Bobovac br.238 by Midnight Rider

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XX. • BROJ 238 • LISTOPAD 2014.

UVODNIK

osna i Hercegovina odnosno njezini građani imali su 12. listopada dan za biranje. Topao jesenji dan bio je u suprotnosti sa sumornim stanjem u državi. Nakon proljetnih poplava i blatnjavog ljeta, u kaljuži bh. političke scene za naklonost glasača borilo se 65 političkih stranaka, 24 nezavisna kandidata i 24 koalicije. Premazanih političara i onih koji bi to tek postali nudilo se ukupno 7.748. Na birališta se odazvalo 50,1 posto građana. Druga polovica je bila mišljenja da im biračko pravo ne treba ili im ništa ne donosi ili da nemaju za koga glasati. Paralelno s izbornom kampanjom, s kojom se kao slučajno uvijek podudare kojekakva presijecanja vrpci tamo gdje se nešto uradilo na infrastrukturi, Američka organizacija za međunarodni razvoj (USAID) u suradnji s američkim veleposlanstvom u BiH istupila je s videospotom pod sloganom "Glasaj ili trpi". Dramatične poruke u kojima se pokušalo naglasiti da je u BiH pola milijuna ljudi bez posla, da je 600 tisuća ljudi na granici siromaštva i da je BiH najgora zemlja u Europi za investicije, nisu uzbunile okorjele apstinente. Ruralni su birači bili tradicionalno poslušni, kao i oni umreženi u korupciju koji žive od makinacija vladajućih struktura. I to se opet pokazalo dovoljnim za novi četverogodišnji mandat starim, anakronim garniturama. Ovo su bili sedmi opći izbori od 1990. godine. Politička svijest u BiH, očito, još uvijek nije evoluirala niti zakoračila u 21. stoljeće. Kako onih kojih biraju, tako i onih koji im se nutkaju. Da nije tužno bilo bi smiješno svrnuti pogled na (pred)izborni dekor koji ilustrira takvo stanje. Kraj izlokanih putova i na raspadajućim fasadama smješkali su se ili pokušavali uozbiljiti likovi na plakatima, u čijim se stranačkim centralama ključne nade za

IZME\U 2 BROJA uspjeh polagalo preko photoshopa. Što više uljepšan kandidat, to će valjda biti svjetlija budućnost s njim. O strahovitom procentu neispunjenih predizbornih obećanja od prije četiri godine stranke i kandidati ni riječi. I još na to, u besmislenim i infantilnim porukama za naredni period o suzbijanju korupcije progovaraju njezini dokazani akteri. Pa što uopće kazati? Prema onome kako su se izjasnili, Varešani su na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva BiH željeli vidjeti Martina Raguža, a na mjestu bošnjačkog Fahrudina Radončića. Međutim, ostatak zemlje nije se slagao s tim izabravši ipak za te funkcije Dragana Čovića odnosno Bakira Izetbegovića. Kod opredjeljivanja za stranke i kandidate koji će popuniti fotelje u parlamentima na državnoj, federalnoj i kantonalnoj razini biračko tijelo u Varešu nije odudaralo i potvrdilo je dobre

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ

ŽUPA VIJAKA

Kršteni:

David Pavić (Zorana i Svjetlane), Rafael Šurkić (Brane i Ane), Janja Tomić (Zorana i Nikoline). Vjenčani: Vjeran Kolaković i Marina Šprem, Zoran Tomić i Nikolina Josipović. Umrli: Jozo Šimić (1930.), Kata Kristić rođ. Jozeljić (1945.), Jelka Marinčić rođ. Čingel (1933.), Stjepanka Kristić rođ. Franjić (1931.), Krešimir Dodik (1945.), Antonija Kukrić (1923.), Ljiljana Jukić rođ. Klarić (1951.), Bernardica Kalfić rođ. Matić (1929.). Umrli :

EVIDENCIJA MUJE ČURTIĆA

Stjepan Pavić (1936.).

Umrli u rujnu: Emin Rožajac (54), Halil Jusić (64), Jovo Stjepanović (68), Fata Osmanović (87), Salem Zazan (58), Sevda Islamović (66), Muniba Pajt (65).

Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

BROJ 238

rezultate HDZ-a i SDA. Od ostalih, iako u Varešu nema stranačku bazu, HDZ 1990 je ipak ostvario određenu prođu, dok na bošnjačkoj strani SDA-u za vrat puše Stranka za bolju budućnost (SBB) i donekle Demokratska fronta (DF), premda one sebe smatraju građanskima. Na koncu treba spomenuti neveliko, ali postojano tijelo Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) i svakako golemi pad Socijaldemokratske partije (SDP), koja se time dovela na političku marginu. Da je sreće s tim kandidatima koje se bira, onda bi na koncu trebalo prigovoriti načinu formiranja izbornih jedinica ili samom izbornom zakonu koji demografski desetkovane općine poput Vareša ostavlja bez šanse da njezini kandidati ostvare proboj do bilo kog parlamenta na višim razinama jer nemaju biračkog potencijala kao mnogoljudnije općine. Varešani su inače po izlaznosti bili malo bolji od ukupnog prosjeka jer je od 9.183 registriranih glasovanju pristupilo 4.825 (ili 52,54 posto) birača.

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Ivo Delić, Njemačka – 46 KM, S. K., Vareš – 25€ + 100 Kn, Ivica Krajinović, Švedska – 50 KM, Željko Matić, Švedska – 50 KM, Slobodan Babić, SAD – 50 USD, Ljiljana Kristić-Elez, Australija – 50 KM, Zvjezdana Bilobrk, Hrvatska – 50 KM, J. M., Vareš – 10 KM.

Svima hvala lijepa! ZAHVALA Našoj vjernoj čitateljici Luciji Josipović, s prebivalištem u Sydneyju, na donaciji listu "Bobovac", Maloj školi i Pučkoj kuhinji – odvojenoj s proslave 90-og rođendana – u sveukupnom iznosu od 1473 KM. LISTOPAD 2014.

VIJESTI NEMA SANACIJE KAPIJE Ima tome pet mjeseci kako su se u Bosni i Hercegovini desile dramatične poplave, klizišta i odroni. Dakle, pet mjeseci sezone pogodne za građevinske radove je za nama, a približavaju se niske temperature, zima, snjegovi. Dok se, što je za pozdraviti, pokrenula sanacija Bukovog Potoka i klizišta iza zgrade srednje škole, na kritičnim točkama regionalnog puta nije poduzeto ništa osim privremenih mjera za kakvo-takvo osposobljavanje prometa. Oštećeni dio kolnika kod tunela nije saniran, a i stanje na Kapiji te uvjeti za promet onuda već ozbiljno frustriraju građane. Izgrađena obilaznica ne samo što je uska i što je makadamska nego je toliko izlokana da se ponašanje nadležnih za održavanje ne može nazvati nikako drugačije osim bezobraštinom. Pored činjenice da nema ni naznake dugoročne sanacije tog dijela puta, nikome ne pada na pamet barem ponekad nasuti i "zategnuti" kolnik. Varešani u kantonalnim očima očito nisu vrijedni niti dva kamiona šljunka! A truckali su se preko Kapije proteklih dana pred izbore brojni visokopozicionirani u izvršnoj vlasti, da bi u Varešu obećali opet meda i mlijeka, pa bez grižnje i uz pljesak pristalica otišli natrag preko rupa i blata. Kapija je u svemu tome nekima vjerojatno služila i kao sredstvo za namicanje političkih poena, da se s likovanjem ukaže na nesposobne kadrove iz protivničke stranke i poslije likovanja zadovoljno krene na drndanje preko rupa vlastitim autom. Bilo kako bilo, i sam suočen s nezadovoljstvom građana, općinski je načelnik Avdija Kovačević u pomoć pozvao javnost. Obznanio je dopis upućen premijeru Zeničko-dobojskog kantona Munibu Husejnagiću, kantonalnom ministru za prostorno uređenje, promet i komunikacije Edinu Terziću te čelnom čovjeku Direkcije za ceste ZDK-a Refiku Zekoviću naglasivši da im se obraća sedmi put zahtjevom za hitnom potrebom sanacije puta R-444 i da improvizirani dio puta na Kapiji ne zadovoljava nijedan uvjet sigurnosti prometa. – Radi učestalih oštećenja na privatnim motornim vozilima zbog navedenog stanja dijela improviziranog kolovoza stvara se grupa nezadovoljnih građana koja prijeti blokadom pomenutog puta – naveo je načelnik u svom dopisu te podcrtao da je odgovornost i nadležnost nad upravljanjem, nadzorom i održavanjem regionalnog puta u rukama prozvanih. ISTRAŽIVANJE MOŽE POČETI Poduzeće "Eastern Mining d.o.o." Visoko, kojemu je dodijeljena koncesija za eksploataciju olova, cinka i barita na području općine Vareš, nakon dobivene urbanističke suglasnosti napokon može pristupiti istražnim geološkim radovima na lokalitetu Rupice. Posljednji preduvjet bila je javna rasprava, koja je i organizirana od strane resornoga federalnog ministarstva, u Varešu dana 19. rujna 2014. godine. Raspravi je, uz direktora poduzeća mr. Emira Sudžuku i predstavnike mjesne zajednice Borovica (gdje će se vršiti istražni radovi), nazočila i Selma Bašić iz kantonalnog ministarstva gospodarstva. Mr. Sudžuka je kazao da su administrativne procedure i problemi oko nadležnosti između ministarstava usporili zacrtanu dinamiku poduzeća, koje prema koncesiji ima rok od pet

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info LISTOPAD 2014.

