Bobovac br. 263 by Midnight Rider

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXII. • BROJ 263 • STUDENI 2016. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

ešto je trulo na planeti Zemlji – možda bi se i tako, šekspirijanski moglo (i trebalo) izvlačiti zaključke iz izbornog trijumfa Donalda Trumpa, biznismena bez političkog iskustva koji postade 45. predsjednikom SAD-a. Internacionala "Ustajte prezreni na svijetu" himna je na kojoj se pored toliko primjera u povijesti opeče i Hillary Clinton, predstavnica američkog establišmenta odnarođenog i oguglalog na nevolje srednjeg sloja. Financijski oligarsi i bankarska grabež stvorili su duboki jaz u američkom društvu koji su ovi predsjednički izbori i zadnjem ćoravcu učinili vidljivim, a njihov rezultat samo je posljedica toga stanja. No, gospođa Clinton nije bila dobar kandidat i zbog svog sudjelovanja u intervencionističkoj politici SAD-a, a činjenica da je kontra sebe imala jednog arogantnog desničarskog antisistemskog populista nije uspjela poništiti njene hendikepe. U ovom trenutku, naime, nitko ne zna kakvu će politiku novi gazda Bijele kuće voditi, a njegove najave iz kampanje, platforma na kojoj je dobio izbore, politički su i civilizacijski anakrone. Nakon početne nevjerice, koju je izazvao svojom pobjedom u koju cijeli svijet nije vjerovao, mnogo pitanja ostaje natkriveno velom strepnje. I unutar osupnute američke nacije, i u ostatku svijeta. A u tom "ostatku" sada se širi bojazan da će Trumpov dolazak na čelo Amerike raspiriti vjetra u jedra sličnim ridikuloznim likovima i osnažiti nacionalističku desnicu, koja u Europi ionako živi doba procvata i kontinent vuče u regresiju. Optimizam probuđen rušenjem Berlinskog zida kao da živi posljednje dane i, ako je tako, onda malo slobodniji početak ovog teksta s Hamletom zaista dobiva smisao. No, da zaključimo poglavlje o Trumpu: njegov odnos prema Europi, u predizbornim istupima uvredljivo indiferentan, u stvarnom životu implicirat će se prije svega kroz politiku NATO saveza. Neki je sanjaju labavijom da bi probudili svoje aspiracije (izvana) i atavizme (iznutra) u ovom nestabilnom okrajku Europe. Političarima u BiH, razrokim oko svega pa i oko percipiranja Trumpa, svakako bi išlo na ruku padanje u američki zaborav, samo da požive što duže njihove nacionalne geografije. Izbori su još uvijek tema i kod nas. Kreće implementacija, a na dan zaključe-

Između dva broja nja ovog broja izvršena je primopredaja dužnosti načelnika u našoj općini. Odmah potom, novi je načelnik Zdravko Marošević za lokalne medije izjavio: "Preuzeo sam dužnost pred komisijom i pomoćnicima načelnika i nadam se da je dokumentacija o radu u proteklom periodu potpuno ispravna, odgovornost za nju je na službama, a oni koji budu sakrili podatke ili prikrili podlijegat će krivičnoj odgovornosti. Ono što nemam u evidenciji, ono što ne bude prikazano preko kartica i protokola, tj. što pristigne naknadno, to je odgovornost bivšeg načelnika i takve stvari su podložne procesuiranju, a nadam se da takvih sitacija neće biti, ali ako i bude moramo biti spremni i na te momente". Iako je čin primopredaje protekao u naoko dobroj atmosferi, neslužbeno postoje indicije da unutar kuće nije sve kako treba i novi načelnik nije bez razloga govorio o mogućim "iznenađenjima". On je izrazio zahvalnost bivšem načelniku na svemu onome što je bilo pozitivno, pomoćnicima naglasio da očekuje maksimalno zalaganje i konkretne rezultate, a građanima poručio da je potrebna i njihova kooperativnost na svim poljima za izlazak iz teške situacije u kojoj se općina trenutno nalazi. Bivši načelnik Avdija Kovačević zahvalio je svojim pomoćnicima za suradnju i zamolio za oprost ako je neki put nekoga nenamjerno povrijedio na bilo koji način, a novom načelniku poželio puno uspjeha u radu. Zatim je naglasio: "Općina Vareš je u protekle četiri godine prolazila kroz težak period koji ne bih poželio nikome, a koji je uključivao četiri ključna događaja s teškim posljedicama: dvije elementarne nepogode, blokade računa od strane Porezne uprave i nepoštivanje povelje o lokalnoj samoupravi od

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ Umrli: August Hinger (1937.), Franjo Dužnović (1946.), Mijo Piljić (1925.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Zdravko Pavlić (1943.). Na naslovnici (iz arhiva): drvo kojeg više nema. Foto – Kristina Božić

BROJ 263

strane viših nivoa vlasti, odnosno nezakonitu eksploataciju šume". Iako tumačen kao pozitivan iskorak, kao primjer demokracije i biračke svijesti (pa i smjelosti s obzirom na uteg koji Vareš nosi iz rata), dolazak Maroševića na čelo općine sada je nekima problem. Proizvodi turbulencije kakvih nije bilo u ustajalom proteklom periodu, kada i sami nismo mogli na mjesečnoj razini iskopati dvije do tri vijesti iz rada organa uprave. A sada su tu i drugi mediji, prave priču od toga kako novi načelnik želi raditi isključivo po zakonu, no kad se to odnosi i na diskutabilni spomenik pred općinom, onda bi propise i propuste svoga prethodnika trebao zanemariti već u startu. Tendenciozna reporterska pitanja tipa "šta mislite je li to prva stvar kojom bi se trebao baviti novi načelnik?" zacijelo su bila naručena od strane onih koji bi da to ne bude ni deseta stvar. A poanta je oko spomenika sasvim jednostavna: zakonska procedura treba biti provedena, u ovom slučaju retroaktivno, i ništa više – i ništa manje. U katoličkoj tradiciji početak mjeseca studenog trenutak je posebnog sjećanja na pokojne, a taj period u Varešu je podudaran i s datumima krvoprolića u proteklom ratu. Stoga je lokalna atmosfera bezmalo dva tjedna bila obojena nizom komemoracijskih aktivnosti, prisjećanja na stradanje iz 1993. obilježile su obje strane. A u rečenom razdoblju, kad već spomenusmo strane, više se ustalasa oko mise na Bobovcu i nekakva otimanja za kraljicu Katarinu. Na djelu je to već drugu godinu u režiji malobrojne skupine koja se naziva "antidaytoncima", čiji su aktivisti ovaj put tražili incidenta u krugu franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci. Tamošnjim je fratrima ostavljeno da se sami othrvaju provokaciji, a medijsku šutnju ostaje tumačiti kao uskraćivanje pažnje koju ova skupina pokušava zadobiti. Na koncu, pored spomenutih pojava koje unazađuju situaciju i opterećuju, pronađite u ovom broju one koje pružaju optimizma i popravljaju dan.

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Mladen Radoš, Švedska – 50 KM, Miroslav Božić, Švicarska – 30 KM, Katarina Hači, Njemačka – 43 KM, obitelj Zloušić, Hrvatska – 30 KM, obitelj Marić, Hrvatska – 20 €, Ivo i Jasna Kalfić, Drvar – 26 KM, Francika Andrijević, Zavidovići – 26 KM.

Svima hvala lijepa! STUDENI 2016.

VIJESTI

KONAČNI REZULTATI Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine objavilo je dana 17. listopada 2016. godine konačne preliminarne rezultate lokalnih izbora za općinu Vareš. Dakle, nakon nepotpunih rezultata što smo ih objavili u prošlom broju pridodani su glasovi birača koje je obišao mobilni tim i glasovi birača u odsutnosti, pa kad je riječ o utrci za poziciju općinskog načelnika konačni su rezultati ovakvi: Zdravko Marošević dobio je 2.006 glasova, Avdija Kovačević 1.529 glasova i Ahmed Botić 773 glasa. Time je prvi put jedan kandidat prešao, za vareške prilike magičnu, granicu od dvije tisuće glasova. Primopredaja dužnosti između bivšeg i novoizabranog načelnika izvršena je 11. studenog u nazočnosti voditeljâ općinskih službi i lokalnih medija. Stranke su također nešto podebljale svoje rezultate. Tako u konačnici SDA ima 1.539 glasova i pripast će joj šest vijećničkih mjesta, HDZ BiH je s 925 glasova izborio četiri mjesta u Općinskom vijeću, zatim slijede SBB (406 glasova), DF (404 glasa) i SDP (357 glasova) i imat će po dva vijećnika, te još ostaju BPS (353 glasa), Naša stranka (168 glasova) i SPU (126 glasova) s po jednim vijećnikom. Poznata su i imena novoizabranih: SDA – Kenan Kamenjaš, Ilhana Fatić, Emir Islamović, Adis Čizmo, Alma Kamenjaš i Nedžad Mušanović; HDZ BiH – Darija Kuhar, Mario Mirčić, Nikola Šimić i Mario Marošević; SBB – Mahira Brkić i Safeta Muftić; DF – Kruno Riđić i Dženan Džafo; SDP – Branko Romić i Mirnes Ajanović; BPS – Đemo Kevrić; Naša stranka – Elvir Rožajac; SPU – Fadila Turki. Makar u vareškom slučaju klasično ideološko razvrstavanje ni dosad nije igralo ulogu treba reći da su stranke desnog centra sačuvale potrebnu dozu prevlasti, a od ukupno 19 dobili smo 11 novih vijećnika, sa šarolikom mjerom političkog i životnog iskustva.

SKROMNI KILOMETRI Iako je građevinska sezona na izmaku, ono radova na cestovnoj infrastrukturi što je bilo zamišljeno za ovu godinu (a u čemu su druge sredine znalački profitirale zbog održavanja lokalnih izbora) u općini Vareš je iz nekog razloga sačuvano za kasnu jesen. No, razlog tome, bez naročitog cinizma, lako bi mogao biti u činjenici da su valjci i druge mašine za polaganje asfalta, nakon uprezanja u predizborne projekte u ciljanim sredinama, tek sada dobili slobodno. Povrh svega, mršavi (kilo)metri novog asfalta položenog na području mjesnih zajednica u općini Vareš kroz financijsku konstrukciju pokazuju mali udio domaćih resornih institucija. Krenimo redom. Kantonalna direkcija za ceste ZDK-a u sklopu ugovora za redovito održavanje regionalne ceste R-444 (Vareš–Šimin Potok–Podkamensko) izvršila je asfaltiranje dionice ceste kroz naselje Vijaka u dužini od 500 m. Ti radovi su izvedeni u srpnju, a izvođač je bilo poduzeće "Porobić" d.o.o. Zavidovići. Cijena ovih pola kilometra bila je 92 tisuće KM(!). Na području MZ Oćevija položeno je 1.050 m novog asfalta, na gornjem izlazu iz ovog sela. Preostalo je otprilike još toliko da bi dionica Lovački dom–Oćevija bila u cijelosti asfaltirana, a to je od važnosti i za stanovnike Ligatića i Mižnovića. Sredstva su izdvojili Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK-a, a mašine udružili "Nahonal gas" d.o.o. Breza i "Holex" d.o.o. Živinice. Radovi su koštali 115.758 KM. Predstojnik općinske Službe za prostorno uređenje, urbanizam, privredu i financije Ermin Musa pružio nam je i podatak o asfaltiranom kilometru na dionici od Striježeva do Kokoščića. I ovdje je radove izveo "Nahonal", a financirali su ih Fondacija "OdRaz" i Općina Vareš u omjeru 2:1, ukupno je uloženo 101.898 KM. Na području MZ Borovica u tijeku su "zemljani" radovi na dionici dugoj 1.200 m, od Sastavaka prema Križu (Pogar). Izvođač je brezanski "Nahonal", a polaganje asfalta će, kako saznajemo, biti odgođeno do proljeća. Ovdje su sredstva s viših razina izostala, a u projekt se krenulo inicijativom mještana koji su STUDENI 2016.

preko svojih zavičajnih udruga prikupili značajnih 39.328 KM. Vlada Republike Hrvatske poduprla ih je sa 60.671 KM, a Općina Vareš pridodaje 30 tisuća KM. Kad je riječ o ostaloj infrastrukturi u tijeku je samo jedan projekt – prva faza izgradnje vodovoda s Mrestilišta prema Pogari (i dalje bi trebalo preko Sjenokosa, Strice do Javornika). Vrijednost ugovora je 103.958 KM, investitor Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK-a (iz sredstava vodnih naknada), izvođač JKP Vareš, a radovi se izvode na izgradnji pumpne stanice i potisnog cjevovoda do planiranog rezervoara na Barici (Pogar).

