Bobovac br.318

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXVII. • BROJ 318 • LIPANJ 2021.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

N

a početku smo ljeta i kao najvažnije može se konstatirati da je pandemija corona virusa, kada govorimo o regiji, pa i našem kontinentu, značajno popustila. Dijelom je to rezultat činjenice da je sve veći broj onih koji su cijepljeni ili pak preboljeli te stekli antitijela, ovi drugi doduše na teži način, ali važno je bilo izboriti se i onima koji su bili kritično – preživjeti.

Za opadanje broja oboljelih u našoj zemlji definitivno se ne može zahvaliti imunizaciji jer još uvijek građani BiH idu po okolnim zemljama, u Srbiju i Hrvatsku, i to dva puta. Zbog mutave vlasti i tromosti sustava općenito jedina je preostala opcija bila samostalno se organizirati i srećom da je postojala mogućnost predati se u ruke inozemnih medicinara, zavrnuti rukav i ugledati pred očima špricu s dozom spasa. Redovito mjesečno izvješće iz našeg Doma zdravlja potvrda je svemu naprijed navedenom i budući da je situacija povoljna a život relativno normaliziran može se govoriti barem o uzimanju predaha – ako ne uvede netko iz svjetskoga podzemlja opet neki još zarazniji soj virusa. Takvim se pokazao tzv. britanski zbog veće stope smrtnosti pa je nakon njega aktualan postao indijski, a s koje će strane neki treći besmisleno je više i nagađati. No, struka upozorava da bitka još nije dobivena i da se ne treba preveć opuštati. Na strani tog upozorenja su i globalne brojke koje u proteklih mjesec dana nisu nešto opale.

Novih 18 milijuna, u međuvremenu zaraženih u svijetu, ukupnu je brojku povećalo na 176 milijuna, od kojih je pola milijuna izgubilo životnu bitku te broj umrlih podiglo na 3,8 milijuna. Bosna i Hercegovina u jednom je trenutku po stopi smrtnosti u svjetskoj statistici izbila na prvo mjesto, a kad je bila na drugom i dok je Mađarska neslavno u tome vodila komentar je u BiH bio uobličen u obranaški stav, u smislu da je to još uvijek dobro jer gora je od nas jedna zemlja Europske unije. U nas je unatrag mjesec dana zabilježeno manje od 5 tisuća potvrđenih slučajeva zaraze, od čega sa smrtnim ishodom 700. Ukupna je naša bilanca zasad 205 tisuća zaraženih i 9,5 tisuća preminulih. U Srbiji 715 tisuća oboljelih od početka

IZMEĐU DVA BROJA pandemije, od kojih 6,9 tisuća umrlih, a Hrvatskoj 359 tisuća oboljelih i 8,1 tisuća umrlih.

Toliko o pandemiji u ovom trenutku.

Međutim, kada je riječ o stanju u vrhu našeg zdravstva ima se još što dodati.

Protiv Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu i prve osobe te ustanove Sebije Izetbegović, supruge Bakira – lidera vodeće bošnjačke stranke SDA, podignute su tužbe od strane jednog broja obitelji čiji su najbliži umrli tijekom najžešćeg vala epidemije Covida-19 u ožujku. Optužbe obitelji odnose se na to da nema dostupne medicinske dokumentacije o toku liječenja pacijenata, što smatraju nedopustivim i neoprostivim. Epidemija jest kosila, ali se spomenuta ustanova u cijeloj toj situaciji grubo i bešćutno odnosila prema onima koji su zahtijevali informacije o svojim najbližim. U javnost su dospijevale špekulacije da je u nekom trenutku bilo i naprasnog nestanka kisika, pa su procurile i neke potresne snimke tajno zabilježene mobitelima zbog čega je nedugo zatim pokrenuta istraga i izuzeta dokumentacija, ali se dalje o tome ništa ne zna. Nezdrava atmosfera u vodećoj zdravstvenoj ustanovi dodatno je isplivala kada je 13 anesteziologinja dalo otkaze i prešlo u sarajevsku Opću bolnicu. I kao šlag svemu Face TV iskopa podatak da je direktorica KCUS-a u svojoj biografiji lažirala podatke o boravku na specijalizaciji u Zagrebu tijekom ratnih godina, zbog čega

POTPORA LISTU "BOBOVAC"

IZ ŽUPNIH MATICA

VAREŠ

Umrli: Jelena Gavran rođ. Krajinović (1939.), Viktor Ivić (1945.), Alfonzo Malbašić (1943.), Srećko Jakara (1936.), Mira Grabovac (1929.), Božana Pogarčić rođ. Šarčević (1935.), Antonija Vodopija rođ. Gavrić (1932.), Ranka Babić rođ. Rimac (1943.), Robert Gavrić (1991.).

Marijana Dinek, Sarajevo – 80 KM Perica Rochmes, Nizozemska - 35 €.

Kršteni: Petar Mirčić (Iskrena i Jelene).

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Središnje uprave Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak".

Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

2

je vlasnik televizije Senad Hadžifejzović počeo doživljavati prijetnje i napade od strane slijepih poslušnika SDA. Do koje se mjere vrijeđa inteligenciju ne samo sljedbenika para Izetbegović nego i ukupne javnosti pokazale su njihove (odvojene) izjave za medije. Inače Izetbegovići istupaju samo na probranim, tj. lojalnim TV stanicama, ali suočeni s tom (najnovijom) aferom i prinuđeni progovoriti bili su krajnje kontradiktorni. U istom danu Bakir je (priupitan nakon nekog sastanka u Mostaru) kazao da njegova supruga jest specijalizirala u Zagrebu, dok je ona izgovarala: Ne, ne, ne... nisam bila uopšte na specijalizaciji u Zagrebu. Dalje od toga nisu sporni oni nego istražni organi koji ni nakon toga ne uzimaju ispitati slučaj.

Dok se javnost zabavlja nad time, vijest godine za sveukupnu političku bratiju koja se sprda s ovom zemljom i 'svojim' narodima u njoj jest da će MMF ipak odobriti 300 milijuna eura pomoći za BiH (za borbu protiv pandemije i oporavak ekonomije), odustajući od uvjetovanja; bh. lideri su se naime trebali prvo obvezati na određene reforme. U prijevodu, sada opet mogu bezuvjetno kupiti socijalnog mira i nastaviti s rasipništvom. A što se tiče napretka prema učlanjenju u euroatlantske asocijacije, na tom je putu naša zemlja poput zaboravljene prikolice pored puta i veoma smiješno zvuče oni koji istupaju s fiksacijom da bi Europska unija trebala sve zemlje zapadnog Balkana u paketu priključiti sebi i riješiti problem.

Ublažavanje epidemioloških mjera omogućilo je povratak na normalan kolosijek, istina uz distancu i poželjne bi bile maske kod grupiranja u zatvorenom, pa se među ostalim okupljanjima nastavljaju održavati i promocije. U proteklom mjesecu bili smo uključeni u nekoliko njih, a bit će i u Varešu jedna, onako zbirna, na kojoj će se govoriti o recentnim knjigama što ih je uoči i tijekom pandemije objavila naša Podružnica Napretka. Najavljujemo na vrijeme da svi vi koji čitate i kupujete knjige upišete u svoj planer neku naznaku o tom gotovo pa sajmu vareške knjige, a termin će biti u posljednjem tjednu srpnja.

BROJ 318

Hvala lijepa!

LIPANJ 2021.

VIJESTI

Sjednica Općinskog vijeća Općinsko vijeće Vareš održalo je 31. svibnja 2021. godine 5. redovitu sjednicu s 10 točaka na dnevnom redu. Tijekom ovog zasjedanja vijećnici su se najviše fokusirali na dva izvješća odnosno temeljito su diskutirali jedino o njima. Na stolu su im se našle dvije krajnosti, otprilike u stilu hoćete li prvo dobro ili loše izvješće. Dobro je bilo Izvješće Javnoga komunalnog poduzeća Vareš za 2020. godinu i završilo nadmetanjem tko će ga više pohvaliti.

JKP Vareš ima godišnji proračun cca 2,3 milijuna KM i posluje pozitivno zahvaljujući priskrbljivanju dodatnih prihoda na tržištu. Da se oslanja samo na naplatu od korisnika komunalnih usluga na području Općine Vareš već bi odavno grcalo u dubiozi, a zbog činjenice da broj stanovnika kontinuirano opada i da su gospodarske aktivnosti na niskim granama. Vijećnici iz SDA posebno su nastojali dokazati da sama Općina najviše guši JKP zbog dugovanja koja su nagomilana (u visini od preko 300 tisuća KM), ali je direktor JKP-a Zafer Kamenjaš stavio do znanja kako je ipak od početka ove godine iz Općine uplaćeno 90 tisuća KM. Kao

jedan od problema s kojima se susreće JKP direktor je iznio da je gotovo nemoguće naći nove zaposlenike među stotinama nezaposlenih (i navodno ugroženih) na Birou za zapošljavanje u Varešu jer, kako je kazao, jednostavno nitko neće raditi, pored svih pokušaja poduzeća da ojača komunalnu službu. Dalje se u svom obraćanju osvrnuo na prostor zelene pijace u Varešu i kazao da JKP nije vlasnik prostora nego je to Općina te da inicijativa za uređenje istog mora polaziti od Općine. Iznio je spremnost da JKP skupa s Općinom, u omjeru 50:50 kad je riječ o financijskim sredstvima, uđe u realizaciju projekta uređenja zelene pijace, makar fazu po fazu, koji je idejno riješen i već četiri godine stoji na čekanju. Bilo je zatim govora i o mostu kod pijace, koji vapi za sanacijom. Direktor je to ispravio i rekao – za rekonstrukcijom, objasnivši da je most statički nepouzdan i da nije rješenje samo u tome da ga se presvuče dodatnim površinskim slojem. Ocijenio je da se s planiranih 6 tisuća KM može uraditi tek pola posla, ako se želi ozbiljno i trajno srediti most. Tako da i taj zahvat zasad propušta građevinsku sezonu.

Nadalje, bilo je govora o brezanskoj deponiji smeća uz regionalni put u pograničnom području općine Vareš, ali koja osim nanošenja štete ekosustavu nanosi štetu imidžu Vareša jer zapravo

samo domicilni znaju da je to na teritoriju općine Breza i da je to brezansko ruglo, dok će prolaznik pomisliti da ga na putu od Breze do Vareša kroz park prirode najprije dočeka zadah deponije. Direktor Kamenjaš je, pošto su neki nedobronamjerni dovodili u vezu vareški JKP s tim odlagalištem, podcrtao da ne postoji nikakav ugovorni odnos s Brezanima i da su oni u problemu: morali bi odvoziti smeće na kantonalnu deponiju kod Zenice, ali kako im je to skupo izabrali su odlagati nelegalno uz cestu prema Varešu jer manje ih košta plaćati kazne. Dodao je da su Vareš i Olovo jedine dvije općine u ZDK izuzete od obveze odvoza smeća u Zenicu, zbog velike udaljenosti, te da deponija na Koti zasad ima dozvolu do 2027. Na koncu, direktor je potencirao ono što mnogi u Varešu još ne uviđaju – da se uz dugoročni rudarski projekt Eastern Mininga treba vezivati i koristiti poslovne prilike dok nas u tome nisu pretekli "kooperanti" iz susjednih općina.

Kad je riječ o Vareš-stanu i njegovu godišnjem izvješću vijećnici su konstatirali da je to poduzeće, čiji je osnivač Općina, sve suprotno od JKP-a i da je krajnje vrijeme da se preispita njegov daljnji status. Izvješće Vareš-stana oboreno je s 14 glasova protiv, uz zaključak da se o njemu čim prije održi tematska sjednica.

COVID BILTEN

U fazi stabilnosti Dr. Sanja Savičić Epidemiološka situacija na području opštine Vareš je u proteklih više od mjesec dana stabilna. Broj oboljelih od Covida-19 kreće se od 1 do 3 oboljela, sa lakšom kliničkom slikom, dok su u proteklih 14 dana dva pacijenta bila hospitalizovana u KB Zenica sa srednje teškom kliničkom slikom i neophodnom kiseoničkom potporom, ali bez potrebe za mehaničkom ventilacijom. Trenutno nemamo hospitalizovanih pacijenata i, što je najvažnije, u proteklih mjesec dana nije bilo preminulih od Covida-19.

S obzirom na dobru epidemiološku situaciju, možemo sumirati brojke za proteklih godinu i po dana tako da je ukupno oboljelih, tj. PCR i antigen pozitivnih u 2020-oj godini bilo 108, a u prvih nepu-

nih 6 mjeseci 2021. bilo 262 pozitivnih.