godina da završi istražne radove i pristupi eksploataciji. S fizičkim osobama, vlasnicima zemljišta, dosad nije bilo nikakvih problema i nedavno su potpisali pojedinačne ugovore s poduzećem, a predstavnik mjesne zajednice Nikola Šimić istaknuo je da su oči lokalnog stanovništva sada uprte u investitora. Ako bude sve po propisima i ako bude pomoći u infrastrukturi, problema sigurno neće biti ni ubuduće, podcrtao je on. Mr. Sudžuka je ponovio stav poduzeća da se ni na koji način ne misli odstupati od zakonskih propisa, kao niti od potpisanog u ugovorima. Premda postoje određeni podaci o zalihama do kojih se došlo sondiranjem lokaliteta prije rata, želi se izvršiti kontrolna i dopunska istraživanja te na temelju toga kompletirati elaborat o rezervama. Bušotine će sada ići do 300 metara dubine, pojasnio je mr. Sudžuka. PETICIJA ZA NIKŠU Jesmo li postali bešćutni? – postavljeno je pitanje u uvodnom obrazloženju peticije koja je početkom listopada kružila Varešom, a dostupna je i u elektronskoj formi na Vareš Home Pageu. Njome se, kako je pojašnjeno, želi skrenuti pozornost na "jedan nemio događaj zbog kojeg jedan mladi čovjek (sada već više od, op. ur.) mjesec dana leži u komi". O kome je i o čemu je riječ? "Otkako je brutalno pretučen od strane većeg broja osoba, u ranu zoru 31. kolovoza 2014. u Vijaci, nalazi se na klinici Koševo. Ime mu je Nikša Pavlović, godina rođenja 1977. Mjesto prebivališta, Korenica u Republici Hrvatskoj". Citiramo dalje: "Ovo je poziv na buđenje savjesti i na preispitivanje uloge, kako odgovornih, tako i nadležnih. A pitanja su vrlo jednostavna: 1) zašto, umjesto kolektivnog batinanja, na intervenciju i rješavanje incidenta nije pozvana policija, 2) kako se desilo da u policijskom biltenu ZDK-a za 31. kolovoz 2014. takav slučaj bude okvalificiran kao narušavanje javnog reda i mira s nanošenjem lakih tjelesnih povreda?" Ovaj nesvakidašnji teški incident tek je s peticijom doživio javnu osudu, a u tekstu je zatraženo i sljedeće: "Ovom peticijom zahtijeva se od policije da preispita rad na ovom slučaju i sankcionira eventualne propuste u istražnom postupku, na koje javnost opravdano sumnja. Također se zahtijeva procesuiranje počinitelja, bili oni imenovani ili još uvijek neotkriveni." Peticijom je prikupljeno i na VHP-u obznanjeno približno 700 potpisa (do zaključenja broja) pa smo se povodom toga obratili za komentar u Policijsku stanicu Vareš. U policiji negiraju bilo kakve propuste kod utvrđivanja okolnosti ovog događaja, o kom su, kako kažu, odmah obavijestili dežurnog tužitelja u Zenici i po njegovu nalogu dalje postupali. Nesporno je, što se potencira i u peticiji, da je policija obaviještena o incidentu tek od strane službe Hitne pomoći Vareš, gdje je, po informaciji koju su nam pružili u Domu zdravlja, pacijent primljen u besvjesnom stanju, bez obuće, s vidnim povredama glave i jednom lakšom povredom na tijelu. Što se tiče svrstavanja ovog incidenta u slučajeve s lakim povredama u dnevnom izvješću MUP-a ZDK-a, u policiji kažu da je to preliminarni navod nastao na temelju prvih saznanja koja dođu do dežurnog policajca te da kao takav nema značaj ni težinu kojom bi mogao utjecati na ono što je utvrđeno u opsežnom provođenju istražnog postupka i pogotovu na činjenično stanje koje su konstatirali liječnici. U njihovu dopisu, dostavljenom na naknadno traženje PS Vareš, stoji da je pacijent višestruko operiran i da je od trenutka prijema u stanju duboke kome. Slučaj je, s priloženim liječničkim mišljenjem, trenutno u nadležnosti tužiteljstva.

BROJ 238

POSJET HRVATSKOG IZASLANSTVA

Susret u župnom uredu

Sagledavanje situacije

ijekom dvodnevnog posjeta Bosni i Hercegovini, 25. i 26. rujna 2014. godine, izaslanstvo Državnog ureda za Hrvate izvan RH, predvođeno predstojnicom Dariom Krstičević, a u pratnji veleposlanika RH u BiH Ivana Del Vechija, posjetilo je Vareš, Kiseljak, Kreševo, Sarajevo, Konjic i Ravno.

Prva na redu našla se općina Vareš, gdje je održan sastanak s općinskim načelnikom Avdijom Kovačevićem i predsjedateljem Općinskog vijeća Zdravkom Maroševićem. Razgovaralo se o položaju Hrvata koji žive na području općine Vareš, te o provedbi projekata koji su financirani od strane Vlade Republike Hrvatske.

Na sastanku je naglašeno kako na području općine nema nacionalnih tenzija između Bošnjaka i Hrvata, te da i jedne i druge muči isti problem – teška gospodarska situacija i nemogućnost zapošljavanja što dovodi do iseljavanja stanovništva, priopćeno je na internetskoj stranici Ureda. Kako se dalje navodi u priopćenju, uz temu položaja Hrvata u spomenutim općinama te diskusije o modalitetima unapređenja buduće suradnje, izaslanstvo je obišlo i financirane projekte u sklopu prošlogodišnjeg Javnog natječaja za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa i projekata koji su od interesa za hrvatski narod u BiH. Poslije sastanka u Općini Vareš izaslanstvo je obišlo Radnički dom, čija je obnova zastala nakon završene faze grubih radova, a potom se u župnom uredu nakratko susrelo s vareškim župnikom fra Mirkom Majdandžićem i urednikom lista "Bobovac" Mladenkom Marijanovićem. Iako u žurbi zbog kašnjenja u protokolu, predstojnica i veleposlanik iskoristili su prigodu i razgledali impozantnu župnu crkvu, kao i jedinstvenu staru crkvu sv. Mihovila u Varešu. M. M.

PRIZNANJA

anifestacija "Dani europskog naslijeđa", koju organizira Federalno ministarstvo kulture i sporta, ove je godine održana od 30. rujna do 2. listopada u Jablanici i Konjicu. Otvorena je svečanom dodjelom povelja za doprinos očuvanju i obnovi kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, a njih je u jablaničkom Omladinskom klubu "Pod istim suncem" dobitnicima uručio federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan. – "Dani europskog naslijeđa" su manifestacija koju je 1991. godine utemeljilo Vijeće Europe, uz podršku Europske zajednice u Strassbourgu. Cilj je upoznavanje najširih slojeva društva sa značajem čuvanja, zaštite, prezentacije i promocije kulturnog naslijeđa, uz edukaciju o tome da su nacionalna kulturna naslijeđa europskih zemalja dio ukupnog kulturnog naslijeđa – istaknuo je ministar Kaplan. Povelje su ove godine uručene kovačkoj radnji "Jozeljić" iz Oćevije kod Vareša, načelniku Općine Jablanica Salemu Dediću, Delegaciji Europske unije u Bosni i Hercegovini, Uredu UNESCO-a u Sarajevu i Zavodu za zaštitu kulturnog naslijeđa u Bihaću.

Mijo Jozeljić s ministrom Kaplanom

Povelja oćevskome majdanu U uskom društvu nagrađenih, među sve samim institucijama, povelju je u ime nadaleko poznatog oćevskog majdana primio Mijo Jozeljić. Ovaj skromni kovač za naš list je kazao da majdanu ovo BROJ 238

prestižno priznanje znači i dodao da je obiteljski kovački pogon primarno okrenut svojoj djelatnosti te da se turistički obilasci ondje i dalje odvijaju na nekomercijalnoj osnovi. M. M. LISTOPAD 2014.

AKTUALNO

Suradnja s udrugom "Prsten" Pavao Vidović

kongresnoj dvorani tvrtke "Auto Zubak d.o.o." Zagreb 16. rujna 2014. održana je 58/2 sjednica Upravnog odbora Udruge bosanskih Hrvata (UBH) "Prsten", na kojoj je u dnevni red pod točkom 6 uvršteno predstavljanje potencijala općine Vareš i mogućnosti ulaganja u naše gospodarstvo i razvoj. Kako je do toga došlo? Malo je naših sugrađana informirano o UBH "Prsten" i kratka informacija neće štetiti. Udrugu je osnovala grupa gospodarstvenika iz bosanske Posavine koji su tvrtke razvijali uglavnom u RH, sa ciljem obnove i razvoja tog prostora. Ubrzo je Udruga dostigla zavidan broj članova i proširila se i na druge prostore BiH. Udruga je postigla zavidne rezultate u širenju poslovnih aktivnosti, stipendiranju studenata, pomaganju povratnika, kao i poplavljenih krajeva BiH i RH. Na inicijativu Pavla Vidovića, koju je prihvatilo nekoliko gospodarstvenika iz Vareša kao i Općina Vareš, stupilo se u kontakt s gosp. Mijom Marićem, sadašnjim predsjednikom Udruge i bivšim žite-

ljem Vareša, i Slađanom Bešlićem, ekonomskim analitičarom ZA-BA Zagreb, također porijeklom iz Vareša. Inicijativa je ocijenjena obostrano poželjnom i od sredine 2013. godine traju stalni kontakti. Aktivnosti su mogle biti dinamičnije, ali zbog održavanja izborne skupštine novoizabrano rukovodstvo je Vareš uvrstilo na svoju drugu radnu sjednicu UO. Prezentaciju u trajanju od 15 minuta (toliko nam je vremena dano) o mogućnostima i potencijalima Općine uradio je Brano Šurkić. Ocijenjena je veoma pozitivno, što smo se uvjerili na priređenom domjenku gdje su se pojedini članovi UO i gosti interesirali za općenito stanje u Varešu i tražili dodatne informacije. Na kra-

ju prezentacije upućen je poziv članovima Udruge da posjete Vareš, što će biti uvršteno u plan aktivnosti Udruge za 2015. godinu. Sabirući dojmove zaključili smo da je poziv UBH "Prsten" ispunio naša očekivanja jer Vareš, kao lokalna zajednica dosta zatvorena u samu sebe, mora ostvarivati šire kontakte, gdje god se ukaže prilika. Cilj posjete je bio i jeste produbljenje suradnje u budućem razdoblju, a koja bi se ogledala u slijedećem: – gospodarska suradnja u pronalasku potencijalnih ulagača, – učešće na gospodarskim forumima i suradnja u određenim gospodarstvenim oblastima primjerenim resursima općine, – edukacija i izrada razvojnih projekata i apliciranje prema EU, – zajednički istup i podrška kod apliciranja prema fondovima RH, – suradnja kroz kreditna i druga sredstva za ulaganja u manje projekte, – osiguranje određenog broja stipendija iz Zaklade UBH "Prsten" za studente iz općine Vareš. Na sjednici UO UBH "Prsten" nazočni su bili: Pavao Vidović, Nikola Šimić ("Šimić-prom"), Milomir Marošević ("MPM") i Brano Šurkić (Općina Vareš).

Na sajmu u Zenici

enica početkom listopada, ZEPS – sajam nadaleko poznat i razvikan. Međutim, siromaštvo uzima danak. Ovoga puta moglo bi se kazati – nigdje nikoga, samo izlagači i pokoji posjetilac, znatiželjnik. Ni traga onoj ranijoj gužvi i sadržajima kojima je ZEPS odisao proteklih godina. Stjecajem okolnosti, zahvaljujući upornosti i dobroj volji pojedinaca, Vareš je bio predstavljen kroz udrugu obrtnika i starih zanata "Mandal" (riječ koja znači – nešto zatvoreno, sa stavljenom gredom preko vrata). Simboličan naziv koji se postupno realizira kroz Vareš, njegovu privredu i zanatstvo. Sve je manje obrtnika, a sve više "zamandaljenih" objekata s natpisom "izdaje se" – čekaju se bolja vremena. Što se tiče vareške "uzdanice" – turizma, na ZEPS-u smo bili predstavljeni preko Turističke zajednice Zeničko-dobojskog kantona. Puno šarenih papira, a nas nigdje, nikoga da pokaže Vareš, okolicu i njegove turističke mogućnosti. J. K.

Varešani na ZEPS-u

AMI

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 LISTOPAD 2014.

