Farago sophia vjencanje u st georgeu by Mirjana Stevanovic

GIGA

Sophia Farago Vjenčanje u St. Georgeu

Naslov Izvornika: HOCHZEIT IN ST. GEORGE

GIGA

I "Dovraga, Willowby, opet ste pobijedili!" Uvijek kada bi se ĉasni gospodin Geoffrey Steanton razbjesnio, njegovi široki obrazi bi se zacrvenjeli, a znoj koji je s njegova niska ĉela curio za vrat nagrdio bi raskoš njegova besprijekorno bijela i uškrobljena ovratnika košulje. No ovoga trena gospodin Steanton nije bio samo vrlo ljutit, već je bio ogorĉen i bijesan na samoga sebe. Izvukao je veliku maramicu iz svoga dţepa i obrisao si ĉelo i vrat. Zašto se uopće upustio u tu igru? Kako je ono Hugh to nazvao? Veĉer s prijateljima! Gospodin Steanton pogleda prisutne. Hm, ovu gospodu baš i ne bi mogao nazvati svojim prijateljima. Izuzev domaćina, lorda Hugha Deverella, naravno. Hugh je ĉastan ĉovjek, za to bi stavio ruku u vatru. Bio je otprilike njegovih godina, ranih tridesetih, i u isto su vrijeme pohaĊali Sveuĉilište u Cambridgeu. Tamo, doduše, nisu baš postali pravi prijatelji već poznanici koji su drţali jedan do drugoga i meĊusobno se cijenili. Pa ipak je bila loša sreća što je uletio u zagrljaj upravo Hughu kada je juĉer stigao u grad na nekoliko dana. Namjeravao je kupiti novu koĉiju i još nekoliko konja u školi jahanja. No sada je sav novac namijenjen za tu kupovinu "odšetao" preko kartaškog stola. Pogled gospodina Steantona zadrţao se na licu ĉovjeka koji je sjedio nasuprot njemu. Richard Willowby. Nikada ga nije podnosio, pa ipak mu nikada nije bio omraţeniji nego u ovom trenutku. On je bio ništarija, kockar, probisvijet koji je ţivio dan za danom bez ikakvih obveza. Kako samo sjedi, opušteno zavaljen u svojoj stolici, pored stola ispruţene desne noge u modernim svijetlosivim hlaĉama! Plava kovrĉava kosa bila mu je neuredna, marama oko vrata labava, a usne razvuĉene u posprdan smiješak. Gotovo s ljubavlju pomilovao je kovanice koje je osvojio, slaţući ih prema njihovoj vrijednosti na hrpice koje su se već gomilale ispred njega. Od ĉega taj ĉovjek uopće ţivi? Koliko on zna, već je njegov otac vikont potrošio sva dobra Willowbyjevih na kocku i ţene. Dakle nije vjerojatno da je svom najstarijem sinu mogao plaćati velik stalan prihod. Od ovoga što je Richard Willowby dobio veĉeras mogao bi ţivjeti cijelu godinu kada bi to pravilno rasporedio. No nije baš vjerojatno da će se on potruditi biti štedljiv. Šteta novca. Što će samo mama reći kada se vrati u Kent bez koĉije i s mnogo manje konja nego što je planirao. Savjetovala mu je da ne putuje u London. Smatrala je da tamo na svakom uglu na njezina sina vrebaju opasnosti. I imala je pravo. Kao i obiĉno. "Još jedna igra, moja gospodo?" javi se za rijeĉ jedan unjkav glas. Gospodin Steanton se trgne iz misli. Lord Peter Bridgegate bio je ĉetvrti partner za njihovim kartaškim stolom. "Beau Bridge", kako su ga obiĉno nazivali u društvu. Najstariji sin Vojvode od Milstera. Pravi Adonis, kako se obiĉno govorilo. Gospodin Steanton namršti nos. Naravno da Bridgegate dobro izgleda. Crne su mu se kovrĉe sjajile na svjetlosti svijeća, uska, tamnoplava jakna naglašavala je široka, mišićava ramena. Pa ipak je taj gospodin bio previše ţenstven za njegov ukus. Tamne su mu oĉi bile okruţene vijencem gustih trepavica, usne lijepo oblikovane, nos uzan i ravan. Kao u djevojke, pomisli gospodin Steanton. A k tome još i blazirano prenemaganje koje jasno odaje njegov vojvodski status. I ta uvjeţbana elegancija kojom je otvarao bogato ukrašenu, emajliranu posudicu za duhan. Zidna ura je otkucala puni sat. Dva poslije ponoći. Dovoljno kasno da se pode a da se domaćin ne uvrijedi. "Molim vas da me ispriĉate, moja gospodo", reĉe Steanton i osloni se svojim širokim dlanovima na stol kako bi ustao. "Bila je to vrlo ugodna veĉer. Ali sada vas moram napustiti. Sutra me ĉeka naporan dan." Domaćin je isto već ustao. "Ne mislite valjda ozbiljno, Steantone", javi se Richard Willowby posprdno se smješkajući. "A što je s revanšom? Sve ili ništa." "Već je kasno, Ric", umiješa se Hugh Deverell. "Mislim da bismo trebali završiti ovu veĉer..." No gospodin Steanton se opet spustio na svoju stolicu. "Izvlaĉimo jednom, Willowby", dahtao je. "Ako pobijedim, dobivam sav novac koji leţi pred Vama na stolu." "Dakako", sloţi se njegov protivnik. "A ako izgubite, ja od Vas dobivam još toliki iznos

GIGA

koliki sam veĉeras već dobio." Steanton mehaniĉki kimne. Nije htio ni misliti na to. Willowby nije mogao unajmiti sreću za cijelu veĉer. Sigurno će ovaj put on sam izaći iz igre kao pobjednik. Tako će sutra moći mirno obaviti sve poslove zbog kojih je i došao u London. A mama ništa neće saznati o ovoj nesretnoj veĉeri. Beau Bridge tiho zazviţdi. "Ovo postaje zanimljivo", reĉe on svojim unjkavim glasom. "Kladim se deset prema jedan da će Richard izgubiti. Što ti misliš, Hugh?" Lord Deverell nije bio zadovoljan. Nije mu se sviĊalo kada je netko gubio velike svote. I još k tome u njegovoj kući. No Richardu bi sigurno dobro došlo da malo popravi svoje financijsko stanje. A i kako je mogao sprijeĉiti tu vratolomnu igru ako je Steanton pristao? "Ja se neću kladiti", odvrati on Beauu. Potom odluĉnim pokretom povuĉe uţe zvonceta. "Novi paket karata", naredi sluzi koji je poţurio k njima. Dobro promiješa nove karte i stavi ih na sredinu stola. "Tko izvuĉe jaĉu kartu, taj je pobjednik. Hoćete da ja poĉnem, Steantone?" upita Richard Willowby. Nijednim trzajem lica nije odavao uzbuĊenje koje je i on sasvim sigurno osjećao, jer mnogo je novca bilo u igri. No zato se na sirotom Steantonu napetost oĉitovala dvostruko više. Znoj mu je opet poĉeo kapati s ĉela, a ruke su mu drhtale. "Ne, ja ţelim zapoĉeti, Willowby, ako dopuštate", reĉe on bacivši pogled na svoga protivnika i na gornju kartu. Willowby kimne. Karta se okrene. Dama srce. Kada ju je gospodin Steanton ugledao, odahne. Nije bilo vjerojatno da će ga Willowby nadigrati. Namjerno laganom kretnjom on okrene sljedeću kartu i prvo je sam pogleda, bez ikakva uzbuĊenja. Konaĉno, kada je Steanton već pomislio da njegovi prenapeti ţivci više neće moći podnijeti tu neizvjesnost, Willowby ispusti kartu na stol, glasno se smijući. Bio je to kralj karo. "Ipak si se trebao kladiti, Hugh", reĉe lord Bridgegate kojemu se prvom povratila sposobnost govora. "Naš dobri Richard trenutno ima golemu sreću. To od njega obiĉno nije za oĉekivati." Steanton je već vidio kako se vraća u Kent bez konja. Vidio je lice svoje majke, puno prigovora, i poţelio je briznuti u plaĉ. Richard Willowby u meĊuvremenu je brojao kovanice koje su leţale pred njim i konaĉno saopćio iznos koji mu Steanton duguje. Sada mu neće preostati ništa drugo doli susjedu prodati onaj komad zemlje koji ovaj već dugo priţeljkuje. S mukom se suzdrţavajući, reĉe: "Nemam toliko gotovine uza se, Willowby. Nadam se da prihvaćate moju zaduţnicu. Hitno ću zatraţiti novac od svoga imanja. To će moţda potrajati tjedan dana..." "Ako treba, i dva tjedna", velikodušno odvrati njegov protivnik. "Meni se ne ţuri." "Mnogo Vam hvala, gospodine Willowby", odgovori Steanton gorko. Domaćin je pripremio bijeli komad papira, tintu i pijesak za posušivanje. Drhtavih prstiju gospodin Steanton posegne za perom. Jedva je bio sposoban ĉitko napisati rijeĉi na papir. Prevelik je bio poriv da konaĉno napusti to mjesto nesreće i poroka. Kada je napisao tekst, nije više gubio vrijeme na ĉitanje tih redaka ni na ĉekanje da se tinta osuši. Ustao je tako naglo da je punom teţinom odgurnuo stol. Konjak u napola punim ĉašama prijetio je da će se izliti, i da Willowby nije pribranom reakcijom dohvatio vrĉ, sigurno bi se razbio na podu. "Otpratit ću Vas", ponudi se domaćin koji je takoĊer već ustao. Steanton bez pozdrava poţuri iz sobe. Kada su se vrata za Njegovim Vojvodstvom i njegovim srditim gostom zatvorila, u sobi je zavladala neobiĉna tišina. Lord Bridgegate se zavalio u svoju stolicu i ispruţio svoje dugaĉke, ravne noge. Šutke je detaljno promatrao svoje nokte. Richard Willowby je s neprikrivenim zadovoljstvom u dţepove poĉeo ubacivati pred sobom nakupljen novac. "Kakva monotona, dosadna veĉer", konaĉno izjavi Beau. Niti u prisutnosti najbliţih prijatelja nije se odricao svoga nazalnog govora. "Da sam znao da naš dobri Hugh nema ništa bolje na umu nego pozvati toga gospodina Nikoga, ne bih došao. Ne osjećam se ugodno u društvu

GIGA

ljudi koji sa sobom donose seoski zrak. Ĉinilo mi se da mogu namirisati staju." "Nemoj se ljutiti što se ne slaţem s tobom", odvrati njegov prijatelj Willowby i veselo zazvecka s nekoliko kovanica. "Veĉer je bila vrlo unosna. I mnogo zabavnija nego da sam sirotom Alfredu uzeo posljednji šiling. Kad smo već kod Alfreda, gdje je uopće taj mladić? Ĉini mi se da ga nisam vidio već danima." "Prehlada", odgovori Beau i posegne svojim dugim, bijelim prstima za ĉašom konjaka. "To je razlog zašto trenutno izbjegavam Charles Street. Nemam baš volje zaraziti se. Nadam se da će Alfred uskoro opet biti na nogama. Htio je poći sa mnom u Hastings." "Ne putuješ valjda opet k svome ocu?" upita Hugh Deverell koji se upravo pojavio na vratima. Beau rezignirano kimne. "Putujem. Sljedeći tjedan. Već sam prije više dana dobio pismo od starog gospodina u kojem traţi da hitno doĊem." "Što je ovoga puta izazvalo bijes Njegove Milosti?" upita Hugh. Beau slegne ramenima. "Ne ţelim time razbijati glavu. Sto god da je, samo me ţivcira. Uvijek te duge voţnje, zatvoren u tijesnoj putniĉkoj koĉiji. Pa onda mnogo prtljage koju svaki put moram ponijeti. Da ne povjeruješ koliko odjeće treba za samo nekoliko dana na selu. A još i ostavim sve najmodernije jakne, orijentalno izvezene prsluke i ĉizme s bijelim manšetama i originalnim resama kod kuće u Londonu kako ne bih tatu rasrdio preko svake mjere. Kao što znate, moj otac ne ide baš ukorak s vremenom..." "Mogu ti toĉno reći što je ovoga puta rasrdilo tvoga starog gospodina. Nisi trebao spavati s lady Steverdon", utvrdi Richard Willowby bezobrazno se cereći. "Ti šuti", razljuti se Beau. "Ti si kriv što me otac progoni sa sumnjama i laţnim optuţbama." "Kao prvo, to nisu laţne optuţbe, ako ćemo iskreno, već ĉinjenice", prekine ga njegov nepopravljiv prijatelj, "a kao drugo, ja sigurno nisam kriv što ti otac stalno prijeti da će te razbaštiniti. Konaĉno, ja nisam njegov obav-ještajac." "Nisi, ali tvoj otac jest", odvrati mu lord Bridgegate optuţujući ga. "Jesi li zaista spavao s lady Steverdon?" oglasi se Hugh zainteresirano. "A zašto ne?" rasrdi se Beau. "Ja sam slobodan i nevezan ĉovjek." Richard Willowby nije mogao prikriti zadovoljstvo. "Ali lady Steverdon nije", reĉe on. "Ona je udana. I to za dobroga prijatelja tvoga oca. Nije ti baš bilo pametno upravo nju uzeti za svoju ljubavnicu, ako mene pitaš." "Ali te ne pitam" odgovori Njegovo Vojvodstvo oštrim tonom. "A, uostalom, kako bi moj otac inaĉe saznao išta o aferi Wind? Steverdon je do kraja svibnja u Škotskoj, a tvoj se otac nalazi u Winchesteru." "Otac mi je već godinama u Winchesteru", reĉe Richard. "A još uvijek uspijeva biti obaviješten o najnovijim dogaĊajima u ţivotu nas dvojice." Beau glasno uzdahne. "Stvarno, Ric", reĉe, "tvoj otac je pravi gnjaveţ. Mislim da bi trebao razgovarati s njim. Tako je, upravo ti je duţnost to uĉiniti. On nema razloga ocrnjivati me pred mojim ocem." "A zaboravljaš Elizu? Kako se ono zove? Eliza Dre-venham, ako se dobro sjećam." "Tko je ta dama?" bio je radoznao njihov domaćin. "Isto jedna od Bridgeovih ljubavnica?" Prozvani poloţi svoju tanku ruku na ĉelo: "Ali od toga je već prošla ĉitava vjeĉnost. Gotovo da se više i ne sjećam. Zaboravi te stare priĉe, molim te." "Rado ću ih zaboraviti", popusti mu prijatelj. "Ali otac ih ne zaboravlja. On je nekada bio vrlo zaljubljen u tu gospoĊicu Drevenham. To mora da je bilo prije desetak godina, ako se ne varam." "Poštedi nas detalja, Richarde", zamoli Beau. No njegov prijatelj nije odustajao. "Moj je otac onda bio još okretan momak, volio je ţivot, ljubav i kocku. Znate kako je posljednjih godina postao srameţljiv i ĉestit. Sada ţivi povuĉeno na Wild Rose Manoru i javlja se tek pismima punim prigovora. Isto kao što tebi tvoj otac prijeti da će te razbaštiniti, Bridge, i meni prijeti moj. Naravno, moj otac nema

GIGA

mnogo toga za ostaviti. Većinu onoga što je posjedovao proigrao je ili unovĉio. Pa ipak bi to bilo neugodno za mene. Posljednjih ga godina nijednom nisam posjetio. A on ne dolazi više u glavni grad, jer je on za njega iznenada postao utjelovljenje svega pokvarenoga i grešnoga. Nisam volio svoga oca ni kada je bio divlji i nepromišljen. No vjerujte mi, prijatelji, otkada je pošao moralnim putem, još mi je manje drag. Ako je to uopće moguće." Otpije velik gutljaj konjaka i zamišljeno se zagleda u ĉašu. "Samo bih ţelio znati što je u njemu izazvalo tu promjenu." "Sto god bilo, volio bih da se to nije dogodilo", reĉe lord Bridgegate tuţna lica. "Kada ne bi bilo tvoga dosadnog oca, moj tata ne bi imao pojma što se dogaĊa ovdje u Londonu. Ako ne pripazim, još će uspjeti uvjeriti moga oca da sve što ima ostavi mome dosadnom malom bratu Jasonu. A kako je uopće moguće da je tvoj otac tako upućen? Netko ga mora informirati." "Kako me to gledaš?" razljuti se Richard Willowby. "Ja već godinama nisam izmijenio niti rijeĉ sa svojim starim. Ne pišem mu ni pisma." "Htjeli ste mi ispriĉati epizodu s Elizom", prekine domaćin Hugh Deverell taj razgovor koji je, kako to ĉesto biva, prijetio da će prerasti u svaĊu dvojice prijatelja. "Što se to onda dogodilo?" "Zapravo ništa." Beau odmahne rukom. "Ricov otac je bacio oko na malu Elizu. Trgovĉevu kćer iz Winchestera. Ona je onda imala jedva šesnaest godina. On već sigurno preko pedeset. Nisam to mogao gledati..." "Ona je imala već barem dvadeset, a moj otac tek nešto malo više od ĉetrdeset", ispravi ga Willowby. "Richarde, ponekad si neugodno sitniĉav", uzdahne Njegovo Vojvodstvo. "Kakve veze ima, molim te, tih nekoliko godina?" "Jesi li ti tu djevojku zaveo?" upita Hugh Deverell. "Oteo!" ispravi ga Richard. "No nije daleko stigao. GospoĊica Eliza ga je tako istukla svojim suncobranom da je gotovo pao u nesvijest." "Stooo?" poviĉe Hugh zaĉuĊeno. "Ta dama nije dopustila da je otme? I to Beau? A ĉini se da ti uvijek imaš sreće s tim tvojim neĉasnim ponudama, Bridge." "Ţelio sam se oţeniti Elizom", ponosno objavi Beau. Na to su se njegova dva prijatelja mogla samo glasno nasmijati. "Što je bilo kasnije s tom djevojkom?" upita Hugh. Beau slegne ramenima. "Daleko od oĉiju, daleko od srca." "Mislio sam da si se namjeravao oţeniti njome", posprdno primijeti Richard Willowby. "Nakon što me istukla?" poviĉe lord Bridgegate izvan sebe. "Sigurno se šališ. A k tome sam pri padu uništio i jedan od svojih prsluka. Najfiniji kineski vez..." "I sada se vikont Willowby osvećuje tako što tvoga oca obavještava o svim tvojim sramotnim djelima?" upitno će Hugh. Beau kimne. "Tako je", uzdahne, "a ja moram svako malo kretati na taj naporan put kući." "Kad putuješ?" upita Richard. "Otprilike za tjedan dana, nakon bala kod Sally Jersey. Kad smo već kod bala: idete li sutra na bal Greenhood-ovih?" Hugh se nasmije. "Richarda tamo sigurno nećeš vidjeti. Mislim da on već više od dvije godine nije išao na bal. Je li tako, Ric?" Willowby se preko ĉaše konjaka nasmiješi svome prijatelju. "Ma naravno da ću doći na bal Greenhoodovih", odgovori on, uţivajući u iznenaĊenju koje su njegove rijeĉi izazvale. "Opal Naš dobri Ric izigrava ţenika, kako se meni ĉini", unjkavim će glasom Beau, ne prikrivajući podrugljiv ton. "Na koju si od ljepotica bacio oko?" "Ĉini se da je stvarno nešto ozbiljno kad se ti za ljubav jedne dame usuĊuješ stati na plesni podij. Ne namjeravaš se valjda još i oţeniti?" "Dovoljno si star", ubaci lord Bridgegate. "Trideset dvije godine, a još se nisi pobrinuo za

GIGA

nasljednika." "Nisam imao nikakva razloga uplesti se u mreţe neke ţene", objasni Richard razmetljivo. "A ne trebam se ni pobrinuti za nasljednika jer već imam jednoga. Zar si zaboravio moga brata Georgea?" "Kako bi itko mogao zaboraviti dobrog Georgea Wil-lowbyja", javi se Beau, "kada smo svi zapanjeni što mu je uspjelo da ga vaša baka postavi u Rampstade Palace kao jedinoga nasljednika. Otkad ga je stara lady prošle zime obradovala i preminula, tvoj je brat jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. Nisi se trebao posvaĊati s njim, dragi moj. Mogao je i tebe dopasti dio njegove sreće." "Nisam se posvaĊao s njime", odvrati Richard. "Mi Willowbyji smo naviknuti poći svatko svojim putem. Otkako je mama umrla; ništa nas više ne drţi na okupu." "Jesi li ljut na njega što mu je vaša baka dala prednost?" zapita Hugh. Willowby odmahne glavom. "Ne, imao sam jednaku šansu kao i on. Ali sam odluĉio ne iskoristiti je. Jednostavno nisam imao volje zavući se u selo i ulizivati se svojoj strogoj baki. Kada sam odluĉio ostati u Londonu, nepovratno sam proigrao simpatije te stare dame. Ĉudi me samo što svoje imanje nije ostavila bratiću Maxu. On joj je ipak oduvijek bio ljubimac." "Max? Misliš Christlemaine? On je već dovoljno bogat", dobaci Beau. "Zar ţivot nije ĉudan? Naš dobri Richard ima bogatoga brata i bogatoga bratića koji je k tome još i grof. A kakve on koristi ima od toga? Nikakve. Ţivi u zapuštenoj kući i nema ni šilinga u dţepu." "Moji su dţepovi puni šilinga", odvrati njegov prijatelj, primjetno razdraţen. "A osim toga nemam talenta za ulizivanje i vrebanje na nasljedstvo..." "Trebam li se osjećati prozvanim?" srdito će Beau. "Ako da, potpuno si u krivu. Ja nisam netko tko vreba na nasljedstvo, već sam osoba koja brani nasljedstvo koje joj po pravu pripada. A što se tiĉe drugoga prigovora..." Kao i uvijek kada se ĉinilo da će izbiti svaĊa izmeĊu dvojice prijatelja, Hugh promijeni temu: "Zašto ţeliš posjetiti bal Greenhoodovih, Richarde?" upita on. Dvojica nakostriješenih odmah se primire. "Poznaješ Constance Ridley", reĉe Richard, "udovicu Briana Ridlevja, zar ne?" Hugh kimne. "Naravno da je poznajem. Bila je jedna od najzgodnijih djevojaka kada se prije nekoliko godina prvi put pojavila u društvu. A onda ju je njezin otac udao za staroga Ridleyja. Bio je sigurno trideset godina stariji od nje. Prošla je već godina otkako je umro, ĉini mi se. Uskoro će, dakle, proći godina korote." "Prošla je", izvijesti Richard. "Već sam prošli tjedan sreo lady Ridley u Vauxhall Gardensu. Postala je još ljepša nego što je se sjećam. Godila joj je godina provedena na seoskom imanju njezina oca u Surreyju." "Razmišljaš li o tome da je zaprosiš?" upita Hugh. "Zašto bih je zaprosio?" odgovori mu ovaj protupitanjem. "Pa rekao sam ti da namjeravam završiti svoj ţivot kao neţenja." "Da, pa što onda hoćeš od nje?" radoznalo će Hugh. "Da, što onda hoću od nje?" ponovi Willowby s nepogrešivom podrugljivošću. "Richardel" poviĉe Hugh Deverell zaprepašteno. "Ona je kći Grofa od Aberfielda. Kći jednoga od najneugodni-jih i najutjecajnijih ljudi u Kraljevstvu." "Znam da je on naprasito staro magare", uzvrati Willowby bezbriţno, "no ţelim uspostaviti odnos s njegovom kćeri, a ne s njim." "Kako se priĉa, Aberfield ţeli vezu svoje kćeri s Grofom od Tremainea", oglasi se lord Bridgegate. No ĉinilo se da ta primjedba neće navesti njegova prijatelja da odustane od svoje namjere. Upravo suprotno. "Dobro", reĉe on. "Ako se zaista opet mora udati za muškarca koji je mnogo stariji od nje, tim će više ĉeznuti za mlaĊahnim ljubavnikom."

GIGA

"A taj mlaĊahni ljubavnik si ti?" ţelio je znati ĉasni Hugh Deverell. "Upravo tako", potvrdi Richard sa smiješkom. "A sada idem kući. Ţelim biti u formi za sutrašnju noć. Hvala ti za ovu veĉer, Hugh. Bila je zaista iznimno vesela. Ĉini se da me trenutno sluţi sreća, dţepovi su mi puni novca, a najzamamnija ţena u gradu uskoro će biti u mome krevetu. Što mi više treba?" Da je Richard Willowby toga trena samo slutio koliko će mu se ţivot u sljedećih sedam dana promijeniti, odmah bi mu splasnulo to radosno samopouzdanje.

GIGA

II Sve je poĉelo tako što je njegovoj sestri bilo nepodnošljivo dosadno. Pored svoje braće Richarda i Georgea, Hetty je bila najmlaĊi ĉlan obitelji Willowby. Bila je vesela, ţivahna, ponekad i ćudljiva osamnaestogodišnjakinja. Otkad joj je majka umrla, ţivjela je u Brightonu kod sestre svoga oca i njezina muţa koji nisu imali djece. Do svoga šesnaestog roĊendana pohaĊala je institut za djevojke iz plemićkih obitelji Mrs. Lutham u Worthingu, pa je rodbinu viĊala samo praznicima. Kao i svaka plemićka djevojka njezine dobi sanjarila je o sjajnom ulasku u društvo u glavnome gradu. No to je ostao samo san. Naime, već je dvije godine ĉekala dozvolu da provede svoju prvu sezonu u Londonu. Uzalud. Tetak i tetka uvijek su iznova pronalazili neki razlog da odgode obećani boravak u glavnome gradu. Prvo je vaţnije bilo neko putovanje u kontinentalni dio Europe, u svrhu posjeta roĊacima. Dobro, Hetty je to još mogla razumjeti, a i put u Francusku je zaista bio uzbudljiv i zanimljiv dogaĊaj. No sljedeće je godine boravak u Londonu bio onemogućen zbog ozlijeĊenog koljena njezina tetka. Neposredno prije planirana polaska on je pao s konja, a tetka Mable nije ni pomišljala na to da jadnoga tetka Jonathana ostavi samoga kako bi pratila svoju nećakinju u London. Hetty je to prihvatila s ljutnjom. A ove godine dugo se ĉinilo da tetku i tetki uopće ne pada na pamet putovati u London. Dakle, Hetty je preuzela inicijativu. Poĉela je stalno priĉati samo o svom nastupu u društvu. Opisivala je svojoj tetki kako će im sve to biti zanimljivo. Kako joj ta taktika nije koristila, odluĉila se za moljakanje, konaĉno se nadurila i postala nepodnošljiva. Upravo kada je povjerovala da ih je nagovorila, tetka Mable je dobila napad slabosti. Povukla se u svoje odaje, a lijeĉnik kojega su odmah pozvali zabranio je tetki Mable da poduzme taj naporan put u London. A k tome još i ta vreva koja vlada u glavnome gradu, zabave koje ĉesto traju i do jutarnjih satil Milady se sa svojim krhkim zdravljem ni u kom sluĉaju nije smjela izloţiti takvim naporima! Dok je Hetty razoĉarano škripala zubima i kradomice brisala suze, tetka se s olakšanjem zavalila na jastuke svojega kreveta. To je bilo prije otprilike tjedan dana. Tetka Mabel se zapanjujuće brzo oporavila od napada slabosti. Već joj je bilo mnogo bolje, no ipak je tvrdila da je i samo spominjanje rijeĉi London dovoljno da joj se stanje opet pogorša. Hetty je stajala u svojoj sobi i pozorno se promatrala u velikom, bogato urešenom zrcalu s drvenim okvirom. Plave su joj kovrĉe njeţno padale po ramenima. Velike, plave oĉi na koje je bila posebno ponosna naglašavale su njeţnost njezina uska lica. A bila je i lijepo graĊena. Hetty se vrtjela i okretala kako bi se dobro promotrila sa svih strana. Nije pronašla ništa ĉemu bi mogla prigovoriti. Bila je sramota ljepoticu poput nje skrivati na selu. Ljeti, kada bi se otmjeno društvo preselilo u Brighton, kada je šarenilo ţivota vrvjelo ulicama i trgovima oko slavnoga Royal Pavillona gdje je boravio prinĉev namjesnik, njezini bi roĊaci svake godine spakirali kovĉege. Sa svojom bi nećakinjom otputovali u Rye kako bi ljeto proveli na seoskom imanju tetkova brata Jamesa. Kuća u ulici Parade u Brightonu za znatan bi se iznos uvijek iznajmljivala istoj londonskoj plemićkoj obitelji. Tako zaraĊen novac dodavao se već prikupljenoj ušteĊevini. Trošilo se samo za najnuţnije stvari. Stoga ni Hettyna garderoba nije bila toliko bogata koliko bi ona to ţeljela. Doduše, morala je priznati da ima niz sasvim lijepih dnevnih haljina i novu haljinu za jahanje u husarskom stilu, s epoletama na ramenima, s kojom bi ostavila dobar dojam ĉak i u glavnom gradu. Prošle zime, kada je u Rampstade Palaceu umrla baka, majka njezine naţalost tako rano preminule mame, i kada je njezin brat George odjednom postao neizmjerno bogat, ona je oĉekivala da će je George pozvati sebi. Mislila je da će je on i njegova ţena Henrietta, koju su, kao i nju samu, zvali Hetty, uvesti u društvo. No ništa sliĉno nije se dogodilo. Bila je to upravo glupa sluĉajnost da je, dan prije nego je trebala otputovati na bakin sprovod, dobila ospice. Sigurno bi bila uspjela nagovoriti Georgea da je uvede u društvo u glavnome gradu, samo da je imala priliku osobno razgovarati s njim. Ali to je bilo onemogućeno. A na pisma koja mu je slala u njegovu novu kuću Rampstade Palace nije dobila odgovor.

GIGA

Tipiĉno za Georgea. Ljubazan, drag ĉovjek, ali previše egoistiĉan da bi mislio na budućnost svoje sestre. A iznad svega bio je lijen za pisanje. Tako joj nije preostalo ništa drugo nego da razgovara s njim. Sigurno je u ovo vrijeme, na poĉetku sezone, u kući koju je naslijedio od bake, na londonskom Grosvenor Squareu. Mora nekako dospjeti onamo. George neće imati srca da je pošalje natrag. U duhu je vidjela sebe u svim onim ĉarobnim veĉernjim haljinama koje će joj brat dati sašiti, sa svim onim oĉaravajućim, raznolikim šeširima, okruţenu bezbrojnim oboţavateljima. Hetty se energiĉno okrene od ogledala. Neće se više samo nadati i sanjariti. Uzet će svoju sudbinu u vlastite ruke. Brzim koracima ode do komode i iz gornje ladice izvadi jednu priliĉno punu koţnu mapu. Tek je juĉer sasvim sluĉajno u jednoj lijepoj uliĉici u mjestu otkrila trgovinu pisaćeg pribora koja je drţala papir s njeţnim zlatnim rubom, isti onakav kakav je George upotrijebio da bi obavijestio rodbinu o bakinoj smrti. Kupila je jedan arak. Sada se još samo morala potruditi da promijeni rukopis tako da bude sliĉan onome njezina brata. Hetty izvadi njegovo zadnje pismo i poĉne oponašati rukopis suhim perom. To joj se nije ĉinilo teškim. Sva sreća da je saĉuvala omotnicu pisma. Tako će izgledati kao da je njezino pismo zaista stiglo iz Londona. Ako se tetku bude ĉinilo ĉudnim što je pismo naslovljeno na njega već otvarano, ona će se opravdati svojom nestrpljivošću da vidi što George piše, zbog ĉega je bez razmišljanja otvorila omotnicu. Tetak će joj sigurno oprostiti tu radoznalost. Ako uopće i primijeti. Zasad joj se plan ĉinio savršenim. Teţe će biti nagovoriti tetku da je bez ţenske pratnje pusti da otputuje u London. Ali Hetty ne bi bila prava Willowby kada bi se ozbiljno zabrinula zbog toga problema. Kada za to doĊe vrijeme, već će pronaći odgovarajuće rješenje. Trudeći se oponašati rukopis, poĉela je pisati. Srećom, pismo je trebalo biti kratko, jer George nije baš bio od rijeĉi. Poštovana tetko, poštovani tetčel, napisala je i usporedila svoj naslov s bratovim. Bio je posve sliĉan. Moja žena i ja smo se složili da, Hetty je zapela - treba li napisati "dragu sestru" ili bi to bilo previše upadljivo? Odluĉila se za sestru Hetty uvesti u društvo. Ukoliko se slažete, molim Vas da joj posudite kočiju i pošaljete je u London. Za troškove njezina uvođenja u društvo ču se, samo se po sebi razumije, ja pobrinuti. Vaš nećak George. Završila je pismo i upravo je htjela papir posuti pijeskom kadli zaĉuje korake koji su se bez sumnje pribliţavali vratima. Brzo zatvori ladicu pisaćega stola. U zadnji ĉas, jer u sobu stupi njezina tetka. U desnoj je ruci drţala list svijetloţutoga papira, a u lijevoj naoĉale koje je već neko vrijeme trebala pri ĉitanju. "Zamisli, dijete moje, imamo posjet!" Zastane i baci zapanjen pogled na svoju nećakinju: "Zašto, tako ti svega, sjediš tako nepomiĉno za pisaćim stolom? Jesi li upravo pisala pismo?" "Ne, ne!" poţuri Hetty s odgovorom. "Htjela sam samo, baš sam..." Nije joj padalo na pamet ništa prikladno što je mogla raditi. "Tko dolazi u posjet?" upita umjesto odgovora. No njezino zanimanje nije bilo iskreno. Tetak i tetka su rijetko imali posjete. A kada su i imali, to su bili stariji ljudi poput njih, koji su se ţeljeli odmoriti na jezeru pa su stoga nekoliko dana ili tjedana stanovali kod njih. Pa ipak je sada morala glumiti radoznalost kako bi skrenula tetkinu paţnju. Sto joj je, srećom, uspjelo. "Catherine de la Falaise", odgovori tetka Mable, ovaj put na iskreno Hettyno iznenaĊenje. "Sjećaš je se, zar ne? Prije dvije godine smo je posjetili u Francuskoj." Hetty poskoĉi. "Pa naravno da se sjećam Catherine!" uzvikne ona. "Tako smo se lijepo proveli u La Falaiseul Kada dolazi? Koliko dugo ostaje? Hoće li je pratiti njezin muţ, markiz?" "Ali Henrietta!" poviĉe njezina tetka. Ona je nazivala Hetty punim imenom samo kada je bila vrlo uzbuĊena. "Markiz de la Falaise umro je prije godinu dana. Govorili smo ti o tome. Kako si to mogla zaboraviti?" "Oh, sada se sjećam. Kako Catherine mora biti sretna što je mrtav!" "Henrietta!" ponovno će milady.

GIGA

"Ali zar nije on bio vrlo neugodan ĉovjek i k tome još mnogo stariji od nje?" prigovori Hetty "O mrtvima se govori samo najbolje", opomene je milady, iako je u sebi priznala da je njezina nećakinja u pravu. "Kako se godina korote pribliţava kraju, Catherine se odluĉila vratiti u svoju domovinu. Pismu je dugo trebalo da stigne do nas. U meĊuvremenu je Catherine već sigurno krenula na put prema Calaisu. Uskoro će se ukrcati na brod i moţemo je oĉekivati idućih dana. Catherine je nećakinja moga muţa, kao što znaš. Ona je kći njegove sestre blizanke Samanthe s kojom je on bio vrlo prisan sve dok nije, naţalost, prerano umrla. Tvoj je tetak jedan od njezinih najbliţih roĊaka. Zato će doći k nama dok se ne odluĉi gdje će se nastaniti." "Ali ona ima još jednoga brata", sjeti se Hetty. "U mojoj prisutnosti da nisi govorila o Milwokeu!" zapovjedi joj tetka i rukom se uhvati za svoje navodno tako slabo srce. "On je nemoguć ĉovjek. Kako se loše ponio prema svojoj sestri! Ne ţelim uopće misliti na to. Odmah ću zapovjediti da se pripremi blagovaonica. Ti se u meĊuvremenu moţeš presvući. Jest ćemo za sat vremena." S tim rijeĉima ona napusti sobu i ostavi svoju uzbuĊenu nećakinju. "Uspjela sami Uspjela sam!" vikala je ona plešući u radosnu uzbuĊenju, okrećući se stalno oko svoje osi kroz ĉitavu sobu. Catherine de la Falaise bila je dar s neba! "Uspjela sam, uspjela!" klicala je Hetty neprestano, sve dok nije iscrpljena pala na svoj krevet. Njezina tetka i njezin tetak nikada joj ne bi dopustili da sama poĊe na put u London. No sada više neće biti sama. Catherine će je pratiti. Njezina je tetka rekla da Catherine još ne zna gdje će se nastaniti. No to nije nimalo uznemiravalo Hetty. Gdje bi se drugdje mogla odseliti mlada, bogata udovica dobra izgleda, koja je konaĉno htjela uţivati u svojoj slobodi, ako ne u glavni grad? Sada je još samo trebala svojim roĊacima podmetnuti pismo koje je navodno napisao George. Idućega jutra stavit će ga na posluţavnik zajedno s poštom koju je Mebrough, posluţitelj koji je ujedno bio sobar njezina štedljiva tetka, uvijek ostavljao na bifeu u prostoriji za doruĉak. Pritom će se praviti kao da je upravo otvorila to pismo. Još samo malo i naći će se na putu za London. S radosnim smiješkom na usnama krenula se presvući za veĉeru.

GIGA

III Mlada udovica u svojoj tamnoj haljini od crne svile stajala je pored ograde na palubi i sa sve većom zabrinutošću gledala u nemirne, velike valove. Dugaĉak crni veo dopirao joj je do struka i lepršao na jakom vjetru. Nadala se da će voţnja uskoro završiti. Nikada nije dobro podnosila plovidbe, pa ipak joj nikada nije bilo tako loše kao ovoga puta. Rukama se uhvatila za ledeni rub ograde. Nadam se da neću morati opet povraćati, pomisli uznemireno. Neugodan osjećaj u ţelucu ĉinio se sve jaĉim iz minute u minutu. Prestrašeno se trgnula kada joj se obratio dubok glas prvoga oficira. Nije ĉula kada joj se pribliţio. "Preporuĉio bih Vam da odete u kabinu, madame", reĉe on nakon što se uĉtivo poklonio. "Oblaci iznad nas pokazuju da uplovljavamo u kišnu zonu." Kao da ţele potvrditi njegove rijeĉi, prve krupne kapi poĉnu udarati o daske broda. Catherine de la Falaise zahvali mu za savjet i poţuri za njim. Brod se nemirno ljuljao na valovima i trebalo joj je dosta vremena da uspije otvoriti vrata i zapaliti brodske svjetiljke u svojoj mraĉnoj kabini. Uzdahnuvši sjedne na jedinu, dobro uĉvršćenu stolicu. Pritom joj pogled sluĉajno padne na malo zrcalo, priĉvršćeno iznad umivaonika. Kako je blijeda! Obrazi su joj upali, a ispod oĉiju imala je duboke, tamne kolutove. Napori puta jasno su se ocrtavali na njezinu licu. A k tome još i taj grozni veo koji je gotovo potpuno prekrivao njezinu tamnoplavu kosu. Catherine stisne usnice. Gervais, pomisli gorko. Pratio ju je i nakon smrti. Kako je samo mogao u svojoj oporuci odrediti da nosi taj teţak, neprikladan veo. I to ĉitavu godinu. Još samo deset dana, a onda će proći godina korote. Tada će vlastitim rukama zapaliti tu omraţenu crnu odjeću. No gdje će se uopće nalaziti za deset dana? Ĉim stigne otputovat će ujaku Johnatanu u Brighton. Nadala se da je na vrijeme dobio njezino pismo. Dobro će joj doći nekoliko dana odmora. No neće tamo dugo ostati. Morala se konaĉno odluĉiti gdje će ubuduće ţivjeti i kako će si organizirati ţivot. Barem dok joj ne stigne novac koji joj je pravno pripadao nakon smrti njezina muţa. Gervais ju je, na iznenaĊenje sve rodbine, a i na njezino vlastito, odredio za glavnu nasljednicu. Njegovom nećaku Rogeru de la Falaiseu, nasljedniku naslova, bio je dodijeljen tek mali dio bogatstva. Bilo je oĉito da se Roger time neće zadovoljiti. Ud svoga djetinjstva smatrao se ujakovim miljenikom. Sada nije ni pomišljao odustati bez borbe. Bez oklijevanja je pobio oporuku. Catherine stisne pesnice. Roger. Najradije bi ga zaboravila jednom za svagda. Pa ipak je sjećanje na toga zgodnog mladića bilo ţivo kao i uvijek. Kako si je uopće mogla dopustiti da upravo njega zavoli? Catherine uzdahne i poĉne polako otkopĉavati haljinu. Bez pomoći iskusne sluţavke to uopće nije bilo tako jednostavno. A k tome se i brod poĉeo sve jaĉe ljuljati. Konaĉno se uspjela ispruţiti na uskom, tvrdom krevetu. Pokrila se dekom do brade. Još otprilike ĉetiri sata i tada će brod pristati. Leţala je nepomiĉno i zurila u sivi strop svoje kabine. Misli su joj odlutale pet godina unatrag i zaustavile se na jednom sunĉanom proljetnom popodnevu kada je po prvi puta srela Rogera de la Falaisea. Upravo je navršila sedamnaest godina i upravo je te sezone trebala biti uvedena u društvo. Tata joj je još bio ţiv. Njezin brat Henry nedavno se bio oţenio s lady Esther Linchford, jedinom barunovom kćeri. Od dana te ţenidbe Catherinin se ţivot drastiĉno promijenio. Ona je uvijek bila tatina ljubimica. Nakon rane smrti njezine majke, otac i deset godina stariji brat brinuli su se o njoj i mazili je. Bila je središte te male obitelji koja je dobro ţivjela iako financijsko stanje baš i nije bilo najbolje. Utroje su išli u lov na selu, zajedno su posjećivali operu i kazališne predstave. Uvijek su se šalili i uvijek je bilo mnogo smijeha. To se naglo promijenilo kada je Henrvjeva ţena Esther prodrla u njihovu obitelj i nemilosrdno preuzela glavnu rijeĉ. Bila je u ranim tridesetima, pet godina starija od svoga supruga. Bila je odluĉna, dominantna mlada ţena, naviknuta da svugdje..provodi svoju volju. Tako ju je provodila i u njihovoj obitelji. Esther je, naime, bila bogata. Njezinim su se novcem platili razni popravci koje je već odavno trebalo napraviti na imanju Berdington Hali. Njezinim je novcem gradska kuća na Hanover Squareu bila iznova namještena. Njezin je

GIGA

novac Henryju omogućavao da se u elegantnoj odjeći, ponosan poput pauna, šepiri pred prijateljima. Njezin je novac donio tati zapregu punokrvnih crvenih kobila kakvu je odavno ţelio. Postigla je da joj i muţ i svekar budu duţni zahvalnost. A ta dva muškarca, ionako ne baš odluĉna i ĉvrsta karaktera, dopustila su da Esther ubuduće upravlja njihovim ţivotima. Njihovoj zahvalnosti uskoro se pridruţio i strah od oštroga jezika nove gospodarice kuće koja bi svaku izjavu koja se kosila s njezinim planovima ugušila u korijenu. Jedini stanovnik te kuće koji se odluĉno usprotivio toj promjeni u njihovom ţivotu bila je Catherine. Kategoriĉki je odbijala svaki, pa i najmanji poklon svoje šogorice. Dobro je znala da ova kao protuuslugu zahtijeva beziznimnu poslušnost. Ne, ona nije htjela postati marionetom zbog novca. Namjeravala je iskoristiti prvu priliku da napusti tu kuću u kojoj se već duţe nije više osjećala kao u svom domu. U takvoj je situaciji u njezin ţivot ušao Roger de la Falaise. Sjedeći u sedlu na ponosnu vrancu, jahao je Hyde Parkom ravno prema koĉiji u kojoj se ona vozila sa svojom omraţenom šogoricom. Nije se ĉesto dogaĊalo da se ona izveze s Esther samo iz razonode. No toga je dana njezina šogorica toliko silno inzistirala, da je Catherine pristala zbog mira u kući. Catherine bi se zbog toga i dandanas mogla ispljuskati. Kako je onomad mogla biti tako glupa? Zašto nije shvatila tu u tajnosti dogovorenu igru? No kako je uopće mogla i naslutiti kakav su sramotan plan zajedno osmislili Esther i taj zgodni francuski plemić. Ne, toga popodneva nije ni izdaleka naslućivala nikakvo zlo. Vidjela je samo toga zgodnoga mladog muškarca kratko ošišanih crnih kovrĉa. Azurnoplava jahaća jakna naglašavala je intenzivno plavu boju njegovih oĉiju koje su je, kako se ĉinilo, zadivljeno gledale. Jedan pogled u te oĉi bio je dovoljan da se Catherine do ušiju zaljubi u njega. Time se predala na milost i nemilost tim dvama spletkarima. Esther je se htjela riješiti. U svojoj kući nije trpjela osobu (a nakon što je velikodušno u nju investirala, palaĉu na Hanover Squareu smatrala je svojom kućom) koja joj se suprotstavljala i koja je ohrabrivala njezina muţa da joj se usprotivi. A nije ni u snu pomišljala izloţiti se tom trudu da jednu mladu djevojku uvede u društvo. Još k tome djevojku koja je bila mnogo ljepša nego što je ona sama to ikada bila i koja bi izazvala mnogo više pozornosti. Već je davno bila odluĉila udati Catherine. I to što je prije moguće za nekog muškarca koji se drţi daleko od Londona. Catherine nikada nije saznala gdje je Esther upoznala Rogera niti je li njezin brat bio upućen u planove svoje ţene. Cesto si je time razbijala glavu. Jednostavno nije mogla povjerovati da je njezin brat, taj dragi, pomalo nespretni Henry, mogao odobriti jednu takvu ideju. I tako se dogodilo ono što se moralo dogoditi. Roger je dolazio u kuću na Hanover Squareu. Bio je uvijek rado viĊen gost, vodio je Catherine u kazalište i na koncerte. Na prvome balu koji je ona smjela posjetiti plesali su zajedno dva plesa zaredom. To je za iskusne promatraĉe bilo dovoljno da shvate da se lijepa kći Vojvode od Milwokea odluĉila za otmjena, ali osiromašena emigranta Rogera de la Falaisea, i to još prije nego je uopće poĉela njezina prva sezona. No ono što promatraĉi nisu znali i što Catherine nije ni slutila bilo je to da je Roger već bio oţenjen. Doduše ne sretno. Njegova ţena Jeanette nije došla s njim u Englesku, već je ostala u seoskoj kući muţeva strica, u Normandiji. Roger je'imao svoje razloge da Catherinu ne uputi u svoje obiteljske odnose. Umjesto toga, jedne ju je veĉeri upitao hoće li se udati za njega. Bila je jasna, zvjezdana veĉer ranoga ljeta, tek je pun mjesec osvjetljavao veĉernju tišinu. Catherine se sjećala toga kao da je bilo juĉer. A sjećala se i s koliko je iskrene radosti prihvatila ponudu. Njezin je otac, doduše, bio malo tuţan što će tako brzo izgubiti svoju voljenu kćer, no ipak se nije htio suprotstaviti njezinoj najvećoj ţelji. Vjenĉanje je proslavljeno u malom krugu u crkvi St. George u Hanover Squareu, odmah nasuprot njezinoj rodnoj kući. Tako je zatraţio Roger. Nije htio pobuditi pozornost. Konaĉno, Engleska je bila u ratu s njegovom domovinom. Iako je on kao pripadnik staroga visokog plemstva pobjegao pred reţimom korziĉke nemani Napoleona, ljudi ga kao Francuza ipak ne bi gledali s odobravanjem. Stoga su kao svjedoci bili prisutni samo njezin otac i Henry. I, naravno, Esther. S trijumfalnim smiješkom na uskim usnama sjedila je u prvom redu prazne crkve.

GIGA

Catherine je primijetila taj smiješak, no nije ga mogla ni s ĉim povezati. Ni to što ju je svećenik pitao uzima li za muţa Gervaisa Rogera de la Falaisea, hoće li ga voljeti, slušati i poštovati sve dok ih smrt ne rastavi, nije smatrala neobiĉnim. Njezina najbolja prijateljica s Instituta za plemićke djevojke kojeg je pohaĊala zvala se Anne Sophia, a svi su je zvali samo Sophia. Zašto onda i Roger ne bi imao još jedno ime? Ceremonija vjenĉanja bila je brzo gotova, potvrde o vjenĉanju Gervaisa Rogera i Catherine već napisane. I već su ĉekale koĉije koje su trebale mladi par odvesti u Dover. Rogerov plan da je odvede u Francusku u poĉetku joj je bio nerazumljiv. Nije li Roger tek nedavno pobjegao iz svoje domovine? Tata nije bio nimalo oduševljen tom idejom. Taj je put bio previše riskantan, bila je to prevelika opasnost za njegovu jedinu kćer. No Roger nije popuštao. Tvrdio je kako poznaje sve putove kojima će svoju ljubljenu mladenku sigurno dovesti u Normandiju. A na La Falaiseu će biti zaštićena od svake opasnosti. Navodno je u srcu osjećao potrebu da predstavi mladenku svome stricu. Bez blagoslova glave njegove obitelji, brak za njega nije valjan. Catherine se gorko osmjehne: blagoslov njegova strica! Kako su se samo svi dali tako zavarati? Za Rogera blagoslov nije imao ni najmanju vrijednost. Njezin je otac teška srca pristao na to da otputuju. Šok koji je Catherinu doĉekao u Francuskoj bio je velik. Nije potrajalo dugo da se njezin dragi mladoţenja pokaţe onakvim kakav je zaista bio: pustolov koji je za novac bio spreman prodati vlastitu dušu. A novac je dobio dvaput. Jednom od Esther kako bi je oslobodio njezine omraţene šogorice, a drugi put od svoga strica kojemu je doveo mladu englesku lady kao drugu ţenu. Markiz de la Falaise već je jednom bio oţenjen. Corinne, njegova prva ţena s kojom je dvadeset godina bio manje--više sretno oţenjen, nije mu poklonila potomka. Zbog toga je uvijek jako patio te se odluĉio oţeniti po drugi put kako bi konaĉno dobio ţeljena nasljednika. Iz nepoznatih razloga bio je uvjeren kako su mlade djevojke u Engleskoj plodnije od svojih francuskih vršnjakinja. Stoga je zamolio svoga nećaka da mu dovede jednu takvu damu u Francusku. To je bio razlog zašto je Roger otputovao u Englesku. Povoda za bijeg nije nikada ni bilo. On i njegov stric su se znali izvrsno snaći, kako u vrijeme Ludwiga XVI, tako i kasnije pod novim reţimom. Vještim rijeĉima i odgovarajućim, velikodušnim poklonima koji su dospijevali u prave ruke, markiz je uspio osigurati sebi i svojima miran i lagodan ţivot u La Falaiseu. Catherine se našla na osamljenu imanju, izgraĊenu na visokim liticama koje su se strmo spuštale prema zapjenjenim, velikim valovima Atlantika. Tresući se od bijesa, morala je prihvatiti ĉinjenicu da u skladu sa zakonom nije Roger, već njegov stric Gervais taj kojega je dobila za muţa. Ĉovjeka koji je više od ĉetrdeset godina stariji od nje, ĉovjeka tiha, zagonetna ponašanja i ne baš ugodne vanjštine. "Morao sam to uraditi, cherie", odgovorio joj je Roger kada ga je pozvala na odgovornost. "Bi li ikada pošla sa mnom u Francusku da nije bilo toga laţnoga vjenĉanja?" "Naravno da ne", otresito mu je odvratila. "Eto vidiš", rekao je Roger kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. "A ja sam obećao svome stricu da ću mu dovesti Engleskinju za ţenu. Nisam mogao prekršiti to obećanje. Ipak sam ja ĉastan ĉovjek." Ove zadnje rijeĉi popratio je* samozadovoljnim smiješkom. Catherine se osjećala pozvanom da mu, posve neţenstveno, u glavu baci prvi predmet koji joj se nade pri ruci. Na svoju ţalost promašila je, te se bogato ukrašena vaza razletjela u komadiće na širokom zidu salona. Nije bilo koristi. Pred drugima je Roger svim silama poricao da se ikada oţenio s Catherine. Upravo suprotno, tvrdio je da je i sam bio prisutan kada je njegov stric tu draţesnu Engleskinju uzeo za ţenu. Naravno, i njemu se sviĊala, dodao bi tada s prividno šarmantnim smiješkom. No njegovoj voljenoj Jeanette baš ne bi bilo pravo kada bi došao kući s još jednom ţenom. Takvom je šalom brzo pridobio sve one koji su sumnjali. A k tome je i njegov

GIGA

stric svima govorio kako je sretan što je našao tako lijepu mladenku i kako je dirljiva bila ceremonija u crkvi St. George. Zar je onda ĉudno što je i sluţinĉad koja je godinama, pa i desetljećima, radila na La Falaiseu, svakome tko je pitao objašnjavala kako su nećak i stric zajedno bili u Londonu. Catherine je potraţila odvjetnika. Brak koji je sklopljen pod potpuno pogrešnim pretpostavkama mora se moći poništiti! No taj gospodin je saslušao njezinu verziju priĉe, pomno prouĉio vjenĉani list i konaĉno sa ţaljenjem odmahnuo glavom. Dokument je bez sumnje bio valjan. Jesu li moţda gospodi malo oslabili ţivci nakon toga dugog putovanja? U Francuskoj je mnogo brakova koji nisu sklopljeni iz ljubavi, rekao je taj dobroćudni stari gospodin. Pogotovo u krugovima visokoga plemstva. Pa ipak su općenito priliĉno sretni nakon što se braĉni drugovi malo bolje upoznaju. Catherine je ljutito izašla iz odvjetnikova ureda. Zašto joj nitko ne vjeruje? Mora se odmah vratiti u Englesku! Najbrţim putem! No, naţalost, upravo to nije bilo moguće. Njezin je miraz, osim namještaja koji je ostao u Londonu, Roger predao Gervaisu. Naravno da je Roger zadrţao dobar dio toga kao naknadu za putne troškove. Prebrojila je kovanice koje je imala u novĉaniku. S time ne bi stigla ni do Calaisa. A da i ne pomisli na plaćanje plovidbe! Oĉajna, slala je pisma svome ocu. Mislila je da je on sigurno neće ostaviti na cjedilu. No, zaĉudo, pisma koja je dobivala od njega uopće nisu spominjala njezin problem. Umjesto toga, vojvoda je pisao kako je sretan što ĉuje da joj je dobro. I neka ga ne zaboravi u svojoj sreći. Mnogo kasnije saznala je da je sluga imao zadatak uzimati njezina pisma. Roger je bio struĉnjak u oponašanju rukopisa. Bez imalo muke sastavljao je krivotvorena pisma i slao ih u London. Ubrzo zatim njezin je otac umro, a ona ga nije uspjela još jednom vidjeti. Njezin brat Henry naslijedio je naslov, a Esther je bila na vrhuncu svoga trijumfa. Od toga trenutka nije se više mogla nadati nikakvoj pomoći iz Engleske. Catherine je poĉela prihvaćati svoju sudbinu. Nije joj bilo loše na La Falaiseu. Roger je ĉesto putovao, što joj je olakšavalo boravak na tom imanju. Teško je podnosila prisutnost toga ĉovjeka koji je zgazio njezine osjećaje i besramno je prevario. Markiz de la Falaise, ĉija je ona sada bila ţena, dane je provodio u lovu ili je pak na konju odlazio zakupnicima svojih velikih posjeda. Kada bi se kasno naveĉer vraćao, bio je većinom toliko umoran da se nakon zajedniĉke veĉere povlaĉio u svoju spavaonicu. Svoju mladu ţenu ostavio je da slobodno upravlja imanjem. Ĉim se Catherine pomirila s tim ţivotom u koji je tako iznenada dospjela, poĉela je vrijedno i s mnogo energije izvršavati ulogu gospodarice. Uspjela je uvesti red u kaos koji je vladao na La Falaiseu otkad je umrla Gervaisova prva ţena. Zadaci koje je morala obaviti i duţnosti koje si je sama nametnula pomogli su joj da nadvlada bol koju joj je nanio Roger. Te obveze nisu joj dopustile da zapadne u samosaţaljenje i time još pogorša svoje stanje. Usprkos brojnim posjedima, ĉinilo se da financijsko stanje na La Falaiseu nije baš najbolje. Sredstva koja je markiz davao Catherine za voĊenje kućanstva bila su pomno odmjerena. To je bila situacija kakve se dobro sjećala još od svoje najranije mladosti. Pa nije li usprkos skromnim financijama uspješno vodila oĉevo kućanstvo? Sposobnošću improvizacije i spretnošću to joj je i ovdje uspjelo. Ponekad se pitala je li njezin muţ uopće primijetio brojne promjene koje je ona uvela u La Falaise. On jedva da je osobno izmijenio pokoju rijeĉ sa svojom ţenom. Uzaludno je oĉekivala njegovu pohvalu i priznanje. Pa ipak se ĉinilo da je svugdje prisutan. Ponekad bi se tihim koracima pojavio iza Catherine upravo kada se ona tomu najmanje nadala. Tada bi se jako prestrašila, no iz njegova drţanja nije se moglo razabrati je li se radilo samo o sluĉajnosti ili ga je njegova jezovita narav navodila na to da straši svoju ţenu. No općenito je bio vrlo rastresen, što je njemu bilo svojstveno. Većinu vremena se ĉinilo da zaboravlja da ona uopće postoji, a kad bi joj se ipak obratio, to je bilo samo kako bi se raspitao oĉekuje li konaĉno ţeljenoga nasljednika ili kako bi joj dao upute za sluţinĉad.

GIGA

Gotovo da i nisu meĊusobno razgovarali, a markiz je i dalje ţivio jednakim ţivotom kao i prije toga ĉudnoga braka. Nije se ĉesto dogaĊalo da on inzistira na tome da dijele njegovu postelju. A kada bi i došlo do toga, bila je to brza, potpuno neerotiĉna radnja. Catherine je s mješavinom ţaljenja i gaĊenja mislila na one noći kada je mislila da je Roger njezin pravi muţ. Bilo je tipiĉno za njegov pokvareni karakter što je iskoristio tu situaciju iako je znao da je ona namijenjena njegovu stricu. Jedina osoba s kojom se Catherine sprijateljila na La Falaiseu bila je Rogerova ţena Jeanette. Ona je bila sitno, njeţno stvorenje, u dobrim uvjetima odrasla najmlaĊa kći bogatog trgovca. Upoznala je Rogera prije nekoliko godina u jednoj gostionici. S roditeljima je bila na putu k jednoj tetki kada je u gostionicu ušao taj zgodni mladi plemić. Bili su jedini gosti te hladne, kišne listopadske veĉeri. I tako traţeći pred vatrom iz kamina malo topline te hladne, kasne jeseni, nije bilo nikakvo ĉudo što su poĉeli razgovarati. Prilika da Roger jednoga dana dobije naslov markiza ako njegov stric umre bez nasljednika ĉastohlepnom je trgovcu zavrtjela glavom. Jeanette je bila oĉarana Rogerovim šarmom, a Roger visinom miraza kojemu se nadao. Stoga su se kasnije ĉesto susretali, a za jedva ĉetiri mjeseca slavili su svadbu. Jedva ĉetiri mjeseca nakon toga Roger je uspio potrošiti sav miraz. Stoga je sada putovao zemljama traţeći nove ţrtve koje je mogao prevariti trikovima, malim prijevarama ili za kartaškim stolom te dobiti njihov novac. Usprkos svojim opreĉnim karakterima, te su se dvije ţene brzo sprijateljile. Jeanette je bila mirno, povuĉeno, skromno stvorenje, koje pod ĉvrstom rukom dominantna oca nikada nije nauĉilo stvoriti vlastite stavove, a kamoli braniti ih. Ako ju je ponašanje njezina muţa i boljelo, ona to nije odavala nijednom rijeĉju. Ĉak su joj se i monotoni dani bez ikakvih dogaĊaja na La Falaiseu ĉinili ugodnijima od onih provedenih u strogoj roditeljskoj kući. No sada je došla Catherine i s njom su na La Falaiseu došle i promjene. Zajedno su provodile brojne sate šećući i upoznavajući obalni krajolik. Ili su pak sjedile ze dugih, tihih veĉeri u knjiţnici osvijetljenoj svijećama, a Catherine je pripovijedala o Engleskoj dok ju je Jeanette s vezom u rukama napeto slušala. Ponekad je i Jeanette priĉala o svojoj prošlosti ili su pak razmišljale o tome što bi budućnost mogla donijeti. Njihovo je povjerenje postalo toliko jako da je Jeanette jedne veĉeri, kada su se nalazile same u knjiţnici, predala Catherine jednu omotnicu. "To je moj vjenĉani list", šapnula je svojoj prijateljici. "Bi li bila tako ljubazna da mi ga ĉuvaš? Popodne sam uhvatila Leona, pomoćnika u kuhinji, kako pretraţuje moju komodu. Kada me ugledao, rasplakao se. Konaĉno sam ga natjerala da mi kaţe istinu. Zamisli, Roger mu je poslao poruku da naĊe vjenĉani list i pošalje mu ga na jednu adresu u Dijonu. Ne znam što Roger s time smjera. No sigurno nije ništa dobro. Molim te, preuzmi ovu omotnicu. U tvojoj je sobi nitko neće traţiti." Dva mjeseca nakon toga Markiz de la Falaise je iznenada preminuo. Vratio se iz lova potpuno promoĉen. Crvenih oĉiju i s jakom prehladom legao je u krevet i naredio svome sobaru da mu skuha vrući punĉ s puno ruma. Te noći je dobio visoku temperaturu. Poĉeo je halucinirati i neprestano se vrtio u krevetu. Catherine je poslala po lijeĉnika. On je zbog velike udaljenosti stigao tek idućeg prijepodneva. Nakon što je zamišljeno protresao glavom, odluĉio je pacijentu pustiti krv. Zatim je Catherine dao recept za biljni ĉaj koji je trebala ulijevati svome muţu kako bi mu ublaţila bolove. Osim toga, savjetovao je da mu temperaturu snize omotavanjem krpa, umoĉenih u ocat, oko listova. Sve to nije pomoglo. Kada je lijeĉnik idućega poslijepodneva došao posjetiti svoga velikaškoga pacijenta, ovaj je već bio mrtav. Kako je Roger saznao za smrt svoga strica, Catherine nije znala. Ĉinjenica je bila da se pojavio na La Falaiseu još prije nego što su njegova ţena i ona uspjele saznati gdje se nalazi. Pogreb je bio vrlo sveĉan. Nove plemićke obitelji, koje je Napoleon u širokom okrugu opskrbio imanjima, iskazale su pokojniku posljednju poĉast. Zakupnici su došli sa svojim obiteljima, a i brojni radoznali stanovnici susjednih mjesta ispratili su na posljednje

GIGA

poĉivalište trećega Markiza de la Falaisea. Roger, ĉetvrti markiz, ponosno se isprsio slijedeći lijes. Jedva da se i potrudio prikriti da uopće ne ţali za svojim stricem. Ĉitanje oporuke, koje se odvijalo u najuţem krugu obitelji, trebalo je biti ĉista formalnost. Pa ipak je za sve prisutne donijelo neoĉekivano iznenaĊenje. Gervais de la Falaise nije bio osiromašeni plemić koji jedva da je posjedovao nešto osim kuće i zemljišnoga posjeda. Štedljivim naĉinom ţivota on je tijekom godina skupio veliko bogatstvo, o kojemu nitko od prisutnih nije ništa znao. "...ako umrem bez potomaka..." ĉuli su dubok glas notara koji je došao kako bi proĉitao posljednju markizovu volju, "...ţelim da sve što posjedujem, osim dijelova koje ĉu kasnije posebno navesti, dobije osoba koja mi je dokazala da moţe voditi štedljiv, skroman ţivot, a to je moja ţena Catherine de la Falaise. Ako ona misli da nisam primijetio kako je uvela pozitivne promjene na mome ljubljenom La Falaiseu, i to usprkos ograniĉenim sredstvima koja je imala na raspolaganju, ţelim joj na ovaj naĉin iskazati svoju zahvalnost i priznanje. Doduše, oĉekujem..." Dok je Catherine stajala tamo izvan sebe, nesposobna izgovoriti ijednu rijeĉ, Roger je prekinuo notara osornim glasom. "Što to treba znaĉiti?" povikao je. "Ovo je zabuna. Ja sam jedini nasljednik. Ja, Roger de la Falaise. Ja, ĉetvrti markiz. Kako ova engleska drolja moţe..." Krik jedne od sestara njegova strica i strog pogled koji mu je notar dobacio preko svojih niklovanih naoĉala na neko su ga vrijeme ušutkali. Stisnutih zuba morao je slušati kakva im je još iznenaĊenja pripremio njegov stric. Pored naslova, on se morao zadovoljiti samo još s imanjem La Falaise. Dakako, dobio je i odreĊenu svotu novca, no njome je, kao osoba od povjerenja, trebao upravljati upravo notar koji je ĉitao oporuku. Time je pokojnik ţelio osigurati da se taj novac troši zaista samo na odrţavanje imanja. Jeanetti je isto namijenio malu svotu novca, kao i svojim dvjema još ţivim sestrama. No gradska palaĉa u Parizu i golema koliĉina novca pripali su Catherini. Njoj je pak, kao znak ljubavi prema pokojniku, bilo odreĊeno da godinu dana nosi crninu, ukljuĉujući i crni ĉipkasti veo koji je nosila Markizova majka nakon smrti svoga dragog muţa, njegova oca. Catherine nije mogla vjerovati. Gervaisovom smrću nije postala samo slobodna, već i bogata. Konaĉno je pred njom bila bezbriţna budućnost. Radosno se okrenula prema Jeanette kako bi joj pruţila ruku. No ova ju je sestrinski zagrlila i ĉestitala joj od svega srca na neoĉekivanu nasljedstvu. Roger ih je ţestokom kretnjom rastavio. "Oporuka je krivotvorena!" povikao je. "Nipošto i nikada moj stric ne bi mene, svoga krvnog roĊaka, tako bijedno zakinuo." "Smirite se, monsieur", naredio je notar nabravši ĉelo. "Ovo ovdje je bez sumnje rukopis Vašega strica. Više od dvadeset godina radim za ovu obitelj. Vjerujte mi, prepoznajem ovaj rukopis s apsolutnom sigurnošću." "Catherine zna savršeno krivotvoriti", povikao je Roger koji je naoĉigled sve više gubio pribranost. "Sigurno je ona ta koja je sastavila tu sramotnu oporuku. Gdje je bila spremljena? U Vašem uredu, maitre?" Notar je odmahnuo glavom: "Ne, madame la Marquise dala mi ju je jutros u zatvorenoj omotnici." "Bila je u Gervaisovu pisaćem stolu", branila se Catherine uzbuĊeno. "On mi je jednom pokazao u kojem pretincu ĉuva oporuku." "To moj stric nikada ne bi uĉinio!" bjesnio je Roger. Bilo je oĉito da neće tako lako odustati. Sljedećega je jutra predao notaru drugu zatvorenu omotnicu. Navodno ju je našao u Gervaisovoj komodi u spavaćoj sobi, u koju je, kao novi gospodar, već uselio. Omotnica je isto sadrţavala oporuku zadnjega markiza. Jedina je razlika bila ta što je u njoj Roger bio jedini nasljednik ĉitavoga imanja.

GIGA

Odvjetnik je podigao svoje naoĉale i pomno promatrao rukopis. "Ĉini se daje ovdje zaista rijeĉ o posljednjoj volji gospodina markiza", rekao je konaĉno. "Ova je oporuka sastavljena nakon one koju sam juĉer proĉitao, što se vidi iz navedenog datuma. Ĉini se da je ova kasnije sastavljena, pa prema tome i valjana. Ţao mi je, madame"', dodao je okrenuvši se zaprepaštenoj Catherine, "moramo poštivati njegovu posljednju volju." Roger je sada opet bio u najboljem raspoloţenju i neprikriveno joj je dobacio trijumfalan pogled. No Catherine to nije htjela prihvatiti bez pogovora. Znala je da je Roger struĉnjak u krivotvorenjvi pisama. To joj je već dokazao na njihovom vjenĉanom listu, a i u pismima njezina oca. Ĉetiri svoje najbolje godine ona je provela uz nevoljenog, mnogo starijeg supruga. Naslijediti njegovo bogatstvo ĉinilo joj se kao primjerena naknada za pretrpljenu nesreću. Stoga je odmah dala osedlati konja i odjahala u najbliţi grad kako bi zaduţila drugoga odvjetnika da zastupa njezine interese. Angaţiranje toga odvjetnika stajalo ju je gotovo cijele njezine ušteĊevine. No ĉinilo se da se isplatilo: uspjela je u namjeri da markizov novac dospije u ruke povjerenika dok sud ne odluĉi kome on zaista pripada. Catherine je odluĉila strogo se drţati oporuke koju je ona sama bila izvadila iz pisaćega stola. Svu svoju šarenu odjeću spakirala je u dva ogromna putna kovĉega. Odsad je nosila samo crninu, kako je to ţelio Gervais. Ţivot joj je na La Falaiseu bio sve nepodnošljiviji. Roger se stalno zadrţavao na imanju. Pozivao je svoje raskalašene prijatelje i lumpovao s njima do ranih jutarnjih sati te im je dopuštao da se raskomote po kući. Opozivao je nareĊenja koja je Catherine davala sluţinĉadi i bio je sve samo ne ljubazan prema svojoj ţeni Jeanette. Prolazili su mjeseci, a nadleţni sud se još nije mogao odluĉiti. Jednoga dana Jeanette je odluĉila otputovati svojoj starijoj sestri koja se udala u Italiji. Tako će barem pobjeći svome muţu i vrebanju njegovih napasnih prijatelja. Catherine je toga trena shvatila da je došlo vrijeme da se vrati u Englesku. Odvjetnik je obećao da će se i dalje boriti za njezine interese, pa je Catherine poĉela stvarati planove za budućnost. Njezin otac, Vojvoda od Milwokea, bio je mrtav. Vratiti se Henryju i Esther nije dolazilo u obzir. Nikada se više neće vratiti u tu kuću iz koje je protjerana lukavošću i zlobom. Morat će, htjela to ili ne, potraţiti mjesto guvernante ili pratilje. Barem dok ne dobije nasljedstvo svoga pokojnoga muţa. Ili dok ne nade muškarca s kojim bi mogla sklopiti promišljen brak koji bi bio ugodan i pokazao se kao obostrano zadovoljstvo. Nije se uopće bavila mišlju da bi se jednoga dana mogla ponovno zaljubiti. Jednom je mislila da se udaje za ljubav svoga ţivota, a razoĉaranje koje je doţivjela nije moglo biti strasnije i bolnije. Catherine se trgne iz svojih misli kada zaĉuje energiĉne udarce rukom po vratima svoje kabine. "U Engleskoj smo za pola sata, madame", ĉula je glas stjuarda kroz zatvorena vrata. "Vrijeme se proljepšalo. Kiša je prestala." Catherine se zahvali za te obavijesti i uzdahnuvši ustane kako bi se pravovremeno pripremila za silazak s broda.