Testirano je ukupno 950 osoba, oporavilo se 538, dok je preminulih bilo ukupno 42; 14 u 2020-oj, a u 2021-oj 28 preminulih.

Također, možemo istaći da je proces vakcinacije na području naše opštine započeo u prvoj polovini marta 2021. i da je za 3 mjeseca vakcinisano prvom dozom ukupno 500 osoba, a od toga 290 osoba i revakcinisano. Nažalost, sam proces vakcinacije protiče dosta sporo jer nije obezbijeđen dovoljan broj vakcina u FBiH. Mada je odaziv građana dosta dobar, ovim putem ponovo pozivam sve naše sugrađane da se i dalje prijavljuju u svoje timove porodične medicine te da i dalje budu oprezni i da se ne opuštaju previše jer ova bitka sa pandemijom nije završena.

Podsjećam da je za prekid lanca širenja virusa neophodno postizanje kolektivnog imuniteta kod najmanje 70 posto stanovništva, a da na području naše opštine

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor LIPANJ 2021.

BROJ 318

Polazeći od činjenice da je epidemiološka situacija u Varešu u zadnje vrijeme stabilna, s – možemo reći – sporadičnom pojavom obolijevanja od corona virusa, želimo biti optimistični pa što se tiče ovih redovitih mjesečnih izvještaja proglasiti barem pauzu, a nadajući se danu kad ćemo i konačno "odjaviti" koronu. Do nekog novog izvješća, ukoliko se za njim ukaže potreba, našoj suradnici, uvaženoj doktorici u ime redakcije srdačna zahvala za susretljivost i kronološko informiranje u proteklih 15 mjeseci.

imamo oko 7-10 posto imunizovanih osoba, što je opet iznad prosjeka u BiH, računajući i osobe koje su prebolovale Covid19. Još uvijek nemamo podatak o broju vakcinisanih osoba van Bosne i Hercegovine i o broju vakcinisanih u drugim opštinama, tako da bi ukupan procenat mogao biti i nešto preko 10 posto.

POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! 3

NAŠ SUGOVORNIK

ADNAN TELETOVIĆ, generalni menadžer "Eastern Mininga"

Dinamiku diktiraju dozvole Prema posljednjim informacijama iz australske kompanije "Adriatic Metals", odnosno njene operativne tvrtke za vareško koncesijsko područje a to je "Eastern Mining", istražni radovi na lokalitetu Rupice kod Borovice privode se kraju i ovo je zapravo godina u kojoj započinju pripreme za otvaranje rudnika. Usporedo se pokreću aktivnosti oko izgradnje pogona za izdvajanje ruda na Tisovcima, te oko zasebne prometne infrastrukture od rudišta do tih kapaciteta i zatim transporta koncentrata s Tisovaca do polazišne točke za otpremu željeznicom. Pred nama je, dakle, razdoblje u kome će se intenzivno raditi i graditi na potezu od Borovice do Tisovaca pa sada kada su zacrtane trase i planovi jasno definirani trenutak je da se to predoči, pri čemu su naravno posebno zainteresirani oni naši čitatelji i stanovnici čiji će posjedi doći u izravni dodir s izgradnjom spomenutog industrijskog kompleksa. Prema projekcijama, eksploatacija i transport trebali bi se, počevši od 2022. godine, odvijati u narednih 14 godina.

Razgovarao M. Marijanović – Poštovani gospodine Teletoviću, znamo da je u tijeku projektiranje i da će se vjerojatno već u ovoj godini "zaorati i zakopati" barem po pitanju izgradnje infrastrukture: teče li sve po planu, na svim tim radnim frontovima, i hoće li se početak eksploatacije dogoditi u roku koji je kompanija najavila?

Naš tim aktivno radi na završetku potrebnih studija i projekata, i za sada sve teče po planu. Veliki izazov za nas je i dalje ishodovanje svih potrebnih dozvola kako bi bili u situaciji da radovi krenu u ovoj godini, a rudnik i postrojenje za preradu budu spremni za proizvodnju krajem 2022. godine. Izrada glavnih rudarskih projekata je u toku, a dozvolu za eksploataciju za lokalitet Rupice

očekujemo u julu ove godine. Cilj je krenuti sa radovima čim se ishoduju dozvole i glavni rudarski projekti budu odobreni od strane ministarstva.

– Vezano za sam rudnik i za područje sela Borovica u kom leži rudno polje: što u ovoj odmakloj fazi možete podijeliti sa stanovnicima i zemljoposjednicima u tom kraju, a i nas ostale zanimat će opći podaci o rudniku, otvaranju portala za niskop, sistemu eksploatacije i sl.?

U toku je izrada Glavnog rudarskog projekta za podzemni rudnik Rupice, te se uporedo s tim radi na izradi geotehničkih studija, a koje je neophodno završiti prije početka izvođenja radova. Što se tiče izvođenja radova, naš plan je u septembru ove godine započeti sa izgradnjom puta Tisovci-Rupice, a koji će povezati

pogon za preradu mineralnih sirovina sa podzemnim rudnikom. Naravno, sve ovo zavisi od vremena potrebnog da se ishoduju potrebne dozvole. Paralelno s ovim radovima započet će se sa zemljanim radovima na području Rupica, a koji će prethoditi otvaranju niskopa. Jama "Rupice" će biti otvorena sa tri niskopa. Primjenjivat će se komorna metoda otkopavanja sa zasipavanjem. Transport rude iz rudnika na površinu će se vršiti dizel kamionima. U podzemnom rudniku "Rupice" će se primjenjivati najnovije metode, tehnologije i dostignuća u rudarstvu, a što će omogućiti svođenje manuelnog rada radnika na minimum, zatim visok nivo zaštite na radu za radnike kao i izvođenje radova uz što manje štete za okoliš.

PRAĆENJE SITUACIJE

Posjet ministrice okoliša i turizma

F

ederalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo boravila je 2. lipnja 2021. u posjetu Varešu gdje se najprije sastala s upravom "Eastern Mininga" na Tisovcima te se upoznala s aktivnostima ove tvrtke s posebnim akcentom na pitanja zaštite okoliša, a zatim ju je u svom kabinetu primio općinski načelnik Zdravko Marošević sa svojim suradnicima.

"U uvodnim riječima načelnik Marošević zahvalio se ministrici Đapo na dolasku u Vareš i naglasio važnost razgovora u oblasti turizma, ali i zaštite okoliša.

Posebno se osvrnuo na trenutnu situaciju u Varešu i posljedice kojima je pan-

4

demija korona virusa utjecala na gospodarstvo i građane Vareša. Naglasio je dobru suradnju s kompanijom 'Eastern Mining' i važnost ovog projekta za Vareš, Bosnu i Hercegovinu, ali i širu regiju", objavio je Hrvatski radio "Bobovac" Vareš, prenoseći u nastavku i izjavu ministrice: "Posjetila sam Vareš, zapravo najprije kompaniju 'Eastern Mining', da vidim šta se dešava i koje su njihove trenutne aktivnosti, ali naravno kada ste u Varešu onda se morate sastati sa načelnikom i vidjeti šta je sa svim projektima koje smo financirali i kako oni vide razvoj i budućnost Vareša. Vareš je mala sredina

BROJ 318

koja je zavisila i zavisi od rudarstva, od šuma i prirodnih ljepota, ali u posljednje vrijeme i od turizma s obzirom da obiluje velikim kulturno-historijskim blagom na ovom području. Mi kao ministarstvo pratili smo sva dešavanja u Varešu, učestvovali u izradi dokumenata za zaštitu planine Zvijezde, učestvovali i financirali izgradnju staze 'Via Dinarica' na Zvijezdi i imali smo još niz malih projekata. Jedna od aktivnijih turističkih organizacija ovdje je Turist info biro u Varešu i mislim da je to sve zahvaljujući načelniku, Općinskom vijeću koje ga prati, i građanima koji su željni da doprinesu razvoju svoje lokalne zajednice", zaključila je ministrica.

S. P.

LIPANJ 2021.

– Slično pitanje dužni smo postaviti i u ime mještana Tisovaca, kao i okolnog područja: kakvih će promjena u njihovo obitavanje na tim prostorima donijeti izgradnja i rad postrojenja za odvajanje rudnih minerala od jalovine?

Postrojenje za preradu rude je planirano da bude napravljeno koristeći najbolje trenutne tehnologije. Svi detalji će biti predstavljeni u glavnom rudarskom projektu koji trenutno pripremamo, a planiramo napraviti i 3D modele i video kako bi lokalnoj zajednici približili izgled i tehnologije koje se planiraju koristiti. Po pitanju mještana ne očekujemo značajne promjene. Čitavo postrojenje će biti u zatvorenom objektu. Mnogo pažnje posvećujemo detaljima oko zaštite od buke.

Zbog samog procesa prerade, i načina na koji je osmišljen, neće biti ispuštanja vode iz postrojenja. Sva voda će biti reciklirana u sistemu, a bit će potrebne samo manje količine svježe industrijske vode kako bi se nadoknadili gubici zbog vlažnosti koncentrata.

– Sad idemo uvezati te dvije točke trasom nove ceste koju ste ucrtali na mapi u dužini od 25 km. Možete li nam dati podatke o toj cesti s aspekta šire upotrebe: koje će širine biti, hoće li biti istodobno otvorena za putnički promet, kakvi će se kamioni za transport

LIPANJ 2021.

rude (odnosno jalovine u povratku) koristiti, hoće li oni voziti u tri smjene itd.?

Trasa puta prolazi kroz sljedeće katastarske općine: KO Borovica, KO Pogar, KO Dragovići, KO Vareš, KO Mir i KO Pržići.

Trasa puta se dijeli na dvije dionice, novoprojektovanu dionicu trase puta dužine cca. 15,5 km i dionicu po postojećim putevima dužine cca. 9,5 km.

Dužina novoprojektovane saobraćajnice je približno 24,5 km. Tehnički elementi saobraćajnice definisani su i prilagođeni prometovanju teških teretnih vozila nosivosti do 50 tona, a kao takvi zadovoljavaju i svakodnevni saobraćaj po završetku eksploatacije rudnika. Nakon završetka iskopa u rudniku "Rupice" putna mreža će se koristi za odvijanje svakodnevnog saobraćaja, pri čemu se koriste uobičajena cestovna vozila.

Osim za prometno povezivanje, saobraćajnice će se moći koristiti i kao infrastrukturni koridor za polaganje energetskih i telekomunikacijskih instalacija. Usvojeni tehnički elementi interne saobraćajnice su: širina kolovoza b = 5,0 m; širina bankine 0,50 m; širina berme 0,50 m.

Kamionski transport će se obavljati u 2 smjene, po 12 h, upotrebom 17 kamiona.

Zemljani radovi na izradi saobraćajnice će početi po ishodovanju potrebnih do-

BROJ 318

zvola i saglasnosti, sa više napadnih tačaka. Preduslov za nastavak izrade glavnog projekta saobraćajnice je usvajanje trase puta od strane Općine Vareš.

– Uzgred jedna digresija pa ćemo se vratiti cesti: već ste objavili da je sa srednjom školom u Varešu (odnosno resornim ministarstvom) dogovoreno uvođenje novog smjera – rudar u podzemnoj eksploataciji. Koliko je radnika toga smjera potrebno i računate li također s vozačima (odgovarajućih kvalifikacija) s vareškog područja, te koliko će njih biti potrebno?

U podzemnom rudniku Rupice će biti angažovano oko 100 uposlenika. Oko 40 će biti angažovano na procesu mehanizovanog iskopavanja, a ostatak na održavanju i ostalim tehničkim aktivnostima.

Po pitanju vozača, na osnovu podataka iz preliminarne studije, za potrebe transporta iz rudnika na površinu, sa lokacije Rupice na Tisovce, i prevoz koncentrata sa Tisovaca na Droškovac, taj broj se kreće između 100 i 120 uposlenika. Naša strategija je prvenstveno zaposliti što veći broj stanovnika Vareša.

– Da se sada izdvojeno fokusiramo na cestu odnosno na one njezine dijelove koji su trasirani kroz privatne posjede, a ponajviše je to slučaj u Semizovoj Ponikvi: možemo li javno govoriti o

5

NAŠ SUGOVORNIK visini cijene otkupa (naravno, prema kategoriji zemljišta) ili se vrše pojedinačne nagodbe? I koje su opcije ukoliko netko jednostavno ne pristaje na dogovor?

Standardna praksa je da se izvrši procjena zemljišta, od strane licenciranih procjenitelja, i ponude se formiraju na osnovu te procjene. Ukoliko se ne postigne dogovor mi smo primorani tražiti alternativnu trasu. Na zahtjev pojedinih vlasnika, mi smo trasu korigovali kako bi nova cesta prolazila kroz njihove posjede i omogućila im pristup koji do sada nisu imali.