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI BROJ 238

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 5

RADOVI

onačno je u tijeku rekonstrukcija kolektora za regulaciju odvodnje Bukovog Potoka. Radove izvodi JKP d.o.o. Vareš koje je nakon svibanjskih poplava i višednevne borbe s posljedicama njegovog izlijevanja izašlo s idejnim rješenjem za trajno otklanjanje navedenog problema i pratećim predračunom. Promptno pripremljeni prijedlog pokazao se ključnim za dobivanje interventnih sredstava od ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Zeničko-dobojskog kantona. Riječ je o iznosu od 50.300 KM. Ta sredstva pokrivaju troškove regulacije vodotoka na dijelu koji je bio najviše problematičan, što je uključivalo dizanje asfaltne podloge i prekopavanje uzduž ulice, te polaganje novih cijevi kao i čišćenje i preslagivanje starih. Direktor JKP-a Zafer Kamenjaš, s kojim smo obišli radnu zonu, pojasnio je o kakvim je rješenjima riječ: – Prije svega, izmjestili smo staru trasu kolektora na dijelu koji je prolazio ispod zgrade P+4 i kod nepogoda stanarima plavio podrume. Sada to više neće biti slučaj jer smo cijevi preusmjerili oko zgrade do sljedećeg sabirnog šahta pod njom. Na tom vodu, na potezu prije zgrade, preostaje nam još otkopati stare cijevi i pročistiti ih jednu po jednu jer drugačije nije moguće izvršiti pouzdano odčepljivanje. Pored toga, paralelno smo postavili novu liniju cijevi, koja vodi od zahvata Bukovog Potoka pod zemlju do ulijevanja u Stavnju. Predviđeni rok za ove radove je 60 dana, i zahvaljujući sunčanom razdoblju ko-

Polaganje novih cijevi

Sanacija Bukovog Potoka munalci ga zasad uspijevaju pratiti. Iako, Kamenjaš naglašava: – Radovi su išli otežano zbog kamenitog sastava tla te mnoštva podzemnih instalacija, elektro, ptt, vodovodne i kanalizacione, a projekt je tijekom rada morao pretrpjeti određene modifikacije da bismo se prilagodili situaciji na terenu. Zbog toga je dobro da smo ovaj posao dobili mi, prije svega jer poznajemo stanje i kompletan vodovodno-kanalizacijski sistem u Varešu, a i zato jer želimo probleme dugoročno riješiti i održavanje učiniti funkcionalnim, radi sebe samih. Očekujemo da će nam Općina predati na upravljanje ovaj infrastrukturni objekat na kome ćemo se baviti prevencijom od poplava, a ne da kao dosad budemo po-

zivani na intervencije kad se poplava već dogodi. Uglavnom, smatramo da će ove dvije kolektorske cijevi ukupnog promjera cca 180 cm biti dovoljne da apsorbuju Bukovi potok i kad nabuja, svakako uz izgradnju četiri ustave za regulaciju sa kamenim oblogama oko vodotoka i kaskade za usporavanje bujičnih voda planirane za drugu fazu, za što je potrebno još oko 40.000 KM, a ta sredstva i dalje tražimo. Završetak prve faze podrazumijeva još asfaltiranje i vraćanje ulice u prvobitno stanje, koje ćemo izvršiti uskoro ukoliko ne bude obilnijih padavina, jer ne želimo da nakon asfaltiranja dođe do slijeganja tla i stvaranja pukotina – kazao je Kamenjaš. M. M.

"Potpis" na košnici

No, kod procjene opasnosti nadležni se zacijelo ne obaziru na strahove stanovništva. A i kod utvrđivanja šteta zakonom su predviđeni tako visoki standardi zaštite posjeda da je svakom vlasniku unaprijed jasno kako od naplate neće biti ništa. Kontaktirali smo povodom ovih događanja Mirzu Džafu, predsjednika Lovačkog društva "Zvijezda" Vareš, koji je pružio uvjeravanja da je riječ o uobičajenoj pojavi u ponašanju ove divljači prije nego će poći u hibernaciju. A kada je riječ evidentno o upadima u potrazi za biljnom hranom, u nadležnome federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nerado se opredjeljuju za odobravanje odstrela, kazao je on. Stanovnicima Ljepovića stoga je preostalo vladati se navečer kao da je policijski sat, ukoliko ne žele doći u situaciju da na vlastitoj koži ispituju medvjeđu dobronamjernost i zakonsku indolentnost. M. M.

ZBIVANJA

prvoj polovici rujna prigradsko naselje Ljepovići našlo se u nekoliko navrata na udaru medvjeda, koji se pri svakom upadu na posjede osladio medom. Najprije je stradao pčelinjak Franje Dužnovića, a zatim Josipa Matičevića i Joze Lekića. Franjo je prvi upućivao apele nadležnima da se poduzmu mjere kojima bi ovaj zvijer bila odvraćena od silaska u naselje i to do dna ulice, a zatim se oko toga angažirala i Julijana, Josipova supruga. Obraćala se Lovačkom društvu "Zvijezda" Vareš, Policijskoj stanici i predsjedniku Mjesne zajednice Vareš Izudinu Muftiću. Nitko nije imao rješenje za medvjeda, uz općepoznato objašnjenje da je riječ o zaštićenoj divljači. Julijana se dodatno potrudila i pronašla u Službenom listu FBiH 4/06 član 19 u kom stoji sljedeće: "Ako od zaštićene divljači nastupi direktna opasnost po život i zdravlje ljudi ili za državnu imovinu i imovinu građana, zaštićena divljač se može odstrijeliti, odnosno njen broj smanjiti bez obzira na

Medvjed u naselju vrijeme zaštite i godišnji plan gospodarenja. Odobrenje za smanjenje broja zaštićene divljači i način izvršenja izdaje federalni ministar na osnovu zahtjeva zainteresiranih, a po pribavljenom mišljenju korisnika lovišta i nadležne veterinarske službe." Ujedno je Julijana ukazivala i na moguću opasnost po berače gljiva. BROJ 238

LISTOPAD 2014.

IZ OKOLICE

55 godina hobija

ijelo Borje, kao i većina drugih povratničkih sela u okolici Vareša, živi usporeno i čeka neka bolja vremena. Cesta makadamska, stanovništvo razrijeđeno, u kućama koje nisu napuštene po jedno ili dvoje. Starosni prosjek porazan. Ali život mora svojim tokom, jesen odmiče i zima sve bliža, privode se kraju vanjski poslovi oko zimnice i ogrjeva. Kad snijeg zamete radijus kretanja bit će od šporeta do špajze, i od podruma do šupe. Ponetko se još bori sa štalom i stokom. Jednoga od bjeloborskih umirovljenika nalazimo umjetnički kreativnog. Njegov je hobi, i recept za dokone večeri, rezbarenje u drvu. Bavi se time već 55 godina, a tehnikama ga je poučio jedan Dalmatinac kad je bio na odsluženju vojnog roka 1959. godine. Ilija Malbašić (75) proveo je radni vijek kao varilac, i to vrstan. Posljednje majstorske uspjehe nizao je pred rat u Tvornici rezervnih dijelova u Vareš Majdanu. – Predstavnik neke slovenske firme rekao je kad mu je odrađen vrlo zahtjevan posao koji je bio povjeren meni: pa u vas su varioci umjetnici! – ilustrativno će Ilija, ponosan na svoju struku i vještinu.

Ilija Malbašić

Ilija je bio aktivan i kao svirač. Pedesetih godina prošloga stoljeća bio je jedan od osnivača tamburaškog orkestra na Pržićima. Predočava fotografiju iz toga vremena. Na zidu pak uramljena diploma počasnog člana Lovačkog društva "Zvijezda" Vareš, koja mu je dodijeljena prije pet godina. I u tome je bio istaknut, kao odličan strijelac. Lovačkom društvu se odužio izradom grafike na kojoj je 16 različitih šumskih životinja i tako nas priča vraća na njegov hobi. Rezbari najčešće na pravokutnim komadima drva jednoobrazne veličine, a koristi orah, javor i šljivu. Izrađuje i kutije, prikladne za darove i čuvanje vrijednih sitnica, po rubovima ukrašene ornamentima. Na njima su također autentični pri-

Iz zbirke radova

zori flore i faune naših krajeva, a prikazom očiju na motivima životinja postiže naročitu vjernost. Kao najsloženiji, na njegovim grafikama zastupljeni su i ljudski likovi, obično dječji, a u kombinaciji s pitomim životinjama i prirodom. Svoju varilačku istančanost, streljačku preciznost i sitan vez trzalicom po žicama, kad se više ne bavi ničim od navedenog, objedinio je u pedantnost i strpljenje potrebno za drvorezbarstvo. Iako sa suprugom Jelenom živi od mirovine, čija je mizernost kod ljudi sa punim radnim stažem u ovoj novopečenoj državi općepoznata, svoje rezbarske radove ne naplaćuje. – Nisam nikad naplatio nijedan i sve što sam uradio poklonio sam, a radovi su otišli svuda, za našim ljudima koji su otišli iz Vareša – zaključno veli Ilija. M. M.

Bunar u kućici

trica. Možda ju je najzgodnije predstaviti kao uzorak bosanske Švicarske. Još prije rata bila je brend u seoskom turizmu, u jugoslavenskim okvirima. Naslonjeno na tu tradiciju ovo selo i danas jako drži do svog izgleda. Nedostajuća točka na "i" stavljena je onog trenutka kad je pred koju godinu vijugava prometnica kroz selo postala asfaltirana. Kuće i okućnice njegovane su i urešene. Fasade pristojne, krovovi od modernih materijala. Seoski trg s klupom za odmor i natpisom dobrodošlice. U ostakljenom panou zgusnute uspomene na dobra stara turistička vremena, a do njih aktualni promotivni materijali. Tu je i uređena slavina s vodom za osvježenje. Priča o vodi, točnije o jednom bunaru, i dovela nas je nakratko u ovo selo. Naime, braća Klarići – Božo, Jozo, Ciprijan i Marcel – otkrili su uz pomoć stručnjaka s rašljama da u jednoj pitomoj uvali, podno svojih kuća, imaju podzemnu vodu. I odlučili su kopati. Do izvora su došli na dubini od oko osam metara. Prvotno sagradiše bunar i planiraše uz pomoć crpke osigurati sebi alternativnu opskrbu. Neka se nađe. A onda, radinost i LISTOPAD 2014.

Kućica Klarićevih...

kreativnost – vidljive na svakom koraku oko njihovih kuća – ne dadoše im mira nego oko bunara sagradiše objekt. Kućerak koji bi u nekim drugim okolnostima bio vikendica. Unutra je fino opremljen prostor pogodan za manja okupljanja i druženja ili jednostavno za odmor. Središnje mjesto u objektu pripada bunaru, izvedenom u obliku goleme drvene bačve. Sve u svemu, simpatičan izravni dodir s prirodom. Skoro da pobuđuje zavist kod nekoga tko umije cijeniti blagodati i ljepote prirode. Na Strici je, unatoč opisanim uvjetima, te unatoč tehnici i mehanizaciji koja današnji seoski život čini ugodnijim i čak zabavnim, preostalo razmjerno malo stanovnika. Oko 35 njih. Mnoga imanja ostaBROJ 238

...s bunarom unutra

ju nekošena i zapuštena, a tek dvije obitelji još drže krave. Misli tada neizbježno polete, tragajući za rezonom, na usporedbu s kršnom Hercegovinom ili sličnim krajevima Hrvatske, gdje se ipak otišlo u potragu za obećanim boljim životom. A političari, oni višega ranga i veće moći odlučivanja, kad se zateknu u ovakvom jednom kraju, mljackajući uz mastan ručak i najbolju domaću rakiju, tobože izražavaju svesrdnu podršku nekakvoj opstojnosti i ruralnom razvoju, i onda se, prije nego će zakunjati punog želuca u limuzini, prisjete kako su kao sluge svoje partije ipak obvezani da u ime viših (čitaj perfidnih) političkih ciljeva svaku perspektivu drže na sigurnom odstojanju od Vareša. M. M.