GIGA

IV Plan Hetty Willowby odvijao se baš onako kako je ţeljela. Tetak i tetka nisu nimalo posumnjali da je pismo stiglo od brata njihove štićenice. Već su odavno mislili kako je upravo sramota koliko se malo ta dva starija brata, Richard i George, brinu o svojoj sestri. Od dana kada je George naslijedio bogatstvo svoje bake nadali su se da će se sjetiti svojih obiteljskih duţnosti. I sada se to, evo, dogodilo. Konaĉno se našao netko tko će ispuniti Hettynu ţelju da je uvede u društvo. Odahnuvši s olakšanjem što im je ta neugodna duţnost skinuta s leĊa, radosno su pristali da ona uskoro otputuje. Tim više što se madame de la Falaise izjasnila da je spremna pratiti Hetty. Catherine je već ĉetiri dana stanovala u kući njezina tetka. Ti dani mira i povuĉenosti mnogo su doprinijeli tome da se oporavi od muĉna, burna putovanja. No postalo joj je jasno kako si brzo mora potraţiti neki posao. Njezina gotovina već je bila pri kraju. A nije ni namjeravala dugo biti na teret svojim roĊacima koji su je tako ljubazno primili. No nije dolazilo u obzir da potraţi mjesto u Brightonu. Njezin ujak nije bio upućen u njezine planove. Sigurno mu ne bi bilo pravo da ona radi u tuĊoj kući. Stoga joj je kao naruĉena došla Hettyna ţelja da joj bude pratnja. Moţda bi mogla nagovoriti bogatu Mrs. Willowby da je uzme u svoju sluţbu. Ako i ne, ta je dama sigurno imala širok krug prijateljica u kojem bi je mogla preporuĉiti. Toga su jutra ušle u prostranu, staromodnu koĉiju koja ih je trebala odvesti u glavni grad. Na krovu su bile naslagane putne torbe i kutije sa šeširima. Oproštaj od tetke Mable bio je popraćen suzama, a tetka im je poţeljela sve najbolje i dala mnoštvo dobronamjernih savjeta. Tetak Jonathan je odredio da voze umjerenim tempom kako se Catherine ne bi previše naprezala. Tako su toga dana namjeravali otputovati samo do Tunbridge VVellsa, gdje su na poštanskoj stanici "Zlatno sidro" rezervirali sobe za noćenje. Do te gostionice stigli su kasno poslijepodne. Nalazila se usred niza kuća na širokoj glavnoj ulici. Razliĉiti oblici i boje okolnih zgrada izazvale su u Hetty oduševljenje. "Catherine, molim te, ĉim raspakiramo najnuţnije, poĊimo u šetnju. Tako ţelim pogledati izloge trgovina. Prošle godine jedva da sam se maknula iz Brightona. Kako samo ĉeznem da vidim ĉega sve zanimljivoga ima na svijetu." Catherine se nasmiješi. Hetty je sigurno vodila vrlo povuĉen ţivot kada Tunbridge Wells smatra "velikim bijelim svijetom". No rado je pristala na šetnju i razgledavanje mjesta. Prije mnogo vremena, imala je tada moţda šest ili sedam godina, bila je ovdje sa svojom bakom. Tunbridge je tada bio omiljeno ljeĉilište plemenitaša, iako nikada nije postigao reputaciju Batha ili Brightona. Sigurno se otad mnogo toga promijenilo. Radoznalo se ogledala oko sebe. Hoće li otkriti nešto što će je podsjetiti na onaj boravak u djetinjstvu? Brzo su prenijeli stvari u sobe. Simon, koĉijaš, bio je naviknut putovati sa svojim gospodarima kada su ljeti odlazili u Rye, kada je vozio Njegovo Vojvodstvo u glavni grad ili na zemaljske posjede kako bi sudjelovao na organiziranim lovovima. Bez oklijevanja preuzimao je ulogu posluţitelja svojih gospodara. Nije se brinuo samo da konji budu dobro smješteni, već i da dvjema mladim damama ništa ne nedostaje. Kreveti su izgledali ĉisti, tako da im nisu bile potrebne svjeţe plahte koje im je tetka Mable briţljivo zamotala za put. Soba je bila dobro prozraĉena, a u kaminu je gorjela razigrana vatra. Catherine se zavalila u bijeli naslonjaĉ koji je stajao pored njezina glomazna kreveta s baldahinom te zadovoljno ispruţila noge. Atmosfera koja je ovdje vladala bila je tako tipiĉno engleska. Sjećanja na jedno sretno djetinjstvo. Ĉinilo joj se kao da se odjednom riješila sveg tereta i svih briga. Ĉinilo joj se kao da se toga trena vratila kući. Sada je imala dvadeset i tri godine. Budućnost je tek leţala pred njom. Više neće dopustiti da joj drugi kroje tu budućnost. Ona i samo ona uzet će sudbinu u svoje ruke. Odjednom je postala sretna i ispunjena nadom. Poţeljela je pjevati i plesati po sobi. Pogled u zrcalo iznad komode malo je pomutio tu radost. Kritiĉki je promotrila svoje blijedo lice. Izgledam mnogo starija nego što zaista jesam, zakljuĉila je nezadovoljno. Ne, još nema nijedne bore na ĉelu ni oko usta. No obrazi su upali. Tamni kolutovi ispod oĉiju bili su

GIGA

svjedoci njezina ne tako jednostavna ţivota proteklih godina. A tome su se pridruţili i napori duga putovanja koje idućega dana konaĉno treba završiti. Naravno, i ta odvratna crna haljina takoĊer je pogoršavala dojam. A tek taj mraĉni veo. Nitko ne bi u takvoj odjeći mogao izgledati mlado i privlaĉno. Ĉak se ĉinilo da se i njezina tamnoplava kosa prilagodila toj tuţnoj slici. Izgubila je mnogo od svoga sjaja i bujnosti. No, redovito ispiranje kamilicom uskoro će joj vratiti oboje. Poznavala je jednu malu trgovinu u Jeremvn Streetu koja je prodavala razne kreme i vodice od ljekovita bilja koje su bile jako dobre za koţu i kosu. Catherine je imala dobrih razloga veseliti se Londonu. Već se vidjela kako šeće otmjenim Bond Streetom i vozi se koĉijom kroz Hyde Park u vrijeme kada to ĉine sve dame. Jednostavno nije više moglo dugo trajati dok joj ne stigne novac iz Francuske. Tada će si kupiti novu odjeću. Haljine jarkih boja. Odlazit će na balove i... Catherine ustane i energiĉno ispravi ramena. Prvo se mora snaći s onime što ima dok joj ne stigne novac. Sve su njezine nade bile poloţene u Mrs. Willowby. Moţda bi se ta lady dala i nagovoriti da je u meĊuvremenu prihvati kao gošću u svojoj kući. Tiho kucanje na vratima sobe prekinulo je njezina razmišljanja. Sobarica u ĉistoj haljini s plavo-bijelim prugama i bijeloj, uškrobljenoj pregaĉi, uĊe u sobu i proĊe pored umivaonika. "Donijela sam Vam vruću vodu, milady", reĉe ona. "Mogu li još nešto uĉiniti za Vas?" Catherine se zahvali, našto se djevojka nakloni i izaĊe iz sobe. Jedva da se uspjela osvjeţiti kadli se na vratima pojavi Hetty Skinula je svoju tešku putnu haljinu i sada je nosila lijepu dnevnu haljinu sa zeleno-ţutim cvjetovima, a k tome i odgovarajuću zelenu pelerinu. Ĉak su i poluĉizmice, kao i rukavice od teleće koţe, bojama bile usklaĊene s odjećom. Uzan, plitak šeširić upotpunjavao je tu lijepu sliku. "Jesi li spremna, Catherine?" zapita ona, zatvarajući za sobom vrata. Oĉi su joj sjajile od uzbuĊenja. "Nije li ovo prekrasna gostionica? I ne slutiš koliko uţivam u ovom putovanju. Posljednjih sam dana bila toliko nervozna jer sam se stalno bojala da bi nas nešto moglo sprijeĉiti. No sada smo zaista u Tunbridge Wellsu. A sutra ćemo biti u Londonu. Nije li to prekrasno?" "Da, zaista je tako", potvrdi Catherine, brišući se pripremljenim ruĉnikom. "No bit će još bolje kada konaĉno doĊemo u kuću tvoga brata. I ako Mrs. Willowby odluĉi pomoći mi dok mi ne stigne novac iz Francuske. Misliš li da će me prihvatiti kao tvoju pratilju?" Kako se pritom okrenula da dohvati svoje rukavice iz komode, promaklo joj je da je njezina suputnica naglo pocrvenjela. Hetty još nikada nije vidjela svoju šogoricu koja je nosila isto ime kao i ona. Nije imala pojma kako će ova reagirati na takav prijedlog. A kako niti ona niti njezin brat nisu bili informirani o njezinom dolasku, moţda bi moglo biti problema. No, neko će se rješenje već pronaći. "Ne brini se", reĉe Hetty olako i baci brz pogled kroz mali prozor na ţivahnu ulicu. "Ako ne poţurimo, smraĉit će se. Jesi li spremna, Catherine?" Ova kimne i zajedno se spuste stubama i kroz ulazna vrata izaĊu na ulicu. Upravo su napravile prve korake kadli im ususret doĊu dva mlada gospodina. Zakljuĉujući prema njihovu otmjenu izgledu, upravo su došli iz glavnoga grada. Jedan od njih bio je plavokos. Moderan dabrov šešir stajao mu je malo ukoso na lijepo oblikovanim kovrĉama. Plavi ogrtaĉ bio je jednostavna i sportska kroja. Bio je to priliĉno zgodan mladić, ljubaznih oĉiju i šarmantna smiješka. No njegovo ljepuškasto lice nije bilo ništa u usporedbi s istaknutom ljepotom njegova kolege. On je svoju crnu kosu poĉešljao u mnoštvo kovrĉa. Njegov je smeĊi koĉijaški kaput imao više od deset kolara. Crne ĉizme s manšetama sjajile su se na blijedom proljetnom suncu. S beskrajnom dosadom na svom lijepo oblikovanom licu, pogledom je prelazio preko niza kuća u glavnoj ulici. Hetty ga je kradomice promatrala. Sasvim sigurno u svom ţivotu još nije vidjela tako oĉaravajuća, tako uzbudljivo lijepa muškarca. Upravo se pitala tko bi on mogao biti kada je iz sanjarenja trgne glas njegova suputnika. Mladić je zastao, nakratko je ustuknuo pogledavši je, a zatim s prijateljskim osmijehom krenuo ravno

GIGA

prema njoj: "Sestriĉno Hetty!" poviĉe on. "No, ovo je stvarno iznenaĊenje." Na obrazima mu se pojaviše dvije rupice. Sada i Hetty prepozna njega. "Bratiću Alfredel" odvrati ona radosno. Posljednji je put vidjela tog bratića prije godinu dana. Sasvim se nenadano pojavio u Brightonu kako bi je posjetio. "Mi roĊaci se moramo drţati zajedno", objasnio joj je. "Mislim da je tuţno što tako rijetko imamo priliku vidjeti se." Tada su zajedno proveli nekoliko zabavnih dana. A Hetty, koja je od svoje braće bila naviknuta da je zapostavljaju, brzo je zavoljela svoga bratića. I sada ga, evo, opet sreće u Tunbridge Wellsu. "Sto tebe dovodi u ovo mjesto?" upita ga nakon što mu je srdaĉno pruţila ruku na pozdrav. "Mi smo na proputovanju", objasni Alfred Willowby. "Smijem li ti predstaviti svoga prijatelja? Lord Peter Brid-gegate, gospoĊica Henrietta Willowby." Beau je znao biti vrlo šarmantan kada je to htio. A toga je trena htio. Putovanje k njegovu ocu beskrajno mu je dosaĊivalo. A Hetty je zaista bila iznimno lijepa djevojka. "Veliko mi je zadovoljstvo", reĉe on i pogleda joj duboko u oĉi prije nego se nagnuo nad ponuĊenu mu ruku. Hetty se zacrveni u naletu neuobiĉajene stidljivosti i ljupko nagne glavu. "Willowby?" upita lord Bridgegate. "Jeste li u rodu s izvjesnim Richardom Willowbyjem?" "Ona mu je sestra, Bridge", prijekorno poviĉe Alfred. "Nije moguće da si zaboravio da Ric ima sestru po imenu Hetty." "Da sam samo slutio koliko je ta sestra lijepa, ne bih zaboravio", uvjerljivo će Beau, poklonivši Hetty jedan od svojih najljepših osmijeha. Hetty se osjećala kao da će joj srce prestati kucati. S oduševljenim je smiješkom pogledala prema njemu. Do ušiju se zaljubila u Njegovo lijepo Vojvodstvo. Njegovo je iskusno oko to odmah prepoznalo. Ricova mala sestra] Pred njim je bio zabavan flert. Catherine, koja je sa sve većim nestrpljenjem promatrala to upoznavanje, drţala je kako je došlo vrijeme da ih podsjeti na sebe. Glasno proĉisti grlo, stoje njezinu suputnicu trglo iz zadubljenosti. "Oh, Catherine, oprosti, molim te", brzo će Hetty. "Da ti predstavim svoga bratića. Mr. Alfred Willowby. I njegova prijatelja", doda s neprikrivenom toplinom u glasu, "lorda Petera Bridgegatea. Madame de la Falaise." Gospoda se smjerno poklone kada im Catherine pruţi ruku. Dosad nisu poklanjali nikakvu paţnju tom crnom stvorenju koje se nalazilo u pratnji Hetty Willowby. Alfred ju je drţao sluškinjom koja je pratila njegovu sestriĉnu. Sada se poţurio ispraviti tu povredu lijepog ponašanja tako što se gotovo polomio od ljubaznosti. "Vi dolazite iz Francuske, madame?" upita on, ne baš originalno. "Pa naravno da dolazi iz Francuske", reĉe Hetty prije nego je Catherine imala priliku sama odgovoriti na pitanje. "I prati me u London. Tamo ću prvi puta nastupiti u društvu", objasni ona ponosno. "Kako lijepo, draga sestriĉno", odvrati Alfred ljubazno. "Moraš mi obećati da ćeš mi saĉuvati jedan od prvih plesova na svom prvom izlasku." Hetty mu obeća. Kradom je pogledavala Njegovo Vojvodstvo. Sitan, posprdan smiješak bio je odgovor na njezine poglede. "Hoće li nam obje dame iskazati tu ĉast i veĉerati s nama?" upita Alfred. "Odsjeli smo u Zlatnom sidru." "Kakva sluĉajnost!" poviĉe Hetty. "I mi smo tamo. Naravno da ćemo rado jesti s vama." Okrene se prema Catherine. "Ti sigurno nemaš ništa protiv, zar ne?" upita je dobacivši joj preklinjući pogled. Catherine izjavi kako će joj to biti veliko zadovoljstvo. Bila je to zabavna veĉer. Alfred Willowby zabavljao ih je zanimljivim priĉama iz društvenoga ţivota koje su dame poţudno upijale. Jedva su ĉekale da i same sudjeluju u ţivahnoj vrevi glavnoga grada. "Mi smo na putu za Hastings", objasni Alfred. "Bridgeovi roditelji, mislim roditelji lorda Bridgegatea, ţive ondje. No vraćamo se za sedam dana, zar ne Bridge?"

GIGA

"Najkasnije", unjkavo odgovori Njegovo Vojvodstvo. "Ne ţelim nikako propustiti prvi nastup u društu gospoĊice Willowby." Hetty mu pokloni blistav osmijeh. Naravno da je i u Brightonu ponekad dobila pokoji kompliment kada bi sa svojim roĊacima posjetila kakvu priredbu. No to se dogaĊalo suviše rijetko. Uostalom, što je znaĉilo sviĊati se nekom mladom seoskom plemiću? Koliko su znaĉajnije bile rijeĉi priznanja jednoga gospodina iz najvišeg društva. "Gdje ćeš stanovati u Londonu, draga sestriĉno?" upita Alfred. "Kod Georgea", reĉe Hetty, ne skidajući pogled s Njegova Vojvodstva. "On i Henrietta pozvali su me k sebi." Beau zaĉuĊeno podigne obrvu. "George?" ponovi on. "No, to je zanimljivo." Sada je na Catherine bio red da se zaĉudi: "Ali George Willowby je Hettyn brat", ubaci ona. "Nije li prirodno da se pobrine za njezino uvoĊenje u društvo?" "Naravno da je", odvrati Alfred umirujući je. "No postoji jedan problem..." zastane pitajući se kako bi damama, koje su ga tako napeto promatrale, što bezbolnije iznio istinu. "George se ne nalazi u glavnome gradu", objasni Njeprepoznalo. Ricova mala sestra! Pred njim je bio zabavan flert. Catherine, koja je sa sve većim nestrpljenjem promatrala to upoznavanje, drţala je kako je došlo vrijeme da ih podsjeti na sebe. Glasno proĉisti grlo, što je njezinu suputnicu trglo iz zadubljenosti. "Oh, Catherine, oprosti, molim te", brzo će Hetty. "Da ti predstavim svoga bratića. Mr. Alfred Willowby. I njegova prijatelja", doda s neprikrivenom toplinom u glasu, "lorda Petera Bridgegatea. Madame de la Falaise." Gospoda se smjerno poklone kada im Catherine pruţi ruku. Dosad nisu poklanjali nikakvu paţnju tom crnom stvorenju koje se nalazilo u pratnji Hetty Willowby. Alfred ju je drţao sluškinjom koja je pratila njegovu sestriĉnu. Sada se poţurio ispraviti tu povredu lijepog ponašanja tako što se gotovo polomio od ljubaznosti. "Vi dolazite iz Francuske, madame?" upita on, ne baš originalno. "Pa naravno da dolazi iz Francuske", reĉe Hetty prije nego je Catherine imala priliku sama odgovoriti na pitanje. "I prati me u London. Tamo ću prvi puta nastupiti u društvu", objasni ona ponosno. "Kako lijepo, draga sestriĉno", odvrati Alfred ljubazno. "Moraš mi obećati da ćeš mi saĉuvati jedan od prvih plesova na svom prvom izlasku." Hetty mu obeća. Kradom je pogledavala Njegovo Vojvodstvo. Sitan, posprdan smiješak bio je odgovor na njezine poglede. "Hoće li nam obje dame iskazati tu ĉast i veĉerati s nama?" upita Alfred. "Odsjeli smo u Zlatnom sidru." "Kakva sluĉajnost1." poviĉe Hetty. "I mi smo tamo. Naravno da ćemo rado jesti s vama." Okrene se prema Catherine. "Ti sigurno nemaš ništa protiv, zar ne?" upita je dobacivši joj preklinjući pogled. Catherine izjavi kako će joj to biti veliko zadovoljstvo. Bila je to zabavna veĉer. Alfred Willowby zabavljao ih je zanimljivim priĉama iz društvenoga ţivota koje su dame poţudno upijale. Jedva su ĉekale da i same sudjeluju u ţivahnoj vrevi glavnoga grada. "Mi smo na putu za Hastings", objasni Alfred. "Brid-geovi roditelji, mislim roditelji lorda Bridgegatea, ţive ondje. No vraćamo se za sedam dana, zar ne Bridge?" "Najkasnije", unjkavo odgovori Njegovo Vojvodstvo. "Ne ţelim nikako propustiti prvi nastup u društu gospoĊice Willowby." Hetty mu pokloni blistav osmijeh. Naravno da je i u Brightonu ponekad dobila pokoji kompliment kada bi sa svojim roĊacima posjetila kakvu priredbu. No to se dogaĊalo suviše rijetko. Uostalom, što je znaĉilo sviĊati se nekom mladom seoskom plemiću? Koliko su znaĉajnije bile rijeĉi priznanja jednoga gospodina iz najvišeg društva. "Gdje ćeš stanovati u Londonu, draga sestriĉno?" upita Alfred.

GIGA

"Kod Georgea", reĉe Hetty, ne skidajući pogled s Njegova Vojvodstva. "On i Henrietta pozvali su me k sebi." Beau zaĉuĊeno podigne obrvu. "George?" ponovi on. "No, to je zanimljivo." Sada je na Catherine bio red da se zaĉudi: "Ali George Willowby je Hettyn brat", ubaci ona. "Nije li prirodno da se pobrine za njezino uvoĊenje u društvo?" "Naravno da je", odvrati Alfred umirujući je. "No postoji jedan problem..." zastane pitajući se kako bi damama, koje su ga tako napeto promatrale, što bezbolnije iznio istinu. "George se ne nalazi u glavnome gradu", objasni Njegovo Vojvodstvo umjesto njega. "Koliko je nama poznato, sa svojom ţenom upravo putuje kontinentom." Alfred kimne: "Tako je." Catherine je bila izbezumljena. "Ali to nije moguće!" poviĉe ona zaprepašteno. "Mora da se varate. Naravno da je Willowby u glavnome gradu. Kako bi inaĉe pozvao Hetty k sebi?" Hetty nato pocrveni. Lord Bridgegate bio je iskusan muškarac što se tiĉe ţenskih lukavština. Nije mu bilo teško, iz onoga što je upravo ĉuo i iz Hettyne reakcije, shvatiti što je posrijedi. "Mislim da dobri George o svemu ovome nema pojma", zakljuĉi on. "Mislite da je uopće nije pozvao?" upita Catherine. "Mislim da nije", odgovori unjkavim glasom Njegovo Vojvodstvo i izvadi burmuticu iz dţepa na prsluku. Elegantno je otvori noktom palca i izvadi prstohvat duhana. Catherine se okrene svojoj suputnici. "Hetty!" reĉe ona oštrim tonom. "Smijem li te zamoliti da mi objasniš što to treba znaĉiti?" Svaka vrsta svaĊe bila je Alfredu Willowbyju iznimno neugodna. Odmah se poĉeo osjećati tjeskobno i nervozno se igrao sa svojom salvetom. Beau je ispod oteţalih kapaka sa zanimanjem gledao sad u jednu sad u drugu damu. "A što sam trebala uĉiniti?" razljuti se Hetty. "Morala sam preuzeti inicijativu. Inaĉe me tetka Mable nikada ne bi pustila da otputujem u London." "Znaĉi li to da si sama napisala pismo?" upita Catherine glasom punim nevjerice. Hetty kimne. Beau se glasno nasmije. "Vi ste prava Willowby", zakljuĉi on. Alfred nije mogao ne reagirati na ovu izjavu. "Dakle, ja ne krivotvorim pisma..." rasrdi se on. "Ne bi mi nikada palo na pamet..." Lord Bridgegate dobaci svome prijatelju nestrpljiv pogled. "Nitko tko ima imalo razuma ne bi te opisao kao pravoga Willowbyja", primijeti on, ne baš ljubazno. "Dakle, moţeš biti miran." Catherine nije pridavala vaţnost tome rjeĉkanju. "Što ćemo sada?" upita ona Hetty, a bila bi je najradije povukla za uši. "Moţeš li mi moţda reći što ćemo u Londonu? Tvoj brat i tvoja šogorica nisu kod kuće. Gdje ćemo stanovati?" Duboko je udahnula, oĉito se trudeći da ne izgubi strpljenje. "Najbolje je da te odmah vratim natrag u Brighton." "Nećeš mi to uĉiniti!" poviĉe Hetty. "Nemaš prava na to. A, uostalom, uopće ne razumijem tvoje uzbuĊenje. Naravno da putujemo u London. Imam još jednoga brata, Richarda, kao što znaš. Stanovat ćemo kod Richarda..." Beau se podrugljivo nasmije. Alfred joj dobaci pogled pun nevjerice. "Ali Richard nije oţenjen", reĉe on. "Neoţenjen muškarac nije primjeren za uvoĊenje jedne mlade djevojke u društvo." "Pa onda mu moramo naći ţenu", reĉe Hetty lakomisleno. Sada se Beau glasno nasmije, našto se Hetty i Alfred nasmiješe. Samo Catherine nije mogla naći ništa smiješno u toj situaciji. A ipak nije ni pomišljala svaĊati se s Hetty u prisustvu ove dvojice mladića. Ĉim doĊemo u sobu, zavrnut ću joj vratom, bijesno se zaklela.

GIGA

V Sljedećega dana tek su oko devet sati uveĉer došli do kuće vikonta Willowbyja, Hettynog najstarijeg brata. Jedan kotaĉ koĉije na cesti je zapao u rupu koju je prošle zime naĉinio led. Osovina je pukla uz glasan prasak te se koĉija nagnula ustranu. Srećom, nije se prevr-nula, te su obje dame nakon sekunde pretrpljena straha neozlijeĊene izašle van. Simon, koĉijaš, ispregao je konje i skeptiĉnim pogledom odmjerio štetu. "Bez kovaĉa ne moţemo ništa uraditi", rekao je potišteno. Zamolio je jednoga seljaka koji je onuda prolazio da ga poveze svojim kolima do sljedećega sela. Prošla su gotovo dva sata kada se konaĉno vratio s majstorom na mjesto nesreće. Hetty i Catherine smrzavale su se unatoĉ toplim ogrtaĉima, te su hodale ovamo-onamo pored koĉije i nestrpljivo ĉekale da se posao završi. Zatim su se odvezli do najbliţe gostionice kako bi se ogrijali na otvorenom kaminu i popili neki topao napitak. Voţnja do grada dalje je protekla bez problema. No u gradu je postalo oĉito da Simon jedva da je ikada bio u glavnome gradu. Griješio je usprkos planu grada što mu ga je dao gospodar a koji je leţao pored njega na sjedalu. Ĉesto se zaustavljao kako bi pitao za put. Ţivahan promet na ulicama grada poljuljao je njegovu ravnodušnost. K tome se i smraĉilo, a plinske svjetiljke tek su slabašno osvjetljavale put. Kada se koĉija napokon zaustavila u Mount Streetu pred jednom od visokih, uskih kuća; bio je već okupan znojem. Catherine je od umora jedva stajala na nogama, dok Hetty od uzbuĊenja jedva da je mogla mirno sjediti. "Jedva ĉekam da opet vidim našu kuću. Nisam bila u njoj otkad je mama umrla. Tko zna je li moja djeĉja soba još tamo? Ah, Catherine, toliko se veselim što sam ovdje!" Smiješila se svojoj suputnici, prepuna radosti, a Catherine joj je uzvraćala osmijehom. I sama se zaĉudila kako su se ona i Hetty opet dobro slagale. Ĉinilo se da ta djevojka ima nešto u sebi što drugima nije dopuštalo da se dugo ljute na nju. "Ne brini se za naš boravak u gradu. Sigurna sam da će Richard već pronaći neko rješenje. Pa i ja sam našla priliku da pobjegnem iz Brightona! Bio je to dobar trik, zar ne? A Richard je mnogo domišljatiji od mene." Catherine nije imala protuargumenata. Kada se koĉija zaustavila, Simon iskoĉi i otvori vrata. Catherine izaĊe van te kritiĉki osmotri kuću i njezinu jednostavnu sivu fasadu. Što li je samo ovdje ĉeka? "Zar nije lijepa?" upita Hetty zastavši pokraj nje. "Uvijek sam voljela ovu kuću. Podsjeća me na sretne dane provedene s mamom." Poţurila je uz male stube i energiĉno pokucala na vrata. "Tako je lijepo opet biti kod kuće!" Potrajalo je dok se zelena ulazna vrata nisu otvorila. Na vratima se pojavi mali, debeo muškarac u iznošenoj sivoj odori. Lice s malim, tamnim, okruglim oĉima i uoĉljivo širokim ustima, neljubazno ih je gledalo. "Vi ţelite?" upita on isto tako ne baš ljubazno. "Ali, Kermine!" poviĉe Hetty Willowby zaĉuĊeno. "Sada još samo reci da me više ne prepoznaješ!" Njegovi pokreti su odavali duboko ĉuĊenje. "Miss 1 Ietty!" poviĉe on. "Nisam znao da dolazite u London. No, uĊite! Vaš brat je izišao. Ne oĉekujem ga natrag prije svitanja." Otvorio je vrata i širokom gestom pozvao sestru svoga gospodara da uĊe. Hetty se okrene svojoj suputnici. "Ovo je Kermin. Bio je jedan od sluga na Wild Rose Manoru i nauĉio me jahati, zar ne, Kermine? Sada je ovdje kao posluţitelj moga brata." "Bilo bi dobro da sam samo posluţitelj", reĉe sluga, a lice mu obasja smiješak. "Ja sam ovdje sve, madame. Posluţitelj, sobar, kuhar, lakaj - Nicolas Kermin, Vama na sluţbu." Catherine mu, pozdravljajući ga, dobaci umoran smiješak. "To je Madame de la Falaise. Moja dobra prijateljica. Obje ćemo prenoćiti ovdje." Ako je sluga bio iznenaĊen ovim priopćenjem, nije to pokazao. No vjerojatno i nije bio iznenaĊen. Ipak je on poznavao Willowbyje. Bili su poznati po svojim neobiĉnim idejama.

GIGA

Hetty domahne koĉijašu da ih slijedi s prtljagom te uĊe u predvorje. "Mraĉno je ovdje", reĉe ona. "Zašto u svijećnjacima gore samo dvije svijeće?" "Nisam raĉunao s gostima", zbunjeno promuca sluga. Catherine se ogleda oko sebe. Nije se ĉinilo da je vlasnik kuće imućan. Na blistavome mramornom podu nije bilo nikakva tepiha. Bijele površine na zidovima odavale su da su na tim mjestima donedavno morale visjeti slike. Vjerojatno ih je Hettyn brat prodao. "Svijeće su skupe, Hetty", reĉe ona. Kermin odahne. "Tako je, milady", potvrdi on. Bio je sretan što je našao nekoga tko tako brzo procjenjuje situaciju. "A gdje je veliki stropni svijećnjak?" upita Hetty, skeptiĉno gledajući u strop. "Veliki svijećnjak?" ponovi Kermin. "Gospodar ga je dao skinuti još prije nekoliko godina." "Misliš, prodao gaje", doda Hetty. "Meni se taj svijećnjak nikada nije sviĊao. Kao dijete uvijek sam se bojala da će pasti i pokopati me pod sobom. Sigurno je za njega dobio mnogo novca." Okrene se prema svojoj suputnici i ponosno reĉe: "Mi Willowbyjevi smo jedna grozna obitelj, zar ne?" Catherine nije znala što bi odgovorila. "Idem na gornji kat da nam potraţim sobu. Je li mamina soba ostala neizmijenjena? Postoji li još moja djeĉja soba?" Kermin se oĉito sramio pustiti tu nepoznatu damu na gornji kat. "Idite najprije Vi, miss Hetty. Sigurno se još sjećate rasporeda", reĉe. Otvori vrata susjednoga salona. "Ako biste u meĊuvremenu ţeljeli sjesti, milady. Odmah ću zapaliti vatru u kaminu." "To je dobra ideja!" poviĉe Hetty. "Zaista, Catherine, sjedni na zelenu garnituru..." Ona baci pogled u prostoriju. "A gdje je zelena garnitura?" upita ona. "Nemoj mi reći da su Richard ili tata prodali namještaj? Ovdje je samo još stolica s naslonjaĉem. Još nikada nisam vidjela ovako praznu sobu. A zašto ti moraš paliti vatru? Zar osim tebe nema nijednog sluge u kući?" "Ima, Rosie. Ona je sobarica", objasni Kermin. "Pomaţe mi i u kuhinji. Inaĉe nemamo drugih slugu. Taj naslonjaĉ je zaista udoban, milady", obrati se opet Catherine prije nego je pristupio kaminu kako bi usitnio malo bukovine. Izvjeţbanim kretnjama brzo je zapalio vatru. "Reći ću Rosie da napravi ĉaj, ako Vam je po volji. Za jelo, naţalost, nemamo više mnogo toga u kući." "Veĉerale smo putem", dobaci Hetty nestrpljivo. "Daj, doĊi, Kermine. Ne mogu doĉekati da ponovno vidim gornje prostorije." "Rosie će odmah doći", reĉe Kermin ispriĉavajući se smiješkom, bacivši postrance pogled na Hetty. Zatim se sluţbeno pokloni i poĊe za djevojkom van iz prostorije. Catherine privuĉe naslonjaĉ bliţe vatri. Ogrnuta svojim crnim, teškim kaputom, naslonila se na stolicu i pospano promatrala gole zidove te prazne prostorije. Gdje li je to dospjela? Richard Willowby izašao je iz kuće u šest sati. U mislima je pjevušio neku laganu melodiju koja mu već danima nije izlazila iz glave. Constance Ridley pozvala ga je na veĉeru. Njezin otac, strogi Grof od Aberfielda, otputovao je na nekoliko dana na selo. Osjećala se tako strašno usamljenom u toj velikoj kući u South Audley Streetu. Richard se smješkao. Pa dobro, on će se već pobrinuti za to da ne bude usamljena. Barem sljedećih noći. Pripreme koje sam izvršio, mislio je zadovoljan sobom, isplatile su se. Ona će mu pasti u naruĉje poput zrele voćke. Prije ĉetrnaest dana zapoĉeo je njihov flert u Vauxhall Gardensu. Nastavio se na balu lady Linham. Zajedno su otplesali dva plesa. Constance mu je zatim dopustila da je otprati kući i da joj stavi ruku oko ramena kako bi je ugrijao. Pogledi koje mu je pritom dobacivala potakli su u njemu opravdane nade. Dva dana kasnije pozvao ju je na voţnju u Hyde Park, a na veĉernjim priredbama idućih dana izmjenjivali su poglede koji su mnogo govorili. To što su Constance jednako tako ĉesto viĊali i u društvu Grofa od Tremainea, Richarda nije ni najmanje smetalo. Upravo suprotno: ako se Constance polakomila da se uda za mnogo starijega, ali i bogatijega grofa, barem joj neće pasti na pamet da će je on, Richard, zaprositi. Bila je istina ono što je rekao svojim prijateljima, naime da se ne namjerava ţeniti. Uţivao je u ţivotu neţenje; nije morao nikome podnositi raĉune. A, osim

GIGA

toga, ţivot samca mogao se financirati dobicima za kartaškim stolom. No ţivot sa ţenom i djecom ne. Bila mu je privlaĉna misao o Constanci kao svojoj ljubavnici. No nikako i misao na nju kao ţenu s kojom bi ţelio provesti cijeli svoj ţivot. Ĉak ni na njihovim kratkim izletima nije znao o ĉemu bi s njom razgovarao. Danas prijepodne dobio je svijetloljubiĉasto pisamce kojim ga Constance poziva k sebi na malu veĉeru. Jedan sluga ĉekao je odgovor, a Richard je s veseljem prihvatio poziv. Odluĉio je još svratiti u svoj klub dok ne doĊe vrijeme da poĊe u South Audley Street. Kako je bilo tek rano predveĉer, kao što je i oĉekivao ondje još nije bilo mnogo gospode. Richard Willowby upravo je lakaju na ĉuvanje predao ogrtaĉ, šešir i rukavice kada mu priĊe Paul Greenhood kako bi ga pozdravio. "Tremaine te je preduhitrio", reĉe on smijući se i ne trudeći se prikriti zlobu. Richard baci kritiĉan pogled u veliko zrcalo. Mogao je zaista biti zadovoljan svojim dotjeranim izgledom. Svijetloţute tajce i tamnocrvena suknja bili su zaista posljednji krik mode. Zadovoljno se okrene svome poznaniku. "U ĉemu me je preduhitrio, Paule?" upita. Nije mu promakla njegova zloba. "Je li te izazvao na dvoboj zbog tvoga neobuzdana jezika? Sto ja, uostalom, oduvijek ţelim uĉiniti." "Bolje ti je da izbjegavaš borbu sa mnom. U zadnje vrijeme boksam u Jacksonovu boksaĉkom klubu", odvrati Greenhood i potkrijepi svoju izjavu postavivši obje ruke pred lice. "Zadivljen sam", odvrati Richard raspoloţeno. "Bi li te smetalo da se premjestimo iz ovog predvorja prepuna propuha u unutrašnjost kluba? Ovdje mi se ne ĉini baš previše udobno." "Naravno, udimo. Tamo pored kamina stoji Tremaine ponosno uzdignute glave. Moţe ti osobno dati pljusku svoga uspjeha." "Ah, Willowby", reĉe grof kada ugleda tu dvojicu muškaraca. "Kako si, prijatelju?" Zamišljeno je vrtio ĉašu s konjakom, uputivši Richardu podrugljiv smiješak. Opa, pomisli ovaj: kada me taj grof naziva svojim prijateljem, tu nešto smrdi. Obiĉno Njegovo Vojvodstvo nije uopće obraćalo paţnju na njega. "Izvrsno sam, gospodine", odgovori on naglašeno ljubazno. "Nadam se da ste i Vi." "Ja sam još bolje, Willowby", reĉe Njegovo Vojvodstvo, "mnogo bolje." "Milord je juĉer naveĉer bio kod Grofa od Aberfielda", ubaci se Greenhood koji nije više mogao ĉuvati tu tajnu. Willowby je tek sada shvatio. Tremaine je zaprosio Constance. I, kako se ĉini, ona je pristala. Pa, njemu je to po volji. "Onda Vam se sigurno moţe ĉestitati, gospodine." "Tako je, Willowby. Tako je", odvrati Tremaine, razoĉaran što je taj mladi suparnik prihvatio njegov uspjeh bez vidnoga zaprepaštenja. "Lady Ridley je bila izvan sebe od sreće", pokuša Greenhood još jednom, nadajući se da će pokvariti Willowby-jevo raspoloţenje. Tremaine se nakašlje i reĉe ponešto zbunjeno: "Zamolio sam grofa Aberfielda za ruku lady Ridley. I on mi je dao dozvolu. Sutra poslijepodne razgovarat ću s milady. No ne sumnjam u ishod tog razgovora. UsuĊujem se biti siguran, ako dopuštate da se tako slobodno izrazim, da mi je lijepa Constance poklonila svoju naklonost." i Richard Willowby je sa zadovoljstvom mislio na pozivnicu što se nalazila u dţepu na njegovim prsima te hitro potvrdi izjavu svoga protivnika. No pritom je jedva suspregao zloban smiješak.

GIGA

VI U gradskoj palaĉi Grofa od Aberfielda jedan mladi lakaj uvede Willowbyja. Richard se smijuljio. Sigurno je Constance posluţitelju dala slobodnu veĉer kako ne bi mogao ništa ispriĉati njezinu ocu o posjetitelju kojeg je sama primila u veĉernje sate. Je li moţda već imala iskustva u takvim stvarima? "Milady Vas moli da uĊete", reĉe lakaj uljudno nakon što je prihvatio njegov kaput. Zatim poţuri prema visokim dvokrilnim vratima na ĉelu impozantna predvorja te ih otvori kako bi gost mogao ući. Richard se nade u malom salonu, okupanom toplim svjetlom brojnih svijeća. Teške tamnocrvene zavjese bile su navuĉene. U kaminu je gorjela vatra. Uzan stol bio je postavljen za dvije osobe. Fino izraĊene kristalne ĉaše blistale su u svjetlosti svijeća. Richardov pogled zaustavi se na di-vanu koji je sa svojim brojnim jastucima pozivao na opuštanje. Hoće li ovdje... ili će ga milady pozvati u spavaću sobu? Vrata se otvore i lady Ridley polagano uĊe u prostoriju. Nosila je elegantnu, njeţnoruţiĉastu veĉernju haljinu. Uzan vrat ukrašavala je biserna ogrlica zagasita sjaja. Tamne kovrĉe bile su skupljene u pundu, a pridrţavala ih je biserna dijadema kroz koju su bile provuĉene dugaĉke igle, jednako tako ukrašene biserima. Richard je promatrao njezinu pojavu s pomiješanim osjećajima. Izgledala je tako ĉedno da se pitao jesu li njegova oĉekivanja bila preuranjena. Moţda ga je zaista pozvala samo kako bi veĉerao s njom. To je, dakako, bilo neobiĉno, ali nije bilo iskljuĉeno. No kada je svojoj gošći ipak pogledao duboko u oĉi, prepoznao je u njima onaj ĉeznutljiv, zavodniĉki pogled kakvom se nadao. Odahnuo je s olakšanjem. Dakle, ipak se nije prevario. "Hvala Vam na pozivu, milady", reĉe on, uzimajući njezinu ruku i naginjući se nad njome. "Veselim se što ste došli", reĉe Constance jednako tako sluţbeno. Nato uĊe lakaj i posluţi šampanjac. Domaćica uzme obje ĉaše s malog, srebrnog posluţavnika i s obećavajućim smiješkom pruţi jednu svome gostu. "Moţeš ići, Andrew", zapovjedi ona sluzi. "Pozvonit ću kada budemo ţeljeli veĉerati." Dok se lakaj povlaĉio uz naklon, oni su nazdravljali. "Za najljepšu domaćicu u Engleskoj", reĉe Richard Wil-lowby uz svoj najšarmantniji smiješak. Constance lagano pocrveni, no izdrţi njegov pogled ne spuštajući svoj. "Kako je moguće da, svaki puta kada se vidimo, izgledate još ljepši i poţeljniji?" upita Richard Willowby, a ton njegova glasa postane hrapav. Znao je da te rijeĉi nisu bile osobito originalne. Pa ipak su uvijek imale efekta. Sada milady ipak spusti pogled. "Laskate mi, gospodine", reĉe ona neoĉekivano srameţljivo. "Ali nipošto", odgovori njezin gost uljudnim tonom. Uzme joj ĉašu iz ruke i odloţi obje ĉaše na stol. Zatim joj kaţiprstom podigne bradu. "Pogledaj me, Constance", zahtijevao je. "Inaĉe te ne mogu poljubiti." Lady Ridley smatrala je primjerenim da se još malo brani, iako joj je srce lupalo tako da se htjelo raspuknuti i iako je ĉeznula naći se u njegovu naruĉju. Naći se u zagrljaju tih mladih, ĉvrstih ruku. Nakratko je pomislila na svoga mrtvog supruga koji je bio dvadeset godina stariji od nje. Tremaine, koji je upravo kod njezina oca zamolio za njezinu ruku, stariji je više od trideset godina. "Mora da ste gladni, gospodine", reĉe ona, prividno se trudeći da promijeni temu. "Oh, jako sam gladan", prošapće joj Richard u uho. "I to već tjednima". Rekavši to, uzme je u naruĉje. "I došao sam utaţiti tu glad." Poĉne je ljubiti divlje i strastveno. I Constance mu je jednako tako strastveno odgovarala. Poĉelo je vrlo obećavajuće, pomisli on zadovoljno, oprezno je, ali sigurno gurajući prema divanu. Jelo moţe priĉekati. Najprije će je... "Oh, Richarde", šapne mu ona u uho, glasom promuklim od strasti. "Zavoljela sam te ĉim sam te prvi put ugledala." Willowby se trgne. Smatrao je krajnje neprimjerenim govoriti o ljubavi.

GIGA

Ovdje se radi o ţelji i strasti. Ţene to uvijek moraju pomiješati s ljubavlju! Ne odgovorivši na njezinu izjavu, izvuĉe joj dugaĉke igle iz biserne dijade-me na kosi, promatrajući kako joj se kovrĉe prosipaju po ramenima. Zatim polako poĉne otkopĉavati kukice na njezinoj haljini. Pritom joj je utiskivao sitne poljupce u vrat, od kojih se ona ugodno najeţila. S njezinim ĉvrsto stisnutim steznikom isto nije imao problema. Skinuo ga je izvjeţbanim kretnjama i ona je konaĉno stajala pred njim razgolićena gornjeg dijela tijela. On zatim odluĉi pomoći Constance koja je nespretnim prstima pokušavala otkopĉati dugmad njegova prsluka. Bio je toliko zaokupljen skidanjem suknje, prsluka i košulje, ne skidajući pritom pogled s Constance, da nije ĉuo brze korake koji su se nazadrţivo pribliţavali tom malom salonu. Vrata se naglo otvore i zaĉuje se ljutit glas: "Što to treba znaĉiti?" Richard poskoĉi i ugleda malen, zbijen lik Grofa od Aberfielda. Otac njegove domaćice stajao je na vratima, prepun bijesa. Ĉinilo se da će mu vodenastoplave oĉi iskoĉiti iz duplji, a obrazi su mu poprimili tamnocrvenu boju. Svoje teške ruke stavio je na bokove i nepomiĉno gledao prizor koji je tu zatekao. Richard nikada nije podnosio Aberfielda. No u tom ga je trenu upravo mrzio. Zašto se taj ĉovjek nije mogao pojaviti sat vremena kasnije, ako se već morao pojaviti! I kako to da je on uopće u Londonu? Pa Constance mu je pisala da je njezin otac otputovao na selo. Richard odluĉi da se neće dati isprovocirati. "Dobra veĉer, gospodine", reĉe on naglašeno ljubazno, dok je zakopĉavao košulju i gurao je u hlaĉe. "Ovo nije dobra veĉer za Vas, Willowby", odbrusi Aber-field i prijeteći mu se pribliţi. "Kako Vam pada na pamet da se ogriješite o moju kći, vjetropiru? To ćete mi platiti." On otkopĉa manšete i poĉne zavrtati rukave. Ĉudno ponašanje za jednog dţentlmena, pomisli Richard. No malo ga je zabrinulo mišićavo tijelo njegova protivnika. Nije da se bojao, no mrzio je tuĉnjave. I još k tome na prazan ţeludac. "Naravno da Vam stojim na raspolaganju", reĉe on, trudeći se da i dalje zadrţi smiren ton. "Odredite mjesto i vrijeme. Birajte i oruţje." Constance, koja je podigla svoju haljinu s poda i pritisnula je uz svoje tijelo, napeto je i bez vidljiva straha pratila njihov dijalog. No sada zaprepašteno krikne. "Samo ne dvoboj!" poviĉe ona. "Smiri se, tata. Willowby i ja ćemo se vjenĉati." Richard, koji je u meĊuvremenu takoĊer navukao svoju suknju, zaprepašteno zastane. Kako Constance pada na pamet tvrditi takvo što? "On je veĉeras po svim propisima zamolio za moju ruku i ja sam pristala, tata." Richard je ostao bez rijeĉi; samo ju je izbezumljeno gledao. "Ali ti si već obećana Tremaineu!" poviĉe Aberfield, oĉigledno jednako zaprepašten. "Upravo tako", promrmlja Richard. "Ti si me htio podvesti Tremaineu", poviĉe Constance predbacujući. "Ali ja njega ne ţelim. Ne ţelim muškarca koji bi mi mogao biti otac. Dosta sam patila s Ridleyjem. Ţelim mladoga muškarca. Jakoga, snaţnog muškarca." Lice njezina oca neoĉekivano obasja širok smiješak. "U redu je, maĉkice. Neka ti bude Willowby. Reći ću Tremaineu da smo se predomislili." Richard dobaci Constance pogled koji je jasno govorio što on misli o njoj. Dakle, ona mu je pripremila zamku. Iskoristila ga je kako bi izbjegla brak s Tremaineom. A on je bio dovoljno glup da padne u tu zamku. No nije ni pomišljao na to da se dopusti uloviti. "Ona ne moţe imati Willowbyja", reĉe on oštrim glasom. "Naime, Willowby nju ne ţeli. Dopuštam si zaţeljeti Vam ugodnu veĉer." On se nakloni i napusti prostoriju. Trebala je samo jedna sekunda da se zaprepašteno Njegovo Vojvodstvo pribere, dok je Constance briznula u glasan plaĉ. Richard je upravo navlaĉio svoj ogrtaĉ, kada se Aberfield pojavi u predvorju. "Nećete se izvući, Willowby!" poviĉe on. "Tuţit ću Vas jer ste pogazili dano braĉno obećanje." Richard uzme svoj šešir i okrene se prema vratima. Lakaj, koji ih je otvorio, s neprikrivenom

GIGA

je radoznalošću slušao prepirku izmeĊu svoga strogog gospodara i mladoga posjetitelja. "Ja Vašoj kćeri nikada nisam obećao brak", ispravi ga Richard. "Vi to znate jednako kao i ja." "Vaša rijeĉ protiv rijeĉi moje kćeri", odbrusi Aberfield. "A ja ću posvjedoĉiti da sam i ja to ĉuo. Vi ćete se oţeniti s Constance. Ili ću Vas uništiti." Izvan sebe od bijesa, on shvati da su se vrata za Ric-hardom Willowbyjem upravo zalupila. "No ĉekaj, mladiću!" poviĉe on. "Lakaju, moj kaput i šešir! I brţe malo!" Richard Willowby dugaĉkim koracima krene kući. Bio je siguran da će ga pobješnjeli Grof od Aberfielda slijediti. Ako se već mora upuštati u raspravu, onda je bolje da ga zatekne kod kuće, a ne da ga poziva na odgovornost na ulici ili u Klubu. Bio bi se najradije ispljuskao. Kako nije slutio što Constance sprema? Kako je samo mogao biti tako lakomislen i naivan? Morat će smisliti kako da se izvuĉe iz te neugodne situacije. I to brzo. ZaĉuĊeno primijeti da kućna vrata nisu zakljuĉana. Stupi u predvorje i pozove Kermina. No nitko se ne pojavi. Gdje da primi lorda Aberfielda? Obeshrabreno otvori vrata primaće sobe. Nije volio tu prostoriju; izgledala je tako prazno. Moţda ipak nije trebao prodati baš sav namještaj. Potom ude u salon i zapanjeno zastane. U širokom naslonjaĉu, odmah do kamina u kojem je gorjela vatra, sjedila je neka ţena u dubokoj crnini. On je gotovo grubo protrese. "Tko ste, dovraga, Vi?" poviĉe na nju. Catherine se, prestrašena, probudi, i u prvi se tren nije mogla prisjetiti gdje se nalazi. "Je suis Catherine de la Falaise", promrmlja ona, zbunjeno trljajući oĉi. Ugleda praznu sobu u kojoj se nalazila i sjeti se gdje je. To je kuća vikonta Willowbyja, a taj mladić koji ju je upravo tako grubo probudio sigurno je Richard Willowby. On je upravo izjurio iz sobe i zaustavio se u predvorju. "Kermine!" poviĉe iz sve snage. "Tko je ostavio ovu francusku crnu vreću u mome salonu?" Catherine odmah shvati da on time aludira na njezinu crnu haljinu. No za to što ju je nazvao crnom vrećom nije mu namjeravala ostati duţna. Odluĉi ustati i slijediti ga u predvorje. Na njezino ĉuĊenje, ulazna se vrata sada po drugi put otvore i jasno se zaĉuje glas koji je vikao još glasnije: "Dakle, imam Vas, Willowby! Zar mislite da ću Vas samo tako pustiti da pobjegnete? Sada ćete poći sa mnom i dostojno se ispriĉati Constance. A zatim ćete se oţeniti njome. Htjeli Vi to ili ne." "Već sam Vam rekao da se ne mogu oţeniti Constan-com", odvrati Richard tvrdoglavo, nadajući se da će se konaĉno dosjetiti nekog dobrog razloga. Uto se na vratima pojavi Catherine. Aberfield je pogleda raskolaĉivši oĉi. "Tko je ovo?" upita on. Catherine je izgledala poput duha u svojoj crnoj haljini i blijedih obraza. Taj je dojam pojaĉavao goli zid primaće sobe. Willowbyju na um padne spasonosna ideja. Ta ga Francuskinja ionako neće razumjeti. Dakle, nije postojala opasnost da će ona shvatiti njegovu laţ. "Smijem li Vam predstaviti svoju zaruĉnicu, gospodine?" reĉe on, oĉito obradovan što je pronašao izlaz iz nezgodne situacije. S tim rijeĉima on pristupi crnoj strankinji. Aberfield je bio vidno preneraţen. "Vašu zaruĉnicu, Willowby!" poviĉe. "Krasnog mladoţenju imate, gospoĊice. Upravo sam ga uhvatio na djelu. S mojom kćeri. Napola golom." Catherine je pogledavala sad jednog sad drugog. Ova veĉer je bila puna iznenaĊenja. Prvo ova ĉudna, prazna kuća, a zatim ova neobiĉna predstava. Taj debeli muškarac neprofinjenih manira od prvoga joj trena nije bio simpatiĉan. Moţda je ovo prilika da udobrovolji Hettyna brata ako bude sudjelovala u toj igri. Oĉito je on upravo izmislio zaruke s njom kako bi izbjegao jednu drugu vezu. "Moja zaruĉnica govori samo francuski", oglasi se Richard Willowby. U sebi se nadao da grof neće primijetiti kako on sam ne zna ni rijeĉ francuskog. Inaĉe bi sigurno posumnjao u zaruke. "Ma ne, pusti, mon cherie", na njegovo iznenaĊenje progovori strankinja jakim francuskim naglaskom. "Hoćeš li mi predstaviti ovoga gospodina koji je tako divljaĉki dojurio u tvoju kuću? Tako sam se uplašila, mon Dieu." Richard joj dobaci pogled pun iznenaĊenja. Dakle, ona ga je razumjela i odluĉila je igrati

GIGA

ulogu koju joj je dodijelio. Tko li je samo ona? No, tko je da je, samo nebo ju je poslalo. "Oh, oprosti, draga moja", reĉe on naglašeno njeţno, "ovo je Njegovo Vojvodstvo, Grof od Aberfielda. A ovo je, gospodine, moja zaruĉnica Catherina..." on zapne. Zaboravio je ime koje mu je rekla. Catherine mu upadne u rijeĉ. "Ne volim kada me zoveš Catherina", reĉe ona prividno uvrijeĊeno, "Catherine de la Falaise. Catherine. Sena kraju, ne s a." Richard se nasmije: "Naravno, ljubavi moja. Catherine de la Falaise." Njegova Visost bila je primorana pokloniti se. "Vi ste moga zaruĉnika uhvatili S Vašom kćeri?" upita Catherine sa zanimanjem. "Tko je od njih dvoje bio napola gol? Richard ili Vaša kći?" "Moja kći!" poviĉe grof ljutito. "Oh, kako zloĉesta djevojka. Primite moje iskreno ţaljenje." Richard zadovoljno nešto promrmlja, no grof baš nije bio oduševljen tom primjedbom. "Ja ne vjerujem u te zaruke!" poviĉe on. "Tu nešto smrdi. Još nikada Vas nisam vidio. Nikada nisam ništa ĉuo o obitelji De la Falaise. Sve je to varka." "Pa vidite valjda da je moja zaruĉnica u koroti. Naravno da ne izlazi u društvo..." poĉne objašnjavati Richard. "Gluposti!" prekine ga grof. "No još ćemo vidjeti tko tu govori istinu. Ako se za tri dana ne oţenite tom Francuskinjom, oţenit ćete se Constancom. Ili ću Vas uništiti, Willowby. U to moţete biti sigurni. Ja to mogu. Mogu postići da Vas otac razbaštini i da ne dobijete ni ono malo što mu je ostalo nakon kockanja, pijanĉevanja i ţena! Richard mu je vjerovao na rijeĉ. "Pošaljite mi poruku gdje će se odrţati vjenĉanje. Prisustvovat ću mu." S tim se rijeĉima Grof od Aberfielda nakloni pred Catherinom, nabije šešir na svoju rijetku kosu i krene prema vratima. Richard ih zakljuĉa iznutra nakon što je grof napustio kuću. Zatim se okrene prema nepoznatoj posjetiteljici i reĉe uz širok osmijeh: "Mnogo ste mi pomogli, madame. Iako nemam pojma tko ste. Zovete li se zaista tako kako ste rekli?" Catherine kimne. "Jeste li Francuskinja?" "Ne, Engleskinja sam. Bila sam udana za Francuza." Richard je brzo shvaćao. "Bili?" upita on. "Stoga ste u crnini?" Catherine kimne. "Koliko je još dugo morate nositi? Ne izgleda baš lijepo, moram Vam to reći." Ona se iznenadi zbog njegove otvorenosti. Odakle ovome nepoznatom muškarcu ideja da tako razgovara s njom? Pa ipak joj je bilo teško naljutiti se na njega. Imao je isti onakav lakomislen šarm poput Hetty. "Još jedan dan", reĉe ona. "Nakon toga će proći godina korote." "No, hvala Bogu. Sretni ste zbog toga, pretpostavljam. Usput, ja sam Richard Willowby", dometne on kada se sjeti da se još nije ni predstavio. "To sam i mislila", odvrati Catherine, promatrajući ga iz profila. Dobro izgleda. Ima iste plave oĉi kao i njegova sestra. Guste plave kovrĉe, na sljepooĉnicama protkane pokojim sijedim pramenom. Širokom gestom on je zamoli da poĊe natrag u salon. "Biste li mi sada, molim Vas, rekli kako ste dospjeli u moju kuću?" Ona opet sjedne u naslonjaĉ, a on poţuri prema kaminu kako bi ugrijao ruke iznad vatre. "Došla sam s Hetty", objasni ona. "S Hetty, mojom šogoricom, ili s Hetty, mojom sestrom?" "S Vašom sestrom Hetty. Ona je s Vašim slugom na gornjem katu." "Hetty bi trebala biti u Brightonu. Što Vas je, dovraga, navelo da je dovedete u London? I još k tome u moju kuću? Ja nemam pojma što da radim s tom poluodraslom djevojĉicom."

GIGA

"Hetty ima osamnaest godina. Krajnje je vrijeme da je uvedete u društvo", odvrati Catherine zlovoljno. "Ja?" poviĉe Richard. "Ja nisam nimalo podoban da uvedem svoju sestru u društvo. Nemam niti odgovarajuću pratilju za nju, a niti nuţnih sredstava. Doduše, imao sam nešto malo sreće u kockanju u zadnje vrijeme, ali ni ne pomišljam da taj teško zaraĊen novac potrošim na Hettynu toaletu i haljine. Tetka Mable bi je trebala uvesti u društvo." "Tetka Mable dobije srĉani udar svaki put kada se spomene njezin prvi nastup u društvu." Richard se nasmije. "No, onda je ona još manje podobna za tu zadaću. Dakle, ona Vam je povjerila da pazite na Hetty?" Catherine kimne. "Doduše, samo dok ne stignemo u London." "Jeste li i Vi naša roĊakinja?" "Ja sam nećakinja Vašega tetka Jonathana", objasni Catherine. Nije više mogla susprezati svoju znatiţelju. "Sto namjeravate poduzeti u vezi lorda Aberfielda? Hoćete li se oţeniti njegovom kćeri?" "Nikada!" poviĉe Richard. "Mislila je da mije postavila posebno lukavu zamku. No prevarila se. Ne da se Willowby tako lako uhvatiti." "Zašto Vas je uopće htjela uhvatiti?" zapita Catherine sa zanimanjem. "Ako je vjerovati Vašim rijeĉima, bogatstvo ne moţe biti razlog. "Naravno da ne moţe", nasmije se Richard. Ridley, njezin prvi muţ, sigurno joj je ostavio lijepu svotu. "Ne, htjela me je jer sam mlad, dobro izgledam, sportski sam tip, inteligentan sam i vrlo šarmantan." Catherine pomisli kako je rijetko ĉula da netko toliko hvali samoga sebe. A pritom je od Rogera de la Falaisea bila naviknuta na svašta. "...i umišljen", nastavi ona njegovo nabrajanje. "Nisam umišljen, madame, 'iskren' je prava rijeĉ." Richard joj veselo namigne te Catherine nije mogla drugo doli uzvratiti smiješak. "Ali ako se ne ţelite oţeniti njegovom kćeri on će ostvariti svoje prijetnje. Je li stvarno moguće da on nagovori Vašega oca da Vas razbaštini?" Richard kimne. "On je sposoban uĉiniti svašta", reĉe on uvjereno. "Da, ali kako ćete se onda izvući iz toga?" Richard ju je nekoliko trenutaka ispitivaĉki promatrao, a zatim razvuĉe usne u zavjereniĉki smiješak. "Bojim se da ćemo se nas dvoje stvarno morati vjenĉati." Catherine nije vjerovala svojim ušima. "To ne mislite ozbiljno!" poviĉe ona. Richard promijeni temu. "A što ćete Vi sada nakon što ste mi doveli Hetty? Imate li rodbine u Londonu?" Catherine odmahne glavom. "Ne takvih koje bih htjela vidjeti", reĉe ona gorko. "Aha", reĉe Richard. "Dakle, što namjeravate?" Catherine slegne ramenima. "]oš ne znam toĉno. Moţda ću si potraţiti posao kao pratilja ili guvernanta." "Posao pratilje ili guvernante? Pa onda Vam je tisuću puta bolje da se udate za mene", zakljuĉi Richard. "Imam trideset dvije godine, pucam od zdravlja i ugodno sam društvo. Ako ne gubim za kartaškim stolom, onda dobivam. Kada mi otac umre, što nadam se nije više tako daleko, postat ću vikont. Naslijedit ću Wild Rose Manor, naše imanje blizu Winchestera, i kuću u Londonu na najboljem poloţaju. Miroljubiv sam, društven i rijetko gubim ţivce. Madame, Vi ćete se udati za mene." Catherine je u poĉetku pomalo zaĉuĊena slušala tu neobiĉnu prošnju, no zatim ipak dobro razmisli. Zašto je zapravo ne bi prihvatila? Time bi postala ĉlan najotmjenijega londonskog društva. Konaĉno bi odlazila na balove i priredbe, za ĉime je toliko ĉeznula još otkada je bila mlada djevojka. Nije li to mnogo bolje nego se zaposliti kao sluţavka u tuĊoj kući? Dobro, Richard Willowby je kockar, a to je bio i Roger. Dakle, znala je u što se upušta. Willowby joj

GIGA

se ĉinio iskrenijim i manje beskrupuloznim od Rogera. Osim toga, tom ţenidbom bi mu uĉinila uslugu, pa bi joj bio duţan zahvalnost i morao bi se lijepo ponašati prema njoj. "Dobro, udat ću se za Vas", pristane ona. Braneći se, podigne ruku kada on pojuri prema njoj kako bi je radosno prihvatio. "Ali samo ako pristanete na moje uvjete." Richard se zaustavi. Sto li će samo zahtijevati od njega? Nije raĉunao s tim da bi ona mogla iskoristiti njegovu nevolju kako bi sebi priskrbila znaĉajne prednosti. "Kao prvo, uvest ćemo Hetty u društvo." Richard se nasmiješi. U vezi s tim mu ništa drugo nije ni preostalo. Nije dobro poznavao svoju sestru, no sigurno je i ona posjedovala tvrdoglavost tipiĉnu za obitelj Willowby. "Dogovoreno!" reĉe stoga bez oklijevanja. "Ja u ovoj kući smijem gospodariti po svojoj volji." Richard kimne: "Kako sam ionako rijetko kod kuće, to mi ne smeta. Jedino ograniĉenje: Kermin mora ostati ovdje bez obzira na sve. On je najbolji sluga kojega mogu poţeljeti. Njega se ne ţelim odreći." "Naravno", reĉe Catherine. "Zatim, treba mi novac kako bih Hetty i sebe opremila za društvo i kako bih mogla voditi kućanstvo." Richardu zapne rijeĉ u grlu. S novcem nije baš najbolje stajao, a i ono malo što je imao trebalo je njemu samom. No ipak nije htio da njegova ţena hoda okolo u tim neuglednim crnim haljinama. "Sljedećih dana treba doći Edward Steanton", zapoĉne on, teško prevaljujući rijeĉi preko usana. "Prije nekoliko dana sam od njega na kartama dobio znaĉajnu svotu novca. Polovicu je imao u gotovini, a za drugu mi je polovicu napisao obveznicu. Za nekoliko će dana doći ovamo s ispisanim ĉekom. Taj ĉek ću Vam dati na raspolaganje." Catherine mu se toplo nasmiješi. Slutila je koliko mu je teško pala ta odluka. "Oĉekujem svoje nasljedstvo iz Francuske tijekom ove godine. Spremna sam vratiti Vam sve što potrošite za mene. Obećaj em Vam da ću sve toĉno zapisivati. No zato mi morate obećati da ćete pristati na razvod ĉim dobijem svoj novac i kada ja to zaţelim. Ţelim biti slobodna i nastaniti se ondje gdje meni odgovara." Ta se misao Richardu posebno svidjela. "Kakva briljantna ideja. Znate, nikada se nisam namjeravao oţeniti. No moram biti pošten i podsjetiti Vas da razvod sa sobom donosi i teške posljedice. Ja mogu ţivjeti s mišlju da sam odvojen od otmjena društva. No moţete li i Vi?" "Moţda uopće neću ostati u Engleskoj, moţda ću se vratiti u Francusku. Moţda se povuĉem na selo gdje me nitko ne poznaje. A moţda se neću ni htjeti razvesti. Ţelim samo da mi ta mogućnost bude otvorena ako do toga doĊe." "Dobro, meni odgovara", reĉe Richard. Nije imao volje razgovarati o razvodu prije nego što se uopće oţeni. A i tko zna kada će uopće doći taj novac iz Francuske. "Još koji uvjet?" Catherine lagano pocrveni i spusti pogled. "Moj zadnji uvjet je..." reĉe ona i zastane, traţeći prave rijeĉi, "...zadnji uvjet je da... da mi se ne pribliţavate. Da me ne pokušavate poljubiti. I da ne izvršavamo braĉne duţnosti." Richard pogleda taj mršav, blijedi lik koji je stajao pred njim u crnom, teškom, bezobliĉnom ogrtaĉu, kose skrivene pod nezgrapnim velom. Radosno se nasmije. "To Vam rado obećajem. Ako je to bilo sve, htio bih pogledati gdje je Kermin. Gladan sam kao vuk." Energiĉno povuĉe izvezenu vrpcu zavezanu za zvono što je visjelo na praznome zidu. "Aberfield me potjerao iz kuće prije nego je veĉera bila posluţena. Jednostavno se ne zna lijepo ponašati", nasmiješi se on. Vrata se otvore i pojavi se Kermin. Hetty Willowby ga je slijedila u stopu. "Richarde!" poviĉe ona i padne bratu oko vrata. "Veseliš li se što me vidiš? Upravo sam namjestila svoju staru sobu. A Catherine će spavati u maminoj sobi. Sigurno nemaš ništa protiv." Ona pusti brata i pokaţe svoju pratilju: "Jeste li se već upoznali? Catherine, ovo je moj brat Richard. Richarde, ovo je..." "Ne trebaš nas predstavljati, najdraţa sestro", ubaci se Richard. "Naravno da poznajem Catherine. Ona je moja buduća ţena."

GIGA

Hetty zadrţi dah, iznenaĊeno pogledavajući sad jedno sad drugo. Kermin ispusti zaprepašten zviţduk. "To je izvrsna ideja!" poviĉe Hetty kada je opet došla k sebi. "Kad se vjenĉate, Catherine moţe ostati kod nas i uvesti me u društvo." Ona se okrene prema Catherini: "Nisam li ti rekla? Richard je mnogo domišljatiji od mene. Bez imalo poteškoća pronašao je rješenje za sve naše probleme." Pohvaljeni se glasno nasmije. "Hvala ti na povjerenju, sestro. Osjećam se poĉašćenim. No sada, Kermine, trebam hitno nešto za jelo. Padam s nogu od gladi." Posluţitelj se trgne iz razmišljanja. "Mislio sam da ćete veĉerati kod lady Ridley", dometne on. "Ali nisam", objasni Richard. "Njezin me otac izbacio prije nego smo došli do stola. Dakle, donesi sve što moţeš naći u kuhinji." "Neće biti mnogo toga", odgovori sluga tmurno i krene kat niţe, gdje se nalazila kuhinja. Hetty se nestrpljivo okrene prema svom bratu. "Kad ćete se vjenĉati?" upita ona. "Hoće li to biti velika svadba? Smijem li ti biti djeveruša, Catherine? Ah, sve je to tako uzbudljivo." "Nema razloga za toliko uzbuĊenje", odgovori joj brat. "Vjenĉat ćemo se prekosutra. I to neće biti veliko slavlje. Kao prvo, prekasno je za slanje pozivnica, a kao drugo, bilo bi šteta tolikog novca." Catherine se trgne. Izgleda da će se morati naviknuti na takvo slobodno izraţavanje svoga budućeg muţa. "Već prekosutra!" poviĉe Hetty. "Ali moţe li to uopće tako? Moţe li se tako brzo sklopiti brak? Za to vam treba posebna dozvola, zar ne?" Catherine i Richard se pogledaju. Na to nisu ni pomišljali. No Hetty je bez sumnje imala pravo. "Prokletstvo!" poviĉe Richard. "Odakle nam sada takav papir? Morali bismo poznavati nekoga tko je dobar s biskupom. Da odem k Christlemaineu?" "Misliš li da bratić Max poznaje biskupa?" upita njegova sestra iznenaĊeno. "Bratić Max poznaje cijeli London", odvrati joj brat. "No ipak ga neću posjetiti ako to nije neophodno. George ga je pobijedio u borbi za bakino naslijeĊe. Sigurno je bijesan na njega. A taj njegov bijes vjerojatno se proširio na sve Willowbyje. Nemam ni najmanje volje pretrpjeti njegovo arogantno odbijanje." Catherine ga je tek napola slušala. Mislila je na svoga brata. Henry poznaje biskupa, bila je sasvim uvjerena u to. Potraţit će svoga brata, odluĉi s neugodnini osjećajem u ţelucu. Što prije, to bolje. Ako ostane u Londonu, bit će neizbjeţno opet ga vidjeti. A bolje je da se prvi susret odigra u ĉetiri oka nego na društvenoj pozornici. "Mislim da ja mogu nabaviti tu dozvolu", konaĉno će ona. Bilo je tipiĉno za brata i sestru Willowby da se uopće ne zapitaju kako će Catherine, koja je upravo stigla iz Francuske i jedva da je ikoga poznavala u Londonu, doći do jedne takve posebne dozvole. Njima je bilo jedino vaţno da se takav neugodan problem riješi bez mnogo truda. "Izvrsno", reĉe njezin budući muţ. "Onda poĊimo Kerminu u kuhinju."

