Bobovac br 298

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXV. • BROJ 298 • LISTOPAD 2019.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

S

tigla jesen, pločnici zasuti lišćem, lubenica više nema, po tikvama pao prvi mraz. Prionulo se tegle puniti zimnicom, s pijace subotom ujutro usamljene bakice traže dragovoljca koji bi im prenio gajbu patlidžana, uranile da se sve ne razgrabi, a napravit će veliku mjeru da "djeca" imaju domaćeg kad dođu. Ono što im je tjedna potreba pažljivo pomeću u "samovozni" ceker, blagosiljajući onog tko ga je u međuvremenu izumio jer sva se unučad rasula "priko" sedam granica, pa čak i "velike bare". Dan poslije, dakle u rana nedjeljna jutra, stanari, pa i stanarke u plišanim "šlafrucima", pripravni su s lavorima i sepetima ispred svojih ulaza; pred zgrade stižu kamiončići privatnikâ – s legalno dostavljenim drvima i u dogovorenoj količini (ovo iza duge crte poštenije bi bilo staviti u navodnike). Uglavnom, sve je to dio rituala jedne varošice pod planinom i sav bi taj folklor odlično dao ruke u književnosti, ali to je Varešu "na ovom vaktu" ustvari jedini smisao: gola egzistencija.

Planovi za budućnost? Ako ih ima, a nije se čulo, nisu uopće u lokalnim rukama. Hajdemo najprije primijetiti da vareškom budućnošću ponajviše ravna (u de facto smislu) šumsko-privredno društvo u Zavidovićima koje uživa stranačko pokroviteljstvo za ovlašteno haranje uzduž i poprijeko vareških prostora pod šumama, a to uključuje i devastiranje prometnica do najzadnjeg slijepog kraka, bez obveze sanacije. Tko se stoga, osim samih Pogarana (koliko ih je još preostalo) mogao više poradovati odluci Vlade Republike Hrvatske i obavijesti o odobrenih 350 tisuća kuna za projekt rekonstrukcije puta kroz njihovo selo... Taj projekt je kandidirala Općina Vareš, ali trebala bi nakon toga aplicirati i za izradu nekoliko prometnih znakova kroz Pogar kako bi se pokušalo obuzdati tegljače s prikolicama i pod prekomjernim teretom trupaca ili ih barem financijski sankcionirati ako ne poštuju signalizaciju – jer odavno je jasno da ne poštuju ni općinu ni mjesnu zajednicu ni svu tu okolicu koja im kruh daje.

Odluka bi Općinskog vijeća to regulirala i

IZME\U DVA BROJA policija bi imala osnovu za striktno postupanje, jer ovako sve (kao i kroz sva druga naša sela gdje se događa isto) ostaje na granama općih zakonskih propisa i smatra se normalnim da netko može i treba izgraditi put, a netko drugi za potrebe vlastitog poslovanja i stjecanja dobiti (jer tu su u priči i privatni šumski poduzetnici koji jednako ili čak gore arče šumu i ceste) može taj isti put slomiti bez ikakvih posljedica i odgovornosti.

Neshvatljivo je dokad će i do koje još mjere Vareš biti prepuštan "sudbini" i zavisiti od viših ili vanjskih utjecaja. Pogarsku cestu financiraju dakle (kad se činjenice ogole) porezni obveznici hrvatske države, ali bosanski je običaj zaključiti da je to u redu i da ne treba žaliti kad se ta cesta opet slomi; kako došla, tako i otišla. A ono što nam dođe samo od sebe u vidu klimatski povoljne godine za veliki urod gljiva, shvatimo fatalistički: neće ni Bog svih muka, pa kad nam sve drugi odvezu Jahve nama Izraelcima vareškim pošalje "manu". I zaključi se službeno u Općini: stanovništvo se ove jeseni dobro dopunilo i pokrpalo rupe u kućnom proračunu zahvaljujući berbi gljiva. Samo, eto, i te gljive drugi odvezli pa preprodali i sretno ruke protrljali, a da nije bilo ni tih nakupaca vareško bi stanovništvo moglo

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ

Kršteni: Luka Brđanović (Dalibora i Vedrane).

Vjenčani: Goran Bogeljić i Mihaela Stanjko.

Umrli: Ana Lekić rođ. Naletina (1948.), Katarina Miočević rođ. Jelić (1934.), Zlatko Miletović (1952.), Branko Matić (1954.), Nada Ćurčić rođ. Milićević (1945.), Ljudevit Zukić (1942.), Jozefina Gavran rođ. Čović (1943.).

Sestre Simon – 50 KM, Srpko Pantić, Slovenija – 50 €, Ana Zlović, Nizozemska – 50 €, Ivan Kristić, Hrvatska – 22 KM, Ana Humek, Hrvatska – 20 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa!

Na naslovnici – Miholjske nošnjice (foto: Z. Barkić)

2

jedino prepuniti tavu i nastojati sve gljive pojesti da se ne pokvare. Dobro, neke bi se možda i kiselile. I eto nas opet na kolosijeku gole egzistencije. Ne bi li općinska analitika umjesto gljivarskog buma (koji zapravo ne donosi ni jednu marku u općinski proračun) trebala bolje pogledati na graju u vlastitom dvorištu punom izviđačkih marama, quad vozila, tobožnjih turističkih grupa i pojedinaca, pa izbaciti pokazatelje kakve je efekte polučio porast turističkih posjeta o kome se razmeće po društvenim mrežama, ali ne bilježi i u općinskoj kasi. Zanimljiva je ta vareška percepcija: ponosni na preko 50 posada s quadovima iz cijele Europe, ponosni na preko 50 izviđačkih ekipa iz cijele regije, a sretni da su gljive dobro rodile da se prehrani stanovništvo.

Na tragu govora o gospodarstvu i krivo poredanog maštanja o prosperitetu, u ovom broju donosimo (kroz intervju, da budemo jasni) najavu koja je velika i dalekosežna: otvarat će se rudnik! Borovica je, kažu, dobitna karta. Ali ovdje se zaustavljamo da ne bude teško razumjeti nekome tko nije Varešanin svu tu paletu naših, međusobno isključivih, pravaca razvoja: turizam i organska berba, komercijalizacija izvorišta vode (da i to ne zaboravimo), sječa šume koja samo što nije postala totalna, a sada je na stolu i eksploatacija minerala. I sedam je nacionalnih spomenika na području vareške općine, a zamalo da smetnemo i njih. Sve to u jednoj od službeno najsiromašnijih i najnerazvijenijih općina u BiH, gdje nadasve ima i zlata. Iz te i takve općine, iz ovakvog kraja, idu ljudi raditi vani i više ne idu samo na Zapad nego je nedavno otišla jedna bulumenta vareških bauštelaca (uz obećan primamljiv iznos) i na Arapski poluotok; na izgradnju stadionâ u Kataru kao domaćinu svjetskog nogometnog prvenstva za dvije godine, gdje su očito neki rokovi došli u škripac. Tako eto ovaj mali Vareš, kažu odvajkada a danas k'o nikad, svemu svijetu podmetne dobrih leđa, al'... kažu i to: slabo se to vidi na njem.

BROJ 298

LISTOPAD 2019.

VIJESTI

Sjednica Općinskog vijeća Dana 30. rujna 2019. godine održana je 30. redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš. Iako zasjedanja nije bilo od konca srpnja (ne računajući svečanu sjednicu o Danu općine u kolovozu), dnevni red od osam točaka moglo bi se smatrati skromnim, a nadasve je odgođeno izjašnjavanje po jednoj od njih. Naime, nije bilo dogovora oko davanja suglasnosti za izgradnju (još jedne) mini hidroelektrane na vareškom području; ova bi bila na rječici Tribiji. Po običaju bilo je zanimljivih objeda, prozivalo se za populizam i za vođenje predizborne kampanje već sada – godinu dana uoči idućih lokalnih izbora, no govorilo se i argumentirano da daleko veća šteta ostaje iza eksploatacije šume a da pritom lokalna zajednica ne dobiva adekvatnu satisfakciju i čak sudskim putem pokušava ishoditi prihod od koncesije. Sve u svemu konačna je odluka o minicentrali odložena jer je načelnik Zdravko Marošević upozorio da bi se odbijanje ovakvih suglasnosti na višim razinama moglo tumačiti i kao opstrukcija, ali i autodestrukcija od strane Vareša kao općine koja stalno govori o nerazvijenosti i o potrebi za nekakvom pomoći sa strane i odozgo i odasvud, a izbjegava prihod od koncesije koji bi mogla ostvariti. Ono što je čudno, jedna minicentrala negdje u ćošku općine, gdje navodno ne bi smetala nikome i ne bi ugrozila ništa, ispadne važnija od daleko većih okorištavanja što su odobrena kroz sve protekle godine kad je zaista trebalo principijelno stati

na branik općine, ako se to od strane dominantne politike u Varešu nakon rata ikada i željelo.

Na razmatranje su došle i dvije bliske informacije: o stanju u oblasti prijevoza u lokalnom i međugradskom prometu i o stanju lokalne i regionalne putne mreže na području općine Vareš. Koje je od ova dva "stanja" u težem stanju teško bi bilo izmjeriti. Prijevoz je komercijalni, a kada komercijalni prijevoz ovisi o premalom broju korisnika onda tu nastaju problemi. Iz vijećničke klupe gdjekad je to malo teže razumjeti pa je zato načelnik predložio da onaj tko nije zadovoljan situacijom odnosno principima poslovanja lokalnog prijevoza sam osnuje poduzeće, kupi novih autobusa vrijednih na stotine tisuća KM i pošalje ih u Dubošticu, na Daštansko ili bilo kud, pa "pješke" nadođe na to što znače riječi: amortizacija i rentabilnost. Primat su gotovo u cijelosti preuzeli automobili tako da javni prijevoz za područje vareške općine postoji još samo zbog rijetkih školaraca i nekoliko ubogih staraca koji su bez ikog motoriziranog. A kakva je konfiguracija i kakve su vareške zime, također se već zna. Kakvi su lokalni putevi, i o tome je sve ispričano, a Vijeće ionako nije faktor koji bi tu nešto riješio.

Osim što poneki vijećnik pripomene da su rigole na putu do njegova (bivšeg) sela začepili sjekači šume i da bi trebalo pronaći nekoga da to očisti, rasprava o ovakvim informacijama svede se na to da su primljene na znanje. I kad budu odbijene to je samo demonstrativno jer – stanje ostaje.

UNRO ZDŽ U VAREŠU

Na godišnjem okupljanju U Varešu je 21. rujna 2019. godine organizirano druženje članova Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a s područja ZDŽ-a. Početak druženja obilježen je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule branitelje kod spomenika pred župnom crkvom. Župnik fra Leon Pendić izmolio je opijelo, a zatim su članovi udruge razgledali veliku i malu (staru) crkvu.

Nastavak programa održan je u Radničkom domu. Okupljene pripadnike ove udruge iz Tešnja, Usore, Žepča i Vareša ondje je pozdravio njihov županijski predsjednik Dragan Janko kazavši: "Svrha ovog druženja je osvježiti sjećanje na događaje tijekom domovinskog rata, kako s ljudima koji su ih preživjeli tako i s ljudima koji imaju obvezu baštiniti istinu o zbivanjima u ratu, kao i s onima koji svojim političkim odlukama kreiraju našu budućnost. Ovim našim tradicional-

nim druženjem, koje se po drugi put održava u Varešu, želimo dati potporu svim vareškim braniteljima, poduzetnicima, kao i cjelokupnom pučanstvu koje je odlučilo živjeti ovdje, da ustraju u tome i na taj način očuvaju vjerodostojan izgled vareškog kraja. Ovo je druženje ujedno naša prigoda da prikažemo realizirane

aktivnosti te zahvalimo svima koji nam pružaju pomoć."

