Insulini i iglice u terapiji dijabetes melitusa

INSULINI I IGLICE U INSULINI I IGLICE U TERAPIJI DIJABETES TERAPIJI DIJABETES MELITUSA MELITUSA

Moderna insulinska terapija dijabetes melitusa danas ima na raspolaganju više vrsta insulinskih preparata. Ali za uspješnu terapiju nije dovoljan samo dobar lijek, već pored toga veliku ulogu igra i edukovan pacijent. Zato je neophodno da pacijenti budu upoznati sa najosnovnijim stavkama u vezi sa pravilnom upotrebom insulina i insulinske pen brizgalice, a to su sljedeće:

1. Odgovarajuća vrsta insulina: doziranje i vrijeme davanja

Što se tiče vrsta insulina, oni mogu biti humani i analozi. Humani insulini su identični molekuli onima koje proizvodi ljudski pankreas, dok su analozi molekuli koji su u određenoj mjeri modi kovani u odnosu na humane radi bolje e kasnosti, s obzirom da je dejstvo insulina kao lijeka izmijenjeno u odnosu na njegovo prirodno dejstvo i put koji prolazi tokom djelovanja. Insulini se takođe dijele i na bazalne, prandijalne (bolusne) i premikse, u odnosu na dužinu njihovog dejstva i vremena njihove primjene. Bazalni insulini su dugog dejstva, uobičajeno je njihovo davanje na kraju dana, nakon svih obroka, obično oko 21-22h, i njihovo doziranje je u zavisnosti od vrijednosti jutarnje glikemije na tašte, a oni obezbjeđuju osnovnu insulinizaciju, bez unosa hrane. Prandijalni ili bolusni insulini su oni koji su brzog odnosno kratkog dejstva i služe da „pokriju“ obroke. Humani prandijalni insulini se primjenjuju 30 minuta pred planirani obrok. Prandijalni insulinski analozi se zbog brzine svog dejstva daju neposredno pred obrok ili odmah nakon obroka. Premiksi su bifazni insuli- ni koji imaju dvokomponentno dejstvo – brzi pik i produženo dejstvo i daju se jednom do tri puta dnevno, najčešće dvaput dnevno uz doručak odnosno večeru, treća doza uz ručak se daje kada se jave hipoglikemije u toku dana, zbog čega se onda jutarnja doza podijeli na dvije manje.

2. Odgovarajuća pen brizgalica: pravilna primjena i uslovi čuvanja

Insulinski preparati se mogu primjenjivati u vidu karpula i penova za višekratnu upotrebu ili u vidu napunjenih injekcionih penova za jednokratnu upotrebu. Koriste se samo neoštećene pen brizgalice, koje su odgovarajućeg roka trajanja i koje su prethodno pravilno bile čuvane. U apoteci se insulinski preparati skladište isključivo u frižideru na temperaturi 2-8ºC. Prije davanja potrebno je insulin izvaditi iz frižidera da bi bio na sobnoj temperaturi bar 30 minuta. Insulin koji se redovno koristi se drži na sobnoj temperaturi do 25ºC ili 30ºC, u zavisnosti od vrste

i njegov rok upotrebe je 4 nedjelje od prvog korišćenja. Uvijek je neophodno vraćanje poklopca na pen radi zaštite od svjetlo- sti. Ukoliko je insulin u brizgalici zamućen, potrebno je da se brizgalica okreće gore-dolje i valja između dlanova sve dok insulin ne postane ujednačene bjeličaste boje. Prije ubrizgavanja se zavrne nova igla na brizgalicu. Potom se odredi željena doza insulina okretanjem dugmeta za doziranje u smjeru kazaljke na satu, ako se odabere veća doza, vraćanjem dugmeta se ona može korigovati.

3. Odgovarajuća iglica i tehnika primjene: promjena iglice, mjesto i način davanja insulina

Savremene insulinske igle su veoma tanke, debljine oko 0.25-0.30 mm. Ubod ovakvim iglama gotovo je bezbolan. Igle su namijenjene isključivo za jednokratnu upotrebu. Ponovljeno upotrebljavanje iste igle može dovesti do začepljenja i zatupljenja igle, skidanja zaštitnog silikonskog nanosa i curenja insulina kroz iglu, što za posljedicu ima neadekvatnu dozu primijenjenog insulina. Dužina igle je od 4, 6 ili 8 mm. S obzirom da se insulin primjenjuje potkožno, a da bi se izbjegla intramuskularna pri- mjena, neophodno je voditi računa o dužini igle, s obzirom da li se insulin daje djetetu, normalno uhranjenoj ili gojaznoj odrasloj osobi. Zato se i pribjegava pravljenju kožnog nabora metodom dva prsta na mjestu željene primjene insulina. Pravljenje kožnog nabora nije neophodno ukoliko se insulin daje u predio stomaka kod gojazne osobe. Mjesta primjene insulina su stomak, bedra, debelo meso, nadlaktica i natkoljenica. Mjesta ubrizgavanja treba stalno mijenjati da ne bi došlo do oštećenja potkožnog masnog tkiva. Ne treba ubrizgavati insulin u predjelu ožiljaka, kao i drugih promjena na koži. Takođe, treba imati u vidu i to da je najbrža apsorpcija insulina kada se daje u predio stomaka, srednje brza kada se daje u predio nadlaktice a spora u predio butine. Fizička aktivnost mišića u predjelu davanja insulina ubrzava nje- govu apsorpciju.

Dr Verica Milosavljević, internista endokrinolog Opšta bolnica, Bar