LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXVII. • BROJ 317 • SVIBANJ 2021. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
S
nestrpljenjem se ove godine čekalo lijepe proljetne dane i tek početkom svibnja ogrija nas sunce, a s još većim nestrpljenjem osluškivalo se svaku vijest o jenjavanju trećeg vala pandemije i poboljšanju epidemiološke situacije. Sad kad je to oboje dočekano kratko ćemo se osvrnuti na trenutne brojke pa hvatati predaha od covid tematike, a baviti se u ovoj rubrici i nekim drugim pitanjima iz svakodnevice naše zemlje i regije. Dakle, što se tiče covida BiH je početkom svibnja premašila brojku od 200 tisuća evidentiranih slučajeva zaraze, ali stopa smrtnosti ne opada: ta brojka je dosad narasla na 8.800 te u međuvremenu izbacila BiH na peto mjesto u svijetu. No, i dalje se nitko istraživački ni analitički nije pozabavio da ispita zašto je tako, svi su pomireni s time kao s nekim Božjim davanjem. Onaj tko u svemu tome izgubi člana obitelji, a u posljednje vrijeme naročito je zabilježen porast broja umrlih među populacijom ispod 50 godina i što je još tragičnije među mladim trudnicama, u svojoj tuzi i ogorčenosti ostaje usamljen jer se institucionalno to ne doživljava kao neki problem i zabrinjavajući trend. Kod naših prvih susjeda, s kojima smo i dosad u našem listu radili usporedbe, značajno su veće brojke zaraženih, a bitno manje brojke preminulih. Hrvatska je dosad zabilježila 345 tisuća oboljelih i 7.500 umrlih, a Srbija 700 tisuća oboljelih i 6.500 umrlih. I još (trenutni) globalni podaci: 158 milijuna slučajeva oboljelih, od kojih je 3,3 milijuna izgubilo životnu bitku. A sada se okrenimo diplomatskim bitkama koje su u posljednje vrijeme povedene oko Bosne i Hercegovine. Sve je počelo s kruženjem famoznog non papera (što bi bio neslužbeni diplomatski dokument u kojem se iznosi neki prijedlog, formulacija, nacrt, amandman ili sl.), a za prvi takav razotkrilo se da je upućen Bruxellesu iz Slovenije. Tim non paperima, jer su se nekako počeli i množiti, u suštini se pokušava predlagati prekrajanje granica na Balkanu, s posebnim fokusom na BiH kao najnestabilniju zemlju od
IZMEĐU DVA BROJA koje nakon nametnutog Daytonskog mirovnog sporazuma nikada nije nastala država u punom kapacitetu. Najotvorenije o tome istupa Timothy Less, bivši diplomat Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije, a danas direktor agencije "Nova Europa" koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Europi. Njegove su nedavne kolumne za Foreign Affairs i Balkan Insight o situaciji na području Balkana privukle mnogo pažnje i dale krila separatističkoj retorici Milorada Dodika kojega se imenuje kao glavnog unutarnjeg podrivača teritorijalnog integriteta BiH. Lessova je procjena da regija neće ugledati providna dana dok se ne dovrše podjele i stvaranje etnički homogenih država na Balkanu, a kao najvjerojatniji scenarij navodi da bi Srbija mogla pripojiti Republiku Srpsku uz američki uvjet da pristupi NATO savezu, čime bi se otupilo širenje ruskoga i kineskog utjecaja u regiji. Jer Americi je na prvome mjestu njezin interes, a ne ono u što naivno vjeruje bošnjačka vrhuška – da će Biden ostaviti sve i rješavati pitanje stabili-
IZ ŽUPNIH MATICA
zacije BiH. Less je mišljenja da se njegove slutnje neće ostvariti za Bidenova mandata, ali da ni sama BiH neće za to vrijeme napraviti nikakva koraka naprijed, a dotle će se već navršiti 30 godina od završetka oružanog sukoba i nefunkcionalnost postati još izraženija. Kad je gostovao na Face TV-u Senada Hadžifejzovića bio je vrlo izravan i oko (ne)mogućnosti izbijanja ponovnog rata u BiH kazavši da bošnjačka komponenta, koja ustvari jedina i poteže riječ rat, realno nema ni brojnost ni vojnu moć zadržati odnosno pokoriti već de facto podijeljene i etnički kompaktne teritorije na kojima žive Srbi i većina hrvatskog korpusa u BiH. Cijelu situaciju pogoršava činjenica da bošnjački politički vrh uporno ne shvaća da je za jedinstvenu BiH potreban pošten dogovor uz uvažavanje stvarnog stanja, umjesto iritiranja kvazipatriotizmom i tobožnjim probosanstvom dok se istodobno snuje unitarizam u odnosu prema druga dva naroda te iz Sarajeva zapostavlja čak i vlastite sunarodnjake u Hercegovini i Krajini. Ne treba naravno gubiti iz vida ni one snage na bošnjačkoj strani koje su i same za konačni raskol. Glavne bi aktualnosti u Varešu trebale biti one koje se tiču koncesija i najavljenih investicija. Zbog njih je Vareš često tema zanimanja i drugih medija, međutim na licu mjesta ti reporteri (s kojima i sami kontaktiramo) ne nalaze očekivanog entuzijazma, opažaju zapravo indolentnost i anemiju, u krajnjem slučaju nekakvo iščekivanje što će od svega biti i što će to samo od sebe donijeti Varešu pa sve teče bez krojenja vlastitih planova i hvatanja priključka. Ono u čemu se u međuvremenu ističe nevladin sektor jesu inicijative i akcije oko uređivanja grada, koje međutim ne pomažu jačanju svijesti pa su glavni dekor po parkovima postale krupne table s molbom da se ne baca smeće. To je kao govoriti nekome odraslom primjerice da ne staje u blato. U 21. smo stoljeću, ali kao da nismo. Pa da se tom "crtanju i bojenju" priključimo i mi, s priloženom ilustracijom.
POTPORA LISTU "BOBOVAC"
VAREŠ
Umrli: Melkior Mijatović (1933.), Nada Klarić rođ. Ružić (1947.), Zdravko Malbašić (1950.), Ivo Terzić (1936.), Zdenko Bogeljić (1968.), Stjepan Kolanović (1944.).
VIJAKA
Umrli: Mara Lukić (1928.), Stjepan Matić (1934.), Igor Franjkić (1979.), Janja Pavić (1936.).
A. D., Hrvatska – 25 KM, Antonija Božić, Vareš – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Slađan i Gordana Puškić, SAD – 160 KM.
Hvala lijepa!
Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
2
BROJ 317
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Središnje uprave Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak." SVIBANJ 2021.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Dana 29. travnja 2021. godine održana je četvrta redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš, a dnevni je red sadržavao 14 točaka. Početak su obilježila vijećnička pitanja, a u njih se umiješalo i neke inicijative, koje sadržajno nisu bile nezanimljive, naprotiv, ali je pojedinim vijećnicima napomenuto da se strpe i svoje inicijative iznose u sklopu zadnje točke dnevnoga reda, pod tekućim pitanjima. Konkretno je predlagano, npr. od strane nezavisnog vijećnika Darija Dodika, da se problematiku nedostatka parkirališnih mjesta počne rješavati parcijalno, bez čekanja i bez obzira na to što Vijeće u svom planu rada ima zacrtano na nekoj od narednih sjednica razmatrati odluku o utvrđivanju parkirališnih mjesta za kompletno gradsko područje. U sklopu svog prijedloga nezavisni vijećnik je zagovarao i naplatu tih (propisno uređenih) parkirališnih mjesta te ujedno predložio da se počne sustavno rješavati način skladištenja drva za ogrjev oko objekata zajedničkog stanovanja, ponudivši vlastito
sudjelovanje u realizaciji oko svega toga barem na konkretnom placu za koji je iznio prijedlog (a to je desno od mosta na izlazu iz jednosmjerne), što je mora se reći novost u pristupu jer vijećnici obično započinju svoje rečenice na način: želim da mi se odgovori kad će se uraditi ovo što predlažem. Isti je vijećnik zagovarao i da se proračunska sredstva namijenjena za rad političkih stranaka u kompletnom (godišnjem) iznosu preusmjere za obnovu najkorištenijeg a razrovanog pješačkog mosta kod gradske pijace. Time bi, po njemu, politički subjekti pokazali na djelu solidarnost sa svojim gradom i građanima, međutim iako ga je dio vijećnika formalno podržao odmah su se i ogradili da ne mogu biti od pomoći jer se sredstva iz općinskog proračuna u nekim slučajevima uplaćuju u središnjice stranaka u Sarajevu. Uključio se i općinski načelnik Zdravko Marošević te kazao da su to namjenski planirana sredstva i zakonski se ne mogu tako preusmjeriti nego moraju iz proračuna biti uplaćena strankama, ali da nakon toga nitko ne sprječava stranke da ih se odreknu u korist iznesenog prijedloga. Naravno, nije teško dokučiti što bi na to kazali u stranačkim centralama.
Covid bilten Higijensko-epidemiološka situacija na području naše opštine u proteklih mjesec dana je stabilna, sa znatno manjim brojem oboljelih od Covida-19. Trenutno su samo 4 osobe oboljele sa blažom kliničkom slikom, u izolaciji se nalazi 7 osoba, dok hospitalizovanih osoba sa područja Vareša na covid odjelu Kantonalne bolnice Zenica poslije dužeg vremena na zadovoljstvo svih nas – nema. Unazad mjesec dana preminule su 3 osobe. Nadajmo se da, nakon svih praznika koji su prethodili i koji su pred nama, neće doći do pogoršanja epidemiološke situacije i ponovnog porasta broja oboljelih, usljed nepridržavanja preventivnih mjera. S obzirom na poboljšanje epidemiološke situacije na cijelom kantonu, u narednom periodu se očekuje i organizacija rada specijalističko-konsultativne službe u Domu zdravlja Vareš, koju nam obezbjeđuje Kantonalna bolnica Zenica, a SVIBANJ 2021.
također se planira i ponovni početak rada specijalista koje Dom zdravlja finansira iz vlastitih sredstava. Još jedanput bih pozvala sve naše sugrađane da se prijavljuju za vakcinaciju protiv Covida-19 putem svojih timova porodične/obiteljske medicine, jer u BROJ 317
Jedno je vijećničko pitanje bilo vezano za status zemljišta bivšeg Rudnika i željezare Vareš, za koje se zna da je privatizirano u mućkama prvih poslijeratnih godina, odnosno glasilo je: može li Općina išta učiniti da to vrati u svoj posjed? Voditelj općinske Službe za prostorno uređenje Ermin Musa odgovorio je da oko toga ima nekog natezanja i da se pojedine manje dijelove još nekako uspije vratiti, ali s golemim površinama (s kojih je sve što se moglo izrezalo i prodalo u staro željezo, a betonske fortifikacije i zakorovljeno tlo ostavljeni da budu ruglo) Općina nema ništa. Može li se podizanjem tužbe ili donošenjem neke pravno utemeljene odluke primorati vlasnika čija je to tobože imovina da ukloni nered i to kultivira ili da to zemljište privede nekoj svrsi – to je ostalo nedefinirano i nije bilo ambicija da se o tome dublje raspravlja. Razmatrana je i Informacija o zimskom održavanju lokalnih i regionalnih puteva i ulica, s problematikom koja je konstantna i na koju objektivno utječe više faktora: od stiješnjenosti pojedinih ulica do dalekih i slabo nastanjenih područja općine. Diskusija se vrtjela oko toga da se nastoji nabaviti stroj užih gabarita za periferne ulice te je na koncu i izglasan takav zaključak.
