120 godina industrije u Varešu

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

D

avnog 16. kolovoza 1891. godine puštena je u rad prva visoka peć u Varešu, u Bosni i Hercegovini, ali i u ovom dijelu Europe. Tako je započeo industrijski razvoj ne samo u ovom malom srednjobosanskom gradu nego i u široj regiji.

Dakle, ove godine slavimo jedan značajan jubilej – 120. obljetnicu od pokretanja prve željezare u Varešu, u BiH i jugoistočnoj Europi, te ovom prigodom želimo ukazati na rane početke industrijskog razvoja ovog dijela Balkana i njegov doprinos regionalnom razvoju, te europskoj tehničkoj i industrijskoj kulturi.

Nakon uspješnog stoljetnog razvoja crne metalurgije na ovom području, od 1997. godine Odlukom Vlade Federacije BiH, Rudnik i željezara Vareš prestaju s radom.

Na žalost, danas rudnika i željezare u Varešu više nema, a rudokopi i pogoni vareške željezare devastirani su u tolikoj mjeri da ih je potrebno obnoviti iz (preostalih!) ruševina uz pomoć postojeće zakonske regulative i na temeljima obveze onih kojima su tako dugo služili.

Zakonska regulativa temelji se na načelima zaštite prirodnog, kulturno-povijesnog i industrijskog naslijeđa, propisima zaštite prirode i okoliša na načelima održivog razvoja i razvoja turizma, ali isto tako i međunarodnih konvencija iz ove oblasti, koje je BiH obvezna provoditi.

Iz naprijed navedenih razloga, inicijativna radna skupina, podržana od Općine Vareš, kao i sama Općina Vareš, pokrenule su održavanje okruglog stola pod nazivom:

• organiziranim i sustavnim pristupom rekultivaciji prirodnog okoliša;

"120 godina industrije u Varešu" - turistička prilika za obnovu i razvoj vareške regije na temeljima zaštite okoliša, prirodnog, kulturno-povijesnog i industrijskog naslijeđa

• izradom projekta za istraživanje, vrednovanje, dokumentiranje te prezentiranje i zaštitu jedinstvenog industrijskog naslijeđa općine Vareš i cjelokupne Bosne i Hercegovine;

Okrugli stol održan je u Varešu 28. rujna 2011. godi-

• adekvatnijom zaštitom i prezentacijom kulturno-

2

Željezara Vareš, stoljeće unatrag!

Uvodna riječ priređivačâ ne, sa ciljevima da ukaže na potrebu za: • sustavnim pristupom u konkretnom provođenju obnove Vareša na temelju usvojenih programskih dokumenata (Strategija razvoja, Prostorni plan, Master plan razvoja turizma i Lokalni ekološki akcijski plan); • poticanjem relevantnih domaćih i inozemnih institucija da se uključe u obnovu devastiranih objekata i budući razvoj vareške regije kao pilot-projekt za razvoj ostalih regija u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini;

povijesnih spomenika (stari kraljevski grad Bobovac, stećci, religijski i drugi arhitektonsko-građevinski objekti); • razvojem turističke ponude (prirodno i kulturno-povijesno naslijeđe, seoski i eko-turizam, ponuda organske hrane i lokalnih specijaliteta); • razvojem turističkih kapaciteta i prometnica; • potporom održivom povratku i poticaju zapošljavanja; • osnivanjem Zaklade za obnovu i razvoj regije Vareša.

Pokretač inicijative i moderator Okruglog stola bio je Mladen Rudež, pomoćnik ministra u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

Načelnik općine Vareš Hamdo Fatić u pozdravnom obraćanju uputio je riječi potpore, a potom je slijedilo uvodno izlaganje akademika prof. dr. sc. Ante Markotića na temu "Industrijski razvoj Vareša 1891. – 2011."

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Potom su uslijedila izlaganja, praćena power point prezentacijama, po temama: • Rusmir Berberović, pomoćnik načelnika općine Vareš za društvene djelatnosti: "Programski dokumenti razvoja općine Vareš", • Maja Pličanić, dipl. ing. arhitekture: "Industrijsko naslijeđe općine Vareš kao potencijal regionalnog razvoja", • Brano Šurkić, stručni suradnik u Općini Vareš: "Koncept ROTIRAJ – poticanje održive budućnosti kroz revitalizaciju prošlosti", • mr. Mahir Hadžiabdić, predstavnik konzultantske tvrtke Enova, Sarajevo: "Plan sanacije obalnog i priobalnog područja vještačkog jezera na otvorenom kopu 'Smreka' RŽR Vareš", • Mladen Divković, urednik internetske stranice Vareš Home Page: "Industrijska baština: povijest, međunarodna iskustva i perspekLISTOPAD 2011.

tive održivog razvoja" (zbog službene spriječenosti nije nazočio Okruglom stolu, a njegovu je prezentaciju predstavio Mladenko Marijanović), • Mladenko Marijanović, predsjednik Udruge Kraljevski grad Bobovac Vareš: "Obnova kraljevskoga grada Bobovca".

Tematiziranje zaštite industrijske baštine zaintrigiralo je i privuklo na vareški okrugli stol stručne osobe kao što su prof. dr. Sulejman Muhamedagić, dekan Metalurškog fakulteta u Zenici, Selma Karačević-Kapić, stručna suradnica za zaštitu graditeljskog naslijeđa u Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, prof. dr. Vjekoslava SankovićSimčić, šefica Katedre za historiju i teoriju arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te Angela Petrović pomoćnica federalnog ministra kulture i sporta za kulturno-historijsko naslijeđe i kulturu.

Upravo iz ovog, stručnog dijela javnosti upućena je sugestija da se izlaganja s Okruglog stola – koja su ocijenjena vrlo vrijednim i u pojedinim segmentima avangardnim – publiciraju, i evo, kroz resurse lista "Bobovac" i uz potporu Općine Vareš, ona su pred vama.

Na koncu, neposredno po završetku Okruglog stola pristupilo se ispunjenju prvog preduvjeta za realizaciju zacrtanih ciljeva i održana je utemeljiteljska skupština Zaklade za obnovu i razvoj regije Vareša, a za njezina predsjednika jednoglasno je izabran Mladen Rudež. Stoga je i njegova riječ (kao pokretača inicijative i predsjednika Zaklade) neophodna dopuna ovom Zborniku.

LISTOPAD 2011.

Prigodna riječ inicijatora

Mladen Rudež

to reći sada, kao inicijator i pokretač Okruglog stola i Zaklade u prigodi 120. obljetnice od prvih početaka industrijskog razvoja u ovom dijelu Europe, osim da pozivam sve odlučne Varešane diljem svijeta da se pridruže jednoj hrabroj, ali realnoj i ostvarivoj nakani. Nakani koja je utemeljena na našoj, više nego stoljetnoj tradiciji, radinosti i sposobnosti za novi početak i obnovu značajnih vrijednosti vareške regije.

Bog nam je dao tolike komplementarne vrijednosti: prirodna blaga, divnu prirodu, čist zrak i dobru vodu, bogatu kulturno-povijesnu i industrijsku baštinu, nadasve vrijedne i samozatajne ljude europskih korijena. Naši preci su došli u vareški kraj iz mnogih europskih zemalja, zemalja visoke tehničke i opće kulture, koji su s domaćim žiteljima stvorili mnoge vrednote i vrijednosti koje zovemo – stoljetni razvoj utemeljen na prirodnoj nadarenosti, znanju i radu. Možemo ovaj razvoj započeti ponovno, na dobrim temeljima, možemo obnoviti naše vrijednosti i unaprijediti ih ako smo jedinstveni i ako okupimo vrijednu i sposobnu skupinu istomišljenika. A ima ih!

Trebamo "kritičnu masu" ljudi spremnih za obnovu i

Š

novi početak. To Vareš treba i zaslužuje, to Varešani mogu i hoće!

Dakle, dovoljno je za početak – htjeti. Onaj tko hoće, tko traži – taj će i dobiti sredstva.

Onaj tko neće, nema tu priliku.

Zato Zaklada, iliti Fondacija, treba ulagače koji će htjeti i koji će upravljati svojim sredstvima. Zaklada je samo institucija, pravni instrument koji omogućava da možemo djelovati institucionalno, ozbiljno, organizirano, sustavno.

Upravljati Zakladom moraju ljudi koji hoće i vjeruju da će sami upravljati procesima koji su realni i mogući. Ovi procesi i aktivnosti moraju biti interesni, ali jasni i pošteni. Oni moraju biti javni i u korist općeg interesa. Trebamo timski rad, rad organiziranih individualaca za opće dobro.

Aktivnosti obnove vareške regije moraju biti dio svakog sudionika koji osjeća i vjeruje u ovu plemenitu misiju, misiju obnove i novog početka razvoja Vareša. U ovom slučaju sudionici moraju biti ljudi, a ne država – država nikada nije riješila niti će riješiti probleme građana, država može samo stvarati zakonski ambijent kroz sustav institucija i zakona koji olakšavaju (ili otežavaju, zavisi) rješenja problema ljudi.

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Mladen Rudež

Mi to moramo znati i koristiti svaki naš pojedinačni, individualni napor i energiju, znanje i rad, stručnost i marljivost.

Zato, Varešani, mislim kako je krajnji čas da budemo konkretni i da uđemo u proces obnove Vareša i novog početka Vareša. Organizirajmo se, podržimo Zakladu/Fondaciju.

Započnimo biti aktivni sudionici natječajâ za sredstva na svim razinama unutar Kantona, Federacije i države, u okviru međunarodne zajednice, lobirajmo po svijetu, aplicirajmo na natječajima u Europskoj zajednici (aktualni IPA projekti), u fondovima pojedinih europskih zemalja (Njemačka, Austrija, Češka, Italija, Francuska, Velika Britanija, skandinavske zemlje...), Sjedinjenih američkih država (USAID), Kanade, Australije, Japana (JICA), organizacija UN-a (UNDP, UNESCO, UNEP...), itd.

Pozivam sve uspješne i manje uspješne Varešane diljem svijeta da uđemo zajednički u ove procese, koji su dugoročni i koji će trajati godinama, ali započnimo prve korake koji su najteži, zagazimo – i ne bojmo se izazova zvanog: novi početak Vareša!

3

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

INDUSTRIJSKI RAZVOJ VAREŠA 1891.–2011. prof. dr. sc. Ante Markotić

D

ragi Varešaci, nešto sam godina nakupio i puno utakmica u nogama imam za katedrom, za govornicama, ali sam se malo preispitivao noćas: ovo je moj prvi nastup u Varešu i ne mogu u ovom času ne otkriti da nemam i malo treme. Iskusni mačak, ipak, u izvjesnom momentu podvinjava se sredini u kojoj je rođen, dakle Varešak, i mogu vam reći u svom kurikulumu nikakav hendikep rodnog mjesta ne nosim. Dapače.

Zahvaljujem se, evo, načelniku koji je u jednom razgovoru nevezanom zamolio da se ovom prigodom odazovem, dođem i, ako mogu, nešto kažem o temi koju imate kao uvodnu. Odazvao sam se i želim se zahvaliti na ukazanom povjerenju.

Poštovane dame i gospodo, najprije nešto o metalurgiji jer ja sam autohtono metalurg, a ovdje bih u vaše i svoje ime pozdravio uvaženog kolegu i dekana Metalurškog fakulteta u Zenici, prof. dr.

Muhamedagića. Ono što je on u Zenici, ja sam na sveučilištu u Zagrebu, ali u mom Zagrebu kad kažem da sam metalurg uvijek me pitaju za prognozu vremena jer to pobrkaju s jednom riječju, a ja odgovaram spremno i vama poručujem: to je, uvažene dame, i vama se ispričavam, najstariji zanat poslije još jednog na svijetu. I ni manje ni više ova moja struka bilježi skoro, prema potpuno dokazivim materijalnim zapisima, deset tisuća godina, a ne vjerujem da ovdje u ovoj dvorani ima bilo koga tko ne pamti bakreno doba koje je trajalo vrlo kratko: 2460 godina. Nakon njega dolazi brončano doba s 2200 godina, i nakon toga čelično

4

doba, željezno, koje i danas traje. I ako to zbrojite, 8500 godina moja struka vlada svijetom jer homo sapiensa smo uspravili mi, iz kamenog doba, on je preko bakrenog, brončanog i čeličnog danas postao ono što jest.

U svijetu je danas metalurgija treća gospodarska grana, po razvijenosti, po značenju, i vrijedi premisa: koliko čelika proizvodite, toliko i vrijedite. I da poduprem ovu svoju tezu, osvrnimo se, svi ste došli u ovu dvoranu ovako ili onako, kamo god idete i okrenete se oko vas srećete jedan materijal koji je danas dominantan u svijetu. Svaka čast staklu, keramici, drvu, plastici, koži i svemu ostalom, ali oko vas su uglavnom metali, 70% svih materijala koje danas čovječanstvo upotrebljava jesu metali. A 90% svih metala je čelik. Pa zar onda moja struka nije zaslužila jedno časnije mjesto, ali u ozbiljnim zemljama ona i ima časno mjesto. Nekada je to bilo i kod nas, pa i ovaj naš grad, časni Vareš, ako ga u svijetu predstavite – ako se netko sjeti – onda ćete ga uglavnom po elementima upravo povijesti željeza ili povijesti rudarenja, ali manje ili više metalurgije.

Nešto o nazivu Vareš. To me zaintrigiralo, čitao puno, pripremao se, i kolegici magistri (Maja Pličanić, op. prir.) budućoj doktorici, zahvaljujem, jednoj arhitektici; tako je sustavno ta mlada kolegica obradila neke elemente da je, evo, od mene za ogled i za jednu pozitivnu ocjenu. Za riječ Vareš ima raznih špekulacija, ali osporavam svima onima koji misle da je Vareš nastao negdje u srednjem vijeku i ustoličio se kao ime – nije to-

čno. Naprosto nije točno, mada ima nepotvrđenih podataka o Varevaliumu, dakle dolini željeza, Varevalici ili Varevaliki, kako je bilo tko nazivao, ali imamo nepobitne dokaze da su se rimski legionari – onaj tko je malo učio klasične škole i ima nešto latinskog – na prvoj stranici Elemente Latine, na naslovnoj stranici je rimski legionar s onim okruglim štitom, čuvenom kacigom..., po svim elementima taj štit je kovan u Varešu. A da je to tako možda i u najljepšem izdanju povijesti našega grada, najcjenjenijoj monografiji, koju ne znam da li tko od vas ima (meni je jedino žao što ovaj džentlmen koji skače u bazen, koji je bio polupun kad smo ga otvarali 1954. godine nisam ja, nego je pok.

