetak minuta da sami provjerite da li su vaše grudi zdrave. Redovni samopregledi vas uče da se upoznate sa vašim grudima, prepoznate njihovu normalnu građu i registrujete svaku novonastalu promjenu.

Kada jednom upoznate svoje dojke, lakše otkrivate novonastale promjene. Što se prije počne, bolje je, jer ispitivanja pokazuju da je rak dojke prisutan 3 do 7 godina prije nego što postane dovoljno veliki da bi se mogao osjetiti, vidjeti ili otkriti mamografijom.

52

Svaka žena starija od 20 godina treba da praktikuje samopregled dojki jednom mjesečno. To ukazuje na zaključak da smo postigli visok nivo zdravstvene svijesti, da brinemo o svom zdravlju i preveniramo teške posljedice koje nastaju zanemarivanjem istog. Ako samopregled nije sistematičan i redovan, sitna promjena ne može se napipati.

Najpogodnije vrijeme za samopregled jeste završetak menstruacije, oko sedmog dana ciklusa kod većine žena, tj. vrijeme prestanka istog, jer se u drugom dijelu ciklusa mijenja struktura dojki, one postaju tvrđe i povećavaju se, pa možemo dobiti lažno pozitivne rezultate. Žene koje više nemaju cikluse (menopauza) mogu da odaberu svaki prvi dan u mjesecu kao dan za samopregled (važno je da to bude uvijek istog dana u mjesecu).

KAKO izvoditi samopregled dojki?

Predloženi načini samopregleda omogućavaju rano otkrivanje i liječenje oboljenja.

Samopregled podrazumijeva posmatranje dojki pred ogledalom i opipavanje.

PRED OGLEDALOM 1. Skinite se do pojasa, stanite ispred ogledala, ispravite se i spustite ruke pored tijela. Pažljivo posmatrajte dojke sprijeda i iz svakog profila. Obratite pažnju na: - Promjene u veličini, obliku, znati da dojke nikada nijesu iste, razlikuju se i po veličini i po obliku) - Promjene na površini dojke kao što su: otok, ulegnuće, naborana koža ili promjena boje kože - Novonastalo uvlačenje bradavice 2. Sada stavite ruke na bokove i posmatrajte dojke, polako se okrećući na jednu, pa na drugu stranu. Snažno pritisnite bokove kako biste zategli mišiće grudnog koša i obratite pažnju na to da li se javlja neka promjena.

3. Polako podižite ruke iznad glave dok posmatrate i tražite promjene.

desne ruke. Ponovite postupak i na drugoj strani.

Obavezno opipati i predio pazuha.

Pregled bradavica Na kraju pregleda nježno stisnite prvo jednu, pa drugu bradavicu, kako biste vidjeli da li se pojavljuje iscjedak ili sukrvica.

OPIPAVANJE Izvodi se u stojećem i u ležećem položaju.

Opipavanje se vrši jagodicama, a ne vrhovima prstiju ili noktima!

Prsti treba da su ispruženi i sastavljeni, ali ne previše stisnuti. Istovremeno koristite kažiprst, srednji i domali prst. Desnu dojku opipavajte lijevom rukom, i obrnuto. Opipavanje se vrši u smjeru kazaljke na satu, kružnim pokretima, od bradavice ka spoljašnjim djelovima dojke.

Prvo nježno pritisnite dojku prema tijelu, malim kružnim pokretima provjerite da li postoje čvorići ili ulegnuća, a zatim pređite na sljedeće mjesto, opisujući krug oko bradavice. Tokom pregleda koristite tri nivoa pritiskivanja: lagani pritisak, da osjetite tkivo ispod kože, srednji, da osjetite tkivo koje se nalazi malo dublje, i jači, da se osjeti tkivo koje je blizu rebara. Kada završite prvi krug, ponovite postupak i u sljedećem. Nastavite sa pravljenjem koncentričnih krugova sve dok ne opipate cijelu dojku. Nakon toga opipajte i dio dojke prema pazuhu i pazušnu jamu.

Opipavanje u stojećem položaju možete da praktikujete dok se tuširate. Poželjno je da ruke budu nasapunjane, pošto se na taj način može bolje osjetiti građa tkiva.

Podignite lijevu ruku i pregledajte lijevu dojku jagodicama prstiju desne šake, kao što je ranije objašnjeno.

Ponovite postupak i na drugoj strani.

Opipavanje u ležećem položaju Udobno se smjestite ležeći na čvrstoj podlozi, sa glavom na jastuku.

Poželjno je ruke namazati kremom da bi jagodice prstiju bile osjetljivije.

Podignite lijevu ruku iznad glave, a ispod lijeve lopatice postavite presavijeni peškir ili jastuk. Pregledajte dojku jagodicama prstiju

Nakon nekoliko samopregleda naučićete kakva je normalna čvrstina vaših dojki.

Ne zaboravite: *Samopregled dojki se izvodi jednom mjesečno. *Kratko traje. *Već poslije prvog samopregleda uočićete da je veoma jednostavan. *Pregled je veoma koristan za otkrivanje i preven ciju karcinoma dojke.

ŠTA UČINITI ukoliko ovim pregledom otkrijete neku promjenu?

Obavezno se javite svom ljekaru ukoliko primijetite neku od sljedećih promjena: -Promjena veličine, oblika, asimetrije (nejednakosti) dojki, kao novonastale pojave -Uvlačenje bradavica -Otok, crvenilo ili nabiranje kože dojke -Čvorić ili ulegnuće dojke -Sekret, krv ili sukrvica iz bradavice -Uvećanje pazušnih limfnih žlijezda -Otok i crvenilo nadlaktice Ove promjene ne znače i obavezno postojanje karcinoma dojke. Javljaju se i kod drugih oboljenja dojke (displazija, upala, ciste, benigni tumori i dr.), ali je bitno da se što prije obratite ljekaru kako bi se postavila prava dijagnoza. Ukoliko je riječ o raku dojke, liječenje će se započeti na vrijeme i izgledi za izlječenje su mnogo veći.

Ukoliko se napipa promjena, karakteristike promjene treba da ocjenjuju isključivo ljekari, a ne pacijenti (nakon ovog ili nekoga sličnog teksta), zbog velike mogućnosti javljanja grešaka.

Još nešto treba reći, a veoma je važno: neuočavanje i nenapipavanje određene promjene ne znači da promjena ne postoji ! Zato su veoma važni klinički, ultrazvučni i mamografski pregledi, koji su utvrđeni protokolima, a shodno životnoj dobi pacijenata.

Samopregled nije zamjena za specijalistički pregled, mamografiju ili ultrazvuk dojki već odlična dopuna tim pregledima i treba ih sprovoditi redovno.

53

SEDAM NAJČEŠĆIH RAZLOGA DA POSJETITE FIZIJATRA

Piše: dr Dušan Nenezić, fizijatar - akupunkturolog - kiropraktičar, spec. za dječiju rehabilitaciju Kao i kod drugih specijalista, kod fizijatra treba otići na vrijeme. Ipak, simptomi bolesti kičme i zglobova koji se javljaju već kod ranih faza razvoja bolesti neće nas mnogo potresti - pomislićete da je to samo trenutno i da će proći. To su najčešće greške i zablude.

1.

Za fizijatra koji se bavi patologijom kičmenog stuba izuzetno su bitni deformiteti kičme koji se uglavnom javljaju u periodu rasta. Tu mislimo na bočno iskrivljenje, ili skoliozu, i grbavost, ili kifozu. Postoje promjene kao što su: hiperlordoza, deformitet grudnog koša ili posturalna disfunkcija, odnosno loše držanje. Ovo su promjene zbog kojih bi roditelji trebalo da sa svojim djetetom posjete fizijatra. Za ove pacijente je bitno da se što ranije počne sa liječenjem, tj. u vrijeme kada može doći do ispravljanja ili zaustavljanja deformiteta.

Napomena: Djeci treba kontrolisati položaj i kičme i stopala već od 4. godine.

2.

Spondiloza je degenerativni proces koji zahvata kičmeni stub. Patofiziološki, osnova je ista kao kod degeneracije ostalih zglobova (artroza). Vremenom dolazi do habanja međupršljenskih prostora, istanjenja hrskavičavih tvorevina - diskova između pršljenskih tijela, suženja međupršljenskih prostora, pritiska na korjenove nerava, kao i iritacije vegetativnog nervnog i limfnog sistema. Uvijek postoje i reakcije mišićnog i vaskularnog sistema pa su i simptomi teži. Mjesta na kojima najčešće dolazi do promjena čine vratni i lumbalni dio kičme.

Napomena: Ove promjene su trajne i u manjem ili većem stepenu prate svakog čovjeka tokom životnog vijeka.

Masažama se ne liječi spondiloza. Javite se ljekaru na vrijeme i obezbijedite kvalitetniji život.

54

3.

Bol u vratnom dijelu kičme jedan je od isto tako bitnih razloga, sa visokim stepenom zastupljenosti. Problemi sa vratnom kičmom u eri kompjutera zahvataju sve uzraste - već od 7. godine života. Zbog stalne i neizbježne iritacije vratne kičme, kao i nepravilnog liječenja, simptomi mogu biti jako komplikovani i teško rješivi. Prvi znaci ne moraju biti bolovi u vratu, već i glavobolje u potiljku ili bolovi u ramenima koji mogu da ukažu na deformitet vratne kičme. Dugotrajna ukočenost mišića vrata može praviti smetnje i otežavati dnevne aktivnosti. Znaci koje nikako ne treba zanemariti jesu: trnjenje jednog dijela (ili cijele) ruke udruženo sa jakim bolom i ograničenim pokretima vrata, posebno sa pokretima unazad i na stranu (osoba se uglavnom okreće u „bloku“ jer su pokreti bolni). Može se javiti i osjećaj slabosti i nemoći u rukama, kao i gubitak senzibiliteta. Potreban je ljekarski pregled jer ovi simptomi ukazuju na iritaciju nerava, što, ako se ne liječi pravilno i na vrijeme, može ostaviti teške posljedice. Još jedan isto tako značajan simptom jeste i vrtoglavica koja se intenzivnije osjeća pri pokretima glave u stranu ili unazad. Ona može biti praćena zujanjem u ušima, problemima sa vidom, zamućenošću, lošom koncentracijom, zanošenjem pri hodu. Neke osobe imaju utisak kao da tonu ili hodaju po neravnom. Često su zbog toga jako uplašene, pa se podvrgavaju terapiji anksioliticima i vazoaktivnim lijekovima, ali to uglavnom ne dovodi do poboljšanja. Ovaj problem može da traje godinama, pa se upada u začarani krug straha i vrtoglavice.

Napomena: U cilju poboljšanja cirkulacije vratnoglavene regije, opuštanja okolne muskulature i oslobađanja od bola terapiju treba početi što prije.

4.

Bol u krstima (lumbalnom dijelu kičme) možda je i najbitniji razlog za posjetu ljekaru. Prema posljednjim statistikama, 70 posto stanovništva Evrope odlazi na bolovanje upravo zbog ovih tegoba. Zbog trajno nepravilnih pokreta opterećenja, svakodnevnog zauzimanja nepravilnih položaja i sl. dolazi do promjena u položaju pršljenova i oštećenja međupršljenskih prostora i mekih tkiva. Prvi znaci, povremeni bolovi koji se ponavljaju, uglavnom se zanemaruju, ali su oni, u stvari, bitan znak vašeg organizma da nešto preduzmete. Bolovi se pojačavaju i ponavljaju sve češće, pogotovo nakon normalnih životnih aktivnosti: stajanje, sjedenje, duže hodanje.

Kada počne da se pojavljuje duža jutarnja ukočenost ili se bol spušta niz nogu, vaš problem je postao mnogo veći nego što mislite.

Napomena: Prolazak bola ne znači da ste izliječeni.

Posjećivanjem nadriljekara možete izazvati oduzetost.

5.

Razlog da posjetite fizijatra može biti i bol u koljenima. Javlja se u svim uzrastima. Kod mlađih se javlja tokom sportskog treninga ili zbog povrede, u srednjem dobu, zbog početnih reumatskih promjena, a kod starijih, zbog istrošenosti hrskavice. Nerijetko se tegobe pogoršavaju zbog promjene vremenskih uslova. Posrijedi je degenerativno oboljenje koljena - gonartroza, koja može biti različitog stepena. Simptomi od značaja su: „škljocanje“ ili „krckanje“ u koljenom zglobu, otežan hod, posebno uz i niz stepenice, kao i „blokada“ zgloba. Sprovođenje fizikalne terapije od velikog je značaja da bi se poboljšala pokretljivost i mišićna snaga i time zaštitio zglob. Veoma je važno da oni koji se bave sportom osiguraju koljena, a oni koji imaju veću težinu smanje tjelesnu masu jer ona predstavlja dodatno opterećenje za zglob koljena.

6.

Još jedan od razloga za posjetu fizijatru jeste i koksartroza - degenerativna promjena zglobne hrskavice u zglobu kuka. Obolijevaju samo osobe srednje životne dobi, ali najčešće starije osobe. Ovo oboljenje uvijek je udruženo sa bolestima kičme. Glavni simptom je bol pri hodu koji se najčešće javlja u preponi, ali i sa unutrašnje

strane, i pruža se do koljena. Prisutno je i ograničenje pokreta, naročito unutrašnje rotacije. Rendgenski snimak potvrđuje da se radi o koksartrozi, a pri udruženim pokretima fleksije, abdukcije i spoljašnje rotacije mogu se javiti krepitacije i značajno ograničenje pokreta.

Napomena: Operativni zahvat se može izbjeći ako na vrijeme počnete sa održavanjem zglobova kuka.

7.

Rezak pojasni bol grudnog koša koji je najčešće izazvan naglim nezgodnim pokretom ili se javi tokom napravilnog opterećenja, uglavnom potiče od rotacije kičmenog nerva između grudnih pršljenova. Bol se pojačava pri minimalnim pokretima i pri udahu uvijek izaziva strah i nemoć. Uzimanje analgetika umiruje bol, ali samo na kratko. Liječenje je najbolje sprovesti odmah nakon pojave iritacije. Dobre rezultate daju istezanja, kiropraktički zahvati, ali se oni moraju vršiti strogo pod stručnim nadzorom, kao i ostale fizikalne procedure. Ovaj simptom se može često ponavljati, pa su vježbe istezanja koje vas nauči terapeut djelotvorne kao preventiva ako ste disciplinovani.