narednom periodu se očekuju dodatne količine vakcina, a prioritet će imati osobe koje su se prijavile. Dana 6. 5. 2021. Dom zdravlja je zaprimio 48 vakcina kineskog proizvođača Sinopharm, koja je također odobrena od strane Svjetske zdravstvene organizacije, i sve će biti iskorištene za vakcinaciju populacije preko 65 godina tako da prijavljeni građani tokom ove sedmice mogu očekivati poziv za planiranu vakcinaciju. Osim toga, u narednih 10 dana ćemo završiti i revakcinaciju sa Sinovac vakcinom, a potom očekujemo veću količinu Pfizer/BioNTech vakcine, kao i isporuku AstraZeneca vakcina namijenjenih za revakcinaciju zdravstvenih radnika, uz dodatne količine za vakcinaciju stanovništva. Još uvijek ne znamo tačne brojke očekivanih vakcina, ali prema podacima koje dobijamo od strane Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica nadamo se i skorijoj masovnijoj vakcinaciji stanovništva. Dr. Sanja Savičić
3
(NE)RAD USLUŽNIH SLUŽBI
Pandemija kao opravdanje Dragi čitatelji "Bobovca" i napose naši pretplatnici! Dobili smo zadnjih mjeseci preko 20 dojava o kašnjenju (ili nedolasku) lista "Bobovac" na vaše adrese, a također smo obaviješteni da nekima, uz kašnjenje, stižu i značajno oštećeni primjerci. To nas je, evo, ponukalo da se sa svoje strane obratimo. Donekle možemo razumjeti opću situaciju izazvanu pandemijom i nastale poremećaje u funkcioniranju svih službi, pa tako i poštanske, čiji djelatnici povremeno ispadaju iz stroja pa ih mijenjaju kolege koje slabije poznaju dodijeljena područja, pa se pošta onda dostavlja sporije i rjeđe nego inače, i tako dalje i tome slično. Međutim, očito se u nekim slučajevima otišlo ispod granice profesionalnosti! Nismo, nažalost, u mogućnosti nikoga pozvati na odgovornost jer u cijelom tom lancu, od naših ruku do vaših, poštari mogu do u beskraj prebacivati krivicu jedni na druge. Ono što je nesporno, list "Bobovac" uredno se otprema iz vareške gradske pošte obično u razdoblju od 15-og do 17-og u mjesecu (zavisno od toga kad po izlasku broja iz tiska dolazi vikend). Što dalje list putuje, a putuje naravno i do Amerike i do Australije, to su kašnjenja veća. Također smo imali sličnih situacija diljem Europe, a moguće je da ih ima i više, samo mi za njih ne znamo jer je zacije-
lo i s vaše strane prisutno razumijevanje i tolerancija. Iz Hrvatske nam je također stigao značajan postotak tih, nazovimo ih reklamacija, i tako je sve unatrag do naše polazišne pošte pa se jave npr. čitatelji iz Breze ili iz Kiseljaka da ni oni nisu dobili svoj primjerak. Nerazumna kašnjenja, rekosmo, jedan su problem, a drugi još veći jest kad pretplatnički primjerak uopće ne stigne do vas, pri čemu ste na gubitku kako vi tako i mi koji smo list uredno pakirali i platili poštarinu za slanje "u vjetar". Mi vam se zbog svega toga želimo u svoje ime ispričati. Isto tako, želimo vam zahvaliti na odanosti i na strpljenju jer i pored svih tih ometanja nismo zabilježili slučajeve odustajanja od pretplate. Pravila smo inače postavili tako da se list objavljuje u elektronskoj formi (na Vareš Home Pageu) posljednjeg dana u mjesecu u kome je broj izašao, upravo iz razloga da dotad, tj. da prije objave na internetu stigne do ruku svih vas koji čekate printano izdanje. Kako trenutno stvari stoje, mnogi od vas prije ga uspiju pročitati na webu nego dobiti na adresu i naša je zahvalnost na vašoj pretplatničkoj vjernosti tim veća. Uzgred se želimo dotaknuti još jedne situacije koja otežava odnos između vas kao pretplatnika i nas kao redakcije. Naime, prilikom raznih uplata na račune HKD "Napredak" Podružnice Vareš (kao izdavača lista) događalo se da transakcije
ne budu provedene, pri čemu jedina banka u Varešu (poslovnica UniCredit Bank) ni ne pruži obrazloženje gdje je nastao problem nego vrati novac pošiljatelju – naravno, uz proviziju čiji je postotak prije nalik globi! I zbog toga smo u dva navrata upućivali dopis Središnjici ove banke u Mostaru, a nije potrebno dvaput pogađati da ni na jedan dopis nismo dobili nikakav odgovor. Pa se i kod toga u svoje ime ispričavamo, a vas molimo da prilikom slanja uplata pažljivo unosite sve podatke, sukladno uputama i svim brojevima navedenim u impresumu našeg lista, da se tako isključe pogreške pri popunjavanju rubrika na uplatnici pri čemu mi kao primatelji ostanemo bez čekanih sredstava, a vi kao pošiljatelji dobijete ih natrag uz oduzet značajan iznos. Alternativa je, koju dio naših pretplatnika ili naručitelja čitulja, oglasa i sličnih usluga već odavno koristi – slanje novca putem Western Uniona. A kao što većina vas već zna, s naše strane uvijek se nastoji izaći u susret na način da se izmirenje duga za neku objavu ili za pretplatu odgodi do vašeg osobnog dolaska u Vareš, da bismo poštedjeli koga god možemo sumanutih provizija za nerealiziranu transakciju. S vaše strane to onda bude primijećeno i uzvraćeno kroz dodatnu potporu za list. Zaključno: hvala vam još jednom na razumijevanju i što ne odustajete od "Bobovca" ni pored svih gore spomenutih poteškoća. Uredništvo
Nagrada Hrvatskom radiju "Bobovac" Društvo novinara Bosne i Hercegovine svojim redovitim aktivnostima obilježilo je 3. svibanj – Svjetski dan slobode medija. Tim povodom i tog dana u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu održana je tradicionalna manifestacija "Novinar godine". Na manifestaciji su proglašeni dobitnici godišnjih nagrada (za 2020.) u kategorijama pisanog odnosno printanog novinarstva, zatim radijskog novinarstva, televizijskog novinarstva, nagrada za životno djelo i nagrada za najboljeg novinara, te posebno priznanje za doprinos radu Društva i razvoju novinarstva. Između ostalih nagrađenih, u kategoriji radijskog novinarstva nagrađen je Hrvatski radio "Bobovac" Vareš, a na-
gradu je preuzeo ravnatelj Ivan Lovrić. "Izuzetna mi je čast preuzeti ovu nagradu uz veliku zahvalnost Društvu novinara Bosne i Hercegovine koji su prepoznali naš rad i predanost ovom poslu. Nastavit ćemo ovim putem i bit još bolji", rekao je Lovrić prilikom preuzimanja nagrade. U obrazloženju za dodjelu ove nagrade navedeno je kako mali medij, kao što je radio "Bobovac", može učiniti mnogo za lokalnu zajednicu ali i šire, te kako je kroz svoj dugogodišnji rad doprinio širenju provjerenih i sigurnih informacija. U ime Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak", Podružnice Vareš i redakcije lista "Bobovac" – djelatnicima HR "Bobovac" srdačne čestitke! R. R.
OGLAS Prodaje se građevinsko zemljište u ulici Stojkovići, površine 167 m², vlasništvo 1/1. Informacije na: +387 (0)62 552 374.
4
BROJ 317
SVIBANJ 2021.
INVESTIRANJE U INFRASTRUKTURU
Velike pripreme "Eastern Mininga"
R
udarska tvrtka "Eastern Mining" prošle je godine u lipnju inicirala osnivanje Odbora za odnose s lokalnom zajednicom čiji je osnovni zadatak, prema definiciji, upoznavanje što većeg broja stanovnika općine Vareš s aktivnostima tvrtke te ostvarivanje što bolje suradnje između tih komponenti. U Odbor je prvobitno ušlo 17 članova iz reda predstavnika mjesnih zajednica (onih koje dolaze u izravni doticaj s aktivnostima tvrtke) i iz vladinog i nevladinog sektora, a predviđeno je da se sastaje otprilike kvartalno te po potrebi i češće. Za predsjednika je izabran Igor Šimić, iz poduzeća "Profitex". Na zadnjoj sjednici Odbora, petoj po redu, održanoj 28. travnja 2021., a kojoj je prisustvovao i direktor kompanije "Adriatic Metals" Paul Cronin, predstavnici tvrtke pripremili su dosad najšire informiranje
članova Odbora sukladno činjenici da su i aktivnosti oko otvaranja rudnika sve opsežnije. Na toj sjednici prvi put je obznanjeno te na slajdovima prezentirano kuda je planirana trasa ceste za povezivanje rudokopa s lokacije iznad Borovice do postrojenja za preradu na Tisovcima u dužini od 28 kilometara (via Igrišta, Osredak – istočno od zaselka, Bukovica, Semizova Ponikva – od Ponijera i Potkamena preko Druma do Flanke, sjevernom padinom Peruna do Papala i lijevom stranom jezera u Smreci, tunelom ispod regionalnog puta R-444 kod Centralne radionice prema Zagarskom potoku i Bijelom Borju – Zaratje, Tisovci). Uzgred je, u odgovoru na pitanje nekoga iz Odbora, rečeno da će cesta biti u cijelosti asfaltirana te još kazano da će to biti javni put u općinskom vlasništvu, dakle da će ga "svi moći koristiti". Naš izvor u vrhu
tvrtke "Eastern Mining" (bilo bi popularno tako kazati, ali nema potrebe za tim) objasnio je međutim, kada smo kontaktirali u međuvremenu od sjednice Odbora do zaključenja ovog broja, da ipak neće biti položen asfalt cijelom dužinom nego samo na mjestima gdje se prolazi kroz naseljena područja. Razmatrali smo opciju da objavimo opširan prilog o planovima i aktivnostima "Eastern Mininga" već u ovom broju, ali je prevagnula sugestija da intervju prolongiramo za lipanjsko izdanje dokad će tvrtka, kako je rečeno, imati potpunije informacije jer će u međuvremenu biti pripremana i studija za trasu (na sjednici Odbora prikazan je samo idejni plan), a bit će poznatiji i neki drugi podaci vezani za sam rudnik i za prerađivačke kapacitete, za radnu snagu, kao i za utvrđivanje novih zaliha – sve je to, dakle, obuhvaćeno našim pitanjima koja su već bila pripremljena. Na temelju toga najavljujemo: više o svemu, do u detalje, u narednom broju. M. M.