Rudo Dodik, ja sam ispao u polufinalu). Ovdje imate časnog rimskog legionara, sa svim elementima njegovog štita, kao potpora ovoj fantastičnoj monografiji. Na kraju jedan gospodin, zove se Ivan Medar, koji je ovo snimao. I gle čuda, prije deset godina u Fotoklubu Zagreb, a ja predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture, bivše Narodne kulturne zajednice Hrvatske u kojoj je Fotosavez idem otvoriti retrospektivu Medaru. I tamo – hop: dvije fotografije, panorama naše "Smreke" i ona žičara s onom korpom i mrežom kao izvanredno cijenjene crnobijele fotografije u svijetu. Naravno da sam se ja raspekmezio i u uvodu ispričao sve o našem Varešu, a zanemario autora. U toj knjizi, ovdje u uvodu piše, pročitat ću: "U Varešu se kovalo oružje za rimske legije, u Varešu su se naoružavali rimski legionari, skica to potvrđuje." Za-

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Crtež rimskog legionara (iz monografije RiŽ Vareš)

što onda prijepori oko riječi Varevalium? Dopustite da sada tu riječ, evo kao znanstvenik, malo definitivno pojasnim.

Vaare u prijevodu znači dolina ili brdo, a valium, ne znam da li to znate, jest stari naziv za kovine. Tek će se 2200 godina od danas, dakle 200 godina prije Krista, za željezo upotrijebiti latinska riječ ferum, pa mnoge zbunjuje ona riječ ferum, ali valium je bila kovina. Pa vaare, pa valium, znači mogao bi biti potpora riječi Vareš. Druga potpora je najkvalitetniji mineral koji mi koristimo, iz kog dobivamo željezo a poslije čelik – magnetit. Na našu nesreću nema magnetita u Varešu, ali najčuvenija ležišta magnetita na svijetu su u Švedskoj. Moja malenkost je tamo malo duže boravila na nekim specijalizacijama i nekada najveći svjetski rudnik svih minerala na svijetu bila je čuvena Kiruna. To je jedan rudnik sjeverno od Stockholma, Kiruna je udaljenija od LISTOPAD 2011.

Stockholma nego Zagreb od Stockholma jer Švedska je malo izdužena, ali puni naziv Kirune je Kiruna Vaara i tamo se ja priupitah što to znači kiruna a što vaara i dobih tumačenje da je kiruna ptica, a vaara je rudonosno brdo. Trebam li dalje uvjeravati da smo mi ipak u rimsko doba bili barem zemljopisno, ako ne punim nazivom poznati!? No, krenut ću malo dalje. Jakubpaša konačno, kažu, 1485. godine postavlja temelje željezne proizvodnje, kasnije, u Varešu, po Hamdiji Kreševljakoviću, jer on po prvi put govori da je Vareš nešto što će kasnije postati. Ima također špekulacija s riječi varež koja bi trebala biti noćno svjetlo, žar duhaonice, možda majdana – kako ćemo to kasnije pogrešno nazvati, ali je točno da je Atanasije Jurjević, zagrebački kanonik 1626. godine inaugurirao prvi put oficijelno i bez prijepora naziv riječi Vareš kao staro rudarsko naselje koje su u rimsko doba zvali – gle, i njega – Varevarelika ili Varevarelica, kako je on čitao, a kasnije Evlija Čelebija, poznati putopisac također spominje Varevareliku. No, ono što je definitivno: 1673. godine Vareš se afirmira kao rudarsko naselje, središte rudarstva i kovanja željeza. I to je definitivno otada – i ako sada mogu reći – i tih 500 godina od danas naovamo nije za potcjenjivanje, jer i 500 godina u eri znači nešto.

Krećem odmah na temu: počeci industrijske proizvodnje ili, kako bih ja to rekao, prave metalurgije koja je bila osnov u Varešu. Dopustite da vam u svojem razmišljanju za uvod iznesem samo tri svoje misli. S koliko zapravo ponosa čovjek, pa i ja, može govoriti o povijesti našeg Vareša, o povijesti industrijskog razvoja, zamaha i zanosa? S koliko tuge možemo govoriti o svekolikoj neindustrijskoj sadašnjosti? I s koliko neizvjesnosti možemo govoriti o industrijskoj izvjesnosti Vareša? Mislim da ste me shvatili. U toj dilemi reći ću da pravi počeci LISTOPAD 2011.

Dragocjena monografija (naslovnica)

Vareša..., zapravo sve prije toga bila je, bez potcjenjivanja, na izvjestan način, manufaktura. I ta manufaktura uglavnom se odnosila na individualna umijeća naših majstora kovača ili, da ne kažem, majdandžija, u prvom redu. Glavni proizvodni kapacitet bile su duhaonice, kasnije nazvane majdani; u majdanima se talilo, u majdanima se kovalo i proizvodilo. I, gle apsurda: tražeći porijeklo riječi, riječ majdan zapravo je nespretni prijevod s arapskog – majdan na arapskom znači rudokop ili rudište. Ali svejedno, možemo to povezati.

1878. godine dolazi Austro-Ugarska, ozbiljna jedna uređena država, anektira Bosnu i Hercegovinu, i već tada zapravo počinje saznavati ono što su mnogi – ne široko, ali znali, da se u Varešu nalaze izvanredna nalazišta željezne rude – količinama, ali rekao bih danas, ne baš kvalitetom.

Tako 1886. godine počinju intenzivna geološka istraživa-

nja rudišta oko Vareša, 1887. godine već se otvaraju rudišta "Droškovac" i "Pržići", 1889. donosi se odluka o izgradnji talionice u Varešu, i kao što se ovdje u uvodu reče: 1890. počinje izgradnja, a 16. kolovoza 1891. pali se prva visoka peć u Varešu koja je bila u ono vrijeme prva visoka peć na ovim prostorima i u ovom dijelu Europe. I, naravno, od te male peći već 1895. godine ide peć od 75 m³, 26 tona na dan, 1896. 126 m³ volumena, 37 tona, 1898. 183 m³, što je već ozbiljna proizvodnja i zapravo uz taj dio, kada je procurilo željezo, afirmira se odmah pored visoke peći i nešto u čemu smo možda i poznatiji u svijetu. Kolege metalurzi, unutar naše struke zanemarili smo jedno područje, a to je ljevarstvo. Naša ljevaonica, naši ljevači, u svijetu su možda bili puno poznatiji nego mi ortodoksni metalurzi, uvjetno rečeno i pećari i čeličanci, i svi oni valjaoničari jer naši majstori ljevači su proslavili ovaj

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

kraj. Razvile su se ljevaonice širom zemlje, ali već u ono vrijeme bili su iznimno, iznimno čuveni i paralelno raste i naša ljevaonica. Ono, možda, što je najznačajnije, 1904. se spominje jedno mjesto, upotrebljava se ne više drveni ugalj ili ćumur, nego prvi puta koks, da bi 1917. koks potpuno preuzeo. I sada, to ja svojim studentima uvijek spominjem kao jednu anegdotu jer nikako da mi zapamte tko je zapravo izumio koks. I onda, naravno, da svi znaju, krenem od najpoznatije britanske željezare i centra britanske metalurgije, a to je grad Notthingam. Športaši će znati po velikoj nogometnoj momčadi Notthingam Forest koja danas igra u drugoj britanskoj ligi, ali forest je šuma, a ta šuma u prijevodu to je Sherwood. Po Sherwoodu je skakao Robin Hood, a po našim šumama Kraljević Marko, ili kako se već nisu zvali ti odmetnici, e da nije bilo jednoga gospodina Abrahama Darbyja, koji je 1756. godine izumio koks, niti bi se imao gdje kriti Robin Hood niti bi ostalo šume oko Vareša, niti bi se gdje mogao Kraljević Marko kriti.

Naime, gosp. Darby, pronašavši koks, spasio je sve bukove šume svijeta i onda smo s drvenog uglja u taljenju prešli, pa tako i naše visoke peći u Varešu, na koks.

1918. dolazi Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i ništa se posebno ne odvija osim godine 1939. kada naša željezara ulazi u sastav "Jugočelika", zajedno sa željezarom u Zenici i rudnikom uglja u Zenici i u Brezi. Od 1939. imam podataka iznimno malo, od 1939. do 1945. navodno jedna trećina proizvodnje kada dolazi do prilične devastacije industrijskih postrojenja.

I sada – Vareš nakon Drugog svjetskog rata. Zalijeće se kao i sva tadašnja zemlja. Vareš u nekakve petoljetke, koje ćemo mi kasnije nazvati – vidite naziva – kapitalnom izgradnjom. Vareš u to vrijeme dobiva tzv. posebno mjesto u

5

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

Dobro došli, dragi rezači

Nekoć bezmalo kao Švicarska

razvoju crne metalurgije Jugoslavije. Jer, 1948. godine neke moje kolege geolozi, rudari... prave prvu kardinalnu grešku. I kažu da su rudne rezerve Vareša..., ocjenjuju se najvećim i najboljim u zemlji.

Na temelju toga donose se odluke o kapitalnoj izgradnji našeg, u prvom redu, rudnika i niču neka kapitalna postrojenja – to su one famozne spuštaljke, žičare koje nikada, i nikada, nisu dale ni približno ono što se u njih uložilo. To je bila velika zabluda; ako hoćete, i konstruktivna i tehnološka. Ali je bilo novca koji je, na žalost, potrošen – ogroman novac, iznimno uzaludno. Zašto to govorim? Zato što već nakon 1960. godine, 1962. na 1963. godinu, odjednom se inaugurira činjenica da se u našoj neposrednoj, formalno, blizini, ali 150 km odavde, otkriva sa svim svojim zalihama novi rudnik koji će preuzeti primat – to je rudnik u Ljubiji.

I ne samo to: u Ljubiji se nalazi, u njenoj utrobi, mnogo kvalitetnija ruda nego što je to bio naš siderit i sve naše pojave hematitnih ruda, jer limonit je daleko kvalitetnija ruda. I, gle čuda – mi "kapitalno" izgradismo kapitalne objekte, a domaći potrošači ne okreću se više našoj rudi nego se počinju okretati Ljubiji, i to najveći potrošači: željezara u Zenici i željezara u Sisku. Preuzimaju, skoro pa

6

kompletnu Ljubiju. Ali mi u svom zanosu idemo u drugu fazu kapitalne izgradnje i, poštovane dame i gospodo, dopustite da vaš mještanin u ovom momentu izrekne, možda, neke povijesne konstatacije, o najvećem promašaju industrijskog razvoja Vareša – to je izgradnja teškotekućinske separacije! Što bî nekim kolegama, od kojih neki danas nisu živi, ali neki jesu, i što bî onima – uvijek je politika odlučivala, ali ovdje na izvjestan način nije bilo inženjerske hrabrosti, bilo je zapravo podmetanja kukavičjih jaja – pa da se gradi jedno takvo kapitalno postrojenje!?

I ja sam želio power point prezentaciju danas, ali kada sam uslikao ostatke tog kapitalnog postrojenja, vidio kako one izgledaju, zaboga zar da vama u ovoj dvorani pokažem ono što možete vidjeti pokraj onog mosta na dolasku u Vareš!? Ono betonsko ruglo, one ostatke, i da stalno gledamo u retrovizor što je bilo nekad i što je bilo prije. Ali, to postrojenje koje je utrošilo, neću reći u ovom momentu kvantitativan iznos jer podatak nije pouzdan, nikada, i nikada nije smjelo biti primijenjeno na oplemenjivanje ili obogaćivanje vareških ruda. Vareški siderit je tvrd, gust i kompaktan mineral. On se kao takav teško drobi. U svojoj osnovi ima 30 do maksimalno 34% željeza. I zamislite, ta separacija, kapi-

talno postrojenje, trebala je obogatiti varešku rudu za 2 do 4% metala, izuzetno 6%, i da dovede u koncentrat na 36% do 38% željeza. Za današnje prilike u svijetu to je – smeće. Ja to moram iznijeti jer u to vrijeme moja malenkost je još studirala. Ne kažem da bih ja bio Zorro osvetnik, ali je činjenica s ovog aspekta danas – i da se nije dogodilo 1990-tih što se dogodilo, svaka država bi zaustavila to postrojenje. Jer nikada nije dalo ni tehnološki čak i te podatke koji su u projektima bili zacrtani. 1990. su ili poslije 1990. u Zenici bili vrlo fini pa rekli da im smetaju neki elementi ostataka kad tale varešku rudu, da se u dimu pojavljuju neke stvari, to je zapravo bilo indirektno priznavanje: zaboga, što će nam taj koncentrat s 34% željeza, 15-ak posto SiO2, visokim sumporom i visokim manganom, kada u svijet na tržište dolaze visokokvalitetni hematiti koji danas dominiraju s prosječno 60% željeza! Ali budite uvjereni, i to vam pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću govorim: neovisno o događajima od 1990. naovamo, par godina poslije varešku separaciju bi svaka uljuđena i ozbiljna država morala zaustaviti. Te tantijeme koje bismo mi morali plaćati, da smo ostali tada, nema nitko, niti danas ima taj kapital da isplati to postrojenje. Ovdje

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ima mnogo mojih kolega koji se sjećaju te separacije. Ona je morala drobiti na odgovarajući kvalitet, pa onda više nismo na to drobili jer je bio tvrd i kompaktan, pa smo onda drobili krupnije. Pa onda na ferosilicij kao tešku tekućinu trebalo dodati toliko, pa onda nismo imali para pa onda dodavali manje. Tako smo radili jedno ruglo od našeg siderita, a efekti tzv. koncentrata nisu bili nikakovi. I nažalost, uz kapitalni utrošak novca na spuštaljke, na nekakove žičare, izgradnja separacije reflektirala se na sve ono što smo zatekli. Ne znam da li znate: 1990. godine Vareš je de facto i de nomine eksploatirao sideritnu rudu na nekim svojim rudištima s prosječnim sadržajem 32%, ali odnos ruda – jalovina se popeo na 1:13. Dakle, za jednu tonu takove rude, 13 tona jalovine. Moje kolege iz bijelog svijeta, prvenstveno iz Slovenije i tako dalje, oni naši uvaženi rudarski stručnjaci su Vareš raubovali! Eksploatirali su rudišta i one bogate partije, ne radeći na jalovini.

Jer oni nisu mislili nikada ostati ovdje! Ostali ste vi, i ostali smo mi – ako ništa i naše srce, onih koji smo rođeni ovdje. I da smo krenuli, tko će danas 13 tona jalovine odstraniti da dobije tonu s 32% željeza!? To je prava istina! I zato vam kažem, u nekakvim vašim planovima – nikakvih šansi nema LISTOPAD 2011.