DONACIJA "SOCIJALNOM" Na prijedlog nadležnog kantonalnog i federalnog ministarstva, Centar za socijalni rad Vareš uvršten je u krug javnih ustanova kojima je od strane Vlade Japana dodijeljena vrijedna donacija, u nakanu poboljšanja njihove mobilnosti i učinkovitijeg pružanja usluga građanima teškog socijalnog stanja. Donaciju je primila direktorica Centra Nihada Gondžo dana 28. listopada u Sarajevu, a riječ je zapravo o SUV vozilu marke Toyota Rav 4, posljednje generacije.

STRADAO U POŽARU U subotnje jutro dana 5. studenog hitali su prema zaselku Sjenokos vareški vatrogasci, za njima policija, a i do naše redakcije stiže obavijest da gori stambeni objekt Mije Piljića, poznatijeg po nadimku Ado. S 92 godine bio je najstariji župljanin župe vareške (među muškima). Pisali smo o njemu u "Bobovcu" broj 128 (kolovoz 2005.), o njegovu životnom putu i o tome kako je sam gradio svoju malu kuću. No, dolaskom na lice mjesta nje više nije bilo, vatrogasci su mogli tek obuzdati širenje požara, a kasnije je u zgarištu pronađeno tijelo ovog nesretnog samca. Predsjednik MZ Pogar Stjepan Petrović iznosi kako je inzistirao da ga se smjesti u dom za stare i nemoćne gdje je Piljić, istina, kratko vrijeme bio, ali nije bilo dovoljno institucionalne brige da ondje i ostane.

BROJ 263

AKTUALNOSTI

SPOMENIK SPOTICANJA Nakon nesvakidašnjih rezultata izbora za općinskog načelnika u Varešu, kakvim ih percipira opća javnost, naglo je porastao medijski interes za političkom i drugom situacijom u našem gradu. S takvim je apetitom prvi u red stao internetski portal klix.ba i objavio zapis pod naslovom "Vareš – grad u kojem novom načelniku umjesto čestitanja izražavaju sućut". U samom prilogu cijeli su prostor dobili bivši i novoizabrani načelnik, čija su koplja ukrštena već u uvodu kroz navode: "Uprkos tome što je posljednjih godina situacija u Varešu u najmanju ruku kritična, novoizabrani načelnik ove Općine Zdravko Marošević uvjeren je da će od Vareša napraviti perspektivnu općinu. Ovako optimističan nije aktuelni načelnik Avdija Kovačević koji već odavno upozorava kako Vareš polako odumire." Marošević je Klixu obznanio da će, kada preuzme funkciju načelnika, prvo analizirati stanje u kojem se nalazi Općina Vareš i dubiozu u proračunu: "Potrebno je ujedno posložiti općinsku administraciju te je napraviti efikasnijom, bržom i boljom. Planiram i transparentno koristiti proračunska sredstva kako bi se stanje u Varešu popravilo", poručio je. Već istoga dana Marošević je gostovao i u dijaloškoj emisiji TV Hayat pod naslovom "Lokalno je bitno", a rame uz rame s novoizabranim načelnicima općina Gradačac i Vitez. No, sjenu na pozitivnu priču i najavu drugačijeg upravljanja općinom Vareš počinju vrlo brzo bacati medijski prilozi izvještača pozvanih u obranu "ideje" spomenika podignuta pred zgradom općinskog poglavarstva, a o kom se polemika između bivšeg i novog načelnika otvorila još u finišu predizborne kampanje, kada je zapravo i postavljen. Pa je tako emisija BHT-a "Politički magazin" u blok sa sugovornicima iz Vareša krenula s uvodom: "U općini koja je u konstantnom budžetskom deficitu i u kojoj je zapošljavanje misaona imenica kamen spoticanja postao je spomenik bez vjerskih i nacional-

nih obilježja. Tko ga je postavio, kome i zašto smeta? Što je sporno". Izjave su BHT-u, uz Kovačevića i Maroševića, dali predstavnik bošnjačkih udruženja žrtava rata Salem Čerenić i predstavnik Hrvatske udruge logoraša Zlatko Prkić, imam Sadžid Ramić i župnik fra Mirko Majdandžić, općinski vijećnici Mario Mirčić (HDZ BiH), Kenan Kamenjaš (SDA) i Branko Romić (SDP), urednik lista "Bobovac" Mladenko Marijanović i na koncu je pridodan stav političkog analitičara prof. dr. Esada Bajtala, a prilog je produžio u pravcu općenitosti i nepostojanja državnog zakona o spomenicima. Ulja na vatru dolijeva tendenciozno naslovljen tekst "Moguće rušenje spomenika bez nacionalnih i religijskih obilježja" čijeg je autora nemoguće detektirati mada se kao izvor navodi portal detektor.ba, a prenesen je na portalu direktno.ba. Pri izradi ovog priloga usputno su konzultirani predstavnici stradalničkih udruga Zlatko Prkić i Muris Arapović, no indikativno je da "dvojica načelnika", kako se primiče otvaranje tog pitanja na Općinskom vijeću, zaoštravaju stavove. U cijeloj priči oko spomenika nije se čulo da je itko iznio težnju za njegovim rušenjem, pa tekst na rečenom portalu demantira potpirujuće sročeni naslov, citirajući Maroševića: "Kada dođem na čelo općine ja ću provesti proceduru, tražiti mišljenje udruga žrtava jer oni jedini imaju pravo to reći, a Općinsko vijeće će dati urbanističko mišljenje o tome gdje se može premjestiti". Dok novoizabrani načelnik stvar želi vratiti na institucionalni kolosijek, bivši je načelnik iznio subjektivne kontraargumente, te se u daljnjem tekstu navodi: "Kovačević odgovara da za novog načelnika nisu problem procedure, već što se na spomeniku nalazi grb Bosne i Hercegovine. Prema Kovačeviću, izgradnja jednog ovakvog spomenika u jednom gradu u BiH je 'kosmički iskorak'."

SREDSTVA CIVILNE ZAŠTITE Na sjednici Federalnog stožera Civilne zaštite održanoj 28. listopada, kojom je

predsjedavala dopremijerka Federacije BiH i ujedno zapovjednica stožera Jelka Milićević, između ostalog usvojen je Prijedlog odluke o odobravanju jednokratne novčane pomoći od 105 tisuća KM općini Vareš za saniranje dijela šteta na lokalnoj putnoj mreži, nastalih uslijed prirodne nepogode prouzroče ne obilnim padavinama, poplavama, odronima zemljišta i klizištima. Iznos je odobren na temelju prijedloga Federalne komisije za procjenu šteta, a sukladno zahtjevu Općine Vareš za sanaciju šteta nastalih od 24. do 28. srpnja ove godine. Podrazumijeva se, općinski je načelnik dužan podnijeti izvješće s kompletnom financijskom dokumentacijom o utrošku dodijeljenog novca.

PODRŠKA POLJOPRIVREDI Predstavnici IFAD-a (Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj) održali su dana 27. listopada sastanak s vareškim poljoprivrednicima u zgradi općine. Sastanku su nazočili tada još uvijek aktualni, a također i novoizabrani načelnik, Avdija Kovačević i Zdravko Marošević. U ime udruge lokalnih poljoprivrednih proizvođača obratio se Dženan Džafo, te ukratko informirao: "Udruga ima oko 50 članova čije obradive površine zauzimaju 50-70 duluma. Pored članova koji se bave uzgojem malina ili nekog drugog jagodičastog voća, imamo i nekoliko članova pčelara. Plan Udruge je povećanje kapaciteta i konkurentnosti na tržištu, a osnovni cilj je uvezivanje svih poljoprivrednih proizvođača kroz zajednički nastup na tržištu i zaštita domaće proizvodnje. Naš glavni problem je slaba zaštita na tržištu i nedovoljna podrška lokalne zajednice", podcrtao je Džafo. Neki od proizvođača iznijeli su vlastita iskustva, a "načelnici" su imali određene prijedloge za poboljšanje stanja u ovoj oblasti. Predstavnici IFAD-a kazali su da će razmotriti sve što su čuli i najavili da bi njihove daljnje aktivnosti vjerojatno bile usmjerene na nabavu mehanizacije proizvođačima.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš www.fondacija.vares.info Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

BROJ 263

STUDENI 2016.

HRAMOVNA SLAVA S VLADIKOM Vareški pravoslavci okupili su se 16. listopada u mjesnoj crkvi na proslavi njezina zaštitnika – Pokrova Presvete Bogorodice (koji se inače kalendarski obilježava 14. listopada). Liturgiju je predvodio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije, nakon čega je obišao rodno selo Planinicu, a vjernici su ostali družiti se uz tradicionalno narodno veselje i domjenak što ga je priredio paroh Božidar Tanović.

HODOČAŠĆE NA BOBOVAC Dana 22. listopada 2016. godine kod mauzoleja dinastije Kotromanić na kraljevskom gradu Bobovcu u organizaciji Vrhbosanske nadbiskupije upriličen je 15. molitveni dan za domovinu i bilo je to ujedno 13. hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga. Misno je slavlje predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, uputivši poseban pozdrav vojnom ordinariju iz Republike Hrvatske msgr. Juri Bogdanu, te predstavnicima domaćih društvenih i političkih struktura na čelu sa članom Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Draganom Čovićem, ali i mnoštvu vjernika iz raznih krajeva. U riječima za medije – od kojih neki molitvenom pohodu na Bobovac daju drugačije konotacije – Uzoriti se osvrnuo na Papine poruke izrečene prilikom prošlogodišnjeg posjeta Sarajevu, među kojima i onu da treba čuvati vlastitu povijest. "Zbog toga se okupljamo na korijenima naše povijesti i želimo moliti za mir i za našu domovinu, za jednakopravnost, da se svaka zloća ukloni, a dobrota raste", podcrtao je kardinal Puljić. Homiliju je održao vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, ujedno podsjetivši vjernike na obilježava-

Trgovinska radnja

nje Godine milosrđa. Molitveni je skup završen uručivanjem darova (umjetničkih slika) uglednicima, a na koncu su pripadnici vojske svim hodočasnicima podijelili tradicionalni ručak – vojnički grah, na Lukama ispod Kopijara.

MAROŠEVIĆ U STUPNOM DOLU U Stupnome je Dolu dana 23. listopada obilježena 23. obljetnica stradanja Bošnjaka toga sela, a organizirali su je Mjesna zajednica i BZK "Preporod" Vareš. Ondje su, među ostalim, bili Avdija Kovačević, općinski načelnik, ali i Zdravko Marošević koji je na nedavnim izborima dobio uvjerljivu podršku za naredni mandat na toj funkciji. Kao budući načelnik Marošević se i obratio okupljenima oko spomen-česme u Stupnom Dolu, između ostalog kazavši: "Suosjećam s ubijenim žiteljima Stupnog Dola, ljudi koji su dali svoj život ne svojom voljom već silom. Nažalost, to su radili neki u ime mog naroda, a ja vam kažem takvi zločinci ne pripadaju nikome, oni ne pripadaju ovozemaljskom životu, oni ne pripadaju Bogu i nadam se da oni danas nemaju smiraj ni na zemaljskoj kugli, a ni mjesto kod Boga neće zaslužiti. Ja sam danas ovdje sa žaljenjem, ali svojim budućim radom dokazat ću da smo mi Varešani ljudi koji želimo i možemo zajedno živjeti", poručio je Marošević.