O PRUZI VAREŠ – BANOVIĆI
Prvi korak – izrada studije
N
a internetskom portalu Klix.ba 6. svibnja 2021. objavljena je informacija o sastanku ministra trgovine, turizma i prometa Tuzlanskog kantona Hamze Bešića te njegova pomoćnika za promet Nenada Lukanovića s direktorima Željeznica Federacije BiH, među kojima su bili izvršni direktori za poslove željezničke infrastrukture Mario Kozin i
poslove razvoja i investicija Rešad Mandžo te savjetnik generalnog direktora Vahid Đozo. Razgovaralo se o predstojećim aktivnostima na kapitalnom projektu izgradnje željezničke pruge Vareš – Banovići – Živinice (krak do Međunarodnog aerodroma Tuzla). Ovom su prilikom definirani detalji prvog, neophodnog koraka
u realizaciji ovog kapitalnog infrastrukturnog projekta, a to je raspisivanje tzv. tendera za izradu Studije opravdanosti izgradnje pruge. Dodajmo da je navedeno da su sredstva za izradu studije već osigurana, no ne kaže se tko ih je osigurao, a neobičnim se čini i to što se ovom koraku pristupilo jednostrano odnosno sastanak nije uključivao nikoga iz resornog ministarstva Zeničko-dobojskog kantona. S. P.
Izviđači u akciji pošumljavanja Službeno neradni dan 3. svibnja vareški izviđači su iskoristili za novu akciju. Nakon čišćenja javnih površina prihvatili su se i pošumljavanja, ostavivši ovoga puta za sobom oko tri tisuće novih sadnica smrče na području Terzijinog brda. Njima su se pridružili pojedini uposlenici tvrtke "Eastern Mining" i ŠPD-a ZDK-a – Poslovna jedinica Vareš, članovi karate kluba "Vareš" i nogometnog kluba "Vareš", udruge "Moja prva nota" te drugi zaljubljenici u prirodu. Akciju pošumljavanja podržala je i organizacija World Vision. Iz Odreda izviđača "Zvijezda" Vareš uputili su zahvalu na privatnoj financijskoj podršci dobivenoj od Zdravka Radoša, Gorana Višnjića, Zorana Jozeljića i Melisande Vidović te također koordinatorima pošumljavanja, dipl. inženjerima šumarstva Zlatku Jarmanoviću i Nedžadu Mušanoviću. S. P.
SVIBANJ 2021.
Foto: OI "Zvijezda" Vareš
BROJ 317
5
POVRATNICI NA OSRETKU Piše: M. Marijanović
O
prvim povratnicima na Osredak – Anti Matiću i njegovoj supruzi Ljubi – te o svim poteškoćama kroz koje su prolazili, već smo izvještavali. Prvi zapis bio je prije 101 mjesec, u broju 216. Pratili smo razvoj situacije i kad su još bili bez kuće pa živjeli u maloj brvnari koju podigoše sami i kad su godinama nakon toga bili bez električne energije. Ali ne dadoše se pokolebati i njihova povratnička priča dobi uspješan epilog. Nisu osjetili nikakvu podršku raznoraznih međunarodnih organizacija koje su se u godinama iza rata vrzmale okolo i po nedosljednim kriterijima obnavljale ili iz temelja gradile kuće za povratnike, od kojih mnoge međutim ostadoše neuseljene. Općina odnosno općinski načelnik Zdravko Marošević iskaza Matićima razumijevanje kad je napokon stigao priključak na elektromrežu, točnije faktura za priključak. Usput rečeno, obnovljen objekt na Osretku ima još jedan povremeni stanovnik Mato Knežević, pa sijalica zasvijetli i kod njega. Sad kad su elementarne stvari osigurane Matići u svojoj osami vode normalan život, ispunjen radinošću i vedrinom, okolo su vrtovi i oranice, s tim da je sada "kamen u cipeli" prilazni put kojeg unatrag par godina dodatno razgaziše izvođači radova u šumi pa je prilično ris-
Stiglo pojačanje!
Anto Matić kantno zaputiti se do Osretka normalnim putničkim vozilom. Međutim, ova povratnička priča još ne završava! Anti i Ljubi prije koji mjesec pridruži se sin Ivo, povratnik iz Njemačke. Po odlučnosti na oca i po veselosti na majku, zasićen stresa i iskorištavanja na Zapadu, odlučio se i on na život ispočetka – u svom i na svom. On se naumio baviti stočarstvom i propisno će registrirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Bazirat će se, kako kaže, na uzgoj ovaca te je već nabavio (i on vlastitim sredstvima, narav-
no) 40-ak grla. Pored pramenki pokušava i s pasminom koja je na našim prostorima manje poznata, a to je romanovska. Prednost je ovih drugih što daju više mlijeka, masovnije se janje (do četvoro janjadi godišnje) i što se njihovo meso smatra ukusnijim. Plan je da se stado dalje razmnožava, Ivo ga želi učetverostručiti. Muški janjci redom idu u prodaju i oni će biti okosnica njegove zarade. No, ne teži on nikakvu bogaćenju nego prije svega neopterećenom i zdravom životu uz dovoljno prihoda za održivost svog gospodarstva iz kojeg bi onda financirao i razvijao još neke svoje zanimljive ideje. Njih i ne moramo otkrivati, ali pođe li mu za rukom sve ono što je zamislio imat ćemo kroz par godina još o čemu pisati. Za rastuće stado treba mu i nova štala, ali zasad su na njezinu mjestu samo kolci koji označavaju kolikih će dimenzija biti i sa strane čeka pribavljena oblovina iz koje treba izraditi brvna. Sve to Ivo prezentira s danas rijetkim seljačkim zanosom (ovo seljački treba razumjeti u pozitivnom smislu te riječi), svjestan koliko je posla pred njim, ali čvrsto riješen da ni iz čega podigne svoje gospodarstvo. I
Ivo s dijelom svoga stada
6
BROJ 317
SVIBANJ 2021.
Osredačko cvjetno polje… dok govori o tome kao da mu se u očima već zrcale gotove ograde i objekti. Ispaše na Osretku apsolutno ne manjka, mnogo je tu imanja bivših susjeda s kojima je rodbinski vezan i čije dopuštenje ima da sve to koristi, a ograde su među parcelama već odavno nestale. Gorštački život i biznis što ga je Ivo izabrao ima i svoje manje lijepe strane pa mu teško padne svaki put kad neko grlo ugine, a nedavno se u sve umiješao i medvjed uzevši dvije ovce sebi za objed. Pas ovčar obavlja svoje zadaće, ali za izlazak na crtu medvjedu nije dorastao. Ubacuje se u kadar s Ivom, da se i njega ovjekovječi, a i predstavnica kozjeg stada se također priključuje, tako da se ova priča i njih mora dotaknuti. A iznimno zdravo kozje
Foto: Snježana Matić
mlijeko izravno s osredačkih proplanaka putem društvenih mreža propagira Ivina sestra Snježana, koja je također fotoentuzijast pa dok je i ona tu kod roditelja koristi priliku da lovi kadrove (bilo je malo teže odabrati samo par njih, u svakom slučaju zaslužuju prostora). Tu su i Snježanina djeca, sinčić Romeo i kćerka Iva (koju smo spominjali i ranije, u par navrata). A iza novosagrađene kuće nalazi se onaj kućerak u kojem je započeo povratnički život na Osretku i koji će bezmalo postati spomen-dom, no za sada je to recimo vikendica s bajkovitim pristupom u potkrovlje. Da se još zaključno vratimo Ivinim planovima. On će se, dakle, registrirati i čekat će ga naravno zagrljaj poreznika.
No, trebali bi ga na sličan način dočekati i u općinskoj službi nadležnoj za poljoprivredu. Ivo je informatički pismen i najmanje što se može jest dojavljivati mu na mail adresu o natječajima za poticaje stočarstvu. On naglašava da svoj biznis plan nije uopće zasnovao na bilo kakvom start paketu i traženju pomoći nego se želi sam dokazati, a mjerodavni bi to trebali prepoznati i poduprijeti. Kaže da bi mu u ovoj fazi najveći poticaj bio oko subvencioniranja troškova veterinarske službe odnosno cijepljenja grlâ. Mi evo prenosimo pa ako bi za to postojao modus i dovoljno sluha za tako zagrijanog stočara onda ovaj zapis ne bi bio samo za čitanje, ili možda za čuđenje nad Ivom, nego bi tek tada dobio pravu poentu. P.S. Hvala šumaru Čedi Jurkiću (iz Vijake) koji je dao doprinosa izradi ovog priloga.
MODNA METRAŽA I KONFEKCIJA
71330 Vareš, ul. Zvijezda 25 (poslovna zgrada Bobovac)
…i ljepota povečerja SVIBANJ 2021.