Kad trupci krenu niz Vareš...

za oživljavanje ni rudišta Vareša, a ne dao Bog teškotekućinske separacije. Siderit je idealna ruda za termičku obradu. Siderit se prži, što kažu, k'o palačinka. A mi ga prali s teškim tekućinama! Međutim, činjenica je da ima šanse u jednom dijelu, naše rude su vrlo specifične, i ako se jednog dana u ovom perspektivnom planu uozbiljimo onda bismo mogli dio vareških ruda za specijalne namjene proizvodnje, specijalnih sivih željeza, ali u ograničenom iznosu apsolutno koristiti. Ali nikada više onih kvantitativnih iznosa rudnika, a kamoli željezare koja je danas u onakvom stanju, kao što i vi znate. Žao mi je što sam ovo rekao, ali čekao sam trenutak – ne da se osvetim, nego da kažem, jer ja sam posljednji predsjednik jugoslovenskog komiteta za pripremu mineralnih sirovina do 1991. godine. Prvi metalurg na čelu tog komiteta. Dakle, govorim prilično meritorno jer sam se čitav život bavio oplemenjivanjima ruda. I mnogi su me pitali u Varešu, ali oprostite ja sam u tom momentu rastao i studirao, neki drugi ljudi su "tutnjali". Oni koji su to ugradili u Varešu, nisu ostali. Ja da sam bio vlast prislio bih ih da zarade mirovinu u teškotekućinskoj separaciji! Vi znate, ovdje mnogi, o kojima se radi. Žao mi je što vam to moram reći, ali evo prilika je u LISTOPAD 2011.

ovom dijelu i u ovoj fazi. Međutim, u tom interregnumu – gradnje kapitalnog dijela u rudarstvu i oplemenjivanja ruda – 1963. do 1968. godine vrijeme je rekonstrukcije i modernizacije vareških peći. I to je bio sjajan potez! Dižemo obje peći na volumen od 250 kubika i to je bilo dobro. 1965. do 1970. rekonstruiramo i ljevaoničke kapacitete, što je također bilo dobro, počinjemo prelaziti na čelični liv i na obojeni liv. Negdje 1980. do 1984. godine ulazi tvornica rezervnih dijelova, to su sve bili potezi u industrijskom smislu, u ovom našem kapitalnom dijelu gradnje Vareša i industrije Vareša, koji su za pohvaliti.

Od 1991. godine do danas.

Tu sam se dvoumio što zapravo reći. Moja prva rečenica glasi: neviđena i uspješna devastacija svih industrijskih postrojenja. Koga god sada dovedete, neutralnog, i prošećete – pričate samo o ostacima. Od ulaska u Vareš, od table "Vareš", slijedi jedna slika koju neću opisivati, a onda slijedi slika našeg, uvjetno rečeno, industrijskog giganta za koji znate kako u ovom momentu izgleda. Tako da oni koji su čak i u svojim studijama ovdje, u disertaciji, nanijeli neka iskustva u Švedskoj, odnosno Njemačkoj, da ćemo tu neki industrijski turizam razvijati, a da bismo mogli pokazati – ja ne znam u tom

smislu što bi se moglo pokazati od ostataka onog dijela koji mi danas imamo – tog novca za ulaganje za industrijsko pokazivanje ili turizam neće biti.

Ljevaonica – svakako, ako se želi oživjeti onda ona treba raditi na jednom minimumu, ali se inženjerski, tehnološki moramo dogovoriti što raditi.

Tvornicu rezervnih dijelova svakako sačuvati, pameti još imamo i to bi mogao biti jedan od oslonaca. Ovdje je na izvjestan način došao "Elektrokontakt", evo i moja malenkost se može malo zajedno s načelnikom pohvaliti da smo doveli tu tvrtku u Pajtov Han, dao Bog da takvih svijetlih primjera imamo što više.

"Amfibolit" – jedan sjajan potez, ne znam u kojoj je to fazi, ali na amfibolitima se dâ itekako uraditi nešto u industrijskom smislu. Ono što je zanemareno u Varešu je metalurški vapnenac, najkvalitetniji vapnenac u ovom dijelu Europe. Tu ima prostora za proširenje. I, pročitah u "Bobovcu": "Veovača". Da, ali oprezno.

Oprezno! Jer "Veovača" je bila i onda sporna, u momentu kada je trebala predstavljati nešto. Vi znate, ovdje mnogi, o čemu se radilo, međutim ako ima tih inicijativa – a po analizi koju mi je pokazao i načelnik, onog kolege koji je to snimio – po onim elementima u utrobi ima šansi, ali, molim vas, tu apsolutno veliki oprez.

Ovdje bih još rekao ono što je možda za preporuku i s mojeg aspekta kao metalurga: drvo, zaboga, i prerada! Gradski čelnici, čitam i znam kolika je neuralgija vaše borbe za onaj doprinos od eksploatacije šuma koji nikako da daju ovom našem mjestu, ali zar će i dalje trupci ići niz Vareš!?

Znam da ja u ovom momentu možda nekakav jeres izgovaram, ali moj pokojni otac, šumar, je rekao: "Sine, kad krenu trupci niz Vareš, gotovo je!" I mislim da je pokojni otac bio u pravu. Zar ćemo drvo voziti i dizati, ne znam, preradu na mjestima x, a ne ovdje?! I to

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

finalizaciju, pa to je naša ogromna prednost. Ogromna prednost je drvo! S trupcima, ako ih budemo izvozili, nemamo šanse za budućnost.

Majdani – ako može u Varešu jedan oživjeti, one u Oćeviji sačuvati.

"Smreka" – krasna stvar za panoramski razgled kako je nekad bilo, za budući turizam.

I za kraj: u ovom dijelu koji treba označiti kao više budućnost, a manje ovo o čemu sam govorio, ne treba se nitko zanositi da ima bilo koja ozbiljnija država, ozbiljnija institucija, multinacionalna kompanija koja će uložiti i oživjeti ponovno nekadašnje kvantitativne količine željezne rude u Varešu. Nema, i ne može, jer ponavljam još jednom za svagda: naša ruda, uz sav pijetet za njenu povijest, na rangu je najnekvalitetnijih željeznih ruda danas u svijetu. I za njene količine, rekao sam da se mora otkloniti najmanje 13 tona jalovine da se dođe do jedne tone rude. Što se tiče taljenja željeza ili oživljavanja nekakove visoke peći, možda da. Evo šanse: evo vaš mještanin drži u rukama studiju tehnološke i ekonomske opravdanosti izrade odlivaka od sivog lijeva, lijeva na bazi vlastitog gvožđa. Projekt jedne grupe autora iz Zenice, koji financira Europska unija. Evo, ja sam ga recenzirao. Dvjesto do tristo tisuća tona sivog sirovog željeza, i to na bazi rude Radovan (mjesto u okolici Vakufa, op. prir.). Zaboga, Radovan – ali Vareš! I moja sugestija je u recenziji ove studije, ako do njene realizacije dođe, onda uz Radovan i dio naše rude. I problem je visoka peć, jer vi znate kao što smo mi inače narod – neću o nama u tom dijelu govoriti – koji je od četiri visoke peći, tri u Zenici izrezao, mi smo svoje obje uspješno devastirali i sada nemamo male visoke peći. A za ovo je potrebna jedna mala visoka peć. Šansa je da se ona kroz ovaj projekt, možda, izgradi u Varešu.

7

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

PROGRAMSKI DOKUMENTI RAZVOJA OPĆINE VAREŠ Rusmir Berberović

U

poslijeratnom vremenu pred lokalnom zajednicom samo po sebi postavilo se pitanje kuda i kako dalje? Svako ozbiljno i uređeno društvo ima određene vizije ili zacrtane ciljeve koje želi dostići.

Tako i Vareš kao lokalna zajednica na čelu sa općinskim načelnikom i Općinskim vijećem 2002. godine donosi Odluku o izradi Strategije razvoja općine Vareš. U decembru 2005. godine je na sjednici Općinskog vijeća Vareš usvojen dokument "Strategija razvoja općine Vareš 2006. – 2015.". Mislim da je neophodno istaći da je dokument rezultat "domaće pameti", dakle formiran je tim iz raznih oblasti koji je po mnogim ocjenama (konsalting kuće, institucije i ustanove OSCE-a, i određene domaće i strane razvojne agencije) uradio vrlo kvalitetan dokument. Naravno, postoje i oni koji će reći da je to samo slovo na papiru, spisak želja itd.

No, činjenica je da je vrlo dobro detektirano i argumentovano postojeće stanje (statusna analiza) iz koje su jasno vidljive sve naše prepreke u dostizanju željenih ciljeva: stanje privrede, devastiranost pojedinih objekata, efekti privatizacije, razvoj malih i srednjih preduzeća itd. Infrastruktura kao jedan od osnovnih preduvjeta razvoja je na početku 21. stoljeća na području općine Vareš u povoju, što ustvari pokazuje da o Varešu i ovoj regiji i u onoj državi u vrijeme dogovorne ekonomije, a obzirom da smo

8

predstavljali industrijski i privredno razvijenu zajednicu, nismo imali pravednu podjelu tog kolača, često ni mrvice.

Kako objasniti da 2002. godine, kada se počeo raditi dokument, mi imamo ukupno 250 kilometara puteva, a od

tku ratnih dešavanja otišlo je 14.500 stanovnika, ili 65%.

Evo, želio sam samo kroz par pokazatelja dati jednu sliku poslijeratnog stanja, a podaci dovoljno govore sami za sebe.

Ono što je bitno, strategija je vrlo precizno definirala naše potencijale i date su jasne

Stanje regionalne ceste R-444a Vareš–Kakanj, XXI. stoljeće

toga 121,05 km otpada na makadamske ceste ili 48,35%, 58,90 km ili 23,59% na zemljane ceste i 70,40 km ili 28,12% na asfaltirane ceste. Uz devastirani stambeni fond, prepolovljen je i broj stanovnika: u jednom trenu-

strateške smjernice razvoja koje su definirane kroz 85 razvojnih programa.

I ovaj dokument je, naravno, podložan promjenama, revizijama i sl., ali jedno je sigurno – detektirao je i definirao naše potencijale i naše

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

razvojne šanse. Dolazi vrijeme kada će sve više realizacija naših vizija i strategija zavisiti od nas samih, našeg znanja i sposobnosti da se pojavljujemo sa projektima koji imaju svoju ekonomsku opravdanost, da budemo sposobni pokupiti sredstva razvojnih agencija, pristupnih fondova EU-a i, naravno, sredstva namijenjena za razvoj i kapitalne projekte sa ostalih državnih nivoa.

Jedan od najvećih "prepoznatih" potencijala lokalne zajednice je izuzetno kulturno-historijsko naslijeđe rasuto po planini Zvijezdi, ispresijecano predivnim ruralnim pejzažima, izvorima, i naravno srdačnim i gostoljubivim ljudima, a na vrhu svega je kraljevski grad Bobovac.

Stoga je sasvim logično da master plan koji je donesen 2008. godine nosi naslov "Master plan razvoja turizma, očuvanja prirodnih vrijednosti i kulturno-historijskih spomenika na području općina Vareš i Kakanj, sa posebnim osvrtom na stavljanje Kraljevskog grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske u kontekst turističke ponude." Dokument je finansiran od strane Federalnog ministarstva turizma i okoliša, Federalnog ministarstva kulture i sporta, uz učešće Općina Vareš i Kakanj.

Prvo, odakle sad Vareš i Kakanj? Jednostavno, Kraljeva Sutjeska i Bobovac u našoj prošlosti predstavljaju jednu kulturno-povijesnu cjelinu, a danas se geografski nalaze na teritoriji dvije općine. Drugo, u skoroj budućnosti sredstva i LISTOPAD 2011.

Potpisivanje Protokola na Bobovcu, za izradu Master plana

fondovi koji će nam biti dostupni sve će se više usmjeravati na razvoj regija, a ne isključivo lokalnih zajednica.

Treće, ovaj dokument se ne bavi analizom i valorizacijom isključivo Bobovca, on naravno tretira i nekropole stećaka i džamiju na Karićima, itd., dakle cjelokupnu kulturno-historijsku baštinu, kao i prirodne vrijednosti. U dokumentu je data ocjena svih navedenih vrijednosti: prednosti i nedostaci, značaj nekog dobra, stepen očuvanosti…, i još dosta elemenata utiče na ocjenu baštine, a posebno je dat značaj problemu očuvanja i zaštite baštine.

U zadnjem poglavlju je dosta precizno razrađen plan aktivnosti koji je dat kao sedmogodišnji i precizno su navedena potrebna financijska sredstva za realizaciju svake konkretne aktivnosti, ali i ovdje je vidljivo da najviše sredstava nosi putna infrastruktura.

Nosilac izrade ovog dokumenta je Bosna-S konsalting LISTOPAD 2011.

kuća iz Sarajeva, a Master plan nije samo zanimljivo štivo za dokone, on zaista predstavlja jedan konkretan

plan razvoja kulturnog, vjerskog, ruralnog, lovnog i ribolovnog turizma, razvoj osmišljene i kvalitetne turističke

ponude i razvoj putne i turističke infrastrukture, i u konačnici uvijek je dobar izvor za nove projektne prijedloge.

Treći važan strateški dokument je LEAP (Lokalni akcioni ekološki plan) usvojen jula 2009. godine. Partneri u projektu bili su REC (Regionalni centar za okoliš BiH), SIDA (Švedska razvojna agencija), općina Vareš i nevladina organizacija "Eko Turist" Vijaka-Vareš kao nosilac svih aktivnosti u pripremi i izradi dokumenta. Prvi dio LEAP-a tretira općenito stanje okoliša: problem upravljanja rudničkim vodama, upravljanje kvalitetom voda, zraka, upravljanje otpadom, šumama i šumskim zemljištem, tretira stanje kanalizacionog sistema, dakle sve one važne aspekte za život ljudi u jednoj zajednici koja želi biti ekološki osviještena i sa standardima harmoniziranim sa pozitivnim propisima EU zemalja.

U LEAP-u su jasno i precizno utvrđeni okolišni prioriteti i utvrđen akcioni plan za dostizanje željenih ciljeva, a posebno je značajno što dokument daje poseban akcent zaštiti kulturnog i prirodnog naslijeđa: kulturno-historijski spomenici i spomenici prirode, i u centar pažnje postavlja planinu Zvijezdu, te inicira da se ide u pravcu odgovarajuće zaštite ovog bisera prirode – inicijativa za zaštićeno područje.