SA SUSRETA MEDICINARA

S druženja na Bijelom Borju

Ma, Vareš je poseban! Liječnici i medicinski radnici Doma zdravlja Vareš, bivši i sadašnji, ove su godine dana 19. rujna upriličili svoj drugi susret. Okupili su se najprije u dvorani za sastanke Doma zdravlja gdje ih je pozdravio direktor prim. dr. Anto Jelić, a zatim je druženje nastavljeno uz ručak i opušteniju atmosferu u Kući susreta na Bijelom Borju. Ondje su, prije odlaska za obvezama, poneseni nostalgijom neki i zapjevali, no također su bili počašćeni kratkim koncertom mladih međunarodno priznatih glazbenica, u sklopu njihovih priprema za drugi Vares Classic Festival. Na koncu su formirali organizacijski odbor čija će zadaća biti pripremanje susretâ narednih godina, koje se želi omasoviti i pretvoriti u tradiciju. Bila je to prigoda da neke od uglednih liječnika koji više nisu u Varešu priupitamo što ih to vraća u ovo mjesto. I evo što su – svaki zasebno, a kao po dogovoru – kazali za naš list. Priredio M. M. Dr. Branka Krajinović: Prošle godine je na moju inicijativu održan prvi susret koji je relativno uspio, ja sam obavijestila koliko sam mogla međutim desilo se da mnogi koji su bili u Varešu nisu došli i to me malo ražalostilo. Ali mlađa generacija je sada to prihvatila, što me raduje. Ja lično, dvije-tri sedmice prije nego će se susret održati, živim za taj dan, a onda me drže emocije zadugo poslije njega. Inače živim u Švedskoj, ali jednostavno presretna sam kad sam ovdje i ove godine sam već četiri puta dolazila u Vareš. To je neki fluid koji je teško objasniti jer ja nemam ovdje bliske familije koju bi morala posjetiti, ali imam drage prijatelje, dođem da ih sretnem i popričam, napunim baterije i onda dalje u tuđinu. U Domu zdravlja Vareš radila sam do sredine 1991. godine kada sam otišla u Švedsku na godišnji odmor i više se nisam mogla vratiti, ali srcem nisam nikada odavde otišla. Mislim da su Varešani kao građani specifični i vezani su svi za Vareš, priznali ili ne. Akademik Jasenko Karamehić: Na prvom susretu nisam bio zbog spriječenosti obavezama, ali ovaj put sam tu i prijatno sam iznenađen. Drago mi je da sam susreo kolege i prijatelje, djelatnike

Doma zdravlja Vareš prije rata i poslije rata. Uvijek kad se desi ovakav jedan skup, ja se sjetim jedne situacije koju neću nikad zaboraviti, a to je kad sam bio u Torontu 1998. godine i ujedno u obližnjem manjem gradu Kitcheneru. Išao sam kod svoje rodice Lucije i u crkvu nedjeljom ujutru, misa je bila. Od 600 ljudi na misi mnogo ih je bilo iz Vareša, a mnogi nisu mogli vjerovati da im je netko došao iz Bosne i sa svima njima sam se ja poljubio. I onda kad su mi još rekli da im se obratim, ja sam imao samo jednu rečenicu kazati: mi Varešaci smo jednostavno rodbina! Dakle, nema veze ni vjera ni nacija, nas vezuje porijeklo za naš Vareš i zajednički život. Da ovo nije fraza ja mogu potvrditi kroz svoj život. Vareš je taj koji je meni u srcu ostao i utoliko mi više znači ovakvo jedno druženje. Za mene je takođe osvježenje što sam prvi put u Kući susreta dr. Matthiasa Odenwalda, neuropsihijatra iz Njemačke, koji je ovdje napravio jednu interesantnu radionicu, onako kako funkcioniše medicina na Zapadu. Lično ću se potruditi da mu pomognem u naporima oko infrastrukture, posebno da riješi prilazni put, jer radi se o izvrsnom stručnjaku i malo je ljudi poput njega da dođu BROJ 238

iz jedne bogate Njemačke i ovdje razvijaju svoju djelatnost. To treba i Općina da prepozna, da uloži sredstva i da budemo prepoznatljivi po centru i radionici za tu vrstu pacijenata za koje je dr. Odenwald specijalista. Želim izraziti svoju zahvalu i vama u listu "Bobovac", pratim ga koliko mogu preko interneta ili dobivam preko svoje sestre i sestrića, dr. Ognjena i dr. Gorana Riđića, jednostavno ja ostajem vezan za Vareš i sve što pripada Varešu, do smrti svoje. Dr. Dražen Grgić: Ovo je jedno lijepo evociranje na prošle dane, ali mene ovdje najviše impresionira ovaj objekat i ova investicija, a rastužuje me cesta odnosno lokalna zajednica koja to ne prepoznaje. Dakle, ovaj naš sastanak nakon dosta vremena i nakon ratnih dešavanja svjedoči da je kolektivni duh ustanove koja je prije rata imala 23 visokostručna kadra preživio i ljudi su ostali isti. To je ono što daje nadu u budućnost. A kažem opet, boli vidjeti da jedan ovako kvalitetan objekat koji bi mogao biti u Dubrovniku, u Zagrebu, bilo gdje, kad prođete izvan njegove ograde dolazite na šumsku cestu kojom se izvlače balvani. Dr. Hasan Žutić: Meni je Vareš drag kao rodno mjesto, a ovdje sam započeo i svoju radnu karijeru prije 40 godina i s mnogim ljudima koji su danas na okupu radio sam do 1980. kada sam prešao u Sarajevo, gdje sam i danas na Klinici za plućne bolesti, ali polako je vrijeme za mirovinu. Ja sam bio i lani na prvom susretu i zahvaljujem na inicijativi dr. Branki Krajinović s kojom sam radio godinama, na Droškovcu još u starom Domu zdravlja. Ovi susreti su podsjećanje na davne godine kada smo skupa radili i živjeli u Varešu, na jedno sretnije vrijeme, i mi želimo da ovim nastavimo tu tradiciju te donekle da pomognemo današnjem Domu zdravlja, barem u pogledu povezivanja. Nama je svima Vareš drag i u srcu. LISTOPAD 2014.

PATRON ŽUPE upa Vareš je 29. rujna 2014. godine slavljenički obilježila svetog Mihovila koji se od davnina časti kao zaštitnik ove župe. Riječ Mihael na hebrejskom jeziku znači: "tko je kao Bog" i u ovoj župi je sv. Mihael uistinu potvrdio kako nitko nije kao Bog. Povodom patrona naše župe, svečano misno slavlje predvodio je fra Ivan Šarčević koji vrši službu gvardijana samostana sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, a ujedno je i profesor na Franjevačkoj teologiji. Na samom početku sve prisutne je pozdravio župnik fra Mirko Majdandžić i zahvalio im na dolasku, a pozdrave su mogli čuti i oni koji su proslavu pratili putem radioprijemnika. Uz fra Ivana i fra Mirka, svojom prisutnošću svečano misno slavlje su također uzveličali domaći svećenici fra Tomislav i fra Anto, zatim fra Marinko Štrbac, fra Željko Brkić, don Milan Blaha, don Ilija Matanović, fra Ivica Vidak, fra Ilija Božić, fra Vjeko Tomić i fra Danijel Nikolić. Misno slavlje je svojim pjevanjem uljepšao dječji zbor "Sv. Mihovil" zajedno s velikim župnim zborom. U svojoj pastirskoj riječi, iz koje se imalo što i čuti i zapamtiti, fra Ivan je naglasio kako ovim blagdanom slavimo trojicu arkanđela: Gabrijela, Rafaela i Mihaela. Poseban je naglasak stavio na zaštitnika naše župe sv. Mihaela podsjetivši kako su mnogi od nas odrastali pod slikom i kipom koji "na prvu" izaziva strah i poziva

Propovijedao je fra Ivan Šarčević

Dan duhovne radosti Fra Tomislav Svetinović na rat, a s druge strane Isus u Evanđeljima govori o mirotvorcu. "U Svetom Pismu se spominje pet puta, a liturgija ističe njegovu trostruku djelatnost: on je borac, molitelj i pratilac. U Knjizi Otkrivenja, gdje se spominje sv. Mihael, nema mača, ali mi to ne možemo drugačije zamisliti u svome ljudskome poimanju. Mi smo ratnici samo kako bismo uništili drugoga koji nam smeta. Takva borba se ne vodi u Božjim očima i u Božjem svijetu", naglasio je fra Ivan, te dodao: "Sv. Mihael predvodi nebesku vojsku i bori se protiv Sotone. Riječ Sotona se najbolje shvaća kao živo biće. To je razum-

no živo biće koje je neprijateljski raspoloženo prema čovjeku. Sveti Mihael kao prvi arkanđeo stoji uvijek pred Bogom, donosi molitve ljudi pred Boga, kao i Božju objavu ljudima." Svoje razmišljanje fra Ivan je zaključio riječima: "Previše je zla u našem vremenu. Ljudsko zlo se odijeva u najljepše ruho. Zlo se može pobijediti, ali ne mačem, nego molitvom i zato dopustimo da nas Božje dobre sile vode kroz ovu dolinu suza." Prvi dan miholjskog ljeta u Vareš je privukao veliki broj vjernika, ne samo iz naše župe nego i iz susjednih krajeva. Poseban pečat ovome slavlju dale su žene i mladi odjeveni u narodne nošnje što je dokaz kako se tradicija i dalje njeguje. Duhovno slavlje iz crkve se po završnom blagoslovu "izlilo" u dvorište, te se ubrzo pretočilo u skladno kolo i valcer koje su glazbenom pratnjom podržali župnik fra Mirko, te vrsni lokalni glazbenici. Proslavi patrona prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili domaći svećenici. Također, u čast sv. Mihovila u župnoj crkvi je održan tradicionalni Miholjski koncert klasične glazbe. Sve u svemu, bio je to jedan jednostavan, ali svečani blagdanski dan duhovne radosti u našoj župi koji nam je svima potreban. A očito je da je Miholjdan savršen dan za to, te na kraju zaključujemo riječima: dao Bog da se vidimo i sljedeće godine.