– Dolazimo i do toga da će projekt otvaranja rudnika također vratiti u funkciju željezničku prugu iz Vareša prema Brezi i Podlugovima. Kako teku dogovori oko njene rekonstrukcije i

kako će se zapravo koncentrat spuštati s Tisovaca do utovarne stanice, te gdje je ona planirana?

Koncentrat sa Tisovaca će se transportovati u zatvorenim kontejnerima i kamionima novom saobraćajnicom do željezničke stanice Droškovac, gdje će se izvršiti pretovar koncentrata koji će se dalje željeznicom transportovati do luke Ploče.

Dogovor oko rekonstrukcije oštećenih dijelova pruge, sanacije tunela kao i ispitivanja stanja postojeće infrastrukture je postignut sa firmom Željeznice FBIH i uskoro počinjemo sa implementacijom postignutog dogovora.

– Dotaknimo se na koncu trenutno aktualnih istraživanja – u proširenom koncesijskom polju. Koliki se broj (ili koja dužina) bušotina planira, možete

li precizirati na kojim područjima (navesti lokalitete) i možete li predočiti rezultate istraživanja do kojih se došlo nedavnim geofizičkim snimanjima vršenim iz helikoptera? Drugim riječima: ima li naznaka dodatnim zalihama ruda, što bi u konačnici moglo značiti otvaranje još nekog eksploatacijskog polja?

Ovaj novi dio koncesionog polja pokriva znatno veću površinu (oko 32 km2) i potreban je duži vremenski period kako bi se detaljno istražio. Dozvola za geološka istraživanja na ovom području nam je odobrena u junu mjesecu ove godine i naš geološki tim priprema plan bušenja na ovom području. Nedavno smo završili i snimanje iz vazduha kako bi naš tim imao dodatne smjernice o potencijalnim novim lokacijama i nalazištima.

UZ 15 GODINA KNJIŽEVNOG RADA

Predstavljanje u Doboju

N

a poziv iz Podružnice HKD "Napredak" u Doboju, a u povodu proslave patrona dobojske župe – Presvetog Srca Isusova, u tome je gradu 11. lipnja 2021. održana književna večer na kojoj je predstavljen pisac Mladenko Marijanović s recentnim romanom "Groblje očevinâ", ali i ostalim djelima iz njegova književnog opusa. Budući da je Marijanović svoju prvu knjigu, od ukupno pet knjiga dosad, zbirku priča "Kad i zvona zanijeme" objavio početkom ljeta 2006. prigodno se podudarilo da ova promocija njegovih djela ujedno bude i obilježavanje 15 godina književnog rada. Poziv je inače upućen na inicijativu Krešimira Zupka, koji je u Upravi dobojske podružnice te je i nazočio promociji, kao i župnik župe Doboj vlč.

Juro Babić koji je pak predsjednik dobojske Podružnice, zatim časne sestre Služavke Malog Isusa iz samostana u Doboju i brojni drugi iz inače malobrojne hrvatske/katoličke zajednice u Doboju, a ponetko i od građana drugih nacionalnosti pa se dvorana u Hrvatskom domu "Petar Ajvazović" ispostavila tijesnom.

Predstavljač romana, književni kritičar Željko Ivanković usputno se dotaknuo i prethodnih dvaju Marijanovićevih romana – "Četiri čuvara neba" i "Imat ćeš kad žalit" – istaknuvši da je prvi roman u tematskom smislu bio (anti)ratni, drugi pak iskorak u prijeratno razdoblje, u osamdesete godine prošlog stoljeća, a treći je roman današnjice ili drugim riječima roman tranzicije u kojoj je naša zem-

S književne večeri u Doboju

6

BROJ 318

lja zaglavljena već 25 godina. Ivanković je uzgred podcrtao i svoje vareško porijeklo dodavši da zajedno s mlađim kolegom piscem, dugogodišnjim suradnikom i prijateljem crpi blago iz istoga, vareškog literarnog rudnika.

Voditeljica programa bila je Dijana Đurđević, dok su učenice osnovne škole Doris Đurđević i Terezija Ćosić govorile stihove iz Marijanovićeve nagrađene poetske zbirke "Hajduci stupaju u štrajk".

Prijatna večer u Hrvatskom domu uljepšana je i s dva kratka intermeca na harmonici u izvođenju školarca Mihajla Tomića.

Nakon što je prigodne riječi uputio i sam autor Marijanović, okupljenima se kratko obratio predsjednik Podružnice Doboj vlč. Juro izražavajući zadovoljstvo što je ovogodišnji dan župe u cijelosti protekao u znaku gostiju iz Vareša – naime, večer uoči patrona župljanima Doboja lijepom su i veselom učinili mladi vareški tamburaši predvođeni Igorom Hingerom. Promocija je privukla i pažnju medija među kojima su bile dvije televizije, lokalna RTV Doboj i TV K-3 Prnjavor, kao i dopisnik radija "Slobodna Europa". Organizacijom književne večeri koordinirala je i sve pod budnim okom držala Ljubica Berlanda, tajnica dobojske Podružnice, a rastanak je bio uz darove domaćinâ ovog susreta i uz želje da se suradnja između dviju podružnica nastavi i produbljuje.

R. R. LIPANJ 2021.

IZLOŽBA S PORUKOM

U

Radničkom domu u Varešu od 19. do 28. svibnja 2021. održana je izložba fotografija pod nazivom "We live – Žive smo!". Posrijedi je fotografska priča o snovima žena u BiH i teškom putu do njihovog ostvarenja. Njome su obuhvaćene priče 11 žena koje su proživjele nasilje tijekom proteklog rata u BiH, a dolaze iz svih nacionalnih skupina i svih dijelova naše zemlje. Među njima su bile zastupljene i naše sugrađanke Željka Petrović i Lejla Omerčević.

Fotoizložba je zajednički rad fotografkinje Cornelije Suhan, direktorice njemačke NVO "Vive Žene" e. V. Dortmund i NVO "Snaga žene" Tuzla, koje kroz različite projekte podržavaju žene u BiH i prate proces ozdravljenja od različitih trauma.

Prisutnima na otvorenju prva se obratila dr. Branka Antić-Štauber, predsjednica udruge "Snaga žene" i pojasnila što je izložbom obuhvaćeno. Naglasila je kako su žene, nakon programa rehabilitacije kroz koji su prošle i tijekom kojeg su podijelile svoje traumatske događaje, odlučile da i drugi trebaju čuti njihovu priču. "Mi kao društvo trebamo dati svoj odgovor, trebamo biti svjesni da se borimo protiv ovog zla koje se dogodilo nama u BiH, ali se događa i u cijelom svijetu te i dalje i ne prestaje, ali mi trebamo biti ta snaga, taj otpor koji će pružiti ruku onima koji su prošli kroz to, i muškarcima i ženama, ali i pružiti otpor

S izložbe u Radničkom domu

Nakon proživljenih trauma... svakoj vrsti nasilja, a naročito nasilja nad ženama", kazala je dr. Branka.

Načelnik općine Vareš Zdravko Marošević je pozdravio prisutne, kazavši: "Kroz snagu žene, kroz poruku – Žive smo! – uspjelo se smoći snage da se na jednom mjestu nađu sve žrtve i paćenici jednog vremena i podijele iskustva ne gledajući tko je tko, jer svaka bol je ista, suza je ista, stradanja su ista... Treba smoći snage i reći: ovdje su bile žrtve, ovdje su bila stradanja i poslati poruku – da se više nikada i nikome to zlo ne ponovi."

Zamjenik direktorice Centra za kulturu i edukaciju Vareš Stjepan Šimić Pepi

naglasio je kako je ova ustanova otvorila vrata i stradalnicima. "Osim događanja koja su druge prirode, zabavnog i kulturnog karaktera, mi dajemo šansu i da tako kažem 'kulturi ožiljaka' da izlažu kod nas, da imaju prostor. Nije ovo izložba koja govori o traumi nego ona govori o oporavku u borbi za normalan život i o svijetlim trenucima u životu", istaknuo je Šimić, uputivši poziv sugrađanima da razgledaju i ovu vrstu izložbe te tako pokažu empatiju spram žrtava koje su prošle različite torture tijekom rata u BiH. Nakon otvorenja izložbe upriličen je domjenak.

S. P.

NOVI TURISTIČKI PROJEKT

"Adrionet" i kako mu se priključiti J. Klarić

U

Varešu je 11. svibnja 2021. u Radničkom domu održana prezentacija projekta "Adrionet" (jadransko-jonska mreža autentičnih sela) od strane stručne službe za razvoj i međunarodne projekte ZDK-a s turističkim djelatnicima s područja općine Vareš kao fokus grupom.

Zamisao ovog projekta je omogućiti malim, raštrkanim selima da se uvežu i tako pospješe svoju "vidljivost" na turističkoj mapi regije. Glavni cilj je formiranje mreže autentičnih sela u transnacionalnu organizaciju "Adrion", u koju je uključeno osam partnera s područja Italije, Slovenije, Grčke, Hrvatske, BiH, Albanije i Srbije. U zemlji kojoj pripadamo ovim bi projektom bilo obuhvaćeno područje općina Visoko, Vareš i Olovo. Podcrtano je kako mala sela mogu i trebaju biti jedan od pokretača lokalnog razvoja odnosno LIPANJ 2021.

organizatori privlačenja turista u okvire vlastitih resursa i ponude, da postanu poželjne destinacije za provođenje godišnjeg odmora ili za vikend izlete, mimo pompoznih turističkih centara ili kafića u tržnim centrima; jednostavno, da gost osjeti život malog sela, ljubaznog domaćina i ponese priču i uspomenu na boravak u istom. Partner ovom projektu je udruženje autentičnih sela Italije, koje je za primjer ponudilo mrežu njihovih malih i srednjih općina kontinuirano posvećenih zaštiti okoliša, unapređenju kvalitete života stanovnika i promociji prirode, kulture i povijesne baštine.

Prezentaciji projekta "Adrionet" prisustvovali su predstavnici PD "Perun", LD "Zvijezda", radnici turističko-informativnog centra Vareš, a s druge strane gotovo nitko od predstavnika mjesnih zajednica i žitelja sela odnosno onih koji se navodno bave pružanjem turističkih usluga u seoskim domaćinstvima.

BROJ 318

U kraćoj diskusiji uglavnom se ukazalo na neznanje i nerazumijevanje Općine u pogledu organiziranja razvoja turizma na ovome području. Ukazalo se na bahatu ekspolataciju šume i ogromne štete na putevima i vodotocima koje svaku ideju napretka ruralnih područja ugrožavaju već u začetku, a zatim i na nedostatak inicijalnih materijalnih sredstava, na međusobnu nesuradnju onih koji se bave turizmom i sličnim djelatnostima; sve u svemu imamo neorganiziranu ponudu bez sadržaja i brige kako to obogatiti i još bolje predstaviti pa onda i uredno naplatiti.

Ovim projektom iznova nam je pružena ruka suradnje u turizmu, ali se bojim da kao i većina sličnih inicijativa i projekata ne završi negdje u ladici nekog referenta, sve zbog našeg neznanja i bezvoljnosti da se bilo što ozbiljno uradi na razvoju ove privredne grane. Svoj nerad i neznanje pravdaju time što još uvijek nema zakona o turizmu u FBiH, pa ako nema zakona onda se eto ne mora ni raditi ništa.

7

NA RAZMATRANJE

Trenutni status i pitanje budućnosti lista "Bobovac" Poštovani čitatelji i pretplatnici!

Ovo smo pitanje otvarali i anketiranje vršili prvi i jedini put dosad o izlasku 100tog broja lista "Bobovac". Već neko vrijeme odlažemo da ga otvorimo i drugi put.

Moglo se to uz određenu logiku (i već tada s razlogom) učiniti u trenutku kad smo se pripremali zaokružiti 300-ti broj, ali nismo željeli ni vama ni sebi time zasjeniti doživljaj jednog takvog jubileja. I dok smo mjesec po mjesec odgađali sastaviti obraćanje ispod ovakva naslova – dogodi se i pandemija. Dodatno je usložila situaciju, zahtijevala i naše dodatno služenje čitateljstvu i građanstvu, pa smo sačekali da nas sve skupa popusti malo iz svojih kandži i evo čini se da je sada došao trenutak.

No, prije nego dođemo do pitanja budućnosti lista, da predočimo trenutno stanje i realnost, s malo retrospektive u dodatku.