U prvoj fazi realiziran je projekat uređenja korita rijeke Stavnje, jedan dio, i postavljanje nišâ za kontejnere u gradskoj zoni.

Sva tri navedena strateška dokumenta su međusobno povezana i predstavljaju jedan dobar okvir u kojem se treba kretati da bi došli do onoga što svi želimo: lokalnu zajednicu koja ima budućnost, a ne samo prošlost.

Zvijezda vrvi potencijalima, pa tako i za zimski turizam BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

9

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

INDUSTRIJSKO NASLIJE\E OPĆINE VAREŠ KAO POTENCIJAL REGIONALNOG RAZVOJA Maja Pličanić, dipl. ing. arh.

N

a samom početku se postavilo pitanje da li sam iz Vareša i koji je moj motiv za ovakvo jedno istraživanje?

Ne, nisam iz Vareša, ali ga smatram veoma značajnim gradom po pitanju bosanskohercegovačke industrijske prošlosti. Trenutno studiram na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, a moja uža oblast interesovanja je zaštita graditeljskog nasljeđa sa akcentom na industrijsko nasljeđe, koje će u konačnici i predstavljati tezu mog završnog rada. Ovom prilikom ću vam prezentirati jedno svoje istraživanje provedeno unutar seminara pod nazivom: Industrijsko naslijeđe općine Vareš kao potencijal regionalnog razvoja.

Naravno, vrlo je teško poslije prof. Markotića izaći i govoriti o ostacima naše industrijske prošlosti koje je potrebno sačuvati, kada vam jedan stručnjak iz oblasti metalurgije kaže da tamo, misleći na rudnik i željezaru, nema više ništa vrijedno zaštite i prezentacije! Pokušat ću vam ovim putem predstaviti šta je to industrijsko nasljeđe i koji je njegov značaj, obzirom da ova kulturna kategorija spomenika u Bosni i Hercegovini uopšte nije popularizirana, pa prema tome ni poznata široj javnosti.

Industrijsko nasljeđe smatra se graditeljskim ostacima prošlosti koji su podsjetnici dostignuća određenog društva, koje bi trebalo sačuvati i popularizirati za budućnost. Iako je već dvije posljednje decenije valorizacija industrijskog nasljeđa,

10

19. i 20. vijeka, jedna od temeljnih preokupacija u savremenoj zaštiti spomenika kulture Evrope, unutar BiH nije učinjeno gotovo ništa po tom pitanju. Industrijsko nasljeđe, danas se slobodno može reći, dugo nije dostiglo određene vrijednosti, odnosno javnost, službene politike i konzervatorske organizacije nisu ih vidjele kao dio tradicije. U skladu s tim, odbor ministara Vijeća Evrope, u septembru 1990., donosi preporuke za zaštitu i konzervaciju tehničkog, industrijskog i inžinjerskog nasljeđa, podsjećajući da ono čini sastavni dio istorijskog nasljeđa Evrope kao važnog segmenta razvoja ljudske civilizacije. Također je definirano da se industrijsko nasljeđe treba čuvati zbog njegove tehnološke, kulturne i društvene vrijednosti, te da na nacionalnoj razini treba zaštititi reprezentativne primjere svake značajne industrijske grane.

Sad se postavlja pitanje da li je crna metalurgija bila značajna industrijska grana u Bosni i Hercegovini? Svi mi smo danas ovdje zato što znamo da jeste i da ustvari željezara u Varešu ili pak ovi neugledni ostaci koje vidimo na ulazu u grad definitivno predstavljaju dokaze o postojanju jedne značajne industrijske grane Bosne i Hercegovine.

Radna hipoteza ovog seminarskog rada, rađenog u okviru doktorskih studija, može se definisati kao: Autentičnost prirodnog i kulturnoistorijskog nasljeđa, sa posebnim aspektom na graditeljske ostatke industrijske prošlosti (kao najznačajnije spomenike sa istorijskog, socijalnog, urbanističkog i tehnološkog aspekta) opštine Vareš, može djelovati kao potencijal regionalnog razvoja. Znači, glavni cilj je bio istražiti i predstaviti prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe, a posebno graditelj-

ske ostatke njegove rudarske i metalurške djelatnosti. I to sa podciljevima, koji bi bili: • predstaviti razvoj rudnika i željezare Vareš kao potencijalnog spomenika, te istražiti njegovu vrijednost s istorijskog, socijalnog, arhitektonsko-urbanističkog i tehnološkog aspekta (prof.

Markotić mi je uveliko pomogao zato što je veliki dio istorijskog i tehnološkog aspekta već prezentirao), • drugi podcilj je bio istražiti i predstaviti uspješne primjere prenamjene industrijskog nasljeđa crne metalurgije u svjetskoj praksi u skladu s potrebama savremenog društva. Sasvim slučajno oba predstavljena primjera su trenutno prostori prenamijenjeni u svrhu muzejskih djelatnosti, što se u tom trenutku vjerojatno smatralo najadekvatnijom "aktivnom zaštitom".

Doba formiranja radničkog naselja u Vareš Majdanu BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

LISTOPAD 2011.

Ova dva primjera su odabrana kako bi se prikazala zaštita s jedne strane tradicionalnih kovačnica kao ekvivalenta našim majdanima, a drugi primjer je velika željezara u Njemačkoj nastala u skoro istom periodu kao i naša u Varešu.

Istorijski pregled razvoja grada Vareša prof. Markotić je već podosta vjerno ilustrirao i bez power point prezentacije, pa ću ja samo ukratko iznijeti najvažnije istoriografske činjenice iz svog poprilično opsežnog istraživanja.

"Valens" – obitavalište; "Varevalium" – dolina željeza; "Vares" – rudnik; "Varoš" – trgovački dio srednjobosanskog grada. Postoje mnoge teorije o nastanku imena Vareš, no obrađene građe, a pogotovo dokumentovane, ima vrlo malo. Poznato je da su istorijsku građu Vareša obrađivali prof. Hamdija Kreševljaković, Alija Bejtić, te prije njih i dr. Blažević, međutim prilikom izrade ovog rada poslužila je monografija Vareša u rukopisu za koju se pretpostavlja da je djelo dr. M. Mandića, te članci iz vareškog lista "Naš kolektiv" a pisao ih je Josip Tokmačić, također značajni autor jedine cjelovite, nažalost, neobjavljene monografije Vareša čiji se separati nalaze u posjedu Profesorske knjižnice Franjevačke klasične gimnazije Visoko.

Prirodna rudna bogatstva vareškog područja bila su siguran povod naseljavanja ovog kraja još u vrijeme ilirskih plemena – Desitijata, o čemu svjedoči vrijedan spomenik pronađen u selu Župči 3 km od Breze "DESTIJATA – VELENES – PRINCEPS – DESITIATUM" sa rimskim natpisom. I pored nedostatka konkretnih dokaza o postojanju ilirskih naseobina u užem okruženju Vareša, poznati arheolozi koji su otkrili navedeni spomenik utvrdili su da je cijela dolina Stavnje bila naseljena tim plemenom.

LISTOPAD 2011.

Objekt za neoženjene radnike s restoranom i terasom

Zatim, u svom radu Mandić piše o arheološkim istraživanjima na rudištu "Smreka jug" 1900. godine, čiji su rezultati sasvim nepoznati javnosti, a to bi i ostali da u dnevniku jednog Varešaka nisu pronađeni opisi predmeta otkrivenih u ostatku rimskih rudarskih hodnika na "Ribnjaku", kao što su: jedna krampa, rudarska lampa i ploča sa rimskim natpisom "VILICUS – PROCURATOR".

Ukoliko su tačne ove činjenice one navode na postojanje rimske rudarske kolonije na ovim prostorima. U prilog ovoj teoriji potrebno je spomenuti i istraživanja koja je vršio kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Pavao Anđelić na Bobovcu gdje je zaključio da je Bobovac bio prvo ilirska, a zatim i rimska utvrda koja je Rimljanima služila za odbranu rudnika u njenoj neposrednoj blizini.

Nemoguće je osporiti naseljenost ovog područja u doba bosanske samostalnosti za koje postoji niz dokaza poput srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka, kojih na prostoru opštine Vareš ima evidentiranih 314, u 22 nekropole iz 16 naselja, te arheoloških lokaliteta dva srednjovjekovna grada kra-

ljevske loze Kotromanića, Bobovac kao središte političkog života i utvrda, i Zvjezdan kao predstražarnica, koji su štitili središnju Bosnu prepunu rudnih bogatstava kao što su hrom, olovo i srebro.

Kao što je već pomenuto, prema Kreševljakoviću, današnji stari Vareš je nastao poslije pada Bosanskog kraljevstva, odnosno za vrijeme turske uprave, kada je Vareš pored rudarskog bio i živo trgovačko-zanatsko naselje.

Dolaskom austrougarske uprave, prestaje agrarno-feudalni i prelazi se na kapitalističko-industrijski put razvoja Vareša, koji građenjem prve visoke peći 1891. godine postaje središte željezne industrije. U ovo vrijeme Vareš se intenzivno širi kolonizacijom rudara, drvosječa, ugljara i zanatlija. Podižu se novi stambeni objekti, javne zgrade za državnu i privrednu administraciju, kao i za obrazovanje i zabavu. Izvršena je elektrifikacija, prvo Vareš Majdana 1908., a zatim i Vareša 1928., vodovod Perun završen je 1902., a prvi voz u Vareš je stigao 7. novembra 1895. godine Između dva svjetska rata Vareš pripada Visočkom kotaru, u njemu je pored kotar-

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ske ispostave postojala i ispostava šumske uprave, kotarski sud i pošta. Vareš je i dalje slovio za najvećeg proizvođača sirovog željeza u granicama tadašnje Kraljevine Jugoslavije, te se smatra da je od trgovačko-zanatskog postao tipično radničko naselje. Najveći razvoj naselja imao je Vareš Majdan u kojem su bili skoncentrisani skoro svi najvažniji industrijski objekti.

Nakon Drugog svjetskog rata opština Vareš doživljava intenzivan privredni i društveni razvoj kao značajan industrijski centar Bosne i Hercegovine (što nam je prof.

Markotić vjerno ilustrirao).

Vareška ekonomija je do devedesetih godina prošlog vijeka bila oslonjena na tešku industriju, naročito na rudarstvo, željezaru, livnicu, metaloprivredu, kao i na šumarstvo i finalnu preradu drveta.

U ovom periodu zabilježena je veoma intenzivna stambena izgradnja, kao i poboljšanja na planu školstva, zdravstva, te prometu robe i snabdijevanja stanovništva.

Ovom prilikom ću, također, samo predstaviti pet nacionalnih spomenika proglašenih od strane Komisije za zaštitu nacionalnih spomeni-

11

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU" ka BiH, iz skoro svih prethodno navedenih istorijskih perioda. Veoma je značajno da na veoma malom prostoru opštine Vareš ima pet, zapravo sedam nacionalnih spomenika – kako sam uspjela ovdje u međuvremenu saznati. Arheološko područje Dabravine s ostacima iz bronzanog doba i kasnije antike, sa ostacima ranohrišćanske, kasnoantičke bazilike koja se prema svom tlocrtnom rješenju i dekorativnim motivima smatra tipičnim predstavnikom ovog tipa građevina u BiH. Njeni ostaci, odnosno sav pokretni arheološki materijal je deponovan u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u Zavičajnom muzeju u Visokom. Dalje imamo istorijsko područje srednjovjekovni grad Bobovac o kojem ćemo kasnije čuti mnogo detaljnije, a o njegovom značaju je uopšte nepotrebno i govoriti, valjda svi u ovoj sali znamo šta Bobovac predstavlja za cijelu istoriju Bosne i Hercegovine. Zatim imamo istorijsko područje nekropola sa stećcima i starim nišanima u naselju Budoželje, zatim staru crkvu sv. Mihovila, najstariju crkvu iz osmanskog perioda pored koje je izgrađena i nova crkva sv. Mihovila, koje zajedno čine jednu značajnu graditeljsku cjelinu, te istorijski spomenik pravoslavnu crkvu Pokrova presvete Bogorodice sa pokretnom imovinom, i na kraju dva spomenika veoma značajna za stanovnike opštine Vareš evidentirane od strane tada Republičkog, a sada Federalnog zavoda za zaštitu spomenika, a to su jednolučni kameni most na rijeci Stavnji i drvena džamija u selu Karići.

Sâm rad, da bi dopunio ovaj istorijski razvoj odnosno sliku svih spomenika dotakao se rudarske i metalurške djelatnosti koja je bila temeljna odrednica razvoja Vareša, kroz kratki prikaz razvoja proizvodnje željeza, gdje su navedene specifičnosti u pogledu tehnologije proizvod-

12

Jedan od oćevskih majdana, koji je još u funkciji

nih procesa, tipologije objekata i njihovog položaja. Kako bi se prilikom definiranja obuhvata područja sa ostacima graditeljskog nasljeđa ove kategorije, industrijskog nasljeđa, uzele u obzir i ambijentalne ruralne cjeline unutar kojih se nalaze tradicionalni kovački majdani, kao važno svjedočanstvo za identitet ovog stanovništva. I, evo, sad sam se obradovala kad sam čula da su definitivno zaštićeni kao nacionalni spomenik.

Prije nego što počnem izlaganje o samom rudniku i željezari Vareš iznijela bih definiciju industrijskog nasljeđa prema TICCIHU, posebnom savjetniku ICOMOS-a za ovu vrstu kulturno-istorijskog nasljeđa: "Industrijsko nasljeđe sastoji se od ostataka industrijske kulture koji imaju istorijske, tehnološke, društvene, arhitektonske ili naučne vrijednosti. Ovi ostaci sastoje se od zgrada i mašina, radionica, mlinova i tvornica, mjesta gdje se energija generira, prenosi i koristi, transporta i svih njegovih infrastruktura, kao i mjesta socijalnih aktivnosti vezanih za industriju kao što su stanovanje, obrazovanje i vjerski obredi."

O genezi izgradnje rudnika i željezare Vareš sada je bespredmetno izlagati i ponavljati se nakon prof. Marko-

tića. A ono što je za mene, odnosno za ovaj rad veoma značajno je radničko naselje Vareš Majdan. Iz naprijed navedene definicije dolazi se do zaključka da integralnom nasljeđu iz perioda industrijalizacije ne pripadaju samo ostaci industrijskog pogona željezare, ljevaonice, radioničkih hala, te objekata i infrastrukture namijenjenih za transport sirovina i proizvoda, nego i materijalni ostaci stambenog naselja Vareš Majdan, izgrađenog 1947. godine prema projektu prof. Juraja Neidhardta. Samo naselje i objekti radničkih kuća predstavljaju značajan reprezent tada internacionalnog stila koje je, ipak, zadržalo osnovne karakteristike tradicionalne bosanske arhitekture. Opis objekata, stare fotografije kao i originalni crteži preuzeti su iz antologijskog djela: Grabrijan, D. i Neidhardt, J. (1957.), Arhitektura Bosne i put u savremeno. Ove zaista vrijedne objekte je potrebno što prije staviti pod zaštitu kako i njih ne bismo nepovratno izgubili.