Foto: Snježana Matić
BROJ 317
tel./fax: 032 849 300 e-mail: info@profitex.ba www.profitex.ba
7
NOVA KNJIGA VAREŠKOG AUTORA
Magistarski pretvoren u raskošnu monografiju (Naida Kovačević: Vino i vinogradi u srednjovjekovnoj Bosni, Blicdruk, Sarajevo, 2021.) Željko Ivanković
M
lada vareška autorica Naida Kovačević objavila je travnja mjeseca ove godine, kao zasebnu knjigu (na 143 stranice), svoj magistarski rad iz oblasti medievistike, prethodno obranjen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. I premda je samo rođena u Sarajevu (9. kolovoza 1988.), Naida je vareškog podrijetla i obiteljski, i školovanjem, ali i življenjem. Iz roda je mižnovićkih Kovačevića o kojima je prošle godine, također mižnovićki Varešanin, Suno Kovačević (živi i radi u Zenici) objavio instruktivnu knjigu Familija Kovačevića iz Mižnovića. Tako se prvoobjavljenom vareškom knjigom ove godine Naida Kovačević pridružila plejadi vareških autora koji su samo u ovom novom (trećem) tisućljeću objavili blizu 140 naslova, od čega 120 autorskih djela. Impresivna brojka autora i objavljenih knjiga, cijela mala biblioteka kakvom bi se ponosile i mnogo veće i kulturološki bogatije sredine. O kakvoj je knjizi riječ? Kao svršeni student, Naida Kovačević je za stjecanje akademskog gradusa magistar povijesti izabrala temu vezanu za povijest vina i
Autorica Naida Kovačević vinogradarstva u srednjovjekovnoj Bosni. Utemeljujući svoje istraživanje u općecivilizacijsko značenje vina i napose njegovo mjesto i ulogu u predosmanskoj Bosni autorica je istražila i sve ono što je vino bilo i značilo u poljoprivrednom i trgovačkom smislu u zemljama kojima je srednjovjekovna Bosna okružena, s kojima je obiteljski, kulturno-civilizacijski i
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 8
BROJ 317
trgovački tijesno povezana, te kako se to reflektiralo na ukupni život Kraljevstva. Dakako, neizbježne su priče o diplomatskim ili o gospodarskim odnosima s Dubrovnikom i Venecijom, koliko i o cjelovitoj vinskoj priči ponajprije u Primorju i Humu, o plemićkim posjedima, međuplemićkim odnosima, vinu na dvoru, vinu u životu crkve... Tu su i priče o vinogradskim župama i vlasnicima vinograda, rasprostranjenosti vinograda diljem onoga što u pojedinim povijesnim mijenama jest srednjovjekovna Bosna, te najposlije, s propašću srednjovjekovne Bosne, i o postupnom nestanku vinarske kulture u Bosni. Ovdje samo za potrebe kratkog prikaza govorimo o pričama, a u pitanju je strogo znanstveno utemeljen tekst. Da, riječ je o relevantnom znanstvenoistraživačkom radu popraćenom znanstvenom aparaturom, bogatim fusnotama i popisom izvora i literature te, najposlije, integralnim popisom (zatečenih) vinograda prema prvim osmanskim katastarskim popisima (1468./69. i 1475./77.). Nama je knjiga, osim zbog autorice, važna i stoga što su u njoj neizbježni, makar i u malom, i vareški krajevi oko kraljevskog grada Bobovca za koje saznajemo da su, svojedobno, kako rekoh – u malome, bili vinorodni. Čitatelji našeg lista sjetit će se da smo, pišući nedavno o bobovačkom zaleđu, spominjali dragovićke njive Vina, a zainteresiraniji za ovu problematiku u knjizi će pronaći još ponešto o vareškom kraju i sve o ovoj dosad neistraženoj temi. Knjiga, osim uskoznanstvenog segmenta, donosi i prikaz vinogradarske obitelji Tolj iz Donje Blatnice kod Čitluka, koja je realizator ovoga projekta, naglašavam luksuznog i likovno-grafički sjajno izvedenog projekta. Oni su prezentirani obiteljskom pričom, svojim autohtonim sortama grožđa i vinskih proizvoda što već imenima, grafičkim dizajnom (motivima s mjesnih stećaka) i verbalnim opisima sugerira da jesu i da žele biti čuvari obiteljske tradicije i vinogradarske povijesti. I time je mlada autorica pokazala sluh za nova vremena u kojima se znanost i vinogradarska pragma mogu pametno i odgovorno ruku pod ruku promovirati. A naša autorica je i dijelom te priče.
POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! SVIBANJ 2021.
NAKLADNIŠTVO
HKD Napredak Vareš najavljuje: Dvije nove (vareške) publikacije
Vesko Kadić: Ivica Matić – knjiga o njemu
Željko Ivanković: Moj Vareš
U povodu 45. godina od smrti našeg uglednog filmskog redatelja Ivice Matića (1948.-1976.), negov kolega Vesko Kadić iz Sarajeva napisao je knjigu o njegovu životu i djelu. Vesko Kadić (1945.) i sam je bio filmski redatelj, snimatelj, filmski montažer, te urednik na TV Sarajevo i direktor Kinoteke BiH, a kao dugogodišnji Ivičin prijatelj svjedoči o nizu životnih i profesionalnih detalja ove neobične i iznimno kreativne osobe, čiji je život tako naprasno prekinut. Sastavnim dijelom knjige je i nakon njegove smrti pronađena knjiga snimanja Periferno sladostrašće, koja bi, moguće, bila dijelom trilogije s filmovima Žena s krajolikom (režija Ivica Matić 1976.) i Nevjeste dolaze (režija Emir Kusturica 1978.). Knjiga je pisana popularno, podjednako za profesionalce kao i za obične čitatelje. Običnom čitatelju svakako će biti više nego intrigantne sekvence, zgode i nezgode, anegdote iz Ivičina neobično burna života.
Nakon proznih i pjesničkih knjiga o Varešu (romanâ, knjiga pripovjedaka, knjiga poezije) i monografije Vareša, Željko Ivanković objavljuje knjigu Moj Vareš. U knjizi je riječ o osobnim putopisno-dokumentarističkim svjedočenjima od kojih je većina objavljena u listu "Bobovac" (brojevi 300-315) uz neke nove, dosad posve neobjavljene tekstove. Za ovu su priliku svi tekstovi doživjeli dodatne dopune i dorade i značit će bitan prilog razumijevanju cjeline vareških prostora u historiografskom, etnografskom i kulturološkom smislu. Neka od otkrića i spoznaja iz ove knjige bit će ugrađena i u drugo izdanje monografije koje je u pripremi, dok nam književna dimenzija ovih tekstova i knjige u cjelini otkriva autora i kao putopisca. S ovom knjigom Vareš i njegova okolica otvaraju nam se u još jednoj dimenziji, snažno obilježenoj autorskim svjedočenjem iz prve ruke i osobenim literarnim pečatom. R.R.
Obje knjige uskoro izlaze iz tiska i bit će dostupne u knjižari "Ami" u Varešu te u uredu lista "Bobovac": knjiga o Ivici Matiću (200 stranica) po cijeni od 12 KM i knjiga "Moj Vareš" (143 stranice) po cijeni od 10 KM.
Online promocija Katićeve knjige
D
ana 19. travnja 2021. točno u podne zakazana je i na platformi "Zoom" održana online promocija knjige "Domorodci i gospodari" Marija Katića. Riječ je o historijsko-antropološkoj studiji o čijoj smo objavi prvi glas prenijeli u "Bobovcu" broj 313 od siječnja ove godine. Sa žaljenjem što se predstavljanje zbog već poznatih epidemioloških razloga nije moglo održati uz fizičku nazočnost publike, konstatirano je ipak da bi se tim predstavljača (okupljen s raznih strana svijeta) u praksi teško i sastao kao što je to bilo izvodljivo na spomenutoj web platformi. Na predstavljanju koje je moderirala prof. dr. sc. Senka Božić Vrbančić sa zadarskog sveučilišta govorili su: doc. dr. sc. Alenka Bartulović s Univerze v Ljubljani, prof. dr. sc. Hariz Halilovich s RMIT Universityja u Melbourneu i naravno autor doc. dr. sc. Mario Katić, profesor na odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru koji se unatrag nekoliko godina značajno posvetio istraživanju SVIBANJ 2021.
Autor Mario Katić (tijekom predstavljanja knjige na Zoomu)
prošlosti Vareša. Promotori su se složili da je autor s ovom znanstveno-popularnom knjigom uradio sjajan posao i da je već naslov knjige (ako ga se tumači samo na jedan način) provokativan toliko da bi BROJ 317
ga negdje na Zapadu možda pokušali i onemogućiti. Iz autorova obraćanja moglo se čuti koliko je zapravo povijest Vareša izazovna i podatna za daljnja i još dublja socio-antropološka istraživanja. Autor je također naglasio kako je kroz ovu knjigu objedinio marljivi i tada vjerojatno neshvaćeni rad dvojice vareških zapisivača i entuzijasta svog vremena: Mije Žuljića i Josipa Tokmačića. Okosnicu djela ipak više čini pisana ostavština Mije Žuljića za kojeg je Katić kazao da posigurno nije bio ni svjestan koliko je važan posao radio, podsjećajući da je to bilo u vrijeme s početka 20. stoljeća kada se ni sama struka na Zapadu još nije tako bavila sociološkim pitanjima. Na koncu, autor je spomenuo da datum održavanje promocije (pa makar i online) nije odabrao slučajno nego zbog obljetnice završetka Žuljićevih rukopisa: naime, sam je Žuljić stavljajući točku na svoje zapise pribilježio i datum – 19. travnja 1911. A promocija uživo, u Varešu, nakon ovog online eventa apsolutno nije dovedena u pitanje, samo je potrebno da se poslože svi preduvjeti za to. M. M.
9
TIHE SJENKE POVIJESTI (II) Veliki ilirski ustanak protiv moćne Rimske imperije, započet u proljeće 6. godine nove ere, poveo je Baton, vojskovođa Desidijata i pridružio mu se Baton Breučki s panonskim plemenima, dok Breučki u neko doba nije pokleknuo i izdao. Nažalost, izdajnika je uvijek otkako je svijeta i vijeka, ali Baton Desidijatski nije stao – prvo se potrudio prejahati cijelu ilirsku provinciju da bi osobno izveo svog imenjaka pred plemenski sud, koji ga osudi na smrt, a zatim je nastavio s borbom protiv Rimljana. Na kraju će, nakon sloma pobune, on biti izveden pred rimski sud, a u povijest će ući po držanju kakvom se divio i sâm rimski car (bijaše to vrijeme kad su čast i viteštvo još bili na cijeni). Tako o Batonu Desidijatskom svjedoče povijesni izvori i svaka sličnost s filmskim epovima je slučajna. Taj legendarni vojskovođa, sin ovih prostora, ni u kakvoj filmskoj adaptaciji nije našao mjesto premda ga je zaslužio, ali tko bi ga i predstavio kad je dobio za nasljednike nas, za koje netko između nas reče: Ma, mi ne znamo ni sami za sebe, jesmo l' pošli il' smo došli. Mi također ne znamo ni gdje bi bio "naš", ilirski Termopil, u kojem bosanskom (prikladne li imenice!) klancu, tek se spominje odsudna bitka kod Ardube gdje su Batona Desidijatskog podjesen 9. godine rimski legionari opkolili i primorali na predaju te time ustanak skršili. (Mada Ardubu neki nastoje nategnuto povezati s Vrandukom kod Zenice, tome nikada nije nađena arheološka niti koja druga znanstvena potvrda). Vojskovođu Batona Rimljani uzeše za živi trofej i kad je ustanak završio kako je završio povučena je jedna povijesna razdjelnica za sva vremena: dotad je balkansko stanovništvo bilo autohtono i svoje na svome, a otad je sa svojom slobodom i nesputanošću raskrstilo. Postaje stalna meta imperijalnih sila, podložno osvajanju i prigrabljivanju – sve evo do suvremenog iskorištavanja i prepucavanja oko nas. Jedini put kad se cijelo područje što su ga nekoć nastanjivala ilirska plemena oslobodilo tuđih čizama i bilo kako-tako ujedinjeno, to je bilo za vrijeme Titove SFRJ, kao tzv. nesvrstane države i stanovitog faktora u geopolitičkom smislu. No, nije se u tadašnjoj suverenosti pozivalo na neku ilirsku uokvirenost i ukorijenjenost, Iliri su ostali daleko iza, a Jugoslavija je, sâmo ime kaže, postojbina južnih Slavena. Već tri decenije nema na mapi svijeta ni Jugoslavije, a onu povijest i čvrstinu ilirskog otpora najjačoj sili svijeta na prijelazu iz stare u novu eru, bez suvišnog mitologiziranja – povijest slavnu, mi danas, dvije tisuće i kusur godina kasnije, unatoč dostignutom stadiju civilizacijskog napretka i razvoja svijesti, uspjeli smo ipak raskućiti i vlastitim vazalskim doprinosom (govoreći u kontekstu BiH) svesti na povijest neslavnu... i neznanu. (M. M.)