Naime, do 114. broja list "Bobovac" kreiran je i sklapan na potpuno volonterskoj osnovi. Nakon što o 100-tom broju niste dali ni čuti da se prestane s njegovim izdavanjem, tražilo se (i nađeno je) rješenje za nastavak rada. I otada je prošlo 17 godina. Svaki novi mjesec i svaki novi broj rađao je pitanje: ima li se više išta novo i dodatno kazati o vareškom kraju i vareškim ljudima – budući da se list po svojoj koncepciji, od prvog broja do dana današnjeg, gotovo isključivo bavi Varešom i vareškim pitanjima. Ispostavilo se da je Vareš, iako nakon rata odgurnut na marginu i demografski demoliran, svih ovih godina bio jedna golema i nedovoljno istražena, a još manje opisana riznica blaga. U njoj još uvijek svašta pronalazimo. No u međuvremenu, kao što znamo, maha su uzele nove tehnologije i nove navike, primat je preuzeo internet, a napose društvene mreže. Za posljedicu toga, mnoga su tradicionalna (printana) glasila, veća i financijski jača, ipak ugašena ili prešla na elektronska izdanja. Naš list od toga je vrtloga spasila nošenost zavičajnom motivacijom. Vi ste se očitovali čitateljskom i pretplatničkom odanošću koja nijednoga trenutka nije oscilirala, a mi smo to shvatili i prihvatili kao ozbiljan zadatak, nije bilo ni izostanaka ni posustajanja. Varešku čitateljsku tradiciju, međutim, spasili su i još spašavaju (u najvećoj mjeri) čitatelji iz starosne skupine 50+. Kako u lokalnoj zajednici, tako i u iseljeničkom korpusu. No, vrijeme čini svoje. Mortalitet je (i prije pandemije) godišnje odnosio po 50-ak čitatelja i pretplatnika "Bobovca", a

8

zaista rijetki slučajevi odustajanja od pretplate bili su uglavnom uz zdravstveno objašnjenje (gubitak vida). Na koncu je to nakladu lista gurnulo ispod granice ekonomske isplativosti. Kompenzirali smo (i kompenziramo) dijelom kroz druge nakladničke projekte Podružnice (objavljivanje knjiga), a dijelom kroz institucionalnu potporu (od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH ili središnjice HKD "Napredak") koju je ipak nerealno očekivati svake godine. Želimo u tom smislu spomenuti i vaše pojedinačne donacije. Netko će se možda zapitati: a marketing? Imajući u vidu karakter lista i čitateljsku publiku, veliki i moćni oglašivači vrlo su rijetko pozitivno odgovarali na nuđenje prostora u "Bobovcu" jer nemaju interesa. Lokalni oglašivači i sami posluju teško, a marketing ne vide kao neki izlaz; zna se uostalom kako to funkcionira u maloj i nerazvijenoj sredini. Da je list 'prodao' dio svoje neovisnosti i žrtvovao dio subjektiviteta, Općini ili kome drugom, možda bi se proteklih godina malo bolje financijski guralo, ali nije se činilo vrijednim. Podizanje cijene lista ili podizanje cijene objave čitulja razmatrano je više puta, ali kako to uraditi umirovljeničkoj populaciji koja je zapravo najvjernija? Zato se i od te zamisli odustalo, a i ne bi se pokazala dovoljno spasonosnom jer ne bi se na taj način moglo namaknuti dovoljno sredstava za sigurnu rentabilnost. Ako bi se pak povisilo cijenu pretplate za inozemstvo, činilo bi se nekorektnim pridodati novi namet onima koji tu pretplatu (uz već povišenu cijenu lista za inozemstvo) svih ovih godina uredno plaćaju. K tome, već su nas u BH Pošti potkopali kad su prije koju godinu povisili cijene poštarine (za tiskanice) za bezobraznih 110 posto. Sa zahvalnošću smo uvidjeli da nitko od vas izvan Vareša ni tada nije otkazao pretplatu. Naposljetku, uz tako obazriv odnos vas koji i dalje ne propuštate platiti za čitanje "Bobovca", uspjelo se nanizati mnogima nedosanjan (a nekoć je i nama bio nezamisliv) kontinuitet od četvrt stoljeća odnosno već smo 27 godina zajedno. Pad prodaje odnosno potražnje za listom, da ponovo podcrtamo, nikada nije zabilježen, međutim danak uzima biološki nestanak koji je na koncu doveo do toga da još jednom značajno smanjimo nakladu i aktualiziramo pitanje budućnosti "Bobovca".

Dakle, vrlo jasno kazano: financijskog BROJ 318

rezona više naprosto nema, a s druge strane interes za listom ne popušta. Možemo li ipak kazati da je list svoju misiju izvršio ili postoji potreba za njegovim daljnjim izlaženjem i, ako postoji, kako ga financijski uzdržati? – pitanje je to koje se više ne može odgađati, a anketu ćemo držati otvorenom za vaša razmišljanja i sugestije do konca ove godine, tj. zaključno s prosinačkim brojem. Javiti se možete putem pisma na adresu List "Bobovac", ul. Zvijezda 25, 71330 Vareš ili putem elektroničke poruke na adresu listbobovac@hotmail.com. Odgovore koje procijenimo konstruktivnim i relevantnim objavit ćemo kroz narednih šest brojeva lista, a zatim ćemo donositi daljnje odluke. Kako je o svemu mogućem i nemogućem kroz protekla dva i pol desetljeća list "Bobovac" ostavljao trag za budućnost, tako neka ostane trag i o ovom našem – biti ili ne biti – pitanju. Možete nas u međuvremenu, tijekom dolaska na godišnje odmore, posjetiti u redakciji i u direktnoj komunikaciji iznijeti svoja mišljenja i prijedloge. A mi ćemo kroz naredna tri mjeseca, uz suradnju s Vareš Home Pageom i Andrejom Divkovićem, nasljednikom Mladena koji je bio urednik i administrator stranice do svog preranog odlaska, dovršiti posao oko digitalizacije svih izdanja lista "Bobovac", kako bi elektronska arhiva (koja se već uvelike konzultira i predstavlja izvor informacija o svemu vareškom ne samo od vremena posljednjeg rata do danas, nego su obrađene i mnoge teme šireg kulturno-povijesnog značaja od antičkog doba do danas) postala kompletna – od 1. do 320. broja. Od tog časa pristup e-izdanjima i e-arhivi lista "Bobovac" više neće biti slobodan i dostupan svima, nego samo onima koji se pretplate na primanje lista u pdf formatu. Više o tome u pridodanoj obavijesti (u okviru).

Hvala na razumijevanju.

HKD Napredak – Podružnica Vareš LIPANJ 2021.

OBAVIJEST ZA ČITATELJE NA INTERNETU Želite li primati elektronsko izdanje lista "Bobovac" direktno u svoj inbox istoga dana kad se printano izdanje pojavi u prodaji u Varešu (od 14. do 17. u mjesecu)? Želite li neograničen pristup elektronskoj arhivi svih ranijih izdanja lista "Bobovac"?

Prijave za elektronsku pretplatu možete izvršiti osobno ili putem e-mail adrese listbobovac@hotmail.com.

Potrebno je navesti e-mail adresu na koju želite primati pdf izdanje lista "Bobovac" i izvršiti uplatu na jedan od žiro računa navedenih u impresumu lista, a postoji mogućnost i putem Western Uniona ili osobno. Visina godišnje uplate je 75 BAM (ili u stranim valutama: 38 EUR, 288 HRK, 4508 RSD, 47 USD, 57 CAD, 60 AUD, 42 CHF, 388 SEK).

Za uplatu u visini od 100 KM (odnosno 50 EUR, 384 HRK, 6000 RSD, 62 USD, 75 CAD, 80 AUD, 56 CHF, 517 SEK), kao i za uplatu donacije koja bi bila iznad navedenih iznosa, osiguravamo vam lozinku za pristup elektronskoj arhivi svih ranijih izdanja.

Svima koji plate u interesu je da svoj pdf primjerak i lozinku zadrže samo za sebe.

Pozivamo vas, kojima je stalo da list "Bobovac" dalje izlazi, ovakvim načinom pretplate ujedno iskažete svoju potporu listu.

Ovakav (dodatni) vid pretplate bit će uveden od rujna 2021. godine, uz podsjećanje da se list "Bobovac" prvi put pojavio u elektronskom izdanju u rujnu 1996. te punih 25 godina bio besplatno dostupan svima, s tim da je razložno postavljan na web krajem mjeseca kako bi najprije pretplatnici na printano izdanje dobili svoj primjerak. Za postojeće pretplatnike koji bi eventualno željeli promijeniti pretplatnički status i od rujna primati elektronsko izdanje umjesto tiskanog, molimo da se o tome izjasne odnosno upute obavijest na našu e-mail adresu.

Nastavak predstavljanja vareške monografije

U

Živinicama je, u organizaciji tamošnje podružnice HKD "Napredak", u impresivnoj dvorani Bosanskoga kulturnog centra 4. lipnja 2021. upriličeno predstavljanje nakladničke djelatnosti HKD "Napredak" Podružnice Vareš.

No, akcent je bio na fotomonografiji "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća", a usputno su predstavljena i druga izdanja iz plodne produkcije vareške Podružnice, koja je samo u ovoj godini postala bogatija za još dvije knjige: "Ivica Matić –

S predsjednicom Napretkove podružnice u Živinicama LIPANJ 2021.

BROJ 318

knjiga o njemu" Veska Kadića i "Moj Vareš" Željka Ivankovića.

O knjigama i napose o pozadini nastajanja tolikih knjiga o Varešu i vareškim ljudima govorili su Mladenko Marijanović i Željko Ivanković, koji su zajedno radili i na monografiji i na svim publikacijama što ih je dosad objavila vareška Podružnica. Usporedo s knjigama bilo je riječi i o periodičnom nakladničkom projektu koji traje već 27 godina – listu "Bobovac".

Premda u Živinicama nema hrvatskoga življa mnogo i premda je knjižna građa na promociji bila uglavnom usko vezana za Vareš, ovom događaju se ipak odazvao značajan broj građana i predstavnika javnog života u Živinicama, uz medijsko praćenje lokalne televizije. Predsjednica živiničke Podružnice Erna Lučić (rođ.

Babić) u svojoj pozdravnoj riječi nije skrivala ponos što je i sama rodom iz Vareša, a njenu se pozivu odazvao i vareški općinski načelnik Zdravko Marošević te se uoči promocije također kratko obratio i u znak zahvalnosti predsjednici uručio prigodan dar.

R. R.

9

TIHE SJENKE POVIJESTI (III) Naša stručna suradnica u ovom završnom nastavku sage o Ilirima bavi se razdobljem nakon Velikog (Batonovog) ustanka.

Mi ćemo, međutim, u sklopu naše završne riječi iskoristiti priliku da skrenemo pažnju na nešto drugo odnosno na bosansku nesposobnost vrednovanja vlastite povijesti unatoč svekolikom napretku znanosti i svijesti uopće. Opsjednuti prijeporima oko srednjega vijeka i mitomanijom ispletenom oko tog razdoblja, oko bogumila i 'dobrijeh Bošnjana', vladamo se na način da je svijet počeo otprilike prije tisuću godina i to se obično rabi u dnevnopolitičke svrhe. A u dalekoj i dubokoj sjeni ostali su naši prvi preci Iliri. Nije da se o njima ništa ne zna, podsjetila su na to ukratko i ova tri nastavka, nego se cijeli posao svalilo na leđa nekolicine znanstvenika usko specijaliziranih za to razdoblje (spomenimo povjesničare Salmedina Mesihovića, Amru Šačić Beća s Filozofskog fakulteta u Sarajevu ili npr. mladu – varešku! – arheologinju Samilu Beganović čije bavljenje antikom tek započinje), a sve bez adekvatne institucionalne potpore i jasne strategije.

Jer kako drugačije objasniti da se u BiH propustilo ozbiljno obilježiti dvijetisućitu(!) obljetnicu podizanja Batonova ustanka (2006. godine). Zemaljski muzej u Sarajevu je to, doduše, skromno učinio, za razliku npr. od znanstvene zajednice u Hrvatskoj koja je tijekom cijele te godine održavala stručne skupove, simpozije i sl. posvećene tom velikom povijesnom događaju.

Kao što smo u uvodu uz drugi nastavak (u prošlom broju) natuknuli da ni Jugoslavija nije baštinila ništa od ilirstva, s time se očito nastavilo i u BiH nakon stjecanja samostalnosti. Jedina uspomena na antičke stanovnike današnjih prostora Balkana od jugoslavenskih do naših dana čuva se i 'njeguje' na okrugloj kutijici kreme za obuću gdje u nazivu robne marke stoji "Ilirija"!