U ime domaćina druženja obratio se općinski načelnik Zdravko Marošević: "Danas smo ovdje da vratimo uspomene, da razmijenimo mišljenja, ali sigurno mi je želja da gledmo kako ćemo u budućnost. Znam da ne treba zaboraviti prošlost, međutim od nje se ne živi, sadašnjost je samo danas, a sutra je već novi dan", poručio je između ostaloga načelnik. Prisutne je pozdravio i dopredsjednik Skupštine ZDŽ-a te zastupnik u Domu naroda FBiH Iva Tadić naglasivši značaj ovakvih druženja i istaknuvši smjernice u nastavku borbe za opstojnost Hrvata kroz udruženja i politički angažman svih koji odlučuju na svim razinama vlasti.

Uručene su potom zahvalnice pojedincima koji su se u protekloj godini istaknuli u potpori radu ove udruge, program je glazbeno upotpunio doskorašnji vareški župnik fra Mirko Majdandžić, a na kraju je uslijedio domjenak.

G. S.

U redovitoj prodaji - knjižara "Ami" Vareš i ured lista "Bobovac" LISTOPAD 2019.

BROJ 298

3

PO NAJAVAMA IZ KOMPANIJE: Miloš Bošnjaković član je Uprave i suvlasnik kompanije Adriatic Metals, čijim je sastavnim di-jelom tvrtka Eastern Mining, a koja se bavi istražnim radovima na području bivšeg rudnika Veovača i na nalazištima u Borovici.

Kad se danas u medijima, a događa se to počesto, spomenu ove kompanije i njihova istraživanja u Varešu i Borovici prva je asocijacija – zlato. Pisali smo već da je priča o (doslovce) brdima zlata plod novinarskog senzacionalizma, a kako se istraživanja kompletiraju i dolazi vrijeme donošenja konačne odluke o isplativosti eksploatacije rudnih minerala pa i plemenitih metala u Borovici trenutak je da iz prve ruke i od prvog čovjeka rudarske kompanije u Varešu saznamo što se zaista "iza brda valja".

Naš sugovornik Miloš Bošnjaković

POKRETANJE RUDNIKA – IZVJESNO! Razgovarao M. Marijanović n Poštovani gospodine Bošnjakoviću, krenut ćemo od predstavljanja Vaše kompanije u Varešu, pa nije zgorega da ponovimo i njezine reference. o Eastern Mining d.o.o. je bh. kompanija koja je nosilac svih koncesionih prava i obaveza na području Zeničko-dobojskog Kantona. n Kompanija je nedavno otvorila svoje predstavništvo u Varešu; koja je misija toga ureda i je li se ona počela ostvarivati? o To je Informativni centar naše kompanije namijenjen građanima opštine Vareš.

U našem IC-ju se mogu dobiti sve informacije koje zanimaju građanstvo Varešaka. To je uobičajena praksa u savremenoj rudarskoj industriji širom svijeta. n Prije nego krenemo "na teren" još jedno pitanje ili bolje reći opažanje: kompanija se trudi lokalnoj zajednici osigurati i kulturnih događanja, kojima je ona i organizator i pokrovitelj, pa spomenimo da ste osobnim angažmanom doveli u Radnički dom imena poput Emira Hadžihafizbegovića, Jasmina Imamovića itd.

o Tačno. To ćemo raditi i ubuduće jer mi smatramo da mi pored rudarenja na području opštine Vareš trebamo da živimo život zajedno sa ostalim građanima opštine Vareš.

n Potpomogli ste i neke lokalne institucije (MZ Pržići, Radio Bobovac, Opća biblioteka). Dakle, red je bio da mi to uočimo i spomenemo, a Vi nam možda možete reći da će toga biti još...? o Naravno, podržavali smo FK "Vareš", podržali smo i likovnu koloniju u Borovici, sad ćemo pomoći individualne sportiste... i nastavit ćemo to da radimo. n Dobro. Sad ćemo s pitanjima u vašu osnovnu djelatnost. Na Tisovcima je kompanija uredila prostor za svoju administraciju i laboratorijski rad... o Da, to je završeno; sad smo se malo raskomotili. n Održano je već par sastanaka ili možemo reći javnih rasprava s mjesnom zajednicom na tom području. Koje su bile teme na tim sastancima, što ustvari kompanija planira raditi na području MZ Pržići, gdje pripada i Veovača, i koliko je stanovništvo (nakon rđavih iskustava u prošlosti) sklono vjerovati da će standardi zaštite okoliša sada biti ispoštovani?

95,

4

Hz

3 i 101,1 M

o Održana su dva sastanka sa stanovnicima Pržića, Daštanskog i Tisovaca. Jedan smo mi inicirali, prosto da se upoznamo sa stanovništvom, da im se predstavimo i saslušamo ih. Drugi je bila javna rasprava koju je organizovalo i vodilo ministarstvo okoliša, a povodom davanja okolišne dozvole našoj kompaniji da očistimo smeće koje nam je ostalo kao naslijeđe Energoinvesta. Što se tiče iskustva iz prošlosti, mi razumijemo iskustva stanovništva iz dana Energoinvesta i jedino što možemo da zajedno plačemo o prošlom, rekao bih vrlo ružnom, iskustvu građana pomenutih mjesnih zajednica oko površinskog kopa Veovača.

Ako vam kažem da je Energoinvest tada uvezao polovnu flotacijsku opremu iz Rusije, koja je već tada bila zastarjela i izbačena iz upotrebe u Rusiji, i instalirao je i stavio u pogon na Tisovcima – time sam vam rekao sve.

Odgovorno tvrdim, što se tiče budućih postrojenja za preradu rude, to će biti postrojenja iz 21. vijeka; najsavremenija i na najvišem nivou ekoloških standarada koji se koriste u ovom času širom svijeta. Bosna i Hercegovina primjenjuje ekološke standarde Evropske unije kada je u pitanju otvaranje novih rudnika, tu više nema

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 298

LISTOPAD 2019.

n Govori se da će eksploatacija biti podzemna, dakle nema površinskih kopova? o Kako sad naša tehnička služba razmišlja, podzemna eksploatacija je vjerovatnija. n Transport: kopnenim putem ili žičarom do prerađivačkih kapaciteta na Tisovcima? o Razmatraju se obadvije opcije, nije još donesena odluka. n Jalovina, gdje bi bila njena deponija?

Ima više opcija u opticaju, traži se najbolje i najsigurnije rješenje. n Otpremanje rudnih koncentrata?

Na jednoj od bušotina u području Borovice (foto: Eastern Mining) pogađanja i mi ćemo otvoriti rudnik samo ako ispunimo te standarde. n Sve su oči, što se tiče rudarenja, ipak uprte u Borovicu jer je razvikano da ondje leži zlato. Postoje međutim ljudi, umirovljenici rudarske i geološke struke, žive u Varešu, kojima je smiješno čuti kad se govori o novom i velikom otkriću ruda u Borovici, jer je to područje i prije istraživano, a kopalo se ondje još u srednjem vijeku. o To je samo jednim dijelom tačno. Ranije su rađena neka inicijalna geološka istraživanja i malo rudarenja nekad davno na području MZ Borovica, a za vašu informaciju i informaciju tih "stručnjaka" kojima je smiješno to što mi radimo da vam kažem da smo mi do sada izbušili oko 30.000 dužnih metara, možda čak i više, nemam ovog časa posljednje podatke, i izanalizirali uzorke na sve moguće minerale i jedini smo kompetentni da kažemo šta tamo ima od ruda jer za to imamo i dokaze.

Plemeniti metali uvijek prate bazične metale kao što su cink, olovo, bakar, željezo... bilo ih je i na Veovači. Ali plemeniti metali nisu uvijek komercijalni pa se zbog skupog procesa izdvajanja vrlo često i ne izdvajaju.

komercijalne te da će se izdvajati. Tačno je i da mi koristimo zadnju riječ tehnike u oblasti geoloških istraživanja i dakle da ponovim: nadam se da ćemo izdvajati zlato, srebro i bakar, pored olova, cinka i barita, što treba da znači da su rezerve komercijalne i isplative za izdvajanje. n Možete naslutiti koja su moja pitanja za kraj: eksploatacija, ali i sve u svezi s njom. Već je bilo istupa iz Vaše kompanije u kojima je kazano da odluka pada ove jeseni, pa je li eksploatacija već sigurna ili...? o Mi smo 23.7.2019. dali zvanično saopštenje da je količina rezervi, prvenstveno cinka, olova i barita, ekonomski isplativa.

Mi već naveliko radimo mnogo drugih testiranja rude da utvrdimo da li flotacijom možemo izdvojiti sve metale koji se nalaze u rudi sa Borovice. To su vrlo komplikovani procesi, a dosadašnji rezultati su ohrabrujući.

Znači, trenutno pored testiranja rude uporedo prikupljamo potrebne dozvole i idemo ka ponovnom otvaranju rudnika na području opštine Vareš. Dok ga ne otvorimo uvijek se može ispriječiti neki problem: kako tehnološki, tako i problemi sa prikupljanjem dozvola, ali dosad smo sve rješavali u hodu, tako da se nadam da će tako biti sve dok se vrpca na novom rudniku ne presiječe.

n Moderna su vremena, na raspolaganju nove tehnologije, pa dajte nam onda Vašu sliku o kakvom je nalazištu riječ i – da se najzad bude načisto – jesu li primjese zlata i srebra na nalazištima u Borovici zastupljene u natprosječnim količinama?

n Kolikim procjenjujete vrijeme potrebno za pripremu otvaranja rudnika budući da je nalazište u gorju i na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara?

o Tačno je da ima plemenitih metala u Borovici i ja se nadam da će te količine biti

o Teško pitanje za tačan odgovor, ali nama je cilj da to bude što prije.

LISTOPAD 2019.

BROJ 298

o Željeznicom. n I pitanje svih pitanja: ako eksploatacije bude – što ona, po Vama, osim koncesije donosi Varešu u cjelini? o Ako hoćete moje mišljenje, a ja sada živim u Varešu već 7-8 mjeseci, ovo je zadnja šansa za Vareš da opstane i nastavi da živi normalno. n Možemo li onda govoriti o radnim mjestima; o koliko radnih mjesta, kojih struka i zanimanja, može li lokalna zajednica tome uopće odgovoriti? o Vareš našim zahtjevima ne može odgovoriti jer to što nama treba Vareš nema ovog časa. Trebat će nam svih struka i zanimanja kojih u Varešu nema tako da ćemo se mi sresti sa tim problemom kojega smo svjesni i razmišljamo kako ga riješiti. n Za Vareš je to paradoks: nekoć je počivao na rudarenju, cijela je vojska radnika išla na posao u rudnik i željezaru, a sad kad se govori o novom rudniku on više nema koga tamo poslati da radi i zaradi. Takva je nažalost realnost i zato vlada mišljenje da će se i ovom prilikom vareškim prirodnim dobrima okoristiti drugi... o Pratim situaciju u Varešu i mogu vam reći da primjećujem da Varešaci svakim danom sve više vjeruju ovom projektu, a nisam iznenađen da imaju i rezervi obzirom šta se dešavalo od završetka rata na ovim prostorima. Narod je izvaran na svakom koraku, zato se mi trudimo da našim zaposlenim ne kasni plata niti jedan dan, kao ni našim podizvođačima kojih imamo sad već preko stotinjak.

5

POSJET VLADE ZDK-a

Č

lanovi Vlade Zeničko-dobojskog kantona na čelu s premijerom Mirzom Ganićem i predsjedateljem kantonalne Skupštine Ćazimom Huskićem 3. listopada 2019. godine posjetili su općinu Vareš.