U POČAST HRVATSKIM ŽRTVAMA Obljetnica stradanja i egzodusa Hrvata Vareša koje se dogodilo početkom studenog 1993. ove je godine obilježena u tri dostojanstvena čina. Predstavnici hrvatskih udruga proisteklih iz rata, a na čelu s Udrugom obitelji poginulih i nestalih branitelja općine Vareš, dana 2. studenog najprije su pošli u obilazak spomenobilježja u okolici Vareša i odali počast petorici palih branitelja sela Kopijari, zatim se zaustavili u Donjoj Borovici i

N na

Vareš

poklonili žrtvi 12 vojnika i civila, a onda i na Pogari gdje su na spomeniku uklesana imena 14 vojnika, od kojih su devetorica poginula u jednom danu, upravo 2. studenog. Svima im je zajedničko to da su doslovce branili kućne pragove, što je činjenica koju, čak evo i nakon 23 godine od rata, zacijelo treba iznova naglašavati. Misa zadušnica i opijelo za sve poginule i nestale, kao središnji dio komemoracije, prema već ustaljenom održani su u suton 2. studenog u župnoj crkvi odnosno njezinu dvorištu gdje se i nalazi spomenik svim žrtvama. Molitvenim obredima prethodila je tiha ceremonija polaganja vijenaca i paljenja svijeća od strane članova obitelji poginulih, predstavnika udruga, Oružanih snaga BiH, hrvatskih predstavnika vlasti u Općini Vareš, Mjesne zajednice Pogar i HDZ-a BiH. Predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava općine Vareš Dražana Klarić u kratkom je govoru podsjetila na bolnu prazninu iza 125 izgubljenih života. Posljednji čin bio je odlazak na Višnjiće gdje se misom u spomen-kapeli obilježava Dan sjećanja. I ondje su uz spomen-ploču upaljene svijeće te položeno cvijeće, obišlo se vojničke grobove, a zatim pročitana imena svih poginulih branitelja i civilnih žrtava. Lokalno groblje u selu Višnjići bilo je mjesto ukopa vojnika HVO-a koji su izgubili živote u obrani posljednjeg slobodnog teritorija u općini Vareš. Tijela poginulih iza rata su većinom prenesena u matična groblja, ali nekoliko humki i danas svjedoči borbi koja se odvijala na tim prostorima i najveći danak uzela dana 8. studenog 1993. Stoga je to polazni datum za obilježavanje Dana sjećanja, ali je ove godine upriličen 6. studenog, nedjeljom, što je unatoč olujnom vjetru doprinijelo boljem odzivu nego ranijih godina. Svakako treba spomenuti da je Zdravko Marošević, novi načelnik općine Vareš, osobno obišao sva spomen-obilježja, odao počast stradalima i pružio ohrabrenje njihovim obiteljima.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

ul. Čaršija bb VAREŠ

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja STUDENI 2016.

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 263

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

HRVATSKI PREMIJER U "NAPRETKU"

okviru prve službene posjete Bosni i Hercegovini, dana 28. listopada 2016. godine predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković s najbližim suradnicima posjetio je Hrvatsko kulturno društvo "Napredak". Predsjednik ovoga Društva iznimne povijesti prof. dr. Franjo Topić tom prigodom informirao ga je o radu i aktualnim projektima. "S neskrivenim zadovoljstvom primili smo vašu odluku da vam prvi službeni put kao premijera bude Bosna i Hercegovina. To nedvojbeno govori koliko vam je stalo do ove zemlje i do Hrvata kao konstitutivnog naroda u njoj", kazao je prof. Topić, te se Plenkoviću zahvalio što podupire europski put BiH – prije kao europarlamentarac i sada kao hrvatski premijer. Topić je zahvalio bivšoj HDZ-ovoj vladi što je "Napredak" vratila u državni proračun, te izrazio uvjerenje da će i nova Hrvatska vlada, rukovodeći se prije svega konkretnim djelima, još snažnije podupirati rad Društva. Vodeći prije svega računa o značaju koji "Napredak" ima u BiH i u Hrvatskoj, te o činjenici da ne pro-

Sa susreta u "Napretku"

Plenković Topiću: Tu smo za vas miče samo kulturu bh Hrvata, nego i kulturu Hrvatske. "Usto", kazao je Topić, "pomažemo da ovdašnji građani, mediji i međunarodna zajednica gledaju ljepše na cijele hrvatski narod i Republiku Hrvatsku". Plenkovića je, iako je otprije upoznat s radom "Napretka", naročito impresionirao podatak kako je HKD prošle godine upriličio 586 kulturnih manifestacija. "I ovim posjetom 'Napretku' šaljem poruku

da uvažavam ono što radite. Jednako tako dolaskom u Sarajevo želim poručiti kako ćemo pomoći svim Hrvatima u BiH. Zato je i današnja naša posjeta Kiseljaku poruka Hrvatima srednje Bosne da mislimo na njih. Jer, Hrvati nisu samo u Hercegovini. Pazit ćemo na tu ravnotežu. Dakle, tu smo za vas", poručio je hrvatski premijer, kojemu je prof. Topić uručio člansku kartu HKD "Napredak". (www.hkdnapredak.com)

Predavanje o "(de)nacionaliziranju vjere"

Iako je rat završio, Kristić smatra da je religija i dalje povezana s nacionalizmom u zemlji, te da bi se trebala vratiti "traženju Boga na onim mjestima na kojima se gazi ljudsko dostojanstvo". A kao prvi korak predložio je priznanje krivnje. "Temeljni preduvjet za promjenu ponašanja religija u jugoistočnoj Europi – što je ujedno i središnji poslijeratni izazov – jest javno priznanje njihovih sukrivnji za posljednji rat i zla koja su proizašla iz njega", rekao je on. "Bez nemilosrdne istine o sebi, one ne mogu vratiti izgubljenu vjerodostojnost". Kao katolički teolog, prenosi The Heights, Kristić polazi od katolicizma kad naglašava da sve religije u regiji trebaju radikalne promjene, nadasve zaokret od dodvoravanja političkim elitama prema služenje obespravljenim ljudima bez obzira na njihovu nacionalnu ili religioznu pripadnost. Njihova izvorna misija je da budu čuvarice ljudskosti, a ne ove ili one nacije. Kristić je na koncu kazao da je obrazovanje običnog čovjeka, ali i onih na pozicijama u vjerskim zajednicama, ključno za raskid religije s "nacionaliziranom vjerom" i sprječavanje budućih konflikta, naglasivši: "Treba promicati dijalog između različitih etničkih i vjerskih skupina kako bi došao kraj težnjama za etnički i vjerski čistom nacijom. Treba naglašavati socijalnu pravdu i graditi novu kulturu pamćenja jer ljudi koji nisu socijalno zadovoljni lakše postaju plijenom nacionalističko-političke manipulacije."

KRISTIĆ U BOSTONU

Institut slobodne umjetnosti pri Bostonskom koledžu ugostio je proteklog mjeseca uglednoga mladog teologa iz BiH Alena Kristića, koji je pred akademskom publikom održao predavanje na temu utjecaja vjerskih zajednica u predratnom, ratnom i postratnom vremenu u državama bivše Jugoslavije. O tome je izvijestio studentski list The Heights, a u nas prenio portal klix.ba, ali s ponešto "izgubljenog u prijevodu", što ćemo – ponosni na člana našeg uredništva – ovdje nadomjestiti.

Priredio M. Marijanović

S internetske stranice The Heightsa

predavanju pod naslovom "Na ruševinama komunizma: Vjerske zajednice i postratni izazovi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji" Kristić je istaknuo da je ponovno buđenje ideologije religijskog nacionalizma bilo jednim od glavnih uzročnika ratova u kojima se raspala Jugoslavija. Govoreći o specifičnostima BiH, Kristić je predočio kako je, uz raznolike manjine, riječ o zemlji u kojoj žive Bošnjaci-muslimani, Hrvati-katolici i Srbi-pravoslavci, pri čemu je svaka ova skupina na poguban način povezala vjeru i naciju, što je osnažilo motivaciju za rat u BiH od 1992. do 1995. Uz to je američkoj publici morao naznačiti distinkciju kad je u pitanju riječ "nacija", jer nacija u bh. slučaju predstavlja pojam koji obuhvaća pojedinu etničku skupinu, a ne državu. "Za ratova 1990-ih

naročito je stradala religijska, nacionalna i kulturna raznolikost u BiH", naveo je Kristić iznoseći konstataciju kako se vjerske vođe i dalje rado stavljaju u službu nacionalnih stranaka, te im pružaju legitimiteta da uzurpiraju vjeru u ideološke svrhe. "Naivno su vjerovali da će nacionalno buđenje automatski jamčiti i istinsku religijsku obnovu", dodao je on. The Heights dalje navodi kako Kristić vjeruje da je savez političkog i religijskog proizveo "nacionaliziranu vjeru" što je religije iznutra deformiralo. "Cilj nove religioznosti nije bio Bog, već stvaranje etnički i religijski čiste države ili teritorija", rekao je on, podcrtavajući da su religije u BiH skupa s nacionalnim vođama više podupirale konflikt i politike etničkog čišćenja nego traženje mira.

BROJ 263

STUDENI 2016.

GOSTOVANJE ŽUPNOG ZBORA

povodu obilježavanja sv. Franje, patrona posavske župe Žeravac, 2. listopada 2016. na misnom slavlju koje je, uz koncelebraciju sedam svećenika i dekana derventskog dekanata fra Ivana Marića, predvodio naš nekadašnji župnik fra Ivica Vidak, nastupio je zbor naše župe koji već drugi put zaredom na dostojanstven način veliča zaštitnika spomenute župe i franjevačke provincije Bosne Srebrene. Danas je to zbor komornog i ujednačenog zvuka, suptilnog i stilskog izvođenja s preciznim ritmom i čistom intonacijom, zrelo i homogeno tijelo sa čvrstom disciplinom koje je već gotovo desetljeće rasadnik glazbe i okosnica glazbenog života i glazbene kulture u našem gradu te izvrstan ambasador našeg amaterizma. Ujednačenost timbra u širokim rasponima bogato iznijansirane dinamike, stabilnost intonacije, dobra dikcija i logično fraziranje, odlike su pjevanja ovog zbora. Pri tome jasan odnos ravnateljice zbora, s. Ružice Marijić, za ono stilski bitno i karakteristično, davao je njenim tumačenjima uvjerljive akcente autentičnosti. Središnji dio liturgijskog pjevanja, zahtjevna koralna misa na latinskom jezi-

Vareški župni pjevači: poznati i traženi

Ambasadori amaterizma Ž. Sertić ku izvedena je na maestralan način, zvuk je ponekad dostizao orguljski intenzitet i perfekciju dobro uvježbanog profesionalnog zbora. Svi članovi zbora zaslužuju pohvale zbog maksimalne angažiranosti i nevjerojatnog entuzijazma dajući sve od sebe kako na nastupima tako i na probama, često nauštrb slobodnog vremena i odmora, a sve iz ljubavi prema pjevanju i glazbi uopće. Naravno, pohvale idu i ravnateljici s. Ružici koja je spiritus movens zbora, koja daje cijelu sebe izgarajući do

posljednjeg atoma fizičke i mentalne snage. Nakon ručka i kratkog predaha zbor se uputio za Vareš kako bi stigli na glasovanje za općinske izbore održane tog dana, ispraćen gromoglasnim pljeskom žeravačkih župljana. Dekan derventskog dekanata fra Ivan Marić, inače župnik u župi Koraće, oduševljen nastupom zamolio je s. Ružicu da naredne godine zbor svojim pjevanjem uzveliča i misno slavlje u povodu zaštitnika župe Koraće.

NAŠI GASTRO EMISARI

Na sajmu u Fojnici

Fojnici je početkom listopada ispred restorana "Stari grad" održan sajam "Fojnička trpeza". Okupili su se proizvođači zdrave hrane, rukotvorina, ljekovitog bilja, kao i pružatelji usluga smještaja, kako bi promovirali velike potencijale koje ima ruralni turizam u srednjoj Bosni. Sajmovi poput "Fojničke trpeze" značajni su jer se na taj način upoznaju i

umrežavaju svi akteri iz ove oblasti. Ponovo su se na stolovima u jesenjim bojama mogli pronaći domaći džemovi, sokovi, sirupi, razne vrste sireva, mesa, povrća, razne vrste pčelinjih proizvoda te mnogobrojne rukotvorine. Vareš su, da tako kažem, predstavljali: Forum žena "Strica-Zarudje", pridodavši i proizvode PD "Grga", Farma "Zarudje", prerada mesa "Franjić", Farma "Ajanović", Marko

AMI

STUDENI 2016.