Napomena: Ako je osoba sa tegobama ove vrste srednje životne dobi, obavezan je nalaz kardiologa prije započinjanja bilo kakvog liječenja ili istezanja.

Dobro je da znate: Liječenje fizikalnim procedurama najprirodniji je način održavanja vašeg zdravlja.

Sva polja koja se primjenjuju, funkcionišu na principu fizičkih zakona.

APOTEKMA

AKCIJA ZA MULTICOMPLEX SPORT od 26.05. - 10.07.2010.

A

T O P S

E P M O

T U M

U

je suplement namijenjen reintegrisanju gubitka tečnosti i mineralnih soli usled znojenja prilikom treninga.

O

O

P S E

O

A

E

K A A

A

A

U

O

E

A

U

POPUST

AKCIJA

P

T

K

Artroza Piše: Ass. dr sc. med Muho Muratović spec. urgentne medicine, reumatolog Artroza (Artrosis, Osteoarthrosis) je degenerativno reumatsko oboljenje zglobova, koje se prvenstveno javlja kod starijih osoba, a karakteriše ga erozija artikularne hrskavice, hipertrofija kosti na ivici, subhondralna skleroza, krug biohemiskih i morfoloških promjena sinovijalne membrane i čaure zgloba. Patološke promjene u kasnijim fazama OA uključuju omekšavanje, gnojenje i fokalnu dezintegraciju artikularne hrskavice, takođe se može javiti i sinovijalno zapaljenje. Navedene promjene dovode do pojave bola i otežane pokretljivosti u zahvaćenom zglobu, naročito poslije prolongirane aktivnosti. Kod osteoartroze nisu razvijeni znaci upale, tako da za razliku od zapaljenskog reumatizma, ne dolazi do potpune ukočenosti zgloba.

Osteoartritis (OA) ili artroza je jedna od najčešćih reumatskih bolesti i zahvata više od 50% stanovništva starosti preko 60 godina.

Artroze su stare koliko i ljudski rod. Istraživanja reumatologa iz «Saint Mary' s Hospital« i Instituta za arheologiju u Londonu verifikovala su postojanje sigurnih znakova za OA kod 168 od 3788 ispitanih skeleta.

Prvu definiciju artroza dao je Spender 1876. godine.

Definitivnu kliničku i radiološku diferencijaciju od reumatoidnog artritisa napravio je Garrod 1908.godine.

Artroze su nezapaljenska obolenja pokretnih i funkcionalno opterećenih zglobova, koje se karakterišu oštećenjem i gubitkom zglobne hrskavice, zgušnjavanjem kosti neposredno ispod hrskavice (subhondralna kost) i hipertrofijom kosti na rubovima zglobova.

Zahvataju diartrodijalne zglobove koji imaju sinovijalnu membranu. Najčešće se javljaju na zglobovima koljena, kuka, šaka i kičmenog stuba, ali mogu zahvatiti bilo koji zglob.

Etiologija bolesti je nepoznata, ali genetski faktori, starenje i mehaničke sile (najčešće zahvaćeni noseći, najaktivniji zglobovi) uslovljavaju biohemijske promjene u koštanom i hrskavičnom tkivu koje se odražavaju na anatomske i histološke osobine i fizička svojstva ovih tkiva.

U posljednje vrijeme se ispituje i imunološka komponenta u razvoju ovih bolesti.

56

U industrijalizovanim društvima OA je vodeći uzrok fizičke nesposobnosti. Očekuje se da uticaj artritičkih stanja raste sa porastom populacije u narednim decenijama.

Uprkos svojoj nadmoćnosti, preciznoj etiologiji, patogenezi i progresiji OA, ona ostaje velika naša nepoznanica, primarno zbog mješovitih faktora u ljudskim epidemiološkim proučavanjima, uključujući individualne raznolikosti fizičke aktivnosti, dijete, korelacija simptoma OA i radiografskih promjena i naše nemogućnosti da rano otkrijemo bolest.

OA se može klasifikovati kao primarna ili sekundarna bolest što zavisi od njenog uzroka ili glavnog predis-

pozicionog faktora - ono što ima zajedničko, je promjenljiva fiziologija hrskavice.

Primarna OA je prvenstveno najuobičajnija vrsta i nema nikakvu identifikovanu etiologiju ili predispozicioni uzrok.

Sekundarna OA, i ako ima prepoznatljiv poduzrok, patološki se ne razlikuje od primarne OA. Najčešći uzroci sekundarne OA su metabolički uslovi (npr. izbacivanje kalcijumovih kristala, hemokromatomi, akromegalija), anatomski faktori (npr.nejednaka dužina noge, kongenitalna dislokacija kuka), traumatski događaji (npr. trauma glavnog zgloba, hronična povreda zgloba, operacija zgloba), ili posljedica inflamatornog nesklada (npr. spondiloza članka, sepsoartritis).

Traženje razlika između primarne i sekundarne OA može biti teško, iz razloga što su klinička prezentacija i simptomi često veoma slični.

Klinički se ispoljavaju bolovima vezanim za upotrebu zgloba, ukočenošću zglobova pri prvim pokretima nakon mirovanja i smanjenjem obima pokreta u zglobovima.

Za dijagnozu osteoartroze pored kliničkog pregleda važno je uraditi laboratorijske i rengenski nalaz. Laboratorijske analize krvi i mokraće su u granicama normale a rendgenski nalaz zavisi od stadijuma bolesti. U početnom stadijumu bolesti rendgenski nalaz je uredan a kasnije se vide promjene na zglobu u smislu suženja zglobne pukotine i pojave koštanih izbočenja na zglobnim tijelima (osteofiti).

Klinička slika nije uvjek u saglasnosti sa rendgenskim nalazom osteoartroze.

Farmakološke procedure podrazumijevaju uzimanje određenih lijekova kao što su: analgetici, nesteroidni antireumatici (NSAIL) u obliku tableta, injekcija ili antireumatskih masti, davanje kortikosteroida produženog djelovanja u oboljeli zglob, uzimanje hondroprotektora...

Nefarmakološke procedure obuhvataju opšte mjere (smanjenje tjelesne težine, odmor, korekcija deformacija, fizikalnu i radnu terapiju).

Hiruške procedure obuhvataju razne operativne interveninterven cije na zglobu (lavaža , osteotomija, artroplastika – ugradnja vještačkog kuka…).

Fizikalna terapija degenerativnih reumatskih oboljenja zglobova koristi razne fizikalne procedure koje imaju cilj da poboljšaju lokalnu cirkulaciju zahvaćenog zgloba, uklone mišićni spazam i bol te tako postignu poboljšanje funkcije zgloba.

Uz navedene mjere fizikalne terapije važna je i edukacija pacijenta da izbjegava opterećenje oboljelog zgloba, važnost redovnog obmora, održavanje odgovarajuće tjelesne težine, redovna medicinska gimnastika i dr.

Laboratorijski, hematološki, biohemijski i nekarakteristični, ali je zato imunološki testovi su radiološki nalaz karakterističan.

Radiološki se očituju suženjem zglobnog prostora (istanjenje hrskavice), sklerozom subhondralne kosti, stvaranjem osteofita na rubovima zglobnih okrajaka kostiju i pojavom koštanih cista.

Liječenje osteoartroze se dijeli na farmakološke, nefarmakološke i hiruške procedure.

57

Ljudi često govore da ne mogu naći vremena za vježbanje. Odgovorim im pitanjem: - Kako drugi mogu naći vremena za treniranje?

Učinite svoj trening sigurnijim i udobnijim

Piše: Bojan Kraljević Spec. primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App)

KAKO SE OPREMITI ZA TRENING? Za adekvatno treniranje ništa nije toliko važno kao udobna obuća.

Stoga ne treba štjedeti na novcu kada je u pitanju odabir adekvatne obuće za treniranje. Koristite patike koje imaju čvrst, pun đon, dobru potporu za svod stopala i dobro

58

ležište za petu, kako bi se izbjegle moguće neprijatnosti i povrede. Hodanje i trčanje ne iziskuju moderno odijevanje.

Ono što treba upamtiti jeste da je tokom treniranja (ukoliko je to potrebno) mnogo bolje na sebi imati više slojeva tanke odjeće, nego jedan sloj debele. Kapa je izuzetno važan element opreme tokom treniranja, jer se veliki dio toplote gubi upravo preko glave. Kada duva vjetar, obucite nepropusnu jaknu (vjetrovku).

TEHNIKE OD ZNAČAJA ZA ADEKVATAN TRENING Pravilan, uspravan stav tijela izuzetno je važan za čuvanje energije koja je neophodna prilikom treniranja.

Hodanje ili trčanje treba da izvodite ispravljenih leđa,

opuštenih ramena i odignute glave. Prilikom trčanja nemojte praviti velike zamahe rukama. Naravno, zamasi rukama treba da budu u skladu sa brzinom trčanja.

Kada trčite, preporučujem da se oslanjate cijelim stopalom. Ova tehnika će smanjiti udarac na petu i angažovanje dodatne muskulature, kao što je to slučaj prilikom trčanja na prstima. Prvi kontakt sa tlom treba ostvariti petom, lagano prebaciti težinu tijela duž stopala i odraziti se jastučićima prstiju. Ukoliko trčite brže, nagnite se blago naprijed, sa većim odizanjem koljena, odrazite se snažnije, a zamah rukama treba da bude veći.

KADA DA VJEŽBATE? Vježbanje treba da sprovodite onda kada Vam to najviše odgovara. Neko voli da trenira ujutro, neko koristi vrijeme poslije ručka, a neko se ipak odlučuje za džogiranje naveče, jer dobar trening i tuširanje kao osvježenje pomažu za bolji san. Treba voditi računa o izbjegavanju napornog treniranja, kao i izbjegavanju treniranja u periodu od sat-dva nakon obroka, jer je u tom periodu sistemu za varenje potrebna veća količina krvi kako bi „obavio svoj zadatak“.

KUDA SPROVODITI HODANJE ILI TRČANJE? Prilikom šetnje, naročito trčanja, izbjegavajte tvrdu podlogu. Onda kada Vam vremenske prilike ne dozvoljavaju sprovođenje treninga vani, pođite u teretanu, fitnes centar i sl., i oprobajte se u vježbama koje se mogu izvoditi u zatvorenom prostoru: trčanje na traci, u mjestu, preskakanje konopca i sl.

Da bi Vam trening bio sigurniji i prijatniji, obratite pažnju na sljedeće elemente: -Uvijek se zagrijte prije početka treninga; -Poslije zagrijavanja se istegnite; -Trenirajte koliko Vam sopstvene mogućnosti dozvoljavaju. Nemojte biti rob sopstvenih ciljeva; -Ukoliko Vam je jedan dugi interval trčanja previše naporan, pokušajte sa dva kraća; -Svake četvrte sedmice smanjite intenzitet vježbanja za tu sedmicu, kako biste pružili tijelu mogućnost za psihofizički oporavak; -Uvijek se opustite nakon napora.

Etiologija ateroskleroze koronarnih arterija

Piše: dr Isma Gašanin, pulmolog Da li je gojaznost uzrok za pojavu ateroskleroze?

Zašto se stres kao uzrok infarkta navodi samo u oko 20% slučajeva? Zašto žene rjeđe obolijevaju od infarkta nego muškarci? Zašto i muškarci koji su fizički aktivni dobijaju infarkt? Zašto žene koje daleko više „boli srce“ rjeđe obolijevaju od ateroskleroze? Ovo su najčešća pitanja koja sam postavljala kao ljekar opšte medicine, pokušavajući da odgonetnem šta je uzrok nastanka infarkta kod pacijenata.

Posmatranjem, analiziranjem i zaključivanjem kod slučajno nastalih oboljenja ili pogoršanja, došla sam do naučnih rješenja.

Primijetila sam: -Trigliceridi i holesterol mogu biti povišeni kod mršavih osoba (isključene nasljedne hiperlipoproteinemije, dijabetes melitus...), a njihove vrijednosti mogu biti i normalne kod gojaznih osoba; -Angina pektoris (ateroskleroza, infarkt) javlja se i kod mršavih osoba koje nemaju povišene lipide; -Muškarci češće obolijevaju od ateroskleroze koronarnih arterija nego žene (poklapa se sa rezultatima svjetskih istraživanja), iako su žene, makar u sjeničkom kraju, gojaznije; -Prema dosadašnjim istraživanjima hipertoničari više obolijevaju od ateroskleroze koronarnih arterija; -Žene, prema mojim istraživanjima, češće obolijevaju od esencijalne hipertenzije, pa bi bilo logično da u većem broju slučajeva obolijevaju i od ateroskleroze koronarnih arterija, odnosno infarkta; -Žene 5 puta više imaju bol u prekordijumu , -U vrijeme rata 1992–1995. cerebrovaskularni insulti (hemoragije), kojima je prethodila visoka tenzija, bili su 3 puta češći kod žena nego kod muškaraca; -Od infarkta češće obolijevaju žene koje imaju više od 60 godina starosti nego žene mlađe od 60 godina;

60

-Pušači češće obolijevaju od infarkta, mada obolijevaju i oni koji ne puše; -Hladnoća ne može uzrokovati razvoj infarkta, ali može pogoršati već postojeći spazam...

Pored navedenog, svi pacijenti oboljeli od angine pektoris, odnosno infarkta, naveli su kao karakteristično prisustvo emocionalne napetosti tokom dužeg vremena, uzrokovano različitim nezadovoljstvima i povremenim psihičkim traumama, kao i visoku odgovornost na određenim radnim mjestima. Emocionalnu napetost oboljeli su najčešće potiskivali, odnosno prigušivali.

O osobama koje nisu preživjele infarkt razgovarala sam sa njihovim porodicama, užim i širim, prijateljima i poznanicima. Dobila sam skoro identične podatke o osobinama oboljelih: uviđajnost, tolerancija prema prijateljima, komšijama, rođacima i izražena emotivnost koju su uglavnom prikrivali, a pojedinci su se iznenada povremeno emotivno praznili pred članovima porodice i rjeđe u društvu prijatelja, poznanika.

Sve ovo me je navelo da pored etioloških faktora ateroskleroze koronarnih krvnih sudova koji su u medicini navedeni potenciram i značaj emocionalne napetosti i objasnim ga.