Hrvatski radio Bobovac Vareš izvijestio je da se posjet dogodio na poziv Miloša Bošnjakovića, direktora Eastern Mininga, tvrtke koja na vareškom području vrši rudarsko-geološka istraživanja, prenoseći međutim (kao i portal zdk.ba) da je najprije upriličen sastanak s vareškim općinskim načelnikom i predsjedateljem Općinskog vijeća, te njihovim suradnicima i dvjema vareškim poslanicama u Skupštini Kantona.

Načelnik Zdravko Marošević iskoristio je prigodu da upozna kantonalno izaslanstvo sa stanjem u Varešu i aktualnim teškoćama u oblastima za koje Vlada ZDK ima nadležnost i odgovornost. Ponajprije se to odnosi na upravljanje šumskim resursima i nezadovoljstvo odnosima s kantonalnim Šumsko-privrednim društvom, a govora je bilo i o stanju infrastrukture i putnih komunikacija, situaciji u oblasti turizma i započetim projektima koji trebaju podršku. No, glavna je tema bila vezana za rudarstvo koje bi ponovo trebalo cijelu općinu povući naprijed.

"Vareš je zaista jedna pozitivna priča, pogotovo u turizmu koji nije primarna grana, ali svake godine ostvaruje rast zahvaljujući kulturno-historijskom naslijeđu, pogotovo starom gradu Bobovcu, kao i prirodnim ljepotama. S druge strane, Vareš je bogat rudama, a danas imamo investitora koji vrši geološka istraživanja zbog kojih ovdje vlada 'zlatna groznica'. U tom duhu smo posjetili Vareš da sa načelnikom i njegovim saradnicima vidimo koje su to ključne stvari koje moramo rješavati u narednom periodu", kazao je premijer Ganić za portal zdk.ba i dodao: "U Vareš smo ove godine uložili 120.000 KM u razvoj poslovne zone i to je potvrda da želimo da u svakoj lokalnoj zajednici gdje je to moguće gradimo poslovne zone, kao najbolja mjesta za obrt kapitala. Prošle godine smo odobrili 80.000 KM za unapređenje turističke infrastrukture na Bobovcu – otvaranje infobiroa, postavljanje turističke signalizacije i rekonstrukciju krova. Ulaganjem u infrastrukturu i skraćenjem birokratskih procedura otvaramo lokalne zajednice prema investi-

6

Podrška Eastern Miningu i Općini Vareš torima, a istovremeno olakšavamo građanima", zaključio je premijer.

Načelnik Marošević je izrazio zadovoljstvo što je Vlada odabrala Vareš za prvi posjet gotovo u punom sastavu, pozdravljajući opredjeljenje za ravnomjeran razvoj svih lokalnih zajednica u ZDK. "Vareš tu malo kaska, ali polako sustižemo razvijenije općine. Prioriteti su infrastruktura, prije svega putna, a ostalo ide samo po sebi. Raduje me da imamo zainteresiranost investitora, kao i našeg iseljeništva da obnavlja, stvara i ulaže kapital u našu općinu", kazao je Marošević za vladin internetski portal. Članovi Vlade ZDK-a iz Općine su u pratnji lokalnih dužnosnika zakratko svratili u nedavno otvoreni informativni centar Eastern Mininga u Varešu. Član uprave i suvlasnik ove australske kompanije Miloš Bošnjaković ondje je upoznao članove Vlade da su dosadašnja geološka istraživanja potvrdila isplativost eksploatacije, da je kompanija već dobila tzv. okolišnu i čeka urbanističku dozvolu za uređenje prostora koji je ostao iza bivšeg vlasnika (Energoinvesta), nakon čega će podnijeti i zahtjev za eksploataciju. Trenutno je na terenu šest strojeva koji vrše uzorkovanje terena na lokalitetu Rupice,

Eksponat na prošlogodišnjoj izložbi minerala i kristala u Varešu

BROJ 298

Područje rudnika Veovača (u pozadini Pržići i Tisovci) a na istražnim i drugim radovima angažirano je oko 100 ljudi, među kojima značajan broj lokalnog stanovništva, informirao je Bošnjaković najavljujući da će kompanija uskoro premjestiti i sjedište iz Sarajeva u Vareš.

Izaslanstvo se zatim zaputilo na Tisovce gdje je kompanija formirala bazu i obrađuje uzorke s terena, a posjet je završen obilaskom površinskog kopa Veovača, budući da vremenski uvjeti nisu bili podesni za odlazak na Rupice iznad Borovice, premda je taj lokalitet zapravo bilo u planu. Po završetku posjeta kantonalni premijer u izjavi za Radio Bobovac iznio je zaključnu ocjenu dolaska u Vareš: "Posjeta investitoru nas kao Vladu veoma interesira i danas mogu posvjedočiti da se radi o ozbiljnom projektu koji će veoma brzo iz faze istraživanja doći u fazu eksploatacije. Važno je napomenuti da, kada se dođe u fazu eksploatacije, sredstva od koncesije se dijele 70% općini, a 30% ostaje kantonu, ali se i tih 30% opet kroz druge projekte vraća u Vareš. Ova zlatna groznica treba da trese ne samo Vareš, nego cijeli Zeničko-dobojski kanton i Bosnu i Hercegovinu. Firma Eastern Mining koja se bavi istražnim radnjama je jedna ozbiljna firma, a u razgovoru s direktorom smo dogovorili uklanjanje nekih barijera koje su birokratske prirode. Vrlo brzo ćemo pristupiti potpisivanju Aneksa 4 sa investitorom kako bismo prilagodili i zaštitili prava kantona i prava investitora. Vareš je jedna pozitivna priča koja u narednom periodu treba da dovede još investitora, jedna priča koja treba da dovede turiste jer se ima čime pohvaliti i što pokazati", kazao je premijer Ganić.

S. P.

LISTOPAD 2019.

IZ OSOBNOG KUTA

Vareš kao čudo književnih promocija Adis Samardžić

O

de tako čovjek na književno veče (Vareš, 12. 9. 2019. Radnički dom) na promociju romana tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića "Ljetopis o kralju Tvrtku" i naravno očekuje književno-teoretsku prezentaciju dotičnog djela: lingvističku, semantičku, strukturalnu, stilsku i sve u svezi onoga što roman čini romanom u iskonskom značenju te vrlo zahtjevne književne forme u smislu istančanog povezivanja fikcije sa realitetom ili maštarije sa svrhom iz koje čitatelji mogu izvući neku vrstu pouke i nadahnuti sopstveni um. I što dobije namjerni posjetitelj rečene promocije? Dobije predavanje iz mutne i nejasne povijesti začinjeno dnevnom politikom koja nema drugu svrhu nego da radoznalom puku prezentira nevjerojatnu mudrost kako je Bosne bilo i bit će do Sudnjeg dana! Takve "književne promocije" oduvijek su me iritirale zato što je njihov krajnji cilj politika, a književnost im služi samo kao pokriće da iskažu svoje stavove od kojih udobno i bezbrižno egzistiraju, nekad i decenijama.

Jasmin Imamović, u bosanskim okvirima, moćan je politički lik i naravno da to sebi može priuštiti, ali kao što sam rekao: književnost je u svojoj biti fikcija, a nažalost, shvatati literaturu kao historijske činjenice (bez obzira na pozivanje na "relevantnost upotrijebljenih povijesnih dokumenata") ravno je vjerovati meni kad pišem o tome da sam imao intervju sa vragom osobno! Na koncu, knjigu nisam pročitao i ne govorim o knjizi nego imam stanoviti ljudski, ali i umjetnički osjećaj da je rečena promocija (uključujući i pitanja Mileta Stojića kao promotora i moderatora) bila priličan promašaj.

P.S. Sala Radničkog doma bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a pokrovitelj događaja bila je kompanija Eastern Mining (Adriatic Metals). Varešu definitivno treba što više kulturno-umjetničkih deša-

Jasmin Imamović i Mile Stojić LISTOPAD 2019.

Književna kritika ili recenzija nekog djela po svojoj formi i suštini može biti pozitivna ili negativna, čak i ona koja pripada sivoj zoni neutralnosti ili onoga što bi puk nazvao osrednjosti, prosječnosti, a sve rečeno važi i za literarne i svake druge umjetničke promocije. Kritičar ili recenzent treba da ima potpunu slobodu izražavanja sopstvenog stava spram nekog artističkog djela, pa bio takav izričaj subjektivan ili objektivan (a često je jako teško razlučiti filozofski smisao subjektivnosti i objektivnosti), a onaj ko se bavi takvim radom snosi sopstvenu odgovornost za izrečeno i po etičkom imperativu mora čvrsto da stoji iza svojih riječi. Čemu ovakav uvod? Iz prostog razloga koji glasi: kod nas su ljudi navikli da se stanovite knjige, promocije i uopće kulturno-umjetničke manifestacije uzdižu u nebeske sfere, nekritički hvale i stavljaju na razinu vrhunskih događaja, koji će prosvijetliti um širokih narodnih masa. Budući da autor ovih redova iz etičkih načela i osobnog idealističkog svjetonazora (makar bili i subjektivni, no to je moj izbor koncepcije egzistencije) ne može pristati da piše ono što ne misli, možda će mnogima koji čitaju ove redove sve rečeno izgledati pretenciozno, no to nije moj problem: može se iznijeti kritika i na moj stav i u jednom razumnom dijalogu i književno-filozofskoj polemici pokušati naći argumente za i protiv onoga o čemu pišem. vanja jer bi grad bez kulture i umjetnosti bio mrtav grad i samo zato dotična promocija može dobiti prolaznu ocjenu, ali ništa više od toga. *** U Radničkom domu (11. 10. 2019. godine) održano je još jedno književno veče, promocija romana "Posljednji bosanski Did" autora Semira Spahića, uz asistenciju promotora stanovitog Senada Čišije, a sve u organizaciji Opće biblioteke Vareš i Centra za kulturu i edukaciju Vareš.

Promotor ispred vareške biblioteke bila je Ilijana Gavran-Radojević, a čitav skup uveličala je svojom fenomenalnom glazbenom izvedbom pijanistica Esma Bešlija: izvela je čudesno sugestivnu renesansnu muzičku temu uz fascinantan glas koji je zamrznuo i oduševio čitavih 18 posjetitelja književne večeri.

Rečena književna večer i dotična promocija uopće nije bila neki ekstra kulturni događaj; sve je to moglo biti daleko bolje, a razlog što je odziv publikuma bio tako "kolosalan" možda je u činjenici što je bio petak navečer kada se ljudi obično opuštaju, a znamo kako i na koji način.

Promotor Čišija sam je sebe predstavio otprilike ovako: "Ja nisam književni kritičar niti posjedujem relevantno znanje iz te oblasti, ali sad ću vam reći zašto je ovaj roman divan, krasan, nevjerojatan i zapanjujući..." Kao i obično kod takvih "promotora" ništa nam konkretno nije rekao o knjizi, osim što je autora dizao u nebesa, tako da sam u jednom momentu pomislio da je Semir Spahić nadmašio Ivu Andrića i da gledam novog nobelovca. Zatim je autor Spahić uzeo mikrofon i u narednih sat vremena prepričao nam čitav roman: nakon tog iskustva nemam uopće potreBROJ 298

bu ni da ga čitam jer je barem nama nazočnima sve objasnio i "nacrtao".

Ilijana Gavran-Radojević, uz nevjerojatno kvalitetnu pijanisticu Esmu Bešliju, bile su jedine svijetle tačke ove književne večeri: Ilijana zbog ozbiljnog truda u organizaciji promocije, a Esma radi sjajnog muziciranja i virtuoznog glasa koji mi je naježio tanku kožu prepunu emocija.

Već sam napisao da stvari treba sagledavati onakve kakve jesu i ako bih totalno nekritički bilo kakvu manifestaciju/događaj/promociju dizao na pijedestal koji joj ne pripada sam bih sebe potkopao u nastojanju da o realnosti koja nas okružuje iznesem iskren sud. Ergo, promocija je i pored spomenutih manjkavosti bila u suštini gledljiva i od mene na skali od 1 do 10 imaju jaku tricu.