Koristeći se bosanskim nesnalaženjem i neslogom Albanci su puno više počeli govoriti o Batonu i svojatati ga, toga čovjeka iz ovih krajeva, namećući pritom tezu da su oni jedini pravi nasljednici Ilira. Tu tezu s naše strane gotovo nema tko osporiti. Razlog za zapostavljanje jedne tako bitne povijesne ličnosti u nas valjda i ne postoji, ne gložimo se međusobno oko Ilira i Batona, nego smo zapanjujuće indolentni. Pogotovu nositelji vlasti i državne politike u BiH nemaju vremena za 'gluposti' te vrste i neke 'trivijalne' likove tipa Batona, oni su u službi vlastitih ili nekih partikularnih 'nacionalnih' interesa, ali za slabu promociju antičke povijesti dijelom su odgovorni i mediji i svakako turističke zajednice sa svojim 'marketing-stru-

10

čnjacima' slabog ili odumrlog njuha. Pa kad nadležne institucije i javne ustanove ne pokazuju interes za bavljenje antikom, struka je osuđena informacije (koje bi bile zanimljive i javnosti) prezentirati samo unutar univerzitetskih amfiteatara ili muzeja. Širu javnost dakako ne pogađa što se nitko više ne sjeća niti spominje nekog Batona Desidijatskog, približilo bi ga njima jedino (danas vrlo rasprostranjeno) iskorištavanje u turističke svrhe. O ovoj povijesnoj ličnosti pisali su antički pisci i mnogi istraživači, čak i u romantičarskom narativu što bi bila sjajna podloga za (kako se to danas kaže) brendiranje Batona. Pomalo romantičarski opis Batona koji susrećemo u izvornoj građi i literaturi ima veliki turistički potencijal jer u prirodi je čovjeka da traži heroje i borce za ugnjetavane skupine poput Robina Hooda ili Ivane Orleanske, a Baton je ličnost upravo tog ranga.

Pravedno je spomenuti da u nevladinu sektoru u nas postoji udruženje "Bathinvs" koje forsira proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa, drevnih i klasičnih civilizacija, te je u suradnji s Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu dosad organiziralo više znanstvenih skupova i izložaba s isključivim fokusom na antičko naslijeđe BiH. Ali neizbježno je opet se usporediti s Hrvatskom gdje, prema dostupnim podacima, trenutno u različitim znanstvenim institucijama radi između 50 i 100 stručnjaka koji se bave isključivo antičkim naslijeđem te zemlje. U BiH je ta brojka 10 puta manja.

Povrh svega i ovaj porazni podatak: ni u jednom mjestu ili gradu ove naše države dandanas nijedna ustanova, nijedan trg, nijedna ulica ne nose Batonovo ime. To se odnosi i na nas iz Vareša: jer zašto se npr. umjesto "Nordbat 2" vareška srednja škola ne bi zvala "Vojskovođe Batona"!? Moglo bi se Općinsko vijeće trgnuti i u sklopu svoje nadležnosti donijeti takvu odluku. Ili ulicu da mu damo – svima za primjer. Još uvijek možemo biti prvi u tako nečemu, što je, kad se realno sagleda, ustvari državna sramota. Evo, inicijativa je upravo pokrenuta.

Za kraj i prije nego vas prepustimo čitanju završnog nastavka profesorice Dajane Zlović citirat ćemo već spomenutu arheologinju Samilu Beganović, koja također ima osjećaja kako za povijest tako i za rodni kraj.

U prezentaciji novih nalaza iz rimskog razdoblja na vareško-kakanjskom području objavljenoj u Godišnjaku centra za balkanološka ispitivanja ANU BiH zajedno sa Salmedinom Mesihovićem, Samila između ostalog zaključuje: "Inače je vareško područje i pojas planine Zvijezde vrlo slabo BROJ 318

arheološki istražen i poznat. Posebice je nepoznato njihovo prahistorijsko, protohistorijsko i antičko razdoblje..." Iščitavamo to i kao njezinu ambiciju da pridobije koga za arheološko istraživanje naših prostora u bližoj budućnosti, a našoj stručnoj suradnici Dajani Zlović za ove priloge i doprinos tematici upućujemo javnu zahvalu.

(M. M.)

Ilirik u razdoblju nakon ustanka Piše Dajana Zlović

K

raj ustanka pada u ljeto 9. godine kada su Batonove snage okružene u Ardubi, čije je lokacija nepoznata, i prisiljene na predaju. Kako svjedoči Kasije Dion, Desidijati su se usprkos teškom položaju hrabro opirali te su mnogi od njih, uključujući i značajan broj žena s djecom, počinili samoubojstvo kako ne bi pali u ruke Rimljana. Ipak, Batonova mirna predaja omogućila im je da prođu mnogo bolje nego Gali u ratu s Cezarom ili

Profesorica Dajana Zlović LIPANJ 2021.

Briti u vrijeme Budikine pobune ili Židovi (nad svima je izvršen genocid, a preživjelo stanovništvo je raseljeno). Procjenjuje se da su Desidijati na početku rata, prema Pliniju Starijem, brojali oko pedeset tisuća ljudi, što znači da ih je ratno sposobnih bilo oko deset tisuća. Nakon rata njihova se populacija smanjila za maksimalno 50 posto (u protivnom ne bi više mogli opstati kao prepoznatljiv etnički element), što je rezultat troipolgodišnjeg rata i prirodno negativnog prirasta uslijed odsutnosti i pogibelji stanovništva u reproduktivnoj dobi.

Tiberije, Germanik i većina visokih dužnosnika s vojskom su žurno iz Ilirika otišli na Rajnu da se obračunaju s Germanima nakon katastrofalnog poraza u Teutoburškoj šumi (gdje su istrijebljene kompletne tri legije) i da zaštite granicu.

U odsutnosti su svi odlikovani najvećim vojnim počastima, a trijumf nad Ilirima Tiberije je slavio tek 12. godine. U trijumfalnoj povorci je tada primoran sudjelovati i sam Baton sa svojim sinom i ostalim vođama. Razdoblje od 9. kada se predao do 12. godine kada je nakon trijumfa poslan u Ravenu da živi o državnom trošku, Baton je proveo kao Tiberijev osobni zarobljenik u Germaniji, što dovoljno pokazuje koliko je Tiberije držao do toga

LIPANJ 2021.

Natpis Tita Flavija Valensa da ga zaštiti. Baton je imao sreću jer nije postao trijumfalna "žrtva klanica" kako je bilo uobičajeno. Duguje to, kako neki tvrde, tomu što je jednom prilikom pustio Tiberija da se spasi iz opsade, međutim izglednije je da Tiberije mudro nije htio od njega napraviti nacionalnog mučenika i potaknuti još veći otpor romanizaciji na prostoru kojim je Baton upravljao.

Kao upravitelj provincije u Iliriku je ostavljen Vibije Postumije te se s dvije legije još neko vrijeme borio da pacificira pobunjeno stanovništvo, koje je u unutrašnjosti pružalo otpor. Uslijed lošeg stanja u samoj provinciji, ali i cjelokupnom Carstvu, provincija je administrativno podijeljena na Gornji Ilirik ili Dalmaciju i Donji Ilirik ili Panoniju. Gornjim Ilirikom je upravljao civilni namjesnik sa sjedištem u Saloni, dok je Panonija kao pogranična oblast nakon poraza na Rajni imala stalnog vojnog dužnosnika. Ovakvo je stanje ostalo sve do reformi cara Dioklecijana početkom 4. stoljeća. Njegovom je reformom Ilirik postao jedna od četiriju prefektura Rimskoga Carstva, koja je obuhvaćala gotovo cio Balkanski poluotok, a upravno je bila podijeljena na dijeceze Illyricum orientale (istočni Ilirik) i Illyricum occidentale (zapadni Ilirik). U sklopu te podjele, kojoj je Konstantin I. Veliki priključio još Epir, Ahaju i Makedoniju, područje nekadašnje provincije Ilirik bilo je podijeljeno na tri manje provincije: Dalmatia, Praevalitana i Epirus nova. Takva upravna podjela uglavnom se BROJ 318

sačuvala do doseljenja Slavena na Balkanski poluotok.

Desidijatsko područje nakon ustanka potpada pod prostor provincije Dalmacije i dobiva status civitas, što je značilo da imaju neku vrstu samouprave, ali pod rimskim nadzorom i da imaju pravo rimskog građanstva. Tijekom i nakon rata rimska je vojska sustavno uništavala desidijatske utvrde, tj. gradine, što je na koncu rezultiralo time da se potpuno napusti taj način formiranja naselja i urbanizacije. Posljedica toga su relativno loše očuvani ostatci nekadašnjih gradina.

Infiltracijom rimskog načina života što prisilnom što spontanom prekinut je kontinuitet razvoja desidijatske kulture upravo onda kad je počeo dostizati svoj vrhunac. Desidijati su vrlo brzo prihvatili rimski način života, gradnje i organizacije, a mnogi od njih su uživali i rimsko građansko pravo i sve povlastice toga. O tome govori i natpis Tita Flavija Valensa iz Hadrijanova doba, nađen u Brezi. Malo po malo je tako njihov način života pa i sam etnički identitet izblijedio. Vrlo vjerojatno Desidijati kao osobit etnički kompleks nisu dočekali Dioklecijanove reforme, ali su zato sustavnom romanizacijom značajno unaprijedili prije svega svoju dominantnu privrednu granu rudarstvo (o tome govore i malobrojni rimski nalazi s područja našega grada), a zatim i ostale sfere života.

Ipak, vječno ostaje pitanje: jesmo li više dobili ili izgubili...

11

POTVR\ENO

K

ad smo u siječnju ove godine u Bobovcu br. 313 objavili tekst o vareškom nadgrobnospomeničkom blagu on je bio i neka vrsta pledoajea za lapidarij (tekst je u međuvremenu objavljen i u mojoj knjizi Moj Vareš, izašloj pred koji dan) ni slutili nismo da će dva kamena s groblja na Ivančevu tako brzo dobiti pravi arheološki tretman.

Sjetit ćete se, to je dio našeg otkrića za koje zahvaljujemo Tomi Lučiću i Ranku Joziću, kad smo 28. listopada 2020. kao njihovi gosti bili u obilasku groblja na Ivančevu.

Rekli smo tada kako nismo stručnjaci, ali da svakako očekujemo da struka kaže svoju riječ. Napisali smo: "Spomenici na Ivančevu, više ih je i svakako su mlađi, obrađeni su kameni nadgrobnici, no barem dva od njih zaslužuju posebnu pozornost. Prvi je stup (sličniji miljokazu nego nadgrobnom kamenu) visine 46x15x15 cm čija jedna bočna strana ima reljefno izrezbaren križ, a druga sadrži tekstualne informacije. Drugi je stela, ploča debljine 4-5 cm plošnih dimenzija 55x27x34 cm."

I struka je, eto, rekla prvu riječ o tome.

Do nas je točno sedam mjeseci poslije, koja koincidencija – 28. svibnja 2021., došao Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knjiga 49, Sarajevo, 2020., gdje na stranicama 97-103 Salmedin Mesihović i Samila Beganović potpisuju tekst "Novi nalazi iz rimskog perioda u kakanjsko-vareškom području". U tekstu se ta dva kamena imenuju kao "dva latinična epigrafska spomenika" nastala u rimskom periodu. Tu čitamo: "Oba spomenika su se nalazila u sekundarnoj upotrebi kao nadgrobni monumenti, i bila su prenesena sa nekog obližnjeg lokaliteta.

Tekstovi na oba spomenika su, gotovo

Ivančevo ima nalaze iz rimskog doba Željko Ivanković sigurno uslijed sekundarne upotrebe, značajno oštećeni."

Tako piše o dva kamena koja smo i mi izdvojili čudeći se njihovoj neobičnosti i opisujući ih kao najzanimljivije upravo zbog njihove nadgrobnospomeničke pozicije. Dakako, i arheologinja, a raduje da je i tu riječ o jednoj mladoj Varešanki (Samili Beganović), s razlogom nagađa njihovu prvotnu upotrebu, no značajno nam je da im je, premda ih je našla na groblju u sekundarnoj (moguće i u tercijarnoj) upotrebi, nastanak pomaknula tolika stoljeća unatrag, u rimsko doba. Ovo tim više što su u Zvijezdi koja je arheološki

Sarajevska promocija knjige Naide Kovačević U Sarajevu je na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu 2. lipnja 2021. održana promocija knjige Naide Kovačević "Vino i vinogradi u srednjovjekovnoj Bosni". Knjigu su promovirali profesori tog fakulteta doc. dr. Mersija Delić i prof. dr. Milenko Blesić, a promociju je moderirala Anisa Šerak. Organizaciji promocije poseban su obol dali predstavnik izdavača Blicdruk i realizator projekta, vlasnik vinarske kuće Podrum Tolj iz Donje Blatnice, Čitluk.