Emocionalna napetost Čovjek je jedinstvo želja i mogućnosti, odnosno moći i nemoći da ih ostvari, i reakcije poslije ostvarenja ili frustracije.

Neprijatne emocije koje stvaraju psihičku napetost čest su etiološki faktor kod niza bolesti. Čovjek neprijatne emocije potiskuje, prigušuje, ili ih se oslobađa: -Intelektualnom obradom, -Abreagovanjem, -Projekcijom ili iradijacijom.

Prigušivanje odnosno potiskivanje neprijatnih emocija glavni je faktor u disfunkciji vegetativnog nervnog sistema. Ako prigušivanje i potiskivanje postanu hronična pojava, disfunkcija se pretvara u leziju.

Na kojem će se organu manifestovati disfunkcija vegetativnog nervnog sistema zavisi od: -Karakternih osobina, -Naučenih obrazaca ponašanja, -Naslijeđenog kvaliteta organa, -Postojanja hronično oboljelog organa (snižen prag nadražaja; pojava akutnog oboljenja, koje više zabrinjava pacijenta, eliminiše bol koji je skoro uvijek perzistirao u hronično oboljelom organu).

Vegetativna disfunkcija se manifestuje kao: -Tenziona glavobolja (kasnije se pogoršava rashlađivanjem fibromioznog tkiva glave), Objasnila sam u naučnom radu „Glavobolja izazvana rashlađivanjem, provocirajući etiološki faktori, patofiziologija, klinička slika, prevencija i lečenje“, II jugoslovenski simpozijum o glavoboljama, sa međunarodnim učešćem, Novi Sad, 1998.g.

-Gastralgija, kasnije ulkus, -Neurovegetativna distonija, kasnije angina pektoris, -Spastički kolon, -Iritabilni kolon, -Torakalni fibromiozitis, -Esencijalna hipertenzija...

Kako nastaje ateroskleroza izazvana emocionalnom napetošću?

Određene osobe potiskuju odnosno prigušuju emocionalnu napetost i budući da se impulsi iz kore velikog mozga odašilju do lateralnog dijela vazomotornog centra oni je usmjeravaju ka krvnim sudovima srca, tako da se na vazokonstriktornim, simpatičkim vlaknima izlučuju noradrenalin i male količine adrenalina (ne treba zanemariti istovremeno dejstvo adrenalina i noradrenalina srži nadbubrežne žlijezde). Ponavljana i naročito intenzivna vazokonstrikcija usporava cirkulaciju (agregacija eritrocita i ostalih uobličenih elemenata postaje veća što je veći spazam, pogotovu kod visokog arterijskog pritiska koji je mogao oštetiti endotel). Ona usporava i metaboličke procese, posebno one za zasićene masne kisjeline čija je specifična težina manja, a pri sobnoj temperaturi se nalaze u čvrstom stanju. Pored svega, ova pojava djeluje i na LDL lipoproteine.

Zadržani lipidi na zidu koronarnih arterija (ogled sa propuštanjem zasićenih masnih kisjelina kroz cijevi) onemogućavaju normalnu ishranu intime koja se hrani difuzijom. Metabolički procesi u nedostatku kiseonika bivaju oslabljeni i intermedijalni produkti se zadržavaju u odgovarajućim mjestima intime. Po prestanku spazma

metabolički produkti osmotskim dejstvom povlače vodu i stvaraju edem, što predstavlja početak stvaranja ateroma.

Međutim, proces će se kompromitovati novim kapljicama masti, odnosno hilomikronima koji će zbog jakih kohezionih sila lipida zasićenih masnih kisjelina i (LDL) holesterola nagomilavati na endotelu i prodirati u aterom, što omogućava dalji razvoj ateroma na način kako je to opisano u medicinskoj literaturi.

Ukoliko je osoba gojazna, odnosno uzima veću količinu hrane od potrebne, ateroskleroza će se brže razviti jer će se sve materije unešene u višku pretvoriti u lipide.

Spazam tunike medije najjače sabija intimu zato što se nalazi u njenom „obruču“. Međutim, kada nastane edem, nastupa i početak formiranja ateroma, lako prodiranje triglicerida zasićenih masnih kisjelina i holesterol-estara u prostore između razmaknutih fibrila sitnih zrnaca bjelančevina.

Proces će kod mršavih osoba sporije teći (manja je količina triglicerida zasićenih masnih kisjelina i LDL lipoproteina), ali će fibrozne promjene u mediji biti intenzivnije zbog dugotrajnijeg spazma usljed često ponavljane i intenzivne emocionalne napetosti. Na taj način će dovesti do skleroziranja, što još više kompromituje ishranu krvnog suda, odnosno miokarda. Na primjer, u toku rata (podaci iz Bosne) infarkti su, zbog nedostatka hrane, bili rjeđi nego poslije rata. Kod određenih osoba, zbog dugotrajne strepnje, straha, patnje, obimna ishrana koja je uslijedila neposredno poslije rata brzo je razvila aterom, jer su koronarne arterije već bile izmijenjene odnosno bile su suženog lumena.

Ako je osoba gojazna, vesele prirode i fizički adekvatno aktivna, održavanje normalnog promjera krvnih sudova bez spazma medije omogućiće dobar metabolizam i fiziološko depo-novanje masnoće sve do starosti, kada je strujanje tečnosti, hranljivih materija i kiseonika (staranja u mezanhimnoj strukturi zida arterije) otežano i sporije. Sve pogoršava manja fizička aktivnost oba pola, tako da emocionalna napetost manjeg intenziteta može uzrokovati aterosklerozu. Zato se smrtnost od infarkta u poznim godinama bitno ne razlikuje kod žena i muškaraca - čak postoje podaci u nekim krajevima da su žene češće umirale od infarkta miokarda nego muškarci.

Međutim, emocionalna uravnoteženost osoba za koje je karakteristično ogromno uzimanje hranljivih materija, pogotovu lipida zasićenih masnih kisjelina u jednom obroku, neće spriječiti nagomilavanje masnoće na koronarnim krvnim sudovima. Samo visoka fizička aktivnost može spriječiti nastanak ateroma.

Ostali etiološki faktori koji su dominirali kod infarkta miokarda: -Umanjena fizička aktivnost (prevashodno kretanje), -Nepravilna ishrana, -Pušenje...

61

Cervikalni sindrom i bol u vratu Piše: dr Radojka Jovanović-Lekić Česta pojava bola u vratu koji je praćen spazmom (grčem) mišića i ograničenom pokretljivošću vrata idu u prilog dijagnostikovanju cervikalnog sindroma, koji se najčešće javlja kod osoba srednje i starije životne dobi.

Degenerativne promjene vratnog dijela kičmenog stuba (zglobova, intervertebralnog diskusa, ligamenata) najčešći su uzroci ovog sindroma, mada uzroci rjeđe mogu biti i traume mekih i koštanih dijelova vrata, tumori itd.

Pritisak i nadražaj kičmenih korijenova koji izlaze iz vratne kičme, pritisak na vertebralne arterije i kičmenu moždinu sa njenim omotačima, praćen je karakterističnom simptomatologijom. Najčešće su zahvaćeni C-6, C-7 i C-8 nervni korijeni.

Pacijenti se obično žale na bol u vratu koji se pojačava pri pokretima i opterećenju, kašljanju i kijanju (bol mehaničkog tipa). Bol se može širiti duž jedne ili obje ruke, praćen senzornim i motornim smetnjama, u smislu pojave utrnulosti, smanjenja površnog senzibiliteta na dodir i slabljenja mišićnih refleksa.

Bol se može širiti ka potiljku, ušima, sljepočnicama, lopaticama. Nekad je praćen zujanjem u ušima i omaglicama. Zbog pritiska na vertebralne arterije, mogu nastati i vrtoglavice, najčešće pri saginjanju, uspravljanju i naglim pokretima vrata.

62

U manjem broju slučajeva biva pritisnuta i kičmena moždina, što se može manifestovati i težim poremećajima.

Za dijagnozu ovog sindroma neophodni su: dobra anamneza, klinički pregled, kao i RTG snimak vratnog dijela kičme, a po potrebi i CT i magnetna rezonanca. Često je neophodan neurološki i elektromioneurografski pregled.

Diferencijalno dijagnostički problem mogu predstavljati bolovi koji potiču iz ramena, angina pektoris itd.

Liječenje u akutnoj fazi podrazumijeva ležanje u postelji, uz zauzimanje pravilnog položaja kičme. Pacijent treba da zauzme položaj koji mu odgovara. Od medikamenata, daju se analgetici i kortikosteroidi. Po smirivanju tegoba potrebno je posjetiti i specijalistu fizikalne medicine, radi primjene fizikalne terapije.

Prognoza bolesti je obično dobra. Kod većine pacijenata dolazi do smirivanja tegoba, mada prognoza zavisi i od osnovnog oboljenja u okviru ovog sindroma.

Dobrim navikama protiv lošeg holesterola Povišen nivo lošeg holesterola (LDL) u krvi je zdravstveni problem sve većeg broja ljudi. Ovaj holesterol sužava krvne sudove i vremenom ih oštećuje. Poznata je medicinska izreka da je čovjek mlad onoliko koliko su mu mladi (dakle, očuvani) krvi sudovi. Različiti faktori utiču na narušavanje ili očuvanje njihovog zdravlja, a način ishrane je svakako jedan od značajnijih.

•Ovas i proizvodi na bazi ove žitarice sadrže vlakna koja vezuju loš holesterol i koji se varenjem eliminiše iz organizma. Dovoljno je pojesti pola šolje ovsenih pahuljica dnevno kako bi se ukupan nivo lošeg holesterola sveo na prihvatljivu mJeru.

•Riba je bogata omega-3 masnim kiselinama, koje povećavaju nivo dobrog holesterola (HDL). Ribu, pečenu u rerni ili na grilu, treba jesti bar jednom nedjeljno, prije svega losos, sardine i inćune.

•Važno je kontrolisati i unos zasićenih masnih kiselina, koje treba da se zamijene nezasićenim mastima.

Umjesto uobičajenih ulja preporučuje se hladno cijeđeno maslinovo ulje (extra virgin), kao i ulje od kikirikija ili oraha.

Ova ulja smanjuju nivo lošeg holesterola, ali su i dosta kalorična, pa ni sa njima ne treba pretjerivati.

•Razno voće, povrće, mahunarke, koštunjičavi plodovi i semenje sadrži sterole i stanole, supstance koje blokiraju apsorpciju holesterola, sprečavajući ga da uđe u krvotok. Dvije čaše svježeg soka od pomorandže dnevno mogu da doprinesu značajnom smanjenju nivoa lošeg holesterola.

Za očuvanje zdravlja kardiovaskularnog sistema potrebno je redovno unositi i određenu količinu polikozanola, kojih uglavnom nema u našoj svakodnevnoj ishrani. Zato se preporučuje uzimanje dodataka ishrani. MOJAapoteka Hemofarm u okviru svoje palete proizvoda iz linije Mislim proizvodi preparat CardioVitality. Njegova pažljivo osmišljena receptura sadrži polikozanole iz ekstrakta šećerne trske, i koenzim Q10 koji regulišu nivo holesterola u krvi, kao i magnezijum, ekstrakt ljekovitog matičnjaka i sjemena gloga, koji pozitivno utiču na cjelokupan rad kardiovaskularnog sistema. CardioVitality je namijenjen osobama koje su pod svakodnevnim psiho-fizičkim stresom, koje su na terapiji statinima (lijekovima za smanjenje holesterola) i svima koji žele da očuvaju zdravlje srca.

U prethodnom broju započeli smo objavljivanje tekstova iz knjige BOLESTI PROSTATE, koju je izdao Medicinski fakultet u Podgorici, autora prof .dr Bogdana Pajevića, poznatog crnogorskog urologa, profesora te visokoškolske ustanove i koordinatora nastave Visoke medicinske škole u Beranama

Prostata nije tabu tema

Hronični nebakterijski prostatit Najčešća forma hroničnog prostatitisa je tzv. nebakterijski prostatitis (prostatoza) čiji uzročnik nije poznat. Kako nije dokazano da su mikroorganizmi uzročnici hroničnog prostatita, danas vlada mišljenje da je u pitanju autoimno oboljenje prostate. Zapaljenski proces bio bi imonološka reakcija na neku materiju u tkivu prostate, što se normalno ne dešava. Bolesnik ima simptome koji postoje kod hroničnog bakterijskog prostatitisa. Po kliničkoj slici ove dvije forme prostatitisa se ne mogu razlikovati. Upadljiva je razlika da urinarna infekcija gotovo nikad nije izražena kod nebakterijskog prostatitisa.

Neuspješno liječenje nepovoljno utiče na bolesnika koji često pokazuje znake uznemirenosti, ili čak depresije.

Potrebno je napomenuti da nebakterijski prostatitis ne izaziva komplikacije pomenute kod bakterijskog prostatitisa.

Koji su simptomi hroničnog prostatita Mnogi muškarci sa hroničnim prostatitom nemaju nikakve simptome, izuzimajući povremene bakteriurije (izlučivanje bakterija mokraćom). Većina bolesnika ima poremećaj mokrenja u vidu čestog mokrenja (polakiurija), otežanog mokrenja (dizurija), noćnog mokrenja (nicturija) i urgentnog poziva na mokrenje. Curenje sekreta iz uretre bolesnik obično primijećuje u jutarnjim satima. Sekrecija nije obilna i obično su u pitanju dvije do tri kapi vodenastog ili bjeličastog iscjedka. Napinjanje pri stolici može izazvati gubitak veće količine gustog sekreta nalik na spermu (prostatoreja). Bolesnici, naročito mlađi muškarci pogrešno smatraju da je u pitanju gubitak sperme i to na njih utiče psihološki veoma nepovoljno. Nekim bolesnicima naročito

64

smetaju bolovi koji po pravilu nijesu jaki, već tupi i neprijatni a lokalizovani su u predjelu testisa, penisa, uretre i prepona. Bolovi u mišićima i zglobovima mogu da prate gore navedene simptome. Uz bol u prostati (prostatalgia) može se osjećati bol u predjelu skrotuma i rektuma, on se može širiti u slabine ili genitalije (sl.br.6). Bol može biti praćen žarenjem, probadanjem ili tištanjem. Ponekad je praćen otežanim uriniranjem. Ove smetnje nijesu stalno prisutne, već se često pojave i nestanu, a ima perioda kada nema tegoba. Bol je prvenstveno udružen sa hladnoćom, tenzijom, nervozom, konzumiranjem alkohola, uzimanjem jako zasićene hrane i dugim sjedenjem.