10
Gemma Augustea – ova gravura u oniksu jedan je od najljepših primjeraka rimske umjetnosti, a prema nekim povjesničarima prikazuje pobjedu Rimljana nad Ilirima
Batonov ustanak – posljednji veliki otpor Rimskom Carstvu Piše Dajana Zlović
G
odina je 6. poslije Krista. Naizgled pacificirano Rimsko Carstvo (ovo razdoblje poznatije je kao razdoblje Augustova mira Pax Augusta) sprema se za nekoliko posljednjih obračuna na granicama. Jedan od njih je i obračun s Markomanima, germanskim plemenom na prostoru današnje Češke. Dvanaest rimskih legija po otprilike šest tisuća vojnika čeka na Dunavu zapovijed budućeg cara Tiberija. U kroničnom nedostatku vojske, koji su uzrokovale krvave godine građanskog rata prije osnutka Carstva, Tiberije je bio primoran povući svu raspoloživu vojsku s područja Ilirika te ostaviti samo nužne posade rimskih utvrda i veterane u raštrkanim rimskim naseljima. Osim rimske vojske, Tiberije je po Augustovu naređenju počeo provoditi masovnu mobilizaciju ilirskih plemena u pomoćne čete (takozvane auxiliae). Kako je logično za pretpostaviti, Desidijati – o kojima sam BROJ 317
SVIBANJ 2021.
govorila u prošlom broju, skupljali su se i novačili vjerojatno negdje u brezansko-visočkom bazenu, koji je bio u srcu njihovog teritorija. Kako kaže Dion Kasije, rimski povjesničar grčkog podrijetla, koji je služio kao prokonzul u provinciji Ilirik nekih dvije stotine godina nakon ustanka, Desidijati, skupljeni na rimsku zapovijed, postali su svjesni svoje snage i mladosti te su podigli ustanak. Uzrok ustanka prema Kasiju, koji je najpouzdaniji izvor o ustanku iako je živio dva stoljeća nakon njega, bili su nemilosrdni rimski porezi. Drugi rimski povjesničar Velej Paterkul, suvremenik i sudionik u gušenju ustanka, kao uzrok navodi obijest Ilirije, koja nije navikla na mir i civilizaciju koju je sa sobom donio Rim. Samo je po sebi jasno da je Kasijevo viđenje daleko objektivnije i realnije. Naime, rimski porezni sustav temeljen prvenstveno na prikupljanju novca bio je velik šok za ilirske plemenske zajednice, koje ideju novca do dolaska Rimljana vjerojatno nisu ni poznavale. Iz izvorâ znamo da je 6. godine u Rimu bila velika ekonomska kriza zbog koje su porezni nameti dodatno povećani. Pritisnuti tim teškim jarmom, a uviđajući svoju snagu i sposobnost za ratovanje, Desidijati su odlučili reći "povijesno ne" velikom imperiju. Ideja se rodila u glavi čovjeka od čijeg će imena gotovo četiri godine drhtati i sam veliki car Oktavijan August. On se zvao Baton, što je bilo često desidijatsko ime – o čemu svjedoči i Batonova ploča, pronađena na području Breze, a čuva se lapidariju franjevačkog samostana sv. Bonaventure u Visokom. U to je doba on vjerojatno bio u svojim tridesetim, četrdesetim godinama jer je imao odrasla sina. Rođen u nekoj od gradina plemena Desidijata, možda i na našem prostoru, svojom je karizmom ohrabrio prvo Desidijate, a zatim i ostala ilirska plemena. Najvećeg je saveznika našao u imenjaku Batonu iz plemena Breuka, s područja današnje sjeverne Bosne i Hrvatske. Isprva su Iliri osvajali jednu po jednu rimsku utvrdu, pljačkali trgovce i rimske građane koje su legije naivno ostavile nezaštićenima. No, vrlo su se rano zasitili pljačke i malih bitaka te počeli snovati propast velikih rimskih gradova Salone (današnji Solin), Siscije (Sisak) i Sirmijuma (Srijemska Mitrovica). Ubrzo je vijest o nemirima došla do vojskovođe Tiberija, koji je skupljao legije protiv Markomana. Isprva je poslao samo par legija da izvide situaciju u Iliriku. Međutim, nakon što je postalo jasno da je ustanak prevelik zalogaj za samo par tisuća vojnika, na brzinu je sklopio mir s Markomanima kako bi si zaštitio leđa i krenuo ugušiti ilirski ustanak. Prva na putu našla su mu se breučka naselja, kojima je dominirala rimska Siscija. Tiberije sa svojim generalima pomalo je potiskivao Breuke, a u isto vrijeme je poslao i vojsku da se obračunava s Batonom Desidijatskim, koji je harao jadranskom obalom od Rijeke do Albanije, ozbiljno ugrožavajući najveće rimsko uporište Salonu. Nakon poraza Batona Breučkog dvije rimske vojske su se spojile i njihov broj je prema povjesničaru Svetoniju iznosio 15 legija, otprilike 90 tisuća vojnika. Ako se uzme da je u to doba ukupan broj legija bio 25, postaje očito kolika je bila ozbiljnost ustanka čim je više od polovice ukupne rimske vojske bilo angažirano na njegovom gušenju. Velej Paterkul s druge strane spominje ukupan broj od 190 tisuća, ali taj je broj zacijelo pretjeran. Desidijatski se Baton odupirao sâm još dvije godine, iako je bio teško ranjen u jednom od sukoba oko grada Salone. Presudio mu je dolazak careva miljenika Germanika, sjajnog stratega. Jedva se izvukao iz opsade Andetrija kod Splita, a konačni je poraz doživio 9. godine kod Ardube, čija je lokacija nepoznata. Neki ovu utvrdu smještaju na područje Vranduka, no više je vjerojatno da je bila negdje na jadranskoj obali. Stavljen u tešku poziciju Baton kao pravi vođa TRAVANJ 2021.
Jason R Abdale jedan je od autora kojeg je zaintrigirao "zaboravljeni" rimski rat na Balkanu pa je o tome napisao knjigu; ovo je njezina naslovnica uviđa beznadnost daljnjeg opiranja te Tiberiju šalje svog sina Skeuasa kao zalog predaje i traži od njega da poštedi desidijatski narod. Baton, kao rimski podanik, dobiva umjesto pukog pogubljenja, suđenje za izdaju. Dion Kasije donosi na grčkom jeziku dugi "Batonov govor", koji je prije produkt Kasijeve oratorske vještine a ne izvorno Batonov govor, sa suđenja u kojemu on dragovoljno stavlja svoju glavu na panj kako Rimljani ne bi provodili odmazdu nad Desidijatima. I tako je uistinu i bilo, Rimljani se nisu osvećivali običnom narodu, o čemu svjedoči i to da su Desidijati nastavili živjeti na istom prostoru, s tim da su već pretrpjeli goleme gubitke u ratu. Tiberije, kako navodi Kasije, očaran Batonovim govorom, upitao ga je zašto je podigao ustanak, a on mu je odgovorio: Vi (Rimljani) ste krivi za ovo, vi ste poslali kao čuvare vaših stada ne pastire ili pse, nego vukove. (Dion Kasije, 56.16.3.) Tiberije je poštedio Batona i nakon veličanstvenog trijumfa (koji je zbog katastrofalnog poraza rimske vojske u Teutoburškoj šumi u Germaniji, svega nekoliko dana prije Batonova pada) bio odgođen tri godine, dopustio mu je da živi o državnom trošku u gradu Raveni. O tome, u svojim tužaljkama Ex Ponto, svjedoči jedan od najboljih rimskih pjesnika, prognanik zbog pjesme i grijeha, Publije Ovidije Nazon, nadajući se da će i on, kao barbar Baton, dobiti oprost budućega cara Tiberija. Ali nije ga dobio, što najbolje govori o Batonovoj veličini i njegovoj virtus (rimski termin za muževnu hrabrost), kojom je bio zadivljen sâm Tiberije, budući vladar svijeta. Ovaj je ustanak i njegovo gušenje otvorilo put potpunoj romanizaciji naših prostora koju je započeo Tiberije 14. godine, kad ga je zatekla vijest o smrti njegova adoptivnog oca cara Augusta, ali o tome više u sljedećem nastavku...
BROJ 316
U idućem broju: Ilirik u razdoblju nakon ustanka
11
POVIJESNI POSJET
Papa Franjo uoči molitve za žrtve rata na ruševinama crkve u Mosulu (Foto: AP. Andrew Medichini) "Danas mogu vidjeti i rukom dotaknuti živu Crkvu u Iraku, mogu vidjeti da Krist živi i djeluje u ovom svom svetom i vjernom narodu."
S
veti Otac, papa Franjo, u prvim je danima ožujka posjetio Irak i kršćane koji Boga zovu Allah. Današnji Irak najveći je dio drevne Mezopotamije. Zemlja između dvije rijeke, Tigrisa i Eufrata, obuhvaćala je u starini još i južnu Babiloniju, Haran i Paden Aram, zavičaj dijela Abrahamovog roda. Manji dio ovoga područja, jugozapadne Azije, između Tigrisa i Eufrata, od armenskog visočja do perzijskog zaljeva otpadao je na Perziju – današnji Iran, i Siriju. Snagom pameti ovaj prostor su uobličili najprije Sumerani. Četiri milenija prije Krista pisali su znakovnim "klinastim" pismom. Znakove u obliku klina zašiljenom su trskom urezivali u meke glinene pločice i sušili na suncu. Na 12 glinenih pločica ispisali su ep o Gilgamešu, svom 28. kralju nakon Potopa. Gilgameš – junak babilonskog epa, kralj od Uruka – u potrazi za biljkom života dospijeva na daleki otok na sastavu Tigrisa i Eufrata gdje je bio donesen Utnapištim, umakavši pred velikim potopom: on tu priča Gilgamešu o svom spašavanju. "Starozavjetna priča o općem potopu po građi je slična tom starijem izvješću o potopu. Dok Utnapištim lukavstvom boga s kojim je bio sprijateljen doznaje za odluku o nadolazećoj nesreći i spašava se, dotle u Starom zavjetu Jahve surađuje i pomaže Noi jer se posve oslanja na njega i zbog njega stvorenje može iznova nastaviti živjeti."