BROJ 263

Mirčić, Krešimir Ružić, te Slobodan Đurić – "Eko-farma" Duboštica. Drugi su izlagači bili iz Fojnice, Kreševa i Kaknja. Brojni posjetitelji su pored kupovine kvalitetnih proizvoda, imali i mogućnost degustacije zdrave i ukusne domaće hrane. Žene Strice i Zarudja za tu svrhu pripremile su neka od vareških jela poput korica, gibanice, zavitaka, pure, prove, starinske pogače, pača, ormašice, te svježeg i dimljenog sira. Posjetitelji su bili oduševljeni jednostavnim jelima koja su dio naše tradicije. Dokaz je to da vareški kraj ima mnogo toga ponuditi i stoga se kroz ove naše prezentacije nadamo doprinijeti razvoju gastro-turizma. Također planiramo prikupiti još neke recepte naših starih jela, da ih prilagodimo suvremenim okusima i objedinimo u "vareškom tradicijskom kuharu". Tada bismo i našim lokalnim ugostiteljima ponudili jedan unificirani meni s tipičnim vareškim jelima.

Olivera F.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 7

DANI EUROPSKOG NASLIJE\A

Hvatanje koraka Piše J. Klarić

ošla jesen, okišalo se, zahladnjelo, nemam kud, ja udario po predavanjima. Što ne bi, bude dobre priče, popije se neka, proba ukusan zalogaj, ne budem baš nešto pametniji, ali ipak vidim da ima jedna skupina ljudi poput mene koja se zanima za prošlost, za Bosnu, za ono što je nekada ona bila. Ako nam je budućnost nepoznata i neizvjesna barem da se kroz priču zaviri u ono što smo naslijedili (pa uglavnom ne znamo što i kako s tim). A toga je ostalo podosta: kraljevski grad Bobovac, loza Kotromanića, kraljica Katarina, stećci... i uvijek ima nešto novo i zanimljivo o čemu malo znamo. Na tragu tog mog "hobija" dođe jedan dan od Federalnog ministarstva kulture i sporta poziv za manifestaciju "Dani europskog naslijeđa". Čuj, mi još nismo u Europi, a ona je odavno bila kod nas, korijeni su nam zajednički. Bosna u Tvrtkovo doba bila je takmac europskim kraljevima. Manifestacija se održava u Olovu pod nazivom "Kulturno naslijeđe Olova i olovskog kraja". Program između ostalog predviđa i obilazak kovačnica/majdana u Oćeviji. U društvenom domu organizirana je izložba ručnih radova udruge "Izvorno vareško", bogata ponuda domaćih jela, a muzički pomladak Igora Hingera daje štimung druženju koje zađe u noć. Iz Olova došla tri autobusa raznih gostiju.

Nešto me štrecnu, Breza i Visoko hoće da nam uzmu vodu, već odavno Zenica guta pare, Zavidovići krčme balvane, pa me strah da nam Olovo ne "poklopi" majdane i uzme planinu Zvijezdu kao svoje turističke zanimljivosti. Dok se mi sjetimo što imamo, kakve prirodne i kulturno-povijesne vrijednosti posjedujemo, drugi će biti već daleko. A i dosad su odmakli. U Olovu načelnik iz ljute SDA struje, nije "gladan", preporodio grad, ne možeš ga prepoznati. Mi navikli na nekada zapuštenu i siromašnu čaršiju, a danas mogu nam biti uzor što i kako raditi da se stvori okruženje za ugodno življenje. U posljednje vrijeme sve se češće "zavraćam" i vodim goste u Olovo, jer ima se što vidjeti i posjetiti, ima se gdje sjesti. Drugi dan u hotelu "Aquaterm" organiziran okrugli stol na temu kulturnog naslijeđa olovskog kraja, kroz što se, preko planine Zvijezde, provlači i ime Vareša. Nižu se zvučna imena predavača poput Dževada Karahasana, govori se o olovskim crkvama, obelisku kralja Tvrtka II., zvjezdanskim drvenim turbetima i džamijama, o fra Matiji Divkoviću i njegovom doprinosu bosanskoj pismenosti, o stećcima, našim precima koji nas "molju" – kada vidite stećak ne skrnavite ga, mi smo bili ono što vi jeste, a vi ćete biti ono što smo mi sada – o ljudima koji su vje-

Povelja Bošku Andriću

rovali u dobro i zlo, poštovali i svjetlost i tamu, mislili da duša, kad se oslobodi svog tjelesnog oklopa, putem nebeskih lađa, sunca i mjeseca otplovi u beskraj, odlazi u vječnost tražeći svoj (naš) prapočetak. Točku na ove razgovore o nama i našoj prošlosti kao šlag na tortu stavlja Varešanin Boško Andrić s predavanjem o kovačnicama/majdanima u Oćeviji, njenim znamenitim ljudima, garavom zanatu koji se stoljećima prenosio s oca na sina. Često ga prekida spontani pljesak prisutnih. Međutim, nije to sve, trešnja na šlag je dodjela povelja za doprinos očuvanju i obnovi kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, a jednu je iz ruku ministrice Zore Dujmović primio i Boško Andrić za svoj dugogodišnji rad na prezentaciji kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa planine Zvijezde i vareškog kraja. Dadoše jednu, doduše, i našoj Općini. Poslije ugodnog muzičkog programa, obilne zakuske, večer se uz dobru kapljicu, priče o životu i tmurnoj svakodnevnici završilo u crkvenoj kući kod "čuvara Gospe olovske" fra Ilije Božića.

Vijačkića majdan u Oćeviji

BROJ 263

STUDENI 2016.

IZ MARIJE BISTRICE

omagoj Matošević rođen je u Zagrebu, djetinjstvo proveo u zagrebačkom naselju Trnje gdje je završio i osnovnu školu, nakon toga upisao ugostiteljsko-turističku srednju školu, a zatim 1996. godine, kao laik, upisao studij teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U biografiji mu stoji da je u vrijeme osnovne škole, a onda još intenzivnije u srednjoj školi, trenirao rukomet. Tada je želio biti sportaš i profesionalno se baviti rukometom, s obzirom na već ostvarene nastupe za klubove "Zagreb – Badel", "Medveščak" i "Industrogradnja". No, teološki poziv je bio jači pa se tako zaredio za svećenika 2003. godine. Od 2003. do 2005. bio je župnim vikarom župe sv. Blaža u Zagrebu, a razdoblje od 2005. do 2007. proveo na studiju u Rimu. Tada je i magistrirao s temom "Uloga animatora u pastoralu obitelji" i zatim četiri godine obavljao službu Povjerenika za pastoral mladih u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a od 2011. godine, službu rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. U povodu preuzimanja uprave nad Svetištem i župom Marija Bistrica vlč. Matoševića je u Krapini sa svojim zamjenicima ugostio krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, zaželjevši mu dobrodošlicu u Zagorje i Mariju Bistricu. Tom prigodom vlč. Matošević predstavio je svoje planove za budućnost Nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici te izrazio radost što će u narednom razdoblju obavljati časnu službu rektora toga hrvatskog Svetišta. Svetište Marija Bistrica, 40 km sjeveroistočno od glavnoga grada Zagreba, stoljećima ima središnje mjesto u vjerničkom životu hrvatskoga naroda. Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to živopisna Marija Bistrica. Godišnje je pohodi oko 900 tisuća vjernika. U ovo svetište organizirano hodočaste i vjernici Vrhbosanske i Banjolučke biskupije, što je već prešlo u tradiciju pa je tako bilo i ove godine, dana 8. listopada, već jedanaesti put. U to vrijeme u Zagrebu se podudarno organizira, nazovimo ga, jesenji zavičajni susret Borovičana, a oni su ove godine s posebnim ponosom bili sudionicima ovog hodočašća. Vlč. Matoševića susreli smo prošle godine u lipnju u Borovici kada je predvodio

Vlč. Domagoj Matošević

Samo sam službenik Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici odnedavno ima novoga rektora, prečasnoga Domagoja Matoševića, izvijestili su hrvatski katolički, ali i drugi mediji. Za ovoga 39-godišnjeg svećenika, podrijetlom iz Borovice kod Vareša, zagrebački "Večernji list" primjerice navodi da je naročito perspektivan i omiljen među mladim vjernicima Zagrebačke nadbiskupije, te odličan organizator i pastoralac. No, njegovo imenovanje na ovu prestižnu poziciju unutar Crkve u Hrvata neke je i pored toga malo iznenadilo. M. Marijanović jednu skupinu sjemeništaraca na dočeku Pape u Sarajevu, pa su uzgredno posjetili i ovu gorsku župu, i prenijeli smo tada (u "Bobovcu" broj 246) njegovu izjavu u kojoj je potvrdio svoju privrženost bosanskim korijenima. Sada smo ga, u povodu imenovanja rektorom Svetišta Marija Bistrica, kontaktirali putem e-maila s molbom za izjavu o stupanju na novu službu i evo što je kazao: "Dana 6. studenoga 2016. godine preuzeo sam odgovorne službe rektora Svetišta Majke Božje Bistričke i župnika župe Uznesenja BDM u Mariji Bistrici. Svakim danom sve više postajem svjestan ljepote i duhovnog značenja Svetišta za sve vjernike naše domovine, ali i šire. Dirnut sam vjerom i predanijem s kojim hodočasnici dolaze u našu baziliku te se jednostavno i duboko mole pred Gospodinom i našom majkom Božjom Bistričkom. Ovo je mjesto sveto jer je natopljeno mnogim molitvama i zahvalama i jer su se mnogi ljudi,

IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

upravo ovdje, odlučili ponovno vratiti u 'Očevu kuću' pristupajući sakramentu pokore i pomirenja. Iz svih tih duhovnih milosti vidljivo je da Gospodin vodi ovo svetište i da je njegovoj majci Mariji stalo da svi hodočasnici, preko nje, dođu do susreta s njezinim Sinom. Mi svećenici, zajedno s časnim sestrama i vjernicima laicima samo smo službenici koji žele biti posude preko kojih će se Božja milost izlijevati. Upravo bih to želio biti u svojoj službi rektora i župnika. Želio bih biti posuda u Isusovim rukama koja će mu pripomoći da se njegova milost i milosrđe razlijeva na sve hodočasnike, a osobito na one najpotrebnije. Svjestan sam da sam ja samo posuda, često puta krhka, prljava, a možda ponekada i šuplja. Stoga sam potrebit vaših molitava i bratske podrške. Ipak, ne bojim se jer je Gospodinov stil upravo u tome da izabire one malene koji ne mogu učiniti ništa bez njega i njegove pomoći.".

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

STUDENI 2016.