Temperatura je odsutna, sem u slučaju razbuktavanja zapaljenja.

Koje su komplikacije hroničnog prostatita Glavna komplikacija hroničnog zapaljenja prostate je infekcija urinarnog trakta, koja se često obnavlja (recidivira). Ova urinarna infekcija dobro reaguje na odgovarajuću antibiotsku terapiju i urinokultura postaje sterilna. Kod hroničnog prostatitisa međutim, lijekovi loše prodiru u tkivo prostate, pa uzročnici zapaljenja u njoj perzistiraju, uprkos sterilizaciji mokraće. Poslije kraćeg ili dužeg vremena ove klice iz prostate ponovo dolaze u mokraćne puteve i izazivaju novi nastup urinarne infekcije, koja može da zahvati i bubrežno tkivo (pijelonefritis). Zato je ponovljena urinarna infekcija glavna komplikacija hroničnog prostatitisa.

Prostatična neuroastenija Već je pomenuto da hronični prostatit može postojati bez ikakvih siptoma, tako da se otkriva slučajno u toku pregleda iz drugih razloga. Ustanovljeno je da su bolovi i druge tegobe kod hroničnog prostatitisa u tijesnoj vezi sa psihičkom dispozicijom bolesnika. Osjetljive i psiholabilne osobe sklone su da uveličavaju tegobe, teško ih podnose i daju samom oboljenju značaj, koji ono kod njih stvarno nema. Još je teža situacija sa psihoneurotičarima, koji su skloni da svoje neuropsihičke tegobe "vežu" za neki organ i tako objasne njihovo porijeklo. Stalno su umorni i

iscrpljeni, žale se na nesposobnost za umni i fizički rad.

Pored toga prisutan je gubitak polnog nagona, uključujući i poremećaj mokrenja. Sve ove tegobe bolesnici pripisuju prostati idu od ljekara do ljekara i uporno traže liječenje, koje je neuspješno, jer u osnovi stoji kompleks psihoneuroze, a ne oboljenje prostate. Ispitivanjem se lako može ustanoviti da je njihova prostata normalna, bez zapaljenja.

Neuspješno liječenje učvršćuje bolesnika u uvjerenju da mu je prostata ozbiljno bolesna. Veoma je opasno ako ih u ovom podrži ljekar, koji nema vremena za bolesnika, već nastoji da sve brzo završi olakim prepisivanjem antibiotika.

Kada se isključi oboljenje prostate ove bolesnike treba da liječi neuropsihijatar.

Atonija (mlitavost) prostate Zbog atonije mišića u samoj prostati otežano je pražnjenje sekreta koji se nagomilava u žlijezdama prostate.

Oštećenje mišića prostate može biti posljedica preležane upale. Ovo oboljenje se često viđa u mlađih i srednjovječnih muškaraca, astenične konstitucije sa slabo razvijenim i mlitavim mišićima tijela. Bolesnici se žale na bolove u perineumu i rectumu, mokrenje je otežano, a mlaz mokraće oslabljen. Savjetuje se normalan život, raznovrsna ishrana sa dosta vitamina. Korisne su umjerene fizičke i sportske aktivnosti u cilju jačanja mišića i opšte tjelesne otpornosti.

Zato se prepisuju vitamini i sredstva za jačanje organizma.

Naročito ih uznemirava prostatoreja, tj. gubitak bjeličastog

sekreta prostate pri naporu ili stolici. Bolesnike treba uvjeriti da gubitak sekreta prostate nije opasan po njihovo zdravlje i potenciju (odlivanje viška sekreta).

Adenom prostate - uvećanje prostate B.H.P.(beningna hiperplazija prostate) Adenom ili pravilnije beningna hiperplazija prostate je veoma često oboljenje muškarca u starosti. Utvrđeno je da tri četvrtine muškaraca starijih od pedeset godina imaju simptome adenoma prostate. Ovako velika učestalost adenoma prostate ima za posljedicu, da je adenom prostate normalan pratilac starosti. S obzirom na prirodu bolesti i njene posljedice očigledno je da adenom prostate nije fiziološka pojava. Rijetko se ispoljava prije 50. godina života.

Između 50 i 60 godina života postaje sve češća, a najčešće se ispoljava kod muškaraca u sedmoj i osmoj deceniji života.

Zapažena je razlika učestalosti adenoma prostate kod nekih rasa. Adenom prostate je češći u Aziji nego u Africi, kod muškaraca žute rase (Kinezi, Japanci) nego kod bijele rase.

Mala učestalost uvećane prostate nađena je kod Bantu crnaca. Međutim, američki crnci boluju isto tako često kao i bijelci, i smatra se da je to posljedicom promijenjenog načina života (ishrane, rada).

Tjelesna konstitucija ima izvjestan značaj za razvoj uvećane prostate. Većina bolesnika je srednjeg rasta, korpulentne građe a mogu međutim oboljevati i muškarci koji imaju drugačije tjelesne konstitucije.

TENA Slip sa FeelDry sistemom, za potpuni osjećaj suvoće

• TENA Slip - za srednju i tešku inkontinenciju • Velika moć upijanja i jednostavna tehnika namještanja • Visok stepen sigumosti od curenja i udobnosti • Super - absorber granule za brzo i sigumo upijanje TENA Slip možete naći u svim apotekama i većim marketima.

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: Lamex Commerce d.o.o. ul. skoj-a 51, Podgorica, tel./fax. 020/280-477

Međunarodni dan sestrinstva, 12. maj, u Podgorici obilježen svečanom sjednicom na kojoj su dodijeljena i priznanja

Primarno usklađivanje sa EU regulativom Međunarodni dan sestrinstva 12. maj, u Crnoj Gori je obilježen svečanom sjednicom Nacionalnog udruženja medicinskih sestara i babica, koja je bila posvećena smjernicama za razvoj sestrinstva kod nas i upoznavanju sa Zakonom o zdravstvenoj njezi, a ujedno i sa mogućnostima njegovog sprovođenja.

Kako je tom prilikom više puta navedeno, Zakon o zdravstvenoj njezi (koji je i rezultat višegodišnje težnje NUMSBCG ka uspostavljanju zakonskog okvira u profesiji), predstavlja korak Crne Gore ka usklađivanju sa strukovnom regulativom Evropske Unije.

Konstatovano je i da je u protekle dvije godine, sestrinstvo u Crnoj Gori doživjelo niz važnih promjena koje nas, prema riječima predsjednice nacionalnog Udruženja Nade Rondović, svrstavaju u društvo zemalja u kojima je razvoj ove struke u naglom usponu.

U osvrtu na statistiku međunarodnog Udruženja medicinskih sestara (ICN) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Rondovićeva je posebno istakla da saglasno porastu hroničnih bolesti u svijetu, raste i potreba

za odgovarajućim stručnim pristupom ovom zdravstvenom problemu, pri čemu je, donošenjem Zakona o zdravstvenoj njezi ispunjen prvi uslov za ostvarenje tog cilja.

Komentarišući Zakon o zdravstvenoj njezi, Rondovićeva je apostrofirala da će zakonskim okvirom nadalje biti definisanni: djelatnost rada medicinskih sestara i babica , počev od standarda, preko obrazovanja i stručnog usavršavanja, do dužnosti, prava i odgovornosti onih koji rade u oblasti zdravstvene njege i babinstva.

Osim toga, Zakon će urediti i stručni nadzor i provjeru kvaliteta rada u djelatnosti zdravstvene njege i babinstva, vođenje dokumentacije (o radu sestrinstva) i Komoru medicinskih sestara i babica.

-Osnivanjem Komore za medicinske sestre i babice u potpunosti ćemo ispuniti Direktivu 2005/36 EU u smislu obezbjeđivanja sigurnosti pacijenta, stručnim i odgovornim radom medicinskih sestara- kazala je Rondovićeva i u osvrtu na činjenicu da medicinske sestre širom svijeta imaju nezamjenljivu ulogu u prevenciji hroničnih bolesti, istakla je značaj pomenute Direktive kao glavne smjernice u daljem

Dobitnice godišnjeg priznanja

66

razvoju ove profesije u Crnoj Gori.

Ona je napomenula i da profesija medicinske sestre u Evropi i svijetu ima poseban status među ključnim profesijama u društvu, a predočila je i neophodnost kontinuiranog profesionalnog usavršavanja i doživotnog usavršavanja sestara i babica u zdravstvu po standardima CPD- (kontinuirano profesionalno usavršavanje) i LLL (Lisabonska strategija) koji važe u EU.

Godišnje nagrade za šest zaslužnih sestara Dobitnice godišnjeg priznanja za unapređenje sestrinstva matičnim institucijama u Crnoj Gori su: Vjera Kaluđerović iz Opšte bolnice Cetinje, Biserka Aleksić iz Specijalne bolnice za plućne bolesti u Brezoviku, Radmila Laban-Čolović iz pljevaljske Opšte bolnice, Jadranka Miljanić iz Doma zdravlja u Podgorici, Zdravka Nišavić iz beranskog Doma zdravlja i Hajrija Nokić iz Doma zdravlja Rožaje.

U ime nagrađenih sestara, toplim i nadahnutim riječima zahvalnice prisutnima se obratila Jadranka Miljanić.

Uz ova priznanja, Crnogorsko društvo za borbu protiv raka i NVO “Zdrava Dona Montenegrina” odlučili da nagrade dvije medicinske sestre zaposlene na klinici za onkologiju i radioterapiju Kliničkog Centra Crne Gore nagrade petodnevnim boravkom na crnogorskom primorju i ta nagrada pripala je sestrama Lidiji Savović i Anki Savković.

Problemi sa noktima?

MAVALA IMA RJEŠENJE Meki, slabi nokti?

MAVALA SCIENTIFIQUE - očvršćuje nokte i sprečavа rascjepljivanje i listanje.

Suvi, krti nokti?

NAILACTAN CREAM - MAVALA HRANLJIVI KREM ZA NJEGU hranljivi krem koji stimuliše njihov rast, suzbija suvoću i vraća noktima elastičnost.

Tanki, slabi, osjetljivi nokti?

NAIL SHELD - ZAŠTITA NOKTA / Učvršćivač noktiju dvo-fazni sistem koji ojačava i štiti nokte, sprečava lomljenje.

Nokti sa flekama? Napukli nokti koji se listaju?

MAVALA 002 - osnovni sloj sa dvostrukim dejstvom štiti površinu nokta i poboljšava prijanjanje laka za nokte.

Ispucao lak za nokte bez sjaja?

MAVALA COLORFIX - Mavala sredstvo za fiksiranje boje.

Previše narasla pokožica, zanoktice?

CITICLE REMOVER - MAVALA SREDSTVO ZA UKLANJANJE POKOŽICE

Tvrde, izbrazdane pokožice?

U kontekstu ubrzanog napretka i razvoja sestrinstva u Crnoj Gori, Rondovićeva je ukazala na podršku Ministarstva zdravlja na čelu sa resornim ministrom Miodragom Radunovićem i na povezivanje sa međunaro- dnim organizacijama, kao i učešće u međunarodnim projektima: članstvo Udruženja u internacionalnom Savjetu sestara (ICN) i predstojeće učlanjenje u Evropsku federaciju udruženja sestara koje okuplja 6 miliona sestara iz 32 zemlje Evrope. U ime resornog ministra, prisustne je pozdravila njegov pomoćnik Jadranka Lakićević.

Na sjednici je istaknut i značaj saradnje sa Norveškim udruženjem medicinskih sestara koje je pružilo nesebičnu stručnu pomoć prilikom pripreme teksta Zakona uz prisustvo eksperta za sestrinstvo Toma Kilija iz Brisela, kao i pomoć holandske vlade kroz projekat "Optimizacija količine i kvaliteta zdravstvene njege u primarnoj zdravstvenoj zaštiti- patronažna služba", koji je sproveden u barskom Domu zdravlja.

Sjednica je bila još jedna prilika za podsjećanje na težak socijalni položaj medicinskih sestara u Crnoj Gori, ali, uprkos tome, i na njihovu požrtvovanost i predanost poslu, kao i na dugu tradiciju školovanja sestrinstva u Crnoj Gori.

I.Radulović

CUTICLE CREAM - MAVALA KREM ZA POKOŽICE sprečava da se pokožica suši i puca ili raste preko noktiju.

Izbrazdani nokti?

RIDGE FILLER - MAVALA SREDSTVO ZA ISPUNAVANJE BRAZDI - stvara ravnomjernu površinu radi glatkog manikira.

Brže sušenje laka?

MAVADRY - suši se na dodir u sekundi.

Izgriženi nokti?

MAVALA STOP - bezopasna a ipak efikasna tečnost koja se nanosi četkicom i pomaže odraslima i djeci da prekinu svoju naviku grickanja noktiju.

Skidanje laka za nokte?

MAVALA SREDSTVO ZA SKIDANJE LAKA ZA NOKTE ekstra blago sredstvo za skidanje laka je bez acetona i posebno je pogodan za korišćenje na lomljivim noktima.

Zgusnut lak za nokte?

THINNER - MAVALA SREDSTVO ZA RAZREĐIVANJE LAKA

SAVRŠENI MAVALA NOKAT Može se postići korišćenjem jednog ili više ovih proizvoda u zavisnosti od vašeg specifičnog problema sa noktima.

MEDITAS d.o.o.

EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 020 625 016, 020 623 002 mob: 069 39 99 05

LIČNOSTI KOJE SU KROZ ISTORIJU MIJENJALE USTALJENE NORME, IDUĆI ISPRED VREMENA

Buntovnici s razlogom Džejms Din Američki glumac Džejms Din koji je u 24. godini poginuo u automobilskoj nesreći, zahvaljujući jednoj ulozi postao je simbol svoje generacije. Poslije uloge u filmu „Buntovnik bez razloga" zalizane kose, ciničnog stava i osmijeha, predstavljao je ideal američkog tinejdžera, pobunu i duh mladosti. Džejms je bio jedan od najomiljenijih glumaca tog doba i miljenik posebno ženske publike, uprkos pričama da je bio homoseksualac. Zvali su ga buntovnik, seks simbol, tinejdžerska ikona, ali on je mit koji ostaje živ i više od pedeset godine poslije prerane smrti. Jedini je glumac koji je dva puta posthumno bio nominovan za „Oskara“.