Izložba Ivice Vlašića

ala crkva u Varešu, jedina sačuvana iz turskog vremena u Bosni, posebno oživi uz blagdan sv. Mihovila. Ove godine u njoj je, pored dvaju koncerata klasične glazbe, održana i dvodnevna izložba radova akademskog slikara Ivice Vlašića, po rođenju Varešanina, koji danas živi u Livnu gdje vodi privatnu školu slikanja i ima privatnu galeriju "Vlašić". Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1976. godine, a svoju prvu izložbu u Varešu imao je 1996. godine, neposredno nakon rata, tada zajedno s Josipom Botterijem, a na poticaj pok. Ivice Mlivončića. Za svoj umjetnički rad, ali i humanitarne akcije u kojima je sudjelovao sa svojim radovima, Ivica Vlašić primio je dosad brojne zahvalnice i priznanja. U bogatoj kolekciji slika s kojom se predstavio Varešanima riječ je pretežito o uljima na platnu, grafikama, akrilu i pastelu. Prilikom razgovora za naš list kazao je da je vjeran hiperrealizmu, koji je jedan od najtežih pravaca u umjetnosti iako danas nije najpopularniji, ali ga s druge strane dosta ljudi razumije.

LISTOPAD 2014.

Ivica Vlašić

Izrazio je zadovoljstvo brojem posjetilaca u rodnom Varešu kazavši da je izložbu obišao veći broj ljudi nego što bi negdje u galeriji u velikom gradu. Na njegovim slikama, koje izgledaju kao da su fotografije, prevladavaju motivi livanjskih kamenjara i zima, te napose divljih konja, za čiju se zaštitu i očuvanje s kistom neumorno zalaže. S. P.

BROJ 238

VARES CLASSIC FESTIVAL

Nastup kvarteta u staroj crkvi

estival je započeo koncertom 22. rujna u staroj crkvi, tematski naslovljenim "Život je pjesma", a nastupili su Andrea Nikolić (violina), Domagoj Gušćić (klavir), Matija Meić (bariton), Ivana Nikolić (oboa), Doris Nikolić (violončelo), te festivalski komorni kvartet u sastavu: Andrea Nikolić i Liudmila Kharitonova (Rusija) violine, Dino Dragović (Srbija) viola i Bas Jongen (Nizozemska) violončelo. Izvedena su djela Eugene-Augustea Ysayea Elegiaque za violinu i klavir op. 12 d-mol i Franza Schuberta: pet solo pjesama iz ciklusa "Zimsko putovanje", podoknica (serenada) "Leise kflehen meine Lieder" iz posthumno objavljenog skladateljeva ciklusa solo pjesama "Labuđi pjev" aranžiranih za obou, violončelo i klavir, te solo pjesma "Smrt i djevojka" op. 7 br. D531 i na kraju gudački kvartet istoimenog naziva po temi iz drugoga stavka. Moglo bi se reći da je lajtmotiv prvog koncerta bila upravo Schubertova "Smrt i djevojka", a u prigodnoj pozdravnoj riječi kojom se obratila publici, sjajna violinistica Andrea Nikolić, inače spiritus movens i umjetnička ravnateljica festivala, naglasila je da je koncert posvećen njenima netom preminulim baki i djedu, koji su joj, pored roditelja, bili značajna potpora u karijeri. Nipošto nije riječ o eskapizmu, nego je to filozofska kontemplacija o životu koji se kroz pjesmu obnavlja. I sam Schubert je jednom prigodom objasnio

Sestre Andrea i Ivana

Četiri maestralna koncerta Vrijeme u kojem živimo i u kojem državni establishment zaokupljen osobnim sebičnim interesima na odiozno bahat način demonstrira pomanjkanje sluha i senzibiliteta spram egzistencijalnih potreba građanstva, a kulturu ili bilo koju duhovnu vrijednost smatra nepotrebnim balastom,dakle u takvom vremenu, naš grad se pokazao kao rijetkom, ali istinskom oazom u posvemašnjoj pustinji duha. Drugi Vares Classic Festival u okviru tradicionalnog Miholjskog koncerta je prvorazredan kulturni glazbeni događaj dostojan i velikih europskih kulturnih središta, a rekao bih i metropola. Na ovom internacionalnom festivalu komorne glazbe sudjelovali su najuspješniji mladi glazbenici iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Nizozemske, već etablirani umjetnici i nositelji prestižnih međunarodnih nagrada i priznanja. Tijekom četiri festivalske večeri slušali smo kapitalna glazbena djela iz perioda baroka, ranog i kasnog romantizma, te suvremena avangardna djela s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Piše prof. Željko Sertić kako je nastala pjesma "Smrt i djevojka":"Godinama, dugim godinama pjevao sam svoju pjesmu. Ali kad sam počeo pjevati o ljubavi – pjesma se pretvorila u tugu. Kad sam želio pjevati o tuzi – pjesma se pretvorila u ljubav. Bio sam podijeljen između ljubavi i tuge". Izvedba Ysayeve poeme elegiaque je predstavljala vrhunac izvođačkog umijeća oboje interpreta,

Andree Nikolić i Domagoja Gušćića, koji se u savršenoj sinergiji osobnim maštanjem nadovezao na Andreine imaginacije. I bariton Matija Meić zablistao je u punom sjaju. Tehnički uzornom interpretacijom uspio je u svim lagama i pozicijama ostvariti sve vokalne dimenzije svoje partije te u potpunosti i glumački i scenski oživjeti Schubertov imaginarni

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

BROJ 238

LISTOPAD 2014.

u oćevskom majdanu

lik. Gudački kvartet je djelovao homogeno i kompaktno kao cjelina, a mlada oboistica Ivana i njena mlađa sestra Doris (violončelo) pobrale su ogromne simpatije publike. Druga festivalska večer (24. rujna u staroj crkvi) tematski naslovljena "Ruska večer" bila je posvećena velikanima Aleksandru Glazunovu, Aleksandru Borodinu i Petru Iljiču Čajkovskom. Bila je to prava poslastica i naročito bi trebalo istaknuti mladog austrijskog klarinetista Sylvestera Perschlera koji je bravurozno, virtuoznošću od koje zastaje dah, izveo dijelove baletne suite "Krcko oraščić" P. I. Čajkovskog, obogativši ih osobnim improvizacijama s neobičnom toplinom i mekoćom prekrasnog tona i u najvišim registrima. Ovaj mladi "čarobnjak" na klarinetu iza sebe ima brojna priznanja i nagrade s međunarodnih natjecanja i pred njim je sjajna glazbena budućnost. 26 mu je godina i nedavno je položio audiciju za solo klarinetista Londonske filharmonije, jedne od najprestižnijih filharmonija na svijetu i čast nam je da smo ga već drugi put ugostili u našem gradu. Treći festivalski koncert (Oćevija, 24. rujna) bio je osobito zanimljiv. Naslovljen "The Young and New" održan je u neuobičajenom ambijentu kovačkog majdana. Na njemu su izvedena avangardna glazbena djela s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Bila je to filozofska meditacija o

Bariton Matija Meić na završnom gala koncertu

traženju smisla u besmislu svemirskog kaosa novim tonovima i novim izražajnim sredstvima. A odabir kovačkog majdana kao "koncertne dvorane" je svojevrsna persiflaža na konvencionalne predrasude o koncertima u frakovima, smokinzima i glamuroznim ženskim večernjim toaletama, uglavnom vrlo zanimljiv performans. Tradicionalnim Miholjskim koncertom održanim 27. rujna u velikoj crkvi sv. Mihovila završen je ovogodišnji Vares classic Festival. Bilo je to trijumfalno finale, grandiozna kruna festivala. Tematski naslovljen "I VIRTUOSI ITALIANI" bio je posvećen dvojici istaknutih talijanskih skladatelja – Antoniju Vivaldiju za kojeg kažu da je anticipirao J. S. Bacha i Gioacchinu Rossiniju kojega zbog lepršavosti stila i lakoće stvaranja nazivaju "talijanski Mozart". Izveden je ciklus od četiri violinska koncerta, "Godišnja doba" A. Vivaldija, te arije i duet Figara i Rosine iz opere "Seviljski brijač" G. Rossinija. Program je bio rafinirano koncipiran, a središnji dio su bila Vivaldijeva godišnja doba, vrlo popularno djelo i za one koji nisu redoviti posjetitelji koncertnih dvorana, a o popularnosti govori i činjenica da je melodija teme prvog koncerta La Primavera (proljeće) instalirana kao pozivni signal na mobitelima svih proizvođača. Koncerte je izvela sjajna Andrea Nikolić uz pratnju gudačkog kvarteta.

Svojom nevjerojatnom muzikalnošću Andrea je učinila da povjerujemo da je pred nama reinkarnacija samog Paganinija. Perlastom tehnikom koja uza sve njene bravuroznosti izazvala ogromne simpatije, svom ogromnom virtuoznom potencijalu pridodala je svu energiju neobuzdane mladosti u brzim stavcima i nevjerojatnu muzikalnost koja je ulijevala liriku u polaganim stavcima Vivaldijevih koncerata, a članovi kvarteta su je pratili nesmanjenom žestinom. Članovi kvarteta su pokazali vrhunsko umijeće da prate vrhunsku solisticu koja je imala svoja "demonska" tempa i nevjerojatne dinamičke uzlete. Jednako takvi komplimenti se mogu uputiti sjajnim pjevačima, mezzosopranistici Martini Menegoni i baritonu Matiji Meiću. Martina Menegoni svojim magičnim glasom neobične ljepote, boje i topline i nesvakidašnjom toplinom svoga artističkog srca, i ovaj put, kao i prije dvije godine kad je prvi put nastupala na Miholjskom koncertu, na zanosnoj visini sretne poetske inspiracije na trenutke nas je odvela u čarobne orfejske predjele gdje magična moć glazbe sve animalno u ljudima pretvara u božansko. I bariton Matija Meić je također ostavio izuzetan dojam na slušatelje. Ovaj koncert je za pamćenje, rekao bih NON PLUS ULTRA, više i bolje se nije moglo, a publika ga je nagradila ogromnim pljeskom i gromoglasnim ovacijama.

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK

ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 ORGANIZIRAMO:

Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

tel. +387 62 184 730 info@krcma-fm.com LISTOPAD 2014.

BROJ 238

SUDBA POVRATNIKA

Prvačić, još jedan!

isali smo o njoj, sjećate se? U polutami kolibe na Osretku jedna kosa plava, jedno dijete spava... Bilo je to u prosincu prije dvije godine, u broju 216. Ime joj je Iva Matić. I evo je, sada, otpravnim korakom grabi prema školi. Jedini borovički prvačić! Njezinom pojavom dobivamo i nastavak priče, o prvačićima u hrvatskim povratničkim selima, iz prošlog broja. Iva ne pohađa školu u matičnom selu. Ondje škole i nema. Zato svakog jutra ustane u šest sati i vozi se do Vareša, gdje su je integrirali među đake prvake u gradskoj školi. Ali, Iva stigne u grad prije nego li se njezini klasići i probude. Da bi bila zbrinuta uskočila je ravnateljica Dječjeg vrtića Darija Kuhar, koja je prihvati iz predratnog putničkog kombija do početka nastave. Isti se postupak ponavlja nakon nastave kada Iva ponovo ima višak vremena do polaska kući. Ovo je primjer gdje zajednica ili barem pojedinci u njoj pokazuju solidarnost i bore se za dobro djeteta. A pomisao na zimsko prometovanje do Borovice, koje uskoro predstoji, ipak razgaljuje najava da bi Iva dotad trebala preseliti u Vareš Majdan. U Borovici je, kažu, privremeno u kući što ju je njezinoj majci ustupio ujak. Dotad, sretno putuj, Iva. I naspavaj se bar na Osretku, kao onda kad si prvi put na stranice "Bobovca" ušla... M. M.