GIGA

VII Kada se Catherine idućega jutra probudila, prve vesele zrake sunca, koje su prodirale u spavaću sobu kroz otvor na zavjesi, najavile su topao proljetni dan. Podigne se u sjedeći poloţaj na svome širokom krevetu s baldahinom i pusti da joj noge slobodno vise iznad poda. Hoće li joj netko uopće donijeti tople vode ako povuĉe zvonce? Moţda Rosie, koja im je juĉer naveĉer, kada je zajedno s Hetty i njezinim bratom ušla u kuhinju, posluţila ĉaj? Odluĉila je okušati sreću te povuĉe zvonce. Zatim pogleda oko sebe. Soba u kojoj je nekada stanovala Hettyna majka bila je zaista lijepa usprkos tome što je i ovdje, kao i u svim drugim prostorijama, nedostajalo nekoliko komada namještaja. Zavjese oko kreveta, kao i one na oba malena, uzana, visoka prozora, bile su prošarane zelenim prugama i njeţnoruţiĉastim ruţama. Materijal je tijekom godina izblijedio, ali je ipak bio lijep. Pored kreveta se nalazio mali noćni ormarić. Na komodi je stajao lijep, no malo razbijen umivaonik. Njezini teški putni kovĉezi leţali su neraspakirani pred golemim ormarom za odjeću. Catherine ustane i obuje papuĉe. Najprije će objesiti svoju odjeću u ormar. Sigurno je sve potpuno izguţvano. Nadala se da Rosie zna glaĉati. Otvori široka vrata ormara i prestrašeno uzmakne nekoliko koraka. Iz ormara se spustio debeo oblak prašine. Izletjela su dva uplašena moljca. Taj komad namještaja nije bio prazan kao što je mislila; bio je prepun raznih haljina. Ona zaĉuĊeno izvadi prvu bolju haljinu. Bila je to veĉernja haljina ledenoplave boje sa širokom tkanicom, a gornji dio bio je gusto izvezen šljokicama i biserima. "Ta je odjeća pripadala milady. Majci gospodara Ric-harda", progovori neki glas iza nje. Ona se trgne i na vratima ugleda Kermina. U desnoj ruci drţao je vrĉ s vrućom vodom koja se pušila, a u lijevoj dva ruĉnika. "Zar Rosie nije ovdje?" upita Catherine, kojoj se ĉinilo neobiĉnim da muški posluţitelj ulazi u njezinu spavaću sobu. Brzim pokretom navuĉe svoj jutarnji ogrtaĉ koji je prethodne veĉeri bezbriţno prebacila preko jedine stolice u prostoriji. Ĉinilo se da Kermin uopće nije primijetio njezinu neprikladnu odjeću. "Poslao sam Rosie u nabavu", objasni on. "Brzo će se vratiti. Potom ću Vam je odmah poslati." Odloţi vrĉ na komodu, a pokraj njega lijepo sloţi ruĉnike. "Ako Vam odgovara, pripremit ću doruĉak." "Oh, da, mnogo hvala", odgovori Catherine. "Odgovara mi jer sam strašno gladna. Je li... je li moj zaruĉnik već ustao?" "Gospodar Richard je izašao iz kuće oko deset sati." "Oko deset sati!" poviĉe Catherine. Baci pogled na mali stajaći sat na polici kamina. Pokazivao je pola osam. "Ah, taj sat već dugo ne radi", reĉe Kermin prateći njezin pogled. "Već dugo nitko nije gledao na njega. Odmah ću se pobrinuti da ga se popravi." Uzme sat s kamina i napusti sobu. Catherine bezvoljno obuĉe svoju crnu haljinu. "Zadnji dan!" reĉe glasno. "I nikada više neću nositi crno. Nikada, nikada, nikada više." Izvjeţbanom kretnjom zakopĉa kukice, poĉešlja svoju tamnoplavu kosu te na nju priĉvrsti veo. Danas je godišnjica Gervaisove smrti. Prošla je godina dana. Ĉinilo se da je prošlo mnogo više. A sutra će se udati. Ako Henry uspije nabaviti dozvolu. Krajnje je vrijeme da krene potraţiti svoga brata. U prostoriji za doruĉak stajao je jedini stol u ĉitavu prizemlju. Nije bio velik i imao je mjesta za osam osoba. U toj je prostoriji Kermin posluţio doruĉak. Na stolu je stajao vrĉ s vrućim ĉajem. Jaja i slanina cvrĉali su na toplinskoj ploĉi. Upravo je stizao i sluga noseći svjeţe peĉen tost. Privuĉe Catherini stolicu i upita je ţeli li još nešto. "Ne, hvala lijepa", odvrati Catherine. "Izgleda stvarno primamljivo. Miss Hetty još spava?" Kermin kimne. "Još nije dala nikakva znaka da je budna", reĉe on i htjede se povući. "Ako dopuštate, madame, moram se pobrinuti za ruĉak." "Za pola sata bih ţeljela izaći. Postoje li neka kola koja bih mogla koristiti?" Kermin sa ţaljenjem odmahne glavom. "Imamo samo jedna kola, faeton gospodara Richarda. No njih upravo koristi gospodar..." On zastane i zbunjeno se poĉeše iza vrata. "A, kada bolje

GIGA

razmislim, ne mogu zamisliti da bi gospodar Richard nekome posudio svoja kola. Naime, potpuno su nova, znate?" "Gdje drţite to vozilo?" zapita Catherine. "Oh, imamo staju u Mewsu, odmah u blizini. Jahaći konj gospodara Richarda, Thunderbird, takoĊer se nalazi tamo. Brian se brine o njemu. Dobar je momak taj Brian. On je isto iz Winchestera. Spava iznad staja." "Bi li tamo bilo mjesta za još jednu koĉiju i za jednoga ili dva konja?" raspita se Catherine. "Naravno da bi bilo mjesta", odgovori posluţitelj. "Dok je milady još bila ţiva, tamo su se nalazila još dva vozila. Jedan landauer i jedna staromodna koĉija za putovanja. A ima i dosta mjesta za konje. No zašto pitate, madame? Namjeravate li kupiti kola?" Catherine raširi bijelu salvetu preko svoga krila. "Još ne znam. Ţelim samo sve upoznati kako bih se bolje snalazila. Biste li bili tako ljubazni da mi danas popodne pokaţete kuću?" Kermin se nakloni i sa širokim osmijehom reĉe: "Rado, madame, vrlo rado. Da Vam za pola sata pozovem fijaker?" "Da, molim, to je dobra zamisao", prihvati Catherine i konaĉno se posveti doruĉku. Nešto poslije jedanaest sati stigla je u kuću svoga brata. Nakon što je platila vozaĉu fijakera, nekoliko je trenutaka neodluĉno stajala na putu i pomno promatrala uzvišenu fasadu. Njezina rodna kuća bila je široka, elegantna zgrada. Sigurno višestruko veća od kuće koja je pripadala njezinom budućem svekru. Jedan od osam stupova odmjerene gradnje štitio je ulaz. Ĉetiri bijele mramorne stube vodile su do ulaznih vrata. Mesingana ruĉka za kucanje u obliku lavlje glave blistala je u sjaju prijepodnevnoga sunca. Tu je odrasla, pa ipak nije imala osjećaj da je stigla kući. Što li će samo Henry reći kada je tako nenadano ugleda pred sobom? A Esther? Catherine se uspravi. Neće se bojati svoje šogorice. Upravo suprotno. Došla je po ono što joj po pravu pripada i neće nikome dopustiti daje u tome sprijeĉi. Energiĉno pokuca na vrata. Sluga koji je otvorio vrata bio joj je nepoznat. Sto li se samo dogodilo sa starim Burleyjem koji je sluţio za ţivota njezina oca? On još sigurno nema šezdeset godina. Ĉudno je što su ga zamijenili mlaĊim ĉovjekom. Ni te prugaste uniformirane jakne nije bilo prije pet godina. "Vi ţelite, madame?" upita vratar, uputivši upitan pogled tom crnom liku koji je stajao pred kućnim vratima. Nadaleko i naširoko nije vidio nikakvu pratilju. Ta je dama, dakle, stigla sama. Iznimno ĉudno i iznimno sumnjivo. Catherine jasno prepozna neprijazan pogled. Ubuduće će je Rosie posvuda pratiti, zaklela se. "Moje je ime madame de la Falaise. Ja sam sestra Vašega gospodara. Je li moj brat kod kuće?" "Koliko sam ja obaviješten, Njegova Milost nema sestru", odvrati vratar podigavši obrve. "Ako dopuštate, sada ću zatvoriti vrata, madame. Vani je svjeţe." "Onda ste krivo obaviješteni", rasrdi se Catherine i odgurne vratara energiĉnom kretnjom ustranu. "A sada me pustite da uĊem. Je li moj brat u knjiţnici?" Ona ostavi zbunjenoga vratara da stoji te preda svoj ogrtaĉ jednom od lakaja koji se pojavio u predvorju. Jedna se vrata otvore i pojavi se gospoĊa Blenchem, domaćica. "Miss Catherine!" poviĉe ona kada prepozna posjetiteljicu. "Hoću reći, milady. Došli ste kući! Oh, kako se veselim. A kako će se tek poveseliti Vaš brat. Njegova se Milost trenutno ne osjeća najbolje. Znate, giht..." Giht, pomisli Catherine. Nije znala da Henry boluje od gihta. Pa tek je u kasnim tridesetima. "I ja se veselim što vas ponovno vidim, gospodo Blenchem. Gdje mi je brat?" Vratar se pribliţi. "Vi poznajete ovu damu, gospodo Blenchem?" upita on. "Pa naravno, gospodine Fishborough. To je Miss Catherine, sestra Njegove Milosti. No Vi to, naravno, ne moţete znati. Vi ste tek odnedavno u ovoj kući." Posljednje su rijeĉi bile izgovorene jasno omalovaţavajućim tonom. Ĉinilo se da se novi posluţitelj i dugogodišnja domaćica ne slaţu baš najbolje. Posluţitelju je sada oĉito bilo neugodno zbog njegova grubog ponašanja. "Morate mi oprostiti, milady", poĉne on, "zaista nisam imao pojma..." "U redu je", prekine ga Catherine nestrpljivo. "Biste li me sad odveli mome bratu?"

GIGA

Henry se, kao što je i oĉekivala, nalazio u knjiţnici. Catherine se prestrašila kada ga je ugledala. Sjedio je nepomiĉno pokraj prozora, nogu umotanih u toplu vunenu deku, zadubljen u knjigu koju je drţao u rukama. Jako je ostario, pomisli ona i odmah je preplavi saţaljenje. Jadan Henry. Sada vidiš da novac nije najvaţniji u ţivotu. Je li brak s Esther zasluţan za to da izgledaš poput starca, a nemaš još ni ĉetrdeset godina? Domahne posluţitelju, koji ju je upravo htio najaviti, da šuti. Zatim se na vrhovima prstiju pribliţi naslonjaĉu svoga brata i rukama mu zatvori oĉi. "Tko sam ja, Vaša Milosti?" upita ona izmijenivši glas. Vojvoda se trgne: "Sto je sad to? Nemam pojma." Catherine ga pusti i kratko ga poljubi u obraz. "Catherine!" poviĉe Henry. "Jesi li to zaista ti? No ovo je zaista iznenaĊenje! Naţalost, ne mogu ustati da te zagrlim. Bole me noge. Mogu li te neĉime ponuditi?" "Da, rado bih ĉašu limunade." Henry proslijedi tu ţelju posluţitelju koji je još uvijek stajao na vratima i radoznalo promatrao taj susret. "Što te dovodi u London?" upita Henry kada se posluţitelj povukao. "Ţivjet ću ovdje. Napustila sam Francusku", objasni mu sestra. "Ţivjet ćeš ovdje?" promuca Henry. "Misliš, ovdje u kući? To neće ići, Catherine. Esther to nikako ne bi dopustila." Catherine ga pogleda s gorkim smiješkom. "Znaĉi, ovo je Estherina kuća", ustanovi ona. "Ona moţe odluĉivati tko ovdje smije stanovati, a tko ne." Henry rezignirano slegne ramenima. "Novac je njezin", reĉe on. "Da nije bilo nje, davno bih morao prodati kuću. Stoga je potpuno pošteno da i ona nareĊuje. A k tome sam i ja bolestan. Uopće nisam u stanju gospodariti svime tako dobro kao Esther." Catherine se suzdrţi od oštra odgovora. "Umiri se, brate. Nemam namjeru biti ti na teret", reĉe ona. "Opet ću se udati. No za to mi treba tvoja pomoć." "Ţeliš se opet udati? To je neobiĉno brzo. Tvoj muţ jedva da je pokopan..." "Gervais je umro upravo na današnji dan prije godinu dana. A i ne moţeš zahtijevati od mene da ţalujem za njim duţe nego što je to nuţno potrebno." Henry pocrveni, no nije komentirao njezin odgovor. "Za koga se sada ţeliš udati? I kako ti ja mogu pomoći?" Posluţitelj se pojavi s vrĉem i dvije ĉaše koje zatim napuni profinjenim pokretima. Catherine priĉeka da opet ostanu nasamo, otpije gutljaj limunade te odgovori: "Udat ću se za Richarda Willowbyja. Moţda ga poznaješ. Nije mnogo mlaĊi od tebe." A Henry pritom izgleda kao da bi mogao biti Willowbyjev otac, pomisli ona. Teško je povjerovati da izmeĊu njezina zaruĉnika, koji pršti od snage i ţivotne radosti, i njezina brata nema više od šest godina razlike. "Willowbyl" poviĉe vojvoda. "Zašto baš on? Willowby je kockar, lakomislena ništarija, on je..." Catherine prekine njegovo nabrajanje: "Roger je isto bio kockar, lakomislena ništarija. A ipak nisi imao ništa protiv toga braka." "Pa ti se nisi udala za Rogera, već za njegova strica..." uzbudi se Njegova Milost. Catherine stisne usne. "Ti si to znao1." reĉe ona. "Ti si bio upućen u tu sramotnu igru u koju su me uvukli. A nisi ništa poduzeo!" "Ali, ali Esther je mislila da je to za tvoje dobro..." mucao je njezin brat. "Esther je mislila, Esther je rekla..." ponovi njegova sestra srdito. "Ne ţelim nikada više ĉuti ime Esther. A tebe ţalim, dragi moj brate. Pretvorio si se u prestrašena slabića. I to takvog koji izdaje ĉak i vlastitu sestru. Moţeš biti ponosan na sebe." Henry spusti glavu. "Tako mi je ţao", prošapće on, ne usuĊujući se pogledati svojoj sestri u

GIGA

oĉi. "Znam da sam te trebao upozoriti. No dao sam Esther svoju rijeĉ, Catherine, molim te da mi oprostiš. Godinama sam si to gorko predbacivao. Molim te, Catherine." Već je poţalila zbog svojih grubih rijeĉi. Esther je bila ta koju je prezirala iz dna duše, a ne Henry, koji je tako bijedno provodio dane u knjiţnici, nogu umotanih u deku. "Sada je sve u redu, Henry", umiri ga ona. "Što se dogodilo s tvojim nogama? Zar ih više ne moţeš micati?" "Mogu, Catherine. Ali me pritom jako bole. Kada ih drţim na toplom, bolje mi je. Propuh mi šteti. Lijeĉnici kaţu da sam giht naslijedio od bake Milwoke. Znaš da je ona već bila u invalidskim kolicima dok smo mi još bili djeca. I priliĉno je rano umrla." Rekao je to takvim glasom kao da mu je i samom smrt vrlo blizu. Kao da se pomirio s tom ĉinjenicom. "Ali to tako dalje ne moţe!" Catherine u to nije mogla vjerovati. "Svjeţ zrak bi ti sigurno koristio. Moţda bi ţelio malo šetati po parku? I odricanje od alkohola navodno ĉini ĉuda. Jesi li to već probao? Pa mora postojati neki naĉin da ozdraviš." Vojvoda umorno protrese glavom. On je odustao od sebe, pomisli Catherine gorko. I za to je sigurno kriva Esther. "Poznaješ li biskupa?" upita ona. "Hitno mi treba posebna dozvola." Njezin brat malo razmisli. "To ne bi trebao biti problem", reĉe konaĉno. "Samo ako se stvarno ţeliš udati za Willowbyja. Kada se treba odrţati vjenĉanje?" "Sutra. U crkvi Sv. Georgea. Ovdje na Hanover Squareu. Gospodin Willowby takoĊer pokušava stupiti u kontakt sa svećenikom." "Već sutra!" poviĉe vojvoda široko raskolaĉivši svoje sumorne oĉi. "Ĉemu ta ţurba?" "Jer negdje moram stanovati. Esther me ovdje ne ţeli. A hotel mi je preskup", zlovoljno mu odgovori Catherine. "Preskup?" ponovi on s nevjericom. "Ali tvoj ti je muţ sigurno ostavio ĉitavo bogatstvo." "I je", potvrdi ona. "Ali Roger mi to osporava. Tvrdi da sam krivotvorila oporuku. Sada se odvjetnici svaĊaju." Henry je bio oĉigledno uzrujan i nestrpljivo se vrpoljio na svojoj stolici. "Roger je svinja!" poviĉe on. "Nikada ga nisam mogao podnijeti." Catherine mu dobaci podrugljiv smiješak, no ne reĉe ništa. "Dobit ćeš dozvolu", reĉe on napokon. "Sam ću otići biskupu." "Hvala", reĉe Catherine dirnuto i poljubi svoga brata u obraz. "Neka mi je dostave u Mount Street." "U redu. Esther ne mora ništa znati, zar ne? Ona je uvijek Ijutita kada nekome nešto obećam a da nju nisam pitao. Neću moći doći na vjenĉanje. Znaš, trenutno imamo neke vaţne goste. Sira Thomasa Streightona i njegovu ţenu Biancu. On je jedan od najmoćnijih veleposjednika u Sussexu i mirovni sudac za Winchester. Esther je jako ponosna na to poznanstvo. Trenutno su svi troje u gradu, obavljaju kupovinu. No bojim se da bi se uskoro mogli vratiti..." Catherine ustane. "Shvatila sam", reĉe ona. "Ne ţeliš da ih susretnem. Meni je tako pravo. Ne brini se za vjenĉanje. Bit će to proslava u malom krugu." Ona navuĉe rukavice i poĉne ih zakopĉavati na zglobovima. "Što sam još htjela pitati: što je s koĉijom koju je tata dao izraditi za moj prvi nastup u društvu?" "Ona je u stajama", objasni joj brat. "Esther odbija voziti se njome. Ta su kola prejednostavna za njezin ukus. Ţeliš li da ih dostavim Willowbyju?" "Da, to bi bilo lijepo. Moţda imaš i konje koji ti ne trebaju." Henryjeve usne razvuku se u slabašan smiješak. "Vidjet ću što se moţe uĉiniti", reĉe konaĉno. "Esther se ne razumije u konje. Sigurno neće primijetiti da dva nedostaju. Imamo ih mnogo u staji." "Hvala, brate", iskreno reĉe Catherine. "I moj miraz mi isto moţeš poslati u Mount Street. Znaš već, sve one stvari koje sam dobila za vjenĉanje s Rogerom, a koje su bile prevelike da bih ih mogla ponijeti u Francusku. Te stvari još postoje, zar ne?" Henry kimne: "Sigurno su negdje u skladištu. Nare-dit ću Charlesu, sluzi, da ih potraţi. Esther

GIGA

prekosutra putuje svojoj sestriĉni. Tako ćemo imati priliku sve odvesti u Mount Street." Catherine se još jednom zahvali, na odlasku poljubi brata u obraz i izaĊe u predvorje. Gospoda Blenchem ju je ĉekala. "Hoćete li se opet doseliti k nama, milady?" upita. "Ova kuća je bila tako tmurna i tuţna bez Vas." Catherine sa ţaljenjem odmahne glavom. "Zao mi je što Vas moram razoĉarati, gospodo Blenchem", odgovori ona. "Namjeravam se udati i smjestiti u Mount Street." Na njezino iznenaĊenje ta dobra ţena briţne u plaĉ: "Tako sam se nadala da ćete nam se opet vratiti. Nema više ţivota u ovoj kući. Milostiva nije niĉime zadovoljna. Nikako joj se ne moţe udovoljiti. I još se k tome svakoga dana moramo bojati da nas ne izbaci. Kao što je uĉinila i s dobrim starim gospodinom Burlyjem. Otjerala ga je odavde bez ikakvih preporuka. Da nije mogao otići svome bratu u Chelsea, formalno bi bio na ulici. Posjećujem gospodina Burleyja svakih ĉetrnaest dana, kada imam slobodno popodne, i pokušavam ga razveseliti. On bi tako rado opet radio. No bez preporuka nema nikakve šanse. Zar to nije nepravedno, milady? I ja bih rado smjesta napustila ovu hladnu, neprijateljsku kuću. Kada bih samo našla neki drugi posao, radila bih ĉak i za manju plaću. No tko bi još uzeo u sluţbu tako staru ţenu poput mene?" "Vidjet ću kako Vam mogu pomoći, gospoĊo Blen-chem", reĉe Catherine i umirujući poloţi svoju ruku na njezinu. "Molim Vas, nemojte više biti tuţni. Uskoro ću Vam se javiti, obećajem. No sada moram poţuriti." Posluţitelj poţuri izvršiti svoju duţnost i otvoriti joj vrata. Ona ga zamoli da joj pozove fijaker te bez oklijevanja napusti kuću. Kada je ušla u predvorje kuće lorda Willowbyja, ovaj je stajao u podnoţju stuba koje su vodile na gornji kat. Upravo je pruţao Kerminu svoj ogrtaĉ i visoki jahaći šešir. Pritom se ogleda oko sebe i trgne se kada spazi svoju zaruĉnicu. "Koliko ste rekli da još morate nositi tu strašnu crnu odjeću? Ne znam hoću li to moći podnijeti." Catherine nije ni pomišljala da odgovori na tu pros-todušnu kritiku. "Dobro jutro", reĉe ona umjesto odgovora. "Dobro jutro, milady", oglasi se Kermin i poţuri k njoj kako bi joj prihvatio ogrtaĉ. "Gdje ste bili?" upita Willowby i baci pogled u zrcalo da provjeri kako mu stoji marama oko vrata. "Jeste li nabavili tu posebnu dozvolu?" "Donijet će mi je veĉeras", odgovori Catherine. "Jeste li Vi u meĊuvremenu razgovarali s nekim svećenikom?" Richard kimne. "Jesam", reĉe. "Bio je to prokleto neugodan razgovor. Taj dobri ĉovjek misli da imamo neki sumnjiv razlog za tako brzo vjenĉanje. Htio je apelirati na moju savjest da ne uĉinim nepromišljeno tako vaţan korak." Richard se nasmije. "Srećom, ja nemam savjesti. Dakle, te dostojanstvene rijeĉi pale su na neplodno tlo. No, kada dobijemo dozvolu, neće mu preostati ništa drugo doli vjenĉati nas." On pridrţi vrata knjiţnice i pokretom ruke zamoli Catherine da uĊe. Ta se prostorija, što se njezina oskudna namještaja tiĉe, nije razlikovala od drugih. Visoki ormari s knjigama bili su napunjeni samo dopola. Pored kamina stajao je širok naslonjaĉ s ruĉkama. Presvlaka mu je bila izblijedila, a rupe na nekim mjestima bile su nestruĉno pokrpane. Druga stolica stajala je iza maloga pisaćeg stola. Ti su komadi namještaja djelovali trošno. Vjerojatno nisu bili prodani zato što bi se za njih teško postigla primjerena cijena. Zavjese su, kao i posvuda u kući, bile izlizane. Kao i posvuda u kući, i tu su nedostajali tepisi na drvenom podu. Richard je pratio njezin pogled. "Nije baš udobno, zar ne?" zakljuĉi on s gorkim osmijehom. "Doduše, za prodaju knjiga, namještaja i tepiha nisam odgovoran ja. Otac ih je prodao još prije mnogo godina. Kada je još trebao novac za svoj razuzdan ţivot." "A sada ga više ne treba?" zapita Catherine. Richard odmahne glavom. "Ne. Otac je postao ozbiljan. Ţivi povuĉeno na našem seoskom imanju blizu Winchestera i ne pomišlja na razvrat. Naĉin ţivota njegova najstarijeg sina mu je

GIGA

trn u oku. Sigurno će se razveseliti kada ĉuje za moju ţenidbu. Nadam se da će što dulje ostati u iluziji da ću zbog toga zapoĉeti pošten, zakonit ţivot. Zar nećete sjesti?" On joj primakne širok naslonjaĉ i sjedne, nakon što se ona smjestila, na radni stol. "A Vi ubuduće ne namjeravate voditi pošten, zakonit ţivot?" zapita Catherine s neduţnim smiješkom, iako je znala odgovor. Richard se nasmije. "Zar tako izgledam?" upita on. "Vi valjda ne gajite takvu nadu? Naš brak nije brak već posao. To znamo oboje, zar ne?" "Naravno da znamo", potvrdi Catherine. Richard odahne. "No, eto. Vaš prvi brak... Jeste li se tada udali iz ljubavi?" Catherine nakratko razmisli bi li mu ispriĉala pravu priĉu. No ipak se ne odluĉi na to. Nisu se još dovoljno poznavali. Nije znala kako bi Richard na to reagirao. "Ne", stoga će ona kratko. Richard je bio vidno iznenaĊen. "Ne?" ponovi s nev-jericom. "Zašto ste se onda udali za toga Francuza?" "Bilo je za to dobrih razloga", odvrati ona šturo. "Vjerujem", reĉe Richard. Zastoje ta njegova zaruĉnica tako zatvorena kada se raspituje o njezinu prvom braku? "Jeste li tada voljeli nekoga drugog?" Catherine ga zapanjeno pogleda. "Kako ste došli na tu ideju?" upita ga. Richard se nasmiješi. "Imao sam takav osjećaj", reĉe on. "Kako se zove taj muškarac kojeg ste voljeli?" "Roger", odgovori Catherine. "Isto Francuz?" Catherine kimne. "Volite li ga još uvijek?" zapita Richard. > "Kada će se odrţati vjenĉanje?" promijeni Catherine temu. Kako mu pada na pamet pitati je takvo što. Naravno da više ne voli Rogera. Ali to se njega zaista ne tiĉe. Dakle, još ga voli, pomisli on, ali nije inzistirao na tome da nastavi tu temu. "U jedanaest sati", reĉe on. "Već sam obavijestio dragoga Grofa od Aberf ielda. Postoji li netko koga biste Vi ţeljeli imati uza se?" Catherine odmahne glavom. "Ne, moji se roĊaci neće pojaviti na vjenĉanju. No imam jednu prijateljicu koju bih rado pozvala. Naţalost, posljednjih godina izgubile smo kontakt. Sada ne znam kako bih došla do nje. No kako ste i Vi porijeklom iz okolice Winchestera, moţda ste ĉuli za nju. Zove se Sophia Matthews. Poznajete li je? Znate li je li moţda sluĉajno sada u Londonu?" "Sophia Matthews?" poviĉe Richard. "Naravno da je poznajem. Ona je supruga moga bratića Christlemainea. I ona je Vaša prijateljica, kaţete? To se zove sluĉajnost." "Sophia se udala za grofa?" usklikne Catherine oduševljeno. "Veselim se zbog nje. Nadam se da je sretna." Richard slegne ramenima. "Zašto bi bila nesretna? Christlemaine je jako bogat." "Ne mislim na to", nestrpljivo će Catherine. "Kakav je ĉovjek Vaš bratić? Jesu li se vjenĉali iz ljubavi?" "Otkud ja znam", odvrati njezin zaruĉnik, ne baš zainteresirano. "Max zna biti vrlo arogantan i uobraţen. No nije on loš momak. Najbolje da je sami pitate." "To ću i uĉiniti", odvrati Catherine. "Potraţit ću je već danas popodne. Nadam se da je kod kuće. Vi sigurno znate gdje stanuje." Richard kimne. "Na Berkley Squareu", reĉe on. "Neka Vas Brian odveze." Ona mu uputi zahvalan osmijeh i ustane. "To je vrlo ljubazno, hvala." Okrene se da ode, kada se još neĉega sjeti: "Ormar u mojoj sobi je pun odjeće. Kermin kaţe da je pripadala Vašoj majci. Biste li imali nešto protiv da dam prekrojiti tu odjeću za Hetty i za sebe, koliko se bude dalo?"

GIGA

Richard se nasmije. "Naravno da ne, naprotiv. Uĉinite s tim što ţelite. Što manje novca potrošite za te ukrase i triĉarije, to bolje." Hetty je bila mnogo manje oduševljena prijedlogom da se za nju preurede stare haljine njezine pokojne majke. "Pa kako će to izgledati, Catherine?" pitala je plaĉljivim glasom koji nije nimalo prikrivao njezino razoĉaranje. "Ipak je to moj prvi nastup u društvu. Ti ih moţeš uzeti jer tebi je svejedno kako izgledaš." Prekine se kada primijeti Catherinino ljutito lice. "Mislim, ti si ipak udovica, pa onda opet udana ţena. Ti ne moraš ostaviti dojam na muškarce, zar ne? Ali ja im se moram svidjeti. Lord Bridgegate neće me udostojiti ni pogleda ako moje haljine ne budu po posljednjoj modi." "Kome su vaţne samo tvoje haljine, taj te ni ne zasluţuje", dobaci joj Catherine. "Ah, ti to ne razumiješ", plane Hetty. "Moţda si predugo ţivjela u inozemstvu. Ja se moram svidjeti lordu Bridgegateu! Jednostavno moram. I zato ipak ne mogu sa starim haljinama..." "Prvo ćemo ih pregledati", mirno odluĉi Catherine. "Sigurno se neke od njih mogu prepraviti tako da se uopće neće vidjeti da su stare. Sljedećih dana dolazi neki gospodin Steanton koji tvome bratu duguje mnogo novca pa ćemo onda imati sredstava na raspolaganju s kojima ćemo ti dati sašiti jednu veĉernju haljinu. No, kako ti to zvuĉi?" "Jednu veĉernju haljinu! Za taj novac koji gospodin Steanton duguje Richardu moţemo kupiti više od samo jedne haljine", poviĉe Hetty. "Treba mi potpuno nova garderoba!" "Ne treba ti", odvrati Catherine hladno, krenuvši stubama na gornji kat. "Jer taj novac mora dostajati za ĉitavo kućanstvo barem za godinu dana." "Ne shvaćam!" srdila se Hetty. "Ti uopće nemaš pravo odreĊivati što će se uĉiniti s tim novcem. Razgovarat ću s Richardom." Catherine je s mukom svladavala svoj bijes. "Razgovaraj!" poviĉe ona Hetty i nestrpljivo uĊe u sobu. Ovo nije bilo prvi put da je sumnjala kako će biti lako uvesti u društvo svoju buduću šogoricu. Rosie je upravo raspakirala Catherinine putne kovĉege te je stavljala odjeću u jedan ormar koji se toga jutra još nije nalazio u sobi. "Kermin je zamolio Briana da mu pomogne", objasni ona. "Taj je ormar već dugo stajao u skladištu. Malo je klimav pa je Kermin sa strane zabio nekoliko ĉavala da se ne prevrne. Mislim da će izdrţati." Catherine odmah zaboravi na probleme s Hetty. "To je bila dobra zamisao", reĉe ona. "Ne smijem zaboraviti zahvaliti Kerminu. Je li moja odjeća jako izguţvana?" Rosie kimne. "Dakako, madame", reĉe. "Pokušat ću je izglaĉati." "Da, uĉini to", zamoli Catherine otvarajući veliki ormar kako bi pozornije promotrila haljine Richardove majke. Tu su se nalazile brojne dnevne haljine, najrazliĉitijih boja i materijala. Veĉernje su haljine sve bile savršeno elegantne. Naravno, krojevi su bili zastarjeli, donji dijelovi preširoki, a struk previše spušten. No kada se vješto prekroji, ta će odjeća još uvijek pobuĊivati pozornost. Ona se okrene: "Znaš li šivati, Rosie?" Djevojka odmahne glavom. "Naţalost ne, madame", odgovori, "nikada nisam uĉila. No mogla bih nauĉiti ako ţelite", poţuri ona usluţno. "Moţeš slobodno nauĉiti ako to ţeliš", reĉe joj njezina nova gospodarica, ne previdjevši njezinu marljivost, "ali ono što nam je sada potrebno je netko tko ima veliko iskustvo u šivanju." Ona razmisli. Hetty sigurno ne posjeduje takvu vještinu. Ali gospoĊa Blenchem je posjeduje. Ona je zaista spretna s iglom i koncem, a k tomu je uredna i okretna. "Moţeš li mi donijeti pribor za pisanje?" zamoli djevojku. Nije li joj njezin budući suprug obećao da moţe slobodno gospodariti u kući? Kermin i Rosie ionako neće moći odrţavati kućanstvo s tri osobe. Zaposlit će gospodu Blenchem. Nije li ova rekla da bi bila zadovoljna i s manjom plaćom, samo kad bi mogla napustiti Estherinu kuću? No, dakle, ona će joj pruţiti priliku. A dovest će i Burlevja. Kermin ne moţe istovremeno biti posluţitelj, sobar i kuhar. Odluĉivši tako, ona sjedne za komodu koja joj je posluţila kao pisaći stol kako bi napisala

GIGA

pismo gospodi Blenchem. Bilo je rano poslijepodne. Hetty i Catherine su upravo dovršavale malu uţinu koja je, zbog nedostatka stolica, bila posluţena u prostoriji za doruĉak, kada netko pokuca na vrata te Kermin uvede gospoĊu Blenchem u sobu. Ta je domaćica nosila svoj najbolji kaput od sive vune, a na njenim sijedim kovrĉama smjestio se plitak šešir. "Tako se veselim što sam smjela doći k Vama, milady", šmrcala je ona, brišući suze radosnice. "Odmah sam ponijela sve svoje stvari. A Njezinoj Milosti nisam ni rekla kamo idem. Inaĉe me sigurno ne bi pustila da se odselim. Samo zato što ne ţeli da radim za Vas, milady. No ovako je bila vesela što će me se riješiti..." GospoĊa Blenchem ponovno obriše oĉi maramicom, a potom snaţno ispuše nos. Hetty i Kermin su s neskrivenim ĉuĊenjem promatrali tu predstavu. "Tko je ovo?" upita Hetty. "Neka tvoja roĊakinja?" Catherini se nije svidio omalovaţavajući ton kojim je izrekla tu primjedbu. "To je gospoĊa Blenchem, draga moja Hetty", reĉe ona oštrijim tonom nego što je to za nju bilo uobiĉajeno. "GospoĊa Blenchem je bila tako ljubazna da je pristala raditi kod nas kao domaćica." Kermin prezirno frkne. "Nama ne treba domaćica", reĉe tvrdoglavo, dok se Hettyno lice razvedri. "Ali naravno da nam treba domaćica!" poviĉe ona. "Svaka poštena kuća je ima. A meni je vaţno da budemo kuća vrijedna poštovanja." Ona pristupi gospoĊi Blenchem kako bi joj pruţila ruku. "Moje ime je Henrietta Willowby", predstavi se. "Ja sam sestra ovdašnjega gospodara. Veselim se što ste došli. Moţete me zvati Miss Hetty." Nova domaćica prestane plakati i s toplim osmijehom pogleda tu mladu djevojku. Hetty je istoga trena osvojila njezino staraĉko srce. "Hvala Vam, Miss Hetty", reĉe ona sveĉano. "Naravno da nam treba domaćica", oglasi se potom i Catherine, okrenuvši se posluţitelju. "Inaĉe ćete imati previše posla. Ne ţelim da se potpuno iscrpljujete zbog nas." "Kako ţelite, madame", odvrati Kermin nešto blaţe. "Odnijet ću kovĉege gospode Blenchem u jednu od dvije slobodne sobe u potkrovlju." "Ĉekajte, naravno da ću Vam pomoći", javi se domaćica. "Poţurite se, molim Vas, gospoĊo Blenchem", reĉe Catherine. "Nemamo previše vremena, a ja bih ţeljela i da mi preuredite jednu haljinu." Catherine je meĊu haljinama svoje svekrve pronašla i jednu veĉernju haljinu dugaĉkih rukava, napravljenu od teške svile boje bijele kave. Gornji dio je bio visoko zatvoren i posvuda izvezen sitnim biserima. U struku je bila usko krojena, a donji dio je bio podstavljen, teţak i širok, s priĉvršćenim šlepom. Naravno, posljednjih su godina u modu ušli visoki strukovi. Pa ipak se u francuskim modnim ĉasopisima, koje je iz Pariza naruĉivala u La Falaiseu, moglo već povremeno naći haljine uskoga struka. Sigurno se takva moda moţe naći i u Lady's Journalu. A ako ne, onda će Catherine biti predvodnica nove mode. Te su haljine bile previše lijepe da bi ostale stajati u ormaru. Njoj će dobro posluţiti. A ta haljina boje bijele kave ĉinila joj se upravo idealnom za vjenĉanje. Upravo ju je isprobavala kada je u sobu ušla gospoĊa Blenchem. "Jesu li sve prostorije tako oskudno namještene, Miss Catherine, ovaj, milady?" zapita ona. Catherine kimne. "Sve." "A zavjese su vrlo izblijedjele, ĉini se. Ne bi škodili ni tepisi na podu." "Ako su zavjese i tepisi ono što Vam je bitno u ţivotu, moţete se slobodno vratiti u kuću mojega brata", odgovori Catherine suho te se i sama zapita zašto ne podnosi kritiku na kuću svoga budućeg muţa. "Ali ne, milady", poviĉe gospoda Blenchem uplašeno. "Samo sam mislila da ovakvo okruţje nije primjereno za Vas, kći jednoga vojvode." Catherine uzdahne. Znala je da je posluga većinom stroţa u prosudbi onoga što je primjereno

GIGA

njezinu gospodaru nego on sam. "Gospodo Blenchem, molim Vas, sjednite. Moram Vam nešto reći." Priĉekala je da domaćica sjedne. "U ovoj kući nitko ne zna da sam ja sestra Vojvode od Milwokea, i neka tako i ostane." "Da, ali..." htjede prigovoriti zaprepaštena sluškinja. Catherine energiĉno odmahne rukom. "Imam svoje razloge", reĉe ona strogo. "I oĉekujem da ćete poštivati moju ţelju." "Ni Vaš budući ne zna tko ste, milady?" GospoĊa Blenchem nije mogla vjerovati. "Ni moj budući to ne zna. A kako je on gospodin Willowby, moţete se odmah navikavati zvati me gospođo. Milady ću biti tek kada gospodin Willowby od svoga oca naslijedi naslov vikonta. No to će još potrajati neko vrijeme. A sada Vam ţelim pokazati svoju vjenĉanicu. Nadam se da Vam se sviĊa i da ste u stanju prekrojiti je po mojoj mjeri." Catherine je imala sreće. Pokojna lady Willowby bila je, poput nje, vitka, visoka dama. Gospoda Blenchem je morala ušiti haljinu jedino na gornjem dijelu. Odstranila je tri od ĉetiri podsuknje, jer bi tako napuhan donji dio inaĉe otkrio da se radi o haljini iz nekog starijeg razdoblja. Kada je teška svila konaĉno lijepo padala, Catherine je bila više nego zadovoljna. Neće biti neprivlaĉna mladenka. "I s mojom kosom bi trebalo nešto napraviti", primijeti ona nakon što se nadivila haljini sa svih strana. "Jeste li s ĉešljem i škarama jednako tako vješti kao s iglom i koncem?" "Ţalim, ali nisam, milady", odmahne domaćica glavom. "Ako biste mi sada dali haljinu... Ţelim se odmah baciti na posao." Dok je Catherine skidala haljinu za vjenĉanje, u sobu uĊe Rosie. "Brian, konjušar, već je dolje, madame", najavi ona. "Pita u koliko će Vam sati biti potrebna kola." Catherine se trgne. "A koliko je uopće sati? Oh, već je prošlo tri. Moram poţuriti. Reci Brianu da doĊe za ĉetvrt sata. Eh, da, Rosie..." poviĉe ona za djevojkom koja je već poţurila izvršiti nalog. "Poznaješ li nekoga tko zna dobro raditi frizure? Mojoj kosi hitno treba novi oblik, nešto leţernije. Budući da sada mogu odloţiti svoj crni veo, ţelim imati lijepu frizuru." Rosieni obrazi lagano pocrvene. "Ja sam priliĉno vješta, ako to smijem reći. Uvijek sam pravila frizuru gospodi Gillmen, gospodi kod koje sam bila u sluţbi prije nego sam došla ovamo, a isto tako i njezinoj kćeri..." "Ali, djevojko", ubaci se gospoĊa Blenchem, "svaka ĉast tvome umijeću. Ali milady je..." "...to upravo ono što treba", dovrši Catherine reĉenicu. "Ako misliš da to moţeš, pokušat ćemo veĉeras. A sada poţuri i obavijesti toga mladića." "Ne vjerujem da je to ono pravo", reĉe gospoĊa Blenchem sumnjiĉavo kada je Rosie napustila prostoriju. "Tko zna što će to dijete uraditi..." Catherine nije bila voljna povući svoju odluku. "Gdje ćemo sada na brzinu naći frizera? A, uostalom, ja ţelim pokušati..." Prekine je kucanje na vratima, a zatim se pojavi Het-tyna plava glava: "Ti izlaziš?" upita ona. "Hoćeš li me povesti? Strašno se dosaĊujem. Bit ću sretna kada konaĉno proĊe to glupo vjenĉanje. Onda ćemo naveĉer moći izlaziti, odlaziti na balove..." "No prvo te netko mora pozvati", primijeti Catherine suho, navlaĉeći ponovno svoju crnu haljinu. "Pa naravno da ćemo biti pozvane. Konaĉno, mi smo iz obitelji Willowby. Moj otac je vikont. Naravno, i ja moram prirediti bal. Ti to sigurno znaš, Catherine. Molim te, obećaj mi da ćemo i mi prirediti jedan bal." Catherine pomisli na velike troškove povezane s takvim dogaĊajem. Pomisli na oskudno namještene prostorije i premalen broj posluge. Bilo je ludo uopće i pomisliti da bi se tu mogao prirediti bal. No za Hetty je bilo tipiĉno da zahtijeva nemoguće. "Vidjet ćemo što tvoj brat misli o tome", odgovori ona. Neka se njezin budući muţ dovija kako Hetty izbiti tu apsurdnu ţelju iz glave. "I da se vratim na tvoje pitanje: idem k lady Christlemaine."

GIGA

"K Sophijil To je dobra zamisao. Poznaješ li je? Ja je poznajem još otkad sam bila dijete. Matthewsov posjed graniĉi s Rose Manorom. Kada se udala za Maxa, ja sam upravo bila s tetkom Jonathanom i tetkom Mable kod vas u Francuskoj. Stoga već godinama nisam vidjela Sophiju. Kako dobra zamisao. Sigurno nemaš ništa protiv da i ja idem s tobom?" Catherine je itekako imala nešto protiv. Prije svega nije bila sigurna je li njezina prijateljica kod kuće. Zatim nije bila sigurna hoće li je Sophie uopće primiti. Konaĉno, ona je sada ţena jednoga od najbogatijih i najutjecajnijih grofova u zemlji. No Catherine se ipak nije ozbiljno brinula hoće li je njezina prijateljica primiti. Ona je uvijek bila pametna i ljubazna djevojka. Dok su zajedno išle u školu, bile su jedno srce i jedna duša. No ako je toĉno ono što je Richard dao naslutiti, Christlemaineovi zbog te situacije s nasljedstvom nisu bili u dobrim odnosima s Willowbyjevima. Catherine je znala s koliko se zajedljivos-ti znaju voditi te borbe oko nasljedstva. Moţda Sophia neće htjeti primiti Hetty? I, konaĉno, njoj bi bilo mnogo draţe da nasamo razgovara s prijateljicom koju će po prvi puta sresti nakon toliko godina. No je li imalo smisla odbiti Hettynu molbu? Ona ionako neće popustiti sve dok ne provede svoju volju. Ĉinilo se da je srĉani napad jedan od rijetkih argumenata protiv kojega je Hetty bila bespomoćna. No Catherine je bila izvrsna zdravlja, a nije ni namjeravala izmišljati bolesti samo kako bi drţala podalje od sebe svoju buduću šogoricu. "Naravno da moţeš poći sa mnom", reĉe ona stoga. "Ali, molim te, poţuri, kola će uskoro stići." Kada su konaĉno, nakon nešto manje od pola sata, pokucale na vrata gradske palaĉe Grofa od Christlemainea, Hettyna se pratnja pokazala za Catherinu vrlo korisnom. Ĉasno sijedi posluţitelj moţda bi i bio oklijevao svojoj gospodarici najaviti u crno odjevenu damu, svu omotanu tamnim velom i bez pratnje, no ime Willowby djelovalo je ĉudesno. Sluga je odmah shvatio da je Hetty sigurno sestriĉna njegova gospodara. On spremno otvori vrata i reĉe da je milady kod kuće i da je siguran kako će rado primiti obje posjetiteljice. Dok su Catherine i Hetty predavale svoju odjeću lakaju, posluţitelj nestane za visokim, dvokrilnim vratima. Catherine se ogleda oko sebe. Rijetko je vidjela tako raskošno, a istovremeno tako ukusno namještenu kuću. Zidovi predvorja bili su obloţeni kineskim uzorcima koje je prinĉev namjesnik uveo u modu. Svijetlozeleni strop bojom je bio usklaĊen sa zidovima. Kristalni luster enormnih dimenzija visio je u sredini parketa, napravljenog u obliku zvijezde. Nije dugo potrajalo i posluţitelj se ponovno pojavi te zamoli obje dame da ga slijede. "Madame de la Falaise, Miss Willowby, milady", najavi ih on. Gazdarica, njeţna, tamnokosa dama Catherininih godina, odjevena u azurnoplavu popodnevnu haljinu po najnovijoj modi, sa zanimanjem pogleda dvije došljakinje. U rukama je drţala djeĉaka tamnoplave kose, starog otprilike godinu i po, koji ih je znatiţeljno gledao svojim krupnim oĉima. Zveĉku, koju je drţao u svojoj maloj ruci, sa zadovoljstvom gurne u usta. Tada kućevlasnica prepozna jednu od posjetiteljica. "Hetty!" poviĉe ona. "To si zaista ti! Pa naravno, odmah sam te prepoznala. Nisi se gotovo nimalo promijenila otkad sam te vidjela zadnji put." "Ali, Sophia!" usklikne Hetty uzbuĊeno. "Ja sam onda imala trinaest godina. Naravno da sam se promijenila. Postala sam mlada dama!" "Naravno da jesi, draga moja", potvrdi domaćica veselo namigujući, "i to još vrlo zgodna. Ono što sam mislila reći je da ti se crte lica gotovo nisu promijenile. Znaš da sam jednom zamijenila s tobom tvoju šogoricu Henriettu? Onda sam se ĉudila kako malo sliĉi onoj djevojĉici koju sam imala u sjećanju." Ona se okrene Catherini. "Oh, oprostite, madame. Od puste radosti što opet vidim sestriĉnu svoga muţa gotovo sam zaboravila na lijepo ponašanje. Veselim se što vas smijem pozdraviti u svojoj kući." Ona pruţi Catherini ruku i pritom joj prvi put dobro pogleda u lice. "Ali, ali... ali to nije moguće!" poviĉe zapanjeno. "Oprostite, madame, ako se varam, ali, ali to je, jesi li to zaista ti, Catherine...?"

GIGA

Kada ova kimne, Sophia joj se od radosti baci oko vrata. "Catherine, kako je lijepo opet te vidjeti!" usklikne ona. "Bila sam potpuno oĉajna kada si odjednom nestala. Tvoja šogorica je rekla da si u Francuskoj i da si se udala za strica onoga zgodnog Rogera. Jesi li u London došla u posjet?" Mali djeĉaĉić, kojega je njegova majka spustila na pod prije nego je zagrlila svoju prijateljicu, poĉeo je plakati. Još je bio nesiguran na nogama i grĉevito se drţao,za sjedište jedne stolice. Usta su mu se razvukla u njegovu djeĉjem oĉajanju. Iz njegovih tamnih oĉiju tekla je bujica suza. Njegova ga majka odmah podigne. "Ovo je Max, moj sin. Zaboravila sam ga predstaviti. Sada je uvrijeĊen. Ne plaĉi, zlato, sad obje znaju tko si." Ona se sagne kako bi dohvatila zveĉku koju je dijete ispustilo. No ni ta toliko omiljena igraĉka nije mogla umiriti toga malog ĉovjeka. "Vjerojatno je gladan", reĉe majka i energiĉno povuĉe zvonce. "Gospodar Max ţeli nešto jesti", objasni ona kada se pojavio posluţitelj. "Odnijet ću ga Miss Hedgeboard", obeća stari gospodin, uzme dijete u ruke i izaĊe iz sobe. Ĉudno ponašanje za jednoga posluţitelja, mislila je Catherine. Obiĉno su sluge previše umišljene da bi se bavile malom djecom. "Merpenth je lud za Maxom", objasni Sophia vidjevši zapanjene poglede svojih posjetiteljica. "No sada sjednite. Mogu li vam nešto ponuditi? Moţda limunadu, ili biste radije šalicu ukusna ĉaja?" One se odluĉe za ĉaj te Sophia ponovno pozvoni kako bi ţelju prenijela posluţitelju. Zatim i ona sjedne te puna išĉekivanja pogleda Catherine. "Koliko dugo ostaješ u Londonu?" ponovno se pribere. "Nisam došla u posjet. Vratila sam se u Englesku", objasni Catherine. Sophia pljesne rukama. "To je stvarno dobra vijest. Tvoj će se brat veseliti. Ĉinilo mi se da je bio jako tuţan kada si otišla u Francusku. Jesi li se preselila k njemu? Mislim da ţivot uz stalno prisustvo tvoje šogorice nije baš ugodan. Oprosti mi, molim te, što sam tako otvorena, ali nikada nisam podnosila Esther." "Catherine ima brata u gradu?" zapanjeno će Hetty. "O tome mi nije rekla ni rijeĉi." "Pa naravno da ima brata", odgovori Sophia zaĉuĊeno. "Pa to je..." Catherine joj upadne u rijeĉ: "Nije vaţno." Sophia se sve više ĉudila pa ipak ne reĉe više ni rijeĉi. Što li je samo razlog da njezina prijateljica ne ţeli Hetty ništa reći o svojoj rodbini? "Došle smo da te pozovemo na moje vjenĉanje", nastavi Catherine. "Vjenĉanje?" ponovi milady i dalje se ĉudeći. "Dakle, tvoj je muţ mrtav?" Catherine kimne: "Godinu dana. Danas je posljednji dan korote, pa ću konaĉno moći odloţiti ovu crnu od-jecu. Sophie bi bila rado pitala je li voljela toga Francuza kada se udala za njega i kako ga je uopće upoznala. Jer u ono vrijeme nikada nije vidjela Rogera u pratnji njegova strica. No nekako joj se ĉinilo da Catherine nije voljna pred Hetty govoriti o svome ţivotu. Sophia se odluĉi strpiti. Sigurno će uskoro imati priliku neometano razgovarati sa svojom prijateljicom. "Kada se vjenĉanje treba odrţati?" upita ona stoga. "Sutra", odvrati Catherine. "Iznenada smo se odluĉili", doda kada spazi Sophijin izbezumljen pogled. "Tek je juĉer upoznala Richarda", reĉe Hetty, nadajući se da će to zadovoljiti njihovu domaćicu. Naravno, dogodilo se upravo suprotno. "Richarda?" upita ona. "Juĉer?" UĊe posluţitelj i prekine razgovor. Lady Christlemaine sama napuni šalice i pruţi ih svojim gošćama. "Mislim na svoga brata Richarda", objasni Hetty "Pa ti poznaješ Richarda?" Sophijino lice nije pokazivalo oduševljenje. "Naravno", reĉe konaĉno. "I ne voliš ga", zakljuĉi Catherine. "To se ne moţe reći", prigovori Sophia iskreno. "Ja ga ne poznajem dobro, ali..." ona zapne kada se sjeti tko sjedi pred njom.

GIGA

"Ali?" upita Catherine. "Drţim da je lakomislen, ne baš savjestan muškarac, a k tomu je još i kockar." Catherine razmisli o tom opisu. "Tu vjerojatno nisi u krivu", progovori ona konaĉno, bez emocija. "I ja sam već došla do sliĉnoga zakljuĉka." "Ali George je isto barem toliko lakomislen", prigovori Hetty, "a ipak si bila zaruĉena s njim." Sophia pocrveni. "Nismo bili stvarno zaruĉeni", objasni ona. "Tvoj dragi brat me samo prikazivao kao svoju zaruĉnicu kako bi potaknuo vašu baku da mu ostavi svoje nasljedstvo. Mislio je, ako joj prizna da se već oţenio bez njezina odobrenja, još k tome sa ţenom iz niţega plemstva, da će vaša baka svoje nasljedstvo prenijeti na Maxa. Naravno, prijevara je otkrivena. Srećom, vaša je baka ipak Georgea uĉinila svojim nasljednikom." "Srećom?" ponovi Hetty skeptiĉno. "Kako moţeš govoriti o sreći? Pa ti si se udala za Maxa. On je sigurno bio bijesan kada je saznao za bakinu odluku." "Da, to misli i Richard Willowby", oglasi se Catherine. "Ali moj muţ nije bio bijesan", usprotivi se Sophie. "On je i sam vrlo bogat. Nasljedstvo njegove bake samo bi mu natovarilo dodatni teret i obveze. A za Georgea je to znaĉilo poĉetak novoga ţivota. Obje znate da se on nema ĉemu nadati od svoga oca. Nasljedstvo njegove bake za njega je bio pravi blagoslov. A, kao što ĉujem, on ga uţiva punim plućima." "Misliš, rasipa ga?" raspita se Catherine. "Ne, ne vjerujem", odgovori Sophie zamišljeno. "Doduše, Willowbyjevi nisu baš previše odgovorni. Oprosti, Hetty, ne ţelim te povrijediti. No ipak mislim da je upravo Hetty, mislim na Georgeovu ţenu Hetty, ta koja će odrţati to nasljedstvo. Bez obzira na to koliko ona bila mala i neugledna. Mislim da posjeduje ogromnu snagu. Ona će Georgea već zadrţati na pravome putu." Catherine se nasmije: "A misliš da ja to isto ne mogu s njegovim bratom?" Sophia je skeptiĉno pogleda. "Zar ćete se vjenĉati iz ljubavi?" upita ona. "Kako ga poznajem tek od juĉer, teško", suho odvrati Catherine. "Ali zašto to onda ĉinite?" upita Sophia. "Gospodin Willowby je zapao u neprilike o kojima sada ne ţelim govoriti", reĉe Catherine neodreĊeno. "To sam i mislila", omakne se Sophiji. "No ne trebaš misliti da se udajem za njega samo kako bih njemu pomogla. On me nije niĉime prisilio na to. Ne, taj brak će i meni koristiti. Ne mogu stanovati kod svoga brata. Ti znaš kako se loše slaţem sa svojom šogoricom. Dakle, preostala mi je jedino mogućnost da budem na teret svojim prijateljima. Vidim da si mi to upravo htjela predloţiti. Hvala, Sophia, ali to nikada ne bih prihvatila. Ili bih si morala naći posao pratiteljice ili guvernante. Stoga mi je brak mnogo draţi. Ovdje ću se kretati u otmjenim krugovima, posjećivati balove..." "Imaš pravo", sloţi se Sophia. "No mora li to biti baš Willowby?" "Nije bilo nikoga drugog", reĉe Catherine sa smiješkom. I Sophia se nasmije. Zatim se opet uozbilji: "Misliš li da su to dobri preduvjeti za brak?" Catherine slegne ramenima. "Vidjet ćemo. Nemam drugoga izbora." "A ja sam mislila da se udaješ za moga brata kako bi me mogla uvesti u društvo", oglasi se Hetty. "No to je zaista dobar razlog za brak", reĉe Sophia s posprdnim smiješkom. "Ti si zaista tipiĉna Willowby, draga moja. Kako moţeš i pomisliti da bi se netko udao samo da tebi uĉini uslugu?" "Naravno da ću te uvesti u društvo", poţuri Catherine umiriti Hetty kada je vidjela njezino uvrijeĊeno lice. "I priredit ćemo velik bal", trijumfirala je Hetty. "U Mount Streetu?" upita Sophie skeptiĉno. "Imate li tamo prostora?" Catherine znaĉajno prevrne oĉima, no ne reĉe ništa.

GIGA

No Sophie je shvatila. "Ne, ja mislim da bal u Mount Streetu nije ono pravo za tvoj prvi ulazak u društvo. Ipak je moj muţ tvoj bratić. Pitat ću ga ima li što protiv da se taj bal odrţi ovdje. No, Hetty, što misliš o tom prijedlogu?" Bal u kući Grofa od Christlemainea? Naravno da je mlada djevojka bila oduševljena. A i Catherine. S osjeĉajem griţnje savjesti pomisli kako je sada taj teret natovarila na leĊa svojoj prijateljici. No ĉinilo se da ovoj to uopće nije predstavljalo nikakav teret. "Ja volim organizirati velike zabave", reĉe ona. "Dok sam još ţivjela sa svojim bratom u Matthew's Manoru, prireĊivali smo mnoštvo lijepih zabava. Naravno, i otkako sam udana za Christlemainea. Da ne zaboravimo onaj krasan maskenbal koji smo priredili na Rampstade Pala-ceu kod Hettyne bake. Šteta što tvoje vjenĉanje neće biti velika sveĉanost, Catherine. Tako bih ga rado organizirala za tebe. Gdje si ono rekla da će se odrţati obred? Max i ja ćemo sigurno doći."

GIGA

VIII "Catherine Leonora Susanna, sada pitam i tebe: ako si voljna uzeti za svoga zakonitoga muţa ovdje nazoĉnoga Richarda Bernarda Paula, voljeti ga, poštovati i ĉastiti, biti mu poslušna i biti uz njega u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, onda odgovori: Uzimam." "Uzimam", odgovori mladenka. Njezin je glas zazvuĉao jednako glasno i odrješito u praznom crkvenom prostoru kao i glas njezinoga muţa prije toga. Njezinoga muţa! Dakle, sada je opet udana. Već je jednom bila mladenka na vjenĉanju u istoj toj crkvi. I onda je bio nazoĉan tek mali broj gostiju. Umjesto njezine šogorice Esther, ovoga je puta u prvom redu kisela lica sjedio Grof od Aberfielda. Ona sama opet je stajala pred oltarom pokraj zgodnoga muškarca. Pa ipak se ovo sklapanje braka znatno razlikovalo od onoga prvog. Sada je znala što je ĉeka. Potpuno svjesno ulazila je u ovaj brak iz raĉuna. I ovome se muškarcu neće potpuno predati na milost i nemilost, kao što je to bio sluĉaj s Rogerom. Svećenik je u meĊuvremenu dokraja izgovorio braĉne zavjete, te joj je Richard na prst nataknuo uzan, zlatan prsten. "Moţete poljubiti mladu", ĉula je svećenikove rijeĉi. Njegovo ugodno, okruglo lice lagano je pocrvenjelo od napora te ceremonije. Na ĉelu mu je blistalo nekoliko kapi znoja koje je obrisao sloţenom maramicom, radeći pritom veliki luk rukom. Kako su mladenci oklijevali izvršiti njegovu naredbu, on zastane u svojoj kretnji, dobaci im zaĉuĊen pogled i razvuĉe usne u ohrabrujuĉ osmijeh. Richard se okrene svojoj mladoj. Obećao joj je da joj se neće pribliţiti. No nije baš bilo vjerojatno da će vrišteći izjuriti iz crkve ako je poljubi. A, osim toga, danas izgleda upravo zgodno u toj svijetloj haljini. Nije ni nalik onome kako je djelovala na njega kada je nosila onu deprimirajuću crnu odjeću. Moţda uopće neće ni biti tako neugodno viĊati je svaki dan. Lord Aberfield se nakašlje glasno i razgovijetno. Catherine u Richardovim oĉima, prije nego se prignuo da joj utisne poljubac na usne, zapazi jedva primjetan, zadovoljan bljesak. Posve lagano i nimalo neugodno, ustanovi ona s olakšanjem. Ceremonija vjenĉanja je završila. Mladenci, lady Christlemaine, kao i Richardov najbolji prijatelj Hugh Deverell, upisali su se u crkvenu knjigu kao svjedoci na vjenĉanju. "Odsrca ti ţelim mnogo sreće", reĉe Sophia, koja je prva pristupila svojoj prijateljici kako bi joj ĉestitala. "I tebi isto, bratiću", reĉe ona, okrenuvši se Richardu. "Jao tebi ako unesrećiš Catherinul Onda ćeš imati posla sa mnom." Smiješak na njezinu licu oduzeo je oštrinu tim rijeĉima. Pa ipak nije bilo sumnje da ona to misli ozbiljno. "Kako bih mogao", odgovori Richard, "kada mi se ovako prijeti." On joj namigne, dobro raspoloţen, te poljubi pruţenu mu ruku. Grof od Christlemainea bio je sljedeći ĉestitar. Izgledom je bio potpuno drukĉiji od svoga bratića Willowbyja. Bio je manji od Richarda, smeĊe kose, leţerno zaĉešljane s ĉela. Imao je lijepe crte lica, s izraţajnim, velikim, tamnim oĉima. Kao i ono dijete juĉer, ustanovi Catherine zabavljajući se. Još nikada nije vidjela tako zapanjujuću sliĉnost izmeĊu nekog oca i njegova malog sina. On uputi svojoj novoj sestriĉni tako topao osmijeh ţeleći joj dobrodošlicu u svoju obitelj, da Catherine nije mogla drukĉije nego mu zahvaliti uzvraćajući mu jednako tako blistavim osmijehom. Bili su na prvi pogled simpatiĉni jedno drugome. Sophia je sretnica, pomisli ona, njih dvoje si tako dobro odgovaraju. "Organizirao sam malo vjenĉano slavlje", ĉula je kako grof govori. "Sa zadovoljstvom vas pozivamo u svoju kuću; ako niste planirali ništa drugo." "Ali to zaista nije potrebno", prigovori Richard. "Ĉemu slavlje? Pogledao sam jednoga konja u jahaonici i ţelim ga..." Christlemaine mu nije dopustio da dovrši misao. "Naravno da je potrebno slavlje, ti nepopravljivi egoistu! Tvoja je ţena Sophijina prijateljica. A time i moja. A ja znam kako se postupa s prijateljima." On se okrene. "Poziv, dakako, vrijedi i za Vas, milorde", reĉe on

GIGA

Hughu koji je pomalo povuĉeno, u sjeni jednoga stupa, ĉekao priliku da ĉestita mladencima. Sada naklonom pokaţe da rado prihvaća poziv. Christlemaine se okrene Aberfieldu koji je još uvijek nepomiĉno sjedio u prvom redu. "I, naravno, za Vas, milorde." Aberfield ustane i uzme svoj plitki šešir koji je leţao pored njega na klupi. "Nije potrebno, Christlemaine. Mnogo hvala. Vidio sam ono što sam ţelio vidjeti. Sada odlazim." S tim rijeĉima on se okrene i ţurno napusti crkvu. Svaki njegov teţak korak jasno je odjeknuo uzvišenom dvoranom. "Rado bih znao zašto je taj grof uopće bio nazoĉan", zaĉuĊeno će Christlemaine. "Je li on Vaš roĊak, Catherine?" Catherine odmahne glavom. "Richard ga je pozvao", nije se mogla suzdrţati. Christlemaine se zaĉuĊen okrene prema svom bratiću kako bi ga upitao otkad njega veţe prijateljstvo s tim nepodnošljivim gospodinom. No ovaj je bio zaposlen primanjem burnih ĉestitki svoje sestre. A zatim još istupi i lord Deverell kako bi im poţelio sve najbolje na zajedniĉkom ţivotnom putu. Vrata crkve se opet otvore i pojavi se Jem, Christlemaineov sluga, kako bi dao znak svome gospodaru. "Koĉije su spremne", reĉe on zatim, obrativši se sudionicima vjenĉanja. Tako je izmakla prilika da upita Richarda o njegovu prijateljstvu s lordom Aberfieldom. Jela, posluţena u elegantnoj blagovaonici gradske palaĉe lorda Christlemainea, bila su birana. Grof je sjedio na ĉelu stola, njemu zdesna mladenka, pored nje mladoţenja, a Sophia s grofove lijeve strane. Pored Sophie sjedio je lord Deverell, a Hetty Willowby bila je smještena nasuprot grofu. "I kako Vam se sviĊa u Londonu, Miss Willowby?" upita Hugh Deverell izmeĊu dva jela. Mladenci i domaćini bili su zadubljeni u zabavno nagaĊanje o trenutnom mjestu boravka Georgea Willowbyja, kao i u priĉe i glasine koje su se ticale njegove osobe. Hetty, koja već dugo nije vidjela svoga brata i koja se tek površno zanimala za njega, nije sudjelovala u tom razgovoru. No sada digne pogled sa svoga tanjura i ljubazno se nasmije svome susjedu za stolom: "O, molim Vas, nemojte me zvati Miss Willowby. Vi ste Richardov prijatelj. Zovite me Hetty." On se lagano nakloni, a u sivim oĉima mu zatitra smiješak. Vrlo je šarmantna ta mala, pomisli on. "Zadovoljstvo mi je", reĉe i podigne ĉašu. "No, dakle, Hetty." Ona mu veselo nazdravi. "Mogu li Vas zvati Hugh?" Tako ga je prostodušno gledala, da nije mogao drugo nego pristati. Bio je dobrih petnaest godina stariji od nje, a k tome još i neoţenjen. Što li će samo ljudi govorkati kada ih ĉuju da se oslovljavaju samo imenima? "London mi se oduvijek sviĊao", odgovori ona sada na njegovo ranije pitanje. "Ovdje pulsira ţivot, ovdje se stvarno nešto dogaĊa. Vi i ne slutite koliko ĉeznem za plesom, zabavom, ĉeznem za time da upoznam mnogo ljudi..." Hughu se svidjelo njezino oduševljenje i njezin entuzijazam. Nadam se da dobri Ric ima sredstava za ostvarenje snova svoje sestre. Takav ulazak u društvo nije jeftin. "Lady Christlemaine je obećala da će mi prirediti bal. Zar to nije lijepo od nje? Ţelim Vas već danas pozvati na njega, iako još ne znam kada će se odrţati. Hoćete li doći?" Hugh se nasmije. "Kada god se to dogodi, bit će mi zadovoljstvo prisustvovati." "Dobro!" reĉe Hetty. "Sigurno se nećete dosaĊivati. Pozvat ću i bratića Alfreds. Vi poznajete Alfreda Willow-byja. I njegovog prijatelja, lorda Bridgegatea." "Ti poznaješ Bridgea?" zapita je njezin brat, koji je uhvatio njezine zadnje rijeĉi. "Nećeš mi valjda tvrditi da se jedan ĉovjek poput Beaua ubraja u poznanike tetke Mable." "Naravno da ne. Catherine i ja upoznale smo ga na putu u London. Bio je u Alfredovoj pratnji i on nas je upoznao. Zajedno smo veĉerali. Bio je vrlo zabavan, zar ne, Catherine?" "Sreli ste Alfreda i Bridgea na svom putovanju? To zovem sluĉajnošću. Njih su dvojica bili na putu k Bridgeovu ocu. Taj stari gospodin je opet prijetio da će razbaštiniti svoga odmetnutog sina." Richard se glasno nasmije.

GIGA

"Dakle, i ja bih razbaštinio svoga sina kada bi bio poput Beaua", reĉe grof od Christlemainea odluĉno. "Mali Max neće biti kao lord Bridgegate", reĉe Sophia odrješito. "Smiri se, draga moja." Njezin muţ stavi svoju ruku na njezinu. "Još nisam otkrio nikakvih sliĉnosti izmeĊu njih dvojice." Usporedba onoga ljepotana i toga djeteta bila je svima komiĉna te se glasno nasmijaše. "Lord Bridgegate je tvrdio da naš otac obavještava njegovog oca o ţivotu Njegove Visosti", reĉe Hetty. "Vjeruješ li ti u to, Richarde?" "Izgleda da je tako", potvrdi njezin brat. "Ĉini se da naš stari gospodin ima neki tajni izvor informacija u gradu. Taj mu izvor stalno daje informacije o mome i Bridgeovu ţivotu. A tata nema pametnijeg posla nego izvještavati toga staroga vojvodu o svakom Beauovom koraku." "Zašto bi tvoj otac radio takvo što? Jesu li on i otac lorda Bridgegatea prisni prijatelji?" upita Catherine. "Ne vjerujem. Mislim da ne postoji nitko tko je mom ocu blizak prijatelj. Ali on mrzi Bridgea. Ne pitaj me, molim te, otkuda ta mrţnja; to je stara, duga priĉa. Ĉinjenica je da je moj otac prvih pedeset godina svoga ţivota proveo burno. Proigrao je ĉitavo imanje koje je naslijedio od djeda. Volio je alkohol i uzdrţavao je najskuplje ljubavnice. I time je odveo mamu u grob", doda on gorko. Nitko mu nije proturjeĉio. Naĉin ţivota njegova oca izgleda da je zaista pridonio preranoj smrti milady. Catherine mu dobaci saţaljiv pogled. Mogla je osjetiti koliko su on i njegova mlada braća morali patiti zbog gubitka majke. I njezina vlastita je prerano umrla. "Prije otprilike ĉetiri godine moj se otac naglo promijenio", nastavi Richard. "Više ne kocka, više ne pije, ţivi povuĉeno na Wild Rose Manoru. Ne znam zašto se promijenio, ali znam da otad izigrava suca što se tiĉe morala i poštenja. Upravo on! Pa to je groteskno." "Nisam tatu vidjela već pet godina. Onomad me posjetio u Brightonu. Ideš li ti ĉesto u Wild Rose Manor?" upita njegova sestra. "Već godinama nisam bio tamo. Samo me njegova stalna pisma prepuna opomena podsjećaju na njega." "Moj brat James mi je pisao. Nedavno je posjetio vašega oca kako bi s njim razgovarao o nekom komadu zemlje", oglasi se Sophia. James Matthews i vikont od Willowbyja bili su susjedi. "Piše da je jedva prepoznao Wild Rose Manor. Sve je navodno tako uredno i blista od ĉistoće." To je iznenadilo brata i sestru. "Kako je to moguće? Posluga koja je izdrţala kod oca i koja je radila za malu plaću nikada nije radila više od onoga najnuţnijega", dometne Richard. "Ĉini se da ima novu domaćicu. James je vidio neku mladu ţenu. Otac je rekao da je ona već godinama na Wild Rose Manoru." "Moguće", reĉe Richard i slegne ramenima. "Jesu li Alfred i Bridge rekli kada će se vratiti u London?" upita on, okrenuvši se svojoj mladoj. "Rekli su da neće dugo ostati", odgovori Catherine. "Lord Bridgegate je rekao da nipošto ne ţeli propustiti moj prvi bal", objavi Hetty ponosno. "To je vrlo lijepo od njega", reĉe Sophia. "Uvijek je dobro kada se poznaje već nekoliko gospode prije negoli se upusti u dogaĊanja prve sezone." "A i za mene je dobro, jer hitno trebam Beaua", reĉe Richard. "Ţeli na sljedećim utrkama pustiti i svoga konja. A ja se ţelim kladiti na njegovu pobjedu. Potom još namjeravamo otputovati na nekoliko dana u Tunbridge Wells, gdje će se odrţati velika borba pijetlova." "Ali, bratiću!" dobaci kućevlasnica. "Zar u vrijeme sezone?" "Znaš, sestriĉno", odgovori on, "mene sezona baš ne zanima. Jedva da odlazim na balove, eventualno na jednu ili dvije maskarade. Ne idem rado na koncerte niti u kazalište. Postoje druge vrste zabave koje su meni draţe. A te nisu vezane uz sezonu." "Jesi li već primijetio da si odnedavno oţenjen, dragi moj?" upita grof s podrugljivim

GIGA

smiješkom. "Ja mislim da i tvoja ţena ima pravo sudjelovati u organiziranju tvoga programa." "I tvoja sestra isto tako!" poviĉe Hetty ljutito. "Konaĉno, to je moj prvi nastup u društvu. A kada već za njega daješ toliko novca, onda moraš biti nazoĉan i gledati kakav ću uspjeh poţnjeti." Willowby nije znao kako tome proturjeĉiti.