Premda je knjiga master iz historiografije, obranjen na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sarajevo, temom vezan uz srednjovjekovnu Bosnu, ambijent u kojemu je monografija promovirana i promotori dominantno su se bavili svojom strukom i kroz nju (vinarstvo i vinogradarstvo) osvjetljavali promoviranu knjigu.

Stoga možemo reći da je ovo bila tematska promocija.

Knjiga se bavi najranije poznatim izvorima, podacima i činjenicama u svezi s grožđem i vinom, vinogradarstvom i vinarstvom, te njihovom ulogom u gospodarskom i društvenom životu onodobne Bosne, kako smo o tome pisali u "Bobovcu" br. 317. Kako je sve to povijesna pozadina bilo kojoj suvremenoj priči o vinarstvu i vinogradarstvu na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, ostaje mali žal da knjiga nije u svojoj prvoj promociji ozbiljnije sagledana i iz perspektive historiografije. Primjerice iz perspektive uglednog medievalista Emira O. Filipovića, koji je, uz brojne druge, bio nazočan promociji, a inače je bio mentor u izradi ovoga magistarskog rada.

R. R.

12

BROJ 318

neistražena (kako smo i mi pisali u više navrata, a poglavito u povodu Zvjezdangrada i Divić-grada), moguće, indikator da mu je izvorna pozicija bila nedaleko, moguće na nekom rimskom putu koji je vodio kroz Zvijezdu. I, eto sad, najednom razlog više za nove istraživačke iskorake.

Ne miješajući se ničim u struku, radosni smo da se neke naše pretpostavke ostvaruju u svezi s pozicioniranjem vareškog kraja, a onda i, konkretno, Zvijezde na jednu od dominantnih rimskih trasa gdje ni drugi nalazi, koliko god bili raštrkani (temeljito istraživanje bilo kojeg zvjezdanskog toposa bitno bi stvar arheološki otvorilo), ni jednog trena nisu ostavljali sumnju o živoj rimskoj nazočnosti u vareškom kraju. Potvrđuju to i nalazi počev od Dabravina (ranokršćanska bazilika, novac iz doba Justinijana), preko Bobovca (na Visu tri metra debeo sjeverni zid glavne kule građen tehnikom tzv. riblje kosti koja pripada kasnoj antici), nalazi na Smreci (sačuvan rimski natpis villicus procurator i rudarska svjetiljka iz tog doba te miljokaz i ostaci rimskog puta na Smreci) do svjedočenja o rimskoj kaldrmi u Mednoj luci (u brojnim usmenim predajama)...

Dovoljno indikacija da se od ovog nalaza na groblju u Ivančevu krene dalje u sklapanje nekog mozaika i otvaranja, makar probnih, otkapanja mogućih, arheološki potentnih, dakle obećavajućih lokacija, gdje autorica spominje "lokalitet (selo) Krčevine, čije ime bi moglo sugerirati potencijal za arheološka istraživanja".

A sve to je i razlog više za osnaživanje našeg poziva da se ozbiljno razmisli o utemeljenju zavičajnog muzeja s lapidarijem i etno-zbirkom, za početak...

LIPANJ 2021.

IZDVOJENO IVICA MATIĆ – VOZAČ Matić je došao do svog prvog automobila bez ikakvog sna, a put kojim je išao s prvim "Fićom", pa do posljednjeg "Reno 4", zaista je bio više nego snovit.

Uoči Nove godine 1971/72., dogovorio sam se s Ivicom da novogodišnju noć provedemo kod Sulejmana Kupusovića, u to vrijeme učenika srednje škole. Sva trojica smo se uveliko bavili amaterskim filmom s tim, moram priznati, da je Kupusović prvi od nas snimio amaterski film, koji me naslovom asocirao na slično Griffithovo djelo "Netrpeljivost" ("Intolerance", 1916). Kupusović je bio proglašen "vunderkindom", nakon učestvovanja na nekom jugoslavenskom tv-kvizu. Sjećam se dobro njegove rečenice: "Biću reditelj", koja je uslijedila poslije pitanja voditelja: "Šta ćeš biti kad odrasteš?". Zadatu riječ nije pogazio.

No da su svojevremeno Matića pitali: "Da li ćeš ikada biti vozač?", sigurno bi dobili negativan odgovor. Zato nisam bio nimalo iznenađen kad me je Matić "angažirao" kao vozača (ja sam posjedovao vozačku dozvolu dobivenu tek prije nekoliko mjeseci) njegova, dan prije kupljenog "Fiće", a pravac vožnje sam već prije naveo.

Kad sam stigao na mjesto dogovora, Matić se samo pomaknuo s mjesta vozača, ustupivši meni "komande" vožnje. Iako je automobil bio gotovo nov, nisam se čudio odakle Ivici novac, ali sam se pitao kada ga je kupio, i tko mu ga je doveo na mjesto gdje smo zakazali sastanak. Sumnjao sam u mogućnost da mu je bivši gazda učinio takvu vrstu "usluge". Ostalo je jedino rješenje da je automobil dovezao sam Matić.

Ali zbog čega onda potreba da ga ja vozim do Kupusovića, ostala je tajna. Sule je (nadimak za Sulejman, op. V. K.) stanovao u porodičnoj kući pod samim padinama Trebevića, te sam "Fiću" u pravom smislu testirao "može li uzbrdo". Iako to nije bio auto za brzine, ja drugačije nisam znao voziti, na što me je i Matić upozorio. Nisam djelovao kao "učitelj" vožnje, jer Matiću, očito, nije bio potreban instruktor, što ću tek kasnije saznati, nakon svih Ivičinih odiseja s automobilima bez vozačke dozvole. Zbog čega Matić zadugo nije polagao vozački ispit, nikad mi neće biti jasno. Da li se bojao, kao što se to svakom početniku dešava, neuspjeha kod polaganja, ili nije volio "učitelja" ni u pogledu vožnje, bila je, a i sad je ostala dilema. Kada sam kasnije saznao da je Matić falsificirao svoju srednjoškolsku diplomu prilikom upisa na zagrebačku filmsku Akademiju (što je i dokazano, ali LIPANJ 2021.

Iz Napretkovih recentnih izdanja Vesko Kadić je prijateljevao s Ivicom Matićem, a onda je, nakon njegove smrti, trideset godina pisao knjigu o njemu. Vareški "Napredak" je nedavno tu knjigu objavio u povodu 45. obljetnice Matićeve smrti. Predstavljajući je, donosimo u ovom broju jednu od zanimljivih priča koje nam otkrivaju ovog sjajnog filmskog redatelja u svjetlu u kakvom ga dosad nismo poznavali, a s nadom da će vas ona zainteresirati da pročitate cijelu knjigu. nije bio kažnjen a niti odstranjen s nastave, jer je već tada imao ugled velikog sineasta!), onda mi je tek sinula misao da Matić nije volio da bude podučavan. Bio je očito rođen za autodidakta. Taj dan, uoči Nove godine, poslužio se mnome, što bismo rekli jednokratno, iako sam danas uvjeren da je radije tu večer želio da baš on bude za volanom popularnog "Fiće".

Noć smo proveli obično u priči, ni meni a ni Matiću nije baš bilo do novogodišnjeg slavlja (kakvo je to slavlje u skupini intelektualaca – sjećam se, danas, samo kompozitora Esada Arnautalića).

Kad smo obojica osjetili da je za nas "fajront", predložio sam Matiću da ga odvezem do podstanarske sobe u koju ću se sljedeće godine, u mjesecu kolovozu, useliti i prvi put okušati svoj dugogodišnji podstanarski život. Ivica ne samo da je odbio prijedlog da ga dovezem do samog centra grada gdje je bio "novopečeni" stanar, nego je to jutro, valjda smatrajući da je kontrola u ranim satima prvog jutra nastupajuće godine manje pooštrena, sjeo sam za volan i odvezao se u smjeru, usuđujem se reći, čak do Blažuja (ili Vareša?) gdje mu je živjela majka. Kako je tada sjeo za volan bez vozačke dozvole, tu praksu je nastavio i u narednim mjesecima i mjesecima, ne libeći se da sa "Škodom" stigne čak do Trsta, napustivši jedan pulski festivalski dan, a na koji je došao istim vozilom.

BROJ 318

O njegovim putovanjima bez vozačke dozvole i za vrijeme njegova života kružile su razne priče, no više su to bile poluistine. Od one, kad je na sarajevskoj Skenderiji udario kombi milicije i za tren se uspio zamijeniti s osobom ženskog spola koja je bila dva puta deblja od njega, ali koja je posjedovala vozačku dozvolu, te tako spasila Ivicu od kazne, pa do anegdote s dvije autostoperke koje je provozao zaobilaznim volovskim putem nakon što je ugledao parkirana kola milicije na autoputu Beograd – Zagreb (djevojke su pomislile da su sjele s nekim seksualnim manijakom!), i još mnoge i mnoge različitog sadržaja, ali im je zajednički bio glavni junak.

Kao ni Matićev junak Limunero, koji ne pristaje na društvene normative, "živeći u oblacima", tako ni Ivica nije bio pobornik krutih društvenih dogovora, pa je u bijegu od posjedovanja vozačke dozvole uživao u nekonvencionalnom odnosu spram društva. Uvijek je nastojao da ne nalikuje na nekoga, pa je i vožnja bez vozačke dozvole više bila znakom prkosa društvu s "ugrađenim" kanonima, nego neumješnost da je, kao i svi drugi, s manje ili više truda, dobije. No jednoga dana to će i učiniti, ali sam ga, nakon položenog vozačkog ispita, zamišljao kao čovjeka koji još uvijek u ruci drži volan "Fiće". Kao da nije želio, ni kao vozač da sazrije?

Vesko Kadić

13

IZDVOJENO "MOJ VAREŠ" – PUTOPISNA OTKRIĆA U najnovijoj knjizi Željka Ivankovića "Moj Vareš" riječ je o putopisno-dokumentarističkim svjedočenjima od kojih je većina objavljena u našem listu (brojevi 300-315) uz neke nove, dosad posve neobjavljene tekstove. Knjiga je prilog razumijevanju cjeline vareških prostora u historiografskom, etnografskom i kulturološkom smislu. U podlozi omota knjige nalazi se fotografija Crvene stijene, još jednoga (sasvim nepoznatog) prirodnog fenomena u našoj okolici, pa prenosimo ulomak u kome autor piše o njoj potvrđujući koliko je zapravo naš kraj bogat, a istodobno i neistražen, pa čak i nama samima nedovoljno poznat.

"Da, da. Crvena stijena je već za divljenje. Zbog svoga crvenila u čijoj bi dubini moglo biti hematita, zbog nevelikih i nepristupačnih pećina (pri vrhu i u sredini) koje se odozdo ne čine osobito velikim, prostranim, tako da više sliče leglu ptica nego pećinama, a onda, možda i ponajviše zbog toga, zbog čudesna tijela stijene, koja kao da je rukom vješta klesara klesana u nekom rebrastom deze-

nu. No, ne potcjenjujmo prirodu, ipak je ona majstor s najvještijom rukom. Ćamil i ja ne prestajemo to najednom otkriveno čudo fotografirati, pa tek onda primjećujemo da smo na sastavku, prelijepom, divljem sastavku Radonjićkog i Katina potoka, sastavku koji zatvara oštro slovo 'V' dva nabujala potoka.

Cijelo to mjesto gdje se sljubljuju Radonjićki potok i Katin potok, na sastavku kod Crvene stijene, izgleda iznenađujuće neobično, pa i nije čudno da Crvena stijena proizvodi priče, koje nerijetko nisu daleko od mistike što je obilježila cijeli ovaj kraj."

M. M.

Dostupnost: u knjižari "Ami" u Varešu i u uredu lista "Bobovac": knjiga o Ivici Matiću (200 stranica) po cijeni od 12 KM i knjiga "Moj Vareš" (143 stranice) po cijeni od 10 KM. Za sve ljubitelje knjige ujedno najavljujemo Večer Napretkovih izdanja u Varešu (okvirno koncem srpnja) kada će, među ostalim, biti predstavljene i ove dvije publikacije.

IZ STARIH RUKOPISA (III)

Iz narodne frazeologije Narodne poslovice i uzrečice sastavni su dio narodne, tj. usmene književnosti. Mijo Žuljić ih je, popisujući one koje su specifično vareške, objavio pod naslovom Iz narodne frazeologije.

One su najjednostavniji, najsitniji oblici narodnoga kreativno-izričajnog duha. Ovdje ih tretiramo kao jezično-etnološko blago koje uopćava i sažeto tipizira različite životne pojavnosti (podvođenje pojedinačnih slučajeva pod opće pravilo) u vareškom mikroprostoru, često nerazumljive i nevažne izvan ambijenta u kojemu su oživotvorene.