12
Sveti Otac u Iraku Ivana M. Slugić "Kratkoća života i neizbježnost smrti (...) nemoć da se otkrije smisao patnje i postojanja najljepši su pasusi Gilgameša i daju mu izrazito turobno ozračje." Ovaj ulomak iz Gilgameša je sumerska književnost. U arhitekturi Sumerani grade najimpresivniji od svega veliki hram, zidan od opeke. Obrađivali su kamen, ali su poznavali i umjetnost lijevanja u bronci i nije bilo nikakve sličnosti između brončanih i kamenih radova. Grčki povjesničar Herodot (5. stoljeće prije Krista) s divljenjem opisuje Ištarine dveri – vrata – posvećena ovoj božici ljubavi, rata i rađanja kao najsjajnije djelo mezopotamskih spomenika, a nalazi se u sredini babilonskih zidova koji su bili toliko široki da su se na njima priređivale utrke bojnih kola. Plavu pocakljenu podlogu krasio je reljef s prikazanim bikovima, lavovima, zmajevima. Kroz ovaj nestvarni svijet prošla je i legendarna asirska kraljica Semiramida. Ta čudesno lijepa kćerka božice Ištar u Babilonu kao jedan od tragova asirske kulture ostavlja raskošne palače i nezamislivo lijepe viseće vrtove. U ovu kulturnu i civilizacijsku čipku bez premca ugnijezdili su se drevni kršćani izvan granica Rimskog carstva i svoju crkvu nazvali Crkva Istoka (na aramejskom: Idta d'Mandinkha, ili na arapskom: Kanisat al-Mašrik). Prema predanju zaBROJ 317
služan za to je sveti Toma apostol za koga se kaže da je i u Indiji propovijedao (u 2. stoljeću poslije Krista). Koliko su starinski kršćani bili prostrani sa svoje pameti pokazat će nam dio koji sam 'odlomila' iz knjige fra Marinka Pejića Kršćani u zemljama islama. "Jedna od najznačajnijih osobina ove crkvene tradicije jest njezina velika sposobnost inkulturacije i dijaloga s drugim kulturama, što joj je omogućilo širenje na područje Indije, Tibeta, Kine, Afganistana i drugih velikih azijskih civilizacija. (...) U 7. stoljeću misionari Crkve Istoka stigli su u Kinu. U vrijeme dinastije Tang kršćanstvo se proširilo u šest kineskih provincija što svjedoči čuvena ploča iz provincije Xi'an, pronađena 1623. godine. Ploča je impresivni spomenik iz 781. godine, od crnog kamena, težak preko dvije tone, ispisan na kineskom i aramejskom jeziku. Podijeljena je na pet dijelova. Glavni dio predstavlja sažetak kršćanske vjere. Govori se o Svetom Trojstvu, o stvaranju, utjelovljenju i ostalim temeljnim istinama kršćanstva. (...) Na ploči između ostalog stoji i ovo: 'religija svjetla' – takvom su Kinezi nazivali kršćanstvo – zaštićena uredbom cara Taizonga, proglašena 638. godine, stavlja se pod zaštitu cara i dopušta im se da podižu crkve i samostane. Mi smatramo da je ova religija izvrsna i da je odvojena od svijeta, i priznajemo da je životvorna za čovječanstvo. Ona dolazi u SVIBANJ 2021.
pomoć svim živim bićima i spasonosna je ljudskom rodu. Stoga je dostojna da bude proširena po cijelom Nebeskom carstvu." Papin posjet Iraku pratit ćemo iz dva vrela. Prvo: sarajevsko Oslobođenje od 27. ožujka 2021. donosi tekst Hajrudina Somuna "Od Sarajeva do Erbila", i drugo: "Svi ste braća! (Sažeti izvještaj o posjetu Pape Franje Iraku)" fra Marinka Pejića na portalu Polis.ba. Početak Somunovog teksta prolom je osjećaja. "Ne znam je li ikome kao meni boravak pape Franje prvih dana marta u Iraku bio toliko blizak po asocijacijama. Njegova misa na stadionu u Erbilu ličila je na doček istom pontifu na sarajevskom stadionu 'Koševo' prije šest godina. Po svim mjestima po kojima su vodili papu Franju hodao sam više nego po nekim gradovima važnim za povijest vlastite zemlje. Još na studijama sam znao, za ljetnih žega, hodajući dugom bagdadskom Šorđa ulicom, ući u katedralu svetog Josipa. Ili Jusufa naravno, jer ga i tamošnji kršćani zovu 'El-Kiddis Jusuf'. Odmorio bih se slušajući u polumraku misu na arapskom jeziku i orgulje kojima debeli zidovi od pečene gline daju poseban zvuk. To je katolička ili latinska katedrala, a postoji i kaldejska, takođe svetog Josipa, pošto ga obje crkve jednako štuju i u obredima malo razlikuju. Kasnije sam otkrivao jednu po jednu crkvu u Bagdadu pa mi se činilo da ih, u odnosu na broj vjernika, ima više nego džamija. Imaju ih najviše kaldejci, katolici istočno-sirijskog obreda, siro-katolici i siro-pravoslavni. A prema ovima su u manjini pripadnici Asirske crkve istoka, Melkiti, Armenci i drugi obredni redovi." Papa Franjo putuje u Irak za vrijeme bolesti cijele zemaljske kugle. Ide u susret kršćanima i zemlji koju je političko vodstvo SAD-a brutalnom vojnom intervencijom 2003. godine 'izvratilo' naopako.
Intervencija je imala za cilj rušenje poretka Saddama Husseina, širenje demokracije i zaštitu kršćana u Iraku i posvuda na Bliskom istoku. A što se dogodilo!? Drevni kršćanski svijet rastrgan je u komade i rastjeran svud po svijetu. Prije američke intervencije u Iraku je živjelo oko milijun i 400 tisuća kršćana (šest posto ukupnog stanovništva). Danas se njihov broj spustio ispod 300 tisuća. Papu Franju u Bagdadu je primio irački predsjednik Barham Ahmed Salih Qasim i pozdravio ovako: "Istok je nezamisliv bez kršćana i bez njihovog povratka u svoja sela i gradove Irak ne može biti uspješna zemlja. (...) Iračani su ponosni što su kroz mnoga stoljeća znali živjeti u gradovima bogatim etničkom, kulturnom i religijskom raznolikošću, gdje zajedno ili u odvojenim četvrtima kao braća žive muslimani, kršćani, Židovi, sabejci i jezidi." Mosul je jedno od mjesta koje je Papa posjetio, a zaslužuje posebnu pažnju "zbog hrabrosti i odvažnosti 84-godišnjeg vatikanskog poglavara" da posjeti i ona mjesta i regije koja su bila pod kontrolom ISIL-a. Mosul i Niniva su spomenici razvratu američke invazije na Irak. U ove orgije nad ljudima i spomenicima uključeni su bili američkom rukom (ili kako se u nas kaže – rukopoštom) u Afganistanu odgajani talibani. Crkve u Mosulu, monumentalne figure hramova iz Ninive, pregaženo pola Iraka i Sirije, masakr Jezida "i progoni muslimana koji se nisu uklapali u nakaradno shvatanje islama", crna zastava s Allahovim imenom nisu samo talibani. Od Mosula je, kad su ga oslobodile kurdske pešmerge, ostalo samo sjećanje da su tu živjeli zajedan Arapi, Turkmeni i Kurdi. Jedan detalj nakon oslobođenja Mosula donosi nam fra Marinko: "Muslimanski šijitski vojnici na svojim leđima su nosili križ iz crkve u
Susret duhovnog vođe šijita u Iraku Velikog Ajatolaha Ali al-Sistanija i Pape Franje u Najafu (Foto: Vatican Media) SVIBANJ 2021.
BROJ 317
Mosulu i ponovno ga postavili na njegovo mjesto. Radi se o duboko ljudskoj vrednoti međusobnog uvažavanja i prihvaćanja." Prvog dana putovanja Papa Franjo se u Bagdadu, u siro-katoličkoj katedrali Sayidat al-Nejat (Gospa od spasenja) susreo s katoličkim biskupima, svećenicima, redovnicama i redovnicima različitih obreda. Na ovom mjestu 31. listopada 2010. ubijeno je 48 kršćana na misi. Papa je ovom gestom izrazio ljudsku i vjerničku solidarnost. U subotu 6. ožujka ujutro, Papa je otišao u Najaf, sveti šijitski grad, gdje se u privatnoj posjeti susreo s Velikim Ajatolahom Sayidom Ali alHusayini al-Sistanijem, 93-godišnjim vođom iračkih šijita. U Najafu se nalazi i grob prvog šijitskog imama Ali ibn Abu Taliba, rođaka i zeta proroka Muhameda. Ovaj susret je imao izrazito međureligijski karakter. Ajatolah Sistani, koji je odigrao važnu ulogu u privlačenju šijita u borbi protiv ISIL-a, primio je papu u skromnom iznajmljenom stanu i dočekao ga na nogama, što inače ne čini. Susret je trajao 45 minuta samo uz prevoditelje. Nije potpisan nikakav dokument. Diplomacija Svete stolice se ponadala da bi imam Sistani mogao staviti i svoj potpis na Zajedničku deklaraciju o bratstvu, koju je Papa u Egiptu 4. veljače 2019. potpisao s Velikim imamom al-Azhara, Ahmedom al Tayibom, glavnim poglavarom sunitskog islama, ali to se nije dogodilo. Istoga dana Papa je posjetio Ur, rodno mjesto praoca svih vjera Židova, kršćana i muslimana Abrahama te se susreo s predstavnicima svih religija nastanjenih u Iraku. "Hodočastiti da bismo otkrili lice drugoga", Papina je poruka iz Ura. U nedjelju 7. ožujka, posljednjeg dana boravka u Iraku, Papa je posjetio Mosul i na "trgu četiri crkve" sirijsko-katoličke, armensko-apostolske, siro-pravoslavne i kaldejske predvodio misu za žrtve rata. Potom je posjetio gradić Karakoš gdje je živjelo 22.000 stanovnika, a kršćani su činili apsolutnu većinu. Borci ISIL-a su ih 'rastrijebili' u cijelosti. Za kraj svoga hodočašća Papa ostavlja posjet kurdskom gradu Erbilu i misu na njegovom stadionu. To je čin zahvalnosti prema Kurdima koji su primili i ponudili spas velikom broju od ISIL-a rastjeranih kršćana. U propovijedi u Erbilu Sveti Otac je kazao: "Danas mogu vidjeti i rukom dotaknuti živu Crkvu u Iraku, mogu vidjeti da Krist živi i djeluje u ovom svom svetom i vjernom narodu." Ovaj posjet Iraku bio je susret i s Papom i kršćanima koji Boga zovu Allah te knjigom fra Marinka Pejića Kršćani u zemljama islama i Hajrudinom Somunom koji nas je zalio pravom pravcatom 'agdom' sjećanja i osjećanja.
13
IZ STARIH RUKOPISA (II)
Narodna pjesma Ostala vjerna dragome, premda već prvim stihom "situirana" u Sarajevo, vareška je i po mjestu zapamćenja i po mjestu zapisivanja. Ovu ljubavnu, deseteračku narodnu pjesmu, zapisao je Mijo Žuljić. Ona je po svemu hrvatska (katolička) balada na način na koji je Smrt Omera i Merime bošnjačka (muslimanska) balada. A spominjemo je u tom kontekstu jer na tom fonu pjeva o nevinoj i nesretnoj, tragičnoj ljubavi, veoma rasprostranjenom motivu, koji je svjetski poznatim učinila Shakespeareova tragedija o Romeu i Juliji. (Ž.I.)