GIGA

IX Idući dani i tjedni upravo su proletjeli. Catherine i Hetty zajedno su istraţivale ĉitavu kuću. Pomno su razgledale sobu po sobu. Hetty je ţalila za gubitkom poznatog namještaja i sitnica kojih se sjećala iz djetinjstva. Catherine je razmišljala koje bi od tih izlizanih zavjesa trebalo zamijeniti. Razmišljala je koje slike i koji namještaj se hitno treba nabaviti kako bi se odstranio taj dojam ispraţnjene kuće jednoga osiromašenog plemića. Skladište je bilo puno odbaĉenih stvari koje se niti vlasniku kuće niti njegovu najstarijem sinu nisu ĉinile toliko vrijednima da bi ih pokušali prodati. No dvjema damama to je bilo dobrodošlo blago. Dva portreta, naslikana u ulju, stajala su licem okrenuta prema zidu u jednom od širokih, klimavih ormara. Prikazivali su neki braĉni par u odjeći iz prošloga stoljeća. Boje su s godinama postale tamnije, no ipak se ĉinilo da su slike dobro oĉuvane. Koga su predstavljale, Hetty nije znala; moţda pradjeda i prabaku Willowby ili neke roĊake s mamine strane. U odgovarajućim okvirima ukrašavat će oskudno predvorje. Edward Steanton donio je novac koji je dugovao Willowbyju, a koji je sada na njegovo ĉuĊenje preuzela njegova ţena, za koju dosad nije ni slutio da postoji. Vojvoda od Milwokea odrţao je svoje obećanje i dostavio im kola s dva konja. Znalaĉki pogled konjušara Briana odmah je prepoznao kvalitetu tih ţivotinja i jedva je mogao povjerovati svojoj sreći što se sada moţe brinuti za dva prekrasna zapreţna konja. Stigao je i Catherinin miraz. Lijepa sjedeća garnitura od trešnjina drva, presvuĉena materijalom s njeţnim, zelenim prugama, tome odgovarajući stol i dvije komode. U kutijama su se nalazile i razne vaze, porculanske figurice te jedaći servis za dvanaest osoba i njemu pripadajući srebrni pribor za jelo, u koji su bili ugravirani inicijali "CF". To će sve dobro doći u kući Willowby. Nakraju su sluge dovukle i tri tepiha koja je tetka Mable poklonila Catherini. Najveći od njih, teški tepih s tamnocrveno-plavim uzorkom, rasprostrli su u predvorju. Dva manja stavili su u primaći salon i u sobu za doruĉak, koju je Catherine pretvorila u blagovaonicu. S namještajem se pojavio i gospodin Burley, bivši Vojvodin posluţitelj. Taj stari gospodin, kojega je lady Milwoke prerano poslala u mirovinu, bio je izvan sebe od sreće što se opet mogao vratiti u sluţbu. Velikodušno je prešao preko toga što će sada voditi tek kuću budućega vikonta i što je ta kuća bila triput manja od one njegova bivšeg gospodara. Odmah je preuzeo nadzor nad tom malom skupinom sluţinĉadi. Tako se zbilo da se gospodin Willowby, koji je po prvi puta nakon tri tjedna od svojega vjenĉanja htio provesti veĉer kod kuće, neoĉekivano našao pred svojim novim posluţiteljem. Spustio se do kuhinje kako bi, kao stoje to godinama radio, veĉerao zajedno sa svojim posluţiteljem Kerminom. No na vratima kuhinje doĉekao ga je Burley, koji je upravo htio krenuti u prizemlje. Posluţitelj odmah zauzme stav. "Dobra veĉer, gospodine", pozdravi on sluţbeno. "Mogu li Vam kako pomoći?" "Moţete li mi... tko ste, dovraga, vi? Kako ste došli u moju kuhinju? Gdje je Kermin?" upita Richard, oĉito izvan sebe. Traţeni se pojavi iz jedne od prostorija za blagovanje i obriše ruke u pregaĉu. Zaustavi se, smješkajući se, kada ugleda bespomoćno lice svoga gospodara. "Dobra veĉer, gospodaru Richarde. Zar to nije krasno? Ovo je gospodin Burley, naš posluţitelj. Gospoda Willowby ga je danas zaposlila." Richard je bio posve zateĉen. No pod strogim pogledom svoga novog posluţitelja on odluĉi da raspravu o potrebi posluţitelja u Mount Streetu odgodi za neku drugu priliku. "Vi ste, dakle, naš novi posluţitelj", reĉe on stoga. "Kako je ono bilo ime?" "Burley, gospodine, William Joseph Burley. Milady je upoznata s mojim preporukama. Ja..." "U redu je", prekine ga Willowby. "Sigurno ćete se snaći kod nas. A ako vam nešto nije jasno, pitajte Kermina. Sada ţelim veĉerati." Posluţitelj se namršti. Samo u krajnjem sluĉaju spustio bi se tako nisko da pita nešto jednoga

GIGA

slugu. I još k tome jednoga koji se tako leţerno izraţava. I kod kojega se uopće ne zna koji rang u kući zauzima. Je li on sobar i time odmah neposredno ispod posluţitelja? Ili je kuhar, pa ima niţi status od sobara? No, to će već s vremenom otkriti. "Ako Vas smijem odvesti u plavi salon, sir? Veĉera će biti posluţena za nekoliko minuta", reĉe on. "U koji plavi salon? Ovdje nema neĉega takvog, dragi moj. Jest ću u kuhinji, kao i uvijek." Posluţitelj se nakloni. "Naravno, sir", reĉe on. "Kako ţelite, sir. No ja bih na Vašem mjestu ipak otišao u plavi salon. On upravo odgovara gospodaru kuće." Willowby nije znao što bi nato odgovorio. Okrene se i poţuri za posluţiteljem na gornji kat. Zatim se zaustavi i dovikne preko ramena: "Kermine! DoĊi gore. Moram razgovarati s tobom." Pokazalo se da je plavi salon zapravo bivša soba za doruĉak. Catherine je dala postaviti nove, tamnoplave zavjese koje su toĉno odgovarale plavo-beţ-zlatnom perzijskom tepihu iz njezina miraza. Znalaĉkim pogledom Richard procijeni vrijednost toga tepiha i porculanskih figura na polici kamina. Sigurno je sve to stajalo jednu lijepu šipku zlata. Nadao se da će ih opet moći prodati po dobroj cijeni kada se potroši novac Edwarda Steantona. Posluţitelj mu primakne stolicu na zaĉelju stola i poĉne, nakon što je njegov gospodar sjeo, postavljati pribor za jednu osobu. "Odakle nam ovo posude?" upita Willowby zaĉuĊeno. "Od miladyna miraza, sir. Kao i pribor za jelo i porculanske figure." "I tepih?" "I tepih, sir", potvrdi Burlev. "Što Vam mogu donijeti za piće? Gospodin Kermin je pripremio goveĊi odrezak, jorkširski puding, umak i povrće kao glavno jelo. Ja bih uz to preporuĉio burgundac. Osim ako uz predjelo ne ţelite bijelo vino, onda..." "Burgundac je u redu", prekine ga Willowby. Ako uopće nade burgundac. "Otkad imamo tako plemenito vino u kući?" Posluţitelj uz naklon napusti prostoriju. Willowby se nasloni i poĉne zamišljeno promatrati svoju vilicu. Iz miladyna miraza potjeĉu te stvari, rekao je posluţitelj. Ĉudno. Nikada nije raĉunao s tim da će Catherine u brak donijeti miraz. Zar nije rekla da je bez novca i da je htjela potraţiti posao guvernante? Od koga je onda dobila miraz? Vrlo je malo znao o toj ţeni kojom se oţenio. Richard se ogleda oko sebe. Zahvaljujući tepihu i novim zavjesama soba je izgledala potpuno drugaĉije. Zraĉila je udobnošću koja joj je dugo nedostajala. Iznenada se osjećao kao u vrijeme kada je majka još bila ţiva. Ta je soba onda bila namještena u tamnocrvenom tonu, no boja nije bila vaţna. Richard nije toĉno znao što ga podsjeća na sretne dane njegova djetinjstva. No osjećao se dobro i ugodno u svojoj kući, kako se već godinama nije osjećao. Posluţitelj se vratio i izvjeţbanom mu gestom natoĉio vino u izrezbarenu ĉašu. Richard otpije gutljaj. Bilo je puna okusa i vrlo ukusno. Svidjela mu se ta promjena. A, zapravo, kada malo bolje razmisli, sviĊao mu se i posluţitelj. Ĉinilo mu se da je majstor svoga zanata. A i zašto on ne bi imao posluţitelja? Konaĉno, jednoga će dana, u ne tako dalekoj budućnosti, postati vikont. Krajnje je vrijeme da poĉne ţivjeti u skladu sa svojim poloţajem. "Moja ţena i moja sestra nisu kod kuće?" upita on. "Ţalim, nisu, sir", odgovori posluţitelj i poĉne posluţivati predjelo svome novom gospodaru. "Ne znate gdje su?" Posluţitelj opet izrazi svoje ţaljenje. Nije znao gdje su. No Kermin, koji se pojavio nakon jela kako mu je naredio Willowby, znao je. "Obje dame su na balu kod lorda i lady MacAllister, sir", reĉe on. "MacAllister?" ote se njegovu gospodaru. "Jedva da poznajem toga grofa. Njegovi balovi su najotmjeniji dogaĊaj u ovome gradu. Kako su njih dvije došle do pozivnice?" Kermin slegne ramenima. "Otkud ja znam, gospodaru Richarde", reĉe. "Ali zašto dame ne bi bile pozvane na taj ekskluzivan bal? Pa mi smo sada otmjena kuća. Jeste li već vidjeli primaću

GIGA

sobu? Tamo je nov namještaj. I to najfiniji, kaţem Vam. A onda i Burley. Jeste li ikada vidjeli tako otmjena ĉovjeka? Navodno je bio u sluţbi kod nekog vojvode, kaţe gospoĊa Willowby. Ne mogu vjerovati u to. Zašto bi onda došao k nama? "Kada su dame otišle od kuće?" prekine ga Willowby. Kermin razmisli: "Oko devetnaest sati, rekao bih. Ĉuo sam da su pozvane na veĉeru prije bala." Willowby je jedva mogao povjerovati. "I na veĉeru?" poviĉe on. "Kako to da Grof od MacAllistera na veĉeru prima Willowbyjeve? I zašto samo ţene? Zar poziv nije ukljuĉivao i mene?" "Naravno da jest", odgovori Kermin. "Sam sam vidio. Pozivnica je danima stajala na srebrnom posluţavniku u predvorju. Zapravo ste je sigurno vidjeli." "Zapravo je nisam vidio", osorno mu reĉe gospodar. "Nisam navikao da pozivnice stoje u predvorju. Mogli ste mi reći." "Pa Vi ste tako rijetko kod kuće, gospodaru Richarde. Sigurno je gospoda Willowby mislila da za veĉeras imate nešto bolje na programu." "Nešto bolje od bala kod MacAllistera?" rasrdi se Richard. "Biti pozvan na takav dogaĊaj predstavlja uspon na društvenoj ljestvici. MacAUisterovi nisu obraćali paţnju na Willowbyjeve otkad je moja majka umrla. Brzo, Kermine, pripremi moje najbolje odijelo. Grof od MacAllistera me ĉeka." Hettyn prvi ulazak u društvo obećavao je uspjeh. GospoĊa Blenchem je majstorski prepravila haljine pokojne lady Willowby za svoju gospodaricu. I Hetty je isto pristala da se iz toga bogatog naslijeĊa za nju preprave tri haljine. Catherine joj je obećala da će joj uz to kod krojaĉice dati napraviti odgovarajuće ogrtaĉe, ĉizmice, rukavice i šešire, a k tome i dvije dnevne haljine, kao i veĉernju za Hettyn toliko ţeljno oĉekivan prvi nastup. Novac gospodina Steantona znaĉajno je pridonio ostvarenju planova tih dviju dama, iako je Catherine odluĉila da će ga oprezno trošiti. Dok ne stigne nasljedstvo njezinoga prvog muţa, proći će još sigurno dosta vremena. A tko zna hoće li Richard Willowby u meĊuvremenu doći do još novca? Vjerojatno će, mislila je Catherine, najveći dio svoga dijela tog dobitka opet ostaviti na nekom kockarskom stolu. Onoga dana kada je gospodin Steanton donio novac, izmeĊu dvije šogorice došlo je do znaĉajnih razilaţenja u mišljenju. Hetty nije bila nazoĉna Catherininu razgovoru s gospodinom Steantonom jer je bila odjahala u Hyde Park s bratićem Alfredom koji se dan ranije vratio u glavni grad. U taj mondeni sat, izmeĊu šesnaest i sedamnaest, bilo je uobiĉajeno da se otmjeno društvo u elegantnim koĉijama ili na konjima pokazuje na Roten Rowu. Pritom su ĉesto zastajkivali, neobavezno razgovarali iz vozila ili su izlazili kako bi malo prošetali po puteljcima izmeĊu travnatih površina ukrašenih cvijećem. Hetty je oboţavala takva popodneva. Njezin krug poznanika proširivao se iz veĉeri u veĉer i uţivala je kada bi se njezino sve veće jato oboţavatelja okupljalo oko nje kako bi joj dijelili komplimente ili je molili za ples na predstojećem veĉernjem okupljanju. No toga je popodneva svi ti mladići nisu uopće zanimali. Naime, lord Bridgegate se vratio u London. No ona bi sigurno bila prihvatila poziv bratića Alfreda i da ovaj nije Beauov prijatelj. Konaĉno, uvijek je bio ljubazan prema njoj i ĉak ju je jednom posjetio u Brightonu, što njezinoj braći nikada ne bi palo na pamet. No razlog zbog kojeg je prihvatila poziv za popodne istoga dana kada ga je i dobila, iako je time morala odgoditi za kasnije poziv jednoga drugoga mladog gospodina, bio je taj što se nadala da će u Hyde Parku sresti lorda Bridgegatea. Njezine nade nisu bile uzaludne: u azurnoplavoj jahaćoj suknji, marame oko vrata namještene u obliku vodopada, s visokim jahaćim šeširom na sjajnim, crnim kovrĉama, sjedio je na isto tako crnom vrancu i nepomiĉno ĉekao da mu se Hetty i Alfred pribliţe. On ĉeka mene, projuri Hettynom glavom, i srce joj poĉne brţe kucati. Beau Bridgegate je

GIGA

ĉeka. Dok su polako jahali prema njemu, imala je dosta vremena da upije njegov lik. Postoji li ljepši muškarac od njega? Netko tko savršenije izgleda u sedlu? Netko tko se ukusnije odijeva? Netko ĉiji je posprdni smiješak, poput ovoga s kojim je oĉekivao nju, izgledao uzbudljivije na tim lijepim usnama? S iskrenom radošću i najljepšim osmijehom zaustavila je svoga konja kako bi pozdravila Njegovu Visost. No on nije bio baš najbolje volje. Ako postoji osoba koju je posljednjih tjedana najcrnje proklinjao, to je onda bio vikont Willowby. Jer samo je njemu imao zahvaliti što je morao slušati ljutite i prijeteće propovijedi svoga oca. A sada je stajao pred kćeri toga vikonta. Pred mladom djevojkom koja ga je gledala s neprikrivenim divljenjem. Beau Bridge bio je poznavalac ţena. I nije bilo sumnje da ga ova djevojka kuje u zvijezde. Ona nije ĉak ni pokušavala prikriti svoje divljenje. Njezino veselje što ga vidi bilo je stvarno i iskreno. Kakva groteskna sluĉajnost, pomisli on zabavljajući se. Odluĉi izvući najbolje iz te situacije. Hetty Willowby je privlaĉna mlada dama. To maslinastozeleno jahaće odijelo samo je naglašavalo njezinu ljupku figuru. U sedlu izgleda besprijekorno, a na plave kovrĉe oduvijek je bio slab. Naravno, premlada je i preţivahna za njegov ukus. On je volio tajanstvenost i prikrivenu erotiĉnost. Taj mladenaĉki šarm gospoĊice Willowby nije ono što oĉekuje od ţene kojoj bi poklonio posebnu pozornost. No ipak odluĉi udvarati joj. Tko zna kakvo mu dobro to moţe donijeti. Stoga se elegantno nakloni i reĉe svojim nazalnim tonom: "GospoĊica Willowby! Najljupkiji cvijet u ovom parku punome cvijeća. Veselim se što Vas ponovno vidim." Hetty nije bila od onih ţena koje bi pocrvenjele na takav kompliment. No ipak se sjaj u njezinim oĉima pojaĉa. "A tu je i dragi Alfred", okrene se Beau njezinoj pratnji. "Kao i uvijek s nevjerojatnom srećom u ţena. U svemu drugom mislim da zaostajem za njim. No kod Vas, gospoĊice Willowby, Alfred je u velikoj prednosti. Ja se ne mogu pohvaliti time da budem Vaš bratić." "Prijatelji moga bratića su i moji prijatelji", odgovori Hetty. No, to ide kao podmazano, pomisli Beau. Vikont Willowby je bio sve samo ne sretan što se njegov sin Richard ubraja meĊu Beauove prijatelje. A koliko će mu tek smetati intimno poznanstvo njegove kćeri i Beaua. On dostojanstveno stavi desnu ruku na srce i lagano se pokloni. "Vaša mi je ponuda velika ĉast, gospoĊice Willowby. Nadam se da ću se pokazati dostojnim Vašega prijateljstva." Ispunjena svojim uspjehom, Hetty nešto kasnije uĊe u kuću u Mount Streetu. Beau Bridge, najuzbudljiviji muškarac londonskoga društva, postao joj je prijatelj. Već se vidjela kako s njim klizi po plesnom podiju, kako odlaze na koncerte, a on sigurno ima i loţu u Operi. Onamo pak nikako ne moţe odlaziti u staroj odjeći svoje majke. Catherine joj jednostavno mora priuštiti nekoliko novih haljina. Sigurno će je razumjeti kada sazna da je njezina mlada šogorica na najboljem putu da osvoji srce najzgodnijeg muškarca u ĉitavom Kraljevstvu. Šogoricu je zatekla u novoj primaćoj sobi. Gospodin Steanton se upravo oprostio te Catherine, dobro raspoloţena, pokaţe Hetty ĉek koji joj je predao. "Pogledaj što sam danas dobila. Egzistencija nam je nekoliko mjeseci osigurana. A mogu platiti i ogrtaĉe i plesnu haljinu koju sam ti obećala." "Ogrtaĉe, plesnu haljinul" poviĉe Hetty nimalo oduševljena. "Zamisli samo koga sam danas srela. Lorda Bridgegatea! Opet je u gradu. Sigurno ćemo se svake veĉeri susretati u društvu. Zato mi nikako neće biti dovoljna jedna jedina sveĉana haljina." "Zaboravljaš odjeću svoje majke", ubaci Catherine. "Blenchem je upravo završila prvu haljinu. Onu njeţno-plavu s izvezenim ruţicama na dekolteu. Ta mi se posebno svidjela na tebi kada si je isprobavala." Hetty sloţi gadljivu grimasu i naĉini rukom omalo-vaţavajuću kretnju: "Ah, te stare krpe1. Pa ne mogu njih nositi ako ţelim izgledati ugledno pored lorda Bridgegatea. Ne, treba mi potpuno nova garderoba. I k tome koĉija s jastuĉićima od svijetloplavog samta. I dva zelenka

GIGA

koji će je vući. Izgledat ću prekrasno u njoj za vrijeme popodnevnih voţnji u parku. Lord Bridgegate će misliti..." "Sto lord Bridgegate misli, meni je posve svejedno!" Catherine srdito prekine sanjarenja svoje šogorice. "Moţeš posuditi moju koĉiju kada se ţeliš izvesti. Novac gospodina Steantona nije tu da bismo ga rasipali." Hetty nimalo ţenstveno udari nogom o pod. Obrazi joj pocrvene od bijesa. Povišenim glasom poviĉe: "Ja sam prava Willowby! Stoga ja odluĉujem što ćemo s tim novcem. I meni nije svejedno što lord Bridgegate misli. On je najuzbudljiviji muškarac kojeg sam dosad upoznala. On je najutjecajniji u gradu. I bacio je oko na mene. Ti mi ne ţeliš priuštiti nove haljine samo zato što si ljubomorna jer sam ja ta koja je pobudila Beauovu pozornost..." "Ti se zaboravljaš, gospoĊice", odvrati joj Catherine oštro. "Ja sam ţena tvoga brata." Hetty zastane i nakratko ušuti. "I neću se voziti tvojom koĉijom", progovori opet mirnijim, no ipak jasno uvrijeĊenim glasom. "Ona stvarno nije najnoviji krik mode, previše je jednostavna. Nema visoke kotaĉe, nema..." "Kako ţeliš", hladno reĉe Catherine. "Povlaĉim svoju ponudu za korištenje tih kola. A sada me ispriĉaj. Ţelim spremiti ovaj ĉek prije nego ga sutra odnesem u banku." Ona se okrene, i već je rukom uhvatila kvaku na vratima kadli se još neĉega sjeti: "Molim te da ne ispoljavaš svoju zlovolju na gospodi Blenchem. Ona ĉeka u tvojoj sobi kako bi ti još jednom izmjerila onu ţutu haljinu. Dala si je jako puno truda i oĉekuje tvoju zahvalnost." "Ah, ne govori mi kako se moram ponašati!" razljuti se Hetty. "Nisam više dijete. A ti mi nisi skrbnik. Kako to da si baš ti primila ĉek gospodina Steantona? Zar nije on taj novac dugovao Richardu?" "Jest", odvrati Catherine šturo. Hettyne oĉi zablistaju. "Razgovarat ću s Richardom. On sigurno neće imati ništa protiv da mi kupi nekoliko haljina. Nemaš pravo odreĊivati što će biti s novcem. Richard sigurno uopće ne zna..." "Zna, i izriĉito ga je stavio meni na raspolaganje", hladno odgovori Catherine. "Idem sada gore. Kada se opet osvijestiš, moţeš doći za mnom i ispriĉati mi se." Ona napusti sobu i vrata se s glasnim treskom zatvore. Hetty je ostala u sobi i nije se osjećala nimalo pokajniĉki. Kada je ubrzo zatim ĉula svoga brata koji je došao kući kako bi se presvukao za veĉeru na koju se spremao s prijateljima u novootvoren restoran u St. James Streetu, ona poţuri u predvorje kako bi ga pozdravila. "Zdravo, Hetty", odgovori on nestrpljivo. "Nadam se da si provela ugodan dan. Ja, naţalost, moram poţuriti. Hugh me ĉeka." Htio je proći pokraj svoje sestre, no ona mu preprijeĉi put. "Gospodin Steanton je danas donio ĉek. Znaš, onaj novac koji ti je dugovao." "Naravno da znam. Dobro da ga je donio. Nikada nisam ni sumnjao u to. On je pošten ĉovjek. Dosadan, ali pošten." "Catherine je uzela ĉek. Zamisli, ţeli ga sutra odnijeti u banku." "U redu", kimne Richard. "Mogu li sada u svoju sobu..." "U redu?!" poviĉe Hetty. "Je li to sve što imaš za reći? Pa to je tvoj novac, Richarde! Ili moţda nije? Ti si ga dobio. Zar stvarno ţeliš da jedna strankinja odreĊuje na što će se on potrošiti?" Richard skupi obrve. "Strankinja?" upita on zapanjeno. "Pa, Catherine. Konaĉno, ona nije Willowby. Ona je..." "Moja ţena, ako si zaboravila. No, stvarno si smiješna", prekine je njezin brat, odmahujući glavom. "Ali samo na papiru. U stvarnosti uopće nije tvoja ţena. Vi imate odvojene sobe, vi..." Richardovo se lice smrkne. S jedne strane, ţurilo mu se i nije mu se sviĊalo da ga se zadrţava. S druge strane, nije ni najmanje ţelio ozbiljno razmišljati o svome braku, a pogotovo ne s nekim razgovarati o njemu. "Brini se o svojim stvarima!" reĉe on osorno. "A sada me, molim

GIGA

te, ispriĉaj." Hetty je vidjela kako joj izmiĉe posljednja prilika. Preplavi je kajanje. Moţda je ipak pretjerala. A samo je htjela tek toliko od toga novca da ostavi dobar dojam u društvu. Zar traţi previše? Samosaţaljenje joj natjera na oĉi suze, koje se u krupnim kapima skotrljaju niz njezine obraze. Richard se, uzdahnuvši, zaustavi i poloţi svojoj maloj sestri ruku oko ramena. Nije mogao podnijeti da ţene plaĉu. Odmah bi se saţalio. "Dakle, dobro, Hetty. Što te muĉi?" upita on. Catherine, koja je ĉula glasove, izašla je na hodnik kako bi ustanovila odakle dolaze. Kada je vidjela brata i sestru zagrljene, zastala je i napeto gledala niz stube. Je li Hetty uspjela nagovoriti svoga brata da joj prepusti ĉek? Catherine se uspravi. Ona će se već znati obraniti. Imala je pravo na taj novac. Nije li on bio uvjet da pristane na brak? "Tako ţelim nekoliko lijepih haljina i šešire i ogrtaĉe..." ĉula je kako Hetty govori kroz suze. Richard se s olakšanjem nasmije. "Ako je samo to, Catherine će se sigurno pobrinuti da dobiješ primjerenu garderobu." Njegova ţena tiho odahne. Izgleda da će se njezin muţ drţati dogovora i da neće bezuvjetno stati na sestrinu stranu. "Catherine ţeli da nosim mamine haljine. Samo za moj prvi nastup mi namjerava priuštiti novu haljinu. Inaĉe samo ogrtaĉe i šešire." "To mi se ĉini vrlo razumno", reĉe Richard na Het-tyno razoĉaranje. "A Catherine? Kupuje li si ona nove stvari?" "Ne, to ne", morala je priznati Hetty "Ona ĉak daje staromodne ogrtaĉe prepraviti na svoju veliĉinu. Ali ne radi se o tome. Nikoga ne zanima kako Catherine izgleda. Radi se o tome..." Naglom kretnjom Richard skine ruku s Hettyna ramena. "Mene itekako zanima kako Catherine izgleda. Ipak sam njome oţenjen. Ti si stvarno jedno samoţivo stvorenje, Hetty. Upravo kao i naš brat George..." "I kao ti!" poviĉe Hetty. Richard slegne ramenima. "Moguće. No ovdje je ipak rijeĉ o mom novcu, zar ne? Sretan sam što ga Catherine ne ţeli trošiti na beskorisne triĉarije. Konaĉno, ja sam ga teško zaradio. A sada se napokon moram presvući. Hugh se već sigurno pita što je sa mnom." On ostavi svoju sestru da stoji u predvorju i uspne se po strmim stubama, grabeći po dvije odjednom. Catherine je imala upravo toliko vremena da šmugne u svoju sobu prije nego što je njezin muţ mogao primijetiti da je prisluškivala njegov razgovor sa sestrom. Hetty se nije dugo durila. Ona njeţnoplava haljina koju je gospoĊa Blenchem preuredila zaista joj je prekrasno stajala. Lord Bridgegate joj je poslao buket potoĉnica. "Kao sjećanje na Vaše oĉi", pisalo je raskošnim slovima na priloţenoj kartici. Rosie je svojim spretnim rukama od Hettynih plavih kovrĉa napravila frizuru kakvu je Ladle's Journal u svom zadnjem broju preporuĉio kao zadnji modni krik. Zbog svih tih radosnih sitnica, svaĊa s njezinom šogoricom brzo je zaboravljena. U svojoj novoj toaleti poţurila je do Catherine i, nakon što je kratko pokucala, uletjela joj je u sobu. "Kako ti se sviĊam?" poviĉe ona. "Zar haljina nije ispala prekrasna? Zamisli, lord Bridgegate mi je poslao cvijeće1. Pitam se hoćemo li ga vidjeti veĉeras na soareji kod lady Linham? Ah, Catherine, tako sam strašno uzbuĊena." Catherine, koja je sjedila pred velikim ogledalom u donjoj odjeći i sreĊivala se za predstojeću veĉer, isto je bila mišljenja da Hetty ta haljina izvrsno pristaje. Već je ĉesto imala rasprave sa svojom šogoricom i ova je svaki put bila duboko povrijeĊena ili uvrijeĊena te je izgovarala najzlobnije optuţbe. No ubrzo nakon toga bila bi opet izvrsno raspoloţena i razgovarala bi s Catherinom kao da se ništa nije dogodilo. Catherine se svaki puta iznova ĉudila Hettynoj prevrtljivosti. I isto tako bi svaki put prešla preko te svaĊe. Ţivot je u Mount Streetu bio jednostavniji bez neprekidne svaĊe s Hetty. Trebala je snagu za vaţnije stvari. Kako se ispostavilo, Catherinine su snage idućih tjedana bile pojaĉano angaţirane. Tu je bila ta kuća u kojoj je trebalo sve poĉistiti, od vrha do dna. Naravno da je bilo i zabavno tako

GIGA

ispraţnjen, ogoljeli stan pretvarati u udobnu kuću koja odgovara njihovu poloţaju. Teško je odolijevala iskušenju da u tu svrhu potroši previše od onoga novca koji joj je stajao na raspolaganju. Kako je bilo dobro što je u Francuskoj, a i već ranije, u svojoj rodnoj kući, nauĉila kako da s malo novca napravi što je više moguće. Kako im je manjkalo posluge, Catherine je ĉesto morala sama pomagati. A k tome su došle i društvene obveze kojih je bilo sve više. Sophia Christlemaine je obavila sav posao. Odluĉila je Catherine i Hetty uzeti pod svoje okrilje. Obje je predstavila svim vaţnim ĉlanovima društva. Priĉala je kako namjerava organizirati bal za sestriĉnu svoga muţa, ĉime su se tim dvjema damama otvorila vrata koja bi im inaĉe ostala zatvorena. U nadi da će biti pozvani na bal Christlemaineovih, u Mount Street su stizale brojne pozivnice. Najbolji prijatelji lorda i lady Christlemaine, poput MacAllisterovih ili vojvode i vojvotkinje Wellbrooks, prihvatili su obje dame u svoje društvo kao nešto što se samo po sebi razumije. Na Richarda Willowbyja nikada nisu obraćali pozornost. On nije pripadao njihovim krugovima iako je bio budući vikont. Njegov opušten naĉin ţivota, njegova lakomislenost i ĉinjenica da zaraĊuje za ţivot kockanjem i klaĊenjem, meĊu prvim obiteljima u društvu nisu urodili ţeljom da pobliţe upoznaju toga ĉovjeka. No njegova ţena i njegova sestra nisu im se svidjele samo zbog svoje ugodne vanjštine, već i zbog svoga iskrenog ponašanja. Hetty je obuzdavala svoju ćudljivost u javnosti i Catherine se nikada nije morala sramiti zbog nje niti je opominjati. Catherine bi sigurno bila prihvaćena u društvu i da je samo dala na znanje kako je ona sestra sadašnjega Vojvode od Milwokea. No ipak je bila sretna što nije bilo potrebno pozivati se na taj rodbinski odnos. Svome muţu isto nije saopćila svoje pravo porijeklo, pa to nije ţeljela uĉiniti ni u društvu. Bilo je dovoljno teško pronaći izgovore za radoznala pitanja zašto se njezin muţ nikada ne pojavljuje u društvu sa svojom tek vjenĉanom suprugom. A što bi je tek pitali kada bi se saznalo tko je ona zapravo. Htjeli bi znati kako je došlo do vjenĉanja s Gervaisom i zar se nije onomad udala za Rogera. I zašto se nije vratila u kuću svoga brata. Ne, Catherine je radije htjela izbjeći te razgovore i odgovore. Srećom, ĉinilo se da Esther i Henry vode vrlo povuĉen ţivot na Hanover Squareu. Catherine ih još nije srela ni na jednom društvenom dogaĊaju. Samo je jednom izdaleka vidjela svoju šogoricu prilikom kupovine u Bond Streetu. Bez oklijevanja je krenula u drugom smjeru kako je ne bi susrela. U prvim tjednima braka Catherine je rijetko viĊala svoga muţa. Kada bi ujutro ustala da doruĉkuje s Hetty, Richard bi još spavao. On je uglavnom ustajao kada je ona bila u gradu u nabavi ili kod krojaĉice na probi haljina. Kada bi se vratila s Hetty, Richard bi odmah izlazio iz kuće kako bi ruĉao s prijateljima u Klubu. I naveĉer su im se putovi razilazili. Dame su posjećivale balove, koncerte i soareje. Richard Willowby provodio je, po starom, ţivot u krugu svojih prijatelja, kao da je i dalje neţenja. Ako su se njih dvoje uopće i sretali tijekom dana, to je bilo popodne, kada bi Richard dolazio kući da se presvuĉe za veĉeru. Tom bi prilikom izmijenili nekoliko rijeĉi. Richard bi je pitao kako se slaţe s Hetty ili bi hvalio brojne promjene koje je ona uvela u kuću. Catherine bi mu priĉala o sitnim, zabavnim dogaĊajima pri kupovini i pitala ga slaţe li se s nekom njezinom idejom koju bi ţeljela provesti u kući. Ponašali su se jedno prema drugom s poštovanjem i prijateljskom susretljivošću. No ipak su ostali tek površni znanci koji se nisu ni trudili upoznati jedno drugo. Upravo zbog toga Catherinu je iznenadilo kada je na balu kod MacAllistera ugledala svoga supruga kako ide prema njoj. To je bilo tako neoĉekivano da se Catherine trgnula. Upravo je stajala s domaćicom, jednom sitnom, draţesnom damom tamnih kovrĉa i u vrlo modernoj veĉernjoj haljini boje plaviĉastoga dima. Stajale su na rubu plesnoga podija i razgovarale o opernoj praizvedbi na kojoj su bile veĉer prije, kada joj je pogled pao na Richarda. Što li se samo dogodilo da se tako iznenada pojavio. Ona je namjerno stavila pozivnicu na najvidljivije mjesto u predvorju kako je on ne bi previdio. No nije progovorio ni rijeĉi o tome da je te veĉeri ţeli pratiti. A sada je tu. Sigurno se nešto dogodilo, bila joj je prva pomisao. Druga

GIGA

pomisao bila je pitanje zna li se on uopće ponašati u otmjenu društvu. Ipak je bio naviknut veĉeri provoditi u opuštenoj atmosferi sa svojim prijateljima. Hoće li se morati sramiti zbog njega? Zna li plesati? Hoće li biti oĉito da on za kartaškim stolovima, koji su bili postavljeni u susjednim prostorijama, igra za bezobrazne i takvoj privatnoj veĉeri potpuno neprimjerene uloge. Hoće li se njegov domaćin uopće obradovati što je on medu gostima? Ipak, pozivnica je ukljuĉivala i njega. Uostalom, pristojnost je nalagala da se braĉni par pozove zajedno. Catherine se okrene svojoj domaćici kako bi vidjela gleda li ona dolazak njezina muţa s neodobravanjem. No pogled milady nije joj se ĉinio neodobravajućim, već oĉito bespomoćnim. Ona uopće ne poznaje Richarda, pomisli Catherine. Oboje već dugo ţive u istom gradu, no nikada se nisu upoznali. Ona uspješno prikrije svoje iznenaĊenje i ljubazno se nasmiješi Catherininu muţu. "Smijem li Vam predstaviti svoga muţa, milady?" reĉe ona. "Gospodin Richard Willowby. Naša draga domaćica lady MacAllister." Richard se propisno nakloni nad ponuĊenom mu rukom i s blistavim osmijehom reĉe kako mu je zadovoljstvo upoznati milady. Catherine je sa zanimanjem promatrala kako je djelotvoran šarm njezina muţa. Bio je to šarm kakav su posjedovala sva braća Willowby. Njime su mogli osvojiti sva srca koja su ţeljeli. No njihova lakomislenost i uroĊeni egoizam dovodili su ih u opasnost da te brzo osvojene simpatije jednako tako brzo i izgube. "Vi ste, dakle, Richard Willowby", odgovori lady MacAllister priliĉno ljubaznim glasom. "Ćula sam mnogo o Vama." Richard joj namigne. "Ne vjerujte ni rijeĉi od onoga što ste ĉuli, milady." Dok je Catherine sa zanimanjem pratila njihov razgovor, imala je priliku da podrobnije promotri svoga muţa. Njezina zabrinutost bila je nepotrebna. On se osjećao sigurnim na društvenom podiju. Sveĉano veĉernje odijelo izvrsno mu je pristajalo. Sigurno je tu tamnoplavu jaknu tek nedavno dao sašiti, jer bila je krojena po posljednjoj modi. Vojvoda od Wellbrooksa pribliţio se toj maloj skupini kako bi domaćicu poveo na ples. Površno kimne Willowbyju, pokloni se pred lady MacAllister i reĉe: "Obećala si da ćeš sa mnom otplesati sljedeći valcer, Maria. Dakle, evo me." Pruţi joj ruku i odvede je na plesni podij. Richard se nakloni pred Catherine. "No, draga suprugo", reĉe on, "smijem li te oteti za ovaj ples?" Catherine odmahne glavom. "Ovaj sam valcer već obećala gospodinu Finch-Bottomu. No moţemo zajedno otplesati polku, ako ţeliš." Richard se nagne prema njoj i reĉe joj zavjereniĉki, prigušena glasa: "Nemam pojma kako se pleše polka, moja najdraţa. Jedino što donekle znam je valcer. Dakle, ako ţeliš pobuditi dojam da smo nas dvoje zaljubljeni braĉni par, moraš iskoristiti ovu priliku." Catherine nije preostalo drugo nego se nasmiješiti. Ako dugogodišnji braĉni parovi ne plešu jedno s drugim, tome se nitko ne ĉudi. No oni su u braku tek tri tjedna i već su dali dovoljno materijala za glasine. Moţda im uspije pobiti neke od njih ako se pokaţu zajedno na plesnom podiju. Stoga ona svome muţu uputi srdaĉan osmijeh i reĉe da pristaje. Richard je bez problema gospodina Finch--Bottoma odvratio od svoje partnerice. "Sigurno dopuštate da povedeni svoju suprugu na valcer", reĉe on tom blijedom, plavokosom muškarcu, ĉije su vodenastoplave oĉi izgledale kao da će iskoĉiti s njegova uska lica. "Od svoga vjenĉanja nismo otplesali još nijedan valcer zajedno. Vi moţete nakon toga s njom plesati polku", ponudi mu velikodušno. Finch-Bottom promrmlja kako će mu to biti ĉast i ode. Zaĉuju se prvi taktovi glazbe te parovi zauzmu mjesta. Za Richarda Willowbyja ta je veĉer na balu zapoĉela jednim iznenaĊenjem. Kada ga je jedan od galantnih lakaja MacAllisterovih pustio unutra i kada se upravo htio ogledati po raskošnu predvorju, na rame mu se prijateljski spusti neĉija ruka. Richard se trgne i ugleda nasmiješeno lice Georgea Romseyja. "Dobra veĉer, Willowby", pozdravi ga on. "Kako vidim, i za tebe su

GIGA

došla neka nova vremena. Ne sjećam se da sam te ikada vidio u ovim otmjenim kućama. Vidiš što brak ĉini od nas. Ozbiljne ĉlanove društva." "George!" usklikne Richard. "Tebe već dugo nisam vidio. Cime si se bavio sve ovo vrijeme? Sve kartaške jazbine u St. Jamesu ţeljno te oĉekuju. Koliko si ti tamo izgubio..." "Ne podsjećaj me na to!" nasmije se njegov sugovornik odmahnuvši rukom. "To je prošlost, moj prijatelju. Prošlost. Otkad sam se oţenio s Lizzy, došao je kraj grešnome ţivotu. I, vjerovao ili ne, uopće mi ne nedostaju te kartaške jazbine St. Jamesa niti drugi sliĉni objekti na tom podruĉju." On zastane. "No naravno da mi vjeruješ. I ti si sada oţenjen. Draţesna ţena. Zaista si sretnik. Ĉestitam, moj prijatelju!" Richard prihvati te ĉestitke s dotad nepoznatom zbu-njenošću. George Romsey je poznavalac ţena. Ĉini se da mu se Catherine sviĊa. To ga je donekle iznenadilo. Na ulazu u plesnu dvoranu susreo je domaćina, Grofa od MacAllistera. Njegovo Lordstvo bio je muškarac u srednjim tridesetima, ljubazan i posvuda omiljen. Mnogobrojne sitne bore oko njegovih plavih oĉiju odavale su izraţen smisao za humor i sklonost Njegova Lordstva da se rado i mnogo smije. Richarda Willowbyja nikada nije ignorirao, kako su to obiĉno radili drugi ĉlanovi najvišega društva. No ipak je Richarda zaĉudio ljubazan prijem na koji je naišao kod njega. "Dobrodošli u našu kuću, Willowby", pozdravi ga grof. "GospoĊa Willowby nam je rekla da Vas je jaka glavobolja sprijeĉila da doĊete na naš bal. Nadam se da Vam je sada bolje?" "Da; posve mi je dobro, milorde. Hvala", promuca Richard. Uopće mu nije palo na pamet da njegova ţena neprestano mora iznalaziti vjerodostojne izgovore kako bi opravdala njegove izostanke. "Drago mi je zbog Vas. Sigurno ste nerado pustili svoju ţenu da sama doĊe ovamo. Gotovo se ni oko jedne dame ne okuplja toliko oboţavatelja kao oko nje. Imate izvanrednu sreću, gospodine Willowby. Ţelim Vam sa zakašnjenjem odsrca ĉestitati na Vašem vjenĉanju." Richard se zahvalio i krenuo u potragu za svojom suprugom. Nikada nije Catherinu smatrao posebno lijepom. Njemu je bila tako blijeda i mršava. Doduše, morao je priznati da je nakon one prve veĉeri njihova poznanstva nikada niti nije dobro pogledao. Onaj njezin izgled, u bezobliĉnoj crnoj haljini s onim monstruoznim velom kakav je imala one veĉeri, duboko mu se urezao u pamćenje. A sada je George Romsey i grof hvale preko svake mjere. No postajalo je sve gore. Njegova Milost, Vojvoda od Wellbrooksa, koji dosada nikada niĉime nije odavao da primjećuje Willowbyja, ovoga puta nije propustio priliku da mu se obrati upravo kada je Richard ţelio proći pored njega, pristojno ga pozdravivši. "Još nisam imao prilike ĉestitati Vam na vjenĉanju", reĉe Njegova Milost i ĉak se udostoji rukovati se s Ric-hardom. "To Vam danas ţelim nadoknaditi. Vi mora da se smatrate sretnikom, Willowby. Privlaĉna ţena, lijepa i pametna." Richard je bio zaprepašten. Svima je bilo dobro poznato da Vojvoda od Wellbrooksa dobro poznaje ţene i da je vrlo kritiĉan promatraĉ. Sav ţenski svijet u gradu bacao mu se pred noge sve dok nije prije nekoliko godina pred oltar odveo gospoĊu Oliviju Redebridge. Kako je ono opisao Catherine: lijepom i pametnom? Richard se zahvali i krene dalje traţeći svoju ţenu. Ugledao ju je na ĉelu dvorane, zadubljenu u razgovor s lady MacAllister. Ĉinilo mu se kao da po prvi puta vidi tu ţenu. Mas-linastozelena svilena haljina izvrsno joj je pristajala. Uzan gornji dio naglašavao je njezin tanak struk, a dubok dekolte bio je ukrašen dvostrukim nizom bisera. Tamnoplava, duga kosa bila joj je lagano priĉvršćena na vratu. Dojam su upotpunjavale dugaĉke svilene rukavice, boje haljine. Upravo se bila prignula kako bi saslušala svoju sugovornicu. Ĉinilo se da priĉaju nešto zabavno, jer se Catherine tiho nasmijala ozarena lica. Oni imaju pravo, prošlo je Richardu kroz glavu, moja je ţena zaista lijepa. Njegova ţena. To je dobro zvuĉalo. I ispunjavalo ga je nekim dotad nepoznatim osjećajem ponosa. U svom dosadašnjem ţivotu jedva da je imao prilike biti na nešto ponosan. U tom

GIGA

trenutku Catherine podigne glavu, njezin se osmijeh ugasi, a zamijeni ga oĉita prestrašenost. Zašto li se samo uplašila kada ga je ugledala? Postoji li moţda netko drugi s kim ona odlazi na veĉernje zabave? Richard ne bi bio pravi Willowby kada bi se ozbiljno zabrinuo zbog toga. Svejedno kome Catherine poklanja svoju pozornost; on će je dobiti natrag ako to ţeli. A nije znao ţeli li. Doduše, nije imao ništa protiv da je drţi u svome naruĉju. Sviraĉi su poĉeli svirati valcer te on poloţi svoju ruku oko njezina struka i poĉne kruţiti s njome po podiju. Richard je gledao u nju, a Catherine, crvenih obraza, u njega. "Vrlo ste lijepi veĉeras, gospodo Willowby", prošapće. "I Vi jako dobro izgledate veĉeras, gospodine Willow-by", bez oklijevanja uzvrati ona kompliment. Richard se nasmije. "Onda smo bez sumnje najljepši par veĉeras na ovome balu." I Catherine se nasmije. "Zaboravljaš Hetty i Beaua", usprotivi se ona. "Hetty i Beaua?" ponovi on zaĉuĊeno. "Nemoj mi samo reći da je i Bridge ovdje." Catherine kimne. "Upravo pleše s tvojom sestrom. Vidiš ih tamo preko? Hetty nosi ţutu haljinu. Njegovo Lordstvo okrenuto nam je leĊima. Ima tamnocrveni haljetak.." "Da, sad ih vidim." "Već plešu drugi ples zajedno." Richard skupi obrve. "To mi se ne sviĊa. Mislim da moram ozbiljno porazgovarati s Hetty." "Ali zašto?" Catherine je bila zaĉuĊena. "Beau je dobar ţenik. Jednoga će dana biti vojvoda i imat će velik posjed. Dobro izgleda i lijepo se ponaša. Dakako, arogantan je i ponekad pun sebe. No ĉini se da Hetty to ne smeta. A što ti imaš protiv njega? Zar on nije tvoj prijatelj?" "Baš zato", odvrati Willowby suho. "Dovoljno ga dobro poznajem. On nije dobro društvo za jednu mladu djevojku." "Ĉini se da misli ozbiljno", reĉe Catherine. Richard se kratko nasmije. "To zaboravi", reĉe on uvjereno. "Beau nipošto nema ozbiljne namjere, ne što se tiĉe braka. U najboljem sluĉaju odluĉno namjerava dobiti moju sestru u krevet." Catherine zaprepašteno usklikne: "Zašto bi namjeravao nešto tako sramotno?" Richard slegne ramenima. "Jer mrzi moga oca", reĉe on. "Bilo bi nalik Beauu da iskoristi Hetty za svoje osvetniĉke planove. Beau nema nimalo morala." Kada se Catherine prisjetila kakve su joj sve priĉe i glasine došle do ušiju zadnjih dana i tjedana, potiho se zapitala što zapravo predstavlja moral njezinu suprugu. No ipak zakljuĉi kako ovo nije pravi trenutak da mu postavi to pitanje. Od te veĉeri, ţivot u Mount Streetu se mijenjao polako, ali konstantno. Poĉelo je time što je Richarda zanimalo kako dame namjeravaju provoditi veĉeri. Ako je na programu bila zabava koja mu je odgovarala, odluĉio bi ih pratiti. Pritom se prvenstveno radilo o pozivima u kuće u koje ranije nije imao pristupa. Na balovima je uţivao plešuĉi valcer sa svojom ţenom i pogledavajući što se nudi prije nego se prerano oprosti kako bi se prepustio svojoj uobiĉajenoj zabavi. Nije bio ljubitelj opere niti koncerata, no odnedavno je ponekad posjećivao i takve priredbe. Doduše, samo kada bi bio siguran da je u pratnji njegove sestre lord Bridgegate. Bilo je to po prvi put od smrti njegove majke da se brinuo za nekoga, da je osjećao odgovornost i ozbiljno shvaćao svoje duţnosti. Ĉinjenica da je Hetty, kao i svi Willowbyjevi, bila tvrdoglava, lakomislena, sklona riziku i avanturama nimalo nije olakšavala njegovu neobiĉnu zadaću. Odustao je od namjere da ozbiljno porazgovara sa svojom sestrom i da joj zabrani druţenje s njegovim prijateljem. Sigurno bi takva zabrana samo izazvala njezin otpor. Ne bi se ništa postiglo time, osim da se ona tajno sastaje s Beauom. I, uostalom, lord Bridgegate je ĉlan najvišega društva. Ionako bi ga susretali na većini zabava. Tako da je upravo nemoguće skloniti mu se s puta. Stoga je bolje da ništa ne spominje svojoj sestri i da je drţi na oku. Kakve namjere ima Beau; njegov

GIGA

zabrinuti prijatelj nije mogao otkriti. No sigurno ne razmišlja o ţenidbi, kako je to mislila Catherine. Doduše, Bridge je udvarao Hetty pred svima, pozivao je na voţnju parkom i gotovo svaki dan joj slao lijepo aranţiran buket cvijeća. No jednako tako intenzivno trudio se i oko Chou-Chou Meloni, nove zvijezde baleta u Convent Gardenu. A ĉinilo se da se niti dame diskretnoga zabavnog lokala Madame Luise ne trebaju brinuti da će izgubiti jednoga od svojih najdareţljivijih gostiju. Da je Beau zaljubljen u Hetty ne bi se ogledao za novom ljubavnicom, zakljuĉio je Richard Willowby zajedljivo. Jednako je tako bilo iskljuĉeno da bi on njegovoj sestri ponudio brak iz koristi. Bridge je nasljednik vojvodske titule i velikoga bogatstva. Od kakve bi mu koristi bila ţenidba sa siromašnom kćeri jednoga obiĉnog vikonta? Ako Richard i nije znao kakve su stvarne Bridgeove namjere, znao je da one mogu biti samo neĉasne. Tako je dakle došlo do toga da se Richard Willowby našao u neobiĉnoj ulozi posjetitelja opera i koncerata. Jednom se zatekao ĉak na veĉeri poezije, iako je iz dna duše prezirao kolorativni sopran talijanske pjevaĉice. Hetty i Catherine veselile su se njegovu društvu. Beau Bridge, koji je sada prozreo namjere svoga prijatelja, ponekad bi ga ispod teških kapaka poĉastio posprdnim smiješkom. A Richard, koji je mislio da će se na takvim predstavama nasmrt dosaĊivati, bio je iznenaĊen shvativši da nije tako. Doduše, glazba ga i dalje nije zanimala, no uţivao je u tom osjećaju da se brine za svoju sestru. A k tome mu je te veĉeri uvelike olakšavalo Catherinino prisustvo. Sve ga je više veselilo razgovarati s njom. Imala je oštro oko i ponekad mu svraćala pozornost na neku hrabru kreaciju u publici, zajedno su se smijali sitnim epizodama koje su doţivljavali prilikom kupovine ili na priredbama i zajedno su razmišljali što još nedostaje kući u Mount Streetu da bi zaista postala gospodska palaĉa. I kako se to što nedostaje moglo nabaviti na najpovoljniji naĉin. Tako je Richardova briga za sestru postavila temelj za poĉetak prijateljstva sa ţenom kojom se tako iznenada oţenio. Na takvim veĉernjim zabavama, osim braĉnoga para Willowby, Hetty i Beaua, većinom se u društvu nalazio i lord Deverell. Zbog svoje mirne, staloţene naravi, u svim je kućama bio rado viĊen gost. Dakako, on nije bio tako lijep kao Beau niti je imao izgleda da dobije titulu vojvode i s njom povezano bogatstvo. Zbog toga ga ţene nisu toliko salijetale kao njegova pristalog prijatelja. Bio je previše tih da bi se našao u središtu pozornosti. Svaka vrsta skretanja pozornosti na sebe - umjetnost kojom je Beau savršeno vladao - bila mu je krajnje odbojna. Stoga je bilo manje mladih djevojaka ĉiju je pozornost on pobudio. Više je budio pozornost majki koje su bile ĉastohlepne i ţeljele su svojim kćerima osigurati dobrostojećeg baruna. Hugh Deverell je bio omiljen i kao savjetnik na svim podruĉjima i bilo je posve uobiĉajeno da dame iz visokoga društva koje su ţeljele preurediti svoj salon govore prijateljicama: "Rado bih posve preuredila blagovaonicu. Moj muţ bi rado zelene tonove s motivima lova na zidovima. Ja pak preferiram one draţesne kineske tapete koje je naš ĉasni princ uveo u modu. Moram obavezno pitati Deverella za savjet." Muškarci su ga rado pozivali u lov, a zbog njegova velika obrazovanja rado su razgovarali s njim. Ni najradoznalije klevetnice nisu nikada mogle dokazati da je poklanjao posebnu paţnju u intimnim okvirima nekoj udanoj dami. Diskrecija je za Hugha Deverella bila svetinja. Ranije se mnogo nagaĊalo o tom ĉudnom prijateljstvu izmeĊu arogantnog, beskrupuloznog lorda Bridgegatea, lakomislenog, vedrog Richarda Willowbyja i ozbiljnog, naĉitanog Hugha Deverella. Njihov neobiĉno sloţan nastup izvan kartaškoga miljea bio je nova hrana za razne spekulacije. Daje Richard o tome nešto slutio, energiĉno bi odmahnuo rukom. Zašto Hugh ne bi izlazio s njima? On im je prijatelj, sigurno mu je dosadno samome ići na druge priredbe. Nije ni pomislio da su i prije ĉesto danima išli razliĉitim putovima, a da pritom lord Deverell nije pokazivao znakove dosade. Catherine je cijenila Deverella kao prijatelja na kojega je mogla bezuvjetno raĉunati. On bi je ponekad savjetovao kada bi se iz nekih ostavština našli komadi namještaja koji su se mogli povoljno kupiti, a kako je k tome bio i izvrstan plesaĉ, mogla je zaista pozdraviti njegovu pratnju. Tako su se dobro slagali da su zlobni jezici već

GIGA

poĉeli govorkati kako ih ne povezuje samo prijateljstvo. Nije ni ĉudo, mislili su oni, što se Willowby, protivno svojim navikama, drţi podalje od kartaškog stola i jedva ispušta svoju ţenu iz vida. No posebno prisno postalo je i prijateljstvo izmeĊu Hugha Deverella i Hetty Willowby. Ono što je poĉelo na svadbenoj sveĉanosti Catherine i Richarda u kući Christlemaineovih, uskoro je preraslo u prisnu povezanost. Dok je Hetty samo slušala Beaua Bridgea i s usana mu upijala rijeĉi kao da su neka oĉitovanja, sa svojim novim prijateljem vodila je ţivahne diskusije. Uĉio ju je kako izraţavati svoje mišljenje, potkrepljivati ga ĉinjenicama i zastupati ga tako da to ne zvuĉi nametljivo i neţenstveno. Ona je Beaua smatrala boţanstveno lijepim i savršena izgleda kojemu se nije moglo pronaći zamjerke, dok je za Deverella mislila da doduše nije baš lijep, ali da dobro izgleda. Kada bi se odjenuo u mraĉne, smeĊe tonove, smatrala je to groznim. I to bi mu i rekla. Hugh je Hetty pozivao na jahanje i pritom bi joj davao da jaše "Proljetni vjetar", zelenu kobilu u koju se Hetty već na prvom jahanju naprosto zaljubila. Ĉinilo se da Hughu ne smeta što je Beau Bridge ĉesto bio glavna tema njihovih razgovora. Nije li draţesno što joj je Njegovo Lordstvo poslalo buket ţutih ruţa? Kako li je samo znao da joj je ţuta omiljena boja? Hoće li je Beau smatrati privlaĉnijom u plavoj ili ruţiĉastoj haljini? Sto Hugh misli, hoće li je Bridge na njezinu debitantskom balu povesti na veĉeru? Hoće li Beau... Hugh ju je strpljivo slušao, odgovarao je kako je najbolje znao i umio te joj davao savjete ako ih je znao. No ĉim bi se pruţila prilika, preusmjerio bi razgovor. Ispitivao ju je o vremenu provedenom u Brightonu, o njezinu djetinjstvu na Wild Rose Manoru i o njezinu putovanju u Francusku. Ona je spremno odgovarala, sretna stoje našla nekoga koga to zanima. Razgovarali su o dogaĊajima te sezone, a Hugh ju je pitao što misli o svim onim kazališnim komadima ili opernim izvedbama koje su zajedno posjećivali. Beau je vidio samo Hetty u najboljem izdanju i bez sumnje se nije ni zanimao za nešto drugo. No lord Deverell je upoznao Hetty onakvu kakva je zaista bila. Cesto vesela, rijetko klonula duha, osim ako bi mislila da joj lord Bridgegate više ne ukazuje toliko paţnje kao prije, ponekad djetinjasta i zaigrana, a u idućem trenu opet zaĉuĊujuće ozbiljna i pametna. Hugh je osjetio i njezino promjenljivo raspoloţenje i bijes ako nešto ne bi bilo po njezinoj volji. Brzo je nauĉio kako da je smiri, oraspoloţi i odvrati joj paţnju od njezine mrzovolje raznim maštovitim i nakićenim priĉama. Jednoga svibanjskog popodneva Hetty i Deverell su se izvezli u Hyde Park. Njezin debitantski bal se trebao odrţati za pet dana u kući Christlemaineovih i Hetty je od oduševljenja pocrvenjelih obraza pripovijedala o završnim pripremama. "Odaslali smo više od sto pedeset pozivnica. I, zamislite, Hugh, već ih je više od sto poslalo potvrdne odgovore. Doći će prva imena društva: lord Bridgegate, Vojvoda od Wellbrooksa, Vojvoda od Cumberfielda..." Naravno, Bridge je kod nje na prvom mjestu, pomisli njezin sugovornik i jedva zamjetno razvuĉe usne. "Sophie je ĉak pozvala Njegovu Kraljevsku Visost, princa. Mislite li da će doći? To bi, naravno, bila kruna zabave. Iako je već priliĉno star i neobiĉno debeo, ako je za vjerovati glasinama. No ipak, on je budući kralj. Jeste li ga ikada osobno vidjeli?" Hugh kimne. "Naravno da sam ga vidio. Doduše, ne smijem se ubrojiti u njegov najuţi krug prijatelja - za to sam tridesetak godina premlad. Moj otac je pripadao tom krugu. Mene Njegova Kraljevska Visost pita za savjet kada je rijeĉ o ureĊenju prostora. A tu i tamo me pozove u Carleton House." "Oh, Carleton House! Toliko sam ĉula o tim balovima i raskošnim gozbama. Tako bih rado da i ja jednom budem pozvana onamo. Priĉa se da su prostorije impozantne, gotovo tako lijepe kao paviljon u Brightonu koji, naţalost, nikada nisam vidjela iznutra." Hugh se smješkao zbog njezina neprikrivena oduševljenja. "Ako Njegova Visost doĊe na vaš bal, nećete morati dugo ĉekati na poziv u Carleton House. A ako ne, ja ću sigurno pronaći

GIGA

naĉin da nabavim pozivnice." Hetty pogleda prema njemu sjajnih oĉiju. "Oh, mnogo, mnogo hvala, tomu bih se jako veselila. Ah, Hugh, Vi ste tako dobar prijatelj. Tako ste dragi i susretljivi. Kako to da još niste oţenjeni?" Ovo je pitanje tako neoĉekivano pogodilo njezina pratitelja da je povukao uzde i zaustavio konje. Pretvarao se da mora punu pozornost posvetiti zaprezi, te je znalaĉki upravljao koĉijom kroz park izmeĊu kola koja su im dolazila ususret i cvjetajućih grmova ruţa. "Nije bilo prilike", konaĉno će on neodreĊeno. "Zar nikada niste bili zaljubljeni?" Hetty nije popuštala. Deverell glavom pokaţe na kola koja su im se pribliţavala sa strane. "Dolazi gospoĊa Kirgate. Znate je, ona dama oštra jezika i neprijateljske naravi. Hoćemo li se zaustaviti kako bismo malo ĉavrljali s njom?" Hetty se nije dala smesti. "Hugh, to nije pošteno. Vi izbjegavate odgovor. Pa mi smo prijatelji, zar ne? A prijatelji su duţni jedni drugima govoriti istinu." Hugh kimne uzdišući. "No dobro. Da. Jednom sam bio zaljubljen." "Ima li tome dugo? Zašto se niste oţenili njome? Je li ona..." "Ne, nema tome dugo", prekine je Deverell gotovo grubo. "A da bih bio precizan: sada sam upravo priliĉno zaljubljen. Zadovoljni?" Hetty nije bila nimalo zadovoljna. S jedne strane nije joj bila po volji misao da se njezin prijatelj zaljubio. Bila je tako naviknuta uţivati njegovu punu paţnju. S druge strane se tek sada probudila njezina znatiţelja. "Tko je ona, Hugh? Poznajem li je? Jesam li Vas već vidjela zajedno? Je li to Elisa Blembourough?" "Nije Elisa Blembourough. Odakle Vam samo ta apsurdna pomisao?" "Ali tko je onda? Hugh, dajte, ne drţite me u napetosti. Tko je ona? Hoćete li se oţeniti njome? Dajte, recite već jednom! Ah..." "Draga moja, ponekad ste zaista nepodnošljivi. Jednog dţentlmena se ne ispituje o damama koje poznaje. To apsolutno nije comme ilfaut", odvrati Njegovo Lordstvo strogo. Hetty se odluĉi za posljednji napad. "Ali ja to moram znati, Hugh. Konaĉno, ţelim Vas razveseliti i pozvati tu damu na svoj bal." Njezin se pratilac nasmiješi. "Ne brinite se, Hetty. Ona će biti tamo. U to sam posve siguran."

GIGA

X Još samo tri dana do velikog dogaĊaja. U kući Grofa od Christlemainea na Berkley Squareu vladala je uţurbanost. Lady Christlemaine je bila poznata po velikim balovima. Zbog toga je posluga bila uigran tim kada je bila rijeĉ o ureĊivanju dvorane za bal, postavljanju kartaških stolova u pokrajnjoj prostoriji i prilagoĊavanju prostorija za garderobu. U blagovaonici koja je dvokrilnim vratima bila povezana sa susjednim salonom poĉelo se s namještanjem stolova. Veliki stol za ponoćni buffet nudit će mjesta za više od dvjesto gostiju. Pripreme u kuhinji bile su u punom jeku. No Catherine je odluĉila rasteretiti kuhara tako što će hladna predjela naruĉiti kod "Gunther'sa". Milady je uvijek bila u središtu dogaĊanja. Izdavala je upute i davala savjete te se i sama prihvaćala posla tamo gdje bi nedostajalo radne snage. Kako je zbog priprema za buffet bilo nemoguće pripravljati kvalitetne obroke tih dana prije bala, milady je bila zamolila svoga muţa da ruĉa u Klubu. Veĉerali su obiĉno vani. Zbog toga su pripreme tekle brzo. Svakoga jutra oko deset sati pojavile bi se obje dame Willowby kako bi se raspitale kako napreduju pripreme i da bi ponudile svoju pomoć. Danas je Sophia pogledavala na zidni sat na prednjoj strani predvorja. Već je prošlo pola jedanaest, a od njezinih prijateljica ni traga. "Stiglo je pismo, milady", javi posluţitelj s vrata kuhinje. "Glasnik ĉeka odgovor." On pruţi svojoj gospodarici mali posluţavnik s kuvertom bijelom poput snijega. Milady je otvori, poĉne ĉitati i nasmiješi se. Draga Sophia!., pisalo je. Kako smo upravo sa zaprepaštenjem ustanovili, moj dragi brat Richard ne zna plesati kadrilu. Dakle, ako želim otplesati prvi ples za otvorenje bala s njim, onda je krajnje vrijeme da ga to naučim. Catherine nas danas poučava plesu. Nadam' se da nam opraštaš što ne možemo doći idućih dana kako bismo pomogle pri pripremama. Ako nas hitno trebaš, molim te da nas obavijestiš. U slučaju nužde, otplesat ću cijeli uvodni ples s lordom Bridgegateom. Sto bi mi bilo i draže. Ali Catherine i Richard mi to ne dopuštaju. Puno hvala, draga sestrično. Tvoja Hetty Willowby. "Reci glasniku da gospoĊa i gospoĊica Willowby ne trebaju brinuti. Pripreme za bal idu kao podmazane. I neka im kaţe da se nadam da će i one biti jednako tako uspješne u svom poslu." Kada se Brian vratio u Mount Street s porukom od Catherine, Njihove su Milosti već odluĉile povući se u glazbenu sobu. Soba je bila prazna, kao i brojne druge u kući. U zadnjem kutu nalazio se jedini komad namještaja, naime crni koncertni klavir. "Zašto nisi prodao taj instrument?" upita Hetty. "Za njega bi dobio mnogo novca." Njezin se brat nasmije. "Već je prodan", prizna on. "I to već dvije godine, bratiću Jasperu. Sjećaš ga se, Hetty Sin tatina najmlaĊeg brata. Neugodan mladić. Nikada ga nisam trpio. Jednoga dana si je umislio da mu treba takav klavir. Došao je i kupio ga. U to sam vrijeme imao tako malo novca da sam prodavao svakome. Cak i ljudima koje nisam volio. Jasper do danas nije odnio taj klavir." "To je zaista sreća", reĉe Catherine, prstima prelazeći preko tipki. "Dobro će nam doći. Ĉini se da nije ni previše neugoĊen." "I ti stvarno ne znaš kadrilu?" upita Hetty svoga brata, dok su tonovi koje je udarala Catherine odzvanjali u praznoj prostoriji. Richard odmahne glavom i nasmije se. "Dosad mi nije bilo potrebno. Tek sam zahvaljujući vašem prisustvu doveden u nepriliku da moram plesati takve plesove. Zar ne moţeš svirati nešto drugo, Catherine, moja najdraţa? To što ti izvodiš rasplakalo bi i kamen." GospoĊa Willowby nato poĉne svirati neku staru narodnu pjesmu. "Jesi li siguran da moţeš nauĉiti kadrilu? Za tako malo vremena koje imamo na raspolaganju", upita Hetty s laţnom zabrinutošću. "Sigurno se ţeliš baviti neĉim drugim..." "Hetty!" Catherine prijeteći prekine svoju šogoricu. No ova se nije dala smesti. "Sigurna sam da će te lord Bridgegate rado zamijeniti. Dakle, ne moraš se osjećati obveznim..."

GIGA

"Hetty!" ponovno opomene Catherine. "Ja ozbiljno shvaćam svoju bratsku zadaću, kao što si primijetila", reĉe Richard zabavljajući se. "Dakle, što bi mi moglo biti ljepše nego otvoriti ples sa svojom sestrom na njezinu debitantskom balu?" Catherine mu pokloni zahvalan osmijeh. Pogledi im se susretnu. Zelene oĉi i tamnoplava kosa. Zaista je vrlo lijepa, moja Catherine. Richardov izraz poprimi njeţnu crtu. Catherine to primijeti i iznenaĊeno prestane svirati. "Hajde, nemojmo gubiti vrijeme!" prekine Hetty nestrpljivo iznenadnu tišinu. "Molim, Catherine, prve tonove." "Mislila sam da ćeš ti svirati klavir. Ja znam odsvirati samo nekoliko djeĉjih pjesmica. A ni njih baš dobro, kao što se moglo primijetiti po reakciji tvoga brata." "Ne znaš svirati klavir?" poviĉe Hetty. "Oprostite, madame", zaĉuo se glas konjušara Briana. "Ona, dakle lady Christlemaine, htio sam reći, snaći će se i sama. Ne trebate brinuti." On podigne ruku na pozdrav. "Ja sad odlazim. Ne ţelim da me konj predugo ĉeka..." "Trenutak!" poviĉe Richard. "Ti zaista ne znaš svirati, Catherine?" Njegova ţena odmahne glavom. "A ti, Hetty?" "Ma ne. Kako sam mogla nauĉiti? Na Institutu za plemićke kćeri imali smo samo harfe i violine. A tetka Mable bi svaki put dobila glavobolju kada bih izrazila ţelju da nauĉim svirati klavir. A bila bih tako rado uĉila." "Odjaši lordu Deverellu", zapovjedi Richard konjušaru. "Zamoli ga da odmah doĊe ovamo. Reci mu da je rijeĉ o nevolji. Poţuri!" "Kakvoj nevolji?" zapita Hetty zaprepašteno, nakon što se Brian velikim koracima udaljio. "Hugh zna svirati klavir", objasni joj brat olako. "Hugh zna svirati klavir?" ponovi Hetty oduševljeno. "Misliš li, Richarde, da će me htjeti pouĉiti?" Richard slegne ramenima. "Nemam pojma", reĉe on. "Doduše, mogu misliti da Hugh ima pametnijega posla nego drţati nastavu malim djevojĉicama, no kod njega se nikada ne zna." "Malim djevojĉicama!" poviĉe Hetty srdito. "Ja sam jedna za udaju spremna..." "Naravno da jesi", prekine Catherine taj razgovor koji je bio na najboljem putu da se pretvori u svaĊu izmeĊu brata i sestre. "A sada vas molim da zauzmete poloţaj. Prve korake moţemo vjeţbati i bez klavirske pratnje." Kada je lord Deverell sat vremena nakon toga stigao u Mount Street, dvije su dame Richarda nauĉile već ĉitav niz kombinacija koraka. Willowby se pokazao kao vrlo zahvalan uĉenik. "Lord Deverell", najavi posluţitelj ponosno uzdignutih prsa s vrata glazbene sobe. Willowbyjima je rijetko netko dolazio u posjet. Konaĉno je došao ĉlan višega plemstva, kojeg se moglo najaviti. "Ulazi, Hugh", poviĉe domaćin, koji se još uvijek nije mogao u potpunosti pomiriti s uštogljenošću svoga novog sluţbenika. "A Vi, Burley, obavijestite Kermina. Danas ćemo jesti kod kuće. Ti ćeš jesti s nama, Hugh, zar ne?" Hugh je zaĉuĊeno pogledavao sad u jednog sad u drugog. "Tvoj konjušar je govorio o nekoj nevolji, Ric. Bi li mi, molim te, pojasnio o ĉemu se radi?" "Pa naravno da ću ti pojasniti", odvrati njegov prijatelj smijući se. "Hitno nam treba pijanist. I, naravno, odmah sam se sjetio tebe." "Pijanisti Ţalim, moj prijatelju, ali tvoja šala mi je došla u vrlo nezgodno vrijeme. Imao sam dogovor koji sam otkazao zbog tebe..." "S Elisom Blembourough?" upita Hetty znatiţeljno. Hugh se trgne. "Ne, gospoĊice, ne s Elisom Blembourough", reĉe zlovoljno. "Ako biste me sada ispriĉali..." Catherine poţuri izgladiti stvar. "Ali dragi lorde Deverell!" poviĉe i prijateljski poloţi ruku na

GIGA

nadlakticu Njegova Lordstva koje je upravo htjelo izaći iz sobe. "Ne smijete nas ostaviti na cjedilu. Hitno nam je potrebna Vaša pomoć. Naravno da nije bilo u redu od Richarda da ovu situaciju opiše kao nevolju. Ali, ako malo bolje razmislim, zaista se radi o nevolji. Rijeĉ je o Hettynom debitantskom balu." Lord Deverell uzdahne i nevoljko se vrati u sobu. Hetty je kritiĉkim pogledom promatrala tu scenu. Ĉinilo se da su njih dvoje vrlo bliski. "Molim Vas, Burley, poruĉite Kerminu: Ruĉak za ĉetiri osobe za sat vremena", obrati se sada Catherine posluţitelju koji uz naklon napusti prostoriju. Tu je stanku iskoristila Hetty, koja stavi svoju ruku na ruku svoga prijatelja i molećivo ga pogleda. "Radi se o uvodnom plesu na mojemu balu. Catherine i Richard misle da bih ga trebala otvoriti sa svojim bratom. A on ne zna kadrilu. Upravo vjeţbamo s njim. Hugh, molim Vas, ostanite i pratite nas na klaviru, molim!" Lord Deverell pogleda u njezino lice koje ga je pre-klinjalo i prizna da je poraţen. "Ne brinite, draga Hetty. Kako bih Vas ikada mogao razoĉarati?" Zatim se okrene prema svome prijatelju. "Zaista ţeliš nauĉiti kadrilu, Ric?" upita ga fascinirano. "Neka sam i to doţivio!" "Samo se rugaj!" odvrati njegov prijatelj nimalo uvrijeĊen. "Glavno da ti ostaneš i sjedneš za klavir. Ţelim se riješiti toga." "Hajde onda!" Hugh sjedne na klavirsku stolicu i poĉne svirati ljestvicu u oba smjera. "Nije ugoĊen", reĉe kritiĉki. "Trebao bi dovesti nekoga da ga ugodi, Ric." "Hoću, hoću", obeća mu prijatelj. "Cim se Burley vrati, naredit ću mu da pošalje Briana po ugaĊaĉa. Danas popodne, najkasnije sutra, imat ćeš ugoden instrument. No sada ćeš morati svirati na neugoĊenom." "Sutra?" zapita Njegovo Lordstvo iznenaĊeno. "Da, naravno!" poviĉe Richard. "Ja, doduše, jesam stvorenje koje rado uĉi, ali u jednom danu to nikako ne mogu nauĉiti. Ako ne zapoĉnemo sada, Hettyn bal će zapoĉeti s pamćenja vrijednom blamaţom. Hetty, doĊi. Poĉinjemo." No Hetty se nije mogla odlijepiti od Hugha. Stajala je pored klavira, naslonjena na laktove, s glavom spuštenom na dlanove, te reĉe uz ĉeznutljiv pogled: "Tako bih rado uĉila svirati klavir. Otkako znam za sebe, to mi je najveća ţelja." "Ţelite li da Vam dajem sate poduke, Hetty?" upita Njegovo Lordstvo, lagano se nasmiješivši. "Vi biste to uĉinili?" usklikne Hetty, i ĉinilo se da bi se najradije Njegovu Lordstvu bacila oko vrata. "O, hvala, puno hvala." "Hetty, dosaĊuješ", ubaci njezin brat hladno. "Ali on mi je sam ponudio. Zar ne, Hugh? Vama neće biti teško poduĉavati me?" branila se njegova sestra, obraćajući se za pomoć svome prijatelju. "Naprotiv. To me veseli", odvrati on galantno. "Valjda znaš što ĉiniš", zakljuĉi Richard. "A sada konaĉno doĊi, Hetty! Krećemo s poĉetnim koracima, Catherine? Jesi li spreman, Hugh?" Tako je protekao taj i sljedeći dan. UgaĊaĉ kojega je Richard pozvao doveo je klavir u red te su zvuĉi kadrile, koje je proizvodio Hugh, odzvanjali ĉitavom kućom. Richard je zaĉuĊujuće dobro napredovao. Pod struĉnim Catherininim vodstvom i s njegovom sestrom kao iskusnom partnericom, njegovo se umijeće plesanja u vrlo kratkom razdoblju kretalo prema savršenstvu. Njih ĉetvero se izvrsno zabavljalo; bilo je mnogo šale i smijeha. I tako prvoga dana nisu zajedno samo ruĉali, već i veĉerali. Zato što im je bilo tako ugodno i što su se izvrsno slagali, odluĉili su bez oklijevanja otkazati sva veĉernja dogaĊanja za koja su dobili pozivnice kako bi i veĉer mogli provesti zajedno. Richard još nikada nije vidio svoga, po njegovu mišljenju ozbiljna prijatelja Hugha tako zadovoljna i opuštena. Hetty i Catherine su nadmašivale jedna drugu u šarmu i duhovitosti.