Džejms Din

Vivijen Vestvud Vivijen Vestvud je jedna od najznačajnijih osoba britanske mode, koja se svojim kreacijama nametnula kao jedna od najinventivnijih i najuticajnijih modnih kreatorki na svijetu.

Kada se pojavila u Britaniji, izazvala je mnogo buke, dok je danas smatraju engleskom kraljicom stila i simbolom britanske kreativnosti. Godine 1972. je sa tadašnjim menadžerom „Seks pistolsa“ Malkolmom Meklarenom otvorila „Seks butik“ u Londonu gdje su prodavali pocijepane majice, lance, pseće ogrlice i dotad neviđene boje za kosu. „Posljednja stvar koja me interesuje je da budem u toku sa vremenom. Više volim da idem brže od toga. Ako idete u korak s vremenom, nemate šta da vidite. Zapravo, stalno nešto propuštate", izjavila je Vivijen.

Sid Višiz

Sid Višiz Iako mrtav više od 30 godina, ozloglašeni basista „Seks pistolsa“ Sid Višiz nije napustio misli obožavalaca muzike, koji su ga proglasili najkontroverznijom rok zvijezdom svih vremena. Mnogi su baš po njemu zapamtili grupu „Seks pistols“. Kada je riječ o pank pokretu, nemoguće je ne spomenuti čovjeka koji je svojom energijom i idejama predvodio bend koji su fanovi opisali kao „simbol prigušenog bijesa radničke klase, uhvaćene u zamku dosade”. Višiz je umro od prekomjerne doze heroina 1979. godine, ubrzo nakon optužbi za ubistvo svoje djevojke Nensi Spangen.

68

Vivijen Vestvud

Endi Vorhol Endi Vorhol - američki slikar, fotograf, reditelj i rodonačelnik pop-arta vjerovao je da svako ima svojih petnaest minuta slave. Vodeća ličnost pop-arta uzdrmao je dotadašnje temelje poimanja umjetnosti guranjem svakodnevice u umjetnost. Merilin Monro je prikazao u avangardnom svjetlu, bavio se filmom i muzikom, pa se s pravom smatra jednim od najuticajnijih umjetnika 20. vijeka.

Bob Dilan

Bob Dilan Legendarni kantautor Bob Dilan je svojim pjesmama uticao na mnoge generacije. Pjesme „Blowin' in the Wind“, „The Times They Are Changin“' i „A Hard Rain's Gonna Fall“ postale su himne antiratnih protesta i borbe za građanska prava. Mnoge Dilanove pjesme obradilo je bezbroj izvođača. Osim mnogobrojnih nagrada, Dilan je nekoliko puta bio nominovan za Nobelovu nagradu za književnost.

Elvis Prisli Endi Vorhol

Bob Marli Bob Marli je bio jamajčanski pjevač, tekstopisac i gitarista.

Najpoznatiji je izvođač rege muzike i čuven je po polularizaciji ovog muzičkog žanra van granica Jamajke. Najprepoznatljivija ikona rege muzike prva je megazvijezda iz Trećeg svijeta i rijedak primjer istinskog borca za pravdu.

Marli je svojim pjesmama zagovarao ljubav i mir, vjeru i toleranciju. Ostaće upamćen kad je 1978. godine na mirovnom koncertu "One Love" na binu pozvao predsjednika Majkla Menlija i vođu opozicije Edvarda Seagu i natjerao ih da se rukuju. Iste godine dobio je medalju za mir Ujedinjenih nacija, a posthumno mu je dodjeljeno jedno od najvećih priznanja Jamajke, orden zahvalnosti.

Bob Marli

Elvis Prisli je svoj prvi doprinos roku dao hitom "Heartbreak Hotel" iz 1956. godine. Neodoljive harizme, on je za sobom povukao posleratnu generaciju koja nije prihvatala konvencije. Prvi nastupi kralja rokenrola na američkoj televiziji nijesu prošli bez zabrana. Kamermani zaposleni na CBS-u dobili su stroga uputstva da pjevača smeju da snimaju samo od struka naviše. Elvis je svojim plesnim pokretima unio revoluciju u dotadašnje ukočene nastupe muzičara, a ni publika nije mogla da miruje.

Elvis Prisli

69

Smatra se da pušenje cigareta doprinosi smrtnome ishodu kod: bolesnika sa koronarnom bolešću (21% oboljelih); bolesnika sa karcinomom bronha (87% oboljelih); bolesnika sa HOPB (82% oboljelih).

Pušenje kao faktor rizika po zdravlje Piše: Prim. dr Gani Karamanaga Duvanski dim sadrži preko 4.000 različitih hemijskih jedinjenja od kojih je više od 40 KANCEROGENO. NAJZNAČAJNIJI MEĐU NJIMA JE POLONIJUM 210.

Važnu ulogu u karcinogenezi imaju i slobodni radikali koji uzrokuju oštećenje DNA. Veoma je značajna uloga ljekara u borbi protiv pušenja.

Preporuke za preventivne mjere odnose se i na zabranu pušenja u bolnicama, domovima zdravlja, školama i drugim vaspitnim ustanovama. Daje se poseban značaj i primjeni farmakoloških sredstava u borbi protiv pušenja.

Duvanski dim djeluje na zdravlje ljudi. Nakon Prvog svjetskog rata u širokim razmjerama počinje mašinska proizvodnja cigareta koja je dovela do naglog porasta broja pušača, naročito među muškarcima. U prvo vrijeme su žene bile, iz brojnih razloga, manje pod uticajem ovoga poroka, ali sredinom vijeka počinje da raste broj pušača među ženama. Upravo je pušenje jedan od glavnih razloga što je karcinom bronha učestaliji u muškaraca, i što je incidenca bronha među ženama počela da raste tek sedamdesetih godina prošloga vijeka (XX vij.).

Smatra se da pušenje cigareta doprinosi smrtnome ishodu kod: - bolesnika sa koronarnom bolešću (21% oboljelih); - bolesnika sa karcinomom bronha (87% oboljelih); - bolesnika sa HOPB (82% oboljelih).

Pušenje pogoršava i perifernu cirkulaciju (M. Bürger), kao i sve druge bolesti respiratornog sistema, sa posebnim akcentom na bronhijalnu astmu.

Duvanski dim sadrži preko 4.000 različitih hemi-

70

jskih jedinjenja od kojih je više od 40 KANCEROGENO. U kancerogene duvanskog dima spadaju brojna aromatska jedinjenja (hidrokarbonati, amini), organska jedinjenja (benzen, akril-nitriti), kao i neorganska jedinjenja (arsen, acetil-aldehid) kao i, NAJZNAČAJNIJI MEĐU NJIMA, POLONIJUM 210.

Sadržaj duvanskog dima zavisi od uslova sredine u kojoj se puši, tj. od: - zatvorenog ili - otvorenog prostora, - postupka fermentacije duvana, - aditiva i papira u koji je duvan uvijen.

U hemijskim analizama se razlikuju dva dijela duvanskog dima: - dio sastavljen od čestica (katran) i - gasna faza.

Frakcija katranskog dijela sadrži potencijalne tumorske INICIJATORE - kao što su aromatska jedinjenja.

Važnu ulogu u karcinogenezi imaju i slobodni radikali koji uzrokuju oštećenje DNA. Nepušači su izloženi povećanom riziku u slučaju tzv. pasivnog pušenja, odnosno udisanjem duvanskog dima u zatvorenim prostorijama.

Zbog aktuelnosti ovoga problema Internacionalno udruženje za pušenje i zdravlje donijelo je 1995. g. Preporuke, koje se odnose na ulogu ljekara u borbi protivu pušenja. Ovo međunarodno udruženje sastoji se iz: 1. Američkog udruženja ljekara, 2. Američkog torakalnog udruženja, 3. Respiratornog udruženja azijskih zemalja, 4. Kanadskog torakalnog udruženja i 5. Internacionalne unije za borbu protivu turbekuloze i plućnih bolesti.

Prva preventivna mjera sastoji se u podržavanju nepušača. Poznato je da pasivno pušenje povećava rizik od karcinoma bronha za 30%.

Bebe čije majke puše, ili djeca koja su izložena pasivnom pušenju zato što su njihovi roditelji aktivni

pušači, imaju veliki rizik od nastanka respiratornih oboljenja, maligniteta i drugih zdravstvenih problema.

nikotinska farmakološka sredstva i nenikotinski medikamenti.

Značajna je, takođe, preventivna mjera da ljekar treba da bude primjer nepušača. Nažalost, u praksi se veoma često srećemo sa pojavom da ljekari puše pred pacijentom, što je nedozvoljivo. Podaci iz literature ukazuju na to da su ljekari često pušači, i to 61% muškarci i 14% žene.

Preporuka za preventivne mjere odnosi se i na zabranu pušenja u bolnicima i domovima zdravlja. Takođe, trebalo bi zabraniti pušenje u školama i drugim vaspitnim ustanovama. Ljekari bi trebalo da učestvuju u mnogobrojnim društvenim akcijama u borbi protivu pušenja kao što su: -prevencija pušenja kod mladih putem popularnih predavanja u školama i predškolskim ustanovama, - podržavanje zabrane reklamiranja cigareta, - zabrane pušenja na javnim mjestima, - organizovanje učešća u radio i TV emisijama, koje bi bile posvećene borbi protivu pušenja i slično.

1. Nikotinska farmakološka sredstva:

Aktivnosti ljekara u odvikivanju od pušenja sastojale bi se od ”4 P aktivnosti“. Prvo pitanje (P) je da li puši, koliko i od kada. Druga aktivnost se odnosi na preporuke o štetnosti duvanskog dima. Treća na procjenu zainteresovanosti za prestanak ove vrste zavisnosti i četvrta na pomoć ljekara u odvikivanju od pušenja.

Treba naglasiti da prestanak pušenja predstavlja bitan korak u smanjenju rizičnih faktora za zdravlje bolesnika, kao i zdrave populacije stanovništva. Duvan pospješuje nastanak ili pogoršanje skoro 35 bolesti. Takođe, konstatovano je da je i produženje dužine života prisutno u zemljama u razvoju gdje su aktivnosti oko prestanka pušenja prisutne i koje se primjenjuju sa dosta ozbiljnosti, sredstava i organizovanosti.

Nikotin: uzrokuje pojavu zavisnosti kod pušača jer direktno utiče na povišenje koncentracije SERUMSKOG norepinefrina i dopamina u moždanim ćelijama pa zato ima stimulativno dejstvo. Nikotin koji se nalazi u duvanskom dimu u plućima veoma brzo prelazi kroz membranu kapilara i tako za nekoliko minuta u visokoj koncentraciji cirkulacijom stiže do mozga.

Za pušače je karakteristično da imaju između 200 – 300 bolus nikotinskih stimulacija u mozgu. Pušači rapidno razvijaju toleranciju na nikotin.

Ukoliko puše kontinuirano, poslije 5 godina u 70 % slučajeva povećaće se broj popušenih cigareta.

Farmakološka sredstva u borbi protivu pušenja U odvikivanju od pušenja primjenjuju se

- Transdermalni flasteri, - nazalni sprejevi, - nikotinski agensi za inhalaciju, - žvakaće gume.

2. Nenikotinski medikamenti Aprila mjeseca 2001. g. u Jugoslaviji je registrovan Bupropion hidrohlorid (Zyban), za pomoć pri liječenju nikotinske zavisnosti u svrhu odvikivanja od pušenja.

Ovu terapiju je potrebno započeti sedmicu dana prije prestanka sa pušenjem. Liječenje traje osam sedmica.

Pacijentima treba skrenuti pažnju na to da liječenje ne treba prekidati ranije, jer je toliko vremena potrebno da se izbjegne apstinencijalni sindrom. Kontraindikovan je kod svih oblika grčeva sa gubitkom svijesti (febrilne konvulzije, epi).

Od nenikotinskih medikamenata primjenjuje se BUPROPION HCL.

Bioaktivni prirodni preparat

BIOCIL Prirodni dijetetski preparat sastavljen od visoko protetnih bioaktivnih sastojaka ljekovitog bilja i korijena sa planine Bjelasice i Durmitora, spremljen u svježem stanju sadrži i zvornu ljekovitu snagu prirode.

Preparat pomaže bolesnicima sa teškim malignim oboljenjima u raznim fazama razvoja karcinoma i posjeduje sertifikat za ispravnost

BIOCIL koriste pacijenti širom naše zemlje kao i pacijenti u inostranstvu ( Amerika, Kanada, Južna Afrika i Evropa ). Prihvaćeno je da se postižu izuzetni rezultati primjenom BIOCILA i zračne: citostatske terapije.

Praćen od strane ljekara preparat je pokazao izuzetno dobre rezultate u tretmanu malignih tumora pluća, jetre, bubrega, želuca, debelog crjeva, prostate, mozga, kao i kod ženskih reproduktivnih organa materice, jajnika i dojki.

BIOCIL - VIŠE OD NADE BIOCIL - Bijelo Polje - vl. Cile Žujović 050 473 900 ; 069 052 229 71

Poznati i zdravlje: SABAHUDIN DELIĆ, pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava

Znanje i spoznaja primarni U kojoj su mjeri životne navike jedne javne ličnosti podređene zahtjevima javnog djelovanja? Da li kao pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava uspijevate da u izvršavanju potreba drugih ljudi ostvarite ravnotežu i na ličnom planu? Čini mi se sasvim normalnim da javni angažman u velikoj mjeri određuje i životne navike. Različite dužnosti i poslovi koje sam obavljao do sada nametali su i formiranje drugačijih navika. Kaže se da je čovjek rob svojih navika, međutim, ja sam neke navike zadržavao, druge su se jednostavno nametnule same od sebe, neke navike sam morao mijenjati, a nekih sam se morao odreći. Obavljajući dužnost pomoćnika ministra formirao sam navike koje se u priličnoj mjeri razlikuju od navika koje sam imao kao profesor u Pljevaljskoj gimnaziji. Dakako, na moje ukupne navike imala je uticaj i promjena mog životnog prostora, preseljenje iz Pljevalja u Podgoricu.