Socijalni značaj željezare, o njemu nam još niko ništa nije ispričao, ali fotografije iz monografije nam puno toga govore, a i podaci o broju radnika iz austrougarskog perioda i iz 1978. pokazuju ustvari koliko se grad Vareš razvijao i rastao zahvaljujući svojoj primarnoj djelatnosti odnosno

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

željezari. 1908. željezara je imala 940 radnika, a broj stanovnika 1910. je 3.078, dakle četvrtina stanovništva je radila u željezari. Dalje, 1928., bio je štrajk radnika livnice koji je uticao na proglašenje 7. jula Danom livaca kompletne bivše države. Kulturno-umjetničko društvo "Jedinstvo", sportsko društvo "Metalac", te lokalni list "Kolektiv" čine značajna sportska i kulturnoumjetnička društva opštine Vareš, a nastala su zahvaljujući Rudniku i Željezari. Godine 1978. Vareš ima 25.000 stanovnika, od kojih u privrednim i vanprivrednim djelatnostima radi 6.200, opet smo znači na jednoj četvrtini stanovništva koje radi u industriji grada Vareša. Mislim da sam već ovim podacima dokazala da industrijsku arhitekturu Vareša treba zaštititi zbog socijalnog značaja za ovaj grad, prije svega.

Današnje stanje je jedan haotični, o tome već sve znamo, poluzapušteni prostor, razrušen, rasprodan i uništen, a sam Prostorni plan Vareša predviđa uklanjanje većine objekata rudnika i željezare "čime se želi stvoriti dovoljno velika radna zona za razvoj privrednog opštinskog centra". U oba ova slučaja, onim kako je sad i onim što se predviđa, značajno industrijsko nasljeđe Bosne i Hercegovine će biti nepovratno izgubljeno!

LISTOPAD 2011.

trebe novih materijala, 4. tehnološke i tehničke karakteristike, unutar kojih spadaju mašine i uređaji za proizvodnju, novi izumi i sami proizvodi koji su neizostavni ostaci industrijskog naslijeđa, te ukazuju na obim industrijskog razvoja.

Analizu je potrebno provesti na tri nivoa:

Engelsberg Ironworks u Švedskoj, zaštićen 1993.

Sada je potrebno još prikazati kako su zemlje razvijenih ekonomija prepoznale, zaštitile i vjerno prezentirale ostatke svoje značajne industrijske prošlosti.

Prvi primjer je Engelsberg Ironworks (Švedska), spomenik Svjetskog kulturnog nasljeđa, proglašen 1993. godine, koji predstavlja tradicionalnu željeznu radionicu, odnosno radionički kompleks, iz perioda 17.-19. vijeka, koju odlikuje autentičnost i očuvanost svih njenih integriranih dijelova. Unutar zaštićenog kompleksa nalazi se 50 objekata, iz različitih istorijskih perioda, koji u cijelosti predstavljaju kompletnu sliku tehnološke opremljenosti tradicionalnog švedskog järnbruka.

Danas ovo područje spada u "Ecomuseum Bergslagen", osnovan kroz saradnju sedam lokalnih vlasti 1986., koji zajedno sa još dva županijska muzeja rade na očuvanju njihovog zajedničkog industrijskog nasljeđa. Samo područje eko muzeja čini sedam tematskih parkova namijenjenih za edukaciju djece i odraslih, kao što su: kovačnice i talionice u kojima djeca mogu direktno učestvovati u izradi i preradi željeza, zatim rudnici kroz čije hodnike može proći posjetilac, itd.

Sljedeći primjer je Völklingen Ironworks (Njemačka), također spomenik SvjetLISTOPAD 2011.

skog industrijskog nasljeđa, proglašen 1994., koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštite.

Völklingen željezara predstavlja izvanredni primjer ove industrijske grane, odnosno reprezent tehnologije proizvodnje sirovog željeza u 19. i 20. vijeku. Njena najveća vrijednost se i ovaj put očituje kroz autentičnost postrojenja koja prate sve faze proizvodnje i prerade željeza, od sirovine rude do finalnog proizvoda, smještenih unutar šest hektara velikog kompleksa koji dominira nad cijelim područjem Völklingena. Saarland u ovom prostoru uspostavlja "Evropski centar za umjetnost i industrijsko nasljeđe" koji djeluju kao svojevrstan organizacijski nosač svjetskog kulturnog nasljeđa.

Danas se ovo mjesto smatra jednim od najuzbudljivijih na svijetu, koje je do sada posjetilo preko 2,5 miliona osoba.

Prostor bivše industrije tako i dalje ostaje jako središte tzv. kreativne industrije, u sklopu kojeg je organizovan tehnološki park sa mnoštvom izložbenih i edukativnih aktivnosti.

Možda ovo nisu dva najadekvatnija primjera za ovo što mi imamo, jer oba su ostala u potpunosti sačuvana za razliku od naših neuglednih ostataka, ali pružaju vjeran prikaz kako ovi prostori, industrijskog nasljeđa, djeluju

na svoj okolni prostor kao potencijal i pokretač njegovog razvoja.

I na kraju rada, koji bi s obzirom na svoj obim i karakter trebao poslužiti kao priprema za budući projekat istraživanja, vrednovanja i dokumentiranja, te u konačnici prezentiranja ovog jedinstvenog industrijskog nasljeđa, ponuđene su i smjernice za izradu metodološkog okvira istraživanja.

Prvo je potrebno izvršiti analizu industrijskog kompleksa, kroz četiri grupe karakteristika: 1. istorijske i društvene karakteristike koje nastoje definirati posljedice industrijalizacije koje se očituju kroz istorijske, socijalne, ekonomske i političke događaje, ali i kroz kulturu koju su kreirale, 2. prostorna i razvojna obilježja, obzirom na nivo industrijskog razvoja, odnosno direktni ili indirektni uticaj industrijalizacije na razvoj urbanog tkiva, 3. građevinske i arhitektonske karakteristike objekata unutar kompleksa, definiranje razvoja industrijske kulture, autonomnu tipologiju objekata, a u isto vrijeme i avangardu moderne arhitekture s obzirom da industrijske zgrade uvode brojne novosti na području izgradnje i upo-

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

• Analiza cijelog kompleksa, definiranjem njegovih glavnih obilježja, popis i funkcija svih zgrada i struktura, njihove istorijske karakteristike i stanje koje trenutno svjedoče.

• Zatim slijedi analiza svih pojedinačnih značajnijih objekata i struktura sa naglašenim graditeljskim, konstruktivnim, tehnološkim i tehničkim karakteristikama.

• U trećoj fazi analize kompleks se ponovo tretira kao cjelina, ali ovaj put u odnosu na šire okruženje u kojem je nastao – opštinu Vareš. Definiraju se prostorne i urbanističke karakteristike kompleksa i njegov uticaj na okolinu.

Nakon izvršene cjelokupne analize industrijskog kompleksa, potrebno je načiniti procjenu njegovih kulturnih vrijednosti i precizirati mjere zaštite.

Tek kada prođemo kroz ovo jedno opsežno istraživanje sa sigurnošću ćemo moći utvrditi da li u ovim "neuglednim" ostacima ipak postoje vrijedni dokazi naše industrijske prošlosti, u koje ja definitivno ne sumnjam, jer sigurno ne bih danas stajala na ovom mjestu.

U protivnom, ako se ovo istraživanje ne provede, odnosno ako se ne bude vodilo računa o industrijskom nasljeđu kao važnom segmentu kulturno historijskog nasljeđa opštine Vareš, svi budući razvojni pravci će ostati nepravilno usmjereni!

13

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

KONCEPT "ROTIRAJ"

– POTICANJE ODRŽIVE BUDUĆNOSTI KROZ REVITALIZACIJU PROŠLOSTI Brano Šurkić

I

deja o konceptu "Rotiraj" osmišljena je i predstavljena Općini Vareš od strane Charlesa B. Philpotta i Emme R. Carmichael u veljači 2011. godine.

Osnovu za koncept čini Strategija razvoja općine Vareš 2005. – 2015., odnosno nakon prve posjete u studenom 2011. godine i početnog interesa koji je iskazao načelnik općine Vareš uslijedila je izrada koncepta "Rotiraj" od strane dva međunarodna konsultanta koji su eksperti po pitanju prava i kulturnog naslijeđa. Oni posjeduju značajno radno iskustvo na području zapadnog Balkana, uključujući i Vareš, i oni su pripremili Projektni prijedlog s posebnim ciljem da se u njega uključi i lokalni stručni tim te pruži podršku uspješnoj realizaciji faze strateške procjene, nakon čega će se izraditi projektna strategija i okvir provedbe cjelokupnog koncepta "Rotiraj".

Glavni cilj koncepta "Rotiraj" je poticanje održive budućnosti uz revitalizaciju prošlosti. Ideja je da se iskoriste resursi koji se ogledaju, prije svega, u bogatoj tradiciji, kulturno-povijesnom i prirodnom blagu, šumskom i rudnom blagu, nezagađenosti okoline, planini Zvijezdi i drugim neiskorištenim resursima koji bi se detaljno identifikovali u fazi strateške procjene cjelokupnog projekta.

Razlog zašto je nastao ovaj prijedlog je loše stanje u Varešu, odnosno pad tradicionalne industrije i mogućnosti zapošljavanja, u isto vrijeme mali broj novih ulaganja ili projekata ekonomskog razvoja u gradu, nedostatak sredstava u općinskom proračunu.

14

R – revitalizacija O – okoliš T – turizam I – infrastruktura R – reintegracija A – arhitektura J – jačanje zajednice Vezano za opis ovog projekta može se kazati sljedeće: glavni cilj koncepta "Rotiraj" je da unaprijedi odnosno ubrza revitalizaciju šireg regiona Vareša kroz zaštitu njegovog jedinstvenog i različitog povijesnog, kulturnog, arhitektonskog i prirodnog naslijeđa.

Zamisao je da se zacrtani cilj provede kroz tri sljedeće grupe: 1. Konzervacija i restauracija vareškog povijesnog, kulturnog, arhitektonskog i prirodnog bogatstva; Ono što je neophodno uraditi kroz ovu aktivnost je sljedeće: izraditi jedinstvenu strategiju za konzervaciju i zaštitu Vareša, koju bi odobrila Vlada a provela Općina; drugo, izraditi okvirni pravni dokument, koji bi odobrila Vlada, a koji precizno propisuje prava, odgovornosti i obaveze vlasnika imovine prema Općini i obrnuto; i treće, izraditi i provesti dobro unaprijed promišljene i održive namjene najznačajnijih zgrada koje su u vezi s povijesnim razvojem Vareša.

2. Održivi ekonomski razvoj i mogućnost zapošljavanja; Ono što je neophodno uraditi vezano za ovu aktivnost

je: prvo, izraditi i provesti nacionalne i međunarodne strategije za podizanje svijesti za Vareš; zatim unaprijediti saobraćajne i komunikacijske veze između Vareša i Sarajeva – uključujući mogućnost ponovnog otvaranja željezničke linije; treće, izraditi i provesti projekat vezan za otvaranje industrijskog muzeja u Varešu; četvrto, izraditi jedinstvenu strategiju za reklamiranje i prodaju tradicionalnih proizvoda iz vareškog regiona; peto, uraditi analizu izvedivosti zadržavanja manjeg pogona ljevaonice željeza uz strategiju o nezagađivanju; i zadnje, ali ne manje važno vezano za ovu aktivnost je izrada analize izvedivosti revitalizacije dijela pogona ljevaonice za neku drugu, neindustrijsku upotrebu.

3. Promoviranje lokalnih zajednica; Ono što je koncept predvidio za ovu aktivnost jeste održavanje niza radionica o informisanju i razumijevanju vareške tradicije, tradicionalne gradnje i industrijskih vještina.

Kada govorimo o proračunu i vremenskom okviru moramo istaći da je veličina,

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

opseg i složenost projekta takva da je nemoguće u ovom trenutku točno predvidjeti ukupan proračun ili vrijeme potrebno za ispunjavanje krajnjeg cilja.

Koncept "Rotiraj" je povezan sa domaćim prioritetima, a predlaže se sljedeći način rada, odnosno da provedba projekta započne šestomjesečnom fazom strateške procjene. Predlaže se da u toku ove faze mala grupa domaćih i međunarodnih konsultanata – koji će pružiti tehničku i logističku pomoć, i vršiti koordinaciju sa domaćim i međunarodnim donatorima – radi sa općinskim službenicima i lokalnim zajednicama na preciziranju sveukupne strategije i okviru projekta, da preciziraju sredstva i modalitete za njegovu provedbu, i odrede faze i prioritete provedbe.

Neophodno je tokom rada ostvariti kontakte ili stupiti u partnerstva sa lokalnim zajednicama, ZE-DO županijom, Federacijom BiH i organima vlasti na državnom nivou, susjednim općinama, nevladinim organizacijama, međunarodnim organizacijama i ambasadama.

Na osnovu svega navedenog definisat će se mehanizmi i modaliteti prema kojima će nosioci dužnosti i korisnici biti kontinuirano i dugoročno uključeni tako da projekat može biti uspješno proveden.

Ključ za uspješan završetak ove faze projekta je neposredna podrška i učešće općinske administracije.

Ono što očekujemo nakon provedbe koncepta "Rotiraj" je da je povijesno, kulturno, arhitektonsko i prirodno naslijeđe prepoznato, cijenjeno i LISTOPAD 2011.

zaštićeno na kvalitetan način; da su određene nove i alternativne namjene za tradicionalnu industriju ili onu koja nije više u funkciji u Varešu; da se koriste i da su prepoznate nove ekonomske prilike i poticaji za lokalno stanovništvo; da imamo poboljšanu infrastrukturu ili povezanost; da se otvore nove mogućnosti za zapošljavanje; da se održivo upravlja okolišem; i na kraju da je očuvan integritet i harmonija lokalnih zajednica.