Stoga ih je zapisivač (M. Žuljić) imao potrebu i objasniti, kontekstualizirati (mi donosimo oboje!), a na nama je da uživamo u vareškom govoru i vidimo koliko su neke od njih, moguće, i danas žive ili smo im možda u novoj frazeologiji našli nadomjestak. (Ž.I.) Ko Janja u Sutjesci – veli se, kad se kome dogodi velika neprilika, recimo kad koje žensko s kime zatrudni (ponese dijete). Što se žbuniš ko borovički sapun – veli se, kad se neko naglo ražljuti.

Ni od mene panj, ni od tebe klada – običaje se reći, kad se hoće istaknuti, da od koga ne može šta dobra biti.

Uredilo se ko rodino keške – rekne se u šali, kad se kome lijepo – ili baš i ružno – uredi kruh ili koje drugo jelo.

Nadoć' će ko u rode keške – to se veli, kad neko ište jela, za koje nema izgleda, da će doći na siniju (sofru).

Ladna (studena) mi soba ko zind-han – rekne se tako, kad se hoće kazati, da je soba do kraja hladna.

14

Izgledaš ko šeh iz Stupnog Dola – to ćeš čuti, ako si obuko haljinu, koja ti lijepo ne stoji i ne sliči. (Šeh iz Stupnog Dola zbilja je živio, gonio je drva, a bio vrlo neslično obučen.)

Ako je kao, Bog ga je dao. Ako je blato, ništa za to. – Tako vele Vrhovci (t. j. ljudi sa Vrhovine-sela: Diknića, Pržića, Višnjića, Mlakona i Daštanskog).

Kad se ono nešto poserepi – kad ono hoće nešto zlo da bude; kad se sreća na zlo okrene.

Ti ko da u zemlju propade. Ili: Objesi se ti. – veli se, kad nekoga odakle zadugo nema.

Mokro mi diete ko jezero – veli mati, kad joj se dijete previše mokraćom stopi.

BROJ 318

Jedna pamet ništa ljeti, ništa zimi – običaje se tako reći, kad se ko dosjeti, pa rekne dobar savjet ili zgodnu riječ.

Volim biti sjeme od rogača, neg ljubiti garava kovača. – tako rekne pogdjekoja cura, kad se hoće da pogospodi, pa ne voli poći za kovača.

Smrt mi ga vidjeti – vrlo mi ga je mrsko vidjeti. Što si se uzviperio? – što tako plašivo pogledaš?

Tak ja njoj reko, dok ona činji meni i t. d. – tako ja njoj rekao, a ona meni kaže i t. d.

Ja broim, da je iz tu ruku – ja mislim, da je tako.

Brte! Brte si moj dragosni! – Brate!

Dragi brate moj! Šta bi se ja umivala u mačiem mlieku.

Ili: Šta bi se pokrivala? – što bi se ja pričinjala ono, što nijesam?

Dušo si medena! – to je neka poštapalica, a znači koliko: Moj dragoviću!

To je dugo – to je mnogo.

I nekoliko psovki od mila ili blažih kletvi: Nijedna lozo!

Pasia lozo!

Ajde vrane! (Mjesto: Ajde vraže!)

Jadna mi briga!

Jadna mi pita!

LIPANJ 2021.

OSVRT I REMINISCENCIJE

P

ostoje ljudi i događaji koji ostavljaju trag u vremenu i čine neizbrisivi dio povijesti nekog grada. U bogatoj glazbenoj povijesti našeg grada Rafo je obilježio ne jedno vrijeme nego i cijelu generaciju.

Sjećanje na Rafu naš sugrađanin sa švedskom adresom, Gordan Mijatović, strastveni zaljubljenik kamere, pretočio je u prekrasnu filmsku priču, nedavno objavljenu na webu. Ma kako to patetično zvučalo, parafrazirajući Frederica Chopina koji je apostrofiran kao pjesnik klavira, rekao bih da je Gordan pjesnik kamere. (Uostalom, film i jest najmlađa, "sedma" umjetnost koja se izražava svojim posebnim jezikom, gramatikom i stilistikom). Film o Rafi je u jednu ruku potresna, tragična storija o jednom boemu umjetniku, nesretnom kao što su mahom nesretni svi artisti. Tu filmsku priču Gordan Mijatović je donio na zaista upečatljiv način: filmska fraza je prefinjena i maksimalno izražajna, a linija građenja i razvijanja naracije spontana i prirodna sa snažnim emotivnim gradacijama gdje se isprepliću lirska osjećajnost, senzualni žar i subjektivna dramatska snaga koja je neodoljiva. U nekoj zemlji bogate kulture i razvijene imaginacije, u Italiji ili Austriji, a pogotovo u Francuskoj, autor bi bio doživljavan kao melankolični filmski pripovjedač koji svoju romanesknu filmsku prozu preodijeva u čistu poeziju, na što ne bi moglo ostati ravnodušno niti najtvrdokornije apoetsko srce.

Priča počinje i završava ispod hrasta i pjesmom ptice kos. U mnogim svjetskim kulturama hrast se smatra simbolom postojanosti, vezom između neba i zemlje (krošnja, korijen) i izrazom kozmičkih stvaralačkih snaga i jedinstva univerzalnog života.

Vjeruje se da kos simbolizira kapiju, prolaz između svjetova, odnosno da simbolizira viša duhovna stanja – anđele. Doista, dramatski snažno, a lirski meditativno eshatološki sublimno doživljavanje transcedentne materije, a to traži naročito nadahnuće i ova vrsta inspiracije ne javlja se niti uvijek niti svakome, što za Gordana očito nije "knjiga sa sedam pečata". Ova filmska priča o Rafi je autorov hommage prijatelju, a mnogima od nas i sjetna reminiscencija na ne samo naše nego i na mladalaštvo mnogih generacija koje su odrastale uz Rafinu muziku. Elegičan ton su svojim toplim eufoničnim glasovima davale i naratorice Mirjana Šimunović i Danijela Pavlić.

Vareš ima dugu i bogatu muzičku tradiciju i po tome je specifičan i prepoznatljiv.

Istina, bilo je razdoblja oscilacija, plima i oseka, ali ne i diskontinuiteta. I u turbulentnom vremenu rata i poraća održavali su se koncerti (pok. Rajmund Likić), a i danas kada je aktualna korona pandemija "zamrzla" ogromnu većinu kulturnih manifestacija, VaClaF – internacionalni festival komore muzike koji je kvalitetom i razinom dostoLIPANJ 2021.

Uz "Film o Rafi" Piše prof. Željko Sertić jan najrelevantnijih europskih i svjetskih muzičkih metropola i koji nas je uvrstio u kulturnu mapu svijeta na što možemo s razlogom biti ponosni – nije prekinuo kontinuitet.

Početak vareške glazbene povijesti vezan je za razdoblje austrougarske vladavine. Dolaskom Austrougarske Vareš postaje jedno od glavnih žarišta industrijskog razvoja, a izgradnjom željezare postaje (kolokvijalno) mali kozmopolis. Iz svih krajeva Monarhije doseljava se stručno osoblje različitih profila, tehničko, prosvjetno i administrativno, dolazi do simbioze kulture domicilnog stanovništva s kulturama novopridošlih što dovodi do kulturnog procvata u svim sferama: tehničke kulture, arhitekture i kulture stanovanja, kulture ophođenja itd. pa tako i muzičke kulture. U to vrijeme zahvaljujući nekolicini vareških kulturnih entuzijasta nastaje Radnički dom koji će kroz dugi niz godina i desetljeća biti centar razvoja i središte svih kulturnih događanja. Osnivanjem KUD-a "Jedinstvo" počinje zlatna muzička era. Kroz "Jedinstvo" su stasale brojne generacije izvrsnih muzičara svih žanrova: narodne muzike, rokenrola, jazza i klasične muzike, a troje ih se etabliralo kao reproduktivni umjetnici i pedagozi kroz Sarajevsku filharmoniju i Muzičku akademiju (Rajmund Likić).

Kraj 60-ih i početak 70-ih godina prošlog stoljeća je bilo najplodonosnije razdoblje KUD-a "Jedinstvo". Polazeći od sociološke premise da od stupnja materijalnog razvoja ovise i kulturne manifestacije, zahvaljujući izvrsnom poslovanju Rudnika i željezare i tadašnjim "gradskim ocima" koji su imali sluha za kulturu, rad KUD-a "Jedinstvo" je materijalno zdušno potpomagan.

Nabavljeni su novi muzički instrumenti i osigurani stručni kadrovi, voditelji pojediBROJ 318

nih sekcija. Mješoviti zbor nizao je brojna priznanja s republičkih smotri i natjecanja, dramska sekcija (koju je jedno vrijeme vodio Zaim Muzaferija i iz koje su ponikli čuveni glumac Boro Stjepanovic i redatelj Slavenko Saletović) također, a na muzičkom polju je blistao big-band jazz orkestar. U to vrijeme, osim u Varešu, u cijeloj BiH su postojala još samo tri takva orkestra: u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci. Ponos i glavni reprezent tog jazz ansambla bio je pok.

Josip Hinger, izvrstan jazz pijanist kakav se i danas rijetko sreće, o čijim se virtuoznim i inventivnim jazz improvizacijama dugo pričalo i izvan Vareša i zbog čega je dobio epitet "vareški Duke Ellington". Njegova maestralna izvedba Rhapsody in Blue (Rapsodija u plavom) Georgea Gershwina izazivala je ogromno divljenje, pa i čuđenje: otkud Gershwin u malom Varešu.

Na koncu, film o Rafi me potakao na "muzički vremeplov" i izazvao reminiscencije na KUD "Jedinstvo" gdje sam i sâm započeo prve glazbene korake. Obnovljeni Radnički dom pruža osnovanu nadu da će zablistati starim sjajem. Entuzijazma ne nedostaje i već je stasala jedna generacija dobrih tamburaša i vrsnih i ambicioznih mladih rokera pod vodstvom prof. Igora Hingera. Osnovana je i škola osnovnog muzičkog obrazovanja, zasad klavirski odsjek, i u klasama izvrsnih pijanista prof.

Mirona Konjevića i prof. Zerine Šabotić koji su nastupali na VaCLaF-u i koncertirali i na drugim festivalima, ponikla je jedna generacija odličnih malih pijanista od kojih bih posebno izdvojio Eminu Burek i Lanu Marjanović. Mislim da nije nerealna pretpostavka da će se u nekom budućem vremenu iz Vareša pojaviti nova eminentna glazbena ličnost da nas poput Andree Nikolić kao ambasador vareške muzičke kulture predstavlja na svijetu.

15

DA BUDE KOMPLETIRANO

Sjećanje na poginule U vojnoj akciji HVO-a Vareš – kojom je, kako se kasnije ispostavilo, 'kupljena' godina sigurnosti i mira – dana 31. svibnja 1992. godine na Perunu poginuo je Robert Zekić, u sukobu s pripadnicima VRS-a. Godinu dana kasnije, 1. lipnja 1993. ubijen je Mario Miočević iz zasjede koju je postavila Armija BiH. Ističemo ih ovdje kao prvu dvojicu poginulih pripadnika HVO-a u borbama oko Vareša, a u povodu obljetnica njihove pogibije. S vremenom se ugasilo i sjećanje na te datume i njihovo obilježavanje...

Uzgred budi rečeno, ovih dana smo utvrdili još nešto. Naime, radeći na ažuriranju podataka o svim vareškim vojnim i civilnim žrtvama iz reda hrvatskog naroda u zadnjem ratu (za doprinos knjizi fra Mate Topića koja je u pripremi) uvidjeli smo da do dana današnjeg – 25 godina nakon rata – nisu do kraja prikupljeni podaci o svima i da je zapravo arhiva

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

našeg lista ipak najkompletnija. No, i naša je arhiva ostala nepotpuna iz razloga što se u ono vrijeme, neposredno nakon rata, kad smo objavljivali u listu pojedinačni spomen na žrtve rata (u rubrici na 15. stranici, od 2. do 20. broja "Bobovca") nije uspjelo doći do svih kontakata i podataka, iz objektivnih razloga. U međuvremenu je to, pogotovu s pojavom društvenih mreža i raznih aplikacija za besplatnu komunikaciju postalo lakše izvodljivo, ali taj dokumentaristički posao ipak nije doveden do kraja. Kod nekolicine poginulih (ili nestalih) poznato je dosad bilo samo ime, prezime i ništa dalje od toga (ne zna se ime oca, datum rođenja, datum i okolnosti pogibije). Mi ćemo prvi to ispraviti i objaviti sva preostala imena i podatke o stradalima, cijeneći da je to najprikladnije učiniti u vrijeme obljetnice stradanja i egzodusa hrvatskog stanovništva Vareša, dakle najesen. Tada ćemo nakratko oživjeti spomenutu rubriku da pridodamo nedostajućih 12 žrtava (u ono vrijeme objavili smo podatke o 112 njih) i nakon toga je definitivno zatvoriti.