Iva Matić

PRISJEĆANJE

HUMANE GESTE

Škola u enklavi

Akcija solidarnosti

Dijana Pejčinović

epovoljna ekonomska i socijalna situacija u Varešu dovela je mnoge obitelji na rub egzistencije i praktički primorala na odseljenje. Pa opet, postoje ljudi koje je sudbina u ovo nezahvalno vrijeme dovela u Vareš. Takav je slučaj i s obitelji Šafradin, čije je podrijetlo s prostora Zenice i Žepča. Obitelj je nastanjena u Ljepovićima i broji pet članova. Otac je bivši logoraš, ali bez primanja po bilo kojoj osnovi. Jedini koji tu i tamo nešto zaradi je sin Ivan, povremeno si nalazeći posla kao pomoćni radnik. I sve je dobro dok je čovjek zdrav, kako glasi već uobičajena bosanska rezignacija nad vlastitim životom. Tako je bilo i u Ivanovu slučaju, dok nije nedavno pri padu s bicikla polomio obje ruke. No, nesreća obično ne dolazi sama jer Ivan nije imao zdravstveno osiguranje pa je sve troškove liječenja morao plaćati. Tada su u pomoć priskočili dobri ljudi, kojih na sreću još ima. Na inicijativu Zorana Brđanovića skupili su određena financijska sredstva za pomoć Ivanu, a time i njegovoj obitelji. To su: Viktor Mirčić (Kanada), Darko Rajić (Vareš), Anto Glavočević (Vareš), Mimi i Palmina Obrdalj (Međugorje), Veronika Rajić (Vareš), N. N. (Zagreb), firma "Mega commerce d.o.o." Vareš i Centar za socijalni rad Vareš. Svima velika hvala u ime obitelji Šafradin. M. Z.

e mogu, a da se ne sjetim imena i prezimena fra Filip Lastrić i rujna godine 1994. Mnogi, koji su tada bili djeca, školarci, sada su već odrasli ljudi, liječnici, trgovci i uspješni uposlenici na raznim radnim mjestima. Svoje školovanje su započeli ili nastavili prekinuto, u čudnim uvjetima nadomak planine Zvijezde, u školi na Pržićima, nazvanoj po našem Oćevcu fra Filipu Lastriću. Naime, on je povjesničar iz Bosne koji je pisao o Bosni, a dio te povijesti je i rad škole koja je nosila njegovo ime . Odlukom moćnika međunarodne zajednice – OHR-a u BIH – 2000. godine škola nastavlja s radom pripojivši se OŠ "Vareš" u Varešu, čime je izgubila dragocjeno ime fra Filipa Lastrića. Moje kolege i ja, kao i učenici i njihovi roditelji, vratili smo se iz izbjeglištva na jedini preostali komadić zemlje grada Vareša pod hrvatskom vlašću, uspostavili školovanje i nastavili život na drugačiji način. Bilo je to doba povratka i osjećaja "svoj na svome". Ovo pišem da bih izrekla hvalu svima nama koji smo radili tada, poslije i koji sada uspijevamo održati rad dijela OŠ "Vareš" na hrvatskom jeziku. Želim izreći hvalu i našim pokojnim kolegama koji su s nama dijelili one lijepe povratničke dane. S nadom da ćemo i dalje nastaviti školovanje na hrvatskom jeziku i uspješno surađivati sa svim djelatnicima OŠ "Vareš" želim nam sretnu 20. obljetnicu.

ISPRAVAK U rujanskom broju "Bobovca" (237) u tekstu na 10. stranici potkrala se greška pri kojoj je navedeno da Dominik Bogeljić pohađa drugi razred škole na Pržićima, a Ajla Ahmedović treći, no zapravo je obrnuto. Ispričavamo se učiteljici i učenicima zbog ove inverzije.

BROJ 238

LISTOPAD 2014.

SLUČAJNO PODUDARNI

Ovo se zove koincidencija. Dvoje vareških umjetnika, neovisno jedno o drugome, poslali su nam svoja djela – Nikolina Pavlić poetsko, Stjepan Šimić slikarsko. Nadovezaše se savršeno.

Djevojka s crvenim kišobranom Stojim na cesti, neka jesen. Neka kiša. Ali ovo nije tužna pjesma, dosta ih je. Ovo je "svejedno" pjesma, o meni. A o kome drugome? Vrtim crveni kišobran u ruci, razmišljam što sve danas moram uraditi. I odjednom mi se moji mizerni jadi učiniše još mizernijim. Eno malog prosjaka skakuće po lokvama. Slabić sam. Ove me scene uvijek rasplaču, ali postoji neki mit da ja ne plačem.

DA I VAREŠ NETKO NA\E...

Pa da ne pokvarim tu predodžbu, okrećem glavu. Nije ovo grad za slabe. Nije ovo država za one koji kičmu u jadu drže uspravni. Okreni još jednom u ruci crveni kišobran, zamisli bolji svijet kojeg u ovoj voljenoj zemlji nikada nećeš dočekati. Produži dalje. Prosjak je tu jer mora, a ti jer tako hoćeš. I zar imaš pravo da se žališ? Nikolina Pavlić LISTOPAD 2014.

Gostovanje "Divanhane"

ad nema kvalitetnih kulturno-zabavnih događanja u Varešu onda ih zaista nema, a kad ih ima, i to stjecajem okolnosti gotovo svakodnevno – kao u posljednjem tjednu rujna, onda preostane zapitati se gdje je ta publika što negoduje da je prikraćena za sadržaje koji su redovna pojava u normalnom gradu. Takva se slika potvrdila i u kinodvorani 26. rujna 2014. kada je (pored koncerata klasične glazbe što su se održavali tih dana) u Varešu gostovao oktet "Divanhana" sa svojom solisticom Lejlom Ćatić. Međutim, onî koji su izdvojili vremena i 5 KM za ulaznicu shvatili su da je vrijedilo poslušati nastup ovog dobro uhodanog benda, koji svoj probitak na bh. glazbenoj sceni prepunoj šunda i improvizacije gradi temeljito i ozbiljno. "Divanhana" inače izvodi sevdalinke u vlastitoj obradi i balkansku etno glazbu. U izjavi za list "Bobovac" nakon nastupa u vareškoj "ledenoj" dvorani, gitarist Danijel Čondrić kazao je da je "Divanhana" u Vareš došla u sklopu turneje na kojoj promovira svoj prvi studijski album. M. M. BROJ 238

EKSKLUZIVNO

PRIČA O VAREŠKOM FRATRU, ŽIDOVU I RATU (2) Piše Željko Ivanković 3. Za razliku od dolaska Haima Altarca u Vareš, što će dugo biti središnja priča svih vareških okupljanja, mlada misa onoga malog Pogarana Miloševića, koga su još uvijek svi više znali kao svog malog i po krsnom imenu Ilija, nego razraslog i u fratrinu izraslog Miroslava, prošla je manjeviše nevidljivo. Ni prva ni zadnja u Varešu, koji je brojem fratara što ih je dao, i predanošću puka crkvi i rimskoj vjeri, i stekao ime Mali Rim. Mali Rim? Da, podjednako na ponos katoličkog puka i na porugu onih kojima je takva odanost vjeri i Bogu služila za podsmijeh. Pa čak i onda kad su za nju imali razumijevanje i gajili svako poštovanje. Ali, brate, što je previše – previše je. Toliko biti katolik... Toliko lizati oltare... No, tankovijasti i koščati Ilija, osim žustrinom, koja se dala zamijetiti u svakom njegovu pokretu, u hodu, u govoru, u odrješitosti gesti, ničim nije obećavao da će biti jedan od onih fratara što kad prođu dižu prašinu ili ostavljaju trag za sobom. Prije bi, barem spočetka je tako izgledalo, sličio nekome tko se u hodu kúča da koga ne okrzne i da, ako može, prođe što nevidljiviji. Žustrina i tersluk idu zajedno, govorio je svijet koji je vrijeme mjerio ležernim kavanskim satima. Bit će ovo neki opasni fra Jebenković, govorio je stari Matan Pičkara za koga se govorilo da ljudima na jedan pogled prodire u dušu, u srce, u glavu, u karakter. I da rijetko omane. Ali i da je, s druga strane, prijetvorni lukavac kojega se treba kúčati, jer je uvijek i od svih o svemu znao i više i bolje... – Baška svaki tersluk, a baška pratarski – naglašavao je. – A i ne bio ters – govorilo je oko njega vazda okupljeno muškinje. – Em je Pogaranin, em mu je ime Ilija. – Ja, ja – dodavali su – i džaba mu je bilo i mijenjati ime, neće time pobjeći od sebe, od svoga karaktera, od Pogari i pogarskih naherica... Vazda će on ostati Ilija, ko i sveti mu zaštitnik – ters među svecima! Ljutica i inadžija, napržica ko i svi Pogarani.

Zašto su Pogar bile takve priče, zašto su njegov svijet gledali drukčijim očima, teško je reći i vjerojatno bi se moralo ići dublje u varešku povijest, ali ako postoji neko lijepo mjesto u vareškom kraju, valja reći, onda je to svakako pogarska visoravan. Doduše, surova za zimskih vjetrova, za nevremena svake vrste, ali čudesno lijepa za vedrih dana, jer ne samo da je odatle vareško nebo bilo najbliže i najljepše, nego je od svih vareških prostora nudila najšire i najdalje obzore. Nudila je svečanost pogledu i neku neobjašnjivu milinu duši. 4. Kad je fra Miroslav prvi put sreo Haima, pružio mu je koščatu ruku i pozdravio

ga oslovljavajući ga s gospodine doktore, kako se tada, po austrijski, pozdravljalo ne samo liječnika nego i ljekarnika i odvjetnika i sav taj školovani neinženjerski svijet... – Kad hoće sudbina da nas dva koji ljudima pružamo utjehu, dijelimo i isto dvorište – pokušao se našaliti, pa je to i propratio širokim smijehom. – Da, da... – uzvratio je uz blagi naklon, kao da se oprezno izmiče korak-dva natrag, suzdržani Haim. – Znam da je ovo nekoć bila vaša kuća, mislim župna kuća... – okrenu se blago prema apoteci, plašljivim pogledom kao dijete kad skriva neku sitnu krivnju pred odraslim. – Ima tu, smijem li reći, i neke simbolike. Crkva i ljekarna jedna drugu već i sjenom mogu dotak-

95,

3 i 101,1 M

BROJ 238

LISTOPAD 2014.