Dok smo vršili analizu razvojnih dokumenata Općine Vareš uzeli smo u obzir i kapacitete Općine Vareš. Uzeli smo u obzir da je Općina Vareš pripremila desetogodišnju Strategiju razvoja općine i uključila se u određene aktivnosti na očuvanju i restauraciji zgrada – dvije bosanske kuće u starom dijelu grada – I unapređenju turizma, npr. pružanje podrške otvaranju informativnog biroa za turiste u gradskom središtu. Međutim, veliki broj aktivnosti predviđenih strategijom još uvijek se ne provodi, a sveobuhvatnije inicijative su ograničene zbog složenosti pitanja kao što je politika, nadležnost, zakonodavstvo ili finansije. Također je bitna činjenica da Općina ima nedostatak povrata sredstava iz Kantona. Ipak je kroz ovu analizu prepoznata potreba i pristup novom znanju i iskustvu, kao i potrebna finansijska i logistička podrška, a to se može na najbolji način ostvariti kroz angažovanje vanjske pomoći, bilo financijske ili kadrovske.

Uz kapacitete imamo još nekoliko ograničenja koje ne možemo zaobići, ali možemo ublažiti njihovo djelovanje, a to su: političko i administrativno uređenje – sukob interesa; zatim složenost imovinskih pitanja; nedostatak financijskih sredstava; neuključivanje lokalnih zajednica ili Općine. Nakon ove analize utvrdili smo korake kroz koncept "Rotiraj" koji bi doprinijeli ublažavanju nedoLISTOPAD 2011.

Ima li tko naslijediti tradicionalne zanate?

stataka, ti koraci su sljedeći: prije svega, aktivno uključivanje organa vlasti i Općine, sveobuhvatna procjena i analiza te uključivanje svih relevantnih nivoa vlasti, korištenje drugih izvora financiranja i drugih fondova od Općine, Županije, tu je bitno i javno-privatno financiranje i samofinanciranje, i zadnje, ali ne manje važno je kontinuirani proces neposrednih konsultacija i angažovanja Općine u svim fazama provedbe projekta.

Vezano za fazu strateške procjene može se kazati sljedeće: koncept "Rotiraj" čini osnovu za prijedlog faze strateške procjene. Zbog opsega projekta potrebno je izvršiti razne analize i procjene kako bi se utvrdilo stvarno stanje na terenu, prepoznali partneri i odabrali najznačajniji ili strateški projekti koje je neophodno provesti u narednom periodu. Tako za krajnji cilj ova faza ima zadatak da unaprijedi razvoj općine kroz jedinstvenu projektnu strategiju i mehanizme za efikasnu primjenu i provedbu projektnog prijedloga "Rotiraj" Vareš. Potrebno je

da se provede istraživanje i tehnička procjena u širem regionu Vareša s ciljem pružanja podrške razvoju realne, jedinstvene projektne strategije.

Neophodne aktivnosti za uspješnu stratešku procjenu su sljedeće: prvo, procjena podrške konzervacije i restauracije Vareša što podrazumijeva povijesno istraživanje Vareša i njegove okolice, inventurisanje i evidentiranje zgrada u gradskom dijelu Vareša, preliminarnu procjenu važećeg regulatornog okvira i konteksta u vezi sa imovinsko-pravnim odnosima i ekonomskim razvojem, procjenu okoliša Vareša i njegovog prirodnog okruženja, inventurisanje flore i faune vareškog regiona; drugo, podrška ekonomskom razvoju i kreiranju prilika za zapošljavanje u Varešu što podrazumijeva izradu strategije za promociju Vareša korištenjem jednostavnih i jeftinih marketinških tehnika; npr. izradu i distribuciju postera i izrada internet stranice projekta, početnu procjenu stanja željezničke veze Vareš–Sarajevo, pružanje podr-

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ške Općini u pripremi prijedloga za otvaranje industrijskog muzeja u Varešu; i treće, podrška uključivanja lokalnih zajednica i bitnih aktera u projekt, a to su civilno društvo, mjesne zajednice, lokalna poduzeća, grupe za zaštitu okoliša, tradicionalni zanati i obrti, i drugi bitni akteri za provedbu projekta.

Za fazu strateške procjene potreban je proračun od 30.000 eura, a predviđa se da je potrebno vrijeme za provedbu projekta od 6 do 12 mjeseci. Do sada, bez ikakvih sredstava, izrađena su tri projektna prijedloga od strane gospođe Emme i gospodina Charlesa uz suradnju sa općinskim službama, nažalost dva su već odbijena iako sa dobrom ocjenom, ali nedovoljnom da budu odobreni od strane donatora. Projektni prijedlozi su uglavnom bili fokusirani na izradu menadžment plana korištenja kulturnih i prirodnih spomenika koji se nalaze na području Vareša te je predviđena njihova konzervacija i restauracija kao i druge aktivnosti vezane za svaki poziv po zadatim kriterijima. Osnovu svakog prijedloga činio je koncept "Rotiraj".

Također, koncept "Rotiraj" je prezentiran široj javnosti, većini ambasada u Sarajevu, stranim institucijama kao što su UNDP, EURELSMED, Komisiji za zaštitu nacionalnih spomenika i drugim. Registrirana je i organizacija civilnog društva "Rotiraj" Vareš koja će biti daljnji nosioc svih aktivnosti koje su planirane konceptom "Rotiraj". Sljedeći konkretni korak je izrada web stranice gdje bi se prezentirao sam koncept "Rotiraj", kao i rad na njemu.

Sve ideje i kritike su dobrodošle. Kontakt mail adrese su: rotiraj.concept@gmail.com (Emma R. Carmichael i Charles B. Philpott) ili ocd.rotiraj.vares@gmail.com (Organizacija civilnog društva "Rotiraj" Vareš).

15

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

PLAN SANACIJE OBALNOG I PRIOBALNOG PODRUČJA VJEŠTAČKOG JEZERA NA OTVORENOM KOPU "SMREKA" RŽR VAREŠ mr. Mahir Hadžiabdić

J

a dolazim iz konsultantske firme Enova d.o.o. Sarajevo, firme koja je radila mnoge strateške dokumente, bavi se inače okolišem, jednim dijelom i turizmom, i radili smo vrlo značajne strateške dokumente na nivou Federacije, države itd. Jedan od tih dokumenata je i Federalna strategija zaštite okoliša, Plan upravljanja otpadom na nivou Federacije BiH, a radili smo i ovaj Master plan koji je pominjao kolega Berberović, pod ranijim nazivom firme.

Evo, mi smo se upustili u koštac da vidimo šta možemo uraditi s ovoga našega, zajedničkog jezera. Vi ste svjedoci, sigurno, mnogih priča i prijedloga, bilo ih je i u zvaničnoj i nezvaničnoj formi, ali eto pojavila se jedna ideja, sasvim slučajno, kad smo mi bili ovdje u rudniku i kad je bilo postavljanje pitanja okolišne dozvole za rudnik koji je Vlada Federacije zatvorila. Ovaj projekat je sada već krenuo sa svojom implementacijom. O čemu se radi?

Vama je poznato da je veći dio prostora općine Vareš devastiran. Posljedica devastacije, evo čuli ste uvaženog akademika Markotića koji je rekao šta je to ustvari, i vrlo važan slogan ovog okruglog stola gdje kaže: razvoj turizma na osnovama zaštite okoliša, na osnovama kulturnoistorijskog industrijskog naslijeđa itd., mi smo to sve vidjeli u ovim prethodnim izlaganjima i ovo je sad jedna konkretna prezentacija u tome cilju. Dat ću samo par inputa vezano za ovu temu jer oni koji su iz Vareša znaju za ovo jezero i sve o njemu.

16

Znači, na površinskom kopu "Smreka" rudnika željezne rude 1992. godine se formirala jedna velika vještačka akumulacija i jasno je šta ona u ekološkom smislu znači. Radi se o rudničkim etažama koje su zajedno s čitavom ovom industrijskom okolinom jedan balast, naša ideja je bila da taj balast pretvorimo u nešto što je korisno.

Mi ćemo pokušati, mi ne kažemo da ćemo 100% uspjeti, ali krenuli smo u neka početna istraživanja. Jezero se nalazi jugozapadno od Vareša, par stotina metara do grada, povezano je sa saobraćajnicama iz Sarajeva (50 km) i Zenice (oko 80 km) i okružuju ga brda sa visinom od 1100 i 1350 metara (Kota i Veokovac). Poslužili smo se s poda-

cima Opštinskog štaba civilne zaštite. 125.000 m² je bila njegova površina, dužina 610 metara (to je bilo iz 1996. godine) i dubina 107 metara, najniža kota je 675, najviša 782 metra nadmorske visine, najveća dubina jezera trenutačno iznosi 110 metara. Nešto bi trebalo reći vezano i za sam površinski kop. On je otvoren 1975. godine kao najveći površinski kop rudnika željezne rude, kapacitet do 135 miliona tona rezervi, i ja ne bih ulazio u onaj dio što je uvaženi akademik govorio o strukturi rude, kvaliteti itd.

Uglavnom, ovo su podaci koji su preuzeti iz zvaničnih projekata Rudnika željezne rude i tada je davao oko 35% ukupne proizvodnje ruda u bivšoj Jugoslaviji. Mene je ovaj poda-

tak zaista frapirao jer nisam ga znao. Prije rata kop je imao dimenzije 750 metara po širini i neposredno pred agresiju došlo je do poteškoća u eksploataciji, poremećaj u stabilnosti kosina i zbog jame "Droškovac" koja je zatvorena formiralo se ovo što se formiralo.

Prestao je s radom 1992. godine i nastaje akumulacija. Željezna ruda koja se eksploatisala na ovom površinskom kopu, ovo su podaci za 1985. godinu – ako možda nisu tačni neka me neko ispravi, ali to su zvanični podaci: bilo je 1.650.000 tona od čega je 1.266.000 tona koncentrata, dok ostatak otpada na jalovinu. U čitavom iznosu koncentrata je 36% ruda željeza koja je bila s 86% iskorištena i ovaj koncentrat siderita se 90%

Stroj pretvoren u gmaza BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

LISTOPAD 2011.

isporučivao u Zenicu, 10% u Smederevo.

To su bili neki ulazni podaci, a sad se vraćamo jezeru. U njegovoj neposrednoj blizini vegetacija je vrlo bujna, što će se kasnije vjerojatno odraziti na rješavanje problema rekultivacije i izgradnje sadržaja koji će biti predviđeni. Voda, ta koja snabdijeva jezero, gornji dio slivnog područja iznad kote 815 ide u hidrotehničke objekte koji postoje i koji su u funkciji. Vode donjeg dijela kopa se slivaju u krater i one su te koje ga pune. Najveći priliv vode je bio po nivou oko 8 cm u prvom dijelu septembra 1996. godine, a prosječan priliv je 0,122 m³ u sekundi.

Ovo su sve podaci koje mi i provjeravamo, jer ovo su stari podaci. Ukupna količina vode je iznosila preko 5.000.000, a u jami 210.000 m³. Najnovije stanje površine jezera je ovo: 132.000 m2, znači povećava se. Nivo jezera je regulisan odvodnim tunelima na koti 791, isprojektovan je i po projektu napravljen ispust kojim voda otječe u rijeku Stavnju, inače bi vjerovatno došlo do havarije i nekontrolisanog ispuštanja vode iz jezera.

Ja moram naglasiti, ovdje je namjerno stavljeno "Plan sanacije obalnog – i priobalnog područja vještačkog jezera", znači ne sve, nego samo jedan segment jer to nam je početak, da pokušamo uraditi nešto.

Sad o projektu. Šta bi taj projekat trebao da sadrži odnosno po kojoj dinamici i po kojim aktivnostima mi radimo? Ukupno je devet aktivnosti, mi smo sad na nivou završene druge aktivnosti, a kasnije ću reći šta to znači. Cilj nam je bio u početku aktivnosti broj jedan da se svi podaci prikupe i da se analiziraju. To je veliki posao. Radi se o prikupljanju podataka za površinu vode, površinu pod jezerom, kvalitet vode. Vjerovatno ste čitali i u medijima da je upitan kvalitet vode, da su to LISTOPAD 2011.

Jezero "Smreka"

rudničke vode, itd. Ja ovdje imam zapisnik kontrole koji smo mi dobili, radio nam ga je Institut za hemijsko inžinjerstvo, znači firma koja je specijalizirana za vodene akumulacije, dobio sam ga juče, eto na svu sreću prije polaska ovamo, dakle to je voda prve kategorije i bez ikakvih problema može se piti. Znači, ta stvar je otklonjena. Mi smo to, dakle, izanalizirali iako u zadnjih pet-šest godina Zavod za javno zdravstvo iz Zeničkodobojskog kantona redovno kontroliše vodu i redovno dostavlja izvještaj. Mi imamo te podatke, ali kontrolu smo uradili. Pored toga, geomehaničke karakteristike, hidrološko-klimatološke i biodiverzitet vode i okolnog područja.

A udruženje ribara ovdje redovno poribljava. I love ljudi na jezeru, riba se jede normalno, dakle sve je u redu, ali mi to moramo ipak dokazati, nismo još došli do toga, ali ćemo izvršiti analizu i ribe iz ovoga jezera. U ovim analizama su rađene i analize teških metala, pored ostalog, znači kompletne fizičko-hemijske i mikrobiološke analize.

Dalje, pod analizu potpadaju i zaštićena područja, materijalna dobra lokalne za-

jednice, koja svakako utiču na razvoj projekta. Postojeća infrastruktura, uočili ste iz ranijih izlaganja u kakvom je stanju, znači ona mora pratiti i ona će biti u okviru ovog projekta tretirana. Stanovništvo, djelatnost, počev od broja, kvalifikacione strukture, zaposlenosti, itd., i druge karakteristike koje su važne za projekat. U drugom dijelu, znači u aktivnosti broj dva, radiće se analiza postojećeg stanja. Prikupićemo podatke po pitanju okoliša, problema u okolišu, uzroka problema, posljedica po stanovništvo i okoliš, i mogućnost razvoja turizma i rekreativnih sadržaja na ovom području. Aktivnost tri, prijedlozi rješenja.