7

'ACB' NA PUTU

U

najvećem hercegovačkom gradu Mostaru ili preciznije u njegovoj najznačajnijoj kulturnoj instituciji – Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače 13. rujna 2019. otvorena je selektivna izložba na kojoj se predstavilo tridesetak radova 27 umjetnika iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bugarske. Izložba naslovljena kao "Bobovac u očima suvremenih umjetnika" otvorena je u suradnji s Art Colony Borovica i Društvom hrvatskih likovnih umjetnika Federacije BiH. Program održan u Galeriji kraljice Katarine Kosača otvorila je i vodila predsjednica DHLU Ana Šimić, pozdravivši među nazočnima i veliki broj Varešana koji se odazvao otvaranju izložbe. Među uzvanicima

Bobovac u Kosači Vladimir Ruf

istaknula je Miroslava Landeku, dopredsjednika HKD "Napredak" koji je u ime Središnje uprave prisustvovao izložbi te načelnika općine Vareš Zdravka Maroševića, također prisutnog.

Skupu se obratio i tajnik Glavne podružnice HKD "Napredak" u Mostaru, prof.

Ivan Vrljić, pročitavši autorski predgovor (koji donosimo u prilogu). Potom se obratio i vareški slikar Stjepan Šimić Pepi, koji je kao osnivač i mastermind ACB-a zahvalio svima koji su pomogli koloniji.

Pepi je potom dao riječ načeniku Maroše-

Govornici na otvorenju izložbe…

G

ledajući sav kolorizam i napetu senzualnost u selekciji Likovne kolonije u Borovici, dođe nam da se zapitamo: koja je granica shvaćanja umjetnosti u ljudskom djelovanju i prostoru? Upravo selekcija ovih likovnih djela raznih tehnika s promptnim i jasnim crtežom i obrisom daje nam naslutiti sasvim novu dimenziju gledanja iznutra jedne likovne studije i govora. Ikonografskom i ikonološkom interpretacijom vidimo da se u većini radova radi o tematici pejzaža, a gdjekad je to priroda stopljena sa slikarskim otvorenim duhom spremnim na sva moguća životna iskušenja.

Tu se iskazuje veliki Mišo Baričević s nemirnim linijama, gotovo odsječenim fluktuacijama i linijama u sažimanju ljudskih lica s protočnošću vremena. Naprotiv, Željko Lekić interpersonalnim pristupom gledanja jednog drveta kroz prizmu slikovitosti i simbolike prirode objašnjava smisao valovitih linija unutar krošnje drveta i iskazuje svu dubinu i maštovitost majke prirode.

Matea Martinović upotrebom hladnih boja najavljuje duhovni diskontinuitet vlastitoga bića u cijelosti, a mostarski slikar Željko Koren stvara iluziju i zbilju

8

viću, koji je, najzad, otvorio izložbu riječima kako likovna kolonija Borovica ima visoku ocjenu na bosanskohercegovačkom prostoru, u regiji i šire, te da je mnogima začuđujuće koliko Vareš živi u kulturi, književnosti i umjetnosti. Marošević je to napomenuo i u izjavi za Federalnu novinsku agenciju (FENA), dodavši da mu je drago što može doći među svoje sugrađane u bilo koji grad jer oni svuda s ponosom mogu svojim domaćinima ukazati na vareške kulturne domete.

Izložba je bila otvorena narednih desetak dana, a okupljeni Varešani su (što je iznimna prilika) zajedno s umjetnicima po završetku planiranog programa otišli na čašicu razgovora.

…i dio posjetitelja u Kosači

Metafizika boja i blještavilo umjetnosti Ivan Vrljić, prof. planinskoga visočja u blještavilu sivila uz neprestano sažimanje divljine prirode i ljudskog egzistiranja. Sve to upotpunjuje svrhovitost i tijek čovjekovog življenja s prirodom i njezin pomalo animalni karakter žestine i divljine nad prostorom i vremenom.

Posebnu impresionističku i maštovitu skalu boja pokazuje izvjesna Snežana, gotovo monetovskim izričajem. Dario Pehar jednostavnim linijama i polukrugom prestaje govoriti o složenosti likovnog govora i unapređuje apstraktno i jednostavno poimanje u likovnosti. Simbolika se umjetnosti nalazi u duhovnom elementu njezinog prestanka hoda s vremenom i neupitnom prolaznošću.

Priča o kraju i granicama umjetnosti ne postoji i nema vlastiti temelj u samome sebi. Kraj je umjetnosti opet novi početak nečega što slikarski žanr može nagovijestiti u posrnulom tisućljeću koje dolazi.

Zato i ovaj opus tematski bježi od jednoličnosti umjetničkoga stvaralaštva, istoBROJ 298

dobno ne poričući onu blagu posesivnost izvana i mnogostrukost sažimanja s prirodom. Ekvivalent umjetničkoga kaosa možemo doživjeti jednom, dvaput, ali i dvjesto puta tijekom umjetničkoga stvaralaštva.

Selekcija izložbe likovne kolonije Borovica svakim novim promplasajem daje svu potrebnu svježinu plenerističkom slikarstvu. Ekstravagantnim pristupom i ležernim nastojanjem da svake godine okuplja poznate i priznate slikare, kao i ostale umjetnike, uvelike je poznata u cijeloj BiH i šire. Slikarski opus koji je ove godine prošao oštru selekciju između svih radova pokazuje prepoznatljiv spiritus movens starih, dobro poznatih, ali i novih slikara koji dolaze aktivno sudjelovati na manifestaciji. Umjetnost je zasigurno snaga koja pokreće i mlade i stare i žive i one pokošene udarom životne sudbine. Umjetnost je pokrenuti čitav svijet samo jednim korakom baš kao što je učinio Neil Armstrong svojim hodom po Mjesecu, a slikarstvo to može i s pola koraka.

LISTOPAD 2019.

LEKIĆEVO PREDSTAVLJANJE JAJCU

Na otvorenju "Šopovih dana"

I

zložbom slika Željka Lekića pod nazivom "Iz kulturno-povijesne baštine Bosne i Hercegovine" otvoreni su ovogodišnji "Šopovi dani na Plivi", koji se ove jeseni održavaju od 2. do 18. listopada.

Osamnaesti puta po redu organizator ove kulturne manifestacije jajačka je podružnica hrvatskog kulturnog društva "Napredak", oko čega se naročito angažirao Franjo Leovac, predsjednik HKD "Napredak", Podružnice Jajce.

Slike koje su već dijelom viđene na prethodnim izložbama (u Sarajevu i Va-

P

roteklog mjeseca dva su kulturnozabavna sadržaja u Radničkom domu prošla potpuno nezapaženo od strane vareške publike. Sadržaji su to zbog kakvih (osim za okupljanja interesnih grupa) valjda i postoji to zdanje i ustanova koja se danas zove Centar za kulturu i edukaciju Vareš, a čak je i ulaz u oba slučaja bio besplatan. No više je publike, kako netko ozlojeđen reče, u večernjim satima na Kotinoj krivini po kišnom vremenu. Što je razlogom tome, osim navodne neobaviještenosti, to se vjerojatno neće zapitati nitko, pa ni dežurni kritičari koji ne posustaju u tvrdnji da u Varešu nema kulturnih sadržaja vrijednih njihove pažnje. A u prošlom broju evidentirali smo da je jednak podbačaj doživjela i izložba vezana za Povelju Kulina bana.

Viva film festival jedan je od sadržaja koji se održava u 17 gradova istovremeno, u terminima iza 19 sati tijekom četiri večeri, a uz Sarajevo na popisu gradova

rešu), iz ciklusa naše kulturne i povijesne baštine, na ovoj su izložbi, uz strog autorov odabir, tematsko-motivski bliže Jajcu i njegovu velikom pjesniku Nikoli Šopu, koji su snažno inspirativno mjesto slikaru Lekiću.

To je, uostalom, naglasio i sam slikar izričući rečenicu: "Izuzetno mi je drago i počašćen sam time da se mojom izložbom mogu otvoriti 'Šopovi dani', jer kao što možete vidjeti Šop je jako zastupljen u mome stvaralaštvu".

U trenucima nakon otvorenja izložbe Izložba je otvorena u Gradskoj galeriji, u tzv. Kršlakovoj kući. Ovu zapaženu izložbu otvorio je Željko Ivanković. R. R.

Ansambl "Anantango" na bini Radničkog doma

Bilo je to Varešu na dar kojima je to omogućeno bio je i Vareš. Riječ je o dokumentarnim filmovima iz oblasti turizma, ekologije i religije te o videokreativnosti mladih, međutim u Varešu su, od 18. do 22. rujna, uzalud čekali publiku.

Harmonikaški ansambl "Anantango" iz Zenice gostovao je u Varešu u hladnoj dvorani pred 20-ak posjetitelja navečer 5.

listopada. Ansambl koji se pokazao dostojnim nastupa u "Lisinskom" i po Europi, uza sve domaće nastupe, kod Varešana nije pobudio zanimanje. Bez obzira na mali broj okupljenih odsvirana je i "Bosanska rapsodija", glavno djelo koje ansambl izvodi, istaknula je članica ansambla koja se obraćala prisutnima Aldina Aganović.

M. M.

Riječ je o intuitivnim slikovnicama na šest stranica, a izrađene su šivenjem. Bez sumnje je u njih uložena i umješnost i svojevrsna umjetnost, a izrada je potrajala i to je posebno apostrofirala gospođa Marošević, kazavši: "O ovom projektu mogla bih pričati čitav mjesec i pol dana koliko smo radili. Napravili smo lijep posao, zahtijevao je zaista mnogo truda, ali isplatilo se. Svaka od ovih slikovnica ima svoju priču, od prve pa do zadnje stranice. Dijete kojemu u ruke dođe ova edukativna slikovnica naći će na svakoj stranici nešto novo što će trebati povezati, kompletirati i usvojiti iz toga neko znanje. Kroz ovaj projekat su dobivene i dvije šivaće mašine, a njihove vlasnice će nastaviti šiti", naglasila je.

Kratko su se zatim obratile predstavnice "Medice" iz Zenice Sabiha Husić i udruge "Snaga žene" iz Tuzle dr. Branka Antić-Štauber. "Medica" je naime posredovala podršku ovom projektu, pa je stoga 20 slikovnica darovano toj udruzi, a po 10 onkološkim odjelima u Sarajevu i Tuzli kao humanitarni prilog oboljeloj djeci. Ostatak slikovnica vareške su udruge zasad zadržale kod sebe pa će ih još raspoređivati, a tko je želio slikovnicu je mogao kupiti za iznos od 20 KM. Nakon službenoga dijela žene su imale i domjenak – zasluženi jer su slikovnice perfektno uradile i strpljivo iznijele ovaj projekt kojemu je, kako rekoše, bilo podređeno sve u kući, iako u vrijeme pripreme zimnice.

S. P.

HUMANITARNI PROJEKT

S toplinom i ljubavlju

D

ana 1. listopada 2019. u Radničkom domu u Varešu upriličeno je druženje za koje bi se na prvu pomislilo da ima nezanimljiv i beznačajan povod, no bio bi to pogrešan sud. Naime, tim je druženjem zaokružen i okrunjen projekt pod nazivom "Svilena slikovnica" što su ga u djelo provodile dvije vareške udruge "Zvijezda" i "Izvorno vareško", pa su se predsjednice ovih udruga Adisa Likić i Marina Marošević tom prigodom obratile, a pozdravnu riječ uputio je i općinski načelnik Zdravko Marošević, kazavši da je s projektom upoznat od početka i da ga je podržao kao i svaku drugu vrijednu inicijativu.

LISTOPAD 2019.