BROJ 263

Godišnja nagrada Društva hrvatskih književnika za najbolje prozno djelo objavljeno u Hrvatskoj, koja nosi ime velikana hrvatske književnosti Gjalskog, dodijeljena je ove godine 35. put, a u konkurenciji od 77 djela respektabilni žiri proglasio je najboljim roman "Rat i sjećanje" našega Željka Ivankovića. S ceremonije uručenja nagrade Ivankoviću prenosimo izvješće preuzeto sa službene stranice danigjalskog.com (ljubaznošću kolega iz Zagorja), ali i u publici smo imali jednoga uglednog Varešanina koji je, cijenjeni čitatelji, svoje dojmove odlučio neizostavno podijeliti s vama.

lavnu i središnju svečanost šestodnevne Kulturne manifestacije – dodjelu Književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski za najbolje objavljeno prozno djelo, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Krapinskozagorske županije, gradova Poreča, Zaboka i Crikvenice te medijskih pokrovitelja Zagorskog lista, Radija Zabok i Radija Kaj, 29. listopada 2016. u dvorani Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog, otvorila je izvedbom himne slavna zabočka sopranistica međunarodnoga ugleda Vlatka Oršanić koja je u glazbenom dijelu programa izvanredno i sugestivno izvela skladbu Ljubav se ne trži i Dvořákovu ariju. U ime grada Zaboka i Krapinsko-zagorske županije gradonačelnik Ivan Hanžek poželio je dobrodošlicu na središnji događaj Manifestacije, koja je okupila u svojem bogatom programu velika umjetnička imena, i župan Željko Kolar koji je i ove godine istaknuo Zabok kao cjelotjedno listopadsko kulturno središte. U ime Ministarstva kulture Mihaela Majcen Marinić istaknula je značaj cijele Manifestacije, ali i značaj tradicionalne dodjele ove velike Književne nagrade. Tradicionalnom peteročlanom Povjerenstvu za dodjelu Nagrade, uz predsjednika Stjepana Čuića i članove Sofiju Keča, Ingrid Lončar i Ivicu Matičevića, ove se godine pridružio i prošlogodišnji laureat Dubravko Jelačić Bužimski. Stjepan Čuić u svojem dugogodišnjem iskustvu primijetio je da je nagrada Ksaver Šandor Gjalski nagrada koju svi žele i svi je očekuju, ali nitko se ne ljuti na kraju pri objavi dobit-

Foto: Dragutin Škreblin

HRVATSKI KNJIŽEVNI "NOBEL"

Predsjednik DHK-a Božidar Petrač, laureat Željko Ivanković i gradonačelnik Zaboka Ivan Hanžek

Ivankoviću nagrada "Gjalski" Tina Marušić nika, čime se potvrđuje autoritet i veličina nagrade, ali i veličina i književni uspjeh svakoga dobitnika. U izboru među sedamdeset i sedam poslanih djela u uži su izbor ušli književnici Slobodan Šnajder, Željko Vujičić, Olja Savičević Ivančević, Ivana Simić Bodrožić, Luka Bekavac, Milko Valent, Jurica Pavičić i Lidija Bajuk, a među velikom književnom konkurencijom jednoglasnom odlukom Povjerenstva odlučeno je da je dobitnik Književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski 2016. godine: Željko Ivanković za roman Rat i sjećanje (naklada Ex libris – Rijeka i Synopsis – Sarajevo). Željko Ivanković pjesnik je, pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, kritičar, dramatičar, prevoditelj, publicist, novinar, nagrađivani književnik s bogatim opusom prevedenim na mnoge svjetske jezike. Autor Obrazloženja Ivica Matičević istaknuo je kako je roman Rat i sjećanje roman o ratnim zbivanjima u Sarajevu, ožiljcima i traumama jednoga grada koji je srušen do temelja, a može se ponovno izgraditi samo na novim temeljima rekonstrukcije sjećanja. Ta su sjećanja asocijativno i metaforički povezana s likom novinara Borisa, ratnog zatočenika, koji se prisjeća odrastanja u Varešu, a kroz mitologiju zavičaja, legende i vareškoga odrastanja, želja za povratkom i istraživanjem spaja dvojnost duha i tijela u jedno – sjećanje prožeto nostalgijom koje pamćenjem gradi ono što je moglo biti zaboravljeno. Kroz realističko-kroničarski pristup, autor spaja aspekt priče i BROJ 263

aspekt ideje, rat i čovjeka, u ideju o opstanku i obnovi razrušenoga grada. Dio romaneskne atmosfere publika je osjetila u interpretaciji glumca Joška Ševa. Predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač podsjetio je na 130. obljetnicu objave zbirke novela Pod starimi krovovi najhrvatskijega pisca te na konačno razmatranje o nedjeljivosti hrvatske književnosti i izvan područja Republike Hrvatske. Riječ glavnoga urednika Ex librisa Zorana Grozdanova povezuje prepoznat izniman i vrijedan opus Željka Ivankovića koji nije u djelima podlegao cinizmu stvarnosti i nacionalizmu i mišljenje stručnoga žirija. Valja istaknuti sjajno likovno uređenje Damira Bralića koje je zaštitni znak književnoga opusa Željka Ivankovića. Sam autor i ovogodišnji laureat oduševio je svojom skromnošću, jednostavnošću, zahvalnošću i iskrenom radošću zbog važnoga trenutka u njegovu životu te je istaknuo autoritet primljene nagrade koja, po njegovu mišljenju, visoku vrijednost sadrži u imenu i instituciji koja iza nje stoji, popisu nagrađenih autora i Povjerenstvu koje odlučuje o dodjeli nagrade. Primitak hrvatskog proznog Nobela utoliko je veći jer autor živi i djeluje izvan hrvatskih granica i hrvatskih književno-kulturnih zbivanja, takoreći na margini cjelokupne hrvatske književnosti, no nakon dvadeset godina intenzivnog umjetničkog rada autor skromno zaključuje da je ova Nagrada za portret književnika u ratu, kao spoj svog sadržanog intelekta i emocionalnosti, nagrada i kruna cjelokupnoga književnoga stvaralaštva. STUDENI 2016.

Foto: M. Marijanović

otkraj listopada imao sam rijetku prigodu – privilegij nazočiti završnoj svečanosti Danâ Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku, Hrvatsko zagorje. Izuzetni hrvatski književnik rado je citiran u hrvatskoj književnoj povijesti kao "hrvatski Turgenjev". Zapravo, Zabok je i rodni grad Gjalskog. Glavna i završna svečanost Danâ Gjalskog održana je 29. listopada upravo u Zaboku u večernjim satima, a odnosila se na dodjelu, u Hrvatskoj, prestižne književne nagrade "Ksaver Šandor Gjalski" ustanovljene 1979. godine, povodom 125. obljetnice njegovog rođenja. U početku se nagrada dodjeljivala svake druge godine za rukopis neobjavljenog djela te je prvi put dodijeljena 1981. godine (prvi laureat bio je, danas jedan od najuglednijih hrvatskih književnika, Ivan Aralica). Nagrada od 1985. postaje godišnja književna nagrada, ugledno i prestižno priznanje piscu "najboljeg objavljenog proznog književnog djela u Republici Hrvatskoj". Upravo ova nagrada smatra se "književnim Oskarom" u nas Hrvata. Za mene sve je počelo kada sam par dana ranije, točnije 26. listopada, na teletekstu HRT-a pročitao tekst: "Ovogodišnja najveća književna nagrada za prozni rad za 2016. godinu dodijeljena je gospodinu Željku Ivankoviću za roman Rat i sjećanje. Željko Ivanković je plodni hrvatski književnik iz BiH, rođen u Varešu...". A na mom radnom stolu, u mom zagrebačkom domu, "šepuri" se već skoro dva mjeseca ovaj roman koji sam, uz osobnu posvetu autora, nabavio u našem Varešu potkraj kolovoza ove godine, prigodom radnog sastanka Izdavačkog savjeta za izradu fotomonografije Vareša, čiji smo članovi Ivanković i ja. Ponukan i radijskom najavom o dodjeli ove prestižne književne nagrade malo sam istraživao tko su sve bili dobitnici od 1981. godine naovamo. Vrijednost ove nagrade potkrijepljena je plejadom najuglednijih novijih hrvatskih književnikadobitnika, kao što su: Irena Vrkljan, Du-

Roman s posvetom: Ivanković i Markotić

Na licu mjesta: prestižno priznanje piscu iz Vareša Piše prof. dr. Anto Markotić bravka Ugrešić, Hrvoje Hitrec, Zvonimir Majdak, Miljenko Jergović, Nedjeljko Fabrio, Julijana Matanović, Dubravko Jelačić Bužimski... i Željko Ivanković! Da pukneš od "zavisti" i – ponosa. Jedan Varešak i naš sugrađanin na vječnoj listi najuglednijih hrvatskih književnika – za sva vremena.

Nazočan sam u prepunoj dvorani Osnovne škole "Gjalski" u Zaboku 29. listopada. Nazočna su i respektabilna imena javnog i kulturnog života Hrvatske. Nakon himne RH, pozdrava lokalnih i državnih uglednika, slijedila su obrazloženja i pohvale, puno se govorilo o sjajnom romanu. Ne mogu odvagnuti tko je više hvalio djelo i autora – gradonačelnik ili župan, predstavnici žirija ili predsjednik Društva hrvatskih književnika. Emocionalan govor održao je i predstavnik izdavača, "Ex libris" iz Rijeke, sijao od zadovoljstva. Istaknuti hrvatski glumački prvak Joško Ševo pročitao je jedan zanimljivi insert iz Ivankovićevog romana (onaj o njegovom izlasku iz okupiranog Sarajeva, dolazak i boravak u Zagrebu). Na kraju, nazočnima se obratio i sam autor: kratko, mirno, duhovito i šarmantno, skromno, vidno zadovoljan i sretan priznanjem koje mu je uručeno. Dok je Željko govorio, postadoh narcisoidan i osoban, pomalo intimno prepotentan – pomislih: pa što ne kaže da u dvorani ima još jedan Varešak... Naprosto, ponosan čitavim tijekom svečanosti i priznanjima laureatu želio sam "ukrasti" malo tog izuzetnog trenutka. U svojim mislima dođoh brzo k sebi: pa već je veliki dobitak što sam bio pozvan i nazočan jednom sjajnom događaju, izuzetnom trenutku priznanja posvećenom čovjeku našeg kraja i našega grada, osobnom prijatelju, a od sada jednom od najuglednijih hrvatskih književnika koji (nadam se) još nije sve, ono najbolje, do kraja dao. Povod ovom mom osvrtu na spomenuti događaj bila je i zadnja rečenica u obrazloženju predstavnika žirija nagrade "Gjalski" za 2016. godinu koja me pomalo i obvezala da to i našim sugrađanima prenesem. Ona (citirano iz obrazloženja) glasi: "Svatko bi trebao cijeniti onoga koji o svome kraju govori i piše onako kako o svome Varešu govori i piše Željko Ivanković"!

95,

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI 061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE 061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI STUDENI 2016.

3 i 101,1 M

HRVATSKI RADIO BOBOVAC

BROJ 263

MLADI I NASLIJE\E

Tako se prezentira Vareš Lara Brđanović, profesorica

do 27.10.2016. godine boravimo u Olovu te prisustvujemo završnom dijelu manifestacije i dodjeli nagrada. U međuvremenu smo od strane spomenutog ministarstva zamoljeni da pripremimo prezentaciju Vareša i izložbu učeničkih radova u Oćeviji (gdje je održan jedan dio manifestacije s obzirom da je općina Vareš bila su-domaćin). Nakon svečanog otvorenja manifestacije 25.10.2016. godine u hotelu "Aquaterm" u Olovu, gdje smo bili i smješteni, pošli smo u obilazak znamenitosti na teritoriji općine Olovo, a naši domaćini i vodiči su bili učenici osnovne škole Olovo. Obišli smo ostatke crkve Sv. Roka i nekropolu u Bakićima, obelisk kralja Tvrtka u Bakićima i nekropolu "Mramor" u Musićima. Nakon toga održana je izložba nagrađenih radova i dodjela nagrada učenicima i nastavnicima. Događaji drugog dana manifestacije odvijali su se u Oćeviji. Naši učenici Goran Prajo, Benjamin Hinger, Jelena Ivković, Merima Numanović, Edna Halkić i Amra Fazlić održali su prezentaciju koju su zajedno s njima pripremili još Matija Krivošić, Semir Musa i Amila Redžić. Oni su svoje goste upoznali sa poviješću Vareša, kulturno-historij-

Foto: Danijela Pavlić

anifestacija "Dani europskog naslijeđa" organizira se u svim europskim zemljama i ima za cilj privući pažnju javnosti na potrebu i obavezu očuvanja zajedničke europske baštine. Ove godine Federalno ministarstvo kulture i sporta je ovu manifestaciju organiziralo u Olovu, sa temom "Lokalna zajednica i kulturno-historijsko naslijeđe", a u okviru ove manifestacije, kao i svake godine, organiziran je i konkurs "Mladi i naslijeđe" koji podstiče mlade na očuvanje, brigu i ljubav za kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Tema ovogodišnjeg konkursa bila je "Materijalno i nematerijalno naslijeđe moga zavičaja", a učenici naše srednje škole su na konkurs prijavili 4 fotografije, jedan dokumentaristički rad, jedan literarni rad i 5 likovnih radova. Na konkursu su učestvovale 122 osnovne i srednje škole iz Federacije BiH sa preko 600 radova. U ovako jakoj konkurenciji, naše učenice Edina Žutić i Ivana Ivković (obje učenice III. razreda opće gimnazije) osvojile su prvo mjesto za sliku na staklu "Kraljevski grad Bobovac" i literarni rad "Gazel o Livnu". Zajedno sa svim prvonagrađenim učenicima i njihovim nastavnicima pozvani smo da od 25.