Uspostavljanje balansa u životu, u svim stvarima koje život nosi, a pogotovu balansa u ljudskom djelovanju, čini mi se neophodnim momentom u postizanju onoga što obično nazivamo ispunjenje, pa ako hoćete i sreća ili zadovoljstvo. Bez obzira na to koliko odgovorne poslove čovjek obavlja, da li su to poslovi koji iziskuju punu predanost i dosta vremena posvećenost porodici i sebi naprosto je neophodna. Činjenica je da su ljudi ipak najosjetljiviji kada se prava očuvanja zdravlja dovedu u pitanje. Koji su najčešći postupci kršenja ove vrste ljudskih prava u Republici Crnoj Gori?

Na adresu Ministarstva za ljudska i manjinska prava stizale su predstavke građana u kojima se ukazuje na kršenje prava iz oblasti zdravstvene zaštite. Uglavnom se radi o dugim čekanjima na pojedine preglede ili ukazivanju na finansijske probleme u nabavci lijekova koji se ne nalaze na tzv. Pozitivnoj listi, tj. medikamenata koje pacijent mora kupiti.

72

Domaćoj javnosti ste poznati i kao član legendarnih Pljevaljskih tamburaša. Muzika je recept i za zdravlje?

Muzika je ona oblast ljudskog djelovanja gdje je harmonija primarna. Svoj unutarnji mir, svoje zadovoljstvo i svoju energiju crpim slušajući muziku ili u druženju sa muzičkim instrumentima.

Kažem u množini, jer sam svoje muzičko interesovanje iskazao na nekoliko instrumenata. Možda zbog toga nijesam postao “virtuoz” na jednom instrumentu. Ne žalim zbog toga, jer muzika mi nije bila osnovna preokupacija i životno opredjeljenje, a ni cilj. Za mene je muzika sredstvo relaksacije i možda bijeg u jedan bolji i uređeniji svijet.

Dosta je toga napisano o muzici i zdravlju, pogotovu mentalnom zdravlju, pa bih zapao u opasnost da kažem nešto što je na ovu temu već više puta rečeno. U svakom slučaju, muzika jeste recept za zdravlje i duhovno bogaćenje.

Kako je tekao Vaš muzički angažman u “Tamburašima” ?

Pokušaću da Vam na ovo pitanje odgovorim što je moguće kraće. Još, sada već daleke, 1978. godine postao sam aktivni član Pionirskog folklornog ansambla KUD “Volođa” u Pljevljima. Tada smo, kao nerazdvojni drugovi, ja i moje sadašnje kolege iz “Tamburaša” pokazivali afinitete prema muziciranju. Sreća je bila da je otac mog prijatelja svirao u “Pljevaljskim tamburašima” i da mu je stric bio čuveni Izet Gerina, vođa ovog sastava. Ja sam tada imao usnu harmoniku, kolega Adnan je koristio moju malu gitaru sa samo dvije žice, dok je Ipko imao očevu tamburu. Improvizovano smo “snimili” nekoliko numera na kasetofonsku traku koju je, sasvim slučajno, Ipkov otac pronašao i pustio na probi tamburaškog sastava. Osjetivši naš talenat, rahmetli Izet kratko je prokomentarisao: “Sjutra na probu”. I tako je to krenulo… Probe, probe, vježbe, da bi kroz nekoliko godina počeli i zvanični nastupi. Tih godina je došlo i do biološke promjene u sastavu “Tamburaša”, tako da smo nas četvorica mlađih uz tri iskusna člana stvarali ovo

i kada je u pitanju zdravlje Domaćoj javnosti ste poznati i kao član legendarnih Pljevaljskih tamburaša. Muzika je recept i za zdravlje?

Muzika je ona oblast ljudskog djelovanja gdje je harmonija primarna. Svoj unutarnji mir, svoje zadovoljstvo i svoju energiju crpim slušajući muziku ili u druženju sa muzičkim instrumentima. Kažem u množini, jer sam svoje muzičko interesovanje iskazao na nekoliko instrumenata. Možda zbog toga nijesam postao “virtuoz” na jednom instrumentu. Ne žalim zbog toga, jer muzika mi nije bila osnovna preokupacija i životno opredjeljenje, a ni cilj. Za mene je muzika sredstvo relaksacije i možda bijeg u jedan bolji i uređeniji svijet. Dosta je toga napisano o muzici i zdravlju, pogotovu mentalnom zdravlju, pa bih zapao u opasnost da kažem nešto što je na ovu temu već više puta rečeno. U svakom slučaju, muzika jeste recept za zdravlje i duhovno bogaćenje.

poznato ime. Dugo smo čekali i na prvi album. To je bilo 1987. godine, zatim dolazi drugi, pa treći, uz veliki broj televizijskih nastupa, koncerata, turneja… To je jedan lijep život pun lijepih događaja, upoznavanja ljudi i krajeva, a sve uz pjesmu.

Bili ste profesionalno angažovani i u pljevaljskom KUD-u “Volođa”. Drevna je tema da je čovjek biće igre, pa nas zanima na koji način opisujete aspekte takvog djelovanja ?

Tema mog diplomskog rada bila “Egzistencijalna struktura fenomena ljudskog posto-

janja”, kao jedan osvrt na Finkovu antropološku misao. Jedan od pet fenomena koje Fink ističe u prvi plan jeste igra. Homo ludens - biće igre, jeste jedno od čovjekovih primarnih određenja. Igra je čovjekova ekstaza prema svijetu (grč. eks-stasis izlaženje), te odsjaj svijeta u biće otvoreno prema svijetu.

Da ne bih ulazio u filosofiju igre samo da kažem da sam, kako rekoste, bio profesionalno angažovan u KUD-u „Volođa“ kao umjetnički rukovodilac Društva. U to vrijeme, u Društvu je kontinuirano egzistiralo 13 sekcija sa oko 360 aktivnih članova. Na ovaj period mog rada posebno sam ponosan, jer smo uspjeli da renom-

73

irano Društvo, poslije višegodišnje pauze u radu, vratimo na stare staze.

Pljevaljski gimnazijalci Vas pamte i kao predavača. Budući da ste po stručnom naimenovanju filosof, a nama su poznati primjeri filosofskih shvatanja koja se posredno tiču i razmišljanja o zdravlju, posebno u antičkom periodu, bilo bi zanimljivo da nam malo približite neke od tih ideja.

Svakako da pitanja o zdravlju nijesu zaobišla ni mnoge znamenite filosofe, pogotovu ne one iz antičkog perioda. Zanimanja za zdravlje od strane ljudi iz tog perioda, a upravo su se ti ljudi i zvali filosofima (“oni koji vole mudrost”), postala su intenzivnija sa okretanjem centra problematske pažnje sa kosmosa na čovjeka, a kulminaciju doživljavaju u tzv. sistematskom periodu antičke filosofije, sa Platonom i Aristotelom kao predstavnicima. Aristotel je, inače, u svemu, pa i kod čovjeka i njegovog zdravlja, etički i estetski, ontološki i gnoseološki, logički i epistemološki itd. tražio sklad, harmoniju, mjeru, simetriju, uravnoteženje. Narodski rečeno, sve, ali ni od čega ni premalo, ni previše. U svom djelu “O duši”, prvenstveno mentalnom djelu, iznio je neka razmišljanja o zdravlju, pa kaže: “Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako se za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.”

Ipak, i iz ovog kratkog Aristotelovog citata može se vidjeti da su znanje i spoznaja primarni u svakoj oblasti ljudskog djelovanja i pažnje, pa i kada je u pitanju zdravlje. Napredak medicine jeste nešto što je impozantan korak čovječanstva, a svakako da veliku zaslugu imaju i antički filosofi.

Postoji li neka anegdota o zdravlju koju biste nam mogli prenijeti?

Neka na filosofsko pitanje bude filosofski odgovor. Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i u svojoj neposrednoj blizini prosječno oštro oko zapaziće ljudske tvorevine koje bi naši dalji preci smatrali božijim ili đavoljim djelom. Živimo u svijetu u kome se svakodnevno serviraju noviteti koji izmamljuju uzdahe divljenja, svijetu koji nauka i tehnika mnogostruko oformljuju, daju mu svoju sliku i ton. Savremeno društvo, sredstvima nauke i tehnike, otrglo se zatvorenoj prošlosti. Čovjek snagom svoga uma teži novoj dominantnoj poziciji u odnosu na okolinu. Ne postoje udaljeni svjetovi u ovoj Gutenbergovoj galaksiji. Sredstva komunikacije omogućuju uvid u dešavanja na suprotnoj strani vašeg životnog prostora. Čovjek je stekao izvjesnu slobodu, slobodu od određenih stega, ali ne i slobodu da ispolji svoju suštinsku prirodu. ”Dostigao je ’slobodu od‘, ali nije još dospio do ’slobode za‘, slobode da bude svoj, da bude produktivan, potpuno probuđen“, rekao bi Erih From. On se uplašio novostečene slobode i iz nje, koja nije prava sloboda, nastoji da pobjegne. Ta njegova moć i snaga nad okolinom omogućavaju ovo bjekstvo. Čovjekov proizvod, roba, postala je njegov gospodar. Čak i sebe čovjek doživljava kao robu i, rukovodeći se logikom tržišta, pokušava da se proda po što boljoj cijeni.

Ljudska vrijednost je njegova tržišna vrijednost, a ne njegovi specifično ljudski kvaliteti, kvaliteti po kojima se on zove čovjekom (ljubav, razum, umjetničke sposobnosti...). I dok nad životinjom gospodari priroda koja ju je stvorila, nad čovjekom gospodari ono što je on sam stvorio. Čak i u samom radu, aktu činjenja, čovjek više nije to što bi trebalo da bude. Njegov rad je izgubio svaku oznaku kreativnog rada te umjesto stvaralačkog rada nalazimo rutinski rad.

Opasnosti koje su se uzdigle iznad čovjeka i vise iznad njegove glave kao Demoklov mač jesu rat i robotizam. Najezda novih oblika alijenacije čovjekove ličnosti ide uporedo sa novim koracima u nauci i tehnici.

Neka bude nešto u duhu našeg razgovora, nije anegdota, već vic, a i smijeh je dobar medikament.

Koja je Vaša preporuka kada je u pitanju zdrav način života?

- Jesu li instrumenti spremni? - pita ljekar uoči operacije.

- Jesu, svi su u redu! - odgovara glavna sestra.

- Ja tu umirem, a vi se spremate za sviranje! - javi se pacijent.

Ima jedna narodna izreka koja kaže: “Radi ono što ti hodža kaže, nemoj raditi što hodža radi.”

U smislu ove izreke ja bih mogao dati dobre savjete, ali pošto način na koji vodim život zasigurno nije adekvatan primjer za ugledanje u zdravom življenju, neka savjete ipak daju kompetentni, a to su ljekari.

Da li mislite da se savremeni čovjek udaljio od težnje za ostvarivanjem lagodnijeg

74

života, iako je, paradoksalno, evidentan stalni napor u pospješivanju kvaliteta istog ? Da li je čovjek postao zarobljenik brzog tempa življenja ?

Anita Radanović

Potreba za formulisanjem standarda u domovima zdravlja pružanja usluge prvenstveno je okrenut pacijentima i njihovim potrebama. S druge strane, realizacija usluge u velikoj mjeri zavisi od spremnosti i mogućnosti osoblja da je realizuju. U tom smislu, redovno praćenje zadovoljstva pacijenata i zaposlenih kvalitetom usluge i upravljanja predstavlja jedan od najvažnijih pokazatelja stepena dostignutog kvaliteta.

Piše: dr Rajko Šofranac Potreba za formulisanjem standarda i unapređenjem kvaliteta polazi uglavnom od uočenih neusaglašenosti u organizaciji zdravstvene usluge i upravljanja. Te neusaglašenosti mogu biti identifikovane kroz vrednovanje sadržaja i organizacije pružanja zdravstvenih usluga, kao i kroz potrebe za redefinisanjem odnosa ljekar pacijent u smislu povećanja interaktivnosti. Proces reforme zdravstva podrazumijeva više međusobno povezanih promjena. Jedno od ključnih područja reformi jeste formulisanje standarda i unapređenje kvaliteta usluge i ukupnog rada u zdravstvenim ustanovama a samim tim i u domovima zdravlja.

Ciljevi formulisanja standarda i unapređivanja kvaliteta procesa u zdravstvenim uslugama jesu: •Obezbjeđenje bazičnog nivoa kvaliteta procesa u zdravstvenim ustanovama. Nivo kvaliteta procesa nije toliko nizak koliko je neujednačen. Ispunjavanjem minimalnih propisanih standarda, zdravstvena usluga će biti daleko više ujednačenog kvaliteta nego što je to danas.

Formulisanje standarda i unapređivanje kvaliteta procesa neće moći nikada u potpunosti da ujednači proces, ali će obezbijediti da on bude uvijek iznad minimalnih propisanih standarda.

•Uključivanje u evropske procese reformi. Ukoliko zdravstvena ustanova želi da se uključi u proces reforme, ona mora da ostvari preduslove koji je kvalifikuju za te reforme. Unapređivanje kvaliteta zdravstvene usluge kroz proces formulisanja standarda i vrednovanja njihove realizacije upravo stvara preduslove za dalje promjene koje treba činiti.

•Praćenje i unapređivanje zadovoljstva pacijenata i zaposlenih kvalitetom usluge i upravljanja. Proces

Pri navedenome treba obratiti pažnju na: Realizam - što podrazumijeva potrebu da se ciljevi moraju postaviti tako da uvažavaju postojeće stanje u zdravstvenim ustanovama u pogledu kvaliteta usluge i upravljanja, nivo svijesti o značaju unapređenja kvaliteta i raspoloživost resursa za sprovođenje ovog cilja.

Praktičnost - standardi treba da uvaže dosadašnja iskustva, kao i praćenja i unapređivanja kvaliteta koja postoje u drugim zdravstvenim ustanovama.

Fleksibilnost - standardi moraju biti definisani tako da su prilagođeni specifičnostima u različitim zdravstvenim ustanovama.