GIGA

Nije bilo niĉega što bi tu veĉer moglo uĉiniti ljepšom. A kada je, kasno iza ponoći, završila, kada se Hugh oprostio, a ostalo troje se povuklo u svoje sobe, Richard Willowby je na svoje iznenaĊenje ustanovio da se zaljubio. Zaljubio se u Catherine, svoju vlastitu ţenu. Ta spoznaja ga je sustigla poput udarca. On se spusti na rub kreveta, ruku sklopljenih u krilu. Bi li je sada mogao navesti da i ona zavoli njega? Što li samo misli o njemu? Otkako je Catherine ušla u njegov ţivot stalno se iznova nalazio u novim situacijama. A pritom je ova, u kojoj se sada našao, dosad najteţa. Mogao se naviknuti na nove situacije poput iznenadnih poziva u najotmjenije kuće. Uljudna komunikacija nije bila teška, plesati se moţe nauĉiti. No kako da nauĉi osvojiti srce jedne dame? Richard se morao nasmijati sam sebi. To mu dosad nije bio nikakav problem. Pa ipak, znao je da se njegovi osjećaji za Catherine bitno razlikuju od svega onoga što je dosad osjećao prema ţenama. Ostale je dame htio pridobiti za nekoliko sati zabave i za to da s njime podijele leţaj. Naravno, to je htio i S Catherinom. No ipak je htio i nešto više, htio je... "No to još nikada nisam doţivio, da Vi jednu veĉer provedete kod kuće, gospodaru Richarde", javi se Ker-minov glas s vrata. "Gospoda Willowby je zaista uvela dosta promjena u kući, zar ne, gospodaru Richarde? I sve se pokazalo pozitivnim osim staroga Burlevja. Odmah ću Vam donijeti tople vode." Kada je Richard nešto kasnije utonuo u meke perine, sklopio je oĉi uvjeren da je sada samo pitanje dana kada će osvojiti Catherinino srce. Konaĉno, on je Willowby. Sumnja u samoga sebe i duga promišljanja nisu bili uobiĉajeni u njegovoj obitelji. Kerminove oštre rijeĉi protiv Burleyja, koje je te veĉeri izrekao pred svojim gospodarom, nisu došle bez razloga. Njegovo prvotno oduševljenje novim posluţiteljem brzo je splasnulo. Bio je naviknut slobodno gospodariti u kući i nije ni pomišljao pokoravati se nekoj hijerarhiji meĊu poslugom, koju je Burlev htio uvesti u kućanstvo svoga novog gospodara. On je pak, odmalena naviknut na stroga pravila koja su bila nametnuta posluzi u kućama visoka plemstva, vrlo osobno shvaćao situacije kada bi se Kermin umiješao u podruĉje koje nije njemu "namijenjeno". Catherine je uskoro osjetila da taj sudar dvaju svjetova stalno dovodi do svaĊa. Gotovo svaki dan netko od njih dvojice bi je pozvao da bude sudac, a njoj je samo s mnogo strpljenja i vještine uspijevalo smiriti te svaĊe koje su uvijek iznova izbijale. Tako je bilo i idućega popodneva kada je Kermin ušao u sobu za glazbu i bijesna izraza lica povikao: "Sada mi je dostal Ili će taj napuhani tip otići odavde, ili odlazim! Gospodaru Richarde, ovako dalje ne ide!" Lord Deverell prestrašeno prestane svirati. Njegova je posluga bila vrlo disciplinirana. Nikada si netko od njih ne bi dozvolio toliko se zaboraviti. Dakako, bio je navikao na svašta od sluge svoga prijatelja, ali ne da ovaj nepozvan upadne usred zabave svoga gospodara. Ĉinilo se da je i Richarda zbunilo takvo ponašanje jer je zastao usred plesnog koraka, jedne noge preko druge, i bez rijeĉi se zagledao u svoga slugu. Catherine se prva pribrala. "Ja ću se pobrinuti za to", reĉe ona. "Hugh, smijem li Vas zamoliti da nastavite svirati? Moţete dalje vjeţbati i bez mene. Molim, Kermine, poĊite sa mnom i ispriĉajte mi što se dogodilo." Ona izgura slugu iz sobe i energiĉno zatvori vrata. Kako se ispostavilo, prijestup Burleyja se sastojao u tome što je pri ruĉku opomenuo Kermina da pri ţvakanju usta drţi zatvorena. "I to pred ĉitavom poslugom, gospodo Willowby! Ĉak je i gospoda Blenchem bila zaprepaštena, a Rosie se rasplakala. Brian, taj klipan, usudio se nasmijati! No njemu sam odmah prilijepio dvije ćuške!" Catherine je poslije saznala da nije baš prijateljski odgovorio ni posluţitelju, jer kasnije je ušla u kuhinju i našla Burleyja kako leţi na klupi pored peći, zatvorenih oĉiju i mokre krpe preko ĉela. Ovoga puta trebalo je dosta vremena dok nije donekle umirila ta dva borbena pijetla. Kerminu je pojasnila, ne po prvi puta, da je posluţitelj navikao u velikoj kući biti odgovoran za odreĊen broj slugu. On je jednako tako odgovoran za njihovo pouĉavanje i lijepo

GIGA

ponašanje. Sigurno je nenamjerno opet zapao u svoju staru ulogu, nikako kako bi pouĉavao Kermina, a pogotovo ne kako bi ga osramotio. Kermin je pak vjerojatno otvorio usta samo kako bi rekao nešto vaţno. Jer naravno da on, kao sobar njegova gospodara, vrlo dobro zna kako se treba ponašati. Obojica su i dalje bila oĉigledno mrzovoljna, ali se nisu usudili proturjeĉiti energiĉnom govoru gospode Willowby. Tako se bura opet stišala. No Catherine je znala da je to samo privremeno. Morala je bezuvjetno pronaći neko rješenje i to tako da se njih dvojica stalno ne susreću. Inaĉe postoji opasnost da Kermin ostvari svoju prijetnju i potraţi si drugo namještenje. A to joj Richard nikada ne bi oprostio. S druge strane, nije imala srca ponovno poslati posluţitelja onamo gdje je prije njezine ponude koju je tako radosno prihvatio ţivio nesretno, posvaĊan sa sobom i sa svijetom. U razmišljanju je prekine glasno kucanje na vratima. Burley se ustoboĉi i krene stubama u prizemlje kako bi pogledao tko to ţeli ući. Catherine ohrabrujući kimne Kerminu i poĊe gore za posluţiteljem. No kratko potom bila bi dala sve samo da nije radoznalo ostala stajati u predvorju da vidi tko joj dolazi u posjet. Jer tako bi imala priliku presvući se, urediti kosu i sabrano stupiti pred svoju posjetiteljicu. Ovako joj je bila otpoĉetka prepuštena na milost i nemilost. Burley otvori vrata i vidljivo prestrašen ustukne. Esther, Vojvotkinja od Milwokea, nahrupi pored njega u predvorje. "Dakle, istina je!" poviĉe ona umjesto pozdrava. "Ti si se zaista udala za toga Willowbyja. I ti si mi odvukla Burleyja." Još uvijek je ona stara, pomisli Catherine gorko. No dobro, ako se Njezina Milost nije promijenila, Catherine jest. A to će ova milady ubrzo osjetiti. "Dobar dan, draga Esther!" reĉe ona stoga s najslaĊim osmijehom na usnama. "Kako lijepo da si me došla posjetiti. Zar se nećeš raskomotiti?" Burley poţuri kako bi joj prihvatio ogrtaĉ i rukavice koje mu je pruţila naglašeno milostivo. "PoĊimo u primaću sobu. Burley, molim te, donesi nam ĉaj. Ili ţeliš nešto drugo, Esther?" "Ne, ne, ĉaj je u redu. Tko zna što se inaĉe moţe dobiti u ovoj kući", odvrati milady neljubazno. Bila je srdita što je se njezina šogorica više ne boji i to je pokazivala svojom mrzovoljom. Catherine se pitala koliko se dugo Esther namjerava zadrţati. I što je razlog ovome iznenadnom posjetu. "Dakle, tu je ta garnitura", primijeti Esther odmah pošto joj je posluţitelj pridrţao vrata. "Sretna sam da je konaĉno iznesena iz spremišta. Bila bih već odavno bacila te stvari, ali Henry je bio protiv. Zaista jednostavan namještaj. Nije po mom ukusu." "Nije svatko i sve po svaĉijem ukusu", odvrati Catherine neodreĊeno. "Zar nećeš sjesti? Kako si? Kako je Henry? Uopće vas ne viĊam u društvu." "Sigurno ti je jako ţao", sarkastiĉno odgovori njezina šogorica. Catherine se radije odluĉi ne reagirati na taj svadljiv ton. Sto joj uopće mogu te oštre rijeĉi njezine šogorice? Nije više ovisna o njezinoj dobroj volji niti o njezinoj financijskoj podršci. Ona je udana ţena. Ima svoj vlastiti dom, svoju vlastitu obitelj, dobre prijatelje. Esther joj više nije potrebna. I time je njezina šogorica izgubila svaki osjećaj straha. Zahvaljujući Richardu. Preplavi je topao osjećaj zahvalnosti. Vjenĉanje je bilo skok u neizvjesnost. No, kako se ĉini, imala je veliku sreću. Jako veliku sreću. Lady Milwoke se ogleda i po njezinu kritiĉkom pogledu vidjelo se da joj se ne sviĊa ta jednostavna elegancija prostorije. Pa ipak ne reĉe ni rijeĉi. "Tvom bratu nije dobro", nastavi ona. "Giht je obuzeo obje noge. Gotovo da više i ne ustaje. Dane provodi u svom naslonjaĉu u knjiţnici buljeći kroz prozor." Njih dvoje ţive odvojenim ţivotima, Henry je ostario, pomisli Catherine. Vidjela je svoga brata i prepuna samilosti sjeti se onog napaćenog bića s nogama zamotanim u vunenu deku. No i Esther joj se ĉinila priliĉno starijom. Nestala je ona njezina hladna elegancija. Crte lica

GIGA

poprimile su joj ojaĊen, zagriţen izraz. Kutovi usana su joj se spustili. Duboke bore urezale su joj se oko usana i u ĉelo. A pritom je Esther mogla biti jedva nešto starija od trideset pet godina. Burley uĊe u sobu i donese posluţavnik s ĉajem. Oporavio se od šoka što se tako iznenada našao pred svojom bivšom gospodaricom i sada je opet zraĉio dostojanstvenom otmjenošću, što se od njega i oĉekivalo. Kermin je natoĉio ĉaj u jedini srebrni vrĉ koji su imali u kući. Catherine ga je tek nedavno povoljno kupila po Hughovu savjetu. Pored njega je leţao mali srebrni posluţavnik koji je Burlev koristio i za donošenje pošte Njegovom Gospodstvu, a i za donošenje posjetnica u primaći salon. Kermin je sada na njega posloţio sitne kolaĉe i kroasane. Catherine nije imala pojma otkud je tako brzo nabavio te slatkiše. Ĉinilo se da posluga neobiĉno sloţno ţeli kućanstvo prikazati u najboljem svjetlu. Njihova se gospodarica neće morati sramiti pred tom otmjenom lady. Catherine zahvali Burleyju s toplim osmijehom i poĉne nalijevati ĉaj u šalice. "Kako ĉujem, sutra tvoja šogorica Hetty ima svoj bal", reĉe njezina posjetiteljica prihvaćajući šalicu. Catherine kimne. "Da, to je bal povodom njezina prvog nastupa u društvu. Svi smo uzbuĊeni. Izvoli, Esther, posluţi se." Postavi tanjur i vilicu pred svoju šogoricu i primakne joj kolaĉe nadohvat ruke. "Nisi nas pozvala", nastavi milady predbacujući. Ah, pomisli Catherine, to je dakle razlog njezina posjeta. Naravno, osim radoznalosti da vidi kako njezina mlada šogorica ţivi. U Catherine se pojavi traĉak griţnje savjesti. Nije li ipak trebala poslati pozivnicu Vojvodi i Vojvotkinji od Milwokea? Konaĉno, Henry joj je brat. No, kao prvo, to gotovo nitko nije znao, a kao drugo, zaista nije imala sestrinskih obveza ako se samo prisjeti kako su se grdno poigrali s njom. "O, oprosti, Esther", reĉe ona stoga, no nije baš zvuĉala iskreno. "Nisam mislila da ţelite doći. Osim toga, bal se odrţava, kao što sigurno znaš, u kući Grofa od Christlemainea. Stoga lady Christlemaine ima zadnju rijeĉ." "Dosta tih brbljarija. Sigurno si nas mogla pozvati da si htjela", strogo reĉe milady. "Sav otmjen svijet bit će sutra tamo. Ĉak je i Princ potvrdio svoj dolazak, kako se priĉa. Ne mogu dopustiti da nas se javno izdvaja." "Nije mi bila namjera izdvojiti vas, vjeruj mi, Esther", uvjeravala je Catherine pokajniĉki. Bi li sada trebala svojoj šogorici predati pozivnicu? Sluĉajno ima jednu pozivnicu u malom pisaćem stolu u knjiţnici. Zašto ne bi uĉinila prvi korak kako bi završila tu dugogodišnju svaĊu? No sljedeće rijeĉi njezine šogorice navele su je da u hipu odbaci sve dobre nakane. "Ţelim da mi odmah daš pozivnicu!" zapovjedi ona. "Ja ću je prihvatiti i zaboraviti tu uvredu." "Imala sam pravo što te nisam pozvala", odgovori Catherine, usana stisnutih od bijesa. Odakle toj ţeni pravo da tako razgovara s njom, kao da je ona neka neposlušna školarka! "Ti si nepodnošljiva, moja draga šogorice. Henryja se moţe samo ţaliti." Estherine obraze oblije duboko crvenilo. "Tako, ti ga ţališ! Nešto ću ti reći, ti nezahvalni stvore: meni imate zahvaliti što je kuća na Hanover Squareu još uvijek u posjedu Milwokeovih. I Berdington Hall. I sve ostalo što posjedujete. Dospjeli biste u dugove! Ja sam vas spasila. Ja, ja i samo ja. Vi ţivite od moga novca..." "Ti zaboravljaš da sam udana. Ne trebam tvoj novac", usprotivi se Catherine. "Naravno, ti si udana!" poviĉe Njezina Milost, a glas joj se tresao od zajedljivosti. "I to kakav si komad ulovila! Richarda Willowbyja, pravi ukras društva!" "Smijem li te podsjetiti da govoriš o mome muţu? Neću dopustiti da ga vrijeĊaš. Ti si u njegovoj kući. Ako ti on ne odgovara, slobodno otiĊi." "Richard Willowby je kockar. Rastepao je nasljedstvo svoga oca, a prokockat će i ono malo što si ti donijela u taj brak1." Toga se trena na vratima pojavi osoba koju je ona tako oštro kritizirala. Pitao se gdje je

GIGA

Catherine tako dugo te ju je krenuo potraţiti. "U primaćem je salonu s jednom vrlo otmjenom damom, kako se ĉini", povjerio mu je Kermin, koji je upravo pripremao veĉeru. Tako se opet popeo u prizemlje kako bi vidio tko je ta dama koja je posjetila njegovu ţenu. Scena na koju je neoĉekivano naišao prikovala ga je na pragu i oduzela mu dah. Njegova je ţena uspravno sjedila na stolici, lica bijela poput zida, drţanja hladna poput leda. Nasuprot njoj sjedila je mršava dama u popodnevnoj haljini, pretjerano ispruganoj smeĊeţutim linijama; pera na ispupĉenom šeširu njihala su se gore-dolje kad se nagnula, izrazito crvena lica. Nijedna od tih dviju suparnica još uvijek nije primijetila njegov dolazak. "Pretpostavljam da ţeliš otići, Esther", reĉe Catherine ledenim glasom. "Da, da, samo uzmi svoga muţa u zaštitu. Odliĉno si pristajete. Oboje ste lakomisleni i rasipni. Vi uopće ne znate..." Richard je smatrao da je krajnje vrijeme da se umiješa. Kako toj ţeni pada na pamet vrijeĊati Catherine? Tko je ona uopće? Naravno, on ju je već nekoliko puta vidio u društvu. No ni uz najbolju volju nije se mogao sjetiti njezina imena. No svejedno tko je ona, nije ga briga ako njega naziva lakomislenim i rasipnim. Ali tako optuţivati Catherine... "Ni ne ţelimo znati", oštrim glasom on nastavi Esthe-rinu reĉenicu. Obje dame se trgnu. Richard energiĉno povuĉe zvono. "Rekla si da milady ţeli otići, zar ne, draga moja? Pozvat ću Burleyja, on će ispratiti ovu damu. Smijem li Vam pomoći da ustanete, madame?" On se primakne Esther i uĉini gestu kako bi je uhvatio za ruku. "Mogu i sama", odvrati ova zlovoljno te ustane. "Vi odgovarate glasu koji Vas prati, gospodine Willowby", nastavi ona zlobnim tonom. Richard se lagano nakloni. "Mnogo hvala", reĉe on. "Svatko radi ono što zna. Ah, tu ste, Burley, molim Vas, ispratite ovu damu." Esther bez pozdrava napusti prostoriju. Vrata se za njima zatvore. "Po prvi puta sam sretan što imam tako umišljena posluţitelja", reĉe Richard. "Lakše smo se riješili te dame. Otkud joj pravo da tako razgovara s tobom?" "Ne voli me", objasni Catherine jednostavno. "Hvala što si mi pritekao u pomoć. Moţda to nisi trebao napraviti. Dobio si nemilosrdnu neprijateljicu." "Preţivjet ću", uvjeri je Richard, ponovno dobro raspoloţen. Sjeo je pored svoje ţene na malu fotelju i stavio joj ruku na rame. Ona je bila toliko uzbuĊena da mu je to rado dopustila. Njegova je blizina djelovala umirujuće. "Tko je ta dama? Doduše, već sam je više puta vidio. Ali njezino mi ime nije poznato." "Ti zaista ne znaš tko je ona?" upita Catherine zaĉuĊeno. "Vojvotkinja od Milwokea." "Vojvotkinja od Milwokea?" s nevjericom ponovi njezin muţ. Zar već ţali što je stao na moju stranu, pomisli Catherine gorko. Konaĉno, Milwoke je ĉlanica najvišega društva, a dobri odnosi s Njezinom Milosti donose više prednosti nego dobri odnosi s njom, Catherine. No Richard je nije razoĉarao. "Vojvotkinja od Milwokea!" usklikne on. "Nevjerojatno kako su manire visokoga plemstva postale loše. Zašto te je uopće posjetila?" "Njezina Milost ţeljela je pozivnicu za Hettyn bal", objasni Catherine. "Zaista?" zapita Richard iznenaĊeno. "No to je nešto savim novo, moja draga. Vojvode se bore za pozivnicu kod WiUowbyja. Prokrĉili smo si put, Catherine. Mi smo ugledni i otmjeni." Lakoća s kojom je gledao na stvari djelovala je zarazno. "A ovu smo vojvotkinju odbili", zakljuĉi ona sa zadovoljstvom. "Još uglednije i otmjenije!" nasmije se Richard i utisne svojoj ţeni brz poljubac u obraz.

GIGA

Catherine se okrene i zagleda mu se direktno u lice. Richard je toliko drukĉiji od muškaraca koje je dosad upoznala. Tako je lijepo smijati se s njim, sjediti tu, osjećati njegovu blizinu... "Tu ste, dakle!" odjednom poviĉe Hetty s vrata. "Hugh mora poći. Pozvan je nekamo veĉeras. DoĊite, molim, on se ţeli oprostiti." Braĉni par ustane uzdišući. Bili bi rado ostali sami još neko vrijeme.

GIGA

XI "Njegovo Lordstvo, Grof od Catwella, Njegovo Lordstvo, Grof od MacAllistera, Lady MacAllister..." Glas posluţitelja zvuĉao je dojmljivo u dvorani za bal koja se neprestano punila. Brojan odbor za doĉek pozdravljao je goste. Lady Sophia Christlemaine nosila je haljinu boje plave noći. Gornji dio bio je protkan zlatnim nitima i blistao je u svjetlu bezbrojnih svijeća. Vrat su joj krasili dijamanti Christlemaineovih. Odgovarajući dijadem drţao joj je smeĊe kovrĉe na ĉelu. Pored nje, odjeven u elegantne tamnozelene boje, stajao je sam grof. Pored njega Catherine Willowby. Njezina haljina, jedina koja nije bila iz bogata naslijeĊa njezine pokojne svekrve, bila je tople naranĉastocrvene boje i lijepo je naglašavala besprijekornu bjelinu njezine koţe. Oko njezina uska vrata leţala su tri niza bisera koji su potjecali iz kutije za nakit lady Christlemaine. Plave kovrĉe bile su umjetniĉki poĉešljane u frizuru a VAphrodite. Pored nje je stajao, ništa manje dojmljiv, njezin muţ. Njegova široka ramena isticala su se u blistavom, ledenoplavom haljetku koji je krojaĉ dovršio upravo to'ga dana. I, konaĉno, debitantica glavom, u bijeloj haljini, dekoltea ukrašena sjajnom satenskom vrpcom. Bijela satenska tkanica naglašavala joj je tanak struk. Hugh joj je poslao buket bijelih ĊurĊica koje je Rosie vješto priĉvrstila na vrpcu koja joj je drţala kosu na vratu. UzbuĊenje joj je lagano zarumenjelo obraze i ĉinilo se da iz minute u minutu raste broj mladića koji su joj dobacivali zadivljene poglede. "Draţesna mlada dama, ta gospoĊica Willowby", primijeti lord Charles Linham koji je promatrao taj prizor s druge strane dvorane, obraćajući se lordu Bridge-gateu i Alfredu Willowbyju koji su se sluĉajno našli pored njega. "Nikada nisam mnogo drţao do Richarda Willowbyja. Oprostite mi što ovako slobodno govorim, moja gospodo. Previše je lakomislen, previše nepostojan. Ĉini se da je ţenidba njegov temperament izvela na pravi put. A donijela mu je i pomirbu s Christlemaineom, kao što se vidi. Time je gospoĊica Willowby postala vrlo poţeljnom partijom. Vi imate veliku sreću, milorde." Beau, koji je lordu Linhamu upravo htio okrenuti leda dosaĊujući se, zastane. "U kojem smislu imam sreće?" progovori on unjkavim glasom. "No, govori se da su zaruke Vašega Lordstva i Hetty Willowby još samo pitanje vremena", objasni lord Linham. "Zaista?" Beau se pravio da se dosaĊuje. "Mnogo se govorka, zar ne?" Rekavši to, dotakne Alfreda po ramenu kako bi mu naloţio da ga slijedi, te prijeĊe preko plesne dvorane u sobu za kartanje koja se nalazila odmah pored. "Zar ti ne namjeravaš zaprositi Hetty?" zapita Alfred, koji se trudio da odrţi korak s Beauom. "Ne!" reĉe ovaj kratko, ne okrećući se. Alfred uzdahne. "Ali ja sam ipak..." On zastane usred reĉenice. "Ti si što?" Njegovo Lordstvo se zaustavi i upitno pogleda svoga prijatelja. "Pa ja sam... Ja sam pretpostavio da zaista misliš zaruĉiti se s Hetty. To je sve." "Onda si se prevario. Slušaj, sviraju prve taktove uvodne kadrile. Krajnje je vrijeme da se pridruţimo plesaĉima. Nije li ono Constance Ridley? Zašto lije samo ona pozvana? Siguran sam da ima nešto s tim iznenadnim brakom našega prijatelja Richarda. Zamolit ću je za kadrilu. Tko zna što će mi izbrbljati." Plesni parovi već su zauzeli pozicije. Debitantica u prvom redu, drţeći za ruku svoga brata. Slijedila ih je Catherine s domaćinom. Pozdravljanje kasnih gostiju prepustili su lady Christlemaine. Parovi su plesali kadrilu draţesno i elegantno. Ako je netko pritom promatrao Richarda Willowbyja kako posve protivno svojim navikama izvodi komplicirane korake, nije mogao dobiti dojam da ih je nauĉio tek posljednjih dana metodom hitnosti. Sljedeći je na programu bio valcer. Domaćin je za ples zamolio Hetty, a Richard je ruku pruţio svojoj ţeni. "Zadovoljna?" upita on pogleda usmjerena u mnoštvo. "Ĉini se da se sve ţivo na svijetu

GIGA

odazvalo našem pozivu." "Zadovoljna?" ponovi Catherine dok je orkestar usklaĊivao prve tonove troĉetvrtinskoga takta. "I više od toga! Veĉer je ĉist uspjeh! Hetty neće naći mira od oboţavatelja. Sigurno će se prvi već sutra pojaviti u Mount Sreetu da te zamole za dozvolu da je zaprose." "Misliš?" zapita njezin muţ prestrašeno. "Sve ću ih poslati ocu u Wild Rose Manor. Konaĉno, on je Het-tyn skrbnik. Toj se odgovornosti nikako ne osjećam dorastao." Catherine mu se nasmiješi. "Znaĉi, sviĊa ti se bal?" "Da, veliĉanstven je. Nikada nisam mislio da bi se takav jedan dogaĊaj mogao odrţati u ĉast nekoga od Wiilowbyjevih. I nikada nisam mislio da bih se mogao tako zabavljati na nekom balu." Richard pogleda Catherine ravno u oĉi i s toplim smiješkom joj reĉe: "Baš si mi lijepo promijenila ţivot, znaš?" Catherinino srce pod njegovim pogledom poĉne divlje kucati. S nesigurnim smiješkom ona spusti kapke i usmjeri pogled na njegovo lijevo rame, gdje ga i zadrţi do kraja plesa. Dok se lord MacAUister pribliţavao kako bi zamolio Catherine za skupinu jednostavnih plesova, Richard se povuĉe u smjeru sobe za kartanje. No ipak se ne zaustavi ni na jednom od stolova koji su bili dobro popunjeni, već se pridruţi lordu Bridgegateu i bratiću Alfredu kako bi s njima izmijenio nekoliko rijeĉi. Potom je išao od skupine do skupine ljudi koji su stajali razgovarajući, vjeţbao je konverzaciju i bio je ponosan na sebe jer se ponašao onako kako je to priliĉilo njegovoj ulozi respektabilnoga starijeg brata jedne debitantice. Upravo je htio prići jednom mladiću koji je ponešto izgubljeno stajao medu prozorskim lukovima i ĉinilo se da je previše stidljiv da bi se prikljuĉio sveopćoj zabavi. Uto odjednom utihne glazba u dvorani. MeĊu okupljenim mnoštvom zaĉu se ţamor. Richard poţuri natrag u dvoranu. Tamo ga doĉeka potvrda njegove pretpostavke: Njegova Kraljevska Visost, princ, pojavio se s pratnjom. Gosti naprave prolaz kako bi pozdravili Njegovu Visost. Lakaji postave, kako je to uobiĉajeno u takvim prilikama, klupu i nekoliko stolica na ĉelo plesnoga podija kako bi omogućili princu da sjedeći promatra dogaĊaje u dvorani. Princ George bio je već u srednjim pedesetima. Već je prije mnogo godina preuzeo namjesništvo za svoga oca koji je, duševno bolestan, ţivio povuĉeno u Windsor Castleu. Princ je nekada bio lijep mladić, no godine su na njemu ostavile traga. Njegova sklonost dobrome jelu jasno se vidjela na njegovu masivnom tijelu. Niti uski steznik u obliku riblje kosti niti po vlastitom ukusu epoletama i ordenjem ukrašen haljetak nisu mogli prikriti njegovu debljinu. On je bio ljubazan, iako ćudljiv ĉovjek ĉija je ljubav prema lijepim ţenama bila jednako tako poznata kao i njegova nezatomljiva ţelja za luksuzom i raskoši. U narodu je bilo mnogo onih koji nisu drţali do toga debelog princa. Nisu mogli shvatiti kako to da Parlament, doduše nevoljko, ali ipak uvijek iznova daje sredstva kojima se princ-regent razbacuje. Gotovo nije bilo novina bez karikature koja se vrlo pogrdno izrugivala Njegovoj Visosti. Pa ipak nije bio omraţen kod svojih podanika. A niti u plemićkim krugovima, koji su najviše profitirali od njegove rasipnosti. Pogotovo ako je netko pripadao onom uzvišenom krugu ljudi koji je bio pozivan u Carleton House ili u Paviljon u Brightonu. Te raskošne zabave bile su poznate i daleko izvan Kraljevstva. Ĉitavo mnoštvo kuhara bilo bi zaduţeno za te veĉere koje su se sastojale i od po dvadeset jednog razliĉitog jela. No Njegova Visost nije bila samo roĊeni gostoprimac već i vrlo cijenjen gost. Imati njega medu gostima u vlastitoj kući znaĉilo je pravi dogaĊaj jedne uspješne veĉeri. Richard je uspio progurati se kroz guţvu i zauzeti poziciju pored svoje ţene i svoje sestre. Lord i lady Christlemaine upravo su pozdravljali toga uzvišenog gosta i skretali mu paţnju na debitanticu u ĉiju je ĉast bio organiziran taj bal. Njegova Visost promotri Hetty znalaĉkim pogledom te ĉestita Njezinoj Milosti na tako draţesnoj štićenici. On uhvati Hetty za ruku dok se ona duboko klanjala i oĉinski je potapše. "Zaista si lijepa", reĉe on ljubazno. "Poznavao sam tvoju majku, drago moje dijete. Lijepa ţena. Jako joj sliĉiš." Dok je Hetty na taj kompliment iz najotmjenijih usta duboko pocrvenjela, Njegova se Visost okrene prema

GIGA

Richardu i kratko mu kimne. Willowby nije pripadao krugovima u kojima se princ obiĉno kretao. No kako je on stajao pored debitantice, Njegova Visost ispravno pretpostavi da se radi o njezinu starijem bratu. Već je ponešto ĉuo o njemu. Doduše, ništa lijepoga. Nije bilo razloga da se pobliţe pozabavi tim ĉovjekom. No drukĉije je bilo s mladom damom koja je stajala uz njega. "Pogledaj, Catherine!" poviĉe on, dok se oslovljena duboko klanjala. "Henry mi je priĉao da si opet u Engleskoj. Zašto me još nisi posjetila, ti zloĉesta djevojĉice?" Obradovana što je se Njegova Visost još tako dobro sjeća, ona odgovori da nije ţeljela oduzimati njegovo dragocjeno vrijeme. "I sada si se, znaĉi, udala za Willowbyja", nastavi Njegova Visost. "Zaista si trebala ranije doći k meni. Ţeliš li plesati, draga moja? Vrijeme je da malo porazgovaramo." On da znak sviraĉima. Publika se povuĉe te odjeknu prvi taktovi kadrile. Dok je princnamjesnik zauzimao mjesto s Catherine, iza njega je ostalo zaĉuĊeno mnoštvo. Najviše od svih bio je zaĉuĊen Richard Willowby. Kako to da je Catherine tako bliska s princemregentom? Pa godinama je bila u Francuskoj. Dakle, odakle je on poznaje? Tko je Henry? Ponovno shvati kako slabo poznaje svoju ţenu. Odluĉi prvom prilikom porazgovarati s Catherine o tome. No tu priliku nije imao ni te veĉeri ni idućih dana. I tako će proći još dosta vremena dok Richard Willowby sazna da je Njegova Kraljevska Visost bila prijatelj njezina oca i da je u krilu njihala Catherinu još dok je ova jedva znala hodati. Pola sata kasnije, princ se oprosti i povede domaćicu na veĉeru. Catherine je zadnji ples otplesala s Hughom i rado je prihvatila njegovu ponudu da je odvede do stola. Richard, koji je izašao iz sobe za kartanje i krenuo potraţiti svoju ţenu, vidio ju je kako ruku pod ruku s njegovim prijateljem kreće prema blagovaonici. Hetty ih je slijedila, ruku pod ruku s Alfredom Willowbyjem. Njezino je drţanje odavalo da bi radije bila izabrala drugog partnera za stolom. Ĉini se da se Beauovo oboţavanje ponešto stišalo, zadovoljno pomisli Richard. Ĉitavu veĉer nije vidio Bridgea u Hettynoj blizini. No bio je zaista peh što ga je Hugh pretekao kod Catherine. Dakle, sada mora pronaći partnericu prije nego sve odu na veĉeru. Nije morao dugo razmišljati, jer je Constance Ridley već ţurila dvoranom prema njemu. "Kakav krasan bal. Tvoja sestra izgleda prekrasno." "Gdje je Tremaine, tvoj zaruĉnik?" upita Richard hladno. "On nije moj zaruĉnik. Tata više ne inzistira na tome da se udam za njega. Zar se nećeš malo pobrinuti za mene i povesti me do stola? Sasvim prijateljski, naravno." Richard joj nevoljko ponudi ruku. Nevjerojatno kako ju je nekada mogao smatrati privlaĉnom. Dan koji je uslijedio nakon toga sjajnog bala u Mount Street donio je niz pisama i razdor medu Willowbyjima kakav veĉer prije nisu ni sanjali. Nesuglasice su zapoĉele u osvit, kada su se njih troje, dobro raspoloţeni, ali i nasmrt umorni, vratili kući. Catherine i Richard su se nadmetali u nabrajanju onoga stoje bilo najuspjelije te veĉeri, hvalili su organizacijski talent lady Christlemaine i birana jela ponoćnoga buffeta. Hetty jebila neobiĉno tiha. Nešto joj nije bilo po volji, no nikako nije htjela reći što je muĉi. "A što bi me muĉilo?" otresla se na svoju šogoricu kada joj je ova postavila to pitanje. "Bal je bio sjajan. Zaista sjajan. Idem sada u krevet, umorna sam." S tim rijeĉima ona odjuri, s ogrtaĉem na sebi, na gornji kat i glasno zalupi vratima sobe. "Nešto joj je sigurno pokvarilo raspoloţenje", reĉe Catherine bespomoćno. "Nemam pojma što bi to moglo biti." "Ne razbijaj si glavu zbog toga", olako će njezin muţ. "Jedna od posebno karakteristiĉnih osobina Willowby-jevih je promjenjivo raspoloţenje." Catherine ga pogleda ispitivaĉki. "Svih Willowbyja?" upita ona. "Svih Willowbyja", potvrdi Richard s ljubaznim smiješkom. "Ali ne u svim stvarima. Kada Willowbyji vole, onda vole svim srcem." On se sagne i lagano je poljubi. Catherine nije

GIGA

mogla progovoriti. Bila je fascinirana osjećajem koji je u njoj izazvao taj poljubac. Niti Rogeru nije uspjelo pobuditi tako duboke osjećaje u njoj. Pomisao na toga Francuza je osvijesti. Richard je kockar kao i Roger. I on će joj donijeti nesreću kao što je to bio sluĉaj s Francuzom. Richard, koji ništa nije slutio o takvim mislima, njezinu je šutnju shvatio kao ohrabrenje. Njeţno je rukom obuhvatio oko struka ţeleći je privući, no njegova se ţena naglo istrgne. "Ne dodiruj me!" poviĉe ona. "Imamo dogovor. Jesi li zaboravio?" Richardovo razoĉaranje jasno se vidjelo na njegovu licu. "U redu je", reĉe on. "Ne moraš vikati na mene. Idem spavati. Laku noć." Catherine je još dugo leţala budna. Richard nije kao Roger. Nepošteno je usporeĊivati njih dvojicu. Nije li se Richard u posljednje vrijeme upravo dirljivo brinuo za Hetty? Zar je nije uzeo k sebi ne traţeći protuuslugu? Zar se nije besprijekorno ponašao svih tih tjedana? Nije bilo u redu od nje što ga optuţuje za prljavu igru. Ona je itekako rado bila u njegovoj blizini, uţivala je kada bi je drţao za ruku. Kako je glupo od nje što ga je odbila. Odmah sutra će mu se ispriĉati. Sigurno će joj oprostiti i opet je uzeti u zagrljaj. Konaĉno je zaspala sa sretnim osmijehom i ugodnim osjećajem u srcu. Kada se Catherine opet probudila već je bilo prošlo podne. Blještavo sunĉevo svjetlo prodiralo je kroz mirisne zavjese oko njezina kreveta. Krajnje je vrijeme da ustane. Energiĉno pozvoni Rosie. Hetty i Richard već su bili u blagovaonici. Oboje su bili pospani i ne baš najbolje volje. Osim mrzovoljnoga "Dobro jutro", nisu mnogo govorili. Hetty je stajala pored buffeta i kritiĉkim pogledom promatrala jela koja je Kermin odrţavao toplima. Konaĉno se odluĉi za kajganu i punjene rajĉice te poĉne stavljati hranu na tanjur. Richard je u meĊuvremenu upotrijebio svoj noţ kao otvaraĉ za pisma. MeĊu brojnim zahvalama za prošlu veĉer i pozivnicama za predstojeće sveĉanosti, našla su se i tri pisma. Dva su bila naslovljena na Catherine; jedno je stiglo iz Italije, a drugo od odvjetniĉkog ureda iz Francuske. Treće je pismo bilo naslovljeno na njega, napisano dobro poznatim rukopisom Vikonta od Willowbyja, njegova oca. Richard nije morao ni ĉitati to pismo; znao je da ono sadrţi neugodnosti. Njegov je otac obiĉno pisao samo onda kada je ţelio opomenuti svoga sina ili mu, po tko zna koji put, zaprijetiti razbaštinjenjem. Ovoga puta je brak s Catherinom bilo ono što mu se nije sviĊalo. I ĉinjenica da je, ne pitajući njega za dozvolu, uzeo Hetty k sebi i uveo je u društvo. "Poslušaj ovo!" reĉe on svojoj sestri, a bilo je oĉito da su ga rijeĉi njegova oca rasrdile. "Tata piše: 'Kako si samo mogao svoju malu sestru, to neduţno dijete, istrgnuti iz okrilja tetke koju vrlo cijenim kako bi je u glavnome gradu izloţio napastima i nemoralu?' Kako to zvuĉi! Mogao sam misliti da će otac nešto prigovoriti tvome boravku u Londonu. Ali nisam te mogao poslati natrag u Brighton, zar ne, Hetty? A, osim toga, dovoljno si stara za sezonu. Vrijeme je da ti naĊemo muţa." Hetty skoĉi i ljubazno stavi bratu ruke na ramena. "Naravno da me nisi mogao poslati natrag. Okrilje moje tetke! Pa ja sam se gotovo nasmrt dosaĊivala kod tetke Mable. Ovdje sam sretna. Ovdje mi se sviĊa. I zahvaljujem ti, Richarde, što smijem stanovati kod tebe. Pa ne ţivimo u grijehu i nemoralu, zar ne?" "Naravno da ne", potvrdi njezin brat. "Samo otac moţe takvo što pomisliti. Njegov je ţivot u Londonu bio prepun razvrata i pijanki. Zbog toga glavni grad dovodi u vezu s grijehom i nemoralom. A slušaj što piše o Catherine: 'Ta ţena kojom si se tako naglo odluĉio oţeniti nije Francuskinja, kako sam u poĉetku s razlogom pretpostavio. Ne, još gore, ona je Engleskinja koja se nije libila udati za neprijatelja u vrijeme kada se naša draga domovina nalazila u ratu s Francuskom. Sram bilo Napoleona! Zašto ta tajnovitost pri vjenĉanju? Imaš li još mrvicu poštenja u sebi, zar je se ne stidiš?' Pa to je vrhunac drskosti!" poviĉe Richard. "Kao da bih se ja zbog iĉega morao sramiti Catherine. Ona je izvanredno lijepa i plemenita, a najviše društvo prihvaća je kao sebi ravnu..." Hetty, koja je opet sjela na svoju stolicu, podigne pogled s tanjura. "Ne trebaš braniti

GIGA

Catherinu preda mnom", prekine ga ona. "Iako me ĉudi što to ĉiniš kad te ona tako sramotno vara." "Ovo je vjenĉanje konaĉno prelilo ĉašu", ĉitao je dalje Richard. "Dugo sam oklijevao, a sada se osjećam duţnim nasljedstvo predati u dostojnije ruke nego što bi tvoje ikada mogle biti. Ako imaš štogod za reći u svoju obranu, oĉekujem tvoj hitan posjet. Otac." Tek kada je proĉitao do kraja, u Richardovu svijest prodru rijeĉi koje mu je maloprije uputila Hetty. Catherine me sramotno vara? To nije moguće. Sigurno je krivo ĉuo. "Kako to misliš?" upita on. "Kaţem da te Catherine vara!" ponovi Hetty. "Zar nisi primijetio kako su ona i Hugh Deverell prisni? Tvoja ţena i tvoj najbolji prijatelj. Pa ona mu se upravo baca oko vrata!" "Glupost!" odgovori Richard oštro. To je zvuĉalo kao da je Hetty ljubomorna. No zašto bi ona bila ljubomorna na Hugha? Pa njoj se sviĊa lord Bridgegate. Pa ipak: zašto je Hugh bez prigovora svirao klavir na satovima plesa? Te je sate mogao provesti mnogo zabavnije. Pa ipak se nije poţalio ni rijeĉju. Je li to zato što je Catherine stalno bila nazoĉna? A juĉer na balu: zašto je Catherine dopustila da je Hugh vodi na veĉeru? Nije li ta ĉast pripadala njemu, Catherininu muţu. I zašto mu ne dopušta da je poljubi? Konaĉno, ona nije više neduţna djevica. Već je jednom bila udana i zna što se dogaĊa izmeĊu muškarca i ţene. Je li stvarno moguće da se zaljubila u nekoga drugog? U Hugha, njegova prijatelja Hugha? Richard ne reĉe ni rijeĉi, no crv sumnje se uvukao u njega. "Vidim već, ti mi nećeš vjerovati!" poviĉe Hetty. "Ali jesi li vidio poglede koje njih dvoje izmjenjuju? Stalno se nešto došaptavaju. Hugh je vodio Catherine k stolu, Hugh je prati na izletima. Dovoljno je da Catherine samo pogleda Hugha i on joj već ispunjava svaku ţelju. Kaţem ti..." "Ne trebaš više reći ni rijeĉi!" prekine je Catherinin glas s vrata. Upravo je bila ušla i sa zaprepaštenjem je slušala zadnje rijeĉi svoje šogorice. Njezino dobro raspoloţenje nestalo je u sekundi. "Sto to treba znaĉiti, Hetty?" upita ona. "Optuţuješ li me moţda da nešto osjećam za najboljeg prijatelja tvoga brata?" "Zar moţda ne osjećaš?" srdito odvrati Hetty. "Stalno ste zajedno. On vidi samo tebe..." "Ti nezahvalno malo derište!" poviĉe Catherine. "Da se nikada više nisi usudila ni dati naslutiti ta tvoja zlobna podmetanja! Sada si prevršila svaku mjeru. Tjednima sam šutke podnosila tvoja raspoloţenja. No što je previše, previše je. Odlazi u svoju sobu! Razgovarat ću opet s tobom tek kada mi se ispriĉaš." Hetty nije ni pomišljala da posluša njezinu zapovijed. "Richarde!" obrati se Catherine za pomoć svome muţu. "Pa reci nešto!" No ovaj joj tek dobaci ispitujući pogled i nastavi šutjeti. "Richarde!" Sada je i Catherine bila izvan sebe. "Ne vjeruješ valjda toj gluposti koju je Hetty izmislila?" "Zašto si dopustila Hughu da te vodi k stolu? I zašto si poduzimala te voţnje u park o kojima ništa ne znam?" "Ali Hugh je tvoj prijatelj", branila se Catherine. "Upravo o tome je i rijeĉ. Meni nisi dala da te zagrlim. Moţda se ljubiš s njim?" "Nepravedan si!" poviĉe Catherine. "Gnusan i bezobrazan. Jesam li ijednom rijeĉju spomenula da si ti k stolu vodio Constance Ridley? Upravo Constance Ridley. Izvrgnuo si me ruglu pred drugima." "Kako bih ja tebe mogao izvrći ruglu pred drugima!" poviĉe Richard, pogoĊen njezinim opravdanim prigovorom. "Tko si ti uopće da bi mogla postati ruglo dmgima? Ţena koju nitko nije poznavao prije nego se udala. Ţena koja je samo uz moju pomoć i pomoć mojih roĊaka uopće ušla u društvo." "Ah, tako dakle", reĉe Catherine hladno. Sjedne na stolicu zdesna svome muţu i poĉne otvarati pisma naslovljena na nju. Samo je drhtanje njezinih prstiju odavalo koliko je

GIGA

uzbuĊena. No tek je njezina prividna mirnoća posve razbjesnila Richarda. "Tko si ti uopće da mi prigovaraš? Ţena koja nije drţala do sebe do te mjere da se udala za Francuza kada smo mi ratovali s tim prokletim narodom. To si ti!" To je sada bilo previše ĉak i za Hetty. "Richarde!" poviĉe ona prestrašeno. No njezin je brat nije slušao. "Moj otac prijeti da će me zbog toga razbaštiniti. Ti ćeš biti kriva ako sve dospije u ruke moga brata Georgea. Oh, mogao bih ubiti svoga oca što mi zbog toga prigovara. I sebe, jer sam se oţenio tobom." Catherine ispusti list papira koji je upravo ĉitala. "Moj odvjetnik piše da sam dobila sudski proces. Bogatstvo moga muţa stoji mi na raspolaganju. Nema više razloga da nastavimo ovu farsu od braka. Moţeš pokrenuti postupak za razvod." "Vrlo rado!" vikne Richard. "Ništa mi neće biti draţe od toga. Ĉim se vratim s Wild Rose Manora, potraţit ću Bristleyja, svoga odvjetnika. A sada me ispriĉaj, moram se pakirati." On baci salvetu na stol i velikim koracima izaĊe iz sobe. "Razvesti se!" mrmljala je Hetty u nevjerici. "Pa ne moţete se sada razvesti. Usred sezone. Tko će me onda pratiti na priredbe kada tebe više ne bude ovdje?" "Na to si trebala prije misliti, draga moja", odgovori Catherine hladno. "A sada je vrijeme da se presvuĉeš. Obećale smo Sophiji da ćemo je posjetiti nakon ruĉka kako bismo zajedno primale popodnevne posjetitelje koji će se sigurno doći zahvaliti za bal. Dakle, poţuri se i potrudi se pokazati ljubazno lice."

GIGA

XII Ĉinilo se da lavina posjetitelja nikada neće prestati. Lady Christlemaine je svakome zaţeljela srdaĉnu dobrodošlicu, s uzvicima oduševljenja primala je brojne bukete cvijeća, posluţivala je sherry i limunadu, poravnavala posluţene sitne kolaĉe i neprestano je vodila razgovore. Stalno se trudila da ne zapostavi nijednog gosta. Hetty je sjedila u najdubljem kutu primaće sobe i durila se. Catherine se svojski trudila pomoći domaćici u njenim zadaćama. No mislima je ipak bila odsutna. Zašto je uopće spominjala razvod? Ona se uopće ne ţeli razvesti. Njoj je drago što je udana za Richarda. I njemu isto. Da nije tako, bi li je prošle veĉeri pokušao poljubiti? Hetty i njezine glupe brbljarije o Hughu i njoj. Nije moguće da ih je Richard ozbiljno shvatio. Pa ipak, ĉinilo se da im vjeruje. Kako bi se drukĉije moglo objasniti to što joj je u lice sasuo onakve optuţbe? "Nije li to bila krasna veĉer?" do svijesti joj dopre glas lady Linham. "Ĉak se i Njegova Kraljevska Visost dobro zabavljala", oglasi se njezina prijateljica lady Carlington. "Da, bilo je zaista lijepo", potvrdi Catherine odsutno. Nadam se da se Richardov bijes u meĊuvremenu stišao. Samo da ne skrene kolima s ceste u neki kanal! Kermin je s njim. A Brian na konju jaše pored koĉije. "Otkuda tako dobro poznajete Njegovu Kraljevsku Visost, draga moja?" upita lady Linham radoznalo. "Ĉini se da Vas on poznaje još otprije. Kako je to moguće?" Catherine se trgne iz svojih misli. Sto da kaţe tim damama? Istinu? A zašto ne? "Ja znam, ja znam!" veselo poviĉe lady Darlington i pljesne rukama. "Sve vrijeme sam si razbijala glavu otkuda mi se Vaše lijepo lice ĉini tako poznatim. Vi ste kći, odnosno sestra sadašnjega Vojvode od Milwokea, zar ne? Dobro sam poznavala Vašu majku, draga moja. Ona je bila lijepa ţena." "Zaista? Vi ste mala Milwoke?" usklikne lady Linham. Catherine kimne. No prije nego je mogla odgovoriti, najave novoga gosta: "Lord Deverell." Ude Hugh, kao i uvijek besprijekorno odjeven, sa skladnim buketom cvijeća za svaku od tri dame. Dok su se Sophia i Catherine s blistavim osmijesima zahvalile za cvijeće, Hetty mu dobaci neprijateljski pogled. Na Hughovu se ĉelu pojavi jedna okomita bora. Ĉini se da je Hetty ljuta na njega. On se nije osjećao krivim nizašto. Catherine je uhvatila pogled koji su njih dvoje izmijenili. Hetty je jedna glupa guska, pomisli ona tjeskobna srca. Nadam se da će imati dovoljno pristojnosti te neće Hughu spomenuti svoju glupu sumnju, i to još u prisustvu Sophije i gošći. "Jeste li znali da je draga gospoda Willowby kći Vojvode od Milwokea? Mislim, naravno, sestra sadašnjega vojvode, lorde Deverell", raspita se lady Linham, oĉito ponosna što moţe Njegovom Lordstvu priopćiti tako zanimljivu novost. "Moram priznati da sam to već znao, milady", odgovori Hugh i sjedne nasuprot Catherini na malu fotelju. "To sam si mogla i misliti", reĉe Hetty zajedljivo. Srećom, one dvije dame nisu obraćale pozornost na nju. "A nama je prešutjela svoje visoko porijeklo", reĉe lady Darlington, ljubazno joj predbacujući. "Nije da bi to nešto promijenilo. Mi smo Vas i ovako uvijek cijenili, draga moja." "Hvala, milady", odgovori Catherine. "To me veseli. Odakle ste Vi znali, Hugh?" upita obraćajući se Njegovom Lordstvu. "Je li Vam Sophia rekla?" "Nisam!" ubaci domaćica. "Zamolila si ine da šutim, obećala sam ti da hoću." "Lady Christlemaine je nevina", potvrdi Njegovo Lordstvo. "Ĉitava stvar je sasvim jednostavna. Priliĉno dobro poznajem Henryja. Ako Vas se malo bolje pogleda, vidi se izvjesna sliĉnost s Vašim bratom." "Ako se bolje pogleda", ponovi Hetty ogorĉeno.

GIGA

One dvije dame ustanu. "Moramo poći. Mnogo hvala za sherry i još jednom ĉestitke na uspješnoj sveĉanosti", reĉe lady Linham i pruţi domaćici ruku. "Moram Oliviji, Vojvotkinji od Wellbrooksa - ona je moja nećakinja, znate - odmah priopćiti tu nevjerojatnu novost", reĉe lady Darlington. "Vi nemate ništa protiv, zar ne, gospoĊo Willowby?" "Naravno da ne", reĉe Catherine s usiljenim smiješkom. Zašto bi i dalje skrivala svoje porijeklo? Moţe biti sigurna da će se sada gradom poput vatrene stihije proširiti vijest da se ona, sestra Vojvode od Milwokea, vratila iz Francuske i da se, tajeći svoje porijeklo, udala za gospodina Willowbyja, ispod svoga staleţa. On nije bio na najboljem glasu, niti je mogao oĉekivati veću titulu od vikonta. Sophia isprati dame iz prostorije. Vrata se zatvore, a Hetty, Catherine i Hugh ostanu sami. "Ti si, dakle, sestra jednoga vojvode!" poviĉe Hetty. "Mislim da si mi to mogla reći. Zna li Richard za to?" Catherine odmahne glavom. "Ali Hugh zna. Ako to nije još jedan pokazatelj da..." ona se prekine i poĉne nervozno hodati po sobi. Hughu nije bio jasan njezin temperamentan govor. "Još jedan pokazatelj ĉega?" upita zaĉuĊeno. "Ah, niĉega!" prosikće Hetty. "Hetty misli da smo Vi i ja u vezi", objasni Catherine dok su joj se od nelagode obrazi prelili tamnim rumenilom. "Ĉak je bila tako ljubazna da je svoju sumnju jutros iznijela Richardu." Hugh je bio izvan sebe. "Zaboga!" poviĉe on. "Jesi li ti poludjela, djevojko? Ponekad se ponašaš poput glupe školarke." "Ah, zar se tako ponaša?" upita s vrata neki unjkav glas. Na vratima je stajao lord Bridgegate. Catherine se upita koliko dugo već tamo stoji i koliko je ĉuo od njihova razgovora. Ona pogleda prema Hetty - ova je gledala u Hugha pogledom punim mrţnje. Sigurno mu nikada neće oprostiti što ju je tako osramotio pred njezinim velikim idealom. Richard je istoga dana otputovao do Aldershota, mjesta koje se nalazilo na pola puta do Winchestera. Prenoćio je u jednom malom, ali ĉistom konaĉištu, te je idućega dana bolje raspoloţen nastavio put u Winchester. San je rastjerao njegove ruţne misli. Njegova sumnja ĉinila mu se jednako tako smiješnom kao i prigovori koje je sasuo ţeni u lice. Mora joj se obavezno ispriĉati. I mora uĉiniti sve kako bi je odvratio od pomisli da se razvede od njega. No najprije mora u Wild Rose Manor kako bi razgovarao sa svojim ocem i kako bi otklonio opasnost da ga ovaj razbaštini. Teška srca krenuo je na put. Predao je uzde Kerminu i naredio Brianu da sjedne pored njega na sjedalo koĉije. On sam skoĉi u sedlo. Brzo jahanje pridonijelo je dobrom raspoloţenju i staloţenosti s kojima se pribliţavao Winchesteru. Sigurno razgovor s ocem neće biti toliko loš kao što sada oĉekuje. I prijašnjih godina je više puta uspio promijeniti namjere toga starog gospodina. Moţda će to brzo riješiti pa će naći vremena za pecanje na malom šumskom jezeru prije nego se idućega dana ili dan poslije njega zaputi.natrag u London. U kuću svoga oca stigao je oko sedamnaest sati. Dan je već duţe trajao - sunce je stajalo nisko nad poznatim krajolikom. Wild Rose Manor nije bio preveliko zdanje; bilo je izgraĊeno od opeke, a sastojalo se od glavnog krila i dvaju kratkih, sporednih krila, pomaknutih malo unatrag. Upadljiv je bio velik broj kamina koji su se u razliĉitim bojama i razliĉitih visina uzdizali prema kasnopopodnevnom nebu. Richard zauzda svoga konja i raširenih oĉiju zagleda se u fasadu. Sophijin brat James bio je u pravu: zaista se ĉinilo da su svi prozori oĉišćeni. Bijeli okviri su doduše tek nedavno dobili novi sloj boje. Ruţe penjaĉice, po kojima je taj posjed i dobio svoje ime, bile su u punom cvatu. Okrugla vrtna lijeha ispred kolnog prilaza bila je prepuna šarenog cvijeća. Cak je i grĉki bog, koji je stajao usred te lijehe, bio nov. Richard frkne nosom. On ne bi tamo postavio

GIGA

taj kip. Nastavi jahati pokraj kuće prema stajama. I tamo se ĉinilo da je sve obnovljeno i popravljeno. Nestao je onaj zapušten izgled kakav je Wild Rose Manor imao godinama i kakav se Richardu urezao u pamćenje. Domahne konjušaru koji je upravo izlazio kroz široka stajska vrata s kolicima sijena. "Hej, ti, hoćeš li se pobrinuti za moga konja? Ima dugaĉak put za sobom i treba ga dobro istrljati." "Dobro, gospodine. Hoćete li prenoćiti ovdje, gospodine? Jeste li Vi vikontov gost?" Konjušar ostavi kolica i radoznalo mu se pribliţi. "Ja sam mu sin", objasni Richard silazeći s konja. "Sini" usklikne konjušar iznenaĊeno. "Onaj bogati?" Richard se morao nasmijati. "Ne, momĉe. Onaj siromašni." Konjušar prihvati uzde. "Šteta", reĉe on. "No, kako bilo da bilo. Dobrodošli kući, gospodine." Richard mu sa smiješkom dobaci novĉić. "Ti si zaista veseo momak", reĉe. "Za razliku od Willyja. On je lijenĉina. No gdje je uopće Willy i kako se ti zoveš?" "Ja sam Steven, Vama na sluţbu, gospodine. Willy više nije s nama. Gospoda Mellvin ga je izbacila. Previše se motao oko ţena, kako sam ĉuo." "Gospoda Mellvin? Je li to nova domaćica?" "Da, da, gospodine. Tako je. Provodi prokleto strog reţim. Ali inaĉe nije loša." Na prilazu se pojavi koĉija. "Je li i to vozilo Vaše, gospodine? Posljednja moda iz Londona, vidi se odmah. Za sve ću se pobrinuti, gospodine. Budite bez brige." Richard mu se zahvali i pode u kuću. Otvori mu djevojka u ĉistoj, crnoj haljini s bijelom pregaĉom, s bijelom kapicom na crnoj kosi. Niti tu djevojku Richard nikada prije nije vidio. Kao ni grĉki kip veliĉine odrasla muškarca koji je ukrašavao sredinu visoka, inaĉe oskudna predvorja. Richard ga je fascinirano promatrao. "Vi ţelite, gospodine?" upita djevojka. "Oh, ja sam Richard Willowby. Moje sluge su vani s prtljagom. Je li moj otac kod kuće?" "Izvolite, uĊite. Vaš se otac odmara i ne ţeli da ga se smeta. Pozvat ću gospodu Mellvin." Ona se lagano nakloni i poţuri kroz vrata u kuhinjski dio. Richard je ostao stajati u predvorju promatrajući slike koje su bile postavljene na visokim zidovima. Sve su predstavljale scene iz grĉke mitologije. Kako ĉudno daje njegov otac iznenada otkrio ljubav prema starinama. Nije dugo potrajalo i vrata se opet otvore. Na njima se pojavi ţena otprilike Richardove dobi. Njezin je, ponešto debljanju sklon lik, bio ovijen modernom, svijetlozelenom haljinom. Crvena kosa bila joj je skupljena u urednu punĊu. Nije izgledala kao sluţavka. Pa ipak se sigurno radilo o gospodi Mellvin. "Kako lijepo da Vas konaĉno mogu upoznati, gospodine", usklikne ona i krene prema njemu energiĉnim koracima, s blistavim osmijehom na licu. "Kako sam se samo ĉesto pitala kako izgleda najstariji sin i nasljednik našega vikonta. A sada stojite preda mnom glavom i bradom. Kakva radost, kakva radost." Ona pruţi Richardu ruku, upravo kao da je domaćica, a ne sluţavka njegova oca. "Ja sam gospoĊa Mellvin. Vidim da se upravo divite našim novim slikama. Zar nisu zadivljujuće? Ah, oboţavam grĉku mitologiju. Vi ne? Oh, samo stojim i priĉam. Vi ste sigurno umorni nakon duga putovanja. Najbolje da odete gore. Odmah ću narediti da Vam pripreme krevet u Vašoj uobiĉajenoj sobi. I da Vam donesu svjeţu vodu i neko malo osvjeţenje. Jest ćemo za sat vremena." "To bi mi jako odgovaralo, gospodo Mellvin. Mnogo hvala", odvrati Richard. "Kako je sve uredno. Siguran sam da je to Vaša zasluga." GospoĊa Mellvin se nasmiješi. "I to ste primijetili, gospodine", umiljato će ona. "Gospodin George je bio u posjetu prošle jeseni i nije to spomenuo nijednom rijeĉju. No dobro, on je vjerojatno naviknut na bolje. Kad ĉovjek samo pomisli koliko je sada bogat. Kakav sretnik. Tako bogat, a pritom toliko vedar i stalno dobro raspoloţen..." "George je bio ovdje?" prekine je Richard. Kako ĉudno. Odnos njegova brata i oca bio je

GIGA

barem jednako tako loš kao i njegov odnos s ocem. "Što li je samo mogao biti razlog njegova posjeta?" "Nije... nije mi rekao", odgovori gospoĊa Mellvin. "Ah, tu si, Heather", obrati se ona djevojci koja se upravo pojavila. "Brzo, namjesti krevet za gospodina Willowbyja. I ako su sluge unijele prtljagu, pobrini se za raspakiranje. I, na kraju, pripremi sobu za sobara gospodina Willowbyja. Ja ću poţuriti u kuhinju i poslati im toplu vodu." Richard je oca susreo nakon sat vremena na veĉeri. Imao je dovoljno vremena da se osvjeţi i odjene primjerenu veĉernju odjeću, na što je njegov otac posebno pazio. Upravo je bio gotov kada je Heather pokucala da ga pozove na veĉeru. Kada je stupio u blagovaonicu, dobio je odgovor na svoje potajno pitanje hoće li gospoda Mellvin prisustvovati veĉeri. Stol je bio postavljen samo za dvije osobe. Uskoro se pojavio i njegov otac. Richard je upravo prouĉavao slikariju iznad bifea koja je predstavljala Zeusa i Heru na Olimpu, okruţene bogovima i polubogovima, kada glasan kašalj na vratima najavi prisutnost domaćina. Richard se okrene. "Dobra veĉer, tata..." poĉne on. Prekinuo se kada je pogledao svoga oca. Kako je ostario posljednjih godina. Njegove nekada bujne kovrĉe postale su rijetke, a plave vlasi su mu posijedile. Mršavo tijelo bilo je uspravno kao i prije, no obrazi su mu upali. Naborane ruke mlohavo su mu visjele. "Kako si?" upita ga Richard. "Moglo bi biti i bolje. Dobrodošao kući, Richarde." "Hvala, oĉe", odgovori on, iskreno dirnut njegovim ljubaznim doĉekom. "Odnedavno si ljubitelj grĉke mitologije?" S police kamina uzme malu mramornu statuu koja je vjerojatno predstavljala boga Apolona. "Gospoda Mellvin se oduševljava njome. Ja joj to dopuštam. Ona je... ona je toliko dobra uĉinila za mene i Wild Rose Manor." Jedan sluga uĊe kako bi posluţio prva jela. Opet lice koje Richard nikada prije nije vidio. Ĉini se da je gospoda Mellvin obnovila svu poslugu. Jelo je bilo ukusno, iako jednostavno i bez ikakvih finesa. "Moram paziti na svoje zdravlje. Rumpley mi je savjetovao umjerenost. Poznaješ Rumplevja, staroga doktora iz Winchestera? Uvjeren je da imam slabo srce. Dobro mi ĉine ta skromnost i umjerenost nakon godina preobilja. Nema više masnih jela, nema slatkiša ni alkohola." "Ĉak niti vina?" upita Richard zapanjeno i skeptiĉno pogleda tamnocrvenu tekućinu u ĉaši koja se nalazila pred njim. "Niti vina. Samo voćnih sokova. Gospoda Mellvin ih sama spravlja. Ovo je sok od ribiza. Pij, to ti je zdravo." Richard oprezno okusi. Nije bilo tako loše. Pa ipak bi sve dao za ĉašu punoga, španjolskog vina. Kada je veĉera završila i sluga se povukao, Richard nije više mogao za-tomljavati svoju znatiţelju. "Ĉini se da je kuća opet u besprijekornom stanju", reĉe. "Isto tako i vrt i staje. Odakle sredstva za to? Je li George pomogao?" "Nisam pao toliko nisko da od vlastitoga sina uzimam novac", razljuti se njegov otac. "Kako ti pada na pamet prišiti mi takvo što! Ne, prodao sam zemljište s one strane potoka Jamesu Matthewsu." Richard nije vjerovao svojim ušima. "Ti si uĉinio što?" poviĉe on potreseno. "Prodao si to zemljište Sophijinu bratu? Nisi imao pravo na to! To je bilo nasljedstvo. Pripadalo je meni!" "Tebi ništa ne pripada!" poviĉe njegov otac jednako tako srdito. "Još nisam mrtav. Još ne leţim pod zemljom. Još sam taj koji raspolaţe Wild Rose Manorom i njegovim posjedima! I još nije reĉeno da ćeš jednoga dana sve to naslijediti." "Ja sam tvoj najstariji sin. Ja sam tvoj nasljednik i nisam skrivio ništa što bi opravdalo tvoju namjeru da me razbaštiniš", branio se Richard glasno. "A tako? A što je s onom polufrancuskom ţenom koju si potajno noću oţenio?"

GIGA

"Ona nije polufrancuskinja. Ona je Engleskinja. I naše vjenĉanje se odrţalo danju. U prisustvu bratića Maxa i Sophije. Reci mi, je li moglo biti ozbiljnije?" Ĉinilo se da je okolnost što je Grof od Christlemainea bio nazoĉan sklapanju braka umirila srditog vikonta. "Ali zašto tako naglo?" upita on, sada nešto mirnijim tonom. "Aberfield me na to prisilio. Ţelio je da se oţenim njegovom kćeri. Dakle, morao sam brzo djelovati." Richard se nasmije. "Oţeniti kćer Aberfielda? To izopaĉeno stvorenje? Ona se bacala oko vrata svakome koga je mogla uhvatiti prije nego je Ridley napravio tu pogrešku i uzeo je za ţenu. Kako je Aberfield uopće mogao i pomisliti da bi jedan Willowby bio spreman oţeniti se njome?" "Htio me ucijeniti. Mislio je da sam zaveo njegovu kćer." "A jesi li?" "Ali tata!" poviĉe Richard prividno zaprepašten. "Nisam." "Onda nije bilo ni povoda da se oţeniš tom polu-francuskinjom." "Ne zovi je tako. Ne mogu to slušati. Ona se zove Catherine. I bilo je povoda. Aberfield me iznenadio u krevetu s njegovom kćeri, ako baš ţeliš znati." "A kako ćeš se sada riješiti te osobe?" "Catherine? Nje se uopće ne ţelim riješiti. Naime, ja je volim, oĉe. I nadam se da će ostati sa mnom." Vikont iznenaĊeno podigne jednu obrvu. Ĉinilo se da njegov vjetropirasti sin misli ozbiljno. "No, ĉini se da je ta ţena dobro utjecala na tebe. Kako ĉujem, mnogo se manje povlaĉiš po kockarnicama nego prije. Posjećuješ balove najvišega društva i ĉak si nauĉio plesati kadrilu." "Zapanjujuće si dobro informiran", primijeti njegov sin, ne odveć obradovan. "Kako je to moguće? Već se godinama nisi udaljio s Wild Rose Manora. Pa ipak se ĉini da si informiran o svakom mom koraku. A jednako tako i o svakom koraku lorda Bridgegatea, ako mu se moţe vjerovati." "Bridgegate je jedna napuhana, podmukla ništarija. Nije društvo kakvo ţelim svome najstarijem sinu", strogo odvrati vikont. "Zaboravljaš da će Bridge uskoro postati vojvoda", prigovori Richard. "To mi uopće nije vaţno. Nije ĉovjek po mome ukusu. I stoga mi nije pravo ni što mu dopuštaš da se stalno mota oko Hetty. Nadao sam se da ćeš se malo više brinuti za svoju sestru. Ali naravno, ti si i sam vjetrogonja, kako bi uopće i primijetio..." "Ali primijetio sam", branio se Richard, ogorĉen zbog toga nepravednog prigovora. "I pazim na Hetty, to mi moţeš vjerovati. Išao sam ĉak i na koncerte i glazbene veĉeri samo da njih dvoje ne bi bili bez nadzora." "Bila je velika pogreška uopće je dovesti u London", predbaci mu njegov otac. "Da si tako dobro informiran kao što tvrdiš, onda bi znao i to da je nisam ja doveo. Došla je sama. S Catherine u svojoj pratnji. Tetka Mable ju je povjerila Catherininu nadzoru." "Tvoja tetka poznaje tu polu...? Tvoju ţenu? To je umirujuće saznanje. No uznemirujuće je što je dopustila Hetty da ide u London. Ja sam joj izriĉito naredio da se brine za nju..." "Hetty se nasmrt dosaĊivala u Brightonu. Tamo nije bila sretna", prigovori mu Richard. "Otkad je tebi stalo do sreće tvoje sestre?" upita vikont neprikriveno podrugljivo. "Pa ti se sve ove godine nisi brinuo za nju." "No sada to ĉinim. I ti bi se zbog toga trebao veseliti. I biti zahvalan." "Zahvalan!" poviĉe njegov otac. "Ne vidim razloga da tebi budem zahvalan." "Konaĉno, ja te oslobaĊam zadaće da Hetty pronaĊeš odgovarajućeg muţa. Bila bi tvoja duţnost da se pobrineš za nju!" "Vidi, vidi, moj gospodin sin objašnjava mi moje duţnosti. Hvala ti na poukama. Hetty u svako doba moţe doći u Wild Rose Manor kako bih mogao ispuniti svoje duţnosti." Richard se mrzovoljno nasmiješi. "Ti dobro znaš da ona to ne ţeli."