Njih će biti više, ali ćemo vidjeti koje je optimalno u odnosu na kapacitete i mogućnosti područja, infrastrukturu, i, što je vrlo važno, zainteresiranost šire društvene zajednice. To je važan element u svemu tome. Aktivnost četiri, pored ovih ranije nabrojanih izvršiće se ekonomske i ekološke analize, i analize društveno-ekonomske opravdanosti varijantnih rješenja. U petom segmentu rade se prijedlozi optimalnih rješenja, bit će ih više i rekli smo da

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ćemo odabrati ono koje bude najbolje. Ne samo mi, nego će biti relevantni stručnjaci koji su već uključeni u ovaj projekat, zajedno sa širom i užom lokalnom zajednicom. U šestoj aktivnosti, rješenja će biti prezentirana široj javnosti, počev od lokalne zajednice do nivoa države, na način: elektronski i printani mediji, portali itd., da vidimo prijedloge i sugestije koji će sigurno doprinijeti kvalitetu ovoga projekta. U sedmom dijelu se radi konačan dokument koji će se zvati kako smo formulisali i ovaj projekat. U osmom dijelu, pošto nismo htjeli završiti ovaj projekat s jednim istraživanjem studijskog karaktera, predvidjeli smo i izradu idejnog projekta za one sadržaje za koje se nađu optimalna rješenja. Ako su to sportsko-rekreativni sadržaji ovog ili onog karaktera, da se to odmah isprojektuje, i u zadnjoj aktivnosti – izrada smjernica za dobivanje okolinske odnosno ekološke dozvole i urbanističke saglasnosti. Znači pripremne radnje za izradu investiciono-tehničke dokumentacije za kapacitete koji će biti planirani na tom području.

17

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

INDUSTRIJSKA BAŠTINA:

POVIJEST, ME\UNARODNA ISKUSTVA I PERSPEKTIVE ODRŽIVOG RAZVOJA Mladen Divković

Što je uopće industrijska baština? : dio kulturne baštine koji obuhvaća industrijske krajolike, industrijske objekte, radnička stambena naselja, strojeve, dokumentaciju i artefakte naslijeđene iz prošlosti, čijim se osmišljenim gospodarenjem čuva memorija na razvoj i napredak ljudske civilizacije te stvara nova vrijednost za buduće generacije : dio zajedničkog europskog identiteta (Europa – "kolijevka" industrije) : materijalni dokazi o procesu modernizacije društva (Gotovo) nemoguća misija Iz gornjih definicija vidljivo je da napušteni industrijski kompleksi u Varešu zadovoljavaju većinu kriterija po kojima se u svijetu definira industrijska kulturna baština – osnovni elementi su, uglavnom, tu: industrijski krajolici i objekti, prateće zgrade i radnička naselja, materijalni dokazi modernizacije..., i sve to u takvom apokaliptičnom obliku da nije nimalo iznenađujuće što je Vareš postao scena za snimanje cijelog niza poslijeratnih filmova, uglavnom socijalne i noire tematike. Naravno da Vareš nije jedinstven primjer ovakve prakse, slične stvari naći ćemo na mnogim lokacijama u Europi, posebno u onom dijelu koji se naziva "tranzicijskim". Ono što ovdje šokira jesu razmjeri i, više od svega, bezočnost tog uništavanja.

18

Izvanredna komunikacija s javnošću: rudarstvo je sexy!

U Varešu je nepovratna šteta, bez sumnje, već napravljena, i to na najbesmisleniji način. Dok se u sličnim slučajevima u svijetu ovakve stvari dešavaju zbog sukoba javnog interesa očuvanja kulturnog nasljeđa, s jedne, i interesa kapitala – najčešće u želji da se zbog profita iskoristi, u pravilu, jako atraktivno zemljište na kojem se objekti industrijske baštine nalaze – s druge strane, Vareš je zasigurno jedinstven primjer gdje je do devastacije došlo kokošarskim uništavanjem neprocjenjivog kulturnog dobra kroz rezanje u sekundarne sirovine! Ono što nije moguće iskoristiti na taj način prepušteno je zubu vremena i propadanju, nerijetko uz direktno ugrožavanje sigurnosti građana. Dakako da je sada kasno pitati se kako je do toga došlo i tko je kriv, mada bi takva saznanja vjerojatno bilo za-

nimljivo zabilježiti za neka buduća svjedočanstva jednog vremena i prostora.

Gornji, pomalo sumorni redovi, ne donose ništa novo, tek prigodan uvod, uvod jednoj potencijalno neprocjenjivo vrijednoj inicijativi čijem smo rađanju svjedoci, ali čije ostvarenje u danim okolnostima predstavlja gotovo nemoguću misiju.

Povijest i iskustva Obično se u ovakvim prilikama pozivamo na iskustva zemalja gdje su slična nastojanja začeta ranije, dalje su odmakla i ostvarila stanovit uspjeh (ili neuspjeh, što također predstavlja mogućnost za učenje, pa makar i na tuđim greškama).

Istraživanje napuštenih industrijskih pogona, koje je u početku bilo zanimljivo jedino "amaterima" i "entuzijastima", postalo je od sredine

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

1950-ih godina kada se prvi put upotrijebio pojam "industrijska arheologija", ključnom temom i za "klasične arheologe". Izučavanje industrijske baštine, njezina valorizacija, njezino očuvanje i muzealizacija ili osmišljena prenamjena, u nekim su sredinama ušli na velika vrata u sveučilišta i opsežnu stručnu literaturu, u svijest građana i programe političara. Svijet je isprepleten međunarodnim, nacionalnim i lokalnim udrugama koje se brinu za očuvanje industrijske baštine. Vjerojatno najpoznatija turističko-informacijska mreža industrijskog naslijeđa u Europi, European Route of Industrial Heritage, u ovom trenutku predstavlja oko 850 lokacija u 32 europske zemlje, od kojih 77 ključnih točaka čine tzv. "ERIH glavnu rutu". Čuvanje i valorizacija industrijske baštine u pojedinim se zemljama razliLISTOPAD 2011.

Željezara Voelklingen: bogatstvo sadržaja u starim proizvodnim pogonima

čito vrednuju, pa ćemo pogledati samo nekoliko specifičnih primjera.

Godine 1970. deindustrijalizacija zahvatila njemačku oblast Ruhr: zatvaranje rudnika i tvornica; nezaposlenost, depopulacija, iscrpljeni prirodni resursi, ekološki problemi (devastacija krajolika, zagađenost). 1988. pokrenut savezni program restrukturiranja i revitalizacije regije, u investiciju je uloženo oko 2 milijarde eura i... od 1999. godine rezultat je na tržištu pod imenom Route Industriekultur. Radi se o iznimno uspješnom turističkom proizvodu s 25 ključnih točaka, 552 dodatne lokacije umrežene s 400 km puteva i 700 km biciklističkih staza.

Naravno da mi nije ovdje namjera uspoređivati ovakve gigantske projekte s našim skromnim pokušajima, ali je sasvim sigurno da u silnom LISTOPAD 2011.

bogatstvu iskustava u ovom projektu ima i onih koji, pojedinačno, mogu predstavljati dragocjene mrvice primjenjivog iskustva.

Drugi primjer, puno sličniji vareškom, također je iz Njemačke. Radi se o Völklingen željezari u pokrajini Saarland, osnovanoj 1873., s prvom visokom peći iz 1881. godine. Željezara je desetljećima radila (1965. godine zapošljavala je čak 17.000 radnika!), sve do 1986. godine, kada su ugašene visoke peći.

Iste godine Vijeće ministara Saarlanda donijelo je odluku da se znatan dio postrojenja konzervira i sačuva kao povijesni spomenik, a 1994. godine kompleks je, prvi u svijetu te vrste, uvršten u UNESCOvu listu svjetske kulturne baštine. Od 2000. godine, kad je otvoren za javnost, kompleks je do 2010. posjetilo više od 2,5 milijuna turista. Posjeti-

telji mogu uživati u pravoj pustolovini: od spuštanja u rudarska okna, do penjanja na vidikovac na visokoj peći, sve uz veliko bogatstvo pratećih sadržaja.

Na žalost, što se više približavamo našim prostorima, manje je svijetlih primjera. U već spomenutu ERIH mrežu uvršteno je 5 lokacija u Sloveniji i jedna (tvornica "Torpedo" u Rijeci) u Hrvatskoj. U aktivnostima u Hrvatskoj prednjače Zagreb i Rijeka, što je obzirom na bogatstvo industrijskog naslijeđa i razumljivo, ali i pored svih nastojanja struke, osnivanja fondacija i udruga, organiziranja međunarodnih skupova i konferencija s ovom tematikom, stvari ne stoje sjajno.

U Zagrebu su, kao objekti industrijskog naslijeđa, trenutno pod zaštitom tri industrijske povijesne cjeline upisane u Registar kulturnih do-

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

bara Republike Hrvatske. To su: • Paromlin (Kraljevski povlašteni zagrebački parni i umjetni mlin), najstariji veleindustrijski kompleks, koji je u osnovnoj funkciji bio od 1863. do 1988. godine – danas su objekti izvan namjene, propadaju nakon nekoliko nerealiziranih ideja korištenja za komercijalne i javne sadržaje; • kompleks Tvornice željezničkih vozila Gredelj (u početku, 1894. godine Strojarnica Ugarskih državnih željeznica), trenutno u procesu iseljenja tvornice željezničkih vozila, trebao bi udomiti Hrvatski željeznički muzej, ali je budućnost projekta neizvjesna; • zaštićena povijesna cjelina nekadašnje Gradske klaonice i stočne tržnice izniman je primjer moderne među-

19

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

ratne industrijske arhitekture. Kompleks i zemljište površine sto tisuća četvornih metara otkupio je 2001. godine Grad Zagreb, koji je tu imovinu 2007. prenio na Zagrebački Holding. Prema posljednjim izmjenama i dopunama GUP-a lokacija će se prenamijeniti u pretežito poslovnu zonu. Imajući na umu najavu gradnje novoga gradskoga poslovnostambenog projekta City Centar Zagreb, na tom je području izvjesno očekivati daljnje izmjene GUP-a koje će omogućiti gradnju objekata viših od maksimalno propisanih devet katova...

U Rijeci također možemo razmatrati tri kompleksa (Tvornica "Torpedo", tvornica "Rikard Benčić" i Tvornica papira), gdje je urađeno nešto više na očuvanju i prenamjeni, ali u svakom slučaju nedovoljno.

Vrijeme i prostor ovdje ne dozvoljavaju širu elaboraciju, ali se iz navedenih primjera mogu izvući neki opći zaključci o temeljnim problemima upravljanja industrijskim naslijeđem u Hrvatskoj, koji svakako, uz dodatne specifičnosti i u još većoj mjeri, vrijede i za Vareš. To su: • nedovoljno osviještene mogućnosti korištenja potencijala industrijske baštine u urbanističkom i ekonomskom razvoju, • nazadan pristup promišljanju transformacije atraktivnih lokacija: "financijski interesi isključuju baštinske", • izostanak primjene pozitivnih inozemnih iskustava,

• prevelik utjecaj tijela lokalne/državne vlasti u odlučivanju o načinu gospodarenja, zaštiti i prenamjeni vrijednih objekata, • planovi i modeli prenamjene lokacija industrijske baštine ne postoje, nedovoljno su razrađeni ili nedovoljno transparentni, • neriješeni imovinsko-pravni odnosi.

Kao i obično, definiranje temeljnih problema je već veliki dio posla u određivanju osnovnih preduvjeta za očuvanje ovog važnog dijela našeg naslijeđa i njihovog održivog razvoja. Ti preduvjeti su: • edukacija o industrijskom naslijeđu kao vrijednom segmentu lokalne, nacionalne i univerzalne baštine te potencijalu za gospodarski razvoj, • donošenje strategije zaštite i upravljanja industrijskim naslijeđem na lokalnoj i državnoj razini, • primjena pozitivnih inozemnih iskustava, • uključivanje stručne javnosti, zainteresiranih subjekata i organizacija civilnog društva u procese odlučivanja o sadržajnoj prenamjeni lokacija industrijske baštine, • istraživački projekti/izrada dokumentacije/edukacija, • uključivanje industrijskog naslijeđa u turističku ponudu/integracija u međunarodne mreže

Jedan pozitivniji primjer – projekt podzemni grad XXI Labin Iznimno zanimljiv međunarodni interdisciplinarni projekt izgradnje futurističkog podzemnog grada u bivšem rudniku uglja pod nazivom Underground City XXI. Utemeljitelj je Labin Art Express XXI (Hrvatska) u suradnji s organizacijom LIBAT (Francuska), Nomad Theatre (Austria) i Prague College (Češka), sve uz značajnu potporu Kulturnog programa Europske komisije. Riječ je o prvom (javnom) podzemnom gradu u svijetu na nekoliko bivših rudarskih lokacija u Istri – Labin, Raša, Plomin i Rabac.

Za nas je slučaj više nego zanimljiv jer u cijelom ovom pregledu predstavlja daleko najsuvremeniji pristup, kako samoj koncepciji (sudjeluju brojni umjetnici, arhitekti, stručnjaci za kulturnu baštinu, kao i umjetničke/kulturne organizacije iz cijele Europe), tako i u načinu odlučivanja i prikupljanja sredstava (osim navedene Europske komisije, uključeni su Europska kulturna fondacija (EFC), Ministarstvo kulture RH, Ministarstvo turizma RH, Istarska županija, Grad Labin, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a tu su i prihodi koje generira sâm projekt). Osigurano je i pokroviteljstvo predsjednika Republike Hrvatske i

Senzibiliziranje javnosti, održivost projekta i uloga medija

Apokaliptične vizure vareške željezare

20

cijela stvar već sada prerasta lokalni, pa i regionalni značaj.

Središnje mjesto inicijative je tehnološki i dizajnerski besprijekorna web stranica s nizom multimedijskih sadržaja, stručnih studija, elaborata i prijedloga. Iskorištene su brojne prednosti tehnologije i suvremenih komunikacija; stranica je povezana s društvenim mrežama, stranicama srodnih europskih organizacija, utemeljitelja, lokalne i šira zajednice. Dakako da takvim pristupom User Generated Content (sadržaji koje stvaraju korisnici) predstavlja beskrajno vrelo novih ideja.

Primjer Labina je posebno istaknut zbog niza razloga.

Radi se o maloj sredini koja, kao i Vareš, samo svojim snagama ne bi mogla ni sanjati da se upusti u ovakav projekt.

Nakon početne inicijative, pokrenute kao i obično od skupine entuzijasta, slijedilo je ono neophodno: osiguranje potpore države, regije, ali i šire – međunarodnih organizacija i europskih fondova.

Tek poslije toga inicijativa je postavljena na realne temelje.

Potencijali su tu: vareški industrijski kompleks ima jaku međunarodnu podlogu, zavidnu tradiciju i relativno veliki broj stručnih ljudi različitih profila. Uz stručno urađene aplikacije, s jasno utemeljenim i argumentiranim ciljevima i načinima njihove provedbe nema nikakvih razloga da i europski fondovi i sredstva iz sličnih organizacija u referentnim zemljama ne postanu dostupni.