Učenici angažirani u Oćeviji

otvorite vaše oči 12

Nagrađene vareške srednjoškolke

skim spomenicima na području općine Vareš, našom školom, kao i organizacijama koje djeluju na području općine Vareš i događajima koji se održavaju u Varešu. Članice umjetničke sekcije koja djeluje pri MSŠ "Nordbat 2", Lejla Alihodžić, Berina Bihorac i Enesa Hršumović, pripremile su izložbu učeničkih radova. Mladost je dala sve od sebe i svi do jednoga uložili su trud i dostojno predstavili naš grad. Nakon onoga što smo vidjeli i čuli moram reći da sam bila jako ponosna na sve njih, a kao škola možemo biti sretni što imamo ovakvu mladost. Mnogi bismo trebali učiti od njih i sami pridati važnost kulturno-historijskom naslijeđu. U prostoru doma kulture Oćevija naši gosti mogli su vidjeti i izložbu udruge "Izvorno vareško" kao i izložbu kovačkih proizvoda, a vrijedne domaćice iz Oćevije pripremile su sendviče, kolače, sokove i tople napitke. U oćevskom domu kulture prikazani su i nagrađeni video-uradci iz programa "Mladi i naslijeđe", a potom smo obišli kovački majdan "Jozeljić". Nakon povratka u Olovo prisustvovali smo svečanosti dodjele Povelja za doprinos i očuvanje kulturne baštine, koje su ove godine dobili i Općina Vareš i naš sugrađanin Boško Andrić. Puni utisaka i ponosni na svoj grad vratili smo se iz Olova i sa nestrpljenjem očekujemo slijedeću godinu i novi konkurs u okviru manifestacije "Mladi i naslijeđe". Možemo obećati da ćemo upotrijebiti svu svoju kreativnost, uložiti vremena i truda koliko treba da odbranimo i potvrdimo ovogodišnji uspjeh.

BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 263

STUDENI 2016.

SPORTSKI USPJESI VAREŠANA

Foto: Muhamed Tunović

eprezentacija Bosne i Hercegovine u tradicionalnom karateu sudjelovala je od 12. do 15. listopada ove godine na Europskom fudokan prvenstvu u tradicionalnom karateu, a koje se održalo u Krakowu (Poljska). Preko 600 natjecatelja iz 25 zemalja sudjelovalo je na ovom EP-u, a reprezentativci BiH ostvarili su odličan rezultat osvojivši 5 zlatnih, 7 srebrnih i 3 brončane medalje. Stručni stožer reprezentacije predvodili su predsjednik Saveza, izbornik te treneri, među kojima i trenerica KK "Vareš" Mirsada Operta. Posebno ističemo "vareške" medalje: Ko-Go kumite kadeti (Matija Kokor) – 1. mjesto; Kumite tim juniorke (Amra Fazlić, Arijana Klančević, Amna Hasičić i Šeherzada Operta) – 2. mjesto; Kata tim juniorke (Amra Fazlić, Arijana Klančević i Šeherzada Operta) – 2. mjesto; Kumite tim kadeti (Matija Kokor, Belmin Karalija i Armel Abdulahović) – 2. mjesto. Ovdje moramo podvući crtu i naglasiti izniman uspjeh mladog Matije Kokora koji je postao prvak Europe u tradicionalnom karateu. Nakon osvojenih brončanih medalja (ekipno) na prošlogodišnjem EPu u Napulju (Italija) i Svjetskom prvenstvu u Beogradu (Srbija), na red je došlo i ovogodišnje EP u Krakowu, na kojemu je Kokor u pojedinačnoj konkurenciji imao pet borbi. U startu je s lakoćom svladao Rumunja, a zatim natjecatelje iz Litve, Srbije, Rusije, te u finalnom okršaju još jednog Rumunja. U ekipnoj konkurenciji do odličja je stigao zajedno sa Belminom Karalijom iz Fojnice i Arnelom Abdulahovićem iz Dabravina (koji inače trenira u Brezi). Nakon što su svladali reprezentaciju Rusije s 8:4 i Poljske s ogromnih 18:0, u finalu su izgubili od, očito za Matiju suđene, Rumunjske – 6:8. Matija je

Predstavljen i u sarajevskom "Oslobođenju"!

Europsko zlato u Vareš! član KK "Vareš", ali trenira i sa zeničkim KK "Kumite" jer u tom gradu trenutno pohađa školu i boravi tijekom tjedna. U Varešu je po završetku osnovne škole proglašen učenikom generacije, a u Zenici upisao gimnaziju u Katoličkom školskom centru. O njegovu uspjehu na spomenutom prvenstvu pisalo je i sarajevsko "Oslobođenje", prenoseći Matijinu izjavu o tome kako je izašao na put bavljenja ovim borilačkim sportom: "Karateom sam se počeo baviti u prvom razredu osnovne škole. Jedan dan u

školi došla je moja sadašnja trenerica Mirsada Operta, inače nekadašnja reprezentativka bivše Jugoslavije, podijelila nam je upisnice za Karate klub 'Vareš'. Osjetio sam već na prvom treningu da je to sport koji mi odgovara. Roditelji su me podržali i počeo sam trenirati", kazao je Matija i dodao da je nakon bavljenja katama prešao na borbe u kojima se, evo, vrlo brzo okitio zlatnim odličjem. I to – da još jednom ponovimo – na prvenstvu kontinenta!

Imamo i dizače utega Farik Muhić (1992.) i Edin Fazlić (1998.), mladići koji se bave powerliftingom (engl. dizanjem utega), sa svog prvog sudjelovanja na međunarodnom natjecanju u Vareš su donijeli zlatne medalje! Naime, 8. i 9. listopada u Gospiću je održano natjecanje "Lika Rux Power 2016.", ne-

što što je počelo kao lokalno okupljanje, a preraslo u međunarodni događaj te tradicionalno natjecanje s velikim odzivom. U konkurenciji od 75 sudionika Muhić i Fazlić su postali prvaci u dvije kategorije – Muhić u kategoriji do 120 kilograma i Fazlić do 93 kilograma. Muhić se već 13

godina bavi sportom, od toga prvih 7 nogometom, a posljednjih 6 powerliftingom, dok Fazlić već 4 godine samostalno trenira dizanje utega. Kako rekosmo, njima je ovo prvo međunarodno natjecanje, što daje posebnu draž ovim odličjima!

S druženja medicinara

svoja djela – gravure: dr. Jasenku Karamehiću, dr. Hasanu Žutiću i dr. Anti Jeliću. Mnogi nisu došli, a mogli su, kao ni sadašnji zaposlenici Doma zdravlja koji bi trebali nastaviti organizirati ovakve susrete kako bi to prešlo u tradiciju. Nadam se da će idući susret biti još ljepši, uz obavijest da je planiran za 30.9.2017. godine. B. Krajinović

Priredio Vladimir Ruf

UKRATKO

četvrti susret djelatnika Doma zdravlja Vareš, s nešto manje prisutnih nego prethodni, proteče uz mnogo prijateljskih zagrljaja, suza radosnica na mnogim licima, zdravog smijeha te brojnih pitanja koja su pljuštala odasvuda. Veliko iznenaSTUDENI 2016.

đenje bio je dolazak Dušice Čorić iz Srbije i naše mještanke Ane Čolan – Tomas, koja je svojim vedrim duhom zarazila ostale učesnike susreta. Mahmut Marić – Buto u svojoj 89. godini potvrdio je važnost ovakvih okupljanja, a ujedno je poklonio BROJ 263

VAREŠKI MAJDANI I KOVAČIJE Kako su u ovom broju, povodom manifestacije "Dani europskog naslijeđa", oćevski majdani ponovo u fokusu (ne samo našem, nego i širem), zgodan je trenutak da se podsjetimo kako je i sam Vareš, uz obale Stavnje, imao svoje majdane, kao i kovačnice. Zahvaljujući jednome od naših najstarijih čitatelja Vjeki Zloviću (90) i njegovom odličnom sjećanju na posljednje dane "stare Jugoslavije" u prilici smo prvi put navesti sve vareške majdandžije i kovače, čija se djelatnost ugasila tijekom Drugog svjetskog rata ili neposredno nakon njega. A reći ćemo i kako. Kazivač Vjeko Zlović

azivač Vjeko krenuo je nabrajati redom, nizvodno, od prvog majdana u vlasništvu Filipa Suljuzovića i sinova, koji se nalazio iznad tzv. Adžijine ćuprije odnosno "kod pilane". Odmah ispod, ali s druge strane Ćuprije bio je majdan Joze Franjkovića i njegovih sinova. I treći je bio u neposrednoj blizini, iznad naselja Novakovići, a njegov je vlasnik bio Ilija Mutić sa sinom Jozom. Vareš je, dakle, imao tri majdana na vodeni pogon, svaki na desnoj obali Stavnje. Toliko ih je danas sačuvano jedino u Oćeviji – kao posljednjem mjestu u Europi s tako unikatnim (pred)industrijskim naslijeđem – i stoga ih se s punim opravdanjem može smatrati živim muzejima. Onodobni vareški kovači, pak, nanizali su svoje radnje na potezu od Novakovića do Korovinjića, što će reći sve do donjega izlaza iz grada. Bilo ih je osam. Redom, opet nizvodno, njihovi su vlasnici bili: Filip Zloušić zvani Mikun, Matan Pavić, Marko Milićević, Marko Marjančević i sinovi, Ivan Malić i sinovi, braća Karlo, Ivo i Mato Vrhovčić, Mato Turbić i sin Ivo, te braća Milan i Jovo Erić. Kao egzotična pojava među vrsnim znalcima ovog zanata Vjeki je u sjećanju ostao Matan Pavić, čije su riječi bile: "Da mi ruke ne dršću, ja bi' kovat' mog'o i kazaljke za sata". Kada su i kako vareški majdani i kovačije nestali? Odgovor na ovo pitanje ima dva dijela. Sva tri majdana uništena su u strašnoj poplavi koja je zadesila Vareš u kasnu jesen ratne 1942. godine. Budući da su se, po prirodi stvari, nalazili uz sami riječni tok, njihova je infrastruktura potkopana i sve je nestalo u bujici. Bila je to propast od koje se više nisu oporavili. Kovači ne bijahu ugroženi i oni su opstali, ali ne zadugo jer nakon rata slijedi uredba kojom se, među ostalim, dokida

Priča o nestanku M. Marijanović njihova djelatnost. Tako bar navodi Vjeko, premda ostaje nedorečenost što je bilo u pozadini takve uredbe: da li ograničavanje privatnih obrta kao takvih, da li smanjenje potrebe za ručno izrađivanim proizvodima koji su s rastućom industrijalizacijom odlazili u povijest ili su naprosto platili danak urbanizaciji Vareša koja se odvijala gotovo preko noći i dostizala neslućene razmjere...? Iznoseći žal, ali i sasvim umjesnu opasku da je šteta što Vareš nije uspio oformiti muzej starih

zanata, pored toliko majstora svih profila, Vjeko ističe kako su kovači u prvoj polovici dvadesetog stoljeća imali itekako značajnu ulogu. Pored bavljenja sitnim poslovima kao što je izrada raznih alatki ili recimo potkivanje konja, nezamjenjiv doprinos imali su u proizvodnji drumskih kola odnosno njihove metalne konstrukcije. "Kol'ko je samo tereta preko Zvijezde i svuda s njima prevučeno...", zaključuje Vjeko. Uz ovo prisjećanje na ljude koji su zarađivali svoj težački kruh svagdašnji uz rijeku Stavnju, da se još malo vratimo poplavi iz '42. Vjeko kazuje kako je bila tako silna da je odnijela sve mostove kroz Vareš, osim jednog: starog, kamenog. "Tko se gdje zadesio, na kojoj obali, tu je i ost'o", sjeća se dramatično. Oštećenja je pretrpjela i Adžijina ćuprija, kao jedina alternativa za prelazak na drugu stranu grada, a mostovi u Matijevićima-Jušićima, na Benićima, zatim Frantin most, most kod Općine, Jojića most, most kod stare crkve... i ostali drveni odreda su nestali. Baš kao i rečeni majdani. Poplava je nastavila harati i kroz Vareš Majdan, ali Vjeko nema pouzdanih kazivanja o tome osim da je jedna, koliko se sjeća, devetočlana obitelj negdje oko Prnjavora stradala u kući satrvenoj odronom. Voda se razlila i po krugu Željezare gdje je "zabentilo" (zaglavilo) mnogo drvenog otpada, te su radnici iz proizvodnje bili povučeni da bi se bavili sanacijom stanja. Na koncu prilažemo fotografiju koju nam čitatelj Stjepan Marković nedavno donese, i baš slučajno iz tih dana...