Participativnost - za izvodljivo i postojano uvođenje sistema praćenja i unapređivanja kvaliteta potrebno je da što veći broj zaposlenih stekne svijest o značaju ovog posla i uzme učešće u njegovoj realizaciji. Iz tog razloga je potrebno da svi budu uključeni još u početnoj fazi, kao i da odmah krene proces razmjene informacija između tijela koja budu upravljala realizacijom i svih zainteresovanih aktera. Na taj način bi se obezbijedilo da model standarda koji bude razvijen bude široko prihvaćen i da bude usklađen sa specifičnim okolnostima zdravstvene ustanove i njenim potrebama.

Postupnost - s obzirom na postojanje različitih iskustava i dostignuća koja zdravstvene ustanove u Evropi i svijetu imaju na planu formulisanja standarda i unapređivanja kvaliteta, kao i na dostignuto stanje svijesti o značaju ovog procesa, uvođenje formulisanja standarda i unapređivanja kvaliteta u praksu trebalo bi izvesti postupno. Na ovaj način bi se najefikasnije iskoristila postojeća iskustva, otvorio višesmjerni proces komunikacije i omogućilo postepeno širenje svijesti o značaju unapređenja kvaliteta usluge, kao i organizaciona priprema onih zdravstvenih ustanova koje imaju najmanje iskustva u ovom pogledu.

75

Pomeni hirurga u Boki na izmaku 17. i početku 18. vijeka Piše: dr med. Goran Ž. Komar Spec. opšte medicine Krajem 17. i početkom 18. vijeka Boka kotorska je, u cjelosti, mletačko-savezničkim osvajanjem Herceg Novog 1687. godine potpala pod vlast Mletačke republike.

Međutim, to vrijeme preloma vjekova bilo je i vrijeme ratno. Odvijao se Morejski rat (1684–1699), koji je uzburkao cijeli Mediteran. No, pored ratnih neprilika, Boku su veoma ugrožavali nemiri, sukobi i pljačke u oblastima do njezinih granica, pa su ljekari, obično školovani Italijani koji su ovdje živjeli, imali priliku da se bave zbrinjavanjem velikog broja povrijeđenih.

Izvjesno je da se koncentracija ljekara bilježi u Kotoru, gdje je radila i bolnica koja se pominje u dokumentima Arhiva Kotora. Ova dokumenta, nastala u Kotoru, registrovana u kancelariji vanrednog providura, predstavljaju tragove o ljekarskim stručnim izvještajima tadašnjih hirurga iz Kotora, Perasta i Herceg Novog, o liječenju povrijeđenih, vrsti povreda i njihovom ishodu. Sve to vršeno je u cilju sprovođenja krivičnih sudskih procesa koji su se odvijali u Kotoru, obično povodom povređivanja žitelja Boke u ratnim operacijama (do 1699), kao i u tučama i sukobima u Boki (1699–1709).

5. maja 1696. godine hirurg Matija Koradini (Mattia Coradini) liječio je Vuka Perova (Vuco Perov) iz Dobrote od teške rane, opasne po život, koja mu je nanešena pogotkom iz vatrenog oružja. 6. avgusta 1699. godine hirurg Nikelo Nikićević (Nicelo Nichichievich) izdao je niz uvjerenja o liječenju i zdravstvenom stanju teško ranjenog Đura (Giuro), sina Vuka Ćelovića (Vuco Chielovich), zatim, teško ranjenog Patra (Patra), sina Mitra Katurića (Mitar Caturich) iz Perasta, ozlijeđenog Vukašina Katurića (Vucasin Caturich) i lakše povrijeđenog Milutina Katurića (Milutin Caturich). Nikelo je imao sina Jovana, takođe ljekara. U Herceg Novom su kao ljekari radili Antonio Nikićević (Antonio Nichichievich), Petar Gačanin i

76

Vučić Vidić.

Novljanin Nikelo, radio je u to vrijeme u Boki kao hirurg. Od Novoga do Kotora. U kotorskom i hercegnovskom arhivu sačuvan je niz njegovih uvjerenja i nalaza. Pripadao je poznatoj španskoj plemićkoj porodici Gonzaga, koja se naselila u Novome 1540. godine. Bili su to potomci znamenitoga španskog diplomate u službi Karla V, Ferante Gonzage.

20. juna 1700. godine hirurg Nikelo Nikićević izdao je uvjerenje da liječi ranjenog Đovana Lazara (Giovano Lazar), zastavnika, od teže povrede nanešene udarcem kamenom po glavi. U ovome predmetu postoji i iskaz svjedoka iz Zubaca koji je vidio krvarećeg Đovana. Za ovo djelo optužen je Mihailo Rajković (Mihailo Raicovich), ali, zanimljivo, izvjesni “meštar chirurgo“ zatražio je prepis krivičnog spisa u svojstvu punomoćnika okrivljenog Mihaila.

16. oktobra 1701. godine Marin Buća (Marin Bucchia) uložio je providuru prigovor protiv pismene odbrane Gregorija Burovića kojim navodi da je Burović bio ranjen u stegno s prednje strane, a ne straga. On je tom prilikom naveo kao svjedoke Pjetra Garconija (Pietro Garzoni) i Mikela Grubaša (Michiel Grubaz) iz Perasta.

Hirurg Mikelo Grubaš (Michiel Grubaz) iz Perasta kazao je da je on liječio ranjenog Burovića i da je rana na stegnu bila šira otpozadi nego sprijeda, na temelju čega je donio i zaključak o ulaznoj rani. Određena svjedočenja od 24. toga mjeseca navode riječi kapetana Stefana Macarovića (Steffano Mazzarovich) o ranjavanju Burovića u dvoboju.

Ovaj hirurg Grubaš živio je u Perastu, gradu koji je dao veliki broj ljekara. Među njima, istakla se porodica Kršanac. Poznat je Jovan, a za njim Stefan, kao i Anton, koji je završio medicinu u Padovi 1740. godine.

Sve do 2. decembra 1701. u proces bivaju uključeni

i drugi ljekari, pa je doktor Đordano Kjeregini (Giordano Chiereghini) izdao ljekarsko uvjerenje o Burovićevoj bolesti koja ga sprečava da napušta kuću.

Koncem 1701. godine, 2. decembra, Jovo Zalažanin prijavio je pogibiju svoga rođaka i zemljaka Vuka, sina kovača iz toga mjesta. Vanredni providur je tom prilikom odredio izvršenje uviđaja nad lešom koji je u međuvremenu prenešen u pravoslavnu. Predviđeno je da se uviđaj izvrši na licu mjesta. Uz službenika kancelarije vanrednog providura u Kotoru, uviđaju, to jest pregledu leša, prisustvovao je hirurg Koradini. Iz zapisnika koji je tada načinjen vidljivo je da je smrt nastupila kao posljedica pogotka iz arkibuže.

Dana 4. januara 1708. godine hirurg Đakomo Bonatioli (Giacomo Bonatioli) liječio je ranjenog Pavlića Đurova (Paulich Giurov) iz Dobrote. Zanimljivo je da se u to vrijeme u arhivskim dokumentima pominje i hirurg Marko Koradini (Marco Coradini).

Dana 8. marta 1708. godine hirurg Batista izdao je uvjerenje o liječenju ranjenog Rafaela Bjelice (Raffaelo Bielizza), kojemu je rana nanešena oštrim oruđem. Takođe, on navodi da se ranjenik nalazi u stanju groznice i da je njegovo stanje opasno po život. U predmetu se nalazi i izjava ranjenika o tome da je rođen u Kotoru, ali da mu je otac iz Bjelica. Dana 18. jula 1708. godine hirurg Mikael Grubaš izdao je uvjerenje o liječenju teško ranjenog Stefana Brajkovića (Steffano Braicovich) sa Glogovca (Orahovac).

U dokumentima nalazimo podatak da je 29. jula

1708. godine hirurg Matija Koradini (Mattia Coradini) pod zakletvom izjavio da je liječio od lake tjelesne povrede kaplara Guljelma Rosija (Guglielmo Rossi), a takođe i Pjetra Paola Buzela (Pietro Paolo Buselo) i Đuzepea Sakalija (Giuseppe Sacali) od lakših povreda, ali i Vinčela Bernarda (Vincelo Bernardo) od teške povrede kojoj je ova osoba podlegla.

Dana 31. januara 1709. godine hirurg Liberal Batoi (Liberal Battoi) liječio je ranjenog kneza Vuka Lazarovića (Vuco Lazarovich) iz Grblja. Marta 1709. hirurg Batoi liječio je teško ranjenog Anđelina Gregorinija (Angelino Gregorini) koji je povrijeđen u glavu. Dana 11. septembra Liberal Batoi liječio je Vuka Markova (Vucho Marchov) koji je pogođen iz puške. 20. oktobra iste godine Nikelo Nikićević liječio je od povrede glave uzrokovane udarom kamenom Raja Petrovića (Raio Petrovich) sa Tople kod Herceg Novog, kao i njegove zemljake Ivana Miloševića (Ivan Milossevich), ranjenoga nožem, i Miha Stojkovića (Miho Stoicovich) sa Žirina (Zirina) kod Novoga. Tada je Marko Koradini u bolnici u Kotoru liječio izvjesnog Endricha Pucha iz čete „Garbin“, koji je takođe povrijeđen kamenom.

Izvori: Državni arhiv Crne Gore, Arhivsko odjeljenje - Kotor, „Upravno-politički spisi kancelarije vanrednog providura“, fasc. 17, 1132–1041; fasc. 26, 529/458.

Mihailo P. Miljanić, „Crnogorski ljekari do 1918 - prilog istoriji crnogorske medicine“, Podgorica, 2006, 17.

77

Feng šui

Cvijeće donosi sreću Po feng šuiju, cvijeće, uopšte, manifestuje pozitivnu energiju. Raznolikost vrsta i boja cvjetova još više je pojačava. Svaki cvijet simbolizuje ljepotu, radost, a posebno ono bez trnja na stabljikama. Najznačajnija stvar koju treba zapamtiti kada je u pitanju cvijeće u kući (ubrano, rezano) jeste to da ga treba baciti čim primijetite da je počelo da vene. Tada počinje da emituje jin energiju. Zbog uticaja ove štetne energije, važi pravilo da vještačko i sušeno cvijeće nikada ne bi trebalo imati u kući.

Nekoliko vrsta cvijeća zauzima posebno mjesto u kineskoj tradiciji. Tako je božur najpopularniji i najcjenjeniji cvijet. Smatra se simbolom ljubavi i naklonosti, ali i slave i bogatstva. Ako želite da posadite božur, najpovoljnije mjesto je na jugozapadu vašeg dvorišta jer se vjeruje da djevojkama donosi sreću u ljubavi.

Orhideja je cvijet za koji se smatra da donosi porodičnu sreću i mnogo djece. Simbol je ljubavi i ljepote, posebno orhideja ljubičaste boje.

Ukoliko želite poboljšati vašu sreću vezanu za karijeru, unesite narcise u vaš dom ili ih zasadite u dvorištu. Žuta boja cvjetova emituje povoljnu jang energiju.

Kada je u pitanju privlačenje dobrih prilika i uopšte stvaranje osjećaja zadovoljstva, lotos je cvijet koji nema zamjenu. Lotos se generalno smatra simbolom Bude, odnosno duhovnosti i mira, pa je kao takav univerzalni simbol sreće, napredovanja na svim poljima. Žute hrizanteme su jak aktivator energije. Smatraju se simbolom izdržljivosti i dugotrajnosti. Da bi se još više uvećala energija ovog cvijeća, možete u istoj vazi držati i još neki od simbola sličnog značenja - kao što je bambus. Za žute hrizanteme se vjeruje da donose lagodan život.

Za prosperitet, i blagostanje uopšte, neka se u vašem domu ili dvorištu nađu cvjetovi lavande. Ona donosi sreću u svim sektorima, a poznato je vjerovanje da lavanda donosi i sreću sa novcem.

Simbolika cvijeta magnolije posebno se vezuje za žene i žensku ljepotu, a ova biljka se smatra i simbolom vjernosti. U kineskoj tradiciji zauzima posebno značajno mjesto - po popularnosti je iza božura. Prema vjerovanju, najviše sreće donosi u proljeće.

Maja Pejović, feng šui konsultant

78

POKLONI ČITAOCIMA 1

Ordinacija Zdravlje, Podgorica 067 881 575 poklanja preglede specijaliste fizijatrakičma i zglobovi

2

Svetozara Markovića br.1 tel. 020 248 914 poklanja: Pregled i preparat za njegu kože iz palete proizvoda po vlastitoj recepturi

3

4

5

6

Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ul. 8 mart 74 - Podgorica, tel: 020 662 198, 067 835 565 Poklanja: 1.Pregled specijaliste fizijatra 2.Tretman u hidromasažnom bazenu, sauni ili infracrvenoj kabini 3.Masaža

FONTIS *Fontela*

IN SPE, Bar

poklanja: tri poklon paketa organskog proizvoda

poklanja: 5 poklon paketa * Priroda na dohvat ruke od Imleka *

tel: 020 664 589 poklanja: 5 poklon paketa svojih proizvoda

Nagrađeni čitaoci:

Podgorica: Miluša Milačić, Milica Lakčević, Ana Marković, Silvana Đukić, Verica Kostić, Mladen Vukčević, Marijana Dabović, Spuž: Milivoje Vukadinović, Nikšić: Dušanka Joković, Gordana Novaković, Igor Knežević, Goran Tomašević, Žana Krivokapić, Budva: Tatjana Matković, Blažo Sjekloća, Kotor: Dušanka Vukmirović, Tivat: Davor Matijašević, Željko Bošković, Herceg Novi: Veselin Gogić, Bar: Dragana Crvenica, Kolašin: Milosava Bagaš, Berane: Milica Baković, Bijelo Polje: Munavera Hot, Žabljak: Danica Petković

---------------POKLON KUPON ZA ČITAOCE (14)

IME I PREZIME ČITAOCA: ________________________________________ ADRESA: ______________________________________________________________ TELEFON: _____________________________________________________________ UNIJETI REDNI BROJ JEDNOG POKLONA: ____________________

KUPON SLATI NA ADRESU: ul. Mitra Bakića 140, Podgorica ZA MEDICAL CG IMENA NAGRAĐENIH ČITALACA BIĆE OBJAVLJENA U SLEDEĆEM BROJU MEDICAL-A

MALO SMIJEHA

Poznati gangster je teško ranjen i tjelohranitelj ga dovede u bolnicu. Tamo kaže doktoru: - Ako moj prijatelj umre za vrijeme operacije, umrijećete i vi.