BROJ 298

9

PANTA RHEI

Sedmi Vareš classic festival T prof. Željko Sertić

radicionalnim Miholjskim koncertom održanim 29. rujna u župnoj crkvi sv.

Mihovila, završen je 7. Vaclaf, internacionalni festival komorne, umjetničke muzike. Tematski moto ovogodišnjeg festivala je Panta rhei (sve teče). To je znamenita fraza koju je izrekao Simplicije iz Cicilije kako bi opisao jedan od koncepata Heraklitove filozofije po kojoj je sve što postoji podložno stalnim promjenama, pa bi se simbolički moglo reći da je i Vaclaf u procesu promjena i vječitog podmlađivanja umjetnika, proces koji nikad ne zastaje. I zaista, ovogodišnji festival je bio u znaku mladosti; uz spiritus movens Andreu Nikolić i sedam umjetnica nastupili su mladi vareški tamburaši pod vodstvom prof. Igora Hingera, mladi pijanisti, učenici vareške Osnovne muzičke škole i studenti sarajevske Muzičke akademije.

Svečano otvorenje 7. Vaclaf festivala počelo je koncertom u staroj crkvi održanim 21. rujna. Na programu su bili Trio br.1 d-mol Felixa Mendelsshon Bartholdya, zatim Romanca za violinu i klavir Clare Schumann (u povodu 200. obljetnice rođenja) i Trio br. 2 e-mol Dmitrija Šostakoviča, u izvedbi ABA trija kojeg su sačinjavale Andrea Nikolić, violina, Belma Alić, violončelo i Azra Medić, klavir. Program koncerta je bio u cjelini atraktivan i na najvišoj izvedbenoj razini, tečno, nadahnuto i jednako izražajno, a članice trija su potvrdile sve odlike ansambla u kome se vještine pojedinaca stapaju u skladno sviranje s blistavo svilenkastim tonom Andreine violine, plemenito zagasitim bojama Belminog violončela i izuzetno nadahnutim senzibilitetom pijanistice Azre Medić.

Sutradan, 22. rujna, u ambijentu restorana Mlin ovogodišnje otvorenje festivala raznolikim programom su upotpunili mladi vareški tamburaši pod vodstvom prof. Igora Hingera. Treći koncert iz ovogodišnjeg ciklusa održan je u Sarajevu 23. rujna u koncertnoj dvorani Muzičke akademije i srednje muzičke škole "Cvjetko Rihtman" i to je bilo prvi put da se Vaclaf "seli" iz Vareša. Na programu je repriziran repertoar sa svečanog otvaranja u Varešu i tom prigodom je ujedno bio i masterclass za učenike i studente, a predkoncertno predavanje su

10

Nastup Amele Frljučkić (u pozadini trio "Strings attached Sinfonietta") održale Azra Medić, Belma Alić i Andrea Nikolić. Sjajan koncert je popratila i BHT1 te uživo snimio i BH radio! Četvrti koncert je održan u Osnovnoj školi Vareš 24. rujna gdje je nastupilo petnaestoro najboljih mladih pijanista vareške osnovne muzičke škole.

Već tradicionalno, petkom uoči završnog koncerta, Vaclaf ugošćuje nagrađivane bh. književnike. Ovaj put gošća je bila sjajna književnica Adisa Bašić, autorica nekoliko nagrađivanih zbirki poezije i lirski meditativne proze. Pjesma "Čudesni krajolik" iz njene zbirke "Promotivni spot

Mladi pijanisti s profesoricom Azrom i direktoricom festivala Andreom 7 za 7: sedmero mladih pijanista za Festival U srijedu, 25. rujna, u staroj crkvi, sedmero mladih i perspektivnih pijanista iz klase prof. Azre Medić s Muzičke akademije u Sarajevu sviralo je središnji koncert 7. Festivala. Za festival i festivalski klavir, širokim i raznolikim repertoarom koji je uključivao djela od baroka do suvremene glazbe, predstavili su se: Katarina Perković, Jasmin Ibrahimkadić, Sara Ljevak, Ilma Šut, Monika Tadić, Ana BROJ 298

Petrović i Ana Šapina.

Projekt koji smo započeli s osnivanjem festivala, pružanje platforme mladim umjetnicima i nabava polukoncertnog klavira za potrebe Festivala, a i samog grada, ovime je dobio još jednu potvrdu: talente imamo, na nama je da ih podržavamo i da im omogućimo adekvatne uvjete za rast, sazrijevanje i ukupan napredak, te omogućimo instrument na kojem se mogu izraziti sve finese minuLISTOPAD 2019.

za moju domovinu" poslužila je kao inspiracija za ciklus djela posvećenih Andrei Nikolić i Vaclafu 2016., te je to bio logičan povod da ju se ugosti na festivalu. Bila je to čudesna simbioza poezije i muzike, dviju "sestrinskih" umjetnosti koje najneposrednije utječu na naše emocije. Kažem "sestrinske" jer im je izvorište isto, a to je ljudski glas. Razmatrajući fenomen postanka i porijekla muzike, engleski znanstvenik Herbert Spencer je tvrdio da je muzika nastala kao rezultat viška energije u trenutku afekta kada intenzitet emocija uvjetuje promjene ljudskog glasa koji u ovisnost od stupnja uzbuđenosti postaji tiši ili glasniji, mekši ili reskiji, a sve su to po njemu manifestacije muzičkog karaktera, dakle i sam ljudski govor može biti muzika, naročito kad se govori poezija. A i prvi legendarni muzičar je bio pjevač, mitski Orfej koji je ljepotom glasa umilostivio bogove Hada da mu iz podzemlja vrate voljenu Euridiku. Uz recitacije i veoma zanimljiv razgovor s književnicom ugođaj je upotpunila sjajna beogradska pijanistica, profesorica klavira na beogradskom Fakultetu muzičkih umjetnosti, Sonja Radojković, spretno uvrstivši u program Frederica Chopina, koga su nazvali "pjesnikom klavira" (Fantasie impromptu cis-mol, Valcer cis-mol i posthumne Etude). Pored toga izvela je četiri minijature mladog bh. kompozitora Darija Vučića, njoj posvećene, i djela velikog cioznog umjetničkog rada. Sjajnim nastupom, elokventnim predstavljanjem izvedenog repertoara i seriozno pripremljenim izvedbama zahtjevnih djela predstavilo se svih sedmero pijanista, a publika ih je nagradila toplim prijemom i velikim aplauzom. Azra Medić vidljivo gradi kvalitetnu klasu nove generacije pijanista u BiH i bio je užitak slušati ih u Varešu. S radošću i velikim očekivanjima pratit ćemo njihov daljnji rad i napredak! *** Kroz godine Festivala pokazalo se da svi umjetnički putevi vode u Vareš. Festival se razvio u platformu koja podržava i razvija umjetničku scenu regije i sve više, i domaćih i međunarodnih umjetnika, zahvaljujući i našoj divnoj publici, želi doći, a onda i vratiti se nastupiti u Varešu. Festivalom se borimo da ostanemo na svijetloj, pozitivnoj, naprednoj, angažiranoj strani ovog društva, slijedeći najsvjetlije primjere i imajući viziju jedne bolje budućnosti za naš grad. U tom procesu jedno je sigurno: Vareš i VaClaF bez koncertnog klavira više ne mogu.

A. N.

Beogradska pijanistica Sonja Radojković norveškog suvremenog kompozitora Egila Hovlanda. Ova pijanistica je nadahnuto predočila iskričavu dinamičnu atmosferu u Chopinovoj fantaziji i grandiozno finale u njegovim posthumnim etudama. Njene visoke tehničke sposobnosti su naročito došle do izražaja u klavirskim minijaturama Darija Vučića.

Kao kruna svih događanja uslijedio je završni Miholjski koncert 29. rujna nave-

Gošća-književnica Adisa Bašić LISTOPAD 2019.

BROJ 298

čer u župnoj crkvi. Bio je to koncert koji će se dugo pamtiti, kako po inventivnoj koncepciji, tako i po vrhunskoj izvedbi gdje je posebno briljirala mlada crnogorska harmonikašica Amela Frljučkić. Na programu su bile Goldberg varijacije J. S. Bacha u izvedbi gudačkog trija "Strings attached Sinfonietta" kojeg su sačinjavale Alma Dizdar, violina, Aida Deljkić, viola i Belma Alić violončelo i suvremena djela 21. stoljeća Lojze Lebiča, Francka Angelisa, Corrado Rojaca, te premijerno izvedeno djelo "Drvo nade" Slobodanke Bobane Dabović u izvedbi sjajne Amele Frljučkić.

J. S. Bach samo kronološki pripada baroku, a njegova muzika je svevremenska i vječito aktualna, pa iako se radi o repertoaru koncerta na kom izvedena djela dijeli vremenska distanca gotovo tri stoljeća, ova se muzika jednostavno prelijevala u jednu cjelinu – sve teče (Panta rhei). U koncert nas je uvela Andrea Nikolić, prvo kratkim obrazloženjem koncepta programa, a zatim nakon Franckovog "Panis Angelicus" za engleski rog i gudače, i sevdalinkom "Imam jednu želju", koju je prvo emotivno otpjevala, a zatim nadahnuto odsvirala istoimeno djelo za violinu solo mladog bh. kompozitora Asmira Jakupovića, koje je njoj i posvećeno. Uslijedilo je zatim izmjenjivanje Bachovih varijacija i suvremenih djela na harmonici. Gudački trio "Strings attached Sinfonietta" je zvučao kompaktno i homogeno u svim aspektima muziciranja, dinamičkih gradacija i agogike do savršene discipline i visoke razine profesionalnosti. Amela Frljučkić i djela koja je izvela bila su pravo otkrivenje. Djelovala je veoma sugestivno s toliko duboke emotivnosti i prirođene nesvakidašnje topline svog artističkog srca. Njena pianissima u tihom nestajanju, nježna i mekana kao blagi dodir peluda leptirovih krila zrcalila su sjetom i tugom, da bi nagli "attacca" prijelaz u fortissimo bez imalo grubosti zvučao kao trijumfalne fanfare buđenja novog života, nestajanje i rađanje, neprestani tijek vremena – Panta rhei. Ti Amelini veliki emocionalni rasponi s neodoljivom dramatskom snagom, odražavali su se i na njenom licu i gotovo hipnotički prenosili na publiku. Bilo je zaista impresivno vidjeti kako u gotovo pobožnoj tišini, blistavih uznemirenih očiju, publika prati svaki takt Ameline ruke pod imperativom njene sugestivne interpretacije. Programski i interpretativno bio je to zaista veoma uspio Miholjski koncert.

Nakon sedmog Vareš Classic Festivala ostaje samo da iščekujemo sljedeći, koji će nam, nadam se, prirediti slično oduševljenje.

11

PUNO SRCE BLAGDANA

Sveti Mihovil, jedan stil Ivana M. Slugić "Crkva ne mora biti bogatstvo, ali mora biti umjetnina. I, ako nije umjetnina, nije crkva"! (fra Josip Markušić)

D

ugo je naša župna crkva bila razbijena na unutarnji (umjetninu) i vanjski, po svom sadržaju a na lijep način rečeno, potpuno zamućen prostor. Nije se znalo pripada li uopće crkvi. Svakakvog sustrjeba, po vareški rečeno: Karačin grob.

Ono što me najviše vrijeđalo bili su silni i upušćani vlasnici automobila koji su ih ostavljali pred samim crkvenim portalom. Šta fali!? Fali, to je svetogrđe. Čim je preuzeo župu novi vareški župnik, upanut u oko tim prizorom, objavio je svoj osjećaj za crkvu i pokazao svoj ukus.