Ostala vjerna dragome Sarajevo rano pritvorano, Pritvora ga Mali Matiane, Gledala ga Jelina s čardaka, Jelina je dozivala majke: "Nuto, majko, malog Matiana, Ljevši Mato od svake djevojke, I od mene, moja mila majko!" Jelini je besjedila majka: "Šuti, ćeri, mukom zamuknula: Ti si, ćeri, roda urokljiva, Pa ćeš ureć malog Matiana, A Mato je jedini u majke!" Istor oni u riječi bili, Odma Matu zaboljela glava: Jedva b'jelu dvoru dolazio, Pa govori svojoj miloj majki: "Ster' mi, majko, mekanu ložnicu, Ne steri je dugo ni široko: Nemoj dugo – ne ću Ti zadugo, Ni široko – ukratku je, majko!" Majka stere dugo i široko, Ne bi l' Mato zadugo živio. Ali Mato zadugo ne živje:
14
Jedan danak, drugi do sunašca, Na umoru govorio majki: "Eno, majko, na gornjem čardaku, Eno, majko, sedepli sanduci; U sanduku prsten i jabuka: Uzmi, majko, prsten i jabuku, Pa je podaj Jelini djevojci: Ako bude roda gosposkoga Žaliće me tri godine dana; Ako bude roda orljanskoga, Ne će žalit ni pô godinice!" To izusti mali Matiane, To izusti, pa dušicu pusti... Jela bila roda gosposkoga; Žali Matu tri godine dana. Kad četvrta nastala godina, Udaje se Jelina djevojka. Kad su svati poveli djevojku, Kad su došli grëbju Matievu, Govorila liepa djevojka: "Aj, bora Vam, kićeni svatovi, Zastavite bubnje i svirale, Dok progjemo grëbje Matievo!" BROJ 317
Ona misli, niko je ne ćuti, A jen ćuti mlagjan gjuvegia, Pa doletje mlagjan gjuvegia, Pa doletje liepoj djevojki: Sabljom manu, osječe joj glavu… Leteći je glava govorila: "Volim s Matom u zelenu travu, Nego s Ivom u meke dušeke!" *** Zajedan ji svati ukopali, Zajedno jim grëbje izkopali, Kroz grëbje jim vodu navratili, Viš' glave jim lozu posadili. Kroz grëbje jim ruke promolili, A u ruke rumene ružice, Savila se vinova lozica, Oko one rumene ružice, Kano Jela oko Mate živa. *** Ko je žedan, nek pie vodice, Ko je mlagjan, nek' trga ružice!
SVIBANJ 2021.
VAREŠANI – GLAZBENI STVARAOCI (II) "Mi smo se okupili pod nazivom 'Secreta' i mada bi nas mnogi nazvali bendom sami sebe radije nazivamo glazbenim projektom", ističe Jarmanović, objašnjavajući: "Tako se predstavljamo zato što je naš način rada malo drugačiji u odnosu na tipičan način rada za neku glazbenu skupinu. Probe ne održavamo uživo jer nam životne okolnosti to nisu dopustile te smo sav posao radili online načinom. Nešto slično današnjim nastavama na daljinu, samo što smo mi to započeli nekoliko mjeseci ranije." Odmah s pitanjem prelazimo na pjesmu vezanu za stari grad Bobovac, koja se zbog svoje tematike čini najzanimljivija: "Što se tiče pjesme vezane za Bobovac nama je bila želja da prije svega (kao i kroz ostalih 9 pjesama koje smo objavili na albumu skupa s tom) ostavimo neki trag na domaćoj heavy metal sceni koja je u neku ruku kod nas podcijenjena i iz nekog razloga jako sakrivena. Htjeli smo da osobama, koje su iz naših krajeva ili koje će širom svijeta otkriti tu pjesmu, ispričamo jednu jako bitnu, ali najvažnije i istinitu priču, koja po našem mišljenju ima važan značaj za kulturu i tradiciju Bosne i Hercegovine. Pjesma opisuje Bobovac kao nositelja bosanske kraljevske krune i simbol nekadašnje države uz poruku da iako jedna tako snažna utvrda jest pala i bila osvojena od strane neprijateljskih osvajača ona i dalje ostavlja dubok i neizbrisiv trag s podsjećanjem da ta utvrda nije u potpunosti nestala nego živi i dalje u nama. Upravo zato da ta priča ne bi ostala samo prošlost mi smo odlučili da je uglazbimo i da ona nastavi živjeti za buduće naraštaje. Tekstualno, pjesma kombinira engleski jezik s ponešto hrvatskog, što je na kraju ispalo jako interesantno za neke od slušatelja, ali je nama cilj bio da pjesmu razumiju ljudi širom svijeta pa smo zato u tom tekstu, kao i u devedeset posto drugih, koristili engleski jezik", pojasnio je Jarmanović. Vokalist, tekstopisac i ritam gitarist Petar D. Vrbić nadovezuje se: "Što se tiče te pjesme, naravno, suvišno je kazati kako je tematika zasnovana na sjećanjima na staru tvrđavu i kraljeve koji su stolovali u njoj. Povijest ovih prostora je bogata i komplicirana, no koji god kralj ili kraljica vladali, branili su Bobovac, tj. ovu državu. Meni osobno, kao nekome tko želi posvetiti dio života povijesti kao znanosti, važno je očuvati i na ovaj umjetničko-zabavni način podijeliti, te zabilježiti istu. Pjesma, dakle, pjeva o padu tvrđave, kralja i toga svega, no glavni cilj je promoviranje i pamćenje povijesti ovih prostora." "Secreta" kao glazbeni projekt nastao je prije dvije godine, ili sasvim precizno 12. travnja 2019. U korijenu svog tona SVIBANJ 2021.
Članovi benda "Secreta": Petar D. Vrbić, Petar Z. Vrbić i Ivan Jarmanović
Poviješću nadahnute pjesme U prošlom broju pokrenuli smo rubriku posvećenu vareškim glazbenim stvaraocima raspršenim po svijetu, gdje oni surađuju s drugima, ali dajući pjesmama pečat Vareša. Ovoga puta predstavljamo heavy metalce, a u sljedećem broju na redu je jedan posebno sentimentalni, zavičajni album. No, i mladi metalci, među kojima je Varešanin Ivan Jarmanović, kako je vidljivo iz naslova, stvaraju inspirirani rodnom grudom i njenom poviješću.
Naslovnica albuma koristi black i death podžanr heavy metala kao inspiraciju. No, u tonove dodaju i primjese drugih podžanrova, kao i neke druge elemente. U tekstovima pjesama – kako su naveli prilikom izrade ovog priloga, a koji smo također odradili online – dominiraju folklorne teme većinom vezane za slavensku kulturu, ali pored toga promiču se i teme koje su vezane za najdublje kutke pojedinca. Trenutnu postavu "Secrete" čine: Petar Z. Vrbić (bas gitaBROJ 317
ra), Petar D. Vrbić (vokal i ritam gitara) te Ivan Jarmanović (solo gitara i bubnjevi). Spomenimo i da je Jarmanović bio kontrabasist u vareškim tamburašima, dok ga životni put nije nedavno odveo u Njemačku, ali naglašava da će kad god se ukaže bilo kakva prilika opet rado nastupiti s tamburaškim sastavom. Vrbići su pak iz Zavidovića, gdje i žive. Tako fizički odijeljeni od početka uspjeli su izdati prvi album koji se pojavio 24. srpnja 2020. pod nazivom "The Deluge Of Mankind" (što bi u prijevodu značilo "Potop čovječanstva"). "Album je sam po sebi konceptualnog smisla te, poput knjige, ima uvodni dio, glavni dio i završetak. Produkcija je u demo kvaliteti i cijeli je album snimljen u kućnoj varijanti s opremom za koju ne bismo smjeli reći ni da je amaterska", kazali su ovi mladići dodajući da su im oko objave albuma pomogli još Vjekoslav Batarilo, Andrija Zobenica i Matei Osenk, koji je uradio naslovnicu za album. Na koncu još smjernica svima koji žele poslušati album – mogu mu pristupiti na YouTube kanalu "Secreta Band" ili na platformi secreta.bandcamp.com. M. Marijanović
15
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
IVICI TERZIĆU
ANTONIJA BJELČIĆ
(1936. – 2021.)
(1.IX.1940. – 6.V.2014.)
Dok šećemo ulicom, samo fizički te nema s nama jer si uvijek dio naših razgovora.
Draga Antonija, tragovi u pijesku nestaju, tragovi prijateljstva zauvijek ostaju...
Laka ti zemlja, prijatelju, počivaj u miru!
Počivaj u miru!
Tvoji Potočani
Katarina
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
(1.V.2020. – 1.V.2021.)
BLANKA MILIĆEVIĆ
BLANKA MILIĆEVIĆ – Beba
(20.III.1946. – 1.V.2020.)
Najdraža naša, nikako, niti nakon godinu dana da se pomirimo da te nema. Nedostaješ!
Sjećanje na tebe živi u nama. Počivala u miru!
Voljena naša, volimo te. Ana, Vesna, Rob i Stjepan
Tvoji najmiliji: Davor, Jaca, Teo i Tiana
SJEĆANJE
U SPOMEN
Na naše drage roditelje
našim dragim roditeljima, djedu i pradjedu, baki i prabaki
MIJU KNEŽEVIĆA (6.I.1992. – 6.I.2021.)
MARKO JAVOR
LJUBICU KNEŽEVIĆ
(1935. – 2019.)
(8.V.2004. – 8.V.2021.) Počivali u miru Božjem!
MARIJA JAVOR rođ. Marijanović
S ljubavlju i poštovanjem sjećaju se Vas: sin Zvonko, kćerke Danica, Željka, Vesna i Zdenka, s obiteljima
(1934. – 2020.)
Život nestane u trenu, ali sjećanja i ljubav ostaju zauvijek. Uspomene na vas ne blijede, čuvamo vas u srcima i mislima.
IN MEMORIAM PERO MIOČEVIĆ (28.I.2014. – 28.I.2021.)
MARKO MIOČEVIĆ
Počivali u miru!
(15.V.2017. – 15.V.2021.) Živjet ćete zauvijek u našim srcima i mislima. Počivali u miru!
Sin Davorin i kćerka Dajana, s obiteljima
Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(10.V.2020. – 10.V.2021.)
na našeg dragog
na našu dragu
RATIMIRA JARČEVIĆA
MARICU DUSPER
(1944. – 2005.)
Naša ljubav za tebe je vječna. Počivaj u miru Božjem!
S ljubavlju, tvoji najmiliji: Draženka, Vjerana, Renata, Michael, Elena, Nikka, Slavenko i Saša
Sestre: Ljubica i Blaženka
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
ČEDOMIR JAZIĆ
(19.V.1996. – 19.V.2021.) Dana 19. svibnja navršava se 25 godina otkako nas je napustio naš dragi otac i djed
(22.II.1945. – 18.V.2020.) Dragi naš, uvijek ćeš živjeti u našim mislima i srcima. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji
16
BOŽO MALBAŠIĆ Franje Dok god smo mi živi sjećanje na tebe će živjeti. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji
BROJ 317
SVIBANJ 2021.