R. R.

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 12. lipnja navršila su se dva mjeseca otkako je preminuo naš dragi djever i ujak

Dana 12. travnja preminuo je naš dragi

GABRIJEL GRABOVAC

MELHIOR MIJATOVIĆ

(1947. – 2021.)

(1933. – 2021.)

Dragi naš Melhiore, dostojno si nosio svoj križ. Duboko smo potreseni tvojom smrću i odlaskom, oprostismo se od tebe u velikoj tuzi i boli. Nedostajat će tvoja velika pažnja koju su uvijek pružao onako kako si mogao, kao djever i brat, jer si nam bio sve u životu i drugi roditelj. Još jednom ti hvala na svemu, zauvijek ćeš živjeti u sjećanju i našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Ovim putem želimo zahvaliti svima koji su pružili pomoć i davali podršku u svim trenucima bolesti našeg dragog. Posebno hvala djelatnicima Centra za socijalni rad, Nihadi Gondžo, Kasimu Fatiću i ostalim uposlenicima, Domu zdravlja Vareš i posebno Ani Jurkić, isto tako i domu u Zenici gdje je boravio, a posebno tehničaru Željku Marjanoviću, doktorici Vesni Trako, Zdravku i Mariji Zloušić i njenoj obitelji. Hvala pogrebnom društvu "Sveti Mihovil" i cvjećarni "Orhideja", župniku fra Leonu Pendiću na lijepom posljednjem ispraćaju.

S ljubavlju: nevjesta Mira, sestrić i sestrična Darko i Sanja s obiteljima, rođak Zdravko i Marija Zloušić

16

BROJ 318

Hvala rodbini, mještanima Javornika i djelatnicima DZ Vareš za skrb oko našeg Gabrijela i za dolazak na posljednji ispraćaj.

Počivao u miru!

Supruga Manda s djecom, zetom, nevjestama i unučadi

POSLJEDNJI POZDRAV Našem dragom

STJEPANU KOLANOVIĆU (24.VII.1944. – 8.V.2021.)

Počivao u miru!

Supruga Nada i kćerka Lidija

LIPANJ 2021.

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

voljenom suprugu, ocu i svekru

suprugu

MIROSLAV ANĐIĆ

Nedostaješ da me zagrliš, da osjetim tvoj dodir, da mi se nasmiješ, da samo budeš pored mene...

Jednostavno, nedostaješ previše! Mirno spavaj, Anđele.

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

voljenom tati

(1976. – 2021.)

Supruga Josipa

MIROSLAV ANĐIĆ

MIROSLAVU ANĐIĆU (1976. – 2021.)

Bio si dobar, bio si pošten, bio si naš, mislimo na tebe, tata, dok vrata raja otvaraš. Hvala za život i djetinjstvo, hvala za svaki dan, neka ti suze naše pozlate pute kroz vječni san!

(1976. – 2021.)

Iza sebe ostavio si tragove koji se ne brišu i dobrotu koja se pamti. Teško je živjeti s ranom na duši, vidjeti te svuda, a nigdje te ne naći.

Zauvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Violeta i Josip

Tvoji sinovi: Kristijan, Marin i Nikola

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

MIROSLAV ANĐIĆ

MIROSLAV ANĐIĆ

(1976. – 2021.)

(1976. – 2021.)

Dragi naš Miro, ne postoji vrijeme koje bi moglo donijeti zaborav.

Otišao si prerano, al' ovo nije zbogom nego doviđenja, na nekom ljepšem mjestu…

Neka te čuvaju anđeli nebeski.

Dragi naš tetak, uspomene i sjećanja žive, vrijeme ih ne briše... Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave.

Mi tebe nikad nećemo zaboraviti.

Punac Krešimir i punica Kata

Andrej, Valentin i Dijana

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 13. svibnja u 73. godini života preminula je naša draga

Dana 16. svibnja u 79. godini života preminuo je naš dragi

KATARINA PETROVIĆ

ALFONZO MALBAŠIĆ (1943. – 2021.)

Ostat ćeš živjeti u našim srcima, molitvama i mislima. Hvala svima koji su došli da te isprate na vječni počinak. Počivaj u miru Božjem!

(1949. – 2021.)

Ostaje u našim srcima i sjećanjima.

Počivala u miru!

Tanja, Mladen i Boris

Supruga, sin, nevjesta, unuk, braća i sestre

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 5. svibnja navršilo se deset godina otkako nije s nama

Dana 10. svibnja navršile su se četiri godine od smrti naše drage

NIKO MALBAŠIĆ

VESNE ANTUNOVIĆ

(1939. – 2011.)

(1957. – 2017.)

Tuga i bol za tobom nikada neće prestati i vječno ćemo te u srcu nositi. Počivaj u miru!

Trajno će ostati dio naših najljepših uspomena.

Počivala u miru Božjem!

Supruga Filomena, sinovi Anto i Kornelije s obiteljima

Suprug Stijepo, sin Mario, kćerka Sanja, s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(26.V.2020. – 26.V.2021.)

(26.V.2020. – 26.V.2021.)

Prošla je tužna godina dana otkad nije s nama naš voljeni suprug i otac

Na našeg dragog

BOŽIDAR ROHMES Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od zaborava.

Vole te tvoji: Mladenka i Alex

LIPANJ 2021.

MIROSLAVU ANĐIĆU

(1976. – 2021.)

Prebrzo si otišao, ali si nam ostavio divne uspomene.

Bolno je i tužno gledati tvoje prazno mjesto u našem domu. Ti si sada tamo gdje te ništa ne boli, gdje imaš svoj mir, to je naša utjeha. Živiš i živjet ćeš zauvijek u našim srcima, u našim mislima, jer si duša duše naše! Neka te čuvaju anđeli nebeski!

Supruga, sinovi i nevjeste

BROJ 318

BOŽIDARA ROHMESA S ljubavlju i poštovanjem zauvijek u našim srcima i mislima.

Brat Leon, nevjesta Barbara, bratići Perica i Igor, s obiteljima

17

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(4.VI.2001. – 4.VI.2021.)

Dana 4. lipnja navršilo se 20 godina otkako nije s nama

(7.VI.2012. – 7.VI.2021.)

Dana 7. lipnja navršilo se devet godina otkako s nama nije naša draga

RUŽA PARIĆ Draga naša, u tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve.

Počivala u miru!

RUŽA PETROVIĆ Ostaješ živjeti u našim srcima, mislima i snovima.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji: suprug August i djeca s obiteljima

Tvoja djeca: Ivica, Željka, Anto i Jelena

IN MEMORIAM EUGEN GOGIĆ

SJEĆANJE (7.VI.2017. – 7.VI.2021.)

(1968. – 2020.)

Prošla je tužna godina dana otkako si nas napustio, ali vrijeme koje prolazi ne može izbrisati sjećanje na tebe i tvoju dobrotu. U našim srcima ostat ćeš uvijek voljen i nikad zaboravljen.

Počivaj u miru!

RAFO BARIŠIĆ Četiri su godine kako nisi s nama, uspomena na tebe živi vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Sestra Smiljana, zet Jerko, sestrići Valentina i Mario

Tvoja djeca

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(11.VI.1999. – 11.VI.2021.)

Dana 13. 6. 2021. navršile su se četiri godine otkako nas napusti

Dana 11. lipnja navršile su se 22 godine otkako nije s nama naša draga

LJUBO KASAPOVIĆ

BLAŽENKA ANTIĆ

(13.VI.1954. – 13.VI.2017.)

Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Voljeni ne umiru, oni su uvijek tu, u našim srcima i našim mislima. Bio si i ostat ćeš naš ponos.

Darko s obitelji

Vole te tvoji: Dada i Damir

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.VI.2011. – 18.VI.2021.)

Dana 18. lipnja navršava se deset godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

(19.VI.1992. – 19.VI.2021.)

Dana 19. lipnja navršit će se 29 godina otkako nije s nama naš dragi

VASE JOTIĆA

SLAVEN MALBAŠIĆ

Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam pružao.

Počivaj u miru!

Vječno ćeš živjeti u našim srcima, molitvama i mislima. Počivao u miru Božjem!

Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Marijano

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

LJUBICA ĐURIĆ (1931. – 2014.)

Zauvijek ostaješ u našim srcima, hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila.

Počivala u miru!

Tvoji: sin Slobodan i unuka Ankica

GABRIJEL TERZIĆ

IN MEMORIAM

(17.VIII.1928.

– 14.VIII.1972.)

IVAN KLARIĆ (1938. – 1993.)

TEREZIJA TERZIĆ

(22.I.1957.

– 14.VII.1986.)

(15.X.1933.

– 21.VI.2016.)

NADA KLARIĆ (1947. – 2021.)

18

ANTO CICO TERZIĆ

Počivali u miru Božjem!

Sjećanje na vas ostat će zauvijek!

Sin Goran i obitelj Klarić

Vole vas vaši: Željko i Zoran s obiteljima BROJ 318

LIPANJ 2021.

IZ STARIH ALBUMA

Majdančani šezdesetih Jedan od naših najstarijih redovnih čitatelja, Marko Bagarić, u svojim devedesetim veoma vitalan i za šalu uvijek spreman, donese nam nedavno starih fotografija koje nismo imali.

Dvije datumski prigodne ostavljamo za srpanj, a ovoga puta objavljujemo fotografije na kojima su župljani u Vareš Majdanu: gornja je vezana za završetak izgradnje prvotne kapele u Vareš Majdanu (1965.), dok je donja snimljena ispred filijalne crkve.

MODNA METRAŽA I KONFEKCIJA

71330 Vareš, ul. Zvijezda 25 (poslovna zgrada Bobovac)

tel./fax: 032 849 300 e-mail: info@profitex.ba www.profitex.ba

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LIPANJ 2021.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 550 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 318

19

Tekst J. Klarić • Fotografije M. Marijanović

PRIGODNO O LIPAMA

v U zadnjih nekoliko brojeva ove naše isključivo vareške novine pišemo o suživotu s prirodom. Živjeti s prirodom – lako je reći, ali kako to i ostvariti? Budući da je u tijeku lipanj sasvim je prirodno da nešto kažemo i napišemo o stablu po kojem ovaj mjesec nosi ime.

Lipa (lat. tilia europaea) kod nas je drvo posebno vezano za seoska groblja i gradske bogomolje (bez obzira na vjeroispovijest).

Posebno staro i grandiozno stablo lipe nalazi se još uvijek u mjesnom groblju u D. Borovici, nekada je bilo i u groblju u Oćeviji, bile su i tri oveće krošnje u nekadašnjem gradskom groblju uz malu crkvu u Varešu, a markantna je i poznata kao orijentir bila i lipa na Karićima u koju je pred posljednji rat udario grom i spalio je do korijena.

Mjesto najpoznatije po lipama u našem kraju ipak je selo Ivančevo s višestoljetnim stablima uz dom kulture i nedaleko mjesnog groblja, u kom su nedavno otkopani kameni križevi i spomenici čudna oblika koji svjedoče o naseljenosti ovoga kraja od davnina (keltski križ, pravoslavni krst, poluokrugla ploča s ugraviranim križem itd.). Slična se ploča, pored nekoliko stećaka koji priči o spomenicima daju dodatnu raznovrsnost, nalazi i u prastarom groblju u Borovici (Donjoj). Dok je npr. karakteristično za sela Ivančevo, Vijaku, Tribiju, Dubošticu i Pogar da kod njih nigdje nisu nađeni tragovi i ostaci stećaka, što svjedoči o njihovoj vjerskoj posebnosti u minulim vremenima. A kad je već riječ o lipama na Ivančevu treba spomenuti i sjetiti se da je pod njima odrastao i udisao miris rano umrli naš filmski redatelj Ivica Matić ("Žena s krajolikom"). Drvo lipe uključeno je i u mnoge bajke, priče, povijest. Od prastarih vremena, poput zobike, važilo je kao drvo naklonjeno čovjeku. Lipa je nekada značila i kao drvo sudbine pa je po običaju sađena na dan rođenja muškog potomka.

Ali ne rastu lipe samo zarad simbolike. Čaj od naročito mirisnog cvata lipe najčešće se koristi za čišćenje krvi, kod nervne slabosti ili duševne napetosti. A za znojenje i ozdravljenje najbolje se pokazala čajna mješavina s podjednakom količinom cvijeta lipe, zobike i kamilice.