Poplava u krugu Željezare Vareš, godine 1942. BROJ 263

STUDENI 2016.

BILE NEKOĆ SVINJOKOLJE

Jesen je godišnje doba kada se domaćinstva spremaju kako živjeti u dugoj zimi na ovim prostorima. Treba pripremiti ogrjev, hranu, zimnicu za obitelj. A zimnica je sve ono što će olakšati da dugi zimski dani prođu što bezbrižnije. Tako se prave razne salate, pekmezi, džemovi, ajvar, turšije, kiseli kupus, a suši se i meso. E to je tema ovog prisjećanja. Piše Miroslav Petrović

edan lijepi običaj – svinjokolje, koji je proistekao iz potrebe, danas se sve rjeđe upražnjava. Razlog za to je što se velika većina stanovništva raselila ili preselila sa sela u grad, a i nova praksa potrošačkog društva u kom se nudi sve i svašta "na gotovo", znači sve se može i ima gdje kupiti, tako da gotovo i nema potrebe za kućnom radinošću bilo koje vrste. No, sjećam se dobro običaja klanja svinja u mjestu gdje sam živio i odrastao. To je bila prava radna fešta za domaćinstvo u kom se to događalo – a događalo se u svakom. Ali svinjokolje su tek završnica nečega što je počinjalo puno ranije. Isprva u nas nije bilo takvog tržišta da bi se moglo kupiti tovljene svinje, nego se za to moralo pobrinuti i uzgojiti ih sam sebi. Sedamdesetih godina, svinje su se mogle kupiti preko sindikalnih organizacija u poduzećima na otplatu u mjesečnim ratama. Prvo bi se napravio spisak zainteresiranih, pa bi se odlazilo kamionima, najčešće u Srbiju, a zatim bi radnici organizirano preuzimali svinje uz potpis. Inače je mogućnost nabave bila krajem travnja ili početkom svibnja kada bi neki Srbijanac Žika sa svojim krdom malih svinja prolazio kroz naše selo, a mještani od njega kupovali prasad po svom izboru i tako hranili svinje za svoju obitelj. Svakako da nije bilo reklamacije na kupljenu robu, jer je Žika dolazio tek sljedeće godine u približno isto vrijeme. U selu su živjele većinom brojnije obitelji pa se najčešće kupovalo po dvoje prasadi, a i prasad su bolje jela i napredovala udvoje. Prehrana u ljetnim mjesecima sastojala se od trave i djeteline, te kuhane hrane od koprive ili podbjela s dodatkom mekinja; to se zvalo meća. Tek negdje pred klanje, mjesec ili malo duže, počinjalo se hraniti kuhanim krumpirom, tikvom i kukuruzima da bi ih se utovilo. I tako bi se doguralo do radne fešte – svinjokolja. Svinjokolje je bilo vrijeme kada se u cijelom selu kolju svinje da se stvore zalihe mesa za zimu u svježem i suhom stanju, a tu su bili i razni drugi mesni proizvodi kao što su kobasice, krvavice, bezbust (švargla) i čvarci. U selu su postojali priučeni "mesari" koji su ipak znali zanat STUDENI 2016.

Običaj koji se gasi (bio im je dopunski) i u tom razdoblju su bili najzaposleniji u selu. Pored osnovnog mesarskog alata tu je trebalo tekne (korito), obično drveno, a tko je imao i metalno, za šurenje (skidanje dlake sa svinje), lanci za okretanje svinje u koritu, čengele (rasklopivo vratilo s kukama) i pogodan prostor za rad. Ti su se poslovi odvijali najčešće od ranih jutarnjih sati pa do mraka. Svinja se poslije klanja stavljala u korito i prelijevala vrelom, dobro doziranom vodom, da bi dlaka odmah spala s nje. Postojao je i drugi način skidanja dlaka sa svinje – cicanje (paljenje dlake), a poslije izbrijavanje nožem. Tu metodu u mome selu nisu koristili. Majstori "mesari" su imali i pomoćnike, najčešće iz obitelji, za određene poslove; od klanja, hvatanja krvi za krvavice, pranja crijeva za krvavice i kobasice, i slično. Kada se meso istranžira (isiječe) na određene komade onda se razvrstava što je za sušenje, što za ostaviti u sirovom stanju, što za krvavice, kobasice i što će se peći pored vatre i spremiti za ručak. Nakon fine obrade nakupilo bi se sitnih komada mesa i špeka koji su završavali u kobasicama i čvarcima, ujedno se topilo i mast, a sve ostalo išlo je u krvavice i švarglu. Ako bi krvavice i švargle bilo više, da se ne bi pokvarila stavljana je na sušenje za kasniju upotrebu. Meso se tada nije nosilo na analizu poradi bojazni od trihineloze kao danas, a ne sjećam se da se tada itko zarazio tom nezgodnom bolešću. Pošto u ono vrijeme nije bilo frižidera i hladnjača, svježe meso se peklo u većim komadima i zalijevalo mastim kako bi se što duže održalo upotrebljivim. A ono što je za sušenje, zajedno sa špekom, poslije dobrog hlađenja slagalo se u sud gdje se solilo i prelijevalo salamurom (mješavina vode i samljevenog bijelog luka). Tako napajcano (nasoljeno) meso u toj smjesi ostajalo je 7 do 14 dana. Nakon toga bi se vezalo kanapom, pa pomoću kuka vješalo BROJ 263

na sušenje. Ali prvo bi se jedan dan držalo bez dima da se ocijedi. Mjesto sušenja bila je pušnica ili tavani starih kuća koje nisu imale izvedene dimnjake van krova. Takvi su tavani na krovu imali pomične otvore, takozvane komine. I još jedan lijepi običaj pamtim po završetku svinjokolja kada se dobre susjede darivalo paketom mesa, sastavljenom od svježe kobasice, krvavice i čvaraka, a takav poklon se nazivao "ćevap". Postojale su tu i neke anegdote koje su se događale za vrijeme tih poslova. Jedna od njih koje se sjećam odnosi se na neke koji nisu imali dvije svinje za klanje. Da bi zavarali susjede, jednu te istu svinju u kratkim su razmacima izvodili na klanje dva puta i tako, barem u očima sela, nastojali umanjiti svoju neimaštinu. Ili, na Pogari, majstor Pero kolje svinje kod svog prijatelja, a prijateljev susjed, slabijeg imovnog stanja koji nema svinje za klanje, došao da mu pomaže. Domaćica govori majstoru da odsiječe najbolji komad mesa za ručak, a on nju upita: "Imaš li ti, ženo, kajmaka?". Kad dobi potvrdan odgovor, veli joj: "Onda ti nama napravi dobru ražljevu!". Na to pomagač ostavlja posao i okreće se kao da će otići, s riječima: "Ja doš'o da se malo omesim (omrsim), a on naručuje ražljevu koju jedem svaki dan". U konačnici je to imalo sretan završetak: mesar je pojeo ražljevu s kajmakom, a susjed se uspješno "omesio". I, eto tako, jedan fini običaj i sve što je ušlo iz njega, polako ali sigurno nestaje, poradi stresnog ili pak lagodnijeg života u današnje vrijeme. Nema više čari ni uživanja u onom druženju kakvo je bilo, a naravno da se uz šiš nad vatrom, dok se cicaju uši i nogice, pokoja i popila. Nama koji smo imali privilegij živjeti u tome vremenu ostaje da se sa sjetom prisjećamo konca studenog – svete Kate i slobodnih dana za Dan Republike, kada se bavilo "gicama".

IN MEMORIAM

ZAHVALNICA

U SPOMEN MATO JARČEVIĆ

MATO JARČEVIĆ

(1929. – 2016.)

(1929. – 2016.) Dana 4. studenog navršilo se 40 dana da je moj tata Mato Jarčević zaspao i više se nije probudio, otišao je kao da su ga ukrali. Zaspao je u domu okružen divnim ljudima, koji su brinuli o njemu zadnje dane njegovog života. Zahvaljujem svim rođacima, prijateljima i poznanicima koji su u tim trenucima bili uz nas, izrazili sućut, ispratili ga na vječni počinak. Zahvaljujem također osoblju Doma za starije i nemoćne Barkić, Dugo Selo, što su se brinuli o mom tati kao da je član njihove obitelji i olakšali mu zadnje dane, omogućili mu da se osjeća dobro, a posebno hvala Vikici i jaranici Ani na velikoj pažnji i brizi. Također se zahvaljujem gospodinu Dariju Marijančeviću na svesrdnoj pomoći u organizaciji posljednjeg ispraćaja, a mome dragom tati pokoj vječni. Kćerka Ana

Uvijek ću se sjećati velikog smeđeg karavana iz kojeg se širio onaj fini miris meda i propolisa. Mala sam bila, ali sjećam se šerpice sa saćem i medom koju mi je nosio dok je ulazio u dvorište kuće. Došle su teške godine i Mato je napustio svoju mednu Vijaku, ali nije prestao proizvoditi med. To pčelari zovu ljubav prema medu. Većina nas se pita: hoće li nešto ostati iza nas kada napustimo ovozemaljsko? Mato je otišao, a iza njega su ostale dvije generacije pčelara koje je izučio. Zadužio je mene i moju obitelj! Svaku teglicu meda koju danas vrcamo, svaku pčelu koju uzgojimo – svaka će imati dio Mate. Poslovica kaže: "Ako čovjeku daš ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan; ako ga naučiš loviti ribu, nahranit ćeš ga za cijeli život." Naučivši pčelarenju moga oca i ujku, a preko njih i mene, Mato nam je dao hranu za cijeli život. Hvala mu na tome. Laka ti zemlja bila... I medno ti bilo... Tvoja Ana s obiteljima Drmešić i Božić

IN MEMORIAM JASENKA ČUPKA

POSLJEDNJI POZDRAV BOŽO VIŠNJIĆ

(20.III.1953. – 9.VIII.2016.) 9. studenog navršila su se tri mjeseca otkako te nema. Ne boli me smrt već me bole suze, tuga, duša za još ne provedenim lijepim trenucima. Izgubila sam u kratkom vremenu dva moja razgovora. Boli me praznina, samoća, suze same padaju. Molite Boga, duše moje, jer ste skupa do moga dolaska. Volimo te, sestro. Seka Neda i Franjo

Rođen u Oćeviji 28. siječnja 1931., preminuo u Trossingenu (Njemačka) 28. rujna 2016. Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima.

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 6. listopada 2016. preminula je naša draga

IVKA MUTIĆ

Dana 8. listopada 2016. u 83. godini života preminula je naša draga

NADA MATANOVIĆ

(1940. – 2016.)

(1934. – 2016.) Ostaješ živjeti u našim srcima. Počivala u miru! Sinovi Domagoj i Dario, nevjeste Đemka i Ružica, unučad Damir, Đana i Dragan, praunuke Dalal i Petra, sestre Kata i Krista, te ostala rodbina

Sjećanja na tebe ostaju u nama. Počivala u miru! Sin Marko, nevjesta Dajana, unuk Mihael i obitelj Ružić

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Dana 19. listopada navršilo se sedam godina kako nas je napustio naš dragi otac i djed

Na dragog brata

PAVAO MIOČEVIĆ

KREŠU PENTIĆA (1.XI.1993. – 1.XI.2016.) Riječi nisu dovoljne da opišu tugu i bol koja je ostala u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

(24.VIII.1924. - 19.X.2009.) Laka ti zemlja, dragi naš oče i djede. Počivao u miru! Snaha i sin s unucima iz Zagreba

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(1.XI.2001. – 1.XI.2016.)

(2.XI.1993. – 2.XI.2016.)

VALERIJA SEMUNOVIĆ

MLADEN ZOVKO

Ljubav je prevelika, bol preteška, a tuga za tobom vječna. Sjaj svijeća i molitve naše nek te prate, kad ne mogu da nam te vrate.

Uvijek si u našim mislima, u našim najljepšim sjećanjima. Počivao u miru!

Tvoji najmiliji

Za njim tuguju: kćerka Željka, unuka Tanja s obitelji, sin Mišo, nevjesta Ivanka i unučad Sven, Jennifer, Kevin, Ivona i David, braća Anto, Franjo i Šimo s obiteljima, te ostala rodbina

Tvoje: Vera i Iva BROJ 263

STUDENI 2016.

SJEĆANJE

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

Na drage roditelje

KREŠIMIR MATIČEVIĆ

MARIJANA I MARINKO FRANJIĆ Majko i oče… spokojni budite u nebeskim prostranstvima i vječno živite kroz svu našu ljubav i zahvalnost. Vaše: Marijeta i Marijela

(1941. – 2013.)

ILONKA MATIČEVIĆ (1947. – 2014.) Uspomene na vas ostaju živjeti u nama. Počivali u miru! Sinovi s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(2.XI.1993. – 2.XI.2016.) Na našeg voljenog sina i brata

Dana 7. studenog navršilo se devet godina otkako više nije s nama naš dragi

MIJO MRLJIĆ

ANDRIJU DODIKA Uvijek će srce boljeti, još jače u ove dane, uzalud ostaje nada, ali vrijeme ne liječi rane. Vječno ćeš živjeti u našim srcima i molitvama. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

(7.XI.2007. – 7.XI.2016.) Uvijek ćeš biti u našim srcima i dio naših najdražih uspomena. Počivao u miru! Tvoja supruga Katarina s djecom i njihovim obiteljima

IN MEMORIAM

JOZO TERZIĆ

IVAN GAVRAN – TICA

(11.XII.1935. – 5.XI.2003.)

(13.III.1964. – 10.XI.2015.)

JANJA TERZIĆ

Počivao u miru!

(8.IX.1934. – 10.VI.2010.) Počivajte u miru Božjem!

Tetak Jozo

Zahvalna djeca

TUŽNO SJEĆANJE

(11.XI.2008. – 11.XI.2016.) Dana 11. studenog navršilo se osam godina otkako nije s nama naš dragi

(13.XI.1993. – 13.XI.2016.) Dana 13. studenog navršile su se 23 godine od smrti dragog nam

VINKO GAVRAN S ljubavlju te spominjemo, po dobroti i plemenitosti pamtimo, a u srcu zauvijek nosimo. Počivao u miru Božjem! Tvoji najdraži: supruga Lucija, djeca Ranko, Darko i Gabrijela, nevjesta Stanislava, unuke Monia, Kristina i Klara

Braća Ivo i Zdravko i sestra Jelena s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

(14.XI.1993. – 14.XI.2016.)

(16.XI.2011. – 16.XI.2016.) Dana 16. studenog navršava se pet godina otkako nije s nama naš dragi suprug i djed

BOŠKO FRANJIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo spomen na tebe, na tvoju ljubav, dobrotu i plemenitost koju si svima nesebično poklanjao. Počivaj u miru Božjem!

JOSIP FILIPOVIĆ Ostaješ zauvijek u našim srcima i sjećanjima... Počivao u miru Božjem! Supruga Mara s djecom

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(16.XI.2011. – 16.XI.2016.) povodom pete godišnjice smrti naše drage

(19.XI.2001. – 19.XI.2016.)

ROBERT FRANJKOVIĆ

SNJEŽANE PLEJIĆ rođ. Mutić

Uvijek ćemo te čuvati u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem!

Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru!

Tvoja obitelj

Sin Nikola i suprug Željko

STUDENI 2016.

MATE LUKIĆA Vrijeme prolazi, a mi te se sjećamo s ponosom i tugom. Počivaj u miru Božjem!

BROJ 263

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

Dana 22. studenog navršit će se pet godina otkako više nije s nama naš dragi suprug i otac

na naše drage sestre i tetke

ANTO ŠIMUNDIĆ – ŠIMUNDIJA (22.XI.2011. – 22.XI.2016.) I nakon pet godina, još uvijek nam je teško bez tebe i velika je praznina u srcima našim, zato molimo: "Spomeni se, Gospodine, ovog našeg pokojnika i privedi ga u vječni život kako bi se u vječnoj slavi jednoga dana zajedno radovali u kraljevstvu nebeskom... Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen."

(19.VII.2003. – 19.VII.2016.) (24.XI.2008. – 24.XI.2016.) Vrijeme bespovratno teče, ali mi smo i dalje zajedno u srcima, mislima i najljepšim uspomenama.

S ljubavlju, Dragica i djeca

NADU KALFIĆ

ANKICU ZADRO

Vaši: sestra Kaća i Onjegin, braća Željko i Miro s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Navršava se 21 godina otkako je preminula

(30.XI.2006. – 30.XI.2016.) Dana 30. studenoga navršit će se deset godina od smrti našeg dragog

MARIJA ŽULJIĆ (4.IV.1915. – 21.XI.1995.)

ZVONKE MARIĆA

Ostaje nam u najljepšim uspomenama. Počivala u miru!

Ostaješ dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem!

Sin Zoran s obitelji

Tvoji najmiliji

ŽUPNA AKCIJA Odziv vjernika je više nego dobar: još nismo ni započeli ozbiljno govoriti i prezentirati projekt, a već smo skupili preko 35 tisuća KM. Očito je to pokazatelj potrebe za ovakvom intervencijom u crkvi. I, ovo nije ulaganje ulaganje u mrtvi kapital, jer crkva se dobro posjećuje i ova investicija je stoga opravdana: koristit će vjernicima za ugodniji osjećaj za vrijeme molitve u zimskom periodu. A zimski period je u Varešu prilično dug, zar ne?! Zato želim kazati: svima od srca hvala! I onima koji su se već uključili u ovu akciju. I onima koji su nazvali i podržali realiziranje ove ideje. I onima koji će se tek uključiti na bilo koji način. Hvala! Sve informacije možete pronaći na stranici župe Vareš. Mir i Dobro neka vas prate, ma gdje bili!

UVO\ENJE PODNOG GRIJANJA U župi Vareš namjeravamo završiti jedan projekt započet još prije 40 godina. Željeli bismo uvesti podno grijanje u našu župnu crkvu. Naime, ovaj projekt započeo je fra Leopold Rochmes za vrijeme župnikovanja ovdje u Varešu. Uradio je podno grijanje u prezbiteriju (ispod oltara) i ispred oltara. Ostalo je još oko 400 četvornih metara. To bi stajalo oko 100 tisuća KM. Uvjeren sam da bismo mogli za godinu dana zaokružiti financijsku konstrukciju, skupiti novac. S radovima planiramo započeti uskoro, da što prije pustimo grijanje u funkciju. Poslali smo molbu Komisiji za zaštitu spomenika za odobrenje za ovaj rad, a također smo i razgovarali s njima u Sarajevu. Nadamo se da ćemo crkvu utopliti do kraja ove godine.

Fra Mirko Majdandžić, župnik

ZAHVALA U svim trgovinama "MPM"-a u Varešu i Vareš Majdanu, te u kafićima "Roma", "City" i "Konoba" proteklih mjeseci tekla je akcija dobrovoljnog prikupljanja novčanih sredstava za liječenje i rehabilitaciju Marina Divkovića, nakon teške prometne nesreće. Zahvaljujemo vlasnicima spomenutih objekata što su omogućili otvaranje tih punktova, kao i svim građanima Vareša koji su podržali akciju svojim prilozima. Obitelj Divković 18

BROJ 263

Vijaka b.b., 71330 Vareš - BiH tel. +387 62 235 808

info@krcma-fm.com STUDENI 2016.

IZ STARIH ALBUMA

ČITAJ MI S LICA Ne znamo otkud nam ove fotografije, niti kad su snimljene, niti tko je na njima. Jedino je evidentno: snimljene su pod Nikovcem. No, nisu toliko stare pa će se na njima nekoga (ili pak netko sam sebe), vjerujemo, prepoznati. Muškarci što marširaju na gornjoj, crno-bijeloj, doimlju se kao da će na neku radnu akciju ili se s takve vraćaju. Ako je ovo nagađanje i pogrešno, jedno ipak moramo priznati: zanos i spremnost za doprinos društvu (barem se to sa sigurnošću očituje na fotografiji) definitivno pripadaju nekim prošlim, crno-bijelim vremenima. Ova su danas previše "šarenkasta" i gorljivosti u ljudima uglavnom nema. Na donjoj opet svi nekud niz Vareš. Vedra lica svjedoče nam jedan drukčiji život, lepršav, bezbrižan... Mnogi će reći da je i sunce nekoć drugačijim sjajem sjalo. Ovaj kutak grada, uhvaćen u kadar, i danas je gotovo nepromijenjen, ali je osmijeha i lagana koraka nestalo. Tko i prođe, ili je nešto bezvoljan ili nečim nezadovoljan, ili se gradi da mu je, od svega, njegov "pametni" telefon dovoljan i jedini bitan.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

STUDENI 2016.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 263

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Mistična je naša Oćevija. Listopadu dani odbrojeni, poranio suton. Bat moćne klade remeti buka autobusâ, sleglo se iz njih dosta znatiželjnih da vide tko to tamo nešto kuje. Pod stropom od čađavih greda pogon i prizor iz srednjeg vijeka. Došli i prošli, ministrica, načelnici, a ja brdu kući, putem otvaram arhivu sjećanja, u krajičku duše moja stara slika Oćevije...

Za čekić nedorasli maksum nosi garavu bošću, ručak ocu i amidži. Zvono označilo podne, kratko obraćanje i pozdrav Mariji, u dnu smotuljka pita, obično krompiruša, pored nje kotlić pun grā il' ponekad gusta čorba s ovećim komadima mesa. Valja jest', malo dremnut', pa opet za čekić, dok je vida i s mrakom kući na konak. Škiljava karabituša osvjetljava čeljad poredanu oko sinije, čeka se čo'ek da se večera, prikrsti i zahvali za dan na izmaku, a u cik zore opet strmu u majdan. Gvozdena je roba tražena, nema stroja, samo ruka, vatra i voda. Čekić usijano željezo pretvara u traženi oblik. Začas podne, treptaj sna, pa opet mrak, i kad prije, nova zora...

Hotel Ponikva, robustan, stamen k'o manja tvrđava, danas ruina bez perspektive, ljudi napravili i jedno i drugo. Nekada davno radio sam u njemu. I bila jednom duboka noć, ne spavam, čekam, nisu svi gosti na broju. Jedan otiš'o da obiđe Oćeviju, pri povratku omrk'o u Zvijezdi. Rekli mu: "Samo udri pravo uz komac, pa kad vagneš Han Milošnicu, Ponikva nije daleko". Ali umjesto svjetla hotela, opet vatra majdana. Obeća kovaču dobru nagradu da ga dovede u hotel. I tako izbiše iz mraka dva poderana, garava lika, a ja zatečen, otvaram vrata. Jedan ode u sobu, drugi nakon dobrih par gutljaja dobre rakije nazad u Oćeviju... Tekst J. Klarić n Foto M. Marijanović