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(18.V.2010. – 18.V.2021.)
Dana 19. i 21. svibnja 2021. navršit će se 15 godina otkako su prestala kucati srca naših najmilijih
Na našu dragu suprugu, majku, baku i svekrvu
JOSIPA ŽIVIĆA (5.III.1932. – 19.V.2006.)
BARBARE ŽIVIĆ (18.VI.1927. – 21.V.2006.) U našim srcima živite i živjet ćete zauvijek, jer voljeni ne umiru nikada. Po dobroti vas pamtimo, s ponosom spominjemo i u srcu nosimo. S ljubavlju čuvamo uspomenu na vas.
ANTONIJU-ELVIRU BAGARIĆ Vrijeme prolazi, sjećanja i uspomene ostaju, a praznina koja je ostala nikada neće biti popunjena. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji: suprug Marko, sinovi Viktor i Mario, unuke Jelena i Ivana, unuci Hrvoje, Tomislav i Goran, nevjeste Danica i Franciska
Vaši: Terezija, Željko, Adam (Eugen), Nada, Marin, Justina i Katrin Evelin
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
na naše mamu i tatu
ANTONIJA FILIPOVIĆ rođ. Matičević (21.V.2017. – 21.V.2021.)
KARLO FILIPOVIĆ (7.VI.1996. – 7.VI.2021.) Počivali u miru Božjem! Djeca: Mirjana, Filip, Marijana i Dubravka, s obiteljima
VALENTINA PRAJO
JADRANKA PRAJO
NIKOLA PRAJO
(31.V.2012. – 31.V.2021.)
(23.V.2008. – 23.V.2021.)
(12.IV.1965. – 12.IV.2021.)
IN MEMORIAM LUCIJA FRANJKOVIĆ (1932. – 2019.)
JOZO FRANJKOVIĆ Niste umrli nego zaspali vječnim snom. Za nas i dalje živite po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca.
(1929. – 1998.) Sjećanja na vas ne blijede. Počivali u miru!
Nikolina, Tomislav, Goran i Anton, s obiteljima
Sestra Ana, sestrići Stanko i Mladen, s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM ZVONKO PETROVIĆ
(24.V.2013. – 24.V.2021.) Dana 24. svibnja navršit će se osam godina od smrti našeg dragog
AUGUSTA JOZELJIĆA Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
Tvoji: sestre i braća s obiteljima
SJEĆANJE
SJEĆANJE
MIJO JELIĆ
Dana 29. svibnja navršit će se deset godina otkako nije s nama naš dragi suprug i otac
(13.III.1932. – 27.V.2020.)
ZVONIMIR DUGONJIĆ
Godina je kako nisi s nama. Bio si divan čovjek, suprug, otac, djed... Svima si nam bio blagoslov. Počivao u miru Božjem! Sin Petar, kćeri Marina i Tereza, s obiteljima
SVIBANJ 2021.
(1949. – 2020.) S obzirom da je većina nas bila spriječena nazočiti tvom posljednjem ispraćaju, nikako da shvatimo da te više nema među nama, ali ostala su najljepša sjećanja na vrijeme koje smo zajedno proživjeli. Počivaj u miru!
(11.IX.1937. – 29.V.2011.) Sa sjetom i ponosom sjećamo se lijepog života provedenog u krugu s tobom. Uvijek ćeš ostati u našim srcima, mislima i molitvama. Počivaj u miru Božjem! Ljubica, Irena i Igor s obiteljima
BROJ 317
17
IZ DIJAKOVE RIZNICE
Ili – ili Piše Tvrtko Gavran
Da me netko pita kako sam postao prozni pisac odgovorio bih mu: tako što me bilo stid poezije koju sam pisao. Točnije, onoga što sam nudio kao poeziju. A ako mi se to dogodi i s prozom? Isto! Pisat ću poeziju pa što bude. Jedni slave nešto jednoga nadnevka. Drugi im kažu: nemojte toga, slavite drugoga nadnevka. Hoćemo baš tada – kažu prvi. I sad se oko toga zapetljali. K'o ja oko proze i poezije. Ovo za ono, ono za ovo – kažu. U ona vrela vremena hladnoga rata došao jedan Amerikanac u Moskvu, prijatelju Rusu. Što u vas nema više političkih stranaka? – pita Amer Rusa. A što u vas crnci ne smiju u tramvaj kojim se voze bijelci? – odvrati Rus Ameru. Da se u taj razgovor nije umiješala jedna domaćica hladni rat bi i danas trajao. Ona mudra pa obojicu pitala: što vi, gospodine Amer, više ljubite crnke a više vam se sviđaju plavuše, i što vi, gospodine Ruse, ljubite plavuše a više vam se sviđaju crnke!? Ovo
za ono, ono za ovo. Da ne bî tako i da domaćica ne reče svoje, Rus i Amer bi unatoč svoj pameti ostali u prijeporu i ne bi se makli dalje od partije i tramvaja. Ma i ne makoše se, do dan danas. U jednoj od najljepših balada u BiH o braći Morićima, prije pogubljenja Ibro
Morić pjeva: Baščaršijo, široka si, sultan care, proklet da si, kad ti sablja pravdu kroji. To je bila njegova zadnja želja kad su brata i njega poveli pogubiti. Majka njihova molila svog brata dizdara da im odgodi pogubljenje samo jedan dan, ali on nije htio. K'o danas im je pogubljenje, a sutradan stiglo iz Carigrada pomilovanje. I ne da balada bude tužnija, već da se vidi kakav je tko. Nek' nam se – što rek'o Tagore – bol izgubi u pjesmi. Što, prav' za prav', hoćeš reći s tom pisanijom – ljutito će Perica Kerempuh – i što to što pišeš čas zoveš poezijom, čas prozom. Zašto? Kad ti kažu ne valja ti proza, ti kažeš – ovo je poezija. A kad ti kažu ne valja ti ta poezija, ti kažeš – ovo je proza, nije poezija. U pravu si, što rek'o mudri odvjetnik. Sjedio prijatelj u odvjetnika. Dođe jedan pa mu iznese svoj slučaj. U pravu si – kaže odvjetnik. Dođe drugi pa iznese isti slučaj. U pravu si – kaže i njemu odvjetnik. Kako mogu biti oba u pravu? – čudi se naivni prijatelj. I ti si u pravu – odgovori mu odvjetnik. Jadna Bosno, što si dočekala. Svi u pravu, a narod bos. Ma, to je već druga priča.
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na naše najmilije
DARIO DODIK
MATO DODIK
(1964. – 2015.)
(30.III.1931. – 28.V.2002.)
ZDRAVKO DODIK
ANDRIJA DODIK
(1938. – 2010.)
(9.VIII.1971. – 2.XI.1993.) Postoji nešto što umrijeti ne može, a to su ljubav i ponos što smo Vas imali. U našim srcima ostajete vječno voljeni, a u mislima nikad zaboravljeni. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
Vaši najmiliji: majka i supruga Božana, Mario, Aljoša, Roman, Mateo i Manuela
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(29.V.2020. – 29.V.2021.)
(31.V.1992. – 31.V.2021.) na moga sina
ANA GRABOVAC S ljubavlju koju smrt ne prekida i tugom koju vrijeme ne liječi, ponosno nosimo najljepše uspomene na tebe u mislima i srcima. Hvala ti za dobrotu, ljubav i sreću kojom si nas uvijek nesebično darivala. Neka te čuvaju anđeli. Obitelj Grabovac
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
ROBERTA ZEKIĆA Postojiš u svakoj suzi koja padne, u svakom trenu kad ti ime izgovorim, kad poželim da te zagrlim... mnogo, mnogo mi nedostaješ. Počivao u miru Božjem! Tvoja mama i sestra Katarina
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
18
Uvijek ste u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem!
BROJ 317
SVIBANJ 2021.
IZ STARIH ALBUMA
Fotovremeplov Kad je s otprilike iste pozicije Vareš snimljen prije 60-ak godina bio je manje izgrađen i urbaniziran, manje čupav, više kultiviran...
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SVIBANJ 2021.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 317
19
Tekst J. Klarić • Fotografije M. Marijanović
ZA ŠAKU ZDRAVLJA
Povratak prirodi (III)
Uhodana ekipa tragača za prošlošću i prirodnim zanimljivostima Vareša i okolice okupi se prvog toplog i vedrog dana tražeći gdje će otvoriti vrata prirode ovog malo zakašnjelog proljeća. Odluka je: ide se (nanovo) prema Duboštici, jednom od toplih područja naše općine i starom rudarskom naselju, poznatijem i naseljenijem u minulim vremenima nego danas. U putu zastajemo zbog rijetkih prvih biljaka koje se nude oku s ljubičasto obojenih padina: riječ je o proljetnoj crnjuši (Erica carnea) ili vrijesu. Iz grmova vrijesa urijetko, ali upadljivo proviruje bijela i privlačna glavica likovca, čija boja može zavarati jer da biljke govore ova bi upozorila: dobra sam za pčele, a za ljude sam otrovna, pogledaj me, snimi i produži dalje. Već nadomak Duboštici pod cestom povelika zaravan zvana Crkvište, lokalitet s gomilom kamenja; prema priči mještana tu je nekada bila crkva koja je srušena u vrijeme pobune i raseljavanja Duboštičana, koji jednim dijelom pođoše prema Varešu, a drugim niz Krivaju. Nakon kraćeg "cunjanja" po selu i zavlačenja nekud uz rijeku kroz smirujuće zelenilo, posjet Duboštici okruni se aromatiziranom jabukovačom i trpezom od domaćih proizvoda kod ljubaznih domaćina Mire i Gabrijela, stalno živućih na Pogari, a vikendaša u Duboštici gdje se kopa povrtalj, drže pčele, skuplja ljekovito bilje za čajeve. Svega imaju od živinčadi i ništa im nije teško, zato se nema vremena za dangubu. Kroz priču raspoloženi domaćin kazuje jedan kućni naslijeđeni recept kako očistiti pluća, olakšati kašalj, blažiti bronhitis. Sirup se priprema tako da se u rano proljeće sabere nekoliko kilograma mladih izdanaka (pupova) od smrče, jele i bora; može i pojedinačno, a najbolje od svih zajedno. Na tu se količinu nalije toliko vode da izdanci budu dobro potopljeni, te se ugrije na laganoj vatri uz brzo i stalno miješanje da se dobije kaša. Tada se na svaki kilogram ovako kuhanih izdanaka doda po četvrtinu kilograma crvenog luka, kandis (žutog) šećera i meda, sve se dobro izmiješa dok ne nastane masa poput sirupa; potom ga preliti u tegle koje se dobro zatvore i čuvaju na hladnom i tamnom mjestu.