Doktor mirno izvadi pištolj iz futrole, stavi ga na sto i odgovori: - Ako vaš prijatelj umre za vrijeme operacije, ja ću to saznati bar pet sekundi prije vas.

- Doktore, jeste li mi vi propisali ove tablete za jačanje?

- Jesam, zašto?

- Ne mogu da otvorim flašicu.

Dotjerala baba kravu na vještačku oplodnju.

Veterinar stavio naočare, pa u šali pita babu: - Bako, koje boje hoćete da bude tele?

- Nije, doktore, važna boja, samo nemojte da ima naočare.

Pita komšinica komšinicu: - Komšinice, jako ste bolesni kad doktor tako često dolazi kod vas?

- A je l’ ja vas pitam hoće li biti rata kad tako često general dolazi kod vas?

- Doktore, jeste li zaista sigurni da imam upalu pluća? Znate, često se događa da ljekar prepiše lijek protiv upale pluća, a pacijent umre od sasvim neke druge bolesti.

- Budite mirni. Kad vam ja prepišem lijek za upalu pluća, vi ćete stvarno i umrijeti od upale pluća!

Osamdesetogodišnjak se hvali svom doktoru kako se nedavno oženio osamnaestogodišnjom djevojkom, te da je trudna i da će uskoro postati otac.

Na to mu doktor ispriča priču: - Vidite, bio je jedan lovac koji je vrlo često išao u lov na medvjede. Toliko je već bio spretan da se više uopšte nije bojao. Jednog dana je umjesto puške zabunom uzeo kišobran. Kad je ugledao medvjeda približio mu se i kad ga je medvjed spazio i krenuo prema njemu on je samo pritisnuo kišobran, okinuo i ubio medvjeda.

80

- Ma to je nemoguće! Neko drugi je bio u blizini i ubio medvjeda.

- Pa... to vam zapravo želim reći.

- Gospođo, vašem suprugu je potrebno više mira. A prepisao sam i potrebne tablete za smirenje.

- Kako često ih treba uzimati, doktore?

- On ne treba. Tablete su za vas.

- Mladiću, bolujete od slabih nerava. Zbog čega se toliko nervirate?

Mladić: - Zbog pecanja riba, doktore.

- Što! Pa pecanje baš naprotiv umiruje živce.

- Da, ali ja pecam bez dozvole.

Ljekar kaže majci koja je dovela sina koji muca: - Muca li vaš sin od rođenja?

- Oh ne, gospodine doktore! Muca od kada je počeo da govori.

MEDICINSKI RJEČNIK

A

strocitom - tumor mozga koji obično počinje u ćelijama zvanim astrociti. Tumor se može razviti iz kongenitalnih malformacija, kod osoba kod kojih postoji genetička predispozicija za ovo oboljenje, kod osoba koje su bile izložene radijaciji, kao i u slučaju povreda i infekcija mozga. Simptomi i znakovi ovog tumora se mogu svrstati u dvije grupe: simptome povećanog pritiska u lobanji i fokalne simptome i znakove. Simptomi povećanog intrakranijalnog pritiska, koji se javljaju kod 60 odsto bolesnika sa tumorom mozga, su: glavobolja, otok papile vidnog živca, povraćanje, epileptični napadi, vrtoglavica, poremećaj pulsa i krvnog pritiska, disajni problemi, hipopituitarizam (smanjeno lučenje hormona hipofize), somnolencija (pospanost), poremećaj psihičkog statusa, lažno lokalizovani znaci i sl.

Fokalni simptomi i znakovi su posljedica iritacije i ispada funkcije određenog dijela mozga. Od nadražajnih simptoma najvažniji su epileptični napadi. Ispadni fenomeni zavise od lokalizacije tumora: ispadi vidnog polja, pareze živaca, oštećenja senzibiliteta, oštećenja kortikalnih funkcija (govor, praksija, gnozija), oštećenja kranijalnih živaca, malog mozga i dr.

A E

komodacija - podešavanje organizma ili jednog njegovog organa u skladu sa promjenljivim uslovima sredine. Podešavanje čulnog organa dražima kako bi ih što bolje, potpunije i jasnije registrovao. Označava modifikacije unutar grupe koje su usmjerene na odstranjivanje napetosti i izvora sukoba. ndodoncija - grana stomatologije koja se bavi izučavanjem i sanacijom malformacija, bolesti i povreda unutrašnjosti zuba tj. endodoncijumom. (lat. endo – unutar), (lat. odontium – zub). Endodoncija takođe podrazumijeva sanaciju oboljenja i povreda tzv. apeksnog parodoncijuma (vrh korjena zuba, periodontalni prostor regiona i kost regiona). U nekim zemljama (u zavisnosti od zakonske regulative i principa stomatološke komore) se specijalisti endodoncije bave i hirurgijom apeksnog parodoncijuma. Endodoncijum se sastoji od krvnih sudova, limfnih sudova, nerava, vezivnog tkiva itd.

Specifičan vid ćelija koje se mogu naći unutar zubne pulpe jesu tzv. odontoblasti.

H

Hipoglikemija - pad šećera u krvi usljed slabog funkcionisanja jetre, dužeg neunošenja hrane, kao i prevelikog fizičkog i psihičkog zamora ili snažne anksioznosti. Hipoglikemija se manifestuje u vidu otežanog disanja, blijedila, znojenja, osjećanja gladi i pomućenja svijesti.

K

etoacidoza - Ako se dijabetes ne liječi inzulinom, razvija se ozbiljno stanje koje se naziva ketoacidoza. Ona, dakle, nastaje usljed nedostatka insulina koji je neophodan da bi glikoza ušla u ćeliju i bila iskorišćena za njihovo normalno funkcionisanje. Kako ćelije nisu u mogućnosti da propuste glikozu kroz svoju membranu, glikoza se nakuplja i njen nivo se u krvi brzo povećava, ćelije se lupaju u visokim koncentracijama glikoze koju ne mogu da koriste kao energiju. Da bi se zadovoljile potrebe organizma za energijom, dolazi do pojačanog prometa i korišćenja masti i bjelančevina. Ni oslobođene masti ne mogu da se koriste u nedostatku insulina, pa se u krvi nagomilavaju proizvodi njihovog nepotpunog razlaganja – tzv. ketonska tijela (acetocirćetna kiselina, beta hidroksibuterna kiselina i aceton). U samoodbarni od postojeće promjene hemijske reakcije krvi, organizam pojačano izbacuje aceton preko pluća (ubrzanim i produbljenim disanjem što stvara karakteristični miris na aceton), i izlučuje acetosirćetnu kiselinu i betahidroksibuternu kiselinu putem mokraće. U daljem toku sa ketonskim tijelima gubi se velika količina tečnosti i soli, što veoma brzo dovodi do jake dehidracije. Ako se u takvom stanju ne daje insulin veoma brzo se razvijaju.

P S

erut - sitne ljuskice nastale ljuštenjem mrtve kože na glavi pokrivene kosom, a katkad i na drugim djelovima glave. U nekim kožnim oboljenjima (kao što su npr. seborični ekcemi) perut može biti obilna i praćena svrabom. omnofilija - (od latinske riječi 'somnus' za san i grčke riječi φιλία, '-philia' za ljubav) ili sindrom Uspavane princeze ili sindrom Trnoružice, je parafilija u kojoj se seksualno uzbuđenje i/li orgazam postiže milovanjem, ljubljenjem ili buđenjem, odnosno seksualnom aktivnošću sa neznancem ili neznankom koja se u tom trenutku nalazi u snu. Somnofilija se takođe opisuje i kao seks sa partnerom koji spava. Neki stručnjaci somnofiliju smatraju blažim oblikom, odnosno svojevrsnim nadomjestkom za nekrofiliju.

81

Seksolog Alfred Kinsi zaprepastio svijet kada je sredinom prošlog vijeka objavio naučnu studiju

Ekspert za seks Seksolog Alfred Kinsi je 1947. godine objavio pionirsku studiju o seksulanim navikama u Americi, knjigu koja je u jednom vrlo puritanskom društvu imala efekat atomske bombe. Predočio im je neopozivu i naučno dokazanu istinu: većina redovno masturbira, ljudi imaju seksualne odnose prije braka, ali i van braka, više od trećine muškaraca imala je makar jedno homoseksulano iskustvo, oralni i analni seks nijesu rjetkost, a misionarski položaj je tek jedna u dugom nizu poza koje se upražnjavaju u američkim domovima, kancelarijama, automobilima i mnogim drugim manje znanim mjestima.

Rođen je 1894. godine u Nju Džersiju. Odrastao je u siromašnoj porodici. Tokom djetinjstva često je bio bolestan, imao je rahitis i probleme sa srcem. Uvijek je bio odličan učenik, a nakon diplome se usavršavao i oženio.

Imao je četvoro djece. Iako je bio zoolog, počeo je proučavati seksualnost. Predavao je sekualno vaspitanje i to sa sa šokantnom otvorenošću. Bio je prvi direktor Instituta za istraźivanje seksa, osnovanog 1947. godine. Na početku karijere sakupljao je milione primjeraka osa. Poslije je, kao seksolog, gomilao na hiljade seksualnih ispovesti.

Godine 1948. šokirao je svijet globalnim bestselerom "Seksualno ponašanje muškaraca" u kojem je ispitivao koje su osnovne razlike između heteroseksualnosti i homoseksualnosti, predlažući umjesto jednostavne bipolarne skale, veću skalu erotskih reakcija počevši s apsolutnim heteroseksualcem, a završavajući s apsolutnim homoseksualcem.

Pet godina kasnije izdao je jednako šokantan nastavak prve knjige po imenu "Seksualno ponašanje žena" u kojoj je srušio sliku tipične domaćice 50-ih godina koja svoje vrijeme najčešće provodi u kuhinji. Njegovi pionirski radovi na temu ženskog orgazma, masturbacijskim navikama adolescenatkinja, kao i učestalosti vanbračnih odnosa danas su toliko uobičajeni i opšteprihvaćeni.

Bio je nepopravljivi humanista koji je otkrio razmjere vanbračnih odnosa među čednim i srećno oženjenim parovima. Odgovorio je i na uznemirujuća pitanja koja su se postavljala u to vrijeme, tipa - može li seks u trudnoći uzrokovati dječju paralizu, jesu li tamponi stimulansi, je li potiskivanje seksualnog nagona uzrok mucanja...

Legendarni američki naučnik koji se smatra osnivačem seksologije umro je 25. avgusta 1956.

Biograf Džejms Džons lansirao je napad na njega u kojoj preispituje vjerodostojnost njegovog rada temeljeći svoje napade na osobinama Kinsija kao manipulativnog administratora, njegovoj biseksualnosti i strahovito velikom libidu koji su mogli uticati na to da iskrivi svoju statistiku te senzacionalno naglasi količinu homoseksualnosti kod ljudi.

Reditelj Bil Kondon, inače oskarovac, 2005. godine snimio je film “Kinsi” u kojem čuvenog seksologa tumači Lijam Nison.

82

Zamisli želju...

- Potrošački krediti - Gotovinski krediti do 20.000€ - Sprint krediti - Krediti za kupovinu automobila - Krediti za penzionere i studente - Krediti za pomorce do 25.000€ - Krediti za adaptaciju i izgradnju

Ovo nije magija, već...

FER KREDITI Vama posvećena

VENDOKSIN KAPI cirkulacija, vene, hemoroidi Kapi ispoljavaju blagotvorno dejstvo kod gotovo svih poznatih poreme}aja u krvnim sudovima.

Vendoksin otklanja ose}aj zamora i trnjenja nogu i ruku.

Snabdeva tkivo kiseonikom, pobolj{avaju}i protok krvi kroz periferne krvne sudove, smanjuju mogu}nost stvaranja tromba i za{titno deluju kod dubokih venskih tromboza u periodima posebnog rizika (mirovanja u postelji, traume, stanja posle infarkta, mo`danog udara).

Povoljno uti~u na otklanjanje simptoma izazvanih infarktom: dezorijentisanost, povi{ena temperatura, ose}aj zamora, glavobolja ...

Povoljan uticaj imaju na funkciju jetre, detoksikaciju i metabolizam masti, smanjuju}i koncentraciju triglicerida i holesterola u krvi.

Kapi deluju na hemoroide gde uti~u na njihovo zarastanje, epitelizaciju i su{enje.

Povoljno uti~u kod povreda u sportu, tupih povreda i nagnje~enja posle preloma.

Zbog svog blagotvornog dejstva na prokrvljenost svih organa Vendoksin kapi mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

ZODEKS ^AJ infekcije i kamenci u bubrezima i be{ici ^aj je namenjen ubla`avanju problema nastalih kao posledica infekcije urinarnog trakta i prostate ili prisustva kamena i peska u bubrezima, mokra}noj be{ici ili `u~i.

Potpoma`e otapanje kamenca i deluje za{titno kod ponovne pojave kamena i peska.

Deluje kroz poja~ano lu~enje mokra}ne kiseline gde dolazi do postupnog ~i{}enja bubrega i uretera od spiranog taloga mulja i peska, ubrzavaju}i proces epitelizacije o{te}enog tkiva.

Ubla`ava gr~eve i bolove i uti~e na smanjenje telesne temperature izazvane upalnim procesima tako da ceo proces prolazi prili~no bezbolno.

Tako|e treba napomenuti da ~aj ima blagotvoran efekat i na upalne procese mokra}nih kanala i infekcije prostate izazvane kako gram pozitivnim tako i gram negativnim bakterijama.

Povoljno uti~e na smanjenje nivoa ureje i kreatinina u krvi i ima povojan efekat kod pojedina~nih cisti bubrega.

Zbog svog dejstva na kompletan rad urinarnog trakta, Zodeks ~aj mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

Proizvodi preduze}a ALTERNATIVA MEDICA izra|eni su prema principima dobre proizvo|a~ke prakse

Uvoznik za Crnu Goru: “ALTERNATIVA MEDICA MONTENEGRO d.o.o. Herceg Novi Herceg Novi, I Boke{ke brigade 58 Tel/fax: 031/345-773

Mob. 069/929-003, 068/666-791

Proizvodi:

d.o.o.

Loznica