GIGA

Vikont je neko vrijeme šutio, a zatim s neugodnim smiješkom na svojim tankim usnama reĉe: "Moţda bih je trebao prisiliti." "Oĉe, zaista si zao", poviĉe Richard srdito. "Hetty ostaje u Londonu. A ja ću paziti na nju. Uostalom, njezin debitantski bal košta jako mnogo novca. Dobro bi mi došlo kada bi mi financijski malo pomogao." "Tebi financijski pomoći?" usklikne njegov otac. "Ni ne pomišljam na to! Kako bi mi palo na pamet financirati tvoj razvrat i ljenĉarenje?" "To je za Hetty!" reĉe Richard srdito. "Niti Hetty neće dobiti novac. Nemam ga sve i da joj ţelim dati." "A prodaja zemljišta? To ti je sigurno donijelo znaĉajnu svotu. Više nego što su te mogle stajati te proklete slike i kipovi." "Govoriš o grĉkoj povijesti!" strogo ga prekine otac. "Govorim o razbacivanju moga nasljedstva!" oštro ga ispravi sin. Oĉekivao je da će mu otac odgovoriti da Wild Rose Manor još dugo neće biti njegovo nasljedstvo. No odgovor je izostao. "Dao sam novac gospoĊi Mellvin. Ona raspolaţe njime umjesto mene", objasni. "Ti si... ti si joj dao sve što si dobio prodajom toga zemljišta?" zapita Richard sav izvan sebe. "Ali zašto?" "GospoĊa Mellvin misli da zna bolje raspolagati novcem. I ima pravo. Nije li kuća sada u bajoslovnom stanju i nisu li sluge mnogo marljivije od onih starih koje smo imali?" Richard nije mogao proturjeĉiti. "Trebao bi se oţeniti tom gospoĊom Mellvin", reĉe podrugljivo. Otac ga pogleda širom rastvorenih oĉiju. "Bi li se ti sloţio s tim?" htio je znati. "Samo sam se šalio", nasmije se Richard. "Ali, ako ţeliš, moţeš se oţeniti kime god hoćeš. Ideš li sutra sa mnom na pecanje?" Ta je veĉer završila iznenaĊujuće harmoniĉno, i kada se Richard oko jedanaest sati zavukao pod debele deke svoga kreveta, bio je siguran da je riješio sve nesporazume sa svojim ocem.

GIGA

XIII Richard se idućega jutra probudio jer ga je Kermin ne baš njeţno prodrmao. U polusnu se pokušao otresti ĉvrste ruke svoga sluge. "Pusti me da spavam!" mrmljao je mrzovoljno. "Rado bih Vas pustio, gospodaru Richarde. Ali ne mogu. Morate ustati. Vaš otac, vikont, imao je nesreću." "Kakvu nesreću?" upita njegov gospodar, pretjerano zainteresiran. "Vaš otac je mrtav", odvrati Kermin. Richard se u trenu uspravi u sjedeći poloţaj. "Mrtav!" poviĉe. "To nije moguće! Pa još juĉer sam ga vidio. Zajedno smo veĉerali." Kermin kimne. "Znam", reĉe. "Upravo to je tragiĉno. Ţelite li da Vam izvadim odjeću za jahanje?" "Što je tragiĉno u tome što sam veĉerao sa svojim ocem?" upita Richard. "Donijet ću Vam crni haljetak, time ćete ostaviti bolji dojam", odluĉi Kermin. Netko pokuca na vrata i sluga, koji ih je prošle veĉeri posluţivao za stolom, ude i na umivaonik stavi vrĉ vruće vode. "Hvala, Charlese!" reĉe Kermin ljubazno prije nego se vrata za slugom opet zatvore. "Gospoda će uskoro biti ovdje. Zbog toga sam dao donijeti vruću vodu. Biste li sada ustali..." "Kermine!" prekine ga Richard srdito. "O ĉemu to govoriš? Sto se dogodilo?" On se iskobelja iz kreveta i skine noćnu kapicu sa svoje plave kose. "Jutros su vikonta pronašli mrtvoga. Sjedio je na svojoj stolici u blagovaonici, glava mu je bila na stolu i nije se micao. Išao sam ga vidjeti. Od straţnjeg dijela glave do ovratnika vidi se trag krvi. Gospodin Willowby misli da Vam je otac ubijen. Ja to, naravno, ne mogu vjerovati. Iako sve tako prokleto ukazuje na to." "Ubijeni" poviĉe Richard. "Sigurno griješiš. Pa tko bi njega ubio? Koji je gospodin Willowby rekao nešto tako glupo? Nije valjda George?" Kermin odmahne glavom. "Ne, Alfred, Vaš bratić Alfred. Ta nova domaćica ga je poslala u blagovaonicu. Trebao je tamo priĉekati da ona obavijesti vikonta o njegovu dolasku." "Alfred je ovdje!" poviĉe Richard s nevjericom. "Što li samo on hoće od moga oca? Koliko ja znam, njih dvojica posljednjih godina nisu uopće bili u kontaktu. Brzo, Kermine, moja odjeća. Moram vidjeti što se ovdje dogaĊa." Kada se širokim stubama spustio u predvorje, gospoĊa Mellvin je upravo uvodila dvojicu uniformiranih muškaraca. "Ah, tu ste, moja gospodo. Jako sam Vam zahvalna što ste tako brzo došli. Sve je to tako uţasno, tako uţasno. Jadni vikont. Molim Vas, uĊite. Povest ću Vas u blagovaonicu." "Što se ovdje dogaĊa?" upita Richard s donje stube. GospoĊa Mellvin se trgne. "Ah, to ste Vi, gospodine Willowby. Kako ste me prestrašili." Ona mu priĊe i pruţi mu ruku. "Moja iskrena sućut, gospodine Willowby. Već ste ĉuli. Tuţna priĉa. Tragiĉna priĉa. Vaš jadni, jadni otac. Dala sam pozvati ovu gospodu kao i obavijestiti ĉasnoga Sira Thomasa Streightona. On je nadleţni mirovni sudac, morate to znati." "Ah, uĉinili ste to?" upita Richard vidno rasrĊen. "Ubuduće bih Vam bio zahvalan da ne poduzimate takve korake bez mojeg dopuštenja." "Znaĉi li to da nas Vi ne biste obavijestili?" upita jedan od uniformiranih vrebajući na Richarda. "Ne, ne znaĉi", odvrati Richard oštro. "Ako bih sada mogao saznati tko su ova gospoda. Ja sam Richard Wil-lowby." "Inspektor Sandright." Manji od njih dvojice, rijetke plave kose i uskih naoĉala, uljudno se nakloni. On pokaţe na svoga visokog kolegu. "A ovo je moj pomoćnik Jason MacWindell. Dolazimo iz Winchestera. Kolege iz Bow Streeta ćemo obavijestiti ĉim Vi to budete ţeljeli ili ako okolnosti to budu zahtijevale." "Vidjet ćemo", reĉe Richard neodreĊeno. "Idemo li sada mome ocu?"

GIGA

"Smijem li ispred Vas?" upita gospoĊa Mellvin usluţno. "On još leţi toĉno onako kako ga je gospodin Willowby pronašao. Nismo baš ništa promijenili. Molim Vas, slijedite me." Ona krene duţ hodnika i širokom gestom zamoli ostale da je slijede. "Dolazi li Alfred ĉesto ovamo?" htio je znati Richard. Na trenutak se ĉinilo da ga gospoĊa Mellvin nije razumjela. No tada se ipak zaustavi i okrene se prema Richardu. "Alfred? Mislite Vaš bratić Alfred Willowby?" "A tko drugi?" zapita Richard nestrpljivo. GospoĊa Mellvin zatrese glavom. "Otkako sam ja u kući, bio je moţda jednom u posjetu svome stricu. Izvolite, moja gospodo. Ovo je naša blagovaonica." Ona pridrţi vrata i pusti Richarda i sluţbenike da uĊu. Mrtvi vikont nalazio se na svome mjestu, glave naslonjene na stol, kako je opisao Kermin. Richard snaţno udahne. Nema sumnje da njegov otac nije umro prirodnom smrću. Osjetio je kako mu se jeţi koţa za vratom. Dakako, njegov otac si je prije stvorio mnogo protivnika. No sada je već pet godina ţivio u miru i osami. Tko bi dakle imao motiva za ovaj strašan ĉin? Tko je dolazio u obzir kao ubojica? Sigurno je već daleko odmakao. Alfreda je primijetio tek kada se ovaj okrenuo od prozora, kroz koji je nepomiĉno zurio, i kada je pošao k njemu. Lice mu je bilo blijedo, a usne su mu drhtale kada je Richardu pruţio ruku. "Oh, Richarde. Sasvim sam izvan sebe. Moja najdublja sućut. Kako strašna situacija." Ĉinilo se da ga je jako potresla vikontova smrt. Ĉudno, pomisli Richard, nisam uopće znao da su njih dvojica toliko bliski. No glasno reĉe: "Dobro jutro, Alfrede. Da, imaš pravo, strašno je to. Kermin kaţe da si ti pronašao oca. Sto te dovodi u Wild Rose Manor?" Inspektor Sandright, koji je poĉeo pregledavati ima li vikont još kakvih ozljeda, napeto je gledao Alfreda. "Oh, sluĉajno sam svratio. Bio sam na putu k svojoj tetki Callerhan, znaš. Ta se stara dama loše osjeća. I tako sam odluĉio... odluĉio sam, hm... posjetiti i svoga strica. Ah, Richarde..." "Nisam uopće znao da si ti tako blizak s mojim ocem", dobaci Richard. "Uopće nisam bio blizak s njim", poţuri ga uvjeriti njegov bratić. "No, konaĉno, on je moj stric pa sam pomislio da ga posjetim. Pa u tome nema niĉega lošeg, zar ne? A sada, nisam ni slutio..." "Dopustite da Vam postavimo nekoliko pitanja, moja gospodo", oglasi se inspektor Sandright. "Rado bih zapoĉeo s Richardom Willowbyjem. Moj će pomoćnik razgovarati s Vama, gospodo Mellvin. A zatim bih rado porazgovarao s Vama", obrati se on Alfredu. Preslušanja su se otegla do podneva. Richard je rekao istinu kako se nije baš dobro slagao sa svojim ocem. Rekao je da je ovaj izrazio ţelju da ga vidi i da je samo zbog toga doputovao. Inspektor Sandright pitanja je postavljao vrlo sluţbeno i toĉno je biljeţio Richardove odgovore, bez ikakva komentara. Poslijepodne je Richard poĉeo obavljati pripreme za ukop svoga oca. Tijelo pokojnika bit će postavljeno na odar u kapelici Wild Rose Manora kako bi zakupnici i susjedi imali priliku oprostiti se od njega. Morao je obavijestiti i rodbinu. Richard nije bio nimalo oduševljen tim neobiĉnim zadaćama. No konaĉno, sada je on bio gospodar kuće i novi vikont - iako nije ţelio da ga tako zovu sve dok njegov otac ne bude pokopan. Dakle, ti su mu se zadaci sami od sebe nametali. Mogao ih je jedino prepustiti gospoĊi Mellvin. Ipak, to nije ţelio. Ta nepoznata ţena za njegov ukus već previše odreĊuje na Wild Rose Manoru. Dakako, dovela je kuću u besprijekorno stanje. Zaposlila je poslugu koja je pošteno obavljala svoj posao. I sprijeĉila je da otac uzaludno potroši novac koji je dobio nepravednom prodajom zemljišta. Zapravo bi joj trebao biti zahvalan. I bio je na neki naĉin. No imao je neki osjećaj da ga ona smatra tek nekom figurom u kući s kojom moţe raditi što ju je volja. Krajnje je vrijeme da joj pokaţe tko će u budućnosti preuzeti glavnu rijeĉ. Energiĉno povuĉe zvonce koje je visjelo pored široka pisaćeg stola njegova oca, za kojim je sjedio kako bi sastavio potrebne dopise. Slugi koji je došao vidjeti što ţeli naredio je da

GIGA

dovede gospoĊu Mellvin. Nije prošlo mnogo vremena i domaćica uĊe u sobu. Svoju svijetlu haljinu koju je nosila još toga jutra sada je zamijenila dubokom crninom. Na crvenim kovrĉama, zaĉešljanim unatrag, nosila je kapicu od crne ĉipke. Kada Richard to zapazi, nabra ĉelo. "Svaka ĉast Vašoj tuzi za mojim ocem, gospoĊo Mellvin", reĉe on, "ali niste li otišli malo predaleko? Ĉovjek bi mogao pomisliti da ste tugujuća udovica, a ne domaćica. Molim, sjednite." GospoĊa Mellvin posluša njegov zahtjev i progovori uvrijeĊenim tonom: "Imam pravo ţaliti za Vašim ocem, gospodine Willowby. On je bio moj gospodar i uvijek je bio dobar prema meni. Dao mi je dom kada sam ga trebala više nego ikada. Uloţila sam sve svoje snage da..." Izgledalo je kao da će se svakoga trenutka rasplakati. Richard je poţalio svoje teške rijeĉi. "U redu je, gospoĊo Mellvin. Naravno da smijete ţaliti za mojim ocem koliko god Vas je volja. Zamolio sam Vas da doĊete ovamo jer moram porazgovarati s Vama o nekim stvarima. Upravo se bavim pripremama za pogreb. Gdje je novac koji je moj otac dobio prodajom onoga zemljišta? Rekao je da ga je dao Vama na raspolaganje. On sada pripada meni. A ja bih radije sam raspolagao njime." GospoĊa Mellvin skoĉi iz fotelje. "Ne, ne dam taj novac! Vi ćete ga brzo potrošiti! Ne, ne, ne moţete to traţiti od mene." "Gospodo Mellvin", odvrati Richard strogo, "zaboravljate se. Nisam Vas molio za dozvolu, već sam od Vas zatraţio da mi predate novac. Dakle..." GospoĊa Mellvin se sada konaĉno rasplaĉe. "Oh, oprostite, gospodine Willowby, posve sam izgubljena. Naravno da ćete dobiti taj novac. Odmah ću ga donijeti. Toĉno sam zapisivala izdatke, kao što ćete vidjeti. Vaš mi je otac odobrio odreĊen mjeseĉni iznos za moje vlastite potrebe. Smijem li se nadati da ćete i Vi biti tako velikodušni?" Richard kimne. "Naravno, sve dok bude bilo sredstava", reĉe on, zadovoljan što se u razgovoru dogodio tako povoljan obrat. Ĉinilo se da se gospoda Mellvin urazumila i da je spremna pokoriti se njegovim ţeljama. Kad je domaćica otišla po novac, Richard se sa smiješkom zavalio u široku stolicu. Zaista je na dobrom putu da razvije nešto nalik autoritetu, pomisli zadovoljno. Kada bi ga Catherine sada mogla vidjeti! Istoga trena se uozbilji: Catherine! S bolnim pritiskom u grudima razmišljao je pakira li ona kovĉege za putovanje u Francusku. Sada je bogata ţena, koliko je mogao shvatiti iz ono malo rijeĉi što je rekla. Ništa je više ne zadrţava u Engleskoj. U Francuskoj sigurno ima palaĉu. Upravo je preglupo da se nikada nije raspitao od ĉega se sastoji njezino nasljedstvo. No nije li to sasvim svejedno? Catherine će se vratiti u Francusku jer tamo je ne ĉeka samo novac i posjed, već i onaj muškarac za kojega je rekla da ga voli. Zove se Roger, toĉno se sjećao. Njegovo se lice smraĉi. Ne, neće svoju ţenu prepustiti tom Rogeru bez borbe. Mora hitno natrag u London. Neka ipak ta gospoĊa Mellvin ovdje organizira sve što je potrebno. On ima vaţnijega posla. Neka joj Alfred pomogne. I Kermin će ostati tu kako bi dobro pripazio na njih dvoje. Vrata se otvore i gospoda Mellvin uĊe noseći u rukama malu crnu kutiju koja je izgledala jako teška. Ona je stavi pred njega na pisaći stol. "Ovdje je novac, gospodine. I evidencija. Molim Vas, prekontrolirajte..." Richard skoĉi sa svoje stolice. "Nema potrebe", reĉe. "Predomislio sam se. Zadrţite još privremeno taj novac. Ja se sutra rano ujutro vraćam u London. Upravljanje Wild Rose Manorom do daljnjega predajem u Vaše vješte ruke." "U London, gospodine?" poviĉe gospoĊa Mellvin zaprepašteno. "Ali to neće ići. Inspektor nam je naloţio da budemo ovdje na raspolaganju. Sigurno mu neće biti pravo..." "Nemam ga namjeru pitati", prekine je Richard, "a osim toga, već sam mu rekao sve što znam. Sada mi pošaljite Kermina. On će Vam pomagati dok se ne vratim. I potraţite gospodina Willowbyja. Već ga satima nisam vidio." Kada je gospoda Mellvin otišla kako bi njegove upute prenijela posluzi, Richard otvori kutiju.

GIGA

IznenaĊen, zadrţi dah. To je bilo više nego što se usudio i sanjati. Uzet će veću svotu za put u London. A oveću svotu će dati i Kerminu na pohranu. Moţda će u vrijeme kada njega ne bude on ţeljeti potrošiti novac na nešto o ĉemu gospoĊa Mellvin nije morala ništa znati. Kada se Kermin pojavio, on mu dade nekoliko novĉanica na ĉuvanje te u kasu stavi papirić na kojemu je pisalo koliko je novca uzeo. Zatim zamoli svoga slugu da mu u bisage spremi odjeću za jedan dan i jednu noć. Sada još mora poslati glasnika u Rampstade Palace u Yorkshireu kako bi obavijestio Georgea Willowbyja o smrti njegova oca. Nalazi li se njegov mlaĊi brat već u Engleskoj, to Richard nije znao. Ali će sigurno u Rampstadeu znati gdje se moţe naći njihova gospodara. Zatim se pojavi Alfred i ta dva mladića sjednu kako bi nešto ranije veĉerali. GospoĊa Mellvin je iz pijeteta postavila stol u prostoriji za doruĉak. Blagovaonica se neće koristiti sve dok se vikont ne sahrani. Nešto malo kasnije, oko šest sati naveĉer, netko je snaţno pokucao na vrata, a kratko potom ĉuli su se brzi koraci koji su se pribliţavali prostoriji za doruĉak. Vrata su se otvorila, a u sobu je ušao inspektor Sandright u pratnji još dvaju uniformiranih muškaraca koje Richard još nije upoznao. "U ime Kralja", objavi inspektor izbezumljenim muškarcima, "i po nalogu mirovnoga suca, ĉasnoga Sira Thomasa Streightona, privodim Vas, Richarde Willowby, zbog sumnje da ste ubili vikonta Willowbyja. Molim Vas, poĊite sa mnom, gospodine."

GIGA

XIV Još nikada se Catherine, otkako je došla u London, dani nisu ĉinili tako dugima kao sada kada je Richard napustio grad. Nedostajao joj je njegov smijeh za zajedniĉkim doruĉkom koji joj je postao dragom navikom. Ĉeznula je za povjerljivim razgovorima, za njeţnim pogledima njegovih oĉiju. A kada je na prvom balu, kojega je nakon duţega razdoblja opet posjetila sama s Hetty, plesala valcer s gospodinom Finch-Bottomom, od ĉeţnje je gotovo briznula u plaĉ. Ĉudila se kako je Richard zauzeo toliko mjesta u njezinu ţivotu i u njezinim osjećajima. Sada kada je izgubila kontrolu nad vlastitim emocionalnim ţivotom teţe je nego inaĉe podnosila Hettvno raspoloţenje. A Hettvno je raspoloţenje tih dana bilo iznimno promjenljivo. Nekad bi bila vesela i uspijevala bi trgnuti Catherine iz sanjarenja i navesti je na razgovor u dobrom raspoloţenju. A onda bi se uvrijedila zbog bilo kakve sitnice, sjedila bi u kutu dureći se ili bi vikala na Rosie dok ova ne bi plaĉući nestala u kuhinji. Kada bi je Catherine zbog toga opomenula, davala joj je drske odgovore ili bi objašnjavala kako je ona jedina prava Willowby u kući. Zbog toga je imala puno pravo nareĊivati posluzi. Catherine se morala svim silama suzdrţavati da joj na takve primjedbe ne da pljusku. No kada bi kaznila svoju šogoricu hladnim odbijanjem, Hetty se osvećivala tako što bi na balovima koketirala s posve nepodobnim mladićima i ĉak bi bila toliko nepristojna da bi s jednim oboţavateljem plesala dva plesa zaredom. Lord Bridgegate je odavno svoju galantnost posvetio drugim damama. Uspio je u korijenu ugušiti one glasine da se namjerava zaruĉiti s Hetty Willowby. Catherine je slutila da je Beauovo ponašanje prouzrokovalo Hettyno loše raspoloţenje. No nije znala kako bi mogla pomoći svojoj šogorici. Richard, s kojim bi mogla razgovarati o tome, nije bio tu. Naţalost je i Hugh otputovao na nekoliko dana svojoj tetki u Rochester. "Tetka Abigail me već godinama ţeli oţeniti", namigujući je rekao Catherine i Hetty prije svoga odlaska. "Dosad sam se uspješno branio. Iako ima pravo i zaista bih se trebao oţeniti. Sada je pozvala u goste sestriĉnu svoga preminulog supruga koja sa sobom dovodi svoju nećakinju. Tetka Abigail piše da me ţeli upoznati s roĊacima. Sigurno se ne radi o tome da trebam upoznati sestriĉnu. Vjerojatno je nećakinja zgodna djevojka i upravo je onakva kakvom tetka Abby zamišlja moju buduću. U Londonu me neće biti tri ili ĉetiri dana. Osim ako se ne zaljubim u svoju nećakinju. Onda će potrajati duţe." Sada ga već nije bilo ĉetiri dana i Catherine je ĉeznula za njegovim povratkom. On je bio jedini kojemu je uspijevalo umiriti Hetty kada se loše ponašala i kada je više nalikovala nekoj školarki nego dami iz visokog društva. Upravo kada je Catherine mislila da više neće moći izdrţati nijedan dan u Hettynom društvu, došao je glasnik i predao snjeţnobijelu pozivnicu. Lady Willborough organizirala je za svoju kćer izlet u prirodu i Hetty je bila srdaĉno pozvana. Kako je vrijeme bilo upravo prekrasno, milady je predloţila da krenu idućega jutra. Prijevoz, jelo i piće bili su osigurani. Prenoćit će na njezinom posjedu u blizini grada i vratit će se idući dan u podne. Catherine je nagovorila svoju mrzovoljnu šogoricu da pode na taj izlet koji je ova ocijenila kao djetinjast i potpuno ispod njezine ĉasti. Kada su sljedećega jutra nakon doruĉka stigla kola koja je poslala lady Willborough i kada su se za Hetty zatvorila vrata, Catherine se odahnuvši zavali u svoju stolicu. Konaĉno mir. Konaĉno ima vremena pozabaviti se svojim planovima za budućnost. Zahvaljujući Richardovu bratiću Maxu, Grofu od Christlemainea, jedna od najboljih bankarskih kuća u gradu brine se da se gotovina njezina pokojnog muţa prebaci u London. Pa ipak će biti neophodno da i sama uskoro otputuje na La Falaise. Trebalo je uzeti brojne vrijedne predmete, trebalo je prodati jahaće konje i koĉije koji su joj pripali. Imanje s livadama i šumama prepisat će Jeanette de la Falaise. Ona joj je pisala iz Italije. Ĉinilo se da boravak kod njezine sestre nije baš tako ugodan kako se nadala da će biti. Iako se Jeanette nije direktno poţalila, izmeĊu

GIGA

redaka se moglo proĉitati da je nesretna. Vjerojatno je kao siromašna roĊakinja u kući svoga šogora samo teret i nije dobrodošla. No Catherine će se pobrinuti da njezina prijateljica ne bude više tek siromašna roĊakinja. Prisjećala se onih veĉeri na La Falaiseu, onih dana tuţne osamljenosti uz svoga nevoljenog, mnogo starijeg muţa. Da tada nije bilo Jeanette i njezine profinjene, smirene naravi, sve bi bilo još nepodnošljivije. Nema dileme - pomoći će Jeanette. Jedini problem bio je kako taj posjed pokloniti prijateljici a da on ne padne automatski u ruke Rogera, ĉija je Jeanette zakonita ţena. Pitat će svoje francuske odvjetnike za savjet. Roger. Koliko dugo već nije ni pomislila na njega. Gdje li je on uopće i kako je? Zaĉuje se glasno kucanje na kućnim vratima. Catherine duboko udahne i ustane sa stolice. Kako dobro što moţe misliti na Rogera bez osjećaja tjeskobe. Ta tema konaĉno pripada prošlosti. Bi li Catherine mislila tako da je znala kako upravo u to vrijeme jedan zgodan, crnokos dţentlmen, srednjih tridesetih godina, u Francuskoj upravo ulazi na brod za Dover? Ime koje je velikim ĉetvrtastim slovima upisao u putovnicu bilo je Roger, Markiz de la Falaise. Burley otvori vrata blagovaonice. "Gospodin Kermin, madame." Najavljeni nestrpljivim pokretom ruke gurne posluţitelja ustranu. "Miĉi mi se s puta, Burley! Nemam vremena. Dobro da ste kod kuće, gospodo Willowby." Catherine rukom pokaţe Burleyju da se povuĉe te se okrene svome drugom sluzi: "Sto se dogodilo, Ker-mine? Izgledate sasvim iscrpljeno. Zašto ste se vratili u London?" "Jahao sam ĉitavim putem, madame. Zatvorili su gospodara Richarda." "Njega su - što?" poviĉe Catherine zaprepašteno. "Prekjuĉer naveĉer su ga odveli, madame, kunem se. Optuţuju ga da je ubio vikonta." "Vikonta?" upita Catherine izvan sebe. "Richardova oca? Je li on mrtav?" Kermin kimne. "Ubijen. I sam sam vidio krvavi trag od glave do ovratnika. Bilo je grozno." Catherine se spusti na prvu stolicu. Raširenih oĉiju gledala je Kermina koji se od umora jedva još drţao na nogama. Jednostavno ne moţe biti istina to što je upravo ĉula. "I kaţu da je moj muţ ubojica?" upita ona zaprepašteno. "Ubojica svoga vlastita oca? Je li ga ubio, Kermine? Recite mi istinu: Je li on to uĉinio? Pa to ne moţe biti. Ne, ja to ne mogu vjerovati." "Smirite se, madame. Nije ga on ubio. Za to stavljam ruku u vatru." Catherine odahne. "Hvala Bogu", proštenje. "Da, ali sada su ga zatvorili. I ako uskoro nešto ne smislimo, objesit će ga. Nije na dobrom glasu, naš gospodar Richard. Svi znaju da nije trpio vikonta." "Zaboga! Naravno da moramo nešto smisliti. Hajde, Kermine, sjedni i ispriĉaj mi sve što znaš." Sluga rado posluša tu naredbu. Nije bilo mnogo toga što je mogao ispriĉati. Rekao je da je njegov gospodar veĉerao s vikontom. Njih su se dvojica vjerojatno odmah na poĉetku posvaĊali, jer su oštre rijeĉi prodirale kroz vrata blagovaonice. On je s gospodom Mellvin, domaćicom "koja dobro odrţava to imanje", kako je s priznanjem rekao Kermin, prošao pored vrata. Ulovili su nekoliko isprekidanih rijeĉi. O ĉemu su razgovarali, nije znao reći. Otac i sin su se relativno rano povukli, jer vikont "nije baš najboljega zdravlja". A gospodar Richard bio je umoran od duga putovanja. Zajedno su napustili blagovaonicu, u to se Richard kleo. I vjerojatno su, kada su se opraštali, bili u dobrim odnosima, jer su ĉak razmišljali kako bi idućega dana išli zajedno na pecanje. Kako je vikont opet dospio u blagovaonicu i tko ga je ubio, nitko nije znao. Ĉinjenica je da je Richard oko jedanaest sati naveĉer otišao u krevet. Sam Kermin mu je pomogao da se svuĉe. Sljedećega dana je gospodin Willowby otkrio mrtvaca. Da, Alfred Willowby bio je potpuno iznenada svratio kako bi posjetio svoga strica. Gospoda Mellvin je obavijestila mirovnoga suca, a on je poslao jednoga inspektora s pratnjom. Najprije su ta gospoda ispitala svakoga pojedinaĉno i potom su otišla. A naveĉer, kada se smraĉilo, ti uniformirani su opet došli i odveli gospodara Richarda. Tako da nije bilo ništa od planirana puta u London.

GIGA

"U London?" upita Catherine zaĉuĊeno, još sva izvan sebe zbog onoga što je ĉula. "Što li je moj muţ htio u Londonu? Sigurno na Wild Rose Manoru sada ima dosta toga što treba napraviti." Kermin kimne. "Da, sigurno ima, madame. Ali Vi znate kakav je gospodar Richard. Kada si nešto utuvi u glavu, ne pita nikoga za dozvolu. A ne da se ni odgovoriti od nauma." "Svejedno je ĉudno", reĉe Catherine zamišljeno. "Da, stvarno je ĉudno. Inspektor je zasigurno nekako nanjušio što gospodar Richard namjerava pa sada misli da je htio pobjeći. Jer ipak mu je bilo naloţeno da se ne udaljava s Wild Rose Manora i da bude na raspolaganju za daljnja ispitivanja." "Ali kako je inspektor mogao saznati za to?" Kermin slegne ramenima. "Ne znam. Gospodin Wil-lowby, dakle Alfred, ispriĉao mi je da je dobio neko anonimno pismo. U njemu je navedeno upravo to, a i dokazi da je gospodar Richard poĉinio ubojstvo. Kako je to moguće, ne znam, jer on to nije uĉinio." On zijevne, a njegove sitne oĉi bile su crvene od umora. "Znate što, Kermine, Vi sada poĊite leći dva-tri sata. Naţalost, nemamo više vremena jer moramo hitno u Winchester. Vi ste jahali, rekli ste? Onda ćemo sada uzeti moju koĉiju. Naredit ću gospoĊi Blenchem da spakira stvari. A Rosie će me pratiti. Kako glupo da Hetty nije tu. Sada, nakon smrti njezina oca, posve je iskljuĉeno da ide na predstojeće zabave ove sezone. Najbolje će biti da i ona doĊe na Wild Rose Manor. Dakle, brzo, Kermine, u svoju sobu!" Kermin ustane i sa zahvalnim smiješkom pruţi Catherine ruku. "Hvala, madame", reĉe on. "Znao sam da nećete ostaviti gospodara Richarda na cjedilu. Naravno da ću poći s Vama. Znate li već kako ćete ga osloboditi?" To pitanje pogodi u srţ problema. Njezina prva pomisao bila je obratiti se za pomoć Grofu od Christlemainea. No Max je dan prije otputovao u York kako bi vidio je li sve u redu na tom njegovom velikom posjedu. Moţda bi trebala potraţiti Sophiju i zamoliti da joj napiše pismo za Jamesa Matthewsa. Njegovi su posjedi graniĉili s Wild Rose Manorom. "Naime, vrlo je vaţno da nešto smislite. Sir Thomas Streighton je navodno vrlo strog ĉovjek. Ĉvrstih nazora i visoke staleške uobraţenosti. Neće biti jednostavno uvjeriti ga da oslobodi gospodara Richarda i da potraţi pravoga ubojicu." "Sir Thomas Streighton?" upita Catherine rastreseno. "Pa Streighton, mirovni sudac", objasni Kermin. "Sudbina gospodara Richarda je u njegovim rukama." "Streighton?" promrmlja Catherine. "Sir Thomas Streighton?" Gdje je već jednom ĉula to ime? Henry1. Henry je prijatelj Thomasa Streightona! "Kermine, mislim da imam rješenje!" poviĉe ona. "Idite spavati. Dat ću Vas probuditi kada budem spremna za put." Dok se Catherine presvlaĉila za posjet svome bratu, davala je Rosie toĉne upute što sve treba zapakirati u kovĉege. Njezina koĉija nije mogla primiti mnogo prtljage i stoga je trebalo paţljivo odabrati odjeću koju će ponijeti. Ono što zaboravim kupit ću si u Winchesteru, pomisli ona u naletu obijesti. Uskoro će dobiti novac iz Francuske i onda će biti bogata ţena. Nadala se da će uspjeti osloboditi Richarda, tako da se i on moţe tomu veseliti. Richard! Kada bi pomislila na njega imala bi neki tjeskoban osjećaj. Kako li samo izgleda taj zatvor u koji su ga poslali? Dobiva li redovito jelo? Je li sam, ili mora svoje dane provoditi sa sumnjivom ološi? Ona si energiĉno zabrani misliti o tome. Razmišljanje joj ne koristi, mora djelovati. "Ah, gospodo Blenchem", reĉe ona obraćajući se domaćici koja se upravo pojavila kako bi u komodu posloţila hrpu ĉista rublja. I vjerojatno kako bi pogledala što se to tako ĉudno dogaĊa a da ona ništa ne zna o tome. "Imam jednu veliku molbu i znam da se mogu pouzdati u Vas." Domaćica je napeto gledala Catherine. Ova je znala koliko ona ne podnosi javna prijevozna sredstva i usrdno se nadala da neće izgubiti previše vremena raspravljajući s gospoĊom

GIGA

Blenchem o planovima koje je napravila za sljedeći dan. "Ne bih to traţila od Vas da imam drugoga izbora..." "Ali, milady. Pa znate da ću sve uĉiniti za Vas. O ĉemu se radi?" Catherine se usprkos svome uzbuĊenju morala nasmiješiti. "Oh, mnogo hvala, gospoĊo Blechem. Znala sam da mogu raĉunati na Vas. Ja ću danas s Kerminom otputovati na Wild Rose Manor, jer... jer jedan... jer jedan vaţan dogaĊaj zahtijeva moju prisutnost. Kao što znate, moja šogorica, gospoĊica Hetty, tek se sutra vraća s izleta lady Willborough." "Trebam li se brinuti za gospoĊicu Hetty dok Vas nema, milady?" upita gospoĊa Blenchem. Catherine odmahne glavom: "Ne, gospoĊica Hetty mora isto doći na Wild Rose Manor. A Vi, draga gospodo Blenchem, Vi ćete je pratiti. Znam da poštanska koĉija nije baš udobna. Ali to nije tako dug put. Samo dva dana i stići ćete u Winchester. Ja ću se pobrinuti za to da Vas netko doĉeka na poštanskoj stanici." "Dva dana!" poviĉe gospoĊa Blenchem. "Ja to neću preţivjeti. Ne, zaista, milady..." "Dakle, ostavit ćete me na cjedilu?" upita Catherine ne baš ljubazno. GospoĊa Blenchem uzdahne. "Ne, naravno da ne, milady", reĉe ona stisnutih usana. "Dobro." Catherine joj se zahvalno nasmiješi. "Zamolit ću jednoga konjušara lorda Yestera da rezervira dva mjesta u poštanskoj koĉiji za prekosutra. Znate, lord Yester drţi konje u istoj staji kao i mi. Ja ću sama otići po svoju koĉiju jer u kući nemamo nijednog muškarca osim Kermina, kojemu ne ţelim natovariti tu zadaću. Mogu osobno razgovarati s konjušarem. On će sve organizirati za Vas. Uzmite sa sobom samo najpotrebnije. Dat ću Vam dovoljno novca tako da si Vi i gospoĊica Hetty moţete unajmiti najbolje sobe za noćenje na poštanskoj stanici. Catherine je bez većih poteškoća odstranila i ostale prepreke na koje je naišla prije polaska. Tim, konjušar koji je od glavnoga konjušara dobio nalog da se brine o Catherininim konjima dok je Brian u Winchesteru, upregao je konje u koĉiju i izjavio da je spreman odvesti Catherine do kuće Vojvode od Milwokea. Vrijeme koje će provesti kod svoga brata on će iskoristiti za rezerviranje mjesta u poštanskoj koĉiji te će za jedan sat opet priĉekati Catherine na Hanover Squareu. Sljedeća je sretna okolnost bila ta što je Henry bio kod kuće, dok je njezina šogorica Esther obavljala kupovinu u Bond Streetu. Njezin brat nije baš bio oduševljen idejom da svoje poznanstvo sa Sirom Thomasom Streightonom iskoristi kako bi rekao pokoju dobru rijeĉ za svoga šogora. Jedva da je i poznavao Richarda Willowbyja. A ono što je ĉuo o njemu nije ga baš ubrajalo meĊu ljude koje bi on rado prihvatio kao ĉlanove svoje obitelji. Dobro, i on je prije bio lakomislen mladić, kako je to ne bez ponosa i priznavao, ali brak sa strogom Esther Linchford od njega je stvorio ozbiljna muškarca. A što ako je Richard Willowby zaista ubio svoga oca? Ako je vjerovati njegovu ugledu, to ne bi bilo ništa neobiĉno. Onda bi on svoje pošteno ime iskoristio kako bi ubojicu spasio od pravedne kazne. Doduše, tu su bila Catherinina uvjeravanja o koja se nije mogao oglušiti. A, k tome, tu je bila i griţnja savjesti koju je osjećao prema svojoj sestri. Kao i razumljiv strah da bude upleten u skandal koji bi pogodio cijelu obitelj, pa tako i njega i njegovu suprugu. Koji god da je od ovih razloga prevagnuo, vojvoda dohvati pero i napiše lordu Streightonu to ţeljeno pismo. Tim je, kako su se i dogovorili, stajao pred kućnim vratima vojvodske gradske palaĉe te su Kermina, toĉno tri sata nakon što su ga poslali na spavanje, opet probudili kako bi krenuli na put u Winchester.

GIGA

XV Catherine je toga popodneva, dva dana kasnije, stigla na Wild Rose Manor. Bio je topao kasnoproljetni dan, a rodna kuća njezina supruga pokazala se u svom najboljem izdanju. Grmovi ruţa bili su u punom cvatu i širili su ugodan miris. Kako je kuća bila okrenuta prema jugu, cvali su već i prvi plavi grozdovi glicinija koje su se dizale uvis, a cvijeće na gredici oko Apolonova kipa blistalo je u šarenim bojama. Kermin je Catherine, prema njezinoj vlastitoj ţelji, pustio da izaĊe kod prednjih vrata. Zatim je izvadio kovĉege iz koĉije, uzeo i one s krova te ih odnio do stuba prije nego je u Rosienoj pratnji odvezao koĉiju u kolnicu i predao konje konjušaru kako bi nakon duga putovanja dobili zasluţeni mir. Catherine je sama stajala pred kućom i gledala oko sebe. Nije Wild Rose Manor zamišljala tako ureĊenim, ugodnim i toplim. "Traţite li nešto, madamel" upita neki glas iza nje. Catherine se trgne i ugleda malu, crvenokosu damu kako joj prilazi. Sudeći prema njezinoj crnoj haljini, sigurno je neka bliska roĊakinja pokojnoga vikonta. "Nismo pripremljeni za posjete, znate. Imamo smrtni sluĉaj." Glas te crvenokose zvuĉao je vrlo odbojno. Ĉudno, pomisli Catherine. Tko li je ta dama i zašto je pokušava otjerati odavde? Kako se ponaša, ĉovjek bi pomislio da je vlasnica kuće. No dobro, ona će joj pokazati tko je zapravo nova gospodarica u toj kući. "Nisu nas još predstavili jednu drugoj", reĉe ona, a njezin je ton jasno pokazivao njezino vojvodsko porijeklo. "Ja sam Catherine Willowby, ţena gospodina Richarda Willowbyja." "O, moj Boţe!" poviĉe crvenokosa. "Iskreno Vas molim da mi oprostite, madame. Ne, milady, jer Vi ste sada ţena novoga vikonta. Iako, sigurno ste već ĉuli... Ah, sva sam zbunjena. Danas smo pokopali vikonta, oca Vašega supruga, znate milady. Moje ime je Mellvin, gospoĊa Mellvin. Ja sam domaćica." "Ah, zaista?" odgovori Catherine zaĉuĊeno i baci skeptiĉan pogled na otmjenu odjeću svoje sugovornice. "Onda bih Vas zamolila da se pripremi soba za mene i moju sobaricu. I da se onamo odnese prtljaga. Kada se ovdje obiĉno jede, gospodo Mellvin?" "U pola šest, milady." "Dobro, onda ţelim veĉeru u pola šest. I doĊite kasnije, molim Vas, do mene, mislim da ima nekoliko stvari o kojima moramo razgovarati." GospoĊa Mellvin se, puna dojmova, nakloni i otvori kućna vrata kako bi pustila Catherine da uĊe. Potom je zamoli da sjedne u salon te poţuri kako bi izvršila njezine naredbe. Catherine se ogleda po toj prostoriji. Bila je udobno namještena, dva velika naslonjaĉa stajala su u blizini kamina. Presvlake tamnocrvene boje bile su usklaĊene sa zavjesama. Pored lijepe sjedeće garniture na malom stoliću stajala je boca viskija i brušene ĉaše za goste. Velik buket cvijeća na komodi pokazivao je sve boje nadolazećega ljeta. Catherine je upravo skrenula pogled na ĉudne slike što su visjele na zidovima. Na jednoj je bio grĉki bog Zeus, druga je pokazivala Afroditu, Atenu i Heru koje su Parisu nudile jabuku, a treća Atlasa sa zemaljskom kuglom na mišićavim ramenima. Ĉudne slikarije za jedno seosko imanje, pomisli ona i uto osjeti dašak vjetra koji joj je govorio da su neka vrata malo otvorena. Catherine se trgne. Prvo je vidjela samo otvorena vrata, a potom otkrije dijete koje je stajalo na vratima i gledalo u nju velikim oĉima. Bio je to neki djeĉak, gustih plavih kovrĉa, ruku skrivenih u dţepovima kratkih hlaĉa. Mogao je imati najviše ĉetiri godine. "No, mladiću, tko si ti?" upita ga Catherine ljubazno. "Hermes", odgovori djeĉak i radoznalo se pribliţi. Catherine pomisli da ga nije dobro ĉula. "Kako se zoveš?" upita ona stoga još jednom. "Zovem se Hermes", reĉe djeĉak. "A kako se ti zoveš?" "Ja sam Catherine", odgovori mu ona. "Ti si sigurno u posjetu Wild Rose Manoru, zar ne?

GIGA

Gdje su tvoji mama i tata? Ili si pobjegao svojoj dadilji?" Sigurno je sin nekoga od tugujućih gostiju. Ĉudno da je tako tiho. Gdje li su samo ostali gosti? "Moj tata je mrtav", reĉe djeĉak. "Ali mama nije mrtva. Ona je gore. I ja bih trebao biti gore. Ali ne ţelim stalno biti gore." "Gore? Misliš u gostinskoj sobi?" "U djeĉjoj sobi", odgovori Hermes. "Uvjek kada netko doĊe u posjet ja moram u djeĉju sobu. Ali ja neću. Mama kaţe da me nitko ne smije vidjeti kako bih jednom postao velik muškarac. Ali ja ne ţelim postati velik muškarac. Ja ţelim u vrt i ţelim vidjeti konje. Imaš li i ti konja?" "Imam ĉak dva", odgovori Catherine koja iz njegovih rijeĉi nije mogla ništa razabrati. "Oni su u staji i jako su umorni jer su dugo vukli moju koĉiju. Sutra ti ih mogu pokazati ako ţeliš." "Super." poviĉe Hermes oduševljeno. "SviĊaš mi se. Ostaješ li dugo ovdje?" Vrata se otvore i pojavi se gospoda Mellvin. "Tu si, derište1 No sada brzo gore1." Ona uhvati djeĉaka za ruku, namjeravajući ga odvući iz sobe dok je on vrištao, no tu se umiješa Catherine. "Trenutak", reĉe ona oštrim glasom. "Tko je to?" "On je moj nećak, milady", reĉe gospoĊa Mellvin. "Nisam ţeljela da Vam dosaĊuje. To se više nikada neće ponoviti, obećajem Vam. Sve ako ga budem morala i zakljuĉati u sobu! Vikont, Vaš cijenjeni gospodin svekar, milady, dopustio je da djeĉak stanuje ovdje. Vi nemate ništa protiv, zar ne, milady?" "Ne, naravno da nemam", odgovori Catherine. GospoĊa Mellvin ima bolje srce nego što je u poĉetku mislila. Lijepo od nje da je svom nećaku ponudila dom. "I ne morate zakljuĉati Hermesa. Upravo obratno, ţelim da se slobodno kreće i da moţe otići u vrt kad god to poţeli. Dogovorili smo se da ću mu sutra pokazati svoje konje, zar ne, Hermese?" "Ah, da", usklikne on i obriše suze. "Smijem, mama, zar ne?" "Zove me mama jer njegova majka..." GospoĊa Mellvin zastane i zbunjeno pogleda u pod. "U redu je, gospoĊo Mellvin", reĉe Catherine umirujuće. "Ne trebate se opravdavati. Vidimo se sutra, Hermese. Lijepo spavaj." Sljedećega jutra Catherine se odijevala posebno pomno. Ţeljela je na Streightona ostaviti dojam otmjenosti i ozbiljnosti. Za doruĉkom je pozdravila Richardova bratića Alfreda kojeg nije srela veĉer prije. Ĉinilo se da je on jedini gost u kući. "Richard je obavijestio svu rodbinu, koliko ja znam", odgovori on na pitanje koje mu je postavila Catherine. "I već je stigao niz brzojava sućuti, vidio sam. Gospoda Mellvin, vrlo vrijedna dama, usput budi reĉeno, stavila je poštu na kamin u knjiţnici. George, znaš, moj bratić, Richardov mlaĊi brat, još se nije javio. Doduše, Rampstade je udaljen pet ili šest dana putovanja odavde. Gore u Yorku, vjerojatno ti je poznato." "Jesi li već upoznao Hermesa?" upita Catherine iznenada. Alfred je bio oĉito zbunjen. "Hermesa, glasnika bogova?" upita on. Catherine se morala nasmijati protiv svoje volje. "Da, upravo toga", reĉe ona. "Ima, ĉini mi se, ĉetiri godine i vrlo je drag. Nećak gospoĊe Mellvin. Ţivi ovdje u kući." "Otkad?" upita Alfred. "Mislim, dijete ovdje u kući? Ja još nisam vidio nijedno." "Bi li se mogao danas malo pozabaviti njime dok me nema? Ĉini se da je priliĉno usamljen." "Rado", brzo odvrati Alfred. "Općenito se dobro snalazim s djecom." "A sada te molim da mi drţiš palĉeve. Idem Siru Streightonu, mirovnom sucu. Nadam se da će još danas osloboditi Richarda", reĉe Catherine osjetivši kako joj od uzbuĊenja pri posljednjim rijeĉima leĊima prolazi jeza. Kako li će samo proteći taj razgovor koji joj predstoji? "Ţelim ti uspjeh", reĉe Alfred srdaĉno. "Jadni Richard. Nikako ne vjerujem da je on svoga oca... Strašna stvar. Strašna stvar." Palaĉa Sira Thomasa Streightona bila je velika, zagasi-tobijela veliĉanstvena graĊevina. Iako jedva da je mogla biti starija od sto pedeset godina, široki toranj u sredini zgrade krasili su

GIGA

zupĉasti vijenci. Izduţen prilaz bio je posut bijelim šljunkom, a grmlje koje ga je okruţivalo bilo je podrezano u francuskom stilu u obliku stošca. Na velikim travnatim površinama nije bilo nijednog cvijeta. Palaĉa Streighton pokazivala se u ĉistim zeleno-bijelim bojama. Catherine je bila previše uzbuĊena da bi se mogla primjereno diviti tom veliĉanstvenom arhitektonskom djelu. Samo da sve dobro proĊe. Nadala se da će postići da Richarda oslobode još isti dan. Baci pogled na torbicu. Henryjevo pismo dalo joj je potrebno samopouzdanje. Dok je Kermin drţao konje na uzdama, ona pode energiĉnim koracima prema visokim bijelim ulaznim vratima palaĉe. Rosie ju je pratila na pristojnoj udaljenosti, kako joj je bilo naloţeno. Pokuca na vrata i otvori joj jedan visoki sluga, prosije-dih sljepooĉnica i stroga pogleda. Njegovo arogantno drţanje nije nimalo nalikovalo drţanju njezina Burleyja. "Kako Vam mogu pomoći, madame?" Catherine se uspravi. Samo da sada ne pokaţe nesigurnost. "Ja sam lady Willowby", reĉe ona. "Biste li me, molim Vas, najavili Njegovom Lordstvu?" "Njegovo Lordstvo oĉekuje Vaš dolazak?" upita on. "Ne, ne oĉekuje. Ali..." "Njegovo Lordstvo naţalost nije kod kuće", reĉe sluga bez ikakva osjećaja u glasu. "Ako ţelite, moţete ostaviti svoju posjetnicu." "Ne, ne ţelim", odvrati Catherine osorno. "Priopćite svome gospodaru da sestra Njegove Milosti, Vojvode od Milwokea, ţeli razgovarati s njim. I predajte Njegovoj Milosti ovo pismo. Odmah, ako smijem moliti. Radi se o vaţnoj stvari." Ona otvori svoju torbicu i preda sluzi kuvertu sa zlatnim rubom, koja je na sebi imala nepogrešiv peĉat jednoga vojvode. Umišljeni sluga stupi ustranu te pusti Catherinu i njezinu sobaricu da udu. "Ako biste, molim, priĉekali u predvorju. Pitat ću Njegovo Lordstvo hoće li Vas primiti." S tim rijeĉima on zatvori vrata i dostojanstveno pode na gornji kat. Predvorje je bilo upravo tako ogromnih dimenzija kako je to izgledalo izvana. Na zidovima su se, u pravilnim razmacima do stropa ukrašenog ornamentima, uzdizali glatki, bijeli stupovi bez ukrasa. Zidovi izmeĊu njih bili su obloţeni zelenim satenom, a zavjese od istoga materijala uokvirivale su široke, visoke prozore koji su se protezali do ulaza. Otvoren kamin ogromnih dimenzija ispunjavao je prednju stranu predvorja, a mjesto za vatru bilo je sigurno visoko kao dva ĉovjeka. "To je zaista otmjena palaĉa!" nije se mogla suzdrţati zadivljena Rosie. Još nikada nije bila u tako ogromnoj zgradi. "Svakako", odgovori Catherine rastreseno. Poĉela je šetati gore-dolje po debelim tepisima preteţno zelene boje, koji su bili prostrti na bijelom mramornom podu. "Najbolje da sjedneš na jednu od onih zelenih stolica i ĉekaš dok ja budem kod Njegova Lordstva", predloţi ona. Ako me uopće puste k njemu, pomisli u sebi. "Njegovo Lordstvo moli da uĊete. Molim Vas, slijedite me, milady." Sluga se neĉujno vratio, stao pored Catherine i primjereno se poklonio. Njegovo se ponašanje iz korijena promijenilo. Sada je pokazivao uĉtivost i poštovanje kakvih je bila dostojna sestra jednoga vojvode. Catherine se uvjeri da je Rosie sjela na stolicu te poĊe za slugom širokim, bijelim mramornim stubama na gornji kat. Nije ju iznenadilo što su visoke police s knjigama u knjiţnici, u koju je Catherine bila uvedena, isto bile bijele, okruţene zelenim svilenim zavjesama. CrvenosmeĊi haljetak vlasnika, koji je sjedio za svojim bijelim pisaćim stolom, djelovao je kao zalutali komadić boje u toj monotonoj harmoniji. Kada ugleda Catherine, ustane i priĊe joj pruţajući joj ruku. "Moja draga lady Willowby. Veselim se Vašem posjetu. Ĉime Vas mogu ponuditi?" Taj ljubazni prijem bio je ohrabrujuć. "Hvala Vam što ste našli vremena da me primite", reĉe Catherine uljudno. "Ĉaj bi bio dobar." Sir Streighton proslijedi tu ţelju posluţitelju koji se pokloni i povuĉe. "Molim Vas, sjednite, milady, pa ćemo vidjeti što mogu uĉiniti za Vas."

GIGA

Catherine sjedne na malu klupu presvuĉenu finim, sjajnozelenim satenom te priĉeka da i njezin sugovornik sjedne. Sir Streighton nije bio lijep muškarac. Njegovo usko lice bilo je blijedo i prekriveno pjegama. Široke kosti lica naglašavale su upale obraze. Oĉi, te zelene oĉi, kako je Catherine unatoĉ svome uzbuĊenju sa zanimanjem primijetila, kao da su bile neprirodno ispupĉene. Rijetka crvenkastoplava kosa bila je uredno razdijeljena u oĉitom naporu da se prikrije poĉetak ćelavosti. U svojim uskim, šiljastim rukama, uskih noktiju, drţao je Henryjevo pismo. "Već ste proĉitali pismo mojega brata?" upita Catherine. Njezin sugovornik kimne. "Da, nezgodna stvar. U svom dugogodišnjem djelovanju kao mirovni sudac, a sada sam već sedamnaest godina na toj poziciji, što ponosno dodajem, nisam nikada imao sluĉaj koji bi pogodio neku plemićku obitelj u ovome kraju. Primite moju najdublju sućut, draga lady Willowby. Molim Vas, recite mi kako Vam mogu pomoći." On prekriţi svoje tanke noge i pun oĉekivanja pogleda Catherine. Ona skupi svu svoju hrabrost: "Molim, oslobodite mojega muţa." Njezin sugovornik podigne jednu od svojih sijedih obrva. "Ali draga lady Willowby! Pa kako Vi to zamišljate? Vaš je suprug optuţen za ubojstvo. Vi valjda ne traţite ozbiljno od mene da jedan ubojica umakne pravednoj kazni?" U njegovu sonornu glasu jasno se ĉuo prijekor. "Naravno da ne", poţuri Catherine da ga razuvjeri. "Ali Richard nije ubojica. On je sigurno posve nepravedno okrivljen." Sir Streighton joj dobaci skeptiĉan pogled, no ne reĉe ništa jer se u tom trenutku upravo vratio posluţitelj s teškim posluţavnikom za ĉaj. On ulije vruću tekućinu koja se pušila iz srebrna vrĉa u dvije male bijele porculanske šalice na kojima je bio naslikan njeţan bršljan kako se penje. Zatim im primakne mlijeko i šećer te doda bijeli posluţavnik s raznim sitnim kolaĉima. "Molim, posluţite se", ponuka domaćin Catherine kada je posluţitelj napustio prostoriju. "I ispriĉajte mi zašto ste uvjereni da Vaš muţ nije ubojica svoga oca. Richard Willowby nije baš na najboljem glasu, ako mi dopuštate da govorim ovako otvoreno." "No njegov ugled ni izdaleka ne opravdava optuţbu za ubojstvo", rasrdi se Catherine. "A osim toga je i taj loš glas neopravdan. Barem otkako smo vjenĉani", ograniĉi ona svoju tvrdnju. "Richard je dobar ĉovjek, ljubazan i uvijek spreman pomoći. On uopće ne bi bio sposoban poĉiniti nešto tako grozno. A, osim toga, kakav bi motiv imao za to?" "Novac, moţda?" predloţi njezin gostoprimac. "Kako se priĉa, Richard Willowby se nalazi u stalnoj oskudici novca." "A iz nje bi ga izvukla upravo smrt njegova oca?" odvrati Catherine posprdno. "Pa i on je uvijek oskudijevao. U našoj kući u Londonu gotovo da više i nema namještaja jer je vikont sve prodao kako bi financirao svoj rastrošan ţivot." "To je toĉno", prizna domaćin. "No posljednjih je godina Vaš svekar ipak ţivio povuĉeno na Wild Rose Manom, kako je meni reĉeno. I dobio je novac prodajom jednoga dijela zemljišta. Kaţu da se zbog toga posvaĊao sa svojim sinom na zadnjoj zajedniĉkoj veĉeri." "Prodao je zemljište?" poviĉe Catherine zaĉuĊeno. "Nije valjda dio nasljedstva? Pa to je neĉuveno! Ja sam mislila da takvo što nije dopušteno." "I nije", reĉe Sir Streighton. "Nije bilo u redu od Vašega svekra da napravi takvo što. Ali to nije opravdanje za Vašega muţa da ga ubije." "Richardu nije bio potreban novac njegova oca", objasni Catherine umjesto konkretnog odgovora. "Ja sam od svoga prvog muţa naslijedila bogatstvo." Ona iz torbice izvadi još jedno pismo i pruţi ga Siru Streightonu. "Proĉitajte ga, molim Vas, to je pismo mojih odvjetnika. Pisano je, doduše, na francuskom. Rado ću Vam prevesti." "Nije potrebno, viĉan sam francuskom jeziku", reĉe mirovni sudac preletjevši preko redaka. "Je li Richard Willowby znao za ovo pismo?" "Naravno", odgovori Catherine. "Dobila sam ga onaj dan kada je moj muţ otputovao na Wild Rose Manor."

GIGA

"Kakav je razlog Vaš muţ imao za posjet svome ocu? Kako se priĉa, posljednjih je godina uporno izbjegavao svoju rodnu kuću." "Vikont je bio protiv vjenĉanja svoga sina sa ţenom koja je već jednom bila udana. I još k tome za Francuza. A nije mu bilo pravo ni to što smo Henriettu, Richardovu mlaĊu sestru, uveli u društvo." "Koliko godina ima ta djevojka?" "Devetnaest", odgovori Catherine. "Pa onda je već i vrijeme da je se uvede u društvo", odvrati Streighton zaĉuĊeno. "To smo i mi mislili", sloţi se Catherine. "Richard je bio siguran da će uspjeti uvjeriti oca u ispravnost svojih postupaka. I to mu je i uspjelo, kako mi je rekao dugogodišnji sobar moga muţa - on je bio u njihovoj kući još kad je Richard bio djeĉak. Ta dva gospodina su oko jedanaest sati izašla iz blagovaonice i pošla na spavanje. Planirali su idućega jutra zajedno ići na pecanje." "To je zaista zanimljivo. Kako se ĉini, moji su djelotvorni inspektori propustili ispitati toga slugu. Moţda se tu radi o neoprostivom nemaru. Naredit ću da se to odmah ispravi. Dosad smo bili uvjereni da vikont nakon veĉere nije više ţiv izašao iz blagovaonice. Ostaje još pokušaj bijega Vašega muţa. Zašto je planirao bijeg ako je nevin?" "On nije htio pobjeći!" reĉe Catherine ţustro. "Htio je doći u London, to je sve." Njezin sugovornik opet podigne jednu obrvu. "No što je mogao biti razlog tomu? Kako je mogao planirati vratiti se u glavni grad kada njegova prisutnost na Wild Rose Manoru nakon vikontove smrti nije samo nuţno potrebna, već su i inspektori izriĉito zahtijevali da ne napušta posjed?" Catherine se to već i sama pitala. "Mi smo se tek nedavno vjenĉali, milorde", reĉe ona pocrvenjevši, nadajući se da Njegovo Lordstvo neće prozrijeti tu laţ. Sir Streighton je ĉuo njezine rijeĉi, pogledao tu mladu ţenu oborena pogleda i lagano crvenih obraza, te se raznjeţio. "Naredit ću inspektorima da ispitaju Vašega muţa i toga slugu kojega ste maloprije spomenuli. Ĉini se da optuţba protiv Richarda Willowbyja ipak nije toliko vjerodostojna kako se to ĉinilo prije našega razgovora. I Vaš brat, vojvoda kojeg vrlo cijenim, pripisuje Vašemu muţu ozbiljnost i plemenite nazore. Još ću danas odluĉiti mora li Richard Willowby i dalje ostati u zatvoru. Ako ne, najkasnije sutra moći će se vratiti u Wild Rose Manor. To doduše ne znaĉi..." nastavi on odmahujući rukom kada se Catherine poĉela ţustro zahvaljivati, "...da je Vaš muţ osloboĊen svake sumnje. Vjerujem Vašoj rijeĉi da on neće napustiti Wild Rose Manor sve dok ne dobije moju dozvolu. I oĉekujem da svim silama doprinese rješavanju toga uţasnog zloĉina." "Pa naravno da će to uĉiniti", potvrdi Catherine. "Puno, puno hvala. Pokazat ćemo se dostojni Vašega povjerenja, obećajem Vam." Mirovni sudac ustane i pruţi Catherine ruku. "Dovidenja, lady Willowby. Novi vikont moţe biti ponosan na svoju hrabru suprugu." On pozvoni posluţitelju koji se pojavi sumnjivo brzo, kao da je stajao na vratima i prisluškivao razgovor. Dok je Catherine širokim bijelim stubama hrlila prema izlazu, gotovo je zaplesala od radosti. Richard je gotovo slobodan.

GIGA

XVI "Ne, ne! Kaţem da neću ići! Uopće i ne pomišljam otputovati u Winchester." Hetty se upravo vratila s izleta te joj je gospoĊa Blenchem priopćila neveselu vijest. Njezino dobro raspoloţenje uzmaklo je pred srditim prkosom. A bila je tako dobro raspoloţena toga jutra. Izlet je bio pravi uspjeh; na njemu su bile sve same mlade, vesele djevojke. Najviše se sprijateljila s Theresom Ashforth, veselom brinetom koja je znala toliko zabavnih priĉa o ĉlanovima najvišega društva. Dogovorila se s Theresom da će se idućega popodneva provozati. A sada bi trebala otkazati taj zabavan dogovor? Samo zato što je Catherine naredila da otputuje u Winchester? Što se to tako vaţno dogodilo da mora iznenada napustiti London? I to upravo sada kada se sezona privodi kraju i kada su na programu upravo balovi koji toliko obećavaju. Hetty uzdahne. Bez ţenske pratnje koja bi pazila na moral ona ne moţe ići na balove. A Catherine je već otputovala. Neĉuveno, nije mogla priĉekati niti jedan dan kako bi pratila Hetty na putovanju kada je već morala u Winchester! Da pita sestriĉnu Sophiju moţe li stanovati kod nje dok nema Catherine? Tako bi opet imala pratilju i ništa ne bi stajalo na putu odlasku na zabave. Dobra ideja. Naţalost, bez nade u ostvarenje. Sophia se nikada ne bi usprotivila Catherininim ţeljama. "Već sam spakirala torbe. Nećemo uzeti mnogo stvari jer putujemo poštanskom koĉijom", ĉula je kako govori gospoĊa Blenchem, koja je upravo krenula na gornji kat. "Poštanskom koĉijom!" poviĉe Hetty ne mogavši vjerovati svojim ušima. "Nipošto i nikada neću putovati poštanskom koĉijom. Ono naguravanje, ona guţva, stisnuti meĊu nepoznatim ljudima neugodnih mirisa. Osim toga, kako se priĉa, navodno je većina tih koĉijaša pijana. Skrenut ćemo u kanal, koĉija će se izvrnuti..." "Dajte, prestanite, gospoĊice Hetty!" poviĉe gospoĊa Blenchem prestravljeno. "Mislite li da se ja veselim putovanju u poštanskoj koĉiji? Nijedno nam drugo prijevozno sredstvo nije na raspolaganju, dakle pomirila sam se s tim." "Da, Vi ste sluţavka. Vama to treskanje ne smeta toliko", odvrati Hetty oholo. "A ja sam, za razliku od Vas, dama." GospoĊa Blenchem se ozbiljno razljuti. "Što nije za povjerovati kada ĉujem ovo što ste rekli", reĉe oštro i krene uza stube, ne udostojivši Hetty više ni pogleda. "Pa ipak, ja ne idem!" poviĉe Hetty za njom. Glasno kucanje na vratima prekine njezinu viku. "Tko je sad opet?" upita ona ljutito. Bila je previše srdita da bi pazila na konvencije i priĉekala da Burley doĊe u predvorje i otvori. Ona podigne zasun i otvori vrata. Kada je ugledala došljaka toliko se prestrašila da ih je zamalo opet zalupila. No sjajno oĉišćena ĉizma s bijelim manšetama hitro se postavi izmeĊu vrata i okvira te sprijeĉi njezinu namjeru. "Zar Richardu opet ide tako loše da si više ne moţe priuštiti vratara?" upita lord Bridgegate svojim poznatim unjkavim glasom. "Moje poštovanje, gospoĊice Willowby. Biste li bili tako ljubazni i pustili me da uĊem?" Hetty stupi ustranu, pocrvenjevši. Uto ţurno doĊe Burley. "Ali gospoĊice Hetty!" poviĉe on s nevjericom. "Dobro jutro, Vaše Lordstvo. Gospodin Willowby naţalost nije kod kuće." "Šteta", odgovori Beau. "Trebam nešto raspraviti s njime. No, moţda mi gospoĊica Willowby moţe pomoći?" "Ja?" upita Hetty, ne baš tiho kako priliĉi damama. "Da, Vi, draga gospoĊice Hetty. Zar mi nećete ponuditi da uĊem? Naravno, moţemo razgovarati i u ovom oskudno namještenom predvorju, ako je Vama tako milije..." Hetty poţuri odvesti gosta u primaću sobu. Burley ostavi vrata malo otvorena. Bilo je protiv pravila da jedna neudana djevojka bude u istoj sobi s muškarcem iza zatvorenih vrata. On, Burley, dobro je poznavao pravila lijepog ponašanja. "Izgledate uznemireni", poĉne Beau nakon što je sjeo i ispruţio svoje besprijekorne noge

GIGA

omotane tkaninom ţutosmede boje. "Naljutila sam se, nije ništa vaţno", objasni mu Hetty potrudivši se da joj glas zvuĉi nehajno. "Htjeli ste razgovarati s Richardom?" "Zbog ĉega ste se naljutili?" Beau nije odustajao. Hetty zaboravi da je odluĉila u nazoĉnosti Njegova Lordstva pokazivati uvijek samo svoju najbolju stranu. On sigurno voli mirne, dobro odgojene ţene, a ne nemirna stvorenja koja se nisu libila neprestano izraţavati svoje mišljenje. A, osim toga, odgovaralo joj je dati oduška svojem uzbuĊenju. "Catherine ţeli da otputujem u Winchester", objasni ona. "Richard je već danima na Wild Rose Manoru, a njegova je ţena otputovala za njim. Sada hoće da i ja..." "Dragi Richard je u posjetu svome ocu?" upita lord Bridgegate s nevjericom. "Kako rijedak dogaĊaj. Pitam se... Ne, to je vremenski neizvedivo. Naime, moj mije otac nedavno napisao pismo koje se temelji na informacijama Vašega cijenjenog oca. Nakratko sam sumnjao da Richard tu ima svoje prste. Ali ne, ta je sumnja bila neutemeljena.' Mora da je Vaš otac prije recimo deset dana u Hastings poslao svoje pismo prepuno zlobe i klevete. Inaĉe pismo moga oca ne bi već danas stiglo do mene. I Catherine je isto na Wild Rose Manoru, rekli ste? A sada i Vi trebate poći onamo. Kakav krasan obiteljski susret. Pa zašto se onda ljutite?" Tek je lagana poruga u njegovu glasu odavala što on zaista misli o takvome okupljanju. "Sezona još nije gotova!" poviĉe Hetty, ne primijetivši ironiĉan prizvuk njegovih rijeĉi. "Osim toga, Catherine ţeli da putujem poštanskom koĉijom!" "Zaista?" upita Njegovo Lordstvo zainteresirano. "A zašto to? Kao kazna jer ste bili neposlušni?" "Glupost!" rasrdi se Hetty. "Ja nikada nisam neposlušna. Konaĉno, nisam više školarka. Ne znam niti zašto se Catherini toliko ţuri. U svakom sluĉaju, ona je otputovala još juĉer i uzela je svoju koĉiju. Kako je Richard otputovao svojim kolima, meni ne preostaje ništa drugo nego posegnuti za javnim prijevozom. Iako će to biti strašno. Nepoznati ljudi, treskanje i naguravanje, opasnosti..." "Imate pravo", prekine lord Bridgegate taj dramatiĉan monolog. "Ja ću Vas odvesti u Winchester." "Vašom koĉijom?" usklikne Hetty iznenaĊeno. "A ĉime drugim?" odvrati Njegovo Lordstvo, a kutovi usana mu se razvukoše od dosade. "Zar ste mislili da ćemo poći pješice?" "Oh, mnogo, mnogo hvala", poviĉe Hetty. Dok se ona pretjeranim izrazima zahvaljivala Njegovom Lordstvu, on je razmišljao što li će samo postići tom svojom spontanom idejom. Sigurno je da Vikont od Willowbyja neće biti sretan što vidi svoju jedinicu u njegovoj pratnji. Hoće li misliti da je zaveo Hetty? Ipak će na putu morati jednom prenoćiti u nekoj gostionici. No, on nema namjeru zavesti Hetty, jer ona nije ništa drugo već razmaţena, mala djevojĉica, koja tek što je izašla iz školskih klupa. On će i osigurati da ne kompromitira Hetty. Konaĉno, ne ţeli se oţeniti njome, iako mu se ponekad gotovo bacala oko vrata. On ţeli samo i jedino kazniti vikonta. Moţda će tako prestati pisati ta nepoţeljna pisma njegovu ocu, vojvodi. "Nećemo uzeti mnogo stvari", ĉuo je kako govori Hetty. Onako zamišljen, nije poklanjao paţnju njezinoj prijašnjoj bujici rijeĉi. "Tko to mi?" upita on stoga. "Pa gospoĊa Blenchem, moja pratilja, i ja", odvrati Hetty. Pratilja je u redu, pomisli Beau. Time je otklonjena opasnost da će morati oţeniti Hetty. "Dobro", reĉe on jednostavno i ustane. "Sada ću se poći pripremiti za putovanje. Sutra će u osam sati moja koĉija biti pred Vašom kućom. Molim Vas, budite toĉni. Pred nama je dalek put." I tako je Hetty na vrijeme idućega jutra krenula na putovanje prema Wild Rose Manoru, u dobro amortiziranoj, elegantnoj koĉiji lorda Bridgegatea, a ispratilo ih je mnoštvo dama iz glavnoga grada, izmeĊu dvadeset i ĉetrdeset godina. Na krovu koĉije stajala je prtljaga. Mali, ţilavi koĉijaš u pozlaćenoj uniformi upravljao je ĉetveropregom. Gospoda Blenchem je bila u

GIGA

sedmom nebu. Tako lijepa koĉija, tako otmjeno i ukusno ureĊena! Pa onda taj zgodni gospodin. Ta karizma! Odmah se vidi da je ĉlan visokoga plemstva. Naravno, ništa od toga nije rekla naglas. Njezin gostoprimac, koji je arogantnim pogledom i s dosadom kroz besprijekorno oĉišćene prozore koĉije promatrao gradske kuće koje su promicale pored njih, ĉinilo se da ne ţeli razgovarati. Nije da je bio nepristojan prema njoj. Upravo suprotno. A konaĉno, ona je samo sluţavka - Hetty joj nije to rekla bez razloga. Stoga i sjedi u smjeru suprotnom od smjera voţnje, na jednoj uţoj klupici. No to njoj ne smeta. Mnogo je bolje nego u poštanskoj koĉiji! Hetty je sjedila pored Beaua i takoĊer gledala kroz prozor koĉije. Izgledala je prekrasno u svojoj svijetloplavoj haljini od finog muslina i bila je vrlo zadovoljna svojim odrazom koji je vidjela u prozoru koĉije. Manje zadovoljna bila je ponašanjem svoga suputnika. Kako samo moţe biti tako neotesan da u društvu dviju dama zuri pred sebe poluzatvorenih oĉnih kapaka? Pa njegova je duţnost da razgovara s njima i da putovanje uĉini što je moguće ugodnijim. Kad se već nije brinuo o njoj tako kao da je smatra uzbudljivom, poţeljnom mladom damom ĉije srce pokušava osvojiti. Hetty potiho uzdahne. Već je duţe sumnjala da joj Njegovo Lordstvo i nije ozbiljno udvaralo. Oni brojni buketi i romantiĉna pisamca koja joj je dostavljao na poĉetku sezone bili su tek hir. Njegovo se Lordstvo zapravo brinulo samo o sebi samom i svojim vlastitim prohtjevima. Što li ga je samo potaklo na to da joj ponudi voţnju u Winchester? To nije mogla biti zaljubljenost. Posve zamišljena, lica pritisnuta o prozor koĉije, Hetty nije vidjela muškarca na konju koji je nepomiĉno zurio u koĉiju kao da ne moţe vjerovati svojim oĉima. Lord Hugh Deverell se upravo vratio sa svoga puta na selo natrag u glavni grad. Dani kod njegove tetke bili su zabavni i raznoliki, tako da bi mu bilo teško napustiti Rochester da nije bilo one neodreĊene ĉeţnje koja ga je opet tjerala u glavni grad. Ĉinjenica da mu se toliko svidjelo na seoskom imanju njegove tetke nije imala nikakve veze s onom djevojkom koja mu je bila predstavljena kao odgovarajuća nevjesta. Heather Stainsford bila je visoka, tamnokosa ljepotica. Bila je izvanredno dobro odgojena, govorila je samo kada joj se netko obratio, a i tada jasnim, kultiviranim glasom. Malo je znala o politici i povijesti, no zato je znala izraditi prekrasne vezove, ili bi pak popodneva provodila sjedeći u sjenci nekog stabla sa svojim crtaćim blokom i slikala krajolik. Naveĉer bi gostima ĉesto odsvirala neki komad na harfi. Ponekad bi je Hugh pratio na klaviru. Tada bi se tetkama ovlaţile oĉi te bi jedna drugoj govorile kako bi njih dvoje bili krasan par. No Hugh nije bio toga mišljenja. Naravno, gospoĊica Stainsford je bila savršena lady. Pa ipak bi nakon pet minuta u njezinu društvu poĉeo ĉeznuti za sugovornicom koja se ne slaţe uvijek s njegovim mišljenjem, koja govori manje biranim reĉenicama i s kojom se tako strašno ne dosaĊuje. Nikada nije podnosio zvukove harfe. A kako je i sam bio ozbiljan, miran i razuman, ţelio je uza se imati ţivahniju ţenu, veselu i punu iznenaĊenja. Nije bilo sumnje, gospoĊica Stainsford je lijepa mlada dama, no Hughu se ĉinilo da ta besprijekornost blijedi u usporedbi s jednim malim stvorenjem plavih kovrĉa i prodorno plavih oĉiju. Ukratko, poĉeo je ozbiljno razmišljati o tome je li se moţda zaljubio u Hetty Willowby, sestru svoga najboljeg prijatelja. Sto je duţe bio u Rochesteru, to je imao veću potrebu otputovati u London kako bi potraţio Hetty Willowby i zaprosio je. I tako je sada došao u glavni grad upravo na vrijeme da bude svjedok kako njegova odabranica bjeţi s lordom Bridgegateom. Jer nije bilo sumnje da je ta sjajna, crno lakirana putniĉka koĉija koju su vukla ĉetiri vatrena vranca i koja je brzim tempom putovala prema jugu, vlasništvo Beaua. Osim toga, Hugh je prepoznao koĉijaša koji je već desetljećima u sluţbi oca Njegova Lordstva. Sto je njih dvoje potaklo na taj nepromišljen, upravo skandalozan ĉin? Je li Beau zamolio Richarda za ruku njegove sestre i bio odbijen? To doduše nije bilo baš vjerojatno, jer Bridgegate je jedna od najboljih partija na ţenidbenom trţištu. Prekrasan je, a vjerojatno će dobiti i titulu vojvode kao i ogromno bogatstvo. To je zaista bila rijetka

GIGA

kombinacija. No kod Richarda se nije nikada znalo. On je predobro poznavao Beaua i znao je da ovaj nikada ne bi bio ugodan, a pogotovo ne vjeran suprug. Moţda je htio saĉuvati svoju sestru od nesretne budućnosti? Time je vjerojatno izazvao Hettyn prkos i povrijedio Beauovu taštinu. I stoga su njih dvoje odluĉili da silom provedu svoju volju. Sigurno je bilo tako! Hugh potakne svoga konja na brţi korak. Mora odmah u Mount Street kako bi obavijestio Richarda. Moţda on još nije ni primijetio da je Hetty nestala. Zašto njih dvoje uopće putuju prema jugu? Koliko on zna, brak bez dozvole roditelja moţe se sklopiti samo u Gretna Greenu, kod jednoga kovaĉa, s one strane granice sa Škotskom. Dakle, morali su putovati na sjever. Vodi li Bridge moţda Hetty svome ocu? Vojvoda sigurno poznaje nekog duhovnika koji je spreman vjenĉati ih. Naravno, vikont Willowby moţe naknadno taj brak proglasiti nevaţećim. No on će se libiti da to uĉini jer bi time izazvao skandal koji se više ne bi mogao izbrisati. Kada je stigao u Mount Street, lord Deverell skoĉi sa sedla i snaţno pokuca na vrata. "Najavite me gospodinu Willowbyju", zapovjedi on Burleyju, koji mu je otvorio vrata. "Ţalim, Vaše Lordstvo, gospodin Willowby je odsutan." Hugh nabra ĉelo. "Još uvijek?" upita zaĉuĊeno. "Dobro, onda me najavite gospoĊi Willowby." Posluţitelj opet izrazi ţaljenje. "Isto odsutna?" poviĉe Hugh. "To štošta objašnjava." Primjerice zašto se Hetty i Beau nisu morali sastati tajno noću. Kako su njih dvoje mogli otići iz grada i ostaviti samu tu mladu djevojku! Bez pratilje! To je neopisivo. Hugh se upravo htio okrenuti da poĊe, no tada odluĉi upitati vratara zna li gdje je gospoĊica Willowby. "Pa naravno, Vaše Lordstvo. GospoĊica Willowby je danas otputovala u Winchester." "U Winchester?" ponovi Hugh, ne vjerujući svojim ušima. "Ne valjda na Wild Rose Manor?" Burley kimne. Hugh zamišljeno poĊe svojoj kući. Bridge zaista misli ozbiljno. Odvaţio se poći u lavlju spilju, u kuću svoga velikog protivnika, ĉovjeka koji se svim silama trudio kako bi ga ocrnio kod njegova oca. I još k tome kako bi ga zamolio za ruku njegove kćeri. Je li njegova ljubav prema Hetty tako velika da će riskirati vikontovo odbijanje i povredu ponosa i ĉasti? Sigurno zna da će vikont poludjeti od bijesa kada vidi tko je dopratio njegovu kćer u Winchester. Još k tome u zatvorenoj putniĉkoj koĉiji bez pratilje! A zatim i noćenje na poštanskoj stanici! Vikont će totalno pobjesnjeti. Hugh zastane u svojim razmišljanjima. Je li to zapravo ono što ţeli? Je li moguće da nije ljubav to što ga je potaklo na ţenidbu s Hetty Willowby, već jedino ţelja da time rasrdi njezina oca. Je li Hetty, ta draga, mala Hetty puna povjerenja samo sredstvo za postizanje cilja? Samo figura u njegovoj beskrupuloznoj igri? No on, Hugh, poremetit će planove Njegova Lordstva. Neće dopustiti niti da Hetty bude povrijeĊena i osramoćena, niti da se kompromitira provoĊenjem noći u gostionici, sama s Beauom. "Odvedite ovoga konja u staju i osedlajte mi 'Olujni vjetar'", naredi svome sluzi koji mu je otvorio vrata da uĊe u kuću. On poţuri na gornji kat, grabeći po dvije stube odjednom. "Brzo, Travise, spremaj bisage. Samo najnuţnije za jednu do dvije noći. Ako se ne vratim do sutra naveĉer, onda spremi moje kovĉege i doĊi za mnom u Winchester. Naći ćeš me na Wild Rose Manoru, seoskom imanju Vikonta od Willowbyja. A sada mi brzo daj ĉisto jahaće odijelo." S tim rijeĉima on povuĉe zvonce kako bi lakaju naredio da mu donese neko piće i sendviĉe. Kada je Hugh Deverell dobrih pola sata kasnije jahao prema jugu na odmornom konju, misli su mu bile kod Hetty. Nije htio vjerovati da zaista voli Beaua. Nije li samo zaslijepljena njegovom, mora se priznati dojmljivom vanjštinom? Kako će ona reagirati na njegov dolazak? Hoće li biti ljuta što će prekinuti taj susret nasamo s njim? Nije nimalo sumnjao da će ih pronaći. Dakako, koĉija je bila u velikoj prednosti, ali on putuje na konju i stoga moţe ići brţe. A k tome, moţe jahati i preko polja, dok se Beau mora drţati ceste. Na tom je putu bilo vrlo malo poštanskih stanica koje su bile dovoljno dobre da bi meĊu svoje goste mogle ubrojiti najstarijeg sina jednoga vojvode. Zato neće morati dugo traţiti. Vjerojatno će za noćenje izabrati postaju "Labud" u Aldershotu.