Za kratko vrijeme sljubio je dvorište ili crkvišće (a nekad smo smjeli rijet i avliju) s hramom. Kako već deset godina nisam unišla u našu crkvu za blagdane (a i nedjelja je blagdan) otvorim vrata naše stare kuće da me bar zvona drže uz nju. Na ovogodišnju svetkovinu Mijolja i u taj tako lijep dan pronijela su se kroz Vareš nekim blaženim zvukom pa mi se možda i zato činilo da zvone sva četiri: i Veliko, i Malo, i Antino i Gospino. Danu je u potpunosti tonalitet, a zapravo mjeru odredio fra Leon Pendić. Župnik! I ozvučenje je bilo ugođeno da nitko tko prođe mjestom ne začepi uši i ne pritvori prozor. Baš onako kako sam, dok sam živjela u Sarajevu, slušala jaciju.

Crkveni zbor je otvorio misu i odmah me privolio da pomislim (ozgor s Kicelja) da to pjeva neki gostujući zbor. Skladno, s malim natježovanjem k muškim glasovima, zbor, a bome ruka sestre Ruže zaposjeli su Kotu, Glavicu, ma šta... Bogoš.

Začuvši propovjednika začula sam ujedno i župnikov intelektualni smjer.

Prepoznala sam ga po boji glasa, a njegov umni pravac znam. Fra Ivica Vidak ne luta. On je pouzdano na Maslinskoj gori i uzima iz riznice "Govora na Gori". Iz nje ne može nestati. Ništa me više ne može zadržati kod kuće!

Miroslav i Nikolina, s obronaka Zvijezde, poveli su miholjsko kolo; i očarali vještinom…

Na ulazu u crkveno dvorište podignem glavu, namjerno zadržim pogled jer znam šta tražim. Između dva zvonika, tamam iznad rozete, samo jedan stijeg. Jagorčevinasto žuta sa "snijegom" po rubovima drhturi zastava države Vatikan, jedine koja ima pravo tu bit'! Župnikov politički osjećaj i prefinjen ukus! Redodržavnik Bosne Srebrene – što jest, jest. Sva se stresem, a Vareš prože prava milina.

Večernji svečani koncert otvorila je profesorica i violinistica Andrea Nikolić na savršenom hrvatskom jeziku. Birajući i pravilno naglašavajući riječi, davala im je zvuk pa je i rečenična intonacija njeno obraćanje učinila jasnim, pjenasto lakim i tako pjevnim.

Program koji sastavi kazuje o: njenom glazbenom ukusu i znanju, o povezivanju različitih pravaca u cjelinu i posvećenost umjetnosti. Majstorski nas je zgrabila, zarobila izborom i načinom pjevanja stare gradske pjesme – romanse: "Imam jednu želju". Moje uho (naglašavam moje) čulo je tri različita stila pjevanja. Andrea je glas najprije postavila na sevdalinku, zatim pjesmi dala skadarlijski ugođaj, a završila silinom operske arije. Svaki dio kako spada: prvi dertno, drugi onako meraklijski, a treći moćno, brate! Kako je u program uvrstila baroknu i to Bachovu, i modernu glazbu, razmišljala je o slušateljima. Želja joj je bila držati ih u šaci, a da to oni ne osjete. Zato je Bachovu glazbu (Golberg

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 12

varijacije) naprosto razbijala zvukom harmonike. Pozvala je Amelu Frljučkić i povjerila joj taj pos'o.

A sad se ne dajte! Ova umjetnica vas najprije namami u svoj šadrvan bistrih i zavodljivih tonova, a onda nemilosrdno pobaca u slapove Nijagare da se za vama ni ne okrene i nije jen briga kad će vam svanut'. Svirajući, a u svom aranžmanu, "Mujo kuje konja po mjesecu" ova zaista nabas majstorica na harmonici "rastavila" je Ikić-Vancaševu crkvu na dijelove.

Smetla sam se!

Nakon koncerta, okrepa. Idem samo zato što bih bar tako htjela nagraditi umjetničku direktoricu festivala i njezin intervju dat u emisiji "Dimenzija više" (BHT1). Izdvojila bih njen "pogled" na pitanje o Varešu koji propada. "Kako propada, ja već sedam godina sviram i organiziram VaClaF s gosp. Petrom Jelićem, a Vareš još nije propao!" Pridružila nam se i umjetnica na harmonici, Amela. U malo vremena razgovarale smo i o glazbi i o muzici. Razdavale smo se jedna drugoj u priči o Bliskom Istoku. Ona meni o želji da putuje u Jordan, a ja njoj o instrumentu rabab na eng što sam ga čula i vidjela na putu prema Petri. Sjelo je baš di treba.

Na kraju sam dobila i zagrljaj i poljubac. Ali ne samo ja! Zar i to nije nešto lijepo u ovom danu bez oblačka ni na nebu ni na zemlji. Reklo bi se – u danu punom Duha Svetoga. Crkva u potpunoj izvedbi.

www.fondacija.vares.info BROJ 298

LISTOPAD 2019.

PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane (XXVI) Piše Ivana M. Slugić Nabatejci Posvetit ću malo prostora i biljkama koje su Petru rascvale, učinile je slavnom, a život ondašnjeg svijeta bez njih nezamislivim. To su smirna, tamjan i mirodije.

Smirna se u Starom zavjetu spominje kao: 1. sveto pomazanje... reče Jahve Mojsiju: "Nabavi najboljih mirodija: 500 šekela smirne samotoka... mirisnog cimeta, lovorine... maslinova ulja. Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje" (Iz. 30, 2325); 2. počasni dar... "Uđoše u kuću, nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom" (Mt 2,11); 3. pjesma: "smirnom, alojem i kasijem mirišu ti haljine – iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele" (Ps. 45,9); 4. pri ukopu – Isusov ukop... "dođe i Nikodem. To je onaj koji je k Isusu došao noću. On donese smjesu od 100 litara smirne i aloje. Tada uzeše tijelo te ga... obaviše platnom s mirodijama."

Mirodije – iz grčkog miris – podižu jelu i piću okus. Ono što djeluje na nepce su eterična ulja i sastojci oštrog i gorkog okusa. Biljnog su porijekla. Kao mirodije služe različiti dijelovi biljaka: kora (cimet), lišće (majoran, pelin, lovor, ružmarin), plodovi (papar i vanilija), sjemenke (kim), cvjetni pupoljci (karanfilići).

Tamjan – kâd.

Stablo tamjana (Boswellia) ima tanku koru koja se guli. Raste u Africi, Južnoj Arabiji i Indiji. Zasiječe li se, iz rane se cijedi blijedozelena smola. Skupljena smola se prodaje kao tamjan koji gori u kadioniku za vrijeme bogoslužja kod drevnih civilizacija i Hebreja. Preko kršćanstva kađenje tamjanom pri crkvenim obredima održalo se do danas.

Stabla tamjana i smirne vidjela sam u jeruzalemskom botaničkom vrtu (odjeljak biblijskog raslinja) među 6.200 vrsta stabala iz cijelog svijeta.

Pa da je samo po deka od sveg što je prošlo kroz ruke Nabatejaca mnogo je za oko 500 godina njihova postojanja, a kamoli karavane.

Pipavi i obazrivi s vodom Nabatejci su usred pustinje smislili sustav navodnjavanja i opskrbe grada vodom. Uvijek na svoja rješenja – to treba dodati – razrađuju neka stara i unapređuju ih.

Grad koji je imao 20-30 tisuća stanovnika imao je pitku vodu cijele godine. Raspoređena po gradu u zdencima, česmama, vodoskocima i fontanama, u Petri je bilo i kuća s tekućom vodom. Svoja polja, pšenična i ječmena, svoje smokve, grožđe i masline, bademe, šipke i datule, po pisanim dokumentima iz Nizane (6. st. po Kr.) natapali su modernim sustavom za navodnjavanje. Kiša koja je padala dva puta na godinu (travanj i studeni), u količini od 150-200 mm suptilno je – do kapi – hvatana u mrežu ustava, kanala i cisterni postavljenih savršenim matematičkim proračunom u odnosu na izvor i zadržavana u isto tako sračunatim visinama i debljinama brana u koje su se slijevale, a one terasasto prelijevale jedna u drugu. Poznavali su sastav stijenja: znali su koje vodu propušta, a koje ne, pa bi ga oblagali alabasterom i tako čuvali svaku kap. Dakle, nikakvog fušeraja kao što bi bilo kod nas: "daj pusti, more i vak, šta fali!" Tolika stoljeća prije i stoljeća poslije Krista jedan narod je znao ljubovati i s vodom!

Vučem ruku kroz onaj isti kameni cjevovod i mislim na moju Kicelj-vodu. Onu koja nije za piće – sad! Nije za piće ta blažena voda što zimi grije snijeg pa on od'ukuje isto pokojni otac kad je bio bliže Stogiću nego kući. Nije za piće! Pa zar se toliko razbolio taj – ljeti rosan, studen, plavičast i šljîvi nalik – Kicelj!?

Rabab na eng u rukama beduinskog šeika

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

Nabatejci, inteligentni i svakom poslu vični ljudi nisu vjerovali ni u kakvu svoju nacionalnu posebnost. Otvoreni svim vanjskim kulturnim utjecajima upijali su ih i dodavali svojim mjesnim znakovima tako da je kao krajnji rezultat ovog međusobnog utjecaja i savršenog kulturnog pokusa nastala "Pustinjska ruža". Šetnja Petrom to svjedoči. Gledajući bilo koji spomenik osjetit će se klasični grčko-romanski, egipatski, mezopotamski, kao i okolni stilovi koji su spojeni u jedinstvenom umjetničkom djelu – gradu Petri.

Kao semitski narod svoju izvrsnost potkrepljuju i pismom. Zibka nabatejskom je tako drago aramejsko, a opet suvremeno arapsko povijat će se nabatejskim bezvokalnim alfabetom, što je odlika svih semitskih pisama.

Nabatejce postupno, ali sigurno guše Rimljani. Skreću trgovačke karavane i otvaraju druge putove. Kraljevstvo je 105/ 106. god. po Kr. razorio Trajan. Nakon što je dostigla svoj vrhunac Petra je kao grad bila zaboravljena punih 14 stoljeća. Potpuno zaboravljen grad na Istoku, Zapadu otkriva švicarski putnik Johann Ludwig Burckhardt 1812., kad i Napoleon moskovsku zimu.

Ponovno čujem rabab na eng. To moj svirač svira, ne patiše. Pored njega nije dijete već izgladnio i zagladnio bijeli magarčić. Stoji osamaren, razgoni mušice, glavom okrenut prema Siqu. Kroz jedan usjek zašiljena zraka sunca dobila je toliko na snazi kad se razletila po starčevom licu da je ono bilo kao ciknuto staklo. Kraj njega kleknu mladić, ukrki starca i podiže.

Nisam znala da je uzet. Ali ružičastocrvene okamenjene ruže – grada Petre, neću se sjećati po ovome. Moje uspomene bit će ljubav prema vodi i prvi tragovi velike radinosti. Najstariji Nabatejci najprije su vadili bitumen iz Mrtvog mora i prodavali ga Egipćanima za zaptivanje brodova. Lijući ga u najtješnje sastave Egipćani su osiguravali brodove od potapanja, a Nabatejci zaimali i zakopitili. (nastavit će se)

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI LISTOPAD 2019.

Umjetnička maketa galije za prijevoz bitumena

BROJ 298

13

DRUŽENJA

Izlet za slijepe i slabovidne Udruga slijepih i slabovidnih građana općine Vareš dana 31. kolovoza 2019. organizirala je izlet za svoje članove i njihove pratitelje. Druženje je održano na izletištu Vresika na Bijelom Borju. Dan vedar i sunčan, a zrak miriše na smolu. Puni ugođaj na drvenim klupama i stolovima, uz zvuke harmonike i pjesmu koja se do večernjih sati razlijegala Vresikom.

Posebno zahvaljujemo načelniku Zdravku Maroševiću i Općini Vareš na dodijeljenim sredstvima za organizaciju ovog izleta. Veliko hvala gosp. Nikoli Šimiću za besplatan prijevoz.

Naše domaćice su bile žene iz udruge "Zvijezda" Vareš. I njima sve pohvale za posluživanje i ljubazan doček.

V. M.

Skup izviđača iz cijele regije Vareš je šesti put bio domaćinom manifestacije "Dani prijateljstva" u organizaciji Odreda izviđača "Zvijezda", a ove je godine ona održana 14. rujna. Po već ustaljenom, postrojavanje izviđačkih ekipa izvršeno je ispred Osnovne škole, gdje ih je pozdravila i dobrodošlicu poželjela Maja Berberović, starješina iz vareškog odreda. Zahvalila na dolasku ekipama ne samo iz BiH, nego i Hrvatske, Srbije i Makedonije, a ujedno i vlastitom gradu Varešu kazavši da u ovakvim prigodama diše kao jedna duša.

Općinski načelnik Zdravko Marošević pronašao je vremena za izviđače i ovoga puta poručivši im da ostanu primjer sloge i zajedništva, kao i putokaz za budućnost na bivšim jugoslavenskim prostorima.

Manifestacija je okupila preko pedeset patrola, a nakon postrojavanja ekipe su se uputile na odrađivanje natjecateljskih zadataka u tri kategorije (starijih izviđača, mlađih izviđača i poletaraca).

M. M.

Varešani se priključuju ekspediciji u sve većem broju zainteresiranost učesnika s vareškog prostora koji do sada nisu imali priliku uživati u adrenalinu, prirodnim ljepotama i svemu ostalome što pružaju ovakve manifestacije i koji, kroz sve pruženo od strane organizatora i uz sve mjere sigurnosti i raznovrsnost terena, vidno uživaše. To organizatorskoj ekipi kao i našem gradu daje do znanja i pokazuje da, kroz do sada odrađeno, "Željezna dolina" ispunjava svoju zadaću i čini da imamo razlog više za dolazak Varešana i njihove omladine u rodni kraj.

Dva dana pustolovnih vožnji Naš grad i njegova složna ekipa dočekaše i ove godine mnogobrojne ljubitelje ATV vozila (all-terrain vehicle), vrhunske domaće hrane, a možemo reći i odličnog druženja i nadasve dobre organizacije, što je u očima učesnika prepoznato i cijenjeno. Ove godine se ATV ekspedicija pod nazivom "Željezna dolina" u dane 14. i 15. rujna održala treći put, ugostivši više od 65 vozila i znatno veći broj učesnika. Na ovu jedinstvenu ekspediciju oni su došli i dopremili svoje quadove s različitih strana Europe, a srčani angažman pojedinih, koji učiniše sve da tog momenta budu u Varešu i zbog toga dođoše čak iz Australije, dozvoljava nam da kažemo – i svijeta!

Pored oduševljenja i nesebično uloženog truda već uhodane organizatorske ekipe, detalj za istaknuti ove godine je velika

Nije to bila samo parada, nego pravi terenski izazov Ovim putem hvala svima koji podržaše i ulažu sredstva i energiju da Vareš i, sad već prepoznatljivo, ime manifestacije "Željezna dolina" postanu poznati daleko izvan granica države.

V. Božić

AMI

TR

14

BROJ 298

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor LISTOPAD 2019.

JoŠ JEDNA ZVJEZDANSKA

Zvijezdi "s ljubavlju"

Nestali Via stellum

D

ugo sam iščekivao put gospi u Olovo, probudiše me dok je još bio mrak, valja se na brzinu spremiti, sastati s grupom mještana i krenuti preko planine Zvijezde. Idemo utabanim stazama, prvo na Mekuše, i onako djetinje radoznao pitam svoju babu Mandu zašto se to mjesto tako zove. Priča mi, zbog toga što je tu zemlja bila meka, podatna za sadnju, pa je tu zvjezdanska kraljica imala svoju bašču, sadila luk i salatu, ali jedne godine umjesto luka i salate ponikoše mladi jelići i nakon sedam jalovih godina skonta kraljica da je nečastivi upleo svoje prste, pokupi svoje krpe, napusti Zvjezdangrad i planinu, te odseli put toploga juga i nastani se na jednom otoku kod Dubrovnika.

Idući dalje na strmenu putu oveći kamen s čudnim udubljenjem koje podsjeća na utisnuto konjsko kopito, opet ja počeo ispitivat', baba mi kazuje da je to trag kopita Šarca Kraljevića Marka koji je tuda projahao kako bi od plamena spasio Gospinu crkvu u Olovu.

Kad siđosmo u Mednu luku gazimo preko uredno složenih kamenih ploča, meni bilo začudo i treći put babu za rukav, pitam odakle usred šume ovakav kameniti put. Između kitica u molitvi baba mi nervozno pojašnjava da je to nekakva turska kaldrma, nikakvo čudo, i ima je na više mjesta po planini Zvijezdi. U jednom trenutku veli mi, možda i da se mog zapitkivanja riješi: Iđi, dijete, za njima, ja mo-

J. Klarić

ram malo u jeliće zbog sebe, saću ja... Dok je baba petljala nešto oko dimija, istor se iz šišljage pojavi golem bikonja i zajmi je.

Ono njeno "saću" potraja pozadugo. Treći dan sam se s grupom hodočasnika vratio iz Olova, a moja baba Manda tek došla iz šume. Pa ti vjeruj da je Zvijezdu lako skontat'.

Nakon ovog sjećanja iz ranog djetinjstva i kasnijeg upoznavanja s planinom Zvijezdom nešto me povuče da potražim zvjezdansku kaldrmu i stari pješački put od Vareša do Olova. Prepoznajem mjesta gdje su bili vidljivi ostaci kaldrme, rovim zemlju i kopam po nanosima vremena tražeći dokaze antike. Udaram u prazno, u ništa, tamina se rimski drum, zvjezdanska kaldrma sklonila od današnjih ljudi i

U Priredio S. P.

zavukla dublje u šumu. Pomalo me hvata panika, oči mi postaju mokre, leđa se uzalud oznojiše. Što ako je više nema tu, ako je uništena, a pravljena da traje stoljećima...

Oznojen i ošamućen nasumice krampam dalje, iskopavam trulu vojničku deku, nekakva kućnog smeća, a pod krampom zvekne tek pokoji uglačani kamen koji je činio Via stellum, tj. rimsku kaldrmu zvjezdansku. Dok s nevjericom bauljam dalje po šumi, dumam. Znam da je pred ovaj glupavi rat bila tu, vidljiva, i što je kome "kruva iskalo" da je ukloni, da još jedan spomenik naše tisućljetne baštine uništi. Za kaldrmom tragajuć', nađoh jedino još odbačenu fotelju i kauč. Netko je platio tamića ili kombi da to doveze i usred šume odbaci. Umjesto kaldrme ostade mi uslikat' taj pasjaluk.

Kada tašt i zavidan čovjek ne može dostići djelo i pamet stvaraoca ispred sebe onda na sve načine pokušava to uništiti i svesti na svoju razinu. Čak je i stroju trebalo vremena da taj put raskopa i kamen razgrne. Materijalni dokazi o prisutnosti rimskog carstva na planini Zvijezdi time su nepovratno nestali, a isto se često događa i stećcima, kamenim biljezima koji svjedoče da nismo ovdje od jučer. Jednoč se ja okuražim i podbodem jednog štetočinu koji se obogatio od šume, pitam ga što nište spomenike, a on mi "ljupko" reče: Šta tebe to boli, nemoj da sad napravimo starije i ljepše...

OBJEKTIVU

Za odgonetanje: bivše industrijsko mjesto (na slici)

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 16. listopada navršava se godina dana otkako je preminula naša draga

Dana 25. listopada navršit će se 17 godina otkako nije s nama naš dragi

ANTONIJA JOSIPOVIĆ

SLAVKO MIRČIĆ

(1937. – 2018.)

Sjećanje na tebe ostaje vječno u nama.

Počivaj u miru Božjem!

(2002. – 2019.)

Sinovi Stijepo, Mato i Davor, kćerke Željka i Marija, nevjeste Milena i Jasna, zetovi Antun i Željko, unučad Pero, Vlaho, Antonio, Mateo, Petra i Gabrijela LISTOPAD 2019.

BROJ 298

S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

15

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

SJEĆANJE

Našoj dragoj

(22.IX.2013. – 22.IX.2019.)

Dana 22. rujna navršilo se šest godina otkako je preminula naša draga

ANI LEKIĆ (18.V.1948. – 13.IX.2019.)

Hvala osoblju Doma zdravlja Vareš na svesrdnoj pomoći i hvala svima koji su bili uz nas u teškim trenucima.

Počivala u miru Božjem!

Suprug i djeca

NEVENKA KOLAKOVIĆ Zauvijek ostaje živjeti u našim srcima i mislima.

Počivala u miru Božjem!

S ljubavlju: suprug Franjo, kćerka Elena, zet Tihomir, unuk Andrej

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(25.IX.2008. – 25.IX.2019.)

Dana 25. rujna navršilo se 11 godina otkako je preminuo naš dragi

MATO JARČEVIĆ (1929. – 2016.)

SLAVKO MALBAŠIĆ

Dana 25. rujna navršile su se tri godine kada si zauvijek zaspao.

Počivaj u miru!

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima.

Počivao u miru!

Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad

Kćerka s obitelji

SJEĆANJE

SJEĆANJE

(30.IX.2007. – 30.IX.2019.)

Dana 30. rujna navršilo se 12 godina od smrti naše drage supruge, majke i bake

Na naše drage (1.X.2012. – 1.X.2019.)

TEREZIJE JOSIPOVIĆ

VERONIKA PEJČINOVIĆ

Samo mi koji te volimo znamo kako je živjeti bez tebe.

Zauvijek ostaješ u našim srcima, mislima i molitvama. Počivala u miru!

(19.V.2018. – 19.X.2019.)

Počivali u miru Božjem!

Tvoja obitelj

MATO PEJČINOVIĆ

Sinovi Miroslav i Vinko, nevjeste Dijana i Dragana, unučad Mihaela, Ana, Mateo i Dominik

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(4.X.2018. – 4.X.2019.) na voljenu mamu, sestru, baku i prabaku

(6.X.2002. – 6.X.2019.)

Na našeg dragog supruga, oca, svekra i djeda

BRIGITU MATANOVIĆ

DRAGU ANDRIĆA

Prošla je godina, duga, teška i preteška. S ljubavlju ćemo te spominjati, po dobrom pamtiti i u srcu nositi.

Počivala u miru Božjem!

U našim srcima ostaju lijepa sjećanja, nikad zaboravljena.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: djeca s obitelji, sestra, unučad i praunučad

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(8.X.1999. – 8.X.2019.)

(9.X.2005. – 9.X.2019.)

ZVONKO ILIĆ

ANA LIKIĆ rođ. Mrljić Draga naša Ana, prošlo je 20 godina kako nisi među živima, ali si u našim srcima i mislima.

Počivala u miru Božjem!

Znao si koliko te volimo, ali nikad nećeš znati koliko nam nedostaješ. Zauvijek ćeš biti dio našeg života.

Uvijek voljen, nikad zaboravljen.

Počivaj u miru!

Supruga Gordana, kćerka Matea, sin Ivan, zet Darko i unuka Nikol

Braća Mato i Josip, sestre Jela, Marija i Janja

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Našoj dragoj majci, baki i prabaki

(13.X.2017. – 13.X.2019.)

Na našu dragu i neprežaljenu suprugu i majku

JANJI BOSIOČIĆ

ANTONIJU RAJIĆ

(10.X.2013. – 10.X.2019.)

Godine prolaze, tuga i bol ostaju. Zauvijek si u našim srcima.

Počivaj u miru!

Tvoj lik i tvoja djela nikada nećemo zaboraviti.

Tvoji najmiliji

16

Tvoja obitelj

BROJ 298

Tvoji najmiliji

LISTOPAD 2019.

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE LJUBOMIR DODIK

(15.X.2018. – 15.X.2019.)

RAFAEL DUŽNOVIĆ

(18.X.2001. – 18.X.2019.)

Dragi moj Rafo, vrijeme je samo svjedok boli, tuge i praznine. Smrt je ugasila svjetlo života, ali nikada neće ljubav na tebe.

Na početku svake zore i na kraju svakog dana ti si sa mnom. Postoji ljubav koju smrt ne može izbrisati, postoji tuga koju vrijeme ne može izliječiti.

Tvoja Meli

KATARINA MARIĆ rođ. Dodik

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.2006. – 18.X.2019.)

Dana 18. listopada navršava se 13 godina otkako nije s nama naš dragi

(18.X.1993. – 18.X.2019.)

Dana 18. listopada navršava se 26 tužnih godina od smrti dragog nam

JOZO ĆORLUKA

BRANIMIRA LOVRENOVIĆA Sjećamo te se s ponosom i tugom, vječno si u našim srcima. Neka te prate naše misli i molitve.

Počivaj u miru Božjem!

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama.

Počivao u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Majka Jozefina i otac Vinko

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.1993. – 18.X.2019.)

Dana 18. listopada navršava se 26 tužnih godina od smrti dragog nam

(18.X.1993. – 18.X.2019.)

Dana 18. listopada navršava se 26 tužnih godina od smrti dragog nam

BRANIMIRA LOVRENOVIĆA

BRANIMIRA LOVRENOVIĆA S ljubavlju i tugom čuvamo te vječno u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!

Sjećanje na tebe ostat će vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Tetka Fanika i striko Tomo, tetka Hedviga, tetak Saša, Aleksandra i Igor

Brat Narcis s obitelji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(20.X.2015. – 20.X.2019.)

(20.X.2015. – 20.X.2019.)

Dana 20. listopada navršit će se četiri godine od smrti našeg dragog brata

FRANJO PETROVIĆ

FRANJE PETROVIĆA

Dragi naš, nedostaješ nam puno, volimo te!

Uspomene na tebe čuvamo s poštovanjem i ljubavlju.

Počivao u miru!

Supruga i kćeri

Tvoji braća i sestre: Ivica, Željka, Anto i Jelena

TUŽNO SJEĆANJE VLATKO MIOČEVIĆ

SJEĆANJE (24.X.2017. – 24.X.2019.)

(25.III.1971. – 23.X.2010.)

Dragi naš Vlatko, i ovaj listopad budi tugu u nama.

Tugu što nisi s nama, ali i osjećaj ponosa da si bio i ostao u našim životima, u srcima i mislima svojih najdražih. Ponosni smo na tebe, tvoj dragi lik koji je širio mir i radost gdje god si se nalazio.

Mir s tobom!

Vole te tvoji: otac, supruga s djecom, sestra i braća sa svojim obiteljima

BOJAN FRANJIĆ Otkako te nema ovdje među nama, otkako si usnuo svoj vječiti san, prođoše duge godine dvije. Prazninu za tobom, tugu što te nema, vrijeme još nimalo umanjilo nije.

Mi te čuvamo u srcima gdje voljeni uvijek ostaju, a tamo gdje sad snivaš neka te nebeski anđeli čuvaju.

Majka Kata i sestra Matea

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(28.X.2007. – 28.X.2019.)

Uskoro se navršava 12 godina otkako nije s nama naša draga

Dana 29. listopada navršit će se pet godina otkako više nije s nama naš dragi

MIRJANA IDŽAKOVIĆ

(29.X.2014. – 29.X.2019.)

Ostaješ živjeti u našim srcima. Volimo te!

Počivaj u miru Božjem!

Ostaje živjeti u našim sjećanjima.

Počivao u miru Božjem!

Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka s obiteljima LISTOPAD 2019.

(5.IV.2010. – 5.X.2019.)

S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na Vas. Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

VINKO POGARČIĆ

Obitelji Pogarčić i Mlivončić BROJ 298

17

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

RAFAEL DUŽNOVIĆ

VATROSLAV BOŽIĆ

(15.X.2018. – 15.X.2019.)

(23.X.2004. – 23.X.2019.)

Duša jeca, srce cvili, otkad smo te izgubili, petnaesto ljeto dođe, bol ta nikad ne prođe.

Riječi nema, nać' se neće, otkad nesta one sreće, vedar, vrijedan ti si bio život s nama ti dijelio.

Petnaest ih, kud ćeš više, što nam život promijeniše, preponosan bi ti bio, Klaru kad bi sad vidio, Lea-Vatru, tvoje ime, brdo razbit' možeš njime.

Najbliži će vječno pate kad god misli krenu na te, žena, djeca, otac, majka, brat, djeca mu, Sanja – snajka.

Miru ti si vječna dika, za sva djela prevelika.

Uspomena gorči svaka, neka ti je zemlja laka.

Prije godinu dana otišao je naš Rafo stazom bez povratka.

Ostade velika tuga i praznina, posebno kad se hoće zasvirati i zapjevati.

Pokoj mu duši.

Obitelj Božić

Familija i prijatelji

d.o.o.

Izrada i ugradnja PVC i ALU stolarije, roletni, komarnika, ALU ograda, staklenih fasada, zimskih vrtova...

KREŠEVO, mob. 063 812 122 18

BROJ 298

LISTOPAD 2019.

IZ STARIH ALBUMA

Nekoć u dvije smjene Na ovoj fotografiji su učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole na Zarudju, 1968. (a možda i 1967. godine, nisam siguran). Tu su područnu školu pohađala djeca s Javornika, Strice i Zarudja. Škola je bila drvena, složena od greda, i koliko se sjećam nije bila omaltana izvana, a unutra je bila pećica na drva i tako se zagrijavao prostor. Kasnije je drvena školska zgrada porušena, a na njezinu je mjestu sagrađena nova škola (ta zgrada i danas postoji).

U školu se išlo pješke jer tada još uvijek mnoga sela nisu imala cestu, a o autobusu da se i ne govori. Nama s Javornika bilo je najdalje do škole, trebalo nam je oko sat hoda u jednom smjeru. Nakon završenog četvrtog razreda išlo se pohađati više razrede u gradskoj osnovnoj školi, opet naravno pješke.

Učiteljica na fotografiji je Staka Mijatović, a na fotografiji je 46 đaka, s tim da je učenika bilo i više, a neki, moguće, toga dana kad je fotografija snimljena nisu bili u školi. Zbog brojnosti đaka nastava je morala biti organizirana u dvije smjene, pa su u jednoj bili učenici prvog i trećeg razreda, a u drugoj drugog i četvrtog.

Do danas su neki od učenika s ove fotografije na žalost umrli ili poginuli u prošlom ratu. Za pola stoljeća mnogo se toga promijenilo...

S. Grabovac, Javornik

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LISTOPAD 2019.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 298

19

ISKUSTVA S VIA DINARICE

Život pokraj raskrsnice

V

eć sam u poodmaklim godinama i stalno sam u dilemi da li trajno zamandaliti vrata turističkog objekta u Šiminom Potoku i da onda žvačem svoju samoću do kraja koji i nije tako daleko. Ali...

Zelena transverzala planinarskog puta Via Dinarica koji od Albanije do Slovenije, htio ja to ili ne, prolazi preko planine Zvijezde kroz Šimin Potok, ključnu točku i raskrsnicu koju ipak vareška ekipa turoperatora ne vidi takvom. Ali, kad će belaj, naiđu turisti i avanturisti, i baš tu zastanu sami.

Gotovo svakog vikenda zvjezdanskom rutom Via Dinarice prođe netko nov i nepoznat. Nedavno protutnja grupa od šezdesetak oldtajmera, dobro uglancanih, sve gledam da neće koji u stranu: ovjes i ležanje na cesti ono starinsko, a dočekala ih oštra okuka. Upozorenja na takve zavoje u nas, naravno, nema.

Jednog jutra izmaglica blaga, istom "tapa" cestom pod pretovarenim ruksakom djevojka u lijepo odmakloj dobi. Radoznalo zapitkujem koja je, kud se zašla, odgovara mi na razumljivom našem: ja sam Ursula, iz Engleske dolazim, iz Velsa, imam 49 godina – i to mi čak priznade.

Kaže, ide pješke stazom bosanske Via Dinarice, iz Crne Gore pa će preko Bihaća put Slovenije. Gdje je noć zatekne zakonači u šatoru. Planira pregaziti rečeni put za četiri nedjelje. Bogumi, što bi rekli oni otkud je krenula, kad je tako zacrtala trebat će još snage pa nudim joj obilan seoski doručak i mnogo dobrih želja za nastavak puta.

Drugi dan vidim po obližnjem se potoku mota golonog biciklist, nejasno mi zašto, pa idem opet pristupiti da vidim je li sve kako treba. Elem, čovjek Nizozemac, gore nema potoka jer ne može voda teći, sve što imaju to su im oni ustajali kanali, profesionalni vozač busa, uhvatio dvije nedjelje odmora i odlučio provesti ga na biciklu potegnuvši čak od Grčke pa će gore kući, eto tako svratio i do Bosne. Pitam pa kud

Priredio J. Klarić baš preko Zvijezde, kaže zasitio se po Zapadu svega što je zategnuto i uštogljeno, voli malo težim putem, nepredvidivim i ostvariti neposredni, neometani dodir s prirodom. Poslije predaha, priče i jake bosanske kave otkotrlja se i on na svom jednosjedu dalje.

Ljetno je popodne bilo kad se nad Zvijezdom nebo naglo otvorilo i kiša se silna sručila. Na vrata mi banuše dvoje u tankim, onim elastičnim biciklističkim "haljinkama", okupalo ih. Pitaju mogu li se preodjenuti i vidim da bi im godilo malo i vatrice pa potpalim. Kazuju, po lijepom krenuli iz Sarajeva do Nišića pa u polukrug preko Zvijezde da bi kroz Vareš natrag u glavni grad. Kod mene ih eto uhvatilo i što ću, pristavim i čaja. Ljepša se polovica preodijeva tako da i mašti mojoj malo ugodi. Još me poljubi kad pođoše, i to sočno da čovjek poželi češće takvih pljuskova nad Šiminim Potokom.

Privuče se tako i jesen, šareno mi oko kuće, još ima lijepih dana i u njima namjernika. Jednog jutra bogme prohladno, povirim 'nako prema kapiji dvorišta, kad kod nje stoji neki "čudan svat", bistri turističku mapu. Valja opet prići, da se vidi koji jezik ovaj govori. Stalno se osmjehuje i predstavi se. Kaže da je Jacob (za mene je to Jakov) i on nabasao iz Engleske u Šimin. Kad smo kod jezika, ja sam bliži natucanju njemačkog ili tko zna kojeg, ali nekako se i dalje razumijemo. Tamina je bio u Visokom, prenoćio na Mekušama, zaputio se preko ove moje planine, hvatao bi pravac do Orlje i njenog izvora tople vode, pa bi još i u Olovo. Ne voli asfalt, preferira šumske staze, prati Via Dinaricu, ali fali mu markacije. Daj Bože da se nije, onako ispritezan kaišima, pokraj naših putokaza gdje i zagubio jer mi reče da ga u Sarajevu čeka žena, tamo je kod neke prijateljice ostala da se od bauljanja Bosnom odmori.

Pa ti sada vidi što je tim ljudima: imaju godišnje redovne, imaju plaću redovnu, imaju kuću normalnu s garažnim vratima na daljinski, imaju garant i novca na banci, ali se zalaze u naše vrleti i svako malo eto nekog u Zvijezdu, gdje ni Šimina ni Potoka ni mene... zvanično nema.