nuti... Ovisi, naravno, o tome s koje je strane sunce... Da, da, premda crkva, ne zaboravljam to – reče Haim kao da se ispričava zbog moguće neumjesne usporedbe – baca veću, mnogo veću sjenu... I simbolično... – dometnu. – Svakako sam vas ovih dana htio sresti, upoznati vas – reče župnik – a i trebala bi mi neka mast. Mast za lišaj, koji mi se obično s proljeća pojavi na sastavku obrva, pa krene prema čelu – prihvatio je fra Miroslav... – Vidite i sad, evo ovu crvén – dodirnuo je prstom sastavke oštro postavljenih obrva – a daleko je proljeće... Još to sad i nije puno. Zna se, međutim, lišaj proširiti i na veći dio čela, pa izgledam kao suncem oprljen... A zna i svrbiti..., biti neugodno, baš neugodno... I premda je fra Miroslav bio petnaestak godina mlađi i premda je stanovnikom Vareša, doduše nakon dugo vremena, ponovno postao, evo gotovo pet-šest godina nakon Haima, imao je potrebu pokazati mu srdačnost domaćina u ipak svome gradu. Pogotovu što je od kapelana fra Joze i naročito od zvonara Mate Slugića već mnogo dobroga čuo o vareškom ljekarniku. A bit će da je fra Miroslav već znao ponešto i od onog što se tada Europom uvelike valjalo kao prijetnja upravo Haimovim sunarodnjacima, a o čemu se malo što moglo znati u dalekoj bosanskoj zabiti pa je tom gestom htio Haimu pokazati i ponešto susjedske dobrohotnosti. 5. I nije prošlo mnogo vremena, a u crkveno se dvorište, poslije mise, kad bi muškinje ostalo zapaliti po koju cigaretu, prije nego krene u kavane, a žene požure kući dovršiti i postaviti nedjeljni ručak, uselila priča koja je, kao i sve čime upravlja nepriznati i u svim religijama zanemareni bog slučajnosti, iznova spojila Haima i fra Miroslava, vareškog ljekarnika i vareškog pratra. Dakako, i ovo je samo viđenje naknadnog vareškog kroničara, jer tada te

dvije priče još nisu bile ni blizu postati dio velike povijesti o ovoj dvojici posve neobičnih ljudi, o dvije neobične sudbine što su se isprepletale i urastale u neku daleku buduću priču. Naime, za fra Miroslavom je domalo, u tihom šapatu, sporo, puzajuće, dakako i krajnje nepouzdano, kako idu sve ispotiha pričane priče, došao glas kako je nekoj sutješkoj mladici napravio dijete i kako je stoga brzo premješten u Vareš i, premda još mlad fratar, dano mu je da bude župnik i da se malo više pozabavi poslovima za koje se tolike godine škólao. Drugi, koji su uvijek i u svemu branili crkvu, čak su je bili spremni braniti više nego i samog Boga, govorili su da je fra Miroslav poslan u Vareš, jer je Vareš zbog rata, koji nam evo samo što ne kuca na vrata, danas daleko važnija i daleko teža župa i da onaj tko ga je poslao u Vareš itekako dobro zna važnost rudnika i željezare i njegovih ljudi. Posebno brojnog radničkog puka u ovim teškim vremenima, i tko bi tu bio bolji župnik ako ne neki otresit parok, što je fra Miroslav svakako bio ili je barem važio za takvog. Onaj prošli je, Bože prosti, a vareški je svijet tu bio nemilosrdan u ogovaranju, bio ko kakva tetkica. Samo molitve, molitve, pobožnost. Nakrivi glavu i klekni pred oltar pa se moli... Ma, valja znati u crkvi i zagrmiti s oltara, ali i poslije mise sa svijetom pred crkvom kolo zaigrati. Zagalamiti, ali i zasukati rukave pa se uhvatiti ukoštac s problemima... Vidi koja su vremena. A fra Miroslav zna i dići glas, i očinski posavjetovati, ali, bogme, i zagalamiti... Ma nisu vremena od velike pobožnosti..., od molitve. Valja se raditi, dobro zasukati rukave i raditi... Da, pitat ćete me s razlogom, ali gdje je tu Haim? Ma, to vam upravo hoću reći, jer je i priča o Haimu i Anđi, tek koji mjesec prije, kao i o fra Miroslavu, krenula baš iz crkvenog dvorišta, jedne nedjelje nakon pučke mise... A i odakle bi drugo, kad se, sve što se u gradu zbiva, u nedjelju oko mise zgusne u splet najnovijih priča, u ogovaranja, ko-

mentare i raste onda do sljedeće nedjelje dok ne dođe neka nova priča i ne potisne prethodnu... I tako ukrug... Vascijeli ljudski život... Jesi li čula, jesam li ti rekla, ma znala sam ja... Tako priča priču dočekuje, priča priču ispraća... U početku je i ta priča, kao i svaka druga, bila tiha i nekako bojažljiva, tiha i skrovita kao šumski potočić, koji čim iziđe na čistinu ili se strmekne niz kakvu padinu, postane nezadrživa pa, kao i svaka priča, bila ne bila istinita, počne živjeti svoju istinitost unatoč svakom razumu koji joj se pokaže spremnim usprotiviti ili je čak zaustaviti. Jer što je bent razuma naspram povodnja priče? U početku se tek šaputalo kako je novi ljekarnik, a tko bi rekao onakav sav o sebi pri sebi, više gleda u zemlju nego u ljudska lica, samo htio izići ususret ne više tako mlađahnoj Anđi dajući joj poslove čišćenja ljekarne, a onda se pokazalo, govorili su zlobnici ili dobro obaviješteni, a njih je uglavnom teško razlikovati, da Anđa osim masti za ruke, nakon brisanja polica, pulta, pranja prozora i podova, voli i maze za lice i mirise za tijelo. A ni Haim, premda samac u godinama, koga je u Varešu dočekao i pratio sumnjičav pogled zbog življenja sa sestrom, jednako tako samicom, počelo se govoriti, nije bio ravnodušan na šuštanje ženske suknje u svojoj blizini. A izgleda ni Anđi, osim mazica i kremica, nije bilo strano očešat' se o muško. I tako su te dvije priče sustizale jedna drugu, dok ona o Haimu i Anđi nije skroz u kraj gurnula teško provjerivu o fra Miroslavu i tamo nekoj Sutješki, zbog koje je, eto, poslan u Vareš. A obje su te priče, domalo će se to pokazati, ubrzo zaglušili ratni bubnjevi koji su, koliko god bili udaljeni i od Bosne i od Vareša, ipak u dalekom ehu došli i u stiješnjenu dolinu Stavnje i sve što se do tada dogodilo zašutjelo je, zanijemjelo pred onim što se imalo događati, a što se samo kroz bojazan i strepnju slutilo. (nastavit će se)

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage

VLATKO MIOČEVIĆ

VATROSLAV BOŽIĆ

(25.III.1971. – 23.X.2010.) (4.X.1974. – 23.X.2004.) Dragi Vlatko i Vatro, svaki listopad pa i ovaj pojača nam emocije zbog gubitka vas dobrih, plemenitih ljudi. U vašim kratkim životima ste mnogo dobroga učinili i mi to ne smijemo zaboraviti. Volimo vas i ne zaboravljamo. Počivajte u miru Božjem! Vaši: striko Franjo, otac Franjo sa svojom djecom i njihovim obiteljima LISTOPAD 2014.

BROJ 238

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 1. rujna 2014. iznenada je preminuo naš dragi suprug, otac, djed i punac

Našem dragom suprugu, ocu i djedu

JOZI ŠIMIĆU

RANKO GVOZDENOVIĆ

(25.X.1930. – 13.IX.2014.) Zahvaljujemo osoblju Doma zdravlja Vareš na svesrdnoj pomoći, a posebno medicinskoj sestri Jasminki. Počivao u miru Božjem!

(12.VII.1944. – 1.IX.2014.) Dragi naš, Neka te u tišini doma Nebeskog Oca prate naše molitve. Počivao u miru!

Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 21. rujna preminuo je naš dragi

Dana 2. listopada preminula je naša draga

JELKA JELA MARINČIĆ

STJEPAN Ante MATIĆ

(1933. – 2014.) Uspomene na tebe ostaju živjeti u nama. Počivala u miru!

(1942. – 2014.) Ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!

Suprug Miroslav, kćerke Greta i Ramona, sestre Janja i Dragica s obiteljima, unučad Sanela, Sanja i Nikola s obitelji, zet Rade

Supruga Kata, sin Željo, kćeri Zdravka, Rajka i Mira s obiteljima, te brat Boško i sestra Janja s obiteljima

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV Mojoj miloj bakarenici

STJEPANKI KRISTIĆ

STJEPANKI KRISTIĆ (20.VII.1931. – 3.X.2014.) Postoji nešto što umrijeti ne može, to su ljubav i sjećanje. Uvijek ćemo te nositi u srcu i čuvati od zaborava. Draga naša mama, počivaj u miru Božjem! Tvoje kćerke: Ljiljana i Zvjezdana s obiteljima

(1931. – 2014.) Bila si najbolja baka, prijateljica, savjetnica i učiteljica, puna ljubavi, razumijevanja i strpljenja. To si mogla samo ti, a ja sam imala sreću da si moja baka. Već mi neizmjerno nedostaješ, ali kad prođu tuga i bol ostat će divne uspomene na jednu plemenitu osobu koja je moj život promijenila zauvijek. Voli te tvoja Ančili

IN MEMORIAM KATA ILIĆ

TUŽNO SJEĆANJE Dana 19. listopada navršit će se dva mjeseca od kada nije više s nama naša voljena

(9.II.1933. – 6.VIII.2014.)

MARICA ANTIČEVIĆ rođ. Tokmačić

ANTO ILIĆ (21.IV.1934. – 15.XII.2013.) Dragi roditelji, počivajte u miru Božjem! Vaša djeca Ujedno zahvaljujemo rodbini, prijateljima, te osoblju Doma zdravlja Vareš i Breza, koji su nam pomogli u najtežim momentima, povodom smrti naše majke.

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(1.X.2012. – 1.X.2014.) Dana 1. listopada navršile su se dvije godine od smrti našeg dragog supruga, oca svekra i djeda

Dana 7. listopada navršit će se godina dana od smrti našeg oca, supruga i djeda

MATE PEJČINOVIĆA

(1923. – 2013.) Sjećanje na tebe i tvoj dobri i dragi lik uvijek će živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem!

ANTE Pere TOKMAČIĆA

Ostaješ zauvijek u našim srcima i sjećanjima. Počivao u miru Božjem! Supruga Veronika, sinovi Miroslav i Vinko, sestra Janja, s obiteljima

(1927. – 2014.) Ima neka moć u dobrim ljudima, oni žive i poslije smrti, s nama su i dalje, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca. Uvijek ćemo te se sjećati s ljubavlju, poštovanjem i ponosom. Počivaj u miru Božjem!

BROJ 238

Tvoji najmiliji LISTOPAD 2014.

TUŽNO SJEĆANJE

Na naše najmilije

Dana 9. listopada navršilo se devet godina od prerane smrti našeg voljenog supruga i tate

ZVONKE ILIĆA (1967. – 2005.) Dani dolaze i prolaze, tako je pusto bez tebe, nedostaješ nam svaki trenutak sve više. Ostala su sjećanja na dane provedene s tobom, na dane koji se nikada vratiti neće. Sretni smo što si bio dio naših života, ali i jako tužni i nesretni što si nas napustio. S ljubavlju i tugom: tvoja supruga Gordana, kćerka Matea, sin Ivan i zet Darko

MIHOVIL DODIK Joze (1930. – 1993.)

JOSIP DODIK Mihovila (1968. – 1993.)