GIGA

Hugh se nije prevario. Otprilike sat vremena kasnije, prije nego se veĉer potpuno spustila na raskošan krajolik Sussexa, crna koĉija Njegova Lordstva dovezla se na neravan beton ulaza u dvorište gostionice. Jedan sluga otvorio je kapiju, a i sam gostioniĉar im je prišao klanjajući se, kako bi gospodu pitao što ţele. Nije dugo potrajalo i ti su otmjeni gosti odvedeni u tri najbolje sobe koje su imali u kući, pri ĉemu su sobe gospode Blenchem i Hetty bile povezane jednim vratima. Beau je naredio da im se za jedan sat u privatnom salonu posluţi veĉera. Zatim su se svi povukli kako bi se osvjeţili nakon napora prvoga dana putovanja. Veĉera je protekla u opuštenoj atmosferi. Jelo koje je pripremila gostioniĉareva ţena bilo je izvrsno. Vino iz dobro opremljena podruma bilo je upravo po ukusu lorda Bridgegatea. Opet mu se vratilo dobro raspoloţenje koje je izgubio za dugih, monotonih sati putovanja. Sada je zabavljao dame sitnim anegdotama sa svoga putovanja na kontinent na koje je otišao prošle godine. Gospoda Blenchem, koja nije bila naviknuta jesti u tako otmjenu društvu, poboţno ga je slušala, doslovno upijajući svaku rijeĉ s njegovih usana. I Hetty je bila koncentrirana na njegove usne i nije ga nijednom prekinula. Pa ipak nije poklanjala svoju punu paţnju onome što je pripovijedao. Ima tako prekrasne usne, proleti joj glavom, meke i lijepo oblikovane. Kako bi samo bilo kada bi je te usne poljubile? Dosad ju je samo jednom neki muškarac pokušao poljubiti. Neki seoski plemić iz okolice Brightona. Toliko nezanimljiv da mu je ĉak zaboravila i ime. To nije bio nikakav opojan dogaĊaj. No ove usne Njegova Lordstva i taj sitan, podrugljiv smiješak upravo su izazivali da ih se poljubi. Na tu joj pomisao lagano crvenilo prekrije obraze. Njegovo Lordstvo to primijeti i zapne; njegove rijeĉi nisu mogle izazvati to iznenadno crvenilo. Jer u priĉi kako su dva konja na utrkama dugo trĉala usporedo, a potom ih je ipak pobijedio neki treći, nije bilo niĉega zbog ĉega bi se trebalo crvenjeti. Što li samo misli ta mala prostakuša, pitao se zabavljajući se. To će uskoro i saznati. Jer upravo u tome trenu gospoda Blenchem ustane i reĉe kako se ţeli osvjeţiti prije nego što posluţe desert. Lice joj je bilo blijedo, s naznakama zelenila. Jelo na kakvo nije bila navikla i jako vino uĉinili su svoje. Hetty odmah ustane: "Da poĊem s Vama, gospoĊo Blenchem?" upita ona, ne baš obradovana tim prekidom. GospoĊa Blenchem odmahne. "Ne, hvala, draga gospoĊice Willowby, vrlo ljubazno od Vas. U svojoj sobi imam kapi koje postiţu ĉuda. Odmah se vraćam. Ispriĉajte me, molim Vas." S tim rijeĉima ona n,apusti privatni salon, no vrata ostavi malo otvorena. Nije se mogla osjećati tako loše da ne misli na moral i obiĉaje. Hetty je sjedila leĊima okrenuta vratima pa nije primijetila da su otvorena. A nije obraćala pozornost ni na brze korake koji su se pribliţavali privatnom salonu. Mislila je samo na Beaua, na te usne, na priliku koja se nikada više neće ponoviti, te reĉe bez okolišanja: "Hoćete li me, molim Vas, poljubiti, milorde?" Beau, koji je po prvi puta u ţivotu bio posve zapanjen rijeĉima jedne ţene, nije stigao odgovoriti jer se u taj tren s vrata javi dobro poznat glas predbacujući: "Hetty Willowby! Kako samo moţeš takvo što pitati jednoga dţentlmena?" Ona se trgne. "Hugh!" usklikne radosno. "Jesi li to zaista ti? To je zaista lijepo iznenaĊenje." Ĉinilo se da ona to govori ozbiljno, što je Hugha istovremeno i zaĉudilo i obradovalo. "To nije odgovor na moje pitanje", reĉe on strogo. Hetty je već poskoĉila i uhvatila ga za ruku. "Pa nemoj se odmah ljutiti", molila je umiljatim glasom. "Jednostavno me još nitko nikada nije poljubio. Barem ne kako treba. Pa sam pomislila da je prava prilika da pitam lorda Bridgegatea." "Ali takvo što je nepristojno", objasni Hugh, zaĉuĊen tolikom iskrenošću. "I uostalom: zašto upravo Bridge?" "Pa nije bilo nikoga drugog", objasni Hetty. "Osim toga, on ima tako nevjerojatno lijepe usne. Doduše, imaš i ti..."

100

GIGA

"Hetty!" poviĉe Hugh, rastrgan izmeĊu osjećaja ljutnje i radosti. "Ne ţeliš valjda sada i mene upitati hoću li te poljubiti?" "Pa zar nećeš?" upita Hetty vidno razoĉarana. "Naravno da hoću", poţuri on s odgovorom, "doduše jedino ako se ţeliš udati za mene." Hetty ispusti njegovu ruku te ga pogleda raširenih oĉiju: "Udati?" ponovi ona. "Da, Hetty Willowby, hoćeš li mi iskazati tu ĉast i postati mojom ţenom?" reĉe Njegovo Lordstvo sveĉanim glasom. "Naravno da hoću!" usklikne Hetty i baci se Hughu oko vrata. "Ah, Hugh, tako sam..." Nije uspjela izgovoriti reĉenicu dokraja jer joj poljubac Njezina Lordstva privremeno oduzme rijeĉ. Polagan, jasan pljesak oboje ih trgne. "Bravo! Bravo!" javio se Beau sa svoga mjesta na zaĉelju stola. "Kakva dirljiva predstava. Tko bi mislio što se sve moţe dobiti u privatnom salonu jedne jednostavne poštanske stanice." Hugh se odmakne od Hetty "Ti budi tiho!" zapovjedi on Beauu. "Kako ti pada na pamet iskoristiti jednu mladu djevojku za svoje beskrupulozne postupke? Kompromitirati je samo kako bi pokazao njezinu ocu, zbog mrţnje prema vikontu..." "Tako, evo me opet", javi se s vrata gospoda Blenchem, još pomalo blijeda, ali znatno boljeg izgleda. "Ah, lorde Deverell, kakvo iznenaĊenje. I Vi putujete na Wild Rose Manor?" Hugh se zaprepašteno zagleda u nju. "A tko ste Vi?" upita. "To je gospoĊa Blenchem", objasni Hetty. "Richardova domaćica. Ona je s nama kao osoba koja pazi na moral", reĉe Beau. Hugh se pokajniĉki obrati svome prijatelju: "Zao mi je zbog onoga što sam rekao, Bridge. Dakle, nije rijeĉ o mutnim razlozima zbog kojih vodiš Hetty u Winchester. Nadam se da mi opraštaš što sam te nazvao beskrupuloznim i mislio da kompromitiraš Hetty..." "Moţeš si prištedjeti isprike", prekine ga Beau hladno. "Moj prijatelju, poznaješ me mnogo bolje nego što se to meni sviĊa."

101

GIGA

XVII Sljedećega dana, rano popodne, u otmjenoj palaĉi Vojvode od Milwokea najavio se gost. Njezina Milost, vojvotkinja, nalazila se sama u primaćoj sobi. Sjedila je za svojim malim pisaćim stolom, upravo pišući svojim velikim, uspravnim slovima pismo svojim roditeljima koji su bili na lijeĉenju u Bathu. Njezin novi posluţitelj uĊe u sobu i pruţi joj srebrni posluţavnik na kojemu se nalazila posjetnica posjetitelja. MARQUIS DE LA FALAISE, pisalo je na njoj. "Pa to nije moguće!" poviĉe vojvotkinja. "Zamolite ga neka uĊe." Stari markiz je mrtav, ako je za vjerovati Catherininim rijeĉima. Ĉini se, dakle, da je taj posjetitelj Roger de la Falaise. Baci kritiĉan pogled u ogledalo koje se u teškom, pozlaćenom okviru sjajilo iznad maloga, pisaćem stolu odgovarajućeg stolića za cvijeće. Baš dobro da je odluĉila odjenuti novu popodnevnu haljinu njeţnocrvene boje. Zaista joj je predivno pristajala. Roger voli lijepe ţene, kao što je ona i predobro znala. Frizura je moţda malo stroga. Brzim potezom ona ukloni kopĉice sa sljepooĉnica i popravi nekoliko kovrĉica na ĉelu. "Markiz de la Falaise", najavi posluţitelj. Da lady Milwoke nije znala tko joj dolazi u posjet, nikada ne bi iz engleskog izgovora svoga sluge razabrala o kojem je imenu rijeĉ. Odmah je ponovno prepoznala svoga gosta. Još uvijek to leţerno drţanje, crna kosa bez ijednoga sijedog pramena. "Madame, quelle plaisir de vous revoirl" usklikne on i galantno se nagne nad ponuĊenom mu rukom. "Ĉemu imam zahvaliti ĉast Vašega iznenadnog posjeta?" upita milady i ponudi mu da sjedne. Natoĉi mu viski jer je znala da ga ovaj rado pije. On ga prihvati elegantnim pokretom ruke. "Ali madame", odgovori on. "Moja supruga je već prije dosta vremena otputovala u Englesku. Pretpostavio sam da ţivi u kući svoga jedinog brata. Je li onda ĉudno što sam poduzeo taj dug, naporan put kako bih je opet vidio?" "Vi ne mislite valjda na Catherine?" "Pa naravno!" poviĉe Roger. "Ima li Vaš cijenjeni suprug moţda još koju sestru?" "Ali Catherine nije Vaša supruga", usprotivi se lady Milwoke. Roger stisne oĉi tako da su od njih ostali tek uski procjepi. "Zar nije, poštovana prijateljice? Zar nije?" upita on. "Prisjetite se malo. Ĉasna crkva St. George, cvijeće, svijeće, Catherine, ljupka mladenka. Vi sami sjedili ste u prvom redu, ma chere amie. Sjećate li se sada?" "Naravno da se sjećam", odvrati milady ljutito. "Ali Catherine se onda nije udala za Vas, već za Vašega strica." Rogerove oĉi bijesnu. "Jeste li Vi onda igdje vidjeli moga strica, madame? No, vidite. Ali mene ste vidjeli. Mene, Rogera de la Falaisea, ponosnoga mladoţenju. Dakle, tko se drugi vjenĉao s našom cijenjenom Catherine nego ja?" Milady uhvati njegov zlobni smiješak. "Polako shvaćam što smjerate. Moj mi je muţ rekao da se izmeĊu Vas i Catherine vodi borba oko nasljedstva pokojnoga markiza. Smijem li pretpostaviti da je Catherine dobila bitku?" Roger se teatralnom gestom uhvati za srce. "Moja draga, ma chere]" usklikne on. "Kakva zlobna objeda!" No kada uhvati pogled svoje domaćice, promijeni taktiku i prasne u zvonki smijeh. "Vi ste zaista najoštroumnija dama koju poznajem", reĉe on. "Enfin, shvatili ste moje namjere, madame. Ja i moji planovi smo potpuno u Vašim rukama." Ovakav se ton, ĉinilo se, mnogo više sviĊao Njezinoj Milosti. "Vi ste uvijek bili prepreden momak, monsieur", usklikne ona te se sa zanimanjem nagne prema njemu. "Sto planirate?" Njezin se gost u sebi zadovoljno smješkao. Nije bilo teško opet pridobiti Esther za saveznicu. Iako mu je djelovala tako strogo i otmjeno kada je ušao u sobu. Raĉunao je s ozbiljnim

102

GIGA

poteškoćama. Jako je ostarila posljednjih godina ta draga Esther. Ĉudno da nije pozvala i onoga dosadnog Henryja da prisustvuje razgovoru. No, njemu je ovako pravo. "Sto planiram?" ponovi on. "Ništa drugo nego povesti svoju ţenu opet sa sobom kući i pobrinuti se da se novac ne potroši na pogrešne stvari." Milady se opet prodorno nasmije. "Mislite, to bogatstvo Vam treba za kockanje, kurve i plaćanje Vaših dugova." "Ali madame]" odvrati Roger prividno ljutito. "Ne za plaćanje mojih dugova! Kakvo razbacivanje!" Sada se oboje nasmiju. Milady posegne za brušenom bocom kako bi ponovno nalila viski svome gostu. "Gdje je, dakle, draga Catherine da je mogu uzeti u zagrljaj?" upita Roger konaĉno. "Tu postoji još jedan problem", reĉe milady, naslaĊujući se i uţivajući u svakoj rijeĉi. "Draga Catherine je udana." "Pa rekao sam, za mene..." "Ne, za Richarda Willowbyja." "Za Richarda Willowbyja? Ne sjećam se da sam ikada ĉuo to ime. Dakle, Catherine se opet udala. Tako brzo nakon smrti moga dragog strica. Kako neukusno. Tko je taj Willowby?" "Grozan momak!" objasni ona. "Neotesan i sirov. On je najstariji sin jednoga vikonta. Doduše, sada je u zatvoru. Priĉa se da je ubio svoga oca." Sada je na Rogeru bio red da bude posve zaprepašten: "L/n meurtrierl" poviĉe on. "Catherine se udala za ubojicu, mon Dieu] Kako dugo su njih dvoje uopće vjenĉani?" "Vjenĉanje se odrţalo dan nakon završetka godine korote", objasni milady. "Pa to nije moguće!" poviĉe Roger. "Catherine je napustila Francusku nešto prije isteka korote. Jesu li se njih dvoje poznavali već otprije?" Lady Milwoke razmisli. "Teško", reĉe konaĉno. "Onda se Catherine udala iz koristi. Ona se ne zaljubljuje tako lako. Ne Catherine. Udala se jer nije htjela ovdje, pod istim krovom s Vama..." On uhvati ljutit pogled svoje domaćice i zastane. "Oh, pardon]" promrmlja on i prestrašeno stavi desni dlan na usta. "Varate se", odvrati milady ljutito. "Catherine izgleda ĉak vrlo zaljubljeno." "Tako?" upita Francuz, ne baš uvjeren. "Vi mislite da njih dvoje, Catherine i taj ubojica, konzumiraju brak? "Ali, gospodine!" poviĉe Njezina Otmjenost ljutito. "Kako to govorite u mojoj nazoĉnosti?! Vi zaboravljate koga imate pred sobom." "Ali, najdragocjenija moja", odvrati Roger s podrugljivim smiješkom, "kako bih to mogao zaboraviti? I nas dvoje smo isto nešto konzumirali, sjećate se? A to nije bio brak." Esther se zacrveni i poĉne se smijuljiti. "Ali tome je već tako dugo!" reĉe ona zbunjeno. "Nešto tako lijepo nikada ne zaboravljam", uvjerljivo i galantno će Roger, nadajući se da ona neće proĉitati njegove prave misli. Kako bi dobio na vremenu, podigne praznu ĉašu. Ona mu spremno natoĉi. On je tako zgodan muškarac, i tako šarmantan. Ah, da je barem onomad ostavila Henrvja kada joj se pruţila prilika i da je pobjegla s Rogerom! Sada je prekasno za to. "Catherine je otputovala u Winchester kako bi svoga muţa, toga Willowbyja, izvukla iz zatvora. No pitanje je hoće li uspjeti." "Nadajmo se da neće. Tako će se lakše vratiti sa mnom. Pa i ako joj uspije, mi ćemo je već nekako navesti da otputuje u Francusku." Milady paţljivo posluša. "Sto znaĉi mi?" upita vrebajući. "Pa, ako je Catherine otputovala ti Winchester, ne preostaje mi drugo nego poći za njom. A Vi, draga prijateljice, poći ćete sa mnom." "Ni ne pomišljam na to!" poviĉe lady Milwoke ljutito. "Niti imam volje za naporno putovanje niti za ponovni susret s Catherine i tim Willowbyjem." "Ali morate, najdraţa!" prigovori Roger. "S jedne strane, nemam sredstava..."

103

GIGA

"Novac Vam mogu dati", brzo obeća milady. "Kao zajam", dometne ona kada ugleda njegov zadovoljan smiješak. "Sve ćete mi vratiti ĉim dobijete nasljedstvo svoga strica." "Samo se po sebi razumije", uvjeravao ju je markiz. "No, da bi se to dogodilo, trebam Vašu pomoć. Kome da se obratim u Winchesteru kako bih dokazao svoj brak s Catherinom ako se ona bude protivila poći sa mnom." "Najbolje Siru Thomasu Streightonu. On je mirovni sudac. Mogu Vam zapisati njegovu adresu. Nema razloga da idem s Vama", reĉe lady Milwoke. "Ali promislite malo", Roger je bio uporan. "Kako da uopće dokaţem da sam oţenjen Catherinom ako ona bude tvrdila suprotno?" "Pa ponesite vjenĉani list sa sobom. Imam ovdje prijepis toga dokumenta. Ako Vam treba, rado ću Vam ga donijeti..." "Upravo to ne!" poviĉe Roger. "Tamo piše da je Gervaise de la Falaise mladoţenja. Zar ste zaboravili? Ne, taj dokument je najbolje uništiti. On bi samo mogao naškoditi našim planovima." "Vašim planovima", ispravi ga milady. "Mojim planovima", prizna Roger. "Ali, recite, nije li i Vama olakšanje znati da Vam je šogorica osigurana ako taj gospodin Willowby završi na vješalima? Ili bi Vam bilo draţe da se Catherine vrati ovamo, u svoju rodnu kuću?" "Samo to ne!" poviĉe milady uplašeno. "Tako sam i mislio", reĉe Roger zadovoljno. "Dakle, poći ćete sa mnom i posvjedoĉiti da je Catherine moja ţena." Jedno je tvrditi nešto kako bi naštetila nekome koga ne voli, no sasvim je drugo zakleti se pred engleskim mirovnim sucem. "Ne mogu Henryja tako dugo ostaviti samog, ne osjeća se dobro", reĉe milady stoga. "Ah, taj dobri Henry", odgovori Roger podrugljivo. Taj je izgovor bilo lako prozreti. "Ne osjeća se dobro? Jako mi je ţao zbog toga." "Nije Vam ţao", Esther mu otresito upadne u rijeĉ. "Nikada niste podnosili moga muţa. Imam drugu zamisao što se tiĉe svjedoka: svećenik. Kako bi bilo da u Winchester povedete svećenika? Pater Rochus još je uvijek nadleţan za St. George. Sigurno se još sjeća toga vjenĉanja. A ako bude trebalo, ovo će mu osvjeţiti sjećanje." Lady Milwoke priĊe pisaćem stolu, otvori jednu od malih ladica i dobaci Rogeru koţnu vrećicu prepunu novĉanica i kovanica. "Ovo bi trebalo biti dovoljno za financiranje Vašega putovanja. I ne zaboravite sa sobom u Francusku odmah povesti i Catherine. Ne ţelim je više vidjeti u svojoj okolini." Potom uzme bijeli papirić kako bi perom zapisala ime i adresu mirovnoga suca. "Vaša ţelja moja je zapovijed", smješkajući se odvrati Roger nakon što je uzeo papirić. "Tako je dobro imati vjerne prijatelje poput Vas. Svako dobro, najdraţa moja. Moram se dati u potragu za svećenikom." On se nagne nad miladynom rukom te u najboljem raspoloţenju napusti gradsku palaĉu. Otprilike u isto vrijeme kada je Markiz de la Falaise napustio kuću Vojvode od Milwokea kako bi krenuo u potragu za svećenikom St. Georgea, Catherine Willowby nervozno je koraĉala po primaćem salonu Wild Rose Manora. Prošla su više od dvadeset ĉetiri sata od njezina posjeta Siru Streightonu, a od Richarda još ni traga. Poslala je Kermina pred kuću gdje je njezin muţ bio zatvoren. Tamo je morao ĉekati s koĉijom, spreman svakoga trena da svoga gospodara doveze kući. Gospoda Mellvin je bila dirljivo zabrinuta i za dobrobit svoje nove gospodarice i zbog povratka sadašnjeg vikonta Willow-byja. Ĉinilo se da je Catherinino prijateljsko ponašanje prema njezinu malom nećaku razbilo led. GospoĊa Mellvin se bez ikakva otpora pomirila s ĉinjenicom da Wild Rose Manor ima novu gospodaricu. "Ne moţe više dugo trajati dok se Njegovo Lordstvo ne vrati", reĉe ona s vrata noseći širok

104

GIGA

posluţavnik u rukama. "Dopustila sam si da Vam donesem ĉaj i kolaĉe. U podne ste jedva i dotakli jelo, milady. Trebali biste nešto pojesti. Ionako ste već tako mršavi. Vjerujte mi, vaţno je da saĉuvate snagu." Ona odloţi posluţavnik i poĉne Catherine nalijevati ĉaj u šalicu. "Naloţila sam da milordu pripreme kupku u bakrenoj kadi", reĉe ona nakon što Catherine, zahvalno kimnuvši glavom, prihvati šalicu. "Sigurno će se ţeljeti okupati nakon svih onih neudobnosti u zatvoru. Kad samo pomislim da ubojica i dalje slobodno šeće okolo, obuzme me strah. Tko, pitam se, tko li je to samo mogao biti? Tko je u stanju uĉiniti nešto tako uţasno?" I Catherine se pitala isto. I to ne po prvi put. No ona se pitala i kome bi moglo koristiti da Richard ispašta za to djelo koje nije poĉinio. Ubojstvo se kaţnjavalo smrću na vješalima. Tko bi profitirao od toga da Richard umre? Najbliţi po redu nasljeĊivanja bio je Richardov mlaĊi brat George. Nije ĉula mnogo o tom ĉovjeku, osim da je kao nasljednik imanja svoje bake prije jedne godine iznenada došao do neizmjerna bogatstva. Ĉinilo se da ta dva brata nisu baš u jako dobrim odnosima. Posljednjih se godina nisu ĉak nijednom vidjeli. Iako je taj George, prije svoga vjenĉanja i prije nego je dobio nasljedstvo svoje bake, neko vrijeme ţivio u Londonu. No zašto bi taj bogati ĉovjek imao interesa u smrti svoga oca ili brata? Wild Rose Manor je lijep, no dobit od zakupnika imat će neku vrijednost tek kada se u njega uloţi pozamašna svota. Financijski razlozi nisu mogli nagnati Georgea Willowbyja da ubije svoga oca i ocrni Richarda kod vlasti. Stoga ona odstrani Georgea iz kruga osumnjiĉenih, osim ako... Catherine se naglo zaustavi. Naravno! George Willowby je doduše neizmjerno bogat, ali nema titulu! Kako je nasljedstvo svoje bake dobio po majĉinoj strani, s njime nije bila povezana nikakva titula. George Willowby je ubojica svoga oca! Moţda nije sam poĉinio to nedjelo, već je nekoga potplatio za to. A potom je inspektoru dostavio onaj dopis koji je Richarda optuţio za taj ĉin. Catherine duboko udahne. Pronašla je rješenje! Kroz zatvoren prozor zaĉuje se štropot kotaĉa koĉije. Ona brzo razmakne zavjese. Kermin je sjedio na koĉijaš-kom sjedalu s osmijehom od uha do uha. Kao da je osjetio njezin pogled, on pogleda prema gore. Njegove male okrugle oĉi su blistale. On trijumfalno skine kapu s glave i zavitla je zrakom. To je moglo znaĉiti samo jedno: vratio se s Richardom! Ĉekala je uznemirena srca da se koĉija konaĉno zaustavi. Kermin skoĉi sa sjedišta i otvori vrata. Pojave se dvije duge noge u tamnozelenim hlaĉama koje su dopirale do koljena, a zatim glava s plavim kovrĉama: bio je to Richard! "Sretno sam ga doveo natrag!" poviĉe Kermin kroz zatvorene prozore. Richard je slijedio njegov pogled. Kada opazi svoju ţenu, njegov iscrpljen izraz lica se smekša. Smiješak pun ljubavi pojavi mu se na usnama kada je podigao ruku da joj domahne. Catherine ugleda taj pogled, taj smiješak, te nije više mogla izdrţati u knjiţnici. Spretnim prstima poravna suknje i pojuri stubama ususret svome muţu. Kada je Catherine došla do zadnje stube, on je upravo ušao kroz široka ulazna vrata. Ona zastane. Kroz otvorena vrata prodrlo je sunce u to tamno predvorje i na tamnom drvenom podu iscrtalo svijetao trokut. Mnoštvo sićušnih ĉestica prašine plesalo je zrakom. Richard se isto zaustavi. Catherine je srce lupalo, no ipak je ostala stajati na donjoj stubi kao da je prirasla uz nju. Preplavila ju je plahost kakvu nije poznavala. Nesigurnost kako da se ponaša. Richard raširi ruke i sva nesigurnost nestane kao da je nikada nije ni bilo. Ona potrĉi prema njemu i baci mu se u raširene ruke koje je ĉvrsto obuhvate. Stajala je tako, obraza stisnuta o njegova prsa, pozdravljajući ga, smijući se i plaĉući, u njegovoj vlastitoj kući. Richard podigne njezino lice prema sebi i ispitivaĉki je pogleda u oĉi. Kako u njima nije otkrio ni najmanji trag otpora, već je u njima proĉitao radosno uzbuĊenje s kojim je prepuna oĉekivanja gledala prema njemu, spusti svoje usne na njezine. Ljubili su se predano i strastveno, kao dvoje izgubljenih koji su se, nakon dugoga puta koji ih je razdvajao, opet pronašli.

105

GIGA

Glasno nakašljavanje razbilo je tu ĉaroliju. Richard prekine poljubac i nevoljko se okrene, ne ispuštajući Catherine. Bio je to Alfred Willowby, koji je stajao tu, s koţnim rukavicama i vrtnom pregaĉom, pruţajući mu desnicu na pozdrav. "Dakle, opet si ovdje. Dobrodošao kući, bratiću", reĉe on. "Malo sam se pobrinuo oko ruţa. Nadam se da ti ne smeta." "Moţeš s ruţama raditi što te volja, Alfrede. Najvaţnije je da mi više ne smetaš. Uostalom, kako to da si još uvijek na Wild Rose Manoru? Mislio sam da te tvoja tetka ĉeznutljivo oĉekuje." Catherine se oslobodila zagrljaja svoga muţa i zacr-venjelih obraza promatrala svoju frizuru u ogledalu. "Pa znaš da je inspektor rekao da moramo ostati na Wild Rose Manoru. Nadam se da ti to nije nezgodno. Siguran sam da Sir Streighton neće imati ništa protiv da se preselim u gostionicu ako moja prisutnost ovdje više nije poţeljna." Njegov ton je odavao povrijeĊene osjećaje. "Gluposti" odvrati Richard dobrodušno. "Moţeš ostati koliko god ţeliš. No ja se hitno moram osvjeţiti, ako dopuštaš. Tamo gdje sam bio posljednjih dana higijenski uvjeti nisu baš bili onakvi kakve bi jedan dţentlmen poţelio. "GospoĊa Mellvin ti je već pripremila kupku", oglasi se Catherine. "Izvrsno." Richard se nasmiješi i pruţi joj ruku. "DoĊi sa mnom, ljupka suprugo. Moraš mi istrljati leĊa." S tim rijeĉima on poţuri prema stubama vukući za sobom Catherine, koja ga je slijedila pocrvenjevši, ali sa smiješkom. U predvorju su za sobom ostavili posve preneraţenog Alfreda Willowbyja.

106

GIGA

XVIII Tek pred svitanje, braĉni par Willowby utonuo je u san. Catherinina glava poĉivala je na pregibu ruke njezina muţa, a obraz joj je bio prislonjen na njegova naga prsa. Imala je sretan i opušten izraz lica. I sigurno bi rado još tako tijesno pripijeni leţali jedno uz drugo, no netko ih u taj rani sat grubo trgne iz sna. "Hej, Ric, stari. BuĊenje! Otac je mrtav, reĉeno mi je. Ĉuo sam u ţivotu i gorih vijesti." Dok je Richard pospano trljao oĉi i nije mu baš bilo jasno gdje se uopće nalazi, Catherine se naglo uspravi. Povukavši deku do brade, zagledala se u nepoznata muškarca koji je stajao pored kreveta. Još ga nikada nije vidjela, no ipak joj je bio neobiĉno poznat. Guste plave kovrĉe, blistave plave oĉi - izgledao je kao mlaĊe Richardovo izdanje. Samo su mu usne bile šire, a brada oblija od one njezina muţa. U meĊuvremenu se i Richard uspravio u krevetu. "George", promrmlja on, "baš nezgodno vrijeme da upad-neš ovamo. I pripazi što govoriš. Otac je ubijen, kao što sigurno znaš. Ako te ĉuju da tako govoriš, mogli bi te smatrati njegovim ubojicom." "Glupost!" nasmije se njegov brat i nesmetano sjedne na rub kreveta. "Uopće nisam bio u Winchesteru u to vrijeme. A uostalom, da sam htio ubiti oca, već bih godinama imao mnogo boljih razloga za to nego upravo sada." "A titula?" omakne se Catherine. Jedva što je izgovorila te rijeĉi, a već ih je poţeljela povući. No sada je mogućem ubojici odala svoju sumnju i tako mu dala priliku da pripremi obranu. George pogleda prema njoj kao da je tek sada primijetio njezinu prisutnost. "Oh, oprosti, molim te, Catherine", reĉe Richard ispriĉavajući se. "Zaboravio sam ti ga predstaviti. Ovo je, draga moja, moj brat George; George, ovo je moja supruga Catherine, lady Willowby." George poskoĉi i bio bi uhvatio Catherine za ruku da je nije sakrila pod deku. "Ti si oţenjen, Ric? Kakvo iznenaĊenje! Oduševljen sam što imam tako lijepu šogoricu." "Zahvaljujem Vam, sire. No moţda bismo trebali razgovor nastaviti u okolnostima koje su, ovaj... nešto primjerenije." "Primjerenije?" upitaju Richard i George u isto vrijeme. Catherine se protiv svoje volje morala nasmijati. "Vidi se da ste vas dvojica braća", utvrdi ona. "Tipiĉna Willowby-braca. Svatko drugi bi itekako primijetio kako je za jednu damu potpuno neprimjereno ĉavrljati s potpuno nepoznatim muškarcem koji se iznenada nade pokraj njezina kreveta." Richard se zvonko nasmije i svojoj supruzi njeţno stavi ruku oko ramena. "U svakoj drugoj prilici itekako bih imao nešto protiv. Ali to je samo George. No ipak imaš pravo. Vrijeme je da nestaneš, brate. Naći ćemo se za jedan sat na doruĉku." On dobaci Catherine vragolast pogled. "Ili bolje za dva sata", reĉe on, našto njegov brat sa znalaĉkim osmijehom napusti spavaću sobu. Kada je braĉni par Willowby nakon podosta vremena ušao u blagovaonicu, zatekao je Georgea i bratića Alfreda u ţivahnoj diskusiji. "Upravo razmišljamo tko bi mogao biti ubojica", obavijesti ih George nakon što su sjeli. "Ako sam dobro shvatio Catherinu", poĉne Richard i pritom namjerno odabere prividno bezazlen ton, "ona optuţuje tebe, brate." Nakon tih rijeĉi poĉne ravnodušno rezati široku krišku šunke s butine. "Pa ne valjda George!" poviĉe Alfred izvan sebe. "Kakvoga bi razloga imao da ubije svoga oca? On je i bez Wild Rose Manora upravo besramno bogat." Catherine pogleda lice svoga šogora koji se radosno smješkao i poţali svoju brzopleto iskazanu sumnju. George Willowby nije uopće izgledao onako kako je zamišljala ubojicu. "Catherine je mislila da stremiš k tituli", nije odustajao Richard. Gospoda Mellvin se pojavi kako bi im posluţila svjeţ ĉaj i upitala gospodu imaju li još kakvih ţelja. Bilo je oĉito da bi rado ostala u toj prostoriji i prisluškivala razgovor, no Catherine je

107

GIGA

ljubazno, ali nepopustljivo pošalje van. "Hvala, gospoĊo Mellvin", reĉe ona. "Sve je prekrasno pripremljeno. Sami ćemo se posluţiti. Ako nam zatreba pomoć, pozvonit ćemo." "Zaboravljaš da si ti nasljednik titule", reĉe George obraćajući se svome bratu, nakon što je domaćica napustila sobu. "Kako bi, dakle, meni koristila smrt našega oca?" "Koristi ti u sluĉaju", odvrati Richard, "da mene kao ubojicu pošalješ na vješala." "Tebe kao ubojicu...!" poviĉe George. "Pa zar si ga ti ubio?" "Ne, naravno da ne. Ali netko oĉito ima interesa da meni podmetne to ubojstvo. Posljednje sam dane stoga odsjedio u zatvoru, moraš to znati." George je bio vidno potresen. "Bio si u zatvoru? Pa to je neosnovana podlost! Tko je mirovni sudac? Moramo razgovarati s njim!" "Mirovni sudac je Sir Thomas Streighton. Sigurno ga se još sjećaš. Prije više godina bio si zaljubljen u njegovu kćer. Sjećaš se? Catherine je već razgovarala s njim. To je i razlog zašto sada sjedim pred tobom kao slobodan ĉovjek." "Zaista?" upita George zainteresirano. "Kako ti je uspjelo osloboditi Richarda, Catherine? Smijem te valjda zvati Catherine? Konaĉno, sada smo šogor i šogorica, zar ne? Moje ime je George." "Catherine se zauzela za mene i uvjerila Streightona da sam neduţan. Predala mu je pismo Vojvode od Milwokea koji je pisao u moju korist", objasni Richard. "Vojvoda od Milwokea!" usklikne Alfred. "Nisam znao da imaš prijatelje u tako otmjenim krugovima, Richarde." "I nemam", nasmije se on. "Vojvoda je moj šogor." On je tu novost saznao prošle noći i gorio je od ţelje da iznenadi svoga brata i bratića. "Catherine je njegova jedina sestra." "Grom i pakao! U obitelji imamo kći jednoga vojvode. Tko bi to mislio? Ĉestitam, brate. Moraš mi jednom ispriĉati kako si se uspio priţeniti u visoko plemstvo." "Vi ste sestra jednoga vojvode?" promrmlja Alfred. "A ja sam mislio da ste Francuskinja, ili barem napola, polufrancuskinja, da tako kaţemo." Richard skupi obrve. "Ti si dakle taj koji je tu glupost utuvio u glavu mojemu ocu", ustanovi ljutito. "On je Catherine stalno nazivao polufrancuskinjom kada bi govorio o njoj. U onom posljednjem razgovoru prije njegove smrti. Kako ti je palo na pamet da mu govoriš tu neistinu kada si znao koliko on mrzi Francuze?" "Ali ja... ali ja..." mucao je Alfred u svoju obranu, "ali ja uopće nisam razgovarao s njim. Sjeti se, tvoj je otac već bio mrtav kada sam stigao ovamo. Tvoj sluga, gospoĊa Mellvin - svatko to moţe potvrditi." "Ne govorim da je to bilo tada", napadne ga Richard ljutito. "Govorim o tvojim brojnim prethodnim posjetima mome ocu." "Alfred je ĉesto posjećivao oca?" upita George zapanjeno. "Nisam", usprotivi se Alfred. "Ovaj put sam ga posjetio po prvi puta nakon mnogo godina. A i došao sam samo zato što se Wild Rose Manor nalazi na putu prema mojoj tetki. Volio bih da to nisam uĉinio." "Konjušar tvrdi suprotno", odvrati Richard ravnodušno. "On kaţe da dobro poznaje tvoga konja. I tebe dobro poznaje. Jer se barem svaka tri mjeseca pojavljuješ ovdje..." "Konjušari mnogo priĉaju, a malo je od toga istina", prekine ga Alfred kruto. Poĉeo se osjećati neugodno pod ispitivaĉkim pogledima dvojice braće. Vrpoljio se na svojoj stolici te naposljetku priznao: "Dobro, ĉesto sam bio ovdje. Sto je tako loše u tome? Konaĉno, on je bio moj stric. A vas se dvojica ionako niste starali za njega." "Loše u tome je jedino to što si govorio da ga nisi posjećivao", reĉe Richard. "Naravno da si mogao posjećivati oca koliko ţeliš. Iako to smatram neobiĉnim, jer poznato je da on nije bio nimalo ugodan ĉovjek." "Time si se uĉinio vrlo sumnjivim, dragi bratiću", oglasi se George smrtno ozbiljna glasa. U

108

GIGA

sebi se izvrsno zabavljao utjeravajući svome bratiću strah u kosti. "Pa ne valjda jal" poviĉe ovaj. "Ja ne mogu uĉiniti naţao ni mravu. Kada pomislim kako sam pronašao vašega oca, još i sada mi bude zlo. Sjedio je na stolici tamo na zaĉelju stola..." On zastane, pokazujući rukom u prazninu. "GospoĊa Mellvin dala je odnijeti tu stolicu", objasni Catherine. "Trudi se da ništa ne podsjeća na taj strašan dogaĊaj." Alfred kimne. "Mudra zamisao", reĉe. "Vjerujte mi, ja to zaista nisam uĉinio. Ja sam ĉak volio vašega oca. Nisam ga nipošto mrzio." "Dobro, dobro", prekine ga George. "No tko ga je zaista mrzio?" "Bridge!" odgovore Alfred i Richard uglas. "Lord Bridgegate, pa poznaješ ga, George", nastavi Richard objašnjavajući. "Jednom je ocu preoteo neku mladu damu. Iako se to dogodilo prije mnogo godina, taj stari gospodin mu to nikada nije oprostio. Iz osvete je sve loše stvari koje je Beau poĉinio zapisivao do najsitnijih detalja i o njima obavještavao staroga Vojvodu, Bridgeova oca. Ovaj otada prijeti da će razbaštiniti svoga odmetnutog sina. Bridge stoga ima stalnu brigu da ĉestim posjetima svoga oca odgovori od te namjere. "No to je zanimljiva priĉa", reĉe njegov brat fascinirano. "Naravno da poznajem Beaua. Kako je naš otac dolazio do informacija o njemu? Pa on posljednjih godina nikada nije napuštao kuću. Jesu li moţda tvoji ĉesti posjeti bili razlog što je u sve bio tako dobro upućen, Alfrede?" Prije nego se optuţeni uspio obraniti, Richard je već odbacio takva razmišljanja. "Ne moţe biti", reĉe on. "Otac je konstantno bio u tijeku dogaĊaja i starome je Vojvodi pisao barem svaka tri tjedna. Morao je imati neki drugi izvor informacija." "I tu si u pravu", reĉe George. "I ti misliš da bi Bridge mogao biti ubojica?" "Bridge je ĉovjek kojega nitko ne moţe progledati", reĉe Richard razmišljajući. "Doduše, ubrajam ga medu svoje prijatelje, pa ipak ne mogu tvrditi da ga zaista poznajem." "Ali ja ga poznajem", ubaci Alfred naglašeno sigurno. "I znam da Bridge nikada i nipošto ne moţe biti ubojica. Kao prvo, on je u Londonu, a kao drugo, nikada ne bi tako drskim ĉinom stavio svoje nasljedstvo na kocku. Kao ni svoju titulu." "Ĉime smo opet došli do titule", reĉe Richard obraćajući se Georgeu. "Ti se, dakle, nisi sluĉajno pomamio za oĉevom titulom?" "Ponavljam: ne", odgovori George odrješito. "Ako mi ne vjeruješ, uvjeri se sam. Ja sam dao pismenu potvrdu da se u sluĉaju tvoje smrti, dragi brate, odriĉem i nasljedstva i titule." Ostalo troje izbezumljeno podigoše pogled s jela. "Ti si što?" upita Richard. "Ali zašto?" htio je znati Richard. George slegne ramenima. "Ne znam ni sam, otac je tako htio." Polako razreze peĉenu rajĉicu i s uţitkom je stavi u usta. "Daj ne budi tako tajanstven!" strogo je zahtijevao njegov stariji brat. "Smjesta nam ispriĉaj što znaĉi ta neobiĉna priĉa." George salvetom obriše usne prije nego ih izvijesti: "Prije dobrih godinu dana, nedugo nakon što sam preuzeo nasljedstvo od bake, dobio sam pismo našega oca u kojemu me zamolio da hitno doĊem k njemu. Hetty, moja ţena, sjećaš se, Richarde, upoznao sam vas na bakinu pogrebu, dakle Hetty je svakako ţeljela poći u Brighton, i tako smo ispunili oĉevu ţelju i došli mu u posjet. Druge veĉeri zatraţio je razgovor u ĉetiri oka i zamolio me da se odreknem nasljedstva i titule. Razlozi koje mi je naveo bili su vrlo zamršeni, no ipak sam odluĉio potpisati tu izjavu koju je dao nekom notaru da je napiše. Wild Rose Manor zaista ne ţelim imati, a niti kuću u Mount Streetu. Ne zamjeri, Richarde. Ali ja imam palaĉu na Berkeley Squareu i Rampstade Palace te imanje u Cornwallu. Mislim da je to dovoljno. A titule mi ništa ne znaĉe." "Kakve je razloge naveo Vaš otac?" ţeljela je znati Catherine. George je razmislio. "Nisu mi bile jasne njegove rijeĉi. Govorio je kako ţeli spasiti budućnost i da ima odgovornost za mladeţ. Moţda i za jedan mladi ţivot, ne znam više toĉno. Nisam to

109

GIGA

onda razumio, a ne razumijem ni danas. Ako ţelite vidjeti tu izjavu, nalazi se u pisaćem stolu u knjiţnici. Ako znaš gdje je kljuĉ, Richarde." "Kljuĉ imam", odvrati njegov brat. "Sluĉajno sam ga otkrio kada sam traţio papir i pero kako bih obavijestio tebe i rodbinu. Tu izjavu bih zaista rado vidio. Jeste li završili s doruĉkom? Onda doĊite. Već sam radoznao što se još nalazi u pisaćem stolu." On ustane. Catherine i George se odmah dignu. "Ali Richarde", oglasi se Alfred. "Zar misliš da je u redu to što radiš? Tvoj otac je jedva pokopan, a ti kopaš po njegovim privatnim stvarima. Nije li to pomalo neukusno?" Richard uputi svome bratiću pogled pun nevjerice. "Neukusno? Ja sam njegov nasljednik, dovraga. Tko bi drugi trebao urediti njegovu ostavštinu? Dakle, ponekad mislim da ti nisi posve ĉist u glavi. Ne moraš ići s nama ako ne ţeliš. DoĊi, George." On pruţi ruku svojoj ţeni te izaĊe s njom iz blagovaonice. No ono što su ugledali u predvorju ukopalo ih je na mjestu. Tamo nije stajao nitko drugi već lord Bridgegate glavom. Nosio je vrlo elegantan koĉijaški kaput s barem trinaest ovratnika oko ramena, a na sjajnim kovrĉama stajao mu je plitak šešir. "Milorde!" poviĉe Catherine iznenaĊeno. "Dovraga, Bridge, kakva je to nemoguća stvar na tvojoj glavi?" poviĉe vikont Willowby. "Posljednji krik mode, moj dragi Richarde", unjkao je Beau i poĉeo gracioznim kretnjama skidati rukavice sa svojih tankih prstiju. "Bridge!" poviĉe Alfred koji se takoĊer pojavio na vratima. "Što te dovodi ovamo? Jesi li već duţe u ovome kraju?" Beau iznenaĊeno pogleda svoga prijatelja. "Vidi, Alfred", progovori unjkavim glasom. "Već sam se pitao gdje si. A sada te nalazim u kući tvoga strica. Zaista draţesno obiteljsko okupljanje. Hetty će se veseliti kada vas vidi ovako okupljene." "Hetty!" poviĉe Catherine. "Zaboravila sam na Hetty! Dobro da ste je spomenuli, milorde. Hetty će doći danas poštanskom koĉijom. Moram obavijestiti Kermina. Mora se raspitati kada ta koĉija stiţe kako bi je pravovremeno mogao doĉekati na poštanskoj stanici." Htjela je ţurno otići, no sljedeće Beauove rijeĉi je zadrţe. "Nije potrebno", reĉe, "dozvolio sam si da osobno dovezem Richardovu sestru." "Kako ljubazno od Vas!" usklikne Catherine zahvalno. "Vrlo ljubazno", sarkastiĉno će Richard. "Što li te samo navelo na tako plemenit ĉin?" Beau slegne ramenima. "Vjeruj mi, moj prijatelju, ne znam ni sam. Ĉinjenica je da je putovanje bilo vrlo zamorno. Stalno u društvu tih dvoje golupĉića..." "Golupĉića?" ponovi Catherine ne shvaćajući. "Na koga to mislite?" "Na Hetty i našega dragog Hugha. Ah, zaboravio sam spomenuti da nas je Hugh pratio. Ţeli tvoga oca zamoliti za Hettynu ruku, ako me osjećaj ne vara, Richarde." "Hugh se ţeli oţeniti s Hetty?" zapita Catherine. "Mora daje poludio", ustanovi Richard bratskom srdaĉ-nošću. Uto istupi i George kako bi pozdravio gosta. "Pogledaj, George", unjkao je Beau. "Nisam raĉunao s tim da ću Vas ovdje zateći. Rampstade Palace bi trebao nuditi više zanimljivosti od ove, ovaj... tmurne seoske kuće. Kada se još ovo moglo vidjeti: sva braća i sestre Willowby okupljeni zajedno pod jednim krovom. I još k tome vaš bratić Alfred. Kako se vaš otac mora veseliti..." "Otac je mrtav", prekine ga Richard. Njegovo Lordstvo zapne. "Ne! Kako me to pogodilo!" konaĉno će on posprdno. "Jesi li ga ti ubio, Richarde?" "Glupost!" razljuti se njegov prijatelj. "Upravo smo se pitali tko je najviše mrzio oca", George se nije mogao suzdrţati a da to ne spomene. "I pritom ste nam zapravo samo Vi pali na pamet." Ĉinilo se da lord Bridgegate procjenjuje taj prigovor. "Imate pravo", reĉe konaĉno. "Ja sam ga

110

GIGA

zaista najviše mrzio. Pa ipak nisam nikada ozbiljno pomišljao na to da ga ubijem. Ne mogu podnijeti krv, znate. No sada šalu na stranu: vikont nije valjda zaista ubijen. Umro je prirodnom smrću, nadam se." "Uzaludno se nadaš. Otac je zaista ubijen." "Ubijen!" poviĉe Hetty s vrata. "Hugh, jesi li ĉuo - tata je ubijen? Nije li to strašno?" "Strašno je, zaista, srce moje", potvrdi lord Deverell koji se pojavio iza svoje zaruĉnice i krenuo pozdraviti sve prisutne. Hetty briţne u plaĉ i spusti se na jednu od širokih stolica u chippendale stilu u predvorju. Catherine poţuri k njoj kako bi je utješila. "Nisam mislio da će te oĉeva smrt tako pogoditi", reĉe Richard i bratski joj ovije ruku oko ramena. "Pa naravno da me pogaĊa!" jecala je Hetty. "Kako ćemo odrţati prekrasnu zaruĉniĉku zabavu kada je tata upravo umro? Ah, to je tako nepravedno!" Richard je toga dana zaboravio svoju namjeru da potraţi Georgeovu izjavu o odricanju od nasljedstva. Dolazak prijatelja unio je malo ţivota na Wild Rose Manor. Sve gostinske sobe probudile su se iz svoga dugogodišnjeg sna, kreveti su bili prozraĉeni, svjeţe presvuĉeni, uklonjen je sloj prašine, a ormari u kojima se nakupilo svakakvih beskorisnih stvari morali su se isprazniti. Gospoda Mellvin je bila potpuno angaţirana. Slugama je stalno izdavala nove naredbe i ĉinilo se da je toliko zaposlena da je, upravo suprotno svojoj navici, jedva dolazila u blizinu gospode. Mali Hermes je od uzbuĊenja kliĉući trĉao iz jedne sobe u drugu, igrao se s konjem za ljuljanje kojega su pronašli u jednom od ormara i od zadovoljstva pljeskao rukama kada bi mu netko od odraslih prišao i pripovijedao mu priĉe ili mu izvodio sitne ĉarobnjaĉke trikove, kao što je to ĉinio George. "Vaš sin?" unjkavim se glasom javio Beau kada je vidio Georgea i djeĉaka zajedno. Njihove plavokose glave bile su nagnute nad šarenom slikovnicom. George se okrene prema njemu i nasmije se. "Ne, koliko ja znam." "Sliĉnost je zaista zapanjujuća" reĉe sada i Richard. "Nisi li ti prije ĉetiri godine bio jednom u ovom kraju i usrećio neku od seoskih djevojaka?" "Usrećio djevojku?" ponovi Hermes. "Taj djeĉak je nećak gospoĊe Mellvin, domaćice", objasni Catherine brzo. "Ona se brinula o tom djeĉaku bez roditelja, a vikont nije imao ništa protiv toga da bude u kući. I mi ćemo mu to dopustiti, zar ne, Richarde?" "Pa naravno da hoćemo", potvrdi njezin muţ s ljubaznim smiješkom. "Nećak domaćice", ponovi Beau zaprepašteno. "Ni u jednoj drugoj kući nisam ĉuo ništa o nećaku neke domaćice. A pogotovo da bi taj bio primljen u kuću." "E pa, Wild Rose Manor je drukĉiji", reĉe Richard, ne bez ponosa. "A sada, tko ţeli razgledati vrt? Alfred je juĉer obrezao ruţe. To moramo svakako pogledati. A ti, Hugh, da se nisi previše pribliţio mojoj sestri", doda on, dobro raspoloţen, dok su se svi ostali pripremili slijediti ga u prirodu. "Sada sam ja pravomoćni Hettyn skrbnik. A još nisam odobrio ţenidbu. Moram još dobro razmisliti mogu li uopće preuzeti tu odgovornost da si natovariš taj teret i oţeniš se jednom Willowby. Au!" Hetty mu oštro zabije lakat medu rebra. Taj je dan protekao u veselom raspoloţenju, te je društvo pošlo na poĉinak tek kasno poslije ponoći. Richard Willowby se brzo svukao, bezbriţno bacio hlaĉe i prsluk preko jedne stolice, ogrnuo se svilenim jutarnjim ogrtaĉem i pošao kroz vrata koja su povezivala dvije sobe u odaje svoje supruge. Pritom nije pazio i nije sasvim zatvorio ta vrata. Kada ga je satima kasnije probudio neki neodreĊen zvuk, upravo kroz tu pukotinu vidio je prigušeno svjetlo. Catherine je ĉvrsto spavala. Richard oprezno izvuĉe svoju ruku ispod njezine glave i spusti noge s kreveta. Bilo je oĉito da se netko vrzma u sobi. Richard prebaci preko sebe jutarnji ogrtaĉ. Jedva da se usudio disati, kao da se bojao da će njegov dah odati toj nepoznatoj osobi da ju je primijetio. Nipošto nije htio riskirati da taj tko se nalazi u njegovoj sobi, tko god bio, pobjegne, a da ga ne prepozna. On oprezno uhvati tešku kuku od

111

GIGA

mesinga koja je visjela pored otvorenog kamina te tiho pode prema sobi. Hoće li se sada naći pred ubojicom svoga oca? Je li se taj prijestupnik namjerno ušuljao u njegovu sobu kako bi i njega ubio? Naglim pokretom otvori široka vrata, podigne kuku spreman bez oklijevanja spustiti je na glavu uljeza i - naĊe se licem u lice sa strašno uplašenim Alfredom Willowbyjem koji ga je gledao širom rastvorenih oĉiju, prestrašeno podigavši pred lice ruku u kojoj je drţao usku svijeću. "Alfrede!" poviĉe Richard iznenaĊeno. "Što radiš ovdje, zaboga? Nije mnogo nedostajalo da te ubijem!" "Primijetio sam", reĉe njegov prijatelj ozlojeĊeno te opet spusti svijeću. "Ţao mi je što sam te probudio. Ostavio sam na stolu svoju burmuticu. Mislio sam da si je ti moţda uzeo." "Tvoju burmuticu!" poviĉe Richard. "Nisam uopće ni znao da nosiš burmuticu sa sobom. Šuljaš se usred noći po mojoj sobi samo kako bi traţio svoju burmuticu? No to je zaista nevjerojatno." "Bilo je to glupo od mene. Zao mi je. Nisam mogao spavati pa sam pomislio kako mi prstohvat burmuta ne bi škodio." "Dakle, ja nemam tvoju burmuticu. A sada bih rado spavao. Nadam se da nemaš ništa protiv da te izbacim. Umoran sam kao pas." "Ne, ne!" poţuri Alfred. "Ionako sam htio otići. Molim te, oprosti na smetnji." "U redu je. Laku noć", promrmlja Richard i široko zijevne prije nego što zatvori vrata sobe za Alfredom. Zatim se ušulja natrag u sobu svoje ţene i naĊe Catherine kako sjedi na krevetu. Svijeća na noćnom stoliću bila je upaljena. "Je li to bio Alfred?" upita ga. "Sto je htio ovako kasno noću?" Richard se sagne i utisne joj poljubac u ĉelo. "Traţio je svoju burmuticu, to je sve", objasni on. "Nema razloga za zabrinutost. Svakako, malo je ĉudno. No Alfred mi se i inaĉe ĉini ĉudnim zadnjih dana." "Svoju burmuticu?" Catherine nabra ĉelo. "Ne sjećam se da sam bratića Alfreda ikada vidjela s burmuticom. I zašto bi je traţio usred noći? I bez tvoje dozvole prekapao po tvojoj sobi?" Richard se ponovno zavuĉe pod deku. "Pa kaţem ti da je postao ĉudan, taj dobri Alfred. Moţeš li, molim te, ugasiti svijeću?" Catherine nije reagirala na tu ţelju. "Pitam se nije li Alfred traţio nešto drugo", razmišljala je. "A što to? Ubojicu moga oca moţda?" reĉe Richard podrugljivo. "Daj, draga moja, ugasi svijeću. Nemam volje igrati se detektiva. Ţelim samo spavati." "Moţda kljuĉ pisaćega stola", reĉe Catherine preĉuvši njegove zadnje rijeĉi. Richard se naglo razbudi. "Kljuĉ pisaćega stola? Zašto bi Alfreda zanimalo što je otac u njemu ĉuvao? Doduše, nije li danas u podne htio sprijeĉiti da ga otvorim? Odmah ćemo saznati jesi li u pravu." On skoĉi iz kreveta i brzo navuĉe jutarnji ogrtaĉ. "Kljuĉ je u dţepu mog prsluka", objasni on vezujući pojas. "Pogledat ću je li još tamo." S tim rijeĉima izjuri iz sobe. Catherine poţuri za njim. Richard razgrne svoju odjeću, pronaĊe prsluk, prekopa dţepove i zaprepašteno vikne: "Nema ga! Zaista ga nema! Imala si pravo, Catherine. Alfred je traţio kljuĉ pisaćega stola. No ĉekaj da dohvatim toga momkal" Catherine brzo zakopĉa svoj ogrtaĉ. "Zar se ne bojiš da bi ti nešto mogao napraviti?" zapita ona. "Alfred?" upita Richard rasrĊeno. "S tim se slabićem mogu uvijek uhvatiti ukoštac." On izjuri iz sobe, poĊe hodnikom i naglo otvori vrata knjiţnice. Catherine je brzala za njim. Stigli su upravo na vrijeme da vide kako Alfred baca hrpu papira u vatru koju mora da je nedugo prije toga zapalio. "Sto to treba znaĉiti?" poviĉe Richard i pojuri prema kaminu kako bi spasio jedan papir kojeg vatra još nije zahvatila. "Ne ĉitaj to, Richardel Molim te!" preklinjao je Alfred.

112

GIGA

"...nedavno se oţenio..." ĉitao je Richard, "...bio je s Bridgegateom u Hastingsu..." On podigne pogled s lista papira i s nevjericom se zagleda u Alfreda. "Ovo je tvoj rukopis, zar ne, Alfrede? Moţeš li mi moţda reći što bih ja trebao misliti o ovome?" Catherine se podigla na prste kako bi vidjela preko ramena svoga muţa. Sada i ona pogledom preleti papir koji je Richard drţao u rukama. Ĉinilo se da se radi o nekom pismu. Pismu upućenom vikontu Willowbyju, jer je naslov bio: "Visokocijenjeni striĉe". Pismo je sadrţavalo toĉan opis toga kako su Richard Willowby i lord Bridgegate provodili svoje dane. Sadrţavalo je pojedinosti o njihovim gubicima za kartaškim stolom, o izgubljenim okladama na konjske utrke i o novim poznanstvima. Opisivalo se vjenĉanje Richarda Willowbyja, na kojemu onaj tko je pisao naţalost nije bio nazoĉan, no obećavao je da će dati sve od sebe kako bi što prije saznao nešto o porijeklu mladenke. "Sada, dakle, znaš", progovori Alfred osjećajući krivnju. No zvuĉalo je kao da mu je netko skinuo s leĊa velik teret koji je sa sobom nosio strah od toga otkrića. "George je bio u pravu. Zaista sam ja bio taj koji je vašega oca obavještavao o tvom i Beauovom ţivotu." "Ali mi smo bratići", prigovori Richard, ne mogavši povjerovati. "A Bridge i ti, vi ste prijatelji, mislio sam da ste stvarno dobri prijatelji." "I bili smo prijatelji", reĉe Alfred tuţnim glasom. "Sigurno ne ţeli više ni ĉuti za mene sada kada je otkriven ovaj moj sramotni ĉin." "Ali zašto, Alfrede?" upita Richard. "Ne razumijem zašto si to uĉinio." Alfred ravnodušno slegne ramenima. "Tvoj je otac dobro plaćao", konaĉno će on. "Otac je plaćao za ova pisma?" zaprepašteno zapita Richard. "Da, i to ne loše, kao što sam rekao", potvrdi njegov bratić. "Inaĉe nemam nikakvih primanja, znaš. Kako bih si mogao priuštiti ţivot uz vas, bio sam primoran uzimati novac od tvoga oca. Posjetio sam ga prije više godina i zamolio ga da mi da novac. On je pristao da mi svakoga tromjeseĉja prepusti odreĊen iznos. No postavio mi je uvjet da mu kao protuuslugu dostavljam ţeljene informacije. I to sam i uĉinio. Nisam imao drugoga izbora." Alfred uzdahne. "Razumjet ću ako me ne ţeliš više pod svojim krovom, Richarde. Odmah ću spakirati svoje kovĉege i odseliti u gostionicu." "Ma nećeš ti ništa", odrješito će njegov bratić, "barem ne noćas." On poĉne skupljati papire koje je Alfred bacio na pod i stavi ih natrag u pisaći stol. "Sutra ćemo nastaviti s razgovorom. Sada sam preumoran da bih mogao jasno misliti. Ako bih, molim te, mogao dobiti natrag taj kljuĉ?" Alfred spusti kljuĉ na njegov ispruţen dlan. Richard zakljuĉa ladicu stola. "Objesit ću si taj kljuĉ oko vrata. Morat ćeš me ubiti da opet dospije u tvoje ruke." Catherine lagano krikne. "Ja nisam ubojica, Richarde", reĉe njegov bratić ogorĉeno. "Nadam se da ne misliš da sam ja taj koji je ubio tvoga oca. Nije moguće, Richarde, ti to ne misliš!" "Siguran sam da to nisi bio ti, smiri se, Alfrede", reĉe Richard u hodu. "Nisi ti tako glup da bi ubio zlatnoga magarca koji ti je jamĉio siguran prihod." Kada su se Catherine i Richard idućega jutra pojavili na doruĉku, gosti su već u punom broju bili okupljeni za postavljenim stolom. Bilo je oĉigledno da im je Alfred upravo priznao da je on bio taj koji je Richardova oca informirao o ţivotu Richarda i lorda Bridgegatea. "Ali Alfrede!" poviĉe ĉasni Hugh Deverell zaprepašteno. "Tako nešto sramotno još nisam ĉuo u ĉitavom svom ţivotu." "Znam", promrmlja pokuĊeni, svjestan krivnje. "I razumio bih ako mi uskratite svoje prijateljstvo. Već bih noćas bio napustio kuću da me Richard nije zadrţao. Ah, tu si, Richarde", reĉe on, obraćajući se svome gostoprimcu. "Kako vidiš, već sam im rekao." "Mogao bih ti zavrnuti vratom", promrmlja Beau. "I takvu sam osobu smatrao svojim

113

GIGA

prijateljem." "Znam, znam. Sve što mi zamjerate, pravo je. Ali molim vas i da razmislite kako bih se ja mogao bez tih plaćanja moga strica odrţati na površini. Stan u Jeremyn Streetu je skup. Frank, moj sluga, isto tako, iako bih toga momka rado izbacio iz kuće. Bezobrazan je i drzak. Ali gdje da naĊem drugoga koji bi bio spreman raditi za plaću koju mu ja mogu dati? Od svoga oca nisam ništa naslijedio, kao što znate. Otac je bio tek drugi sin i nije dobio mnogo. Za kartaškim stolom se isto ne mogu usrećiti jer si uopće ne mogu priuštiti da kartam." Zbunjeno je ušutio i zagledao se u svoj tanjur kao da se ne usuĊuje pogledati u oĉi svojim prijateljima. Ostali su šutjeli. Nikada se nisu ozbiljno zapitali o financijskoj situaciji svoga prijatelja. Naravno da su znali da ne moţe posjedovati neko znaĉajno bogatstvo. No nitko od njih nije ni slutio da nema ni ono najosnovnije. Richarda je najviše pogodilo saznanje da njegov bratić nije kartao ne zato što mu to ne bi priĉinjalo zadovoljstvo, već zato što nije imao novca da za kartaškim stolom parira sumama koje su se tamo obiĉno nudile. On sam je za to uvijek našao dovoljno novca, pa ĉak i kad mu je financijski išlo iznimno loše. "Moţeš otkazati stan i doseliti se u Mount Street", predloţi on na iznenaĊenje sviju. "A toga svog slugu izbaci van. Naći ćemo ti drugoga." Alfred nije mogao vjerovati svojim ušima. "Ti to ozbiljno?" upita mucajući. "Sasvim ozbiljno." Richard se uto sjeti svoje uloge supruga i upitno pogleda Catherine: "Ti nemaš ništa protiv, zar ne?" "Naravno da nemam!" sloţi se Catherine i toplo stisne Richardovu ruku. "Dobro je da netko stanuje u Mount Streetu dok smo mi na Wild Rose Manom." "Da, Catherine i ja smo, naime, odluĉili da godinu korote provedemo ovdje. Imamo mnogo posla." "Richarde, jedva te prepoznajem", oglasi se Hugh i odobravajući pogleda svoga prijatelja. "Znaĉi li to da si spreman preuzeti odgovornost? No, to je nešto sasvim novo." "Pa ja sam sada glava obitelji, zar ne?" utvrdi Richard kao da je to nešto najprirodnije na svijetu. Otpoĉetka sam znao da će mu koristiti brak s Catherine, pomisli Hugh zadovoljno. "Vidi, glava obitelji", rugao se Beau. "Ovaj dan je prepun iznenaĊenja." "Ja nipošto neću ĉitavu godinu stanovati ovdje na Wild Rose Manoru!" srdila se Hetty. "Kako ste mogli donijeti tu odluku a da mene niste pitali?!" "Pa i nećeš stanovati ovdje već na seoskom imanju Deverellovih, moj golupĉiću", reĉe Hugh i uhvati je za ruku. "Tvoj brat sigurno neće imati ništa protiv tihoga vjenĉanja za nekoliko tjedana." "Dosta, dostal" unjkavim se glasom javi Beau i svojom se tankom, bijelom rukom uhvati za srce. "Richard koji se ţeli uţivjeti u ulogu odgovorne glave obitelji, Hugh koji stalno nepristojno izgovara tu rijeĉ golupčić, sve je to previše za moje prenapregnute ţivce. Dakle, ako biste nas ispriĉali, lady Willowby, mi bismo spakirali naše stvari odmah nakon doruĉka i otputovali u London. I ti ćeš sa mnom, nadam se, Alfrede?" Bilo je upravo ganutljivo promatrati kako se ozbiljno lice Alfreda Willowbyja pri tim rijeĉima pretvara u blistav osmijeh. "Znaĉi li to da si mi oprostio, Bridge?" upita on prepun nade. "Ah, što znaĉi oprostio?" Beau odmahne rukom. "To zvuĉi previše sveĉano. Ja time samo ţelim reći da bih sigurno napravio i mnogo gore stvari kada bih imao takvih financijskih poteškoća kakve ti oĉito imaš. Pritom mi se nameće jedna misao, velecijenjena glavo obitelji", reĉe on obraćajući se Richardu. "Ne zaboravi svome bratiću na raspolaganje staviti odreĊenu mjeseĉnu svotu. To je sada tvoja duţnost, zar ne?" Richard pomisli na napunjen kovĉeţić koji je dao gospoĊi Mellvin na ĉuvanje. Krajnje je vrijeme da se sam uhvati raspolaganja novcem. "Vidjet ćemo", reĉe on neodreĊeno. "I ti zaista ţeliš da poĊem s tobom?" upita Alfred. "Zar se ne bojiš da bih mogao opet pisati

114

GIGA

izvještaje o tvome ţivotu?" "Pa koga bi oni zanimali?" reĉe Beau. "Richardov otac je mrtav." "Ne vjerujem u to, ali Alfred bi se mogao obratiti direktno tvome ocu", nagaĊao je Richard. "To nije baš vjerojatno", reĉe lord Bridgegate. "Osim toga, moj mu otac ne bi vjerovao. Svi prijatelji njegova odmetnutog sina ĉine mu se krajnje nevjerodostojnima i mrski su mu iz dna duše."