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Poslije analize navedenih primjera, neki zaključci se nameću sami: • za sve opisane projekte osnovni preduvjet je bilo podizanje svijesti u javnosti o potrebi očuvanja industrijske baštine kao neodvojivog dijela kulturnog idenLISTOPAD 2011.

•

•

•

•

•

titeta određenog područja, ali i mogućeg razvojnog potencijala, u svim projektima ključna je uloga lokalne i šire političke zajednice, bez toga se sve svodi na napore i entuzijazam pojedinaca i skupina, što ima jako ograničen domet, bez zakonske regulative i jasne definicije zaštićenog kulturnog dobra inicijativa praktično nema šansi za uspjeh, imovinsko-pravni odnosi su jako često, gotovo svuda, ogromna prepreka, ali pridržavanje propisa i zakona iz prethodne točke osigurava, ako ništa drugo, zaustavljanje dalje devastacije (mada ne i propadanje uzrokovano nečinjenjem).

Naime, status zaštićenog kulturnog naslijeđa, neovisno o tome tko je vlasnik, trebao bi onemogućiti da taj vlasnik čini što hoće sa svojim vlasništvom, za što je Vareš eklatantan primjer, kad je riječ o ogromnom kompleksu u poodmaklom stadiju uništenja i propadanja, kakav nalazimo u Varešu, neophodna je interdisciplinarna analiza zatečenog stanja i stručna procjena koji se dijelovi kompleksa još mogu sačuvati, restaurirati i pripremiti za odgovarajuću prenamjenu.

To bi predstavljalo i solidnu osnovu za iznalaženje kompromisa s vlasnikom o daljnjem korištenju, odnosno rješenja od kog bi i vlasnik i zajednica imali koristi, u Varešu bi se, primjerice, moglo razmišljati o očuvanju dijela proizvodnih pogona ljevaonice, nekoliko upečatljivijih okolnih objekata, dijelova transportnog sustava i sl. Za one dijelove čije je očuvanje nemoguće ili krajnje ekonomski neisplativo i neostvarivo, mora se, u skladu sa zakonima, naći rješenje koje će ih do-

LISTOPAD 2011.

European Route of Industrial Heritage vesti u stanje koje ne narušava do krajnosti očuvanu cjelinu i ne odovodi u pitanje sigurnost, • da bi bilo koji projekt ove vrste uopće bio održiv, što je, da se ne zavaravamo, problem i mnogo bogatijih sredina, neophodno je umrežavanje svih ostalih turističkih sadržaja općine Vareš. Svi oni mali pomaci, kojih i pored ukupnog beznađa ipak ima sve više, moraju postati dio jedne šire vizije kojoj bi upravo kompleks industrijske baštine davao najjaču crtu kulturnog identiteta.

• pošto se radi o iznimno atraktivnoj i medijski iskoristivoj temi, animiranje klasičnih (TV, tisak) i "novih" medija, a time i šire javnosti, ne bi trebalo predstavljati problem.

Odmah po osnivanju zaklade treba napraviti profesionalnu internetsku stranicu kao središnje mjesto buduće mreže koju će činiti postojeće web stranice vareških institucija, turističkih, sportskih i drugih organizacija, okolnih sela; zatim, "vareške" grupe na društvenim mrežama, stranice sličnih projekata u BiH i drugim zemljama...

Posebno je važno da se to središnje mjesto planirane mreže napravi baš u Varešu i da je vode ljudi koji tu žive.

Potencijala ima, to se više puta pokazalo. Ovo, dakako, ne znači da se smije zanemariti potpora onog drugog, "virtualnog" Vareša – iseljeni Varešani su u proteklom periodu bezbroj puta pokazali neviđenu privrženost rodnom kraju, što se jako dobro može vidjeti pregledom

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

obimne arhive Vareš Home Pagea, najstarije vareške internetske stranice i jedne od najstarijih u ovom dijelu Europe. Svu tu silnu energiju i potencijal treba kanalizirati i dati joj smisao, ali, ponavljam – inicijativa i provedba mora dolaziti baš iz Vareša. U tom slučaju, nimalo ne sumnjam u podršku onih tisuća bivših Varešana, sada rasutih po cijelom svijetu.

Također, projekt mora po svaku cijenu u samom početku anulirati sve eventualne pokušaje da se zasluge, uspjesi i mogući neuspjesi iskoriste u dnevnopolitičke svrhe ili pripišu jednom narodu, socijalnoj skupini, političkoj stranci, bilo čemu sličnom. To bi inicijativu sasvim sigurno uništilo u samom začetku.

21

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

OBNOVA KRALJEVSKOGA GRADA BOBOVCA Mladenko Marijanović

S

rednjovjekovna Bosna bila je samostalna država kojom su vladali banovi i kraljevi, koja se konstantno nalazila na meti raznih osvajača. Od njih se nastojala zaštiti tako što je dala sagraditi stolni grad na nepristupačnom terenu, slikovito rečeno u njedrima Bosne, da bi se ondje vodile odsudne bitke.

Tako je sredinom 14. stoljeća formiran legendarni Bobovac.

Na 777m visine nad morem.

Okružen s 1100m obrambenih zidina debljine 110cm i utvrđen s 11 stražarskih kula.

Kao mjesto gdje se čuvala kruna Bosanskoga Kraljevstva i gdje su se od početka 15. stoljeća sahranjivali bosanski vladari, Bobovac je do vojnog sloma i propasti srednjovjekovne bosanske države 1463. predstavljao simbol njezine političke samostalnosti i uklopljenosti u širi europski kontekst.

Otada je minulo gotovo pet i pol stoljeća. Tih pet stoljeća grad je proveo devastiran i napušten, a tek u posljednjih 50 godina poduzete su akcije na civiliziranom vrednovanju i zaštiti te baštine.

Tako je, naime, u periodu od 1959. do 1967. izvršeno temeljito arheološko istraživanje i djelomična restauracija Bobovca. Posao je vodio povjesničar i arheolog pok.

Pavao Anđelić, čije se ime i danas spominje uz veliko poštovanje stručnoga dijela javnosti. Tom prilikom potpuno je rekonstruirana jedino crkvica odnosno grobna kapela, a u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci kralja Stjepana Ostoje, kralja Tvrtka II. Kotromanića te skupa s njime pokopa-

22

ne kraljice Doroteje Gorjanske, i kralja Stjepana Tomaša.

Njihovi ostaci kao i pronađeni artefakti pohranjeni su u Zemaljski muzej u Sarajevu.

Nakon toga Bobovcu su nadležne institucije dodijelile čuvara, no rat početkom devedesetih godina bio je uvod u novu anarhiju, pri čemu se i nad spomenike nadveo nacionalistički sumrak. Posljedica:

nule na Bobovac. Naime, poslana je jedna postrojba Vojske Federacije koja je danima krčila šiblje, a djelatnici su ministarstva kulture organizirali satove povijesti i par kulturno-zabavnih manifestacija, čime je Bobovac bio privremeno i prividno oživio.

No, čim su na vlast zasjeli predstavnici drugih političkih opcija promijenjen je i odnos

Grobnica kralja Stjepana Tomaša, godine 1999.

omogućeno je stoci da nalazi hladovinu u grobnoj kapeli, a dokoni pastiri iz obližnjih sela za to su vrijeme urezivali svoja imena po zidovima! Do kraja rata na podu su se stvorile naslage sasušenog izmeta, a ostatak ruševina gušio se u šikari. Takvo je stanje na Bobovcu potrajalo sve do 2002. godine kad su se vlasti Federacije BiH prvi put osvr-

prema Bobovcu, odnosno, da slikovito kažem, kormilo je broda s novcem namijenjenim za spomenike dobrano skrenuto od Bobovca. Što se tiče državne vlasti, jedino što je Bobovac izvukao od nje u godinama iza rata jest dobivanje, odnosno potvrđivanje, statusa nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine i sve se završilo na tome.

BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

U takvoj situaciji nije preostalo drugo nego djelovati kroz nevladin sektor i žalosna je činjenica da se skrb o Bobovcu svela na nekolicinu entuzijasta. Uglavnom, u ljeto 2004. godine održana je osnivačka skupština Udruge "Kraljevski grad Bobovac" za čije je sjedište, logično, odabran Vareš. Upravni odbor Udruge donio je prvu odluku da se temeljito očisti interijer grobne kapele i da se vrati dignitet nacionalnom spomeniku, prije svega ljudskom, a nadasve kraljevskom počivalištu. Naime, frapantna je činjenica, a kojoj sam osobno bio svjedokom, da su kroz kapelu prethodno prošli brojni uglednici iz političkog i vjerskog života ove zemlje i da nikoga od njih zasmetalo đubrivo po kom su hodili između kraljevskih grobnica! Tu prvu akciju konkretno je podržao općinski načelnik Hamdo Fatić, a u čišćenju su sudjelovali vareški srednjoškolci, koji su postali članovima Udruge.

Dalje su, godinu po godinu, vođene sljedeće aktivnosti: izvršeno je niveliranje i popločavanje zemljane podloge u grobnoj kapeli; u kapeli je postavljena izložbena vitrina, izrađena u formi latinskog križa, a na panoima se nalaze reljefni prikazi Bobovca, kao i informacije na domaćem i na engleskom jeziku; označena su grobna mjesta i prekrivena pločama od kaljenoga stakla; pokrenuta je internetska stranica čiju smo izradu povjerili dokazanom web dizajneru Mladenu Divkoviću, adresa glasi www.bobovac.org, a svi tekstovi na njoj dostupni su na četiri jezika – domaćem, engleskom, njemačkom i talijanskom.

LISTOPAD 2011.

Napominjem da su svi radovi izvođeni uz obvezatnu suglasnost mjerodavnog Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Federacije BiH, te da je autor svih stručnih tekstova zastupljenih na panoima u kapeli i na web stranici naš uvaženi medijevalist prof. dr. Dubravko Lovrenović.

Razvidno je, dakle, da se dosad radilo isključivo unutar grobne kapele, koju se naziva i mauzolejom i koja je zapravo jedini uspravan objekt na Bobovcu. Druge aktivnosti kao što su manifestacije, molitveni skupovi i sl. nisu održavani u našoj režiji.

U našoj režiji imamo započet još jedan projekt koji realiziramo sa stručnjacima iz spomenutog zavoda, a riječ je o zamjeni šindre na krovu grobne kapele.

Postoje još dva projekta koji stoje nedovršeni, koji se ne tiču kapele i nisu naše djelo, a riječ je o objektu nadstrešnice na sjevernom prilazu Bobovcu i popločavanju prilazne staze. Njih bi trebalo konačno dovršiti i privesti funkciji. Što se tiče budućih zahvata, po našoj viziji svakako bi trebalo žurno pristupiti barem konzervaciji postojećih arheoloških ostataka, ako ne i restauraciji. No, to je posao koji traži multidisciplinarni pristup i zamašna financijska sredstva što sveukupno nadilazi mogućnosti jedne nevladine udruge.

Ono što nevladina udruga "Kraljevski grad Bobovac" može i spremna je učiniti, te to i predlaže, jest ekološko uređenje užeg lokaliteta Bobovca. Na prvome mjestu potrebno je osigurati pristup glavnim arheološkim cjelinama: glavnoj ulaznoj kuli sa sjeverne strane, crkvištu, kraljevskoj palači. Pristup tim mjestima treba olakšati uređenim stazama i potrebitim rukohvatima. Realizacija ovog projekta morala bi se odvijati po projektu i pod LISTOPAD 2011.

Današnje stanje kraljevskog mauzoleja na Bobovcu

nadzorom hortikulturologa, jer bi posao obuhvaćao i ekološko čišćenje suvišnog, nekultiviranog raslinja.

Toliko o našoj viziji, no treba još spomenuti kako su se uz naše djelovanje pojavljivali ili se još uvijek pojavljuju neki novi subjekti s ciljem komercijalizacije ovog lokaliteta ili sa ciljem njegova iskorištavanja u vjerske pa i dnevnopolitičke svrhe. Jedno vrijeme bila je aktualna i šira akcija oko toga kako Bobovac staviti u funkciju, u koju su bile uključene mnoge institucije kao

što su resorna ministarstva iz Federacije i Kantona, razvojne agencije, općine Vareš i Kakanj, itd., na Bobovcu je čak svečano potpisan protokol o zajedničkom djelovanju s akcentom na stavljanje grada Bobovca u kontekst turističke ponude, no otad su prošle četiri godine, a preostaju još tri godine zacrtanog roka da se nešto od tog plana – to je onaj Master plan koji je ovdje spominjan – i realizira.

Stoga, želim izraziti nadu da ova današnja inicijativa, koju apsolutno pozdravljam,

neće zastati kad dođe do operativnih radnji. Naime, nekako mi se čini da je Bobovčev usud i danas određen njegovom ruralnošću jer mnogi su se u, proteklom desetljeću dok smo mi radili, preko nas zalazili da ga "osvajaju" i iskorištavaju, da ureduju po svom, međutim vrlo brzo bi se umarali i odustajali baš kao i davni osvajači. Jer nije isto uzdržavati urbane tvrđave kao što su recimo u Jajcu ili Počitelju, i zidine na Bobovcu gdje je jedino pticama lako doći. To treba imati na umu i kod svih budućih akcija koje bi se vodile na Bobovcu, a koji je na dosta rđavih 20 kilometara od ove dvorane. Prema tome, za ozbiljno dovođenje Bobovca u kontekst turističke ponude općine Vareš ključna su tri preduvjeta: asfaltiranje ceste – i stavljanje iste "pod zaštitu" od nepropisne sječe šume i transporta trupaca – proširenje parkirališta nadomak Bobovca, te precizno utvrđivanje prava i obveza za subjekte koji pretendiraju na eksploataciju Bobovca i pružanje turističkih usluga.

Na koncu podvlačim, mi kao nevladina udruga fokusirali smo se isključivo na dvije stvari: na fizičke radove u kapeli i na virtualnu prezentaciju, nastojeći uzgred ukazivati našim vlastodršcima i referentima za kulturno-povijesnu baštinu na činjenicu da bi se ta kapela po svojoj simbolici i važnosti za ovu zemlju, zbog krunidbe kraljeva u njoj, trebala tretirati prema primjeru kako se u Francuskoj tretira Notre Dame. Smatrali smo to, i još uvijek smatramo, najvažnijim aspektima svog djelovanja nad kojima želimo nastaviti napore, a ovdje bi među nama konačno trebalo shvatiti da je – unatoč kojekakvim tenzijama i pretenzijama – Bobovac neusporedivo najvažniji i najveći neiskorišteni resurs, u smislu nacionalnih spomenika, koji ova općina ima.

Dizajn internetske stranice grada Bobovca BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

23