Našoj dragoj majci, baki i prabaki

JANJI BOSIOČIĆ

Uvijek ćete živjeti u našim mislima i srcima. Počivali u miru!

(10.X.2013. – 10.X.2014.) Tvoj lik i tvoja djela nikada nećemo zaboraviti.

Vaši: supruga i majka Genoveva, kćeri i sestre Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

(10.X.2011. – 10.X.2014.)

na našu dragu

LJILJANU LEKIĆ rođ. Bogeljić

ANTO VUKANČIĆ Prolaze godine i sati, ali sudbina ne može da te vrati. Daleko na nebu tvoje je dom, a mi te nosimo u srcu svom. Počivao u miru!

(14.X.2003.– 14.X.2014.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo spomen na tebe, na tvoju ljubav, dobrotu i plemenitost koju si svima nesebično poklanjala. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(15.X.2009. – 15.X.2014.)

Dana 16. listopada navršava se 18 godina od smrti naše drage sestre

TOMISLAV RADOŠ Teško je vjerovati da je prošlo pet godina otkako si nas zauvijek napustio. Vrijeme prolazi, ali ljubav, sjećanje i uspomene ostaju zauvijek. Počivaj u miru! Tvoji: supruga i djeca

RUŽICE MEDAN rođ. Gavran Počivala u miru Božjem! S ljubavlju te se sjećaju tvoja braća Ratko i Vinko i sestre Lucija, Irena i Terezija

TUŽNO SJEĆANJE

(16.X.2002. – 16.X.2014.)

(17.X.2011. – 17.X.2014.) Dana 17. listopada navršavaju se tri godine od smrti naše drage

Na našeg dragog

VERONIKE JELIĆ

DRAGU ANDRIĆA Živiš u našim sjećanjima, u najljepšim uspomenama. Počivaj u miru Božjem! Tvoji: supruga Kata, djeca Berti i Vera, nevjesta Marina, unučad Iva i Boris

Uspomenu na tvoj ovozemaljski život čuvat ćemo u našim srcima i našim molitvama. Počivaj u miru Božjem! Suprug Stjepan, djeca Anto, Željka, Marica i Anita

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.1993. – 18.X.2014.)

(18.X.2006. – 18.X.2014.) Dana 18. listopada navršit će se osam godina od smrti našeg dragog

BRANIMIR LOVRENOVIĆ Dragi Branimire, fizički sa nama nisi, ali u našim mislima i srcima uvijek ćeš biti. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji LISTOPAD 2014.

IN MEMORIAM

BROJ 238

JOZE ĆORLUKE Uspomene na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem! Tvoja obitelj

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE LJUBOMIR DODIK

TUŽNO SJEĆANJE (18.X.2007. – 18.X.2014.) Dana 18. listopada navršit će se sedam godina otkako nije s nama

(18.X.2001. – 18.X.2014.)

KATARINA MARIĆ rođ. Dodik

ZORAN ČABRAJIĆ JUP Vrijeme što prolazi ne donosi zaborav, već ostaju divna sjećanja i tužna istina da te nema. Počivaj u miru Božjem!

(5.IV.2010. – 5.X.2014.) S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE KATARINA JOSIPOVIĆ rođ. Prskalo

Dana 18. listopada navršit će se godina dana od smrti naše drage

MARIJE MIRČIĆ rođ. Jakić (18.X.2013. – 18.X.2014.) Bol nije u suzama niti u riječima, bol je u našim srcima gdje ćeš ostati zauvijek voljena i nikad zaboravljena. Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nam bezgranično i nesebično poklanjala. Tvoji najmiliji: sin Petar, kćerke Violeta i Sanja, unučad Marko, Kristijan, Ivana, Toni i Ivan, zetovi Zdravko i Mladen

(19.X.2003. – 19.X.2014.)

LJUPKO JOSIPOVIĆ (7.IX.1987. – 7.IX.2014.) S ponosom i poštovanjem čuvat ćemo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Zahvalna djeca

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(24.X.2010. – 24.X.2014.)

(25.X.2002. – 25.X.2014.) Dana 25. listopada navršit će se 12 godina otkako nije s nama naš dragi

SLAVKO MIRČIĆ S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

DRAGICA HINGER rođ. Kristić Draga mama, prošle su četiri godine kako si se vratila kući, svome Ocu. Zahvaljujemo Bogu na tvom životu, i na našim životima koje nam je preko tebe darovao. Hvala ti, mama, što si davala svoje vrijeme, tijelo, trud, volju – što si sve predavala Bogu – koji je preko tebe prosuo svoju ljubav na nas i na mnoge druge. Moli za nas da se svaki dan možemo opredijeliti za tu Ljubav. Tvoji: suprug i djeca s obiteljima

MIRJANU IDŽAKOVIĆ Naša ljubav za tebe je vječna. Volimo te! Počivaj u miru Božjem! Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka

TUŽNO SJEĆANJE

(30.X.2009. – 30.X.2014.) Dana 30. listopada navršit će se pet godina otkako nije s nama naš dragi

(30.X.1982. – 30.X.2014.)

JOSIP MIRČIĆ S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomene na tebe. Čuvali te anđeli, počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Antonija (Tonica), sinovi Mijo, Marko i Antonio, nevjeste Anđelka i Vedrana, unučad Mirna, Matija, Filip i Josip

IN MEMORIAM

LUKA JURENDIĆ JANJA JURENDIĆ (15.XI.2003. – 15.XI.2014.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru! Vaša djeca: Manda, Marija, Ilija, Ivica, Ružica, Ankica i Božana, zetovi, nevjesta, unučad i praunučad

IN MEMORIAM

RANKO BAJTELA

MIJO UDUNDŽIĆ

(1962. – 2012.)

(14.XI.2013. – 14.XI.2014.)

Snivaj spokojno u prostranstvima vječnosti. U našim si srcima i molitvama. Počivao u miru Božjem!

Uspomene na tebe žive u nama. Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji

(28.X.2007. – 28.X.2014.) na našu dragu

BROJ 238

Supruga Jela i djeca Josipa, Barbara i Ivan s obiteljima

LISTOPAD 2014.

MATURANTI 1958.

eć nekoliko mjeseci u "Bobovcu" gledam fotografije sa susreta maturanata našega grada i čitam o njihovoj radosti što su se sastali, neki čak i nakon duljeg vremena. Uzimam album i listam, gledam fotografije s naših susreta, a sjećanja naviru... Posljednji put smo bili na okupu 2008. godine, kada smo obilježili pedesetu obljetnicu od polaganja mature i dostojno je proslavili kao prva generacija maturanata ovoga grada. Nazočna je bila trećina odjela, zbog bolesti nije došla jedna trećina, a trećina nažalost više nije među živima. Sve nas je manje, ali to nije razlog da se, gledajući fotografije, ne prisjetimo našeg školovanja i naših nestašluka. Pamtim jedan od takvih kad smo se na velikom odmoru uhvatili u kolo, a kako je razred bio iznad zbornice dežurni profesor je prekinuo naše igranje. Poslije druge i treće intervencije više nismo igrali, a tada nam je veliki odmor bio uljepšan smijehom pošto nam je kolega zvani Djed pričao viceve. Mi smo imali i Striku, koji je bio stric jednog našeg učenika, te je automatski bio i "naš stric". Ne znam kako je Tvrtko dobio nadimak Djed, ali smo ih svi zvali Striko i Djed, pa i sami profesori. Naša maturska ekskurzija je bila nezaboravna. Neka poduzeća iz Vareša su nam kao prvim maturantima donirali sredstva za ekskurziju, te s te ekskurzije prilažem i fotografiju (snimljenu u Ohridu). Bili smo prosječni učenici, možda malo i razmaženi kao prvi maturanti, ali to nismo zlouporabili i svi odreda smo postali dobri i odgovorni ljudi, a većina je završila fakultete. Nekoliko ih je za poslom otišlo u druge gradove bivše nam države. Oni koji su ostali u

sjede, prvi red – Jasenka Andrić, Vlatko Sprečkić, Ranko Fočić, Tvrtko Gavran, Majda Avdagić, Džavid Redžepagić, Novka Orozović; drugi red – Berta Djaković, Kornelija Suljuzović, razrednik prof. Branko Krmpotić, Mijana Joličić, Godeslav Zovko; stoje, treći red – Boško Kasapović, Duško Erić, Darko Ćurčić, Ljiljana Masal, Mirjana Franjkić, Štefica Matičević, Nikola Dragutinović, Hilda Vojčuh, Salih Redžepagić.

O generaciji s ljubavlju Varešu napustili su rodni grad prilikom ovih ratnih događanja, tako da sam ja trenutno jedina od naše generacije u Varešu. Najbliži je Djed, koji živi u Brezi, troje je u Sarajevu, a svi drugi su razasuti diljem svijeta. Rijetko sam u kontaktu s njima, ali ih sve neizmjerno volim i ovom prigodom pozdravljam.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LISTOPAD 2014.

Draga generacijo, gdje god da ste, znam da čitate "Bobovac" i znajte da ima makar jedan čuvar naših ognjišta, da u srcu nosi nezaboravno sjećanje na naše bezbrižno djetinjstvo, školovanje i odrastanje. Mirjana Jović

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 238

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Čamovine U osami zvjezdanskih šuma, zaselak Čamovine i povratnička obitelj Kapetanović, imanje uredno, obnovljeno. U blizini nekropola stećaka, među njima jedan golem, lijepo ukrašen, stoljećima šalje poruku koju bi jednom trebalo odgonetnuti. Domaćin razapet između novog staništa i starog ognjišta, stvar je 50 posto gotova, on bi al' neće ona, "dobavila" se tople vode i asfalta. Ratko, kao i svaki čoek bosanski, gostoljubiv, odiše povjerenjem, nudi raznorazne đakonije, sve proizvedeno na prirodan način. Jednostavan, šaren gra, peka od tek izrovljenog krompira i janjetine što pase ljekovito bilje zvjezdansko. Tišina nestvarna, muk tamne šume i samo poneki zvuk što dolazi od stada koje se razbaškarilo na jesenjem suncu, topot razigranog ždrebeta, domaćinova "kućnog" ljubimca kojeg tek treba naučiti redu i radu. Nedozreo šipak gizda se svojim plodovima, poziva da se od njega pravi pekmez čiji se okus pamti, a čaj svu zimu dokuhava i time postaje sve gušći i ljekovitiji. Kamara drva odaje brigu domaćina da zima ne iznenadi jer ako snijeg zatrpa Zvijezdu kao nekada ovdje se nema kud, nego namiri blago, potakni u šporet, prireži nešto ukoso, zalij rakijom – rodilo ne rodilo razgovoruša se mora imati da ugrije tijelo i okrijepi dušu. Pogleda uprta u vrh Zvijezde, prevrće janjeću plećku i gleda kakva će zima biti, samo da se iz nje izađe zdravo i živo, da mu svane Đurđevdan, gora ozeleni i da se lati posla. Riježanj sira, šarenilo špeka, kruh ispod peke i čaša ljute raspaljuju priču. "Granaju" ruke, oživljavaju uspomene, konta se budućnost; možda jednog dana i kod nas zaživi turizam – lijepa ali neizvjesna djelatnost, pa da i od ovog seljačkog posla bude koristi.

Priredio J. Klarić