115

GIGA

XIX Ta dva gospodina ipak su otputovala tek popodne idućega dana. Za odlaganje putovanja bio je zasluţan Alfred Willowby koji je prvo morao nagovoriti inspektora Sand-righta da mu dozvoli otputovati. Otputovati bez njegova dopuštenja nije dolazilo u obzir. "Koliko rado prihvaćam tvoju ponudu da u tvojoj koĉiji putujem u London, Bridge, toliko mrzim da me vlasti progone. Ako odem odavde protiv izriĉite naredbe inspektora, on će sigurno obavijestiti svoje ljude u Londonu i ja ću završiti u zatvoru u Fleet Streetu. Sjeti se samo što se dogodilo Richardu. A ja nemam hrabru suprugu koja bi se zauzela za mene. A pogotovo nemam utjecajnog vojvodu za šogora." Protiv ovoga argumenta Beau nije imao što reći. Iako mu se nimalo nije sviĊalo odgaĊanje putovanja. Srećom, Georgeu je palo na pamet pozvati Njegovo Lordstvo na pecanje na obliţnje jezerce. On veselo prihvati taj poziv. "Kada Vi namjeravate otputovati?" upita Beau Geor-gea dok su ĉekali da im sluga donese udice, mamce i košare. "Oh, ja ostajem sigurno još neko vrijeme. Hetty, moja ţena Hetty, mislim, nalazi se s bebom kod njezinih roditelja. I ja sam trebao biti tamo. No, srećom, dogodila se smrt moga oca i Richard mi je pisao da me oĉekuje ovdje. Oni mi nisu baš po volji, moji dragi punac i punica. A siguran sam da će i Hetty uskoro poĉeti ići na ţivce. Svaki put se posvaĊa sa svojim roditeljima kada ih posjeti. Pa ipak uvijek iznova putuje onamo. Doduše, ja to ne shvaćam, ali to je njezina stvar. Dogovorili smo se da Hetty doĊe ovamo ĉim joj dosadi roditeljska kuća. Raĉunam da će doći idućih dana. Ţelim joj pokazati Wild Rose Manor. Ona ga, naime, još ne poznaje. Dakle, već je krajnje vrijeme." Iz kuće izaĊe sluga noseći pribor za pecanje, te njih dvojica odu. Catherine je zamolila gospoĊu Mellvin da od posluge odabere jednoga momka koji bi bio pogodan da sluţi kao sobar Alfreda Willowbyja i koji bi rado preselio u London s bratićem njezina muţa. Domaćica je sigurnim instinktom predloţila Lionela, visokog momka lijepih crta lica i snaţnih ruku koji je bio naviknut raditi. Govorio je dijalektom toga podruĉja odakle još nikada nije nikamo otišao. No oĉigledno se trudio barem donekle oponašati gospodski naĉin govora svojih sugovornika. Alfred je bio izrazito zadovoljan izborom gospoĊe Mellvin. Tisuću je puta zahvalio Richardu i Catherine te izjavio kako mu je zadovoljstvo što konaĉno moţe Franku staviti kovĉege pred vrata. Mladi Lionel je bio izvan sebe od radosti. Odmah se poĉeo opraštati od rodbine i prijatelja te pakirati svoje sitnice. Dobio je priliku da ode u London, još k tome kao sluga jednoga otmjenog gospodina koji je bratić jednoga vikonta - kako su mu samo zavidjeli njegovi prijatelji i vršnjaci. Ĉak se i problem kuharice za Alfreda, Lionela i posluţitelja koji je upravo sam i napušten ĉuvao kuću u Mount Streetu riješio na vrlo povoljan naĉin. Catherine je upravo htjela sjesti i napisati pismo svojoj prijateljici lady Christlemaine te je zamoliti da joj naĊe odgovarajuću kuharicu koja bi se brinula i o ostalim kućanskim poslovima kadli se u knjiţnici pojavi gospoda Blenchem i zamoli za razgovor. Priĉala je nadugo i naširoko, a završila je rijeĉima: "Ja Vam ovdje ionako nisam potrebna, milady. Kućanstvom upravlja gospoda Mellvin. Besprijekorna osoba koja sve ima pod kontrolom. A ja sam gradski ĉovjek, znate. Uvijek sam ţivjela u gradu. Seoski zrak nije za osobu poput mene. Od njega sam umorna i troma.. Osim toga, moram se brinuti o Burlevju. To sam mu ĉvrsto obećala. I znam kuhati. Dakle, ako nemate ništa protiv, milady..." Catherine nije imala ništa protiv. I tako se idućega popodneva pokrenula mala karavana od dvije koĉije. Prva je bila elegantno, blistavo crno vozilo Njegova Lordstva s ništa manje elegantnim koĉijašem koji je drţao uzde, a pratila ga je Alfredova mala, neugledna koĉija. Na putu ovamo sam je upravljao njome, no sada je uţivao putovati u mnogo udobnijim, modernijim kolima u društvu svoga prijatelja. GospoĊa Blenchem je sjedila u drugoj koĉiji, a na koĉijaševu sjedištu bio je spretni Lionel.

116

GIGA

Oni koji su ostali još su dugo mahali toj povorci, sve dok nije zamakla za širok zavoj. Kada su im nestali s vidika, Hugh se obrati svome gostoprimcu: "Volio bih razgovarati s tobom u ĉetiri oka, Richarde", reĉe on. "Rijeĉ je o našemu predstojećem vjenĉanju." "Ako budete razgovarali o vjenĉanju, ţelim i ja biti prisutna", uzbudi se Hetty. "Konaĉno, to je i moje vjenĉanje." "Ali to uopće nije comme il faut, draga moja sestro", oglasi se njezin brat George. "Pogledaj samo, kada tvoj budući napravi ovako strogo lice kao sada, onda ti je bolje da mu ne proturjeĉiš. Imam bolju zamisao: ostavit ćemu ta dva stroga gospodina da se dogovore oko braĉnoga ugovora, a nas dvoje izgubit ćemo se na tavan. Još je dovoljno svjetla. Ţelim vidjeti ima li tamo još kakvih vrijednih stvari iz djetinjstva." Hetty pljesne rukama. "To je izvrsna zamisao! Imaš pravo, George. Raspravljajte sami, dragi moji. DoĊi, George, već sam jako nestrpljiva." Zagrlivši sestru, George s njome izaĊe iz kuće. Kakva ĉudna obitelj, ti Willowbyji, mislila je Catherine gledajući za njima. Mislila je da su braća ljuta jedna na drugo, da su posvaĊani i da se ne podnose. A sada ţive jedni s drugima u najvećem skladu. To što se nisu vidjeli zadnjih godina i što nisu brinuli jedno za drugo bio je tek nemar. No ona, Catherine, imala je jaĉe izraţen osjećaj za obitelj. Da nije bilo njezine šogorice Esther, ona bi se sigurno i dalje dobro slagala s Henryjem. Već će se pobrinuti za to da se ubuduće ne prekida kontakt s Hetty i Georgeom. Mali Hermes koji se, kao i ĉesto posljednjih dana, nije micao od nje, iskoristio je priliku da svoju odraslu prijateljicu ima samo za sebe. "Ideš li se ljuljati sa mnom, milady?" upita te uputi Catherine preklinjuć pogled. Uvijek ju je oslovljavao s milady, što je iz njegovih djeĉjih usta zvuĉalo vrlo smiješno pa se Catherine uvijek morala nasmijati. "Steven iz staje objesio je jednu ljuljaĉku. Samo za mene. Tako ti je ţelim pokazati, milady. Ideš li sa mnom? Molim te, molim te!" Kako bi se mogla oduprijeti takvom moljakanju? Uzme Hermesa za ruku i poĊe s njim dolje kroz široki ulaz gdje se iza malog šumarka na jednom kestenovom stablu usred livade lagano njihala ljuljaĉka. "Evo je!" poviĉe Hermes. "Zar nije lijepa? A pripada samo meni. Već se znam dobro ljuljati. Pokazat ću ti, milady." On sjedne na dasku i ubrzo se naĊe visoko u zraku. Catherine sjedne na široki kamen na rubu šume i poĉne ga promatrati sa sanjarskim smiješkom. Hermes je zaista drag djeĉak. Spustivši glavu na dlanove, ruku naslonjenih na povijena koljena, Catherine poĉne razmišljati o budućnosti. Koliko je samo imala sreće što nije ostala trudna ni s Rogerom ni s njegovim stricem. No s Richardom bi rado imala djecu. Ta bi djeca onda sjedila na ljuljaĉci kao Hermes sada, a ona bi ih pritom promatrala. Igrala bi se sa svojom djecom i nauĉila ih kojeĉemu. Richard bi bio predivan otac. Sada kada je naslijedio posjed, a ona iz sukoba oko Gervaisova naslijeĊa izašla kao pobjednica, ne moraju više brinuti zbog financijskih poteškoća. Konaĉno, po prvi put nakon mnogo vremena ţivot je pred njom stajao jasan i bez većih prepreka. Naravno, potpuno bezbriţno osjećat će se tek kada ubojica Richardova oca bude uhvaćen. Sto je više razmišljala o tome, bila je sigurnija da je to morao biti neki razbojnik koji je ubio vikonta. Neki mutan lik koji se noću ušuljao u kuću s namjerom da odnese sa sobom sve što se odnijeti moţe. Sigurno ga je gospodar iznenadio te ga je ovaj napao prije nego je imao priliku obraniti se. "Zar se ne ljuljam dobro, milady?" poviĉe Hermes s ljuljaĉke. "Vrlo dobro!" potvrdi Catherine. "Drţi se ĉvrsto, Her-mese, da ne padneš." Sigurno će uskoro uhvatiti tog razbojnika. Bila je sigurna u to. A ako ne, nije baš vjerojatno da će on pokušati još jednom provaliti u istu kuću. Ili moţda ipak? Tiho zviţdanje prekine njezine misli: Sur le Pont d'Avignon ony dance, ony dance, sur le Pont dAvignon... Znala je tu pjesmu. Roger ju je uvijek zviţdao kada je bio posebno dobre volje. Catherine poskoĉi. Nije moguće da je Roger u Engleskoj. Sigurno je krivo ĉula. Okrene se, no nije ništa vidjela. Melodija je utihnula, šumarak je tiho leţao u popodnevnom suncu.

117

GIGA

"Jesi li i ti ĉuo zviţdanje, Hermese?" poviĉe ona prema djetetu. "Kakvo zviţdanje, milady? Pogledaj samo kako mogu letjetil" "Sidi dolje, Hermese. Vrijeme je da poĊemo kući", poviĉe Catherine, iznenada se osjećajući nelagodno. "Još malo, milady, molim, pa tek smo došli." "Ne, Hermese, odmah!" Glas joj je zazvuĉao oštrije nego što je htjela. Hermes prestrašeno zakoĉi cipelama i side s ljuljaĉke bez daljnjih prigovora. "Zašto tako ţurno, cherie?" javi se blago podrugljiv glas iza Catherine. "Ta ovo je tako lijepo mjestašce. Kao stvoreno za ponovni susret ljudi koji se vole." "Roger!" poviĉe Catherine. "Pa to nije moguće! Sto te dovodi u Englesku?" "Nije li moje mjesto uz moju suprugu?" upita Francuz. "Uz tvoju suprugu?" ponovi Catherine ne shvaćajući. "Misliš, i Jeanette je isto u Engleskoj?" Markiz prezrivo odmahne rukom. "Jeanette", reĉe. "Ja govorim o tebi, cherie." Catherine se borila za zrak. Roger je sigurno poludio. Pa on i predobro zna da nikada i nipošto nije postala njegovom suprugom. "DoĊi, Hermese!" dovikne ona djetetu koje se radoznala pogleda polako pribliţavalo. "Idemo kući." Roger uhvati Catherine za ramena. "Nekada si me voljela, cherie. Zar si zaboravila? Ja sam onomad zgazio tu tvoju ljubav. Oprosti, mon amour. Bio sam glup i nezreo. No sada sam došao izbrisati svu bol koju sam ti nanio. Molim te, vjeruj mi, Catherine." Njegove krupne, tamne oĉi s dugim, gustim trepavicama molećivo su se zagledale u nju. Taj pogled u prošlosti nikada nije ostao neuslišen. Roger ju je uvijek uspijevao oraspoloţiti svojim njeţnim pogledima ili je navesti da mu oprosti i najgore stvari. Catherine iznenaĊeno ustanovi da taj Rogerov izraz njeţne zabrinutosti više nema nikakva djelovanja na nju. Ona se sasvim promijenila ovih tjedana u Engleskoj. I upoznala je ljubav koja se razlikovala od srceparajuće predstave koju je upravo igrao Roger. "Prekasno, Rogere", reĉe ona jednostavno, pokušavajući se osloboditi njegovih ruku. No markiz to ne dopusti. "Nikada nije prekasno, Catherine", reĉe on njeţno i privuĉe je bliţe sebi. Sigurno bi je bio poljubio da se nije svim silama branila. "Ostavite milady na miru]" poviĉe energiĉan glas s druge strane livade. GospoĊa Mellvin se, ruku podboĉenih o bokove, pribliţavala ţustrim koracima. Nosila je jarku svijetlozelenu haljinu koja se jedva razlikovala od boje trave i drveća. Zaista ne izgleda kao domaćica, pomisli Catherine, ne po prvi put. Previše je elegantno odjevena. Odakle li joj samo ta odjeća? "Jeste li nas traţili, gospoĊo Mellvin?" upita ona glasno. "Upravo sam se htjela s Hermesom vratiti u kuću. Sluĉaj je htio da sretnem nećaka svoga prvoga muţa. No sada ništa više ne stoji na putu odlasku kući." Pogled gospoĊe Mellvin jasno je pokazao kako je bila iznenaĊena što je lady Willowby već jednom bila udana. Ona baci ispitivaĉki pogled na toga stranca i njezin se strog izraz lica promijeni u koketan smiješak. Roger to primijeti i potrudi se zaigrati na svoj obmanjujući šarm. Tko god bila ta jedra crvenokosa, neće biti naodmet da si stvori prijatelje u Catherininoj okolici. "Zar mi nećeš predstaviti ovu damu?" upita on predbacujući. Catherine nije mogla suspregnuti podrugljivo smiju-ljenje. Poznavala je Rogerovu stalešku uobraţenost. Sigurno će teško preboljeti što nije prepoznao jednu domaćicu kao takvu i što ju je tretirao kao damu visoka statusa. "Ma naravno da hoću, dragi moj", reĉe ona spremno. "Ovo je Markiz de la Falaise, gospoĊa Mellvin, naša domaćica." Roger nije ni trepnuo. "Enchante, madame", reĉe on, lagano se naklonivši. "Ĉast je moja, gospodine", odvrati gospoĊa Mellvin duboko se poklonivši i pocrvenjevši. Hermes ju je povlaĉio za suknju. "Idemo li sada u kuću, mama? Ţedan sam." "Hermese!" korila ga je gospoĊa Mellvin strogo. "Već sam ti rekla da ne upadaš u rijeĉ kada odrasli razgovaraju."

118

GIGA

"Vaš sin, madame?" upita Roger. "Hermes je nećak gospoĊe Mellvin", objasni Catherine. "I ima pravo. Trebali bismo poći." Do kuće su stigli ubrzo nakon što su George i Hetty završili svoju potragu za blagom na tavanu. Izvrsno su se zabavljali kopajući po ormarima i škrinjama, a sada su došli u sobu, posvuda prekriveni prašinom i s pauĉinom u kosi, kako bi se oprali i presvukli. Naravno da nisu našli zaista vrijedne stvari. Njihov je otac sve vrijednosti prodao prije mnogo godina. No našli su stvari iz djetinjstva koje su izazvale usklike oduševljenja i probudile dragocjena sjećanja. George je našao pet malih drvenih konjića koje mu je izrezbario jedan konjušar. Hetty je pronašla krpenu lutku koju je kao mala djevojĉica jako voljela. Doduše, nedostajala joj je lijeva ruka i hitno joj je trebalo pranje, pa ipak je odluĉila uzeti je sa sobom. A isto tako i crnu kutijicu u obliku kovĉega koja se mogla zatvoriti teškim kljuĉem. "Sjećaš li se ovog kovĉeţića? Mama je u njemu drţala novac. Bio je još jedan koji je izgledao isto. U njemu su se drţali oni dragocjeni zaĉini." George se jako dobro sjećao. Potraţili su i drugi kovĉeţić, no nisu ga mogli nigdje pronaći. "Šteta", rekla je Hetty. "No, ponesimo onda barem ovaj. Onaj mali djeĉak mi je juĉer pokazao kamenĉiće koji mu se posebno sviĊaju. Stavit ću ih u kovĉeţić i reći mu da su oni sada neprocjenjivo blago." Kada je stigla u svoju sobu, provela je odmah taj plan u djelo. Napunila je kovĉeţić kamenĉićima, dobro ga zatvorila i stavila kljuĉ na svoj noćni ormarić, da bude pri ruci. Hermes će se sigurno razveseliti toj tajanstvenoj škrinji s blagom. Zatim pozvoni Rosie da joj pomogne pri preodijevanju. Catherine i njezina pratnja u meĊuvremenu su stigli do kuće. GospoĊa Mellvin je s Hermesom krenula u kuhinju, a Catherine je razmišljala što će s Rogerom. "Ostavio sam svoje stvari u gostionici Kod crvenog lava. Namjeravam tamo stanovati nekoliko dana. Ako se predomisliš, znaš gdje ćeš me naći." Roger je sada opet s njom razgovarao posve pribrano i razumno, kako to i dolikuje roĊaku kojeg je dobila udajom. Upravo se htio oprostiti, no Catherine se uĉini nepristojnim pustiti ga da ode prije nego ga upozna s Richardom. "PoĊi ipak sa mnom unutra", reĉe ona stoga. "Moţemo zajedno popiti ĉaj. A ţelim ti predstaviti i svoga muţa. Naime, opet sam se udala." "Znam", kimne Roger. "Znaš?" ponovi Catherine zaĉuĊeno. "Kako to moţeš znati?" "Pa zar se nisi pitala kako sam te pronašao na ovome osamljenom mjestu?" odgovori on pitanjem na njezino pitanje. "Esther, tvoja draga šogorica, bila je toliko ljubazna da me obavijesti o tvome vjenĉanju i mjestu boravka." "Esther!" poviĉe Catherine s gaĊenjem. "Mogla sam i misliti." Stigli su do vrata knjiţnice. Richard i Hugh sjedili su za okruglim stolom u prozorskoj niši i ĉavrljali o prošlim vremenima. "Oprostite mi ako vam smetam", prekine ih Catherine. "Ţelim vas upoznati s nećakom moga prvoga muţa. Ovo je Roger, markiz de la Falaise. Rogeru, smijem li ti predstaviti lorda Deverella, našega dragog prijatelja. I vikonta Willowbyja, moga muţa." Richard i Hugh ustanu. "No to je zaista iznenaĊenje!" reĉe Richard. "Dobrodošli na Wild Rose Manor, mar-kiţe." Mozak mu je grozniĉavo radio: Roger de la Falaise. Je li to nakraju onaj Roger kojega je Catherine voljela? Utonuo u svoje misli, slušao je kako Hugh pozdravlja toga stranca. Dobro izgleda taj Francuz. Moţda malo preţenstveno. Pa ipak, ĉini se da nije loš momak. Sljedeće markizove rijeĉi brzinom munje su promijenile to mišljenje. "I meni je drago što sam vas upoznao", reĉe on s uljudnim smiješkom. "Cast mi je što sam tako toplo primljen u kući jednoga engleskog dţentlmena. Pa ipak, htio bih primijetiti jednu sitnicu, ako dopuštate: naša draga Catherine se zabunila kada me je predstavila. Ja nipošto nisam nećak njezina muţa. Ja, Roger de la Falaise, ja sam Catherinin suprug."

119

GIGA

Izrekavši to, ovije ruku oko Catherine koja se zacrve-njela i nastojala se osloboditi njegova zagrljaja. "To ne moţe biti", ozbiljno će lord Deverell prije nego je Richard uspio bilo što prigovoriti. "Catherine je udana za vikonta Willowbyja. Ja sam nazoĉio vjenĉanju." Roger se i dalje jednako smješkao te odgovori: "Ništa mi nije teţe nego ne povjerovati Vam da ste nazoĉili tom vjenĉanju, milorde. Samo što taj brak nije sklopljen pravomoćno. Mlada je već bila udana." "Laţeš!" poviĉe Catherine. "Znaš da laţeš. Pitam se što namjeravaš postići ovom prljavom igrom." "Ţeliš li moţda poreći da si u svibnju prije pet godina stupila sa mnom pred oltar u crkvi St. George u Londonu?" upita Roger. Zvuĉao je kao da je vrlo zaĉuĊen. "Ne ţelim, ali ti dobro znaš..." Nije uspjela izgovoriti reĉenicu dokraja. "Ne poriĉeš da si s njim stupila pred oltar?" poviĉe Richard. Ĉinilo se da se vrlo teško suzdrţava. "Treba li to znaĉiti da si udana za ovoga muškarca? Treba li to znaĉiti da je naš brak zapravo ţivot u grijehu i bigamiji, treba li to znaĉiti..." "Richarde", prekine ga Catherine zaklinjući se i ĉvrsto ga uhvati za podlakticu. "Muškarac za kojega sam se udala je mrtav. Ovaj ovdje je Roger. Nisam se uopće mogla udati za njega jer je već bio oţenjen kada sam se udala za njegova strica..." ona izrazito naglasi rijeĉ stric. "A on je i sada oţenjen drugom ţenom." "Mon cher enfant", prigovori Roger, "o ĉemu ti to govoriš? Misliš li da laţi mogu poboljšati tvoj poloţaj? Ne zatvaraj oĉi pred stvarnošću..." Izgledalo je kao da bi se i Catherine i Richard rado okomili na njega. No Hugh se trudio zanemariti svoje uzbuĊenje te se naglašeno ozbiljnim glasom obrati Catherine: "Jeste li Vi udani za ovoga dţentlmena ovdje, Catherine?" Catherine odmahne glavom. "Jeste li potpuno sigurni?" "Potpuno", odrješito će Catherine. "Onda odmah napustite moju kuću!" zahtijevao je rasrdeni vikont obraćajući se nepoţeljnom gostu. "Mais, monsieur, je vous enprie..." Richard energiĉno povuĉe zvonce. "Ako biste nas sada, molim, ostavili. I nikada više nemojte nogom stupiti na moj prag." Kermin se pojavi na vratima. "Izvedi van ovoga gospodina!" zapovjedi Richard. Roger se pomno i duboko nakloni. "Au revoir1." reĉe on s vjeĉnim uljudnim smiješkom i dometne: "Upozorili su me da je muškarac za kojeg se Catherine toboţe udala krajnje vulgaran tip. Da, ĉak je optuţen i za ubojstvo, priĉa se. Konaĉno, Catherine je moja supruga i ja ću uĉiniti sve da je povedeni sa sobom u Francusku." "Vani" poviĉe Richard. Markiz se još jednom sa smiješkom nakloni i poĊe za Kerminom u predvorje poletna koraka i visoko uzdignute glave. Ĉinilo se kao da se već smatra pobjednikom. No zapravo nije bilo tako. Usprkos brojnim pokušajima nije uspio pronaći svećenika koji ih je onomad vjenĉao. Bilo je teško već i saznati ime i adresu tog duhovnika. Naime, on je odnedavno bio u mirovini, a duţnosti ga je razriješio jedan mladi svećenik s kojim se ovaj oĉito nije baš najbolje slagao. Kada je Roger konaĉno saznao adresu, našao se pred zatvorenim vratima. Nitko nije reagirao na njegovo uporno kucanje. Sljedećega je dana bio nešto uspješniji. Jedan nepovjerljiv sluga tek mu je malo odškrinuo vrata. Ne, njegov gospodar nije kod kuće. On uopće nije u Londonu već je na studijskom putovanju negdje na sjeveru. Oĉekuju ga za tri do ĉetiri dana, ţeli li moţda gospodin doći tada? Markiz to nije ţelio. Hotelske sobe u glavnome gradu bile su skupe, a već su protekle noći smanjile svotu koju mu je Vojvotkinja od Milwokea dala. Dakle, ako ţeli tom svećeniku ponuditi dovoljno

120

GIGA

novca kako bi mu pomogao osvjeţiti pamćenje, a k tome imati i novca za put u Francusku za sebe i Catherine, onda mora hitno preseliti u neku jeftinu seosku gostionicu. Stoga je odluĉio ostaviti svećeniku kratku poruku. Namjerno ju je napisao nejasno; govorio je nešto o spašavanju jedne osobe od ţivota u najdubljem grijehu i napadno je molio veleĉasnoga da neodloţno doĊe u Winchester u kuću Sira Thomasa Streightona. Potpis je bio neĉitak i Roger se nadao da će svećenik misliti da ga je Sir Streighton osobno zamolio za pomoć. Sigurno bi ga to prije ponukalo na takvo iznenadno putovanje nego molba jednoga u Engleskoj još uvijek omraţenog Francuza. Potom je i sam otputovao u Winchester kako bi okušao svoju sreću. Catherine je nekada bila jako zaljubljena u njega. Tko kaţe da on nije u stanju opet probuditi tu zaljubljenost u njoj? Njezin je sadašnji suprug zatvoren zbog sumnje na ubojstvo. Catherine sigurno neće dati prednost jednom ubojici pred svojom velikom mladenaĉkom ljubavi. No u tom kratkom susretu na Wild Rose Manoru Roger je bio primoran shvatiti da se prevario u dvije stvari. Kao prvo, taj vikont više nije bio u zatvoru, a kao drugo, Catherine je bila sve samo ne spremna dobrovoljno poći s njim. Sada mu je još preostao mirovni sudac. Naravno da je Roger znao da nema nikakvih dokaza za brak s Catherinom sve dok ne doĊe svećenik. Dakle, bila je njegova rijeĉ protiv Catherinine. To nisu bili dobri izgledi. Pa ipak, Roger je kockar, blefiranje mu je jaĉa strana. Nikada još sumnje nisu uklonile samodopadan smiješak s njegovih usana. "Ne znam je li bilo pametno izbaciti toga ĉovjeka, Richarde", reĉe Hugh zamišljeno nakon što je Francuz napustio sobu. "Ah, ne?" bjesnio je vikont. "Vjerojatno sam ga trebao zamoliti da sjedne, tako da moţemo ĉuti još više njegovih gluposti." "Ţeliš ĉuti gluposti?" upita George radoznalo, ulazeći u sobu s Hetty. "Ţelim vraga", odvrati njegov brat ljutito. "Jesi li vidio onog muškarca koji je upravo izašao iz kuće? Tvrdio je da je Catherinin suprug. Suprug moje ţene, jeste li ikada ĉuli takvo što? Za ne povjerovati." "Moţda bi nam Catherine trebala ispriĉati ĉitavu priĉu", predloţi Hugh umirujućim glasom. "Ako vam smeta moje prisustvo, odmah ću izaći iz prostorije." "Ne, ne", odbije Catherine. "Samo Vi ostanite. Ono što imam za ispriĉati, sigurno će vas iznenaditi, jer to što se meni dogodilo, ne dogaĊa se svaki dan." I zatim im je ispriĉala što se to dogodilo prije pet godina. Kako je upoznala Rogera i kako je njezina šogorica Esther podupirala to poznanstvo. Kako je mislila da voli toga Francuza i kako je bila sretna kada ju je zaprosio. Da, vjenĉanje se zaista odrţalo, no ona ipak nije bila vjenĉana s njime. Roger je samo zauzeo mjesto svoga strica, što je uostalom bilo potpuno legalno, jer su takozvana vjenĉanja sa zastupnikom upravo bila dozvoljena u plemićkim krugovima i uopće nisu bila ništa neobiĉno. Kada je došla u Francusku, saznala je nevjerojatnu istinu, naime da je udana za potpunoga stranca koji je po godinama mogao biti njezin otac. Ona je angaţirala odvjetnike koji su je trebali osloboditi iz te muĉne situacije, no stric i nećak su se zdušno kleli da je Gervais bio nazoĉan vjenĉanju i da se sklapanje braka nije dogodilo onako kako je ona to tvrdila. Konaĉno, na vjenĉanom je listu Gervais bio upisan kao mladoţenja, a on je ĉak bio i potpisan. Roger je nevjerojatno vjerno krivotvorio potpis. Dakle, što je mogla uĉiniti? Nedugo zatim umro je njezin voljeni otac, a od Esther i svoga brata, koji je bio posve podĉinjen svojoj ţeni, nije se mogla nadati pomoći. Bila je sama u stranoj zemlji koja se uz sve to još i nalazila u ratu s njezinom domovinom, pa i s ĉitavom Europom. Bez prijatelja, bez novca. Stoga se pomirila sa svojom sudbinom. Jedina prijateljica koju je imala tih godina bila je Jeanette, Rogerova ţena. Roger je u ono vrijeme bio oţenjen već dvije godine. Dakle, Catherinin brak s njim nikako nije mogao biti pravomoćno sklopljen. Kada je završila sa svojim izvještajem, svi su stajali osupnuti onime što su ĉuli. "Jadna moja djevojĉica", reĉe Richard konaĉno i njeţno joj ovije ruku oko ramena. "Mogao

121

GIGA

bih ubiti toga momka." "Pazi što govoriš, Richarde", prigovori njegov prijatelj koji ni u takvoj situaciji nije gubio ţivce. "Takve izjave bi ti mogle jako naškoditi. Ubojica tvoga oca još uvijek nije uhvaćen. To je zaista nevjerojatna priĉa, Catherine. Pa ipak, ne mislim da je taj Francuz i dalje neka prijetnja. Vjenĉani list je jedinstven dokaz da ste se udali za Gervaisa de la Falaisea, a ne za njega." "Toĉno", potvrdi Richard. "Ti si pametna glava, Hugh. Najbolje da mi daš taj vjenĉani list, Catherine..." "To i jest problem", reĉe Catherine. "Nemam ga. Jedan vjenĉani list dobio je Roger, a on ga sigurno ne nosi uza se. Drugi je dobio moj otac. Vjerojatno je on sada u rukama moga brata, ili toĉnije, moje šogorice." "Onda moraš otputovati u London i zahtijevati da ti predaju vjenĉani list", reĉe Hetty. "Ne vjerujem da bi to koristilo. Sigurno su se Esther i Roger opet urotili. Ona mu je, naime, odala i moje trenutno boravište." "Onda moraš ozbiljno porazgovarati sa svojom šogo-ricom, Richarde." On se nasmiješi pomalo zbunjeno. "Ne vjerujem da je to dobra zamisao, Hugh. Ne bi me ĉak ni primili. Nedavno sam tu milady izbacio iz kuće." "Što si uĉinio?" zaprepašteno poviĉe inaĉe tako smireni Hugh. "Sto, i nju?" upita George zabavljajući se. "Ĉini mi se, moj dragi brate, da ti to polako postaje strast. Najprije vojvotkinja, sada francuski markiz. Kamo će te to odvesti?" "U propast", gorko je predviĊao Hugh. "Ali ja imam Jeanettino pismo", oglasi se Catherine. Prevrtala je po svojoj torbici i izvadila pomalo zguţvano pismo. "Evo." Stavi ga na stol. "Jeanette piše da se ne ţeli vratiti Rogeru. Ĉitajte sami. Nije li to pismo dovoljan dokaz da je Roger oţenjen njome?" Ostali su skupili glave nad pismom kako bi ga prouĉili. "Ono što ne razumijem je zašto taj Francuz odjednom bezuvjetno ţeli biti oţenjen Catherinom", reĉe George. "Prije pet godina imao je sasvim druge namjere." "Moţda se ipak zaljubio u Catherine?" nagaĊala je Hetty. "I sada mu nedostaje pa je ţeli natrag." "Glupost!" rasrdi se Richard. "Ili misliš daje to istina, Catherine? Ti ga više ne voliš, ili?" "Naravno da ne", umiri ga Catherine. "Ni Roger ne voli mene. Mislim da je on u svome ţivotu volio samo jednu osobu, a to je on sam." "Ali zašto se onda sada pojavio?" htio je znati George"Catherine je od svoga muţa, Gervaisa de la Falaisea, naslijedila znaĉajno bogatstvo", objasni mu njegov brat. "Roger je pobijao Gervaisovu oporuku i podmetnuo drugu koja je njega samoga proglašavala nasljednikom. Kao što je reĉeno: on je dobro znao oponašati Gervaisov rukopis." George ispusti lagan zviţduk. "To je stvarno prepreden momak", reĉe. "Sud je tek nedavno nasljedstvo dodijelio meni", objasni Catherine. "Zahvaljujući lordu Christlemaineu i njegovim bankarima već je sve pokrenuto da se novac prebaci u Englesku. Rekla sam odvjetnicima da prodaju nekoliko kola i konja. Kuću koju sam naslijedila i njoj pripadajući posjed ţelim prepisati Jeannette, Rogerovoj nesretnoj ţeni. Ona mi je tih godina u Francuskoj bila jedini traĉak svjetlosti." "Naravno da Roger to ţeli sprijeĉiti. Kada bi on bio Vaš muţ, Catherine, onda bi mogao raspolagati tim bogatstvom. Kakav lukav i istovremeno podao plan." "Propao plan", reĉe Richard suho. "Catherine nije pristala priznati sklapanje braka s njim i otputovati s njim u Francusku. Dakle, što on moţe poduzeti?" "Moţda namjerava oteti Catherine!" ubaci Hetty. "Ĉitala si previše romana", strogo je prekori njezin najstariji brat. "No kako bilo da bilo, tog Rogera ne treba podcjenjivati. Neću Catherine ispuštati iz vida."

122

GIGA

Zaĉuje se kucanje na vratima i u sobu uĊe gospoda Mellvin. "Inspektor i njegov pomoćnik su ovdje, milorde. Odvela sam ih u blagovaonicu. Ĉini se da su sada došli do zakljuĉka da je ubojica došao u kuću izvana. Ţele pobliţe pogledati staklena vrata i vrt. Htjela sam Vas samo obavijestiti."

123

GIGA

XX Sljedeće je jutro obećavalo blistav, topao ljetni dan. Hugh i George već su rano krenuli na potok loviti skuše. Hetty je uzela Hermesa za ruku i otišla s njim u šetnju. Usput su htjeli prikupiti još kamenĉića koji su se djeĉaku po obliku i njeţnim bojama ĉinili posebno vrijednima. Hetty je zatim namjeravala pokazati mu škrinjicu koju je dan ranije donijela s tavana. Richard je, kako je i nakanio, ostao uz Catherine. Sjedili su na maloj klupi pod stablom jabuke i pripovijedali si priĉe i dogaĊaje iz djetinjstva. Oko podne ih je prekinula gospoda Mellvin koja im je prilazila preko travnjaka u pratnji nekoga stranca. Taj je ĉovjek nosio napadno zeleno-bijelo ispruganu odoru pa ga nije bilo teško prepoznati kao slugu Sira Thomasa Streightona. "Njegovo Lordstvo, mirovni sudac, moli da odmah doĊete k njemu", oglasi se i gospoda Mellvin. "Rekla sam sluzi da vjerojatno nećete biti spremni odmah sve ostaviti i slijediti ga. No on kaţe da je iznimno hitno..." Sluga se nakloni i preda Richardu pismo njegova gospodara. On otrgne peĉat i okrene papir tako da je i Catherine mogla ĉitati njegov sadrţaj. Sir Streighton je vikonta i vikontesu Willowby molio da ga odmah posjete. Razlog nije bio naveden. Pa ipak se nije ĉinilo prikladnim da odbiju njegov zahtjev. Moţda su u meĊuvremenu uhvatili ubojicu? Njih dvoje nikada ne bi doveli Rogera de la Falaisea u vezu s mirovnim sucem. Utoliko su se više zaĉudili kada su sat vremena kasnije došli u kući Sira Streightona i tamo zatekli tog Francuza. Zamolili su slugu da priĉeka da se presvuku za prijepodnevni posjet, onako kako to priliĉi njihovu staleţu, te su potom slijedili njegova konja u Richardovoj koĉiji. Mirovni sudac primio ih je već na vratima svoje knjiţnice. "Lijepo da ste stigli. Moja draga vikonteso, vikonte. Moram priznati da sam ponešto zbunjen. No sigurno ćete mi pomoći da to više ne budem. Molim Vas, sjednite. Naruĉio sam nešto za osvjeţenje. Pretpostavljam da poznajete Markiza de la Falaisea?" Roger, koji je sjedio u širokom naslonjaĉu, ustane i sa svojim neuništivim smiješkom pogleda pridošlice. "Doduše, poznajemo toga gospodina", reĉe Richard trudeći se da zvuĉi bezbriţno. "Pa ipak, priznajem, iznenaĊeni smo što ga nalazimo u Vašoj kući, milorde." "Nadali smo se da Vaša ţelja da nas vidite ima veze s pronalaskom ubojice moga svekra", objasni Catherine. "Ne. Naţalost ne, milady. Ali molim vas, sjednite. Molim vas, vjerujte mi, ĉinimo sve da konaĉno pronaĊemo toga razbojnika i pravedno ga kaznimo. Nadam ste da ste mi u meĊuvremenu oprostili brzopletu sumnju mojih sluţbenika, dragi vikonte. Vrlo neugodna priĉa. Ali ništa neugodnija od problema pred kojim se sada nalazim." On sjedne na slobodnu stolicu nasuprot svojim gostima i graciozno prekriţi svoje tanke noge odjevene u njeţnozelene hlaĉe do koljena. Zamišljeno pogleda okupljeno društvo, spojivši vrhove prstiju. "Markiz me je posjetio jutros", poĉne on konaĉno, "kako bi mi priopćio da ste Vi, cijenjena vikonteso, zapravo njegova supruga. Naravno da sam mu to osporio, no markiz ne odustaje od izjave da je s Vama, vikonteso, stupio pred oltar." "Sigurno Vam je pokazao i vjenĉani list, milorde", reĉe Richard. Sir Streighton odmahne glavom. "To, naţalost, nije moguće, sire", oglasi se Francuz. "Kako bih Vam rado pokazao vjenĉani list, mais helas] No postao je plijenom plamena kada je izbio poţar na La Falaiseu." "Na La Falaiseu je izbio poţar?" poviĉe Catherine. Roger kimne i sloţi ţalosno lice. "Da, prije nekoliko mjeseci, ti si upravo otputovala, ma chere, izbio je poţar u knjiţnici. Jean Pierre, sluga, poznaješ ga, prevrnuo je svijeću. Sluĉajno, ţelim naglasiti. Papiri na pisaćem stolu su izgorjeli. Hvala Bogu, vatra je ugašena prije nego što je uspjela napraviti veću štetu. Pa ipak, kako rekoh, vjenĉani list je uništen." "Preglupo", reĉe Richard podrugljivo.

124

GIGA

"Da, milorde, imate pravo, preglupo je", uzdisao je Francuz. "A sada ću Vam, Vaše Lordstvo, navesti pravi razlog zašto markiz nije u stanju pokazati vjenĉani list", reĉe Richard trijumfalno se obraćajući gostoprimcu. "Ako dopuštate?" "Naravno, molim Vas", odvrati ovaj napeto. "Zato što Catherine nikada nije bila udana za ovoga gospodina, Rogera de la Falaisea, već za Gervaisa, njegova strica. Catherine je bila udovica kada se udala za mene." "Toĉno. A kako na vjenĉanom listu piše da je mladoţenja Gervais, on ne moţe biti od pomoći toj podloj markizovoj izjavi." "Da, ali zašto bi markiz onda tvrdio da ste Vi njegova supruga, milady? Kada ste zapravo bili supruga njegova strica." "Zato što je njegov stric svoje nasljedstvo ostavio meni, a ne Rogeru", objasni Catherine. "Nakon što je bezuspješno pokušao osporiti oporuku, sada ţeli na ovako podao naĉin osigurati novac i posjede." "Ali, ma chere." Roger s blagim smiješkom odmahne glavom. "Kako samo materijalistiĉki razmišljaš. Kao da je meni stalo do zemaljskih dobara! Ne, njih i sam imam dovoljno. Zar ne moţeš vjerovati da ţelim dobiti natrag ono drago stvorenje koje sam jednoga svibnja uzeo za svoju ţenu? Tebe, Catherine." "Ne mogu više slušati te gluposti", promrmlja Richard nepristojno. "Jeste li Vi onomad u svibnju stupili pred oltar s ovim gospodinom, da ili ne, milady?" upita sir Streighton. "Da", prizna Catherine. "Ali Roger je na to vjenĉanje došao samo kao zastupnik svoga strica. On se nije mogao oţeniti mnome jer je već bio oţenjen." "Kao zastupnik svoga strica?" Roger je bio izvan sebe. "Ali drago moje dijete! O ĉemu ti to govoriš? Ja sam bio taj koji te je uzeo za ţenu." Catherine ga nije slušala već siru Streightonu pokaţe jedno pismo: "Evo, ĉitajte sami. Prije nekoliko tjedana dobila sam ovo pismo. Jeanette de la Falaise mi ga je napisala, Rogerova ţena." Gostoprimac oštro pogleda markiza prije nego što je stavio monokl kako bi se koncentrirao na pismo. Roger je za trenutak izgubio samopouzdanje. No ne zadugo. "Jeanette nije moja ţena!" reĉe on posprdno. "Kako moţeš tvrditi nešto tako gnusno?" Njegovo Lordstvo skine monokl i poĉne ga oprezno ljuljati na njegovoj zelenoj vrpci. "Tko je ta dama koja je napisala ovo pismo, monsieur?" upita on. Roger nije poznavao sadrţaj pisma. Kako glupo da je Catherine odnekud izvukla to pismo. No više nije bilo uzmaka; nadao se da ga Jeanettino pismo neće odati. "Moja sestra", reĉe on kao da se to samo po sebi razumije. "Moja draga mala Jeanette. Naţalost, nismo se baš dobro slagali u zadnje vrijeme." Ta napomena sigurno neće naškoditi. Oĉigledno Jeanette nije pisala o njemu ništa dobro. "Ona je njegova sestra?" upita Richard. "Naravno da nije!" poviĉe Catherine. "Kakva drskost, tvrditi takvo što kad pismo jasno pokazuje da je Jeanette njegova supruga." Sir Streighton se ponovno nagne nad pismo koje je drţao u svojim rukama. "Ţalim, milady", reĉe konaĉno. "Takav dokaz ovo pismo naţalost ne pruţa." Dok se Roger zavalio u svoj naslonjaĉ zadovoljno se smješkajući, Richard i Catherine uzmu pruţeno im pismo i još ga jednom prelete pogledom. Zaista, Jeanette je pisala da više ne voli Rogera, da mu više ne moţe vjerovati, pisala je da je u Italiji nesretna, ali da se ipak ne ţeli vratiti Rogeru. No u njemu nije bilo jasne naznake da je Jeanette njegova ţena. Ovako je isto mogla pisati i njegova sestra. "To pismo ništa ne govori", konaĉno će nevoljko Richard. "Ĉinjenica je da onaj dţentlmen tamo nije oţenjen mojom suprugom i da ne moţe podastrijeti dokaz kojim bi potkrijepio tu

125

GIGA

tvrdnju. Sto je i prirodno." Roger se nagne na svojoj stolici i trijumfirajući pogleda okupljene. "Naţalost, naţalost", reĉe on. "No za nekoliko dana ja ću to moći." On napravi kratku pauzu kako bi ta vijest mogla djelovati na prisutne. "Svećenik koji nas je vjenĉao, ti se još sjećaš, cherie, simpatiĉan stari gospodin, ĉvrsto mi je obećao da će zakratko doći u Winchester kako bi Vaše Lordstvo uvjerio u istinitost moje izjave." Ta novost toliko prestraši Catherine da je zanijemila. Nije bilo sumnje da taj duhovnik nije ništa znao o spletkama koje su se odigravale iza njegovih leda. On će sigurno bez najmanje sumnje potvrditi njezino vjenĉanje s Rogerom. Ako taj svećenik zaista doĊe. Moţda je i to samo još jedna laţ u svrhu uvjeravanja Njegova Lordstva. Ĉinilo se da Richard misli isto. "A zašto taj svećenik onda nije s Vama doputovao u Winchester?" htio je znati. Markiz sa ţaljenjem podigne obje ruke. "Vaţne dušo-briţniĉke zadaće, pogreb, znate, jedan svećenik mora vršiti mnogo duţnosti. No za tri, najviše ĉetiri dana, bit će ovdje i potkrijepiti moju izjavu. Valjda ne sumnjaš da će on to uĉiniti, ma chere?" Catherini zastane dah. Ĉinilo se da je Roger siguran da će se svećenik pojaviti. Na sebi je osjećala ispitivaĉki pogled suca. "Naravno da sumnjam u to." "Dobro." Sir Streighton udari rukom o stol i ustane. Okupljena gospoda se poţure uĉiniti isto. "Odluĉio sam sljedeće: Markiz de la Falaise ima ĉetiri dana da dokaţe svoju tvrdnju da je pravomoćno vjenĉan s lady Willowby. Ako to ne uspije, nakon isteka ĉetvrtoga dana, napustit će ovaj okrug i nikada više neće ponoviti tu svoju tvrdnju." Richard se zadovoljno smješkao, a Catherine je s tjeskobom u srcu razmišljala što se sve moţe dogoditi u iduća ĉetiri dana. Roger nebu uputi kratku molitvu. Nadao se da će taj glupi svećenik doći na vrijeme. "A kako nije posve jasno za koga je od ove dvojice gospode ovdje nazoĉna dama udana", nastavi Sir Streighton, "Markiz de la Falaise će iduća ĉetiri dana stanovati na Wild Rose Manoru. Time će se postići da milady provede noći pod istim krovom sa svojim pravomoćnim suprugom." Richard je htio energiĉno protestirati, no strog pogled mirovnoga suca nije dopuštao prigovor. Stoga odluĉi suzdrţati se od svake izjave. Konaĉno, Sir Streighton je bio i ĉovjek koji ga je svakoga trena opet mogao zatvoriti zbog sumnje na ubojstvo, sve dok je stvarni ubojica na slobodi. Bolje je ne ljutiti ga. Tako se dogodilo da su njih dvoje morali primiti markiza, koji je prštio od zadovoljstva. Nakon kratkoga boravka u gostionioci Kod crvenog lava, gdje se nalazila Rogerova prtljaga, taj se markiz uselio na Wild Rose Manor. Gospoda Mellvin je poţurila gostu prirediti sobu u kojoj je donedavno stanovao lord Bridgegate. "To je najljepša gostinska soba u kući, sire", rekla je s koketnim smiješkom. "Nadam se da ćete biti zadovoljni. Da sam slutila da ćete doći, naredila bih da se pripravi krevet i postavi svjeţa voda. To ću odmah nadoknaditi." Poţurila je ispred njega dolje u hodnik i otvorila vrata sobe. Roger je zadivljeno promatrao njezine crvene kovrĉe koje je skupila na vratu u labav ĉvor. Pogled mu je klizio lijepo oblikovanim tijelom u prpošno dekoltiranoj dnevnoj haljini boje rajĉice. Zaista ĉudna domaćica. I k tome iznimno privlaĉna. "Sve dok ste Vi u mojoj blizini ne trebate se brinuti o mom zadovoljstvu, madame", reĉe on pogledavši duboko u njezine smeĊe oĉi. GospoĊa Mellvin zahihoće i ţurno ode kako bi donijela ĉisto rublje. Naravno da će sama presvući krevet toga zanimljivog muškarca. Idući dani prošli su bez nekih posebnih dogaĊaja. Hugh i George opet su išli na pecanje ili su odlazili s Hetty na duga jahanja. Putovali su u Winchester kako bi s Hughom razgledavali katedralu koju još nije poznavao. A posjetili su i lorda Matthewsa, brata lady Christlemaine, i njegovu suprugu, koji su bili susjedi Wild Rose Manora. Ĉetvrtoga dana odluĉili su potraţiti svećenika i s njim ugovoriti datum vjenĉanja te napraviti potrebne pripreme. Kako je Hetty tugovala za svojim ocem, vjenĉanje će se odrţati u najuţem krugu. Stoga nisu bile potrebne neke velike pripreme.

126

GIGA

Catherine i Richard radije su se zadrţavali u blizini kuće, šetali su parkom s malim Hermesom koji jedva da ih je ostavljao nasamo. Zajedno su razmišljali hoće li Rogeru zaista uspjeti uvjeriti sira Streightona da je Catherine njegova prava ţena. I stalno su nagaĊali tko bi mogao biti ubojica Richardova oca. I motiv za taj ĉin još uvijek je bio nepoznat. Iako se u meĊuvremenu -pukom sluĉajnošću - gotovo sa sigurnošću utvrdilo što je posluţilo kao oruţje. To se saznalo drugoga dana nakon posjeta mirovnom sucu. Cijela obitelj i Hugh već su se okupili za veĉerom i ĉekali nepoţeljnoga francuskog gosta koji je opet dobrano kasnio. "Već te dugo ţelim pitati, Ric..." zapoĉe George, skeptiĉno gledajući slike koje su ukrašavale zidove. "Kada si ti otkrio ljubav prema grĉkoj mitologiji? Posvuda te slike..." On podigne malu kamenu figuru s bifea, sumnjiĉavo je promatrajući, "...okrhnuta boţanska statua..." "Moţeš mi vjerovati da to ne odgovara mom ukusu. Te će slike biti zamijenjene ĉim riješim probleme koji trenutno iscrpljuju moje snage. Ne, otac, ili bolje reĉeno, gospoĊa Mellvin, uveli su antiĉku Grĉku na Wild Rose Manor." Nisam razgovarao s njom o tome, ali ta domaćica navodno ima veliku slabost prema grĉkom starom vijeku. Otac joj je dopuštao da slobodno upravlja kućanstvom. Sto me upravo podsjeća: moram se svakako sjetiti zatraţiti od nje da mi preda kovĉeţić s novcem. Otac je u njezine ruke stavio i raspolaganje novcem." "Ta domaćica oboţava stare Grke", ponovi George odmahujući glavom. "I zbog toga ovdje naokolo stoje napola razbijene statue." "Zbog toga ovdje stoje statue", kimne Richard. "Ali zašto govoriš o razbijenim statuama? Još nisam vidio nijednu koja..." On zastane kada mu je George predao maloga Apolona. Glava mu je bila odvojena od trupa. Laiĉki pokušaj da ih se opet zalijepi oĉito je propao. "Ĉudno", odgonetao je Richard. "Još se dobro sjećam da sam upravo tu statuu drţao u ruci. Bilo je to prije veĉere s mojim ocem. A onda je sasvim sigurno bila još neoštećena." "To oštećenje nije moglo nastati padom na pod", nagaĊao je George. "Ĉini se kao da je netko punom snagom ovom figurom udario u neki tvrĊi predmet." Richard ustukne. "Nema krvi na njemu." "Takvo se što moţe oprati", reĉe George. "Mislite...?" upita Catherine i jasno osjeti kako joj jeza prolazi leĊima. Njih dvojica kimnu. "Mislite što?" upita Hetty nestrpljivo. Toga trena se otvore vrata i u prostoriju uĊe Roger. Tako je prošla prilika za daljnju raspravu o toj temi. Dakle, sve je ukazivalo na to da je mala kamena figura bila oruĊe koje je ubojica iskoristio kako bi ubio vikonta. Kada se idućega dana pojavio inspektor, odmah su ga obavijestili o toj sumnji. Zamišljeno je odvagnuo glavu i promotrio Apolona sa svih strana. No njegov je interes prije svega pobudila ĉinjenica da je netko pokušao popraviti statuu. "Poĉinitelj je mogao biti ĉovjek koji je u kuću ušao s namjerom da je opljaĉka, vikont ga je iznenadio i ovaj ga je napao iz straha da ga se ne prepozna ili ne zatvori", objasnio je on svome pomoćniku kada su napustili Wild Rose Manor. "No protiv toga govore tri ĉinjenice. Koje su to prema Vašem mišljenju, MacWindell?" "Moţda to što izgleda da u kući jedva da ima neĉega što bi bilo vrijedno opljaĉkati?" predloţi on. "Jer tko bi još ţelio svu tu grĉku ropotariju?" "Pogrešno1." presudi inspektor stroga izraza lica. "Kao prvo, to je nevjerojatno jer nismo pronašli nikakav trag koji bi pokazivao nasilan ulazak poĉinitelja. Vrata su, prema jednoglasnim izjavama posluge, bila zakljuĉana, prozori zatvoreni. Ništa ne upućuje na to da su vrata ili neki prozor otvoreni silom. Iz toga se moţe zakljuĉiti da je poĉinitelj već bio u kući kada su se vrata i prozori zatvorili." "Osim ako su jedna vrata ipak ostala otvorena, a netko od posluge to prešućuje kako bi izbjegao prijekor gospodara", dometne MacWindell. "Posve toĉno", potvrdi inspektor. "I meni se ta pomisao već vrzmala glavom. Naravno da

127

GIGA

osim toga još postoji mogućnost da je netko od posluge namjerno pustio ubojicu u kuću. To nas dovodi do pitanja: tko je najviše profitirao od toga ubojstva?" "Richard Willowby", ispali pomoćnik kao iz puške. "To smo već imali, to smo već imali. Ne, mora postojati elegantnije rješenje. Kod Richarda Willowbyja ta je korist preoĉita." On posegne u svoju torbu i izvadi burmuticu: "No odmakli smo se od našega prvotnog pitanja", reĉe on nakon što je obilno ušmrkao. "Govorili smo o tome zašto taj poĉinitelj ne moţe biti tek provalnik kojeg su zatekli na djelu. Drugi razlog, koji mi se ĉini još vaţnijim od onoga da su vrata i prozori bili zatvoreni, jest taj što je vikont sjedio za stolom." "Zašto ne bi sjedio za stolom?" upita pomoćnik zaĉuĊeno. "To je bilo neposredno poslije veĉere. Bit će da je on ostao sjediti ispijajući vino, dok se njegov sin već povukao." "Pogrešno", odvrati inspektor. "Ako se moţe vjerovati Richardu Willowbyju, a trenutno ništa ne govori protiv toga, otac i sin su zajedno napustili blagovaonicu. Dakle, vikont se kasnije morao još jednom vratiti u nju." "Ali zašto bi se vratio?" prigovori MacWindell. "Moţda zato da bi razmišljao?" predloţi inspektor. "Ali moţda i zato da bi tamo razgovarao s nekim drugim." "Sa svojim budućim ubojicom?" Inspektor kimne. "Moglo bi biti. No sada se vratimo misli da je ubojica tek provalnik zateĉen na djelu. U tom je sluĉaju morao u blagovaonici provesti vrijeme od trenutka kada su je otac i sin napustili do trenutka kada se otac opet vratio." "Ili je sve vrijeme bio tamo. Skriven iza zavjese, na-primjer", dometne MacWindell. Inspektor odmahne glavom. "Pogledao sam zavjese", reĉe on. "Nisu baš debele i spuštaju se tik uza zid. Iskljuĉeno je da se iza njih netko moţe sakriti a da ga nitko ne primijeti. Dakle, kako se u toj prostoriji poĉinitelj nije mogao sakriti, ubojica ne moţe biti provalnik. Pa vikont jedva da bi uspio sjesti na svoju stolicu da je tu bio neki stranac. Treći razlog zašto iskljuĉujem provalnika kao poĉinitelja je taj što je netko pokušao popraviti statuu za koju se sumnja da je posluţila kao oruţje za ubojstvo. Provalnik za to ne bi imao ni vremena ni mogućnosti." "Moţda je neki sluga pokušao popraviti statuu", predloţi njegov pomoćnik. "Da, moţda. Ali zašto bi to uĉinio? Ne, došao sam do zakljuĉka da u obzir dolazi jedino netko od ukućana, netko koga je vikont poznavao." "I time smo opet došli do pitanja tko je imao razloga za to", ustanovi pomoćnik. "Toĉno. S jedne strane: tko je imao razloga? S druge strane: kome je bilo u interesu da Richard Willowby kao ubojica završi na vješalima? Jer dobili smo ono anonimno pismo u kojemu se njega optuţuje za taj ĉin. To nipošto ne smijemo zanemariti. Ubojica i onaj tko je napisao to pismo vjerojatno su ista osoba." "Ali to mogu biti i dvije razliĉite osobe", usprotivi se MacWindell. "Toĉno. Toĉno. Ponovimo stoga: vikontov nasljednik, dakle onaj tko je najviše profitirao od njegove smrti je Richard Willowby. Ako on završi na vješalima, sve nasljeĊuje..." "George Willowby!" usklikne njegov asistent, upadajući mu u rijeĉ. "Mislite da je taj bogataš poĉinio ubojstvo?" "Ne mislim tako", odvrati njegov pretpostavljeni strogo. "I bio bih Vam zahvalan kada me ne biste stalno prekidali. George Willowby u vrijeme zloĉina još nije bio na Wild Rose Manoru. A još k tome mi je i pokazao dokument u kojemu se on u sluĉaju smrti Richarda Willowbyja odriĉe nasljedstva." "Zar to nije ĉudno?" upita MacWindell. "Mislim, sam od sebe sigurno nije napisao takvu izjavu. Ĉini mi se da je to njegov otac morao zatraţiti od njega." "To je vrlo lako moguće", dopusti inspektor. "Ali što je tu ĉudno?" "Pa, dobili smo izvješće da je vikont ĉesto prijetio da će razbaštiniti najstarijeg sina, zar ne?

128

GIGA

To onda znaĉi da je razmišljao o tome kome bi u tom sluĉaju pripalo naslijede. Drugome sinu ne, jer u rukama je imao njegovu izjavu da se odriĉe nasljedstva. Tko je sljedeći prema redu nasljeĊivanja?" "Alfred Willowby, njegov nećak", reĉe inspektor. "Vidi, Alfred Willowby. Onaj ĉovjek koji je otkrio mrtvaca sljedećega jutra. Kakva sluĉajnost!" "Zvuĉi uvjerljivo", prizna inspektor. "No ja to ipak ne mogu vjerovati. Zašto su Alfreda Willowbyja zatekli kod mrtvaca? Da je on zaista bio ubojica, znao bi kako to izbjeći." "Moţda nas je upravo time htio zavesti. Dakle, trebali smo pomisliti da on nije ubojica zato što se nije bojao da ga drugi vide s mrtvacem." "Moţda", prizna inspektor nevoljko. On je Alfredu Willowbyju dao dozvolu da otputuje u London. Nakon sramoćenja zbog zatvaranja Richarda Willowbyja nije nikako htio po drugi put pogriješiti. "A moţda je bilo i posve drukĉije. Moţda je ubojica netko od posluge. Ili ta domaćica, gospoĊa Mellvin." "Kakvog bi pak oni imali razloga za to? Njima nije bilo loše u kući staroga vikonta. A jedna ţena i nije u stanju ubiti muškarca. Ne, ja mislim da nitko od posluge ne dolazi u obzir." "Ostaje, dakle, jedino Kermin, sluga sadašnjega vikonta", zakljuĉi inspektor. Njegov pomoćnik se s olakšanjem nasmije. "Imamo ga!" poviĉe on. "On je htio zaštititi svoga gospodara od razbaštinjenja koje mu je prijetilo te je ubio njegova oca. Sigurno je pod nekim izgovorom zamolio staroga vikonta za razgovor. Stari je sjeo i - tras, sluga je udario." "Okrenite vozilo. Vraćamo se na Wild Rose Manor." "Ţelite odmah privesti toga momka?" "Ništa sliĉno", ublaţi inspektor entuzijazam svoga podreĊenog. "Već smo jednom prijevremeno zatvorili neduţnu osobu. Neće nam se po drugi put dogoditi isto. Pa ĉak ni ako se ovoga puta radi o jednome sluzi. Ako je Kermin poĉinitelj, tko je onda napisao ono pismo? To sigurno nije uĉinio taj Kermin. Ne bi imalo smisla da s jedne strane poĉini ubojstvo kako bi zaštitio svoga gospodara, a s druge strane da napiše pismo u kojem ga optuţuje." MacWindell je u meĊuvremenu okrenuo vozilo. "Zašto se onda vraćamo na Wild Rose Manor?" upita on. "Znate li Vi pisati, MacWindell?" upita inspektor umjesto odgovora. "Pa naravno, sire. Znate da znam", odgovori njegov pomoćnik uvrijeĊeno. "E pa onda zaboravite da znate. Imamo li još u kutiji onu maramu koju smo jednom upotrijebili za povezivanje slomljene ruke? Dobro, onda stanite i zamotajte mi njome desnu ruku. Na Wild Rose Manoru ću zamoliti nekoliko ljudi da umjesto mene napisu jedno kratko pismo. Sada ćemo vidjeti hoće li nam uspjeti otkriti toga anonimnog autora pisma." To je bilo trećega dana nakon razgovora sa Sirom Thomasom Streightonom; i gospoda Mellvin i Charles spremno su prihvatili da pomognu inspektoru i napisu za njega pismo koje je htio hitno poslati svojim nadreĊenima. Kermin je sa ţaljenjem morao uskratiti svoju pomoć. On nikada nije nauĉio pisati. Richard Willowby je, kako je to inspektor zatraţio, predao pisma koja je Alfred pisao vikontu. Obojica sluţbenika potom su napustila kuću i otišla usporediti rukopise s anonimnim pismom. Roger de la Falaise dane je provodio izvan kuće. Bio je prisutan jedino za doruĉkom i veĉerom, a sve ostalo vrijeme nije nikome izlazio na oĉi. Nitko nije znao gdje provodi svoje dane, no nitko nije ni ţalio za razgovorom s njim. No znali su gdje provodi noći. Druge veĉeri Catherine ga je sluĉajno vidjela kako u svilenom jutarnjem ogrtaĉu ţuri na drugi kat i nestaje u sobi gospoĊe Mellvin. "Ne bi trebao trpjeti takve sramotne radnje pod našim krovom, Richarde", zahtijevala je srdito. No Richard je na tu ţelju odgovorio sa smiješkom. "Tako dugo dok se taj tip brine o gospoĊi Mellvin sigurni smo da se neće pribliţiti tebi", ustanovio je on. "Samo još dva dana, zlato

129

GIGA

moje, pa će proći ta ĉetiri dana koja je Sir Streighton odredio za rok. A onda moţemo izbaciti toga Francuza. To će mi biti osobito zadovoljstvo." Gospoda Mellvin je leţala u naruĉju markiza ne sluteći da je njezina veza otkrivena. "Vraćaš li se uskoro u Francusku?" upita ona, njeţno ga milujući po prsima. To je pitanje trebalo zvuĉati nehajno, no ona je ipak napeto oĉekivala odgovor. "Za dva, najkasnije tri dana, cherie", odgovori on. Njegove usne dotaknu njezinu kosu koja je u gustim, crvenim kovrĉama padala po njezinim okruglim ramenima posutim sunĉevim pjegama. "No nemojmo sada govoriti o rastanku, mon amour. Ima toliko toga što nas dvoje moţemo raditi idućih dana i sati..." "Sto bi ti rekao ako predloţim da poĊem s tobom?" htjela je znati gospoda Mellvin. Markiz prestane s poljupcima. To nije bila loša zamisao. Rijetko je imao tako uzbudljivu ljubavnicu. Naravno da bi njezino putovanje koštalo, uzdrţavanje isto tako. No kada doĊe u posjed bogatstva svoga strica bit će mu lakše financirati ljubavnicu. "Ti znaš da će Catherine, moja ţena, putovati sa mnom u Francusku." GospoĊa Mellvin kimne. "Još uvijek ne mogu vjerovati da je ona tvoja ţena. Tako prevariti jednoga vikontal Kako je samo mogla s njim stupiti pred oltar kad je već nosila tvoje ime. A sada još dijeli leţaj s njim! Zar ti to nimalo ne smeta?" "Niti najmanje", Roger se ironiĉno nasmije. "Ja sam ipak našao mnogo bolju zamjenu." Gospoda Mellvin mu utisne poljubac u ĉelo. "Dakle, onda nemaš ništa protiv da poĊem s tobom", zakljuĉi ona. "Naravno, ja ću sama platiti svoje putovanje." Markiz iznenaĊeno podigne jednu od svojih tamnocrnih obrva. "Zar si uštedjela novac?" GospoĊa Mellvin se zasmijulji. "Pih, uštedjela!" poviĉe ona. "Imam svu gotovinu vikonta Willowbyja na ĉuvanju." Ona skoĉi iz kreveta, otvori svoj ormar i izvadi mali crni kovĉeg. Potom iz komode donese kljuĉ i otvori poklopac. Roger iznenaĊeno zadrţi dah. To je bila znaĉajna hrpica novca, koju je ona raširila pred njegovim oĉima. Naravno da mora poći s njim u Francusku! "Što prije otputujemo, to bolje", reĉe gospoĊa Mellvin pošto je ponovno zatvorila kovĉeţić. "Novi vikont mi je već nekoliko puta naredio da mu donesem novac. Dosad sam uvijek pronašla neki izgovor, ali sve je teţe odlagati taj trenutak." Markiz se nasmije: "I ti zaista nemaš bojazni pobjeći s tim bogatstvom?" Njegova ljubavnica stisne usne. "Sve ove godine što sam ih provela u kući nisam dobila zasluţenu paţnju. Ja ne bjeţim s bogatstvom. Ja si uzimam ono što mi pripada." "DoĊi k meni!" zapovjedi joj markiz. "UzbuĊuje me kad se ljutiš. Ali prije nego ti pokaţem koliko te smatram uzbudljivom, još nešto: valjda ne oĉekuješ da povedemo i dijete? Ja baš ne volim malu djecu. A pogotovo ne na putovanjima. S njima sve bude još napornije. Ne mogu podnijeti njihovo urlanje." "Ne brini, Hermes ostaje ovdje", odluĉi gospoda Mellvin. "Dakle, dogovoreno. Otputovat ćemo za dva dana. Najkasnije za tri. Ja ću potajno spakirati svoje kovĉege. Ne smijemo nikome odati ni rijeĉ, jer inaĉe nikada ne bih mogla iznijeti kovĉeţić s novcem iz kuće bez opasnosti da ga netko zatraţi." I tako je stigao taj ĉetvrti dan zadanoga roka koji je trebao donijeti odluku o budućnosti. Roger je, postajući sve nervozniji, izašao iz kuće prije ruĉka. Hetty, Hugh i George se, kako su planirali, upute prema kući svećenika koji je trebao vjenĉati Hetty i Hugha. Naţalost, taj razgovor nije bio baš najuspješniji. Svećenikova ţena ih je zamolila da doĊu opet sutradan jer je njezin muţ otputovao na pogreb u susjedno selo i ne oĉekuje ga prije veĉeri. Catherine i Richard brojali su minute. "Vidjet ćeš da neće uspjeti dovesti svećenika", reĉe Richard po tko zna koji put. Opet su sjedili na klupi ispod stabla jabuke. Hermes je ĉuĉao pored njih i u travi slagao uzorak od kamenĉića.

130

GIGA

"Ne znam. Tako sam nervozna. Kada bih samo znala gdje Roger provodi svoje dane. Kada bih barem imala malo više vremena! Zamolila bih Jeanette da doĊe u Englesku..." Trgnula se iz svojih razmišljanja kada im pristupi gospoda Mellvin i reĉe da je upravo stigao sluga Sira Thomasa Streightona i da ovaj moli vikonta i vikontesu da odmah doĊu k njemu. UzbuĊeni, ĉvrsto se drţeći za ruke, Catherine i Richard vozili su se koĉijom kojom je upravljao Kermin prema palaĉi mirovnoga suca. On ih je, kao i prošli put, oĉekivao u knjiţnici. I Roger je bio ondje, gledajući ih s neprikrivenim trijumfom. Razlog toga likovanja stajao je pored njega. Neki mali muškarac, sijede kose i ĉupavih bijelih obrva povrh vodenastoplavih oĉiju. Njegova odjeća jasno je pokazivala da se radi o nekom duhovniku. Catherine je u njemu sa sigurnošću prepoznala onoga svećenika koji je prije pet godina vjenĉao nju i Rogera. Srce joj zastane. Rogerov smiješak se poveća. Konaĉno, imao je ono malo sreće koja prati hrabre. Višednevno ĉekanje prije dolaska u gospodsku kuću mirovnoga suca se isplatilo. Danas nakon ruĉka konaĉno se dogodilo: Jedno klimavo vozilo koje su vukla dva konja pribliţavalo se po šljunĉanom putu. Roger je s lakoćom zaustavio vozilo. Nešto teţe mu je bilo nagovoriti svećenika da ga sasluša. No konaĉno je uspio, glasom koji je podrhtavao od oĉaja, svećeniku ispriĉati svoju tako tragiĉnu priĉu. Priĉu o svojoj velikoj, svenadmašnoj ljubavi prema ţeni koja se odmetnula od njega kako bi pripala drugome muškarcu. I koja, kako bi do beskraja povećala tu sramotu, tvrdi kako se nikada nije ni udala za njega, Rogera. I koja je sada s tim drugim jednako tako stupila pred oltar. Došao je iz daleke Francuske kako bi povratio svoju suprugu. Ali, jao, ne moţe dokazati da su vjenĉani. Vjenĉani list je izgorio. I sada je on, veleĉasni, njegov jedini spas. Jer on se sigurno sjeća kako je vjenĉao njega i Catherine, kćer Vojvode od Millwokea. Dakako, Roger je spreman nadoknaditi mu sve troškove putovanja i dati mu, hm... znatnu sumu za crkvu ili za religijska istraţivanja koja veleĉasni provodi. Svećenik je bio izvan sebe. Još se dobro sjećao toga Francuza, jer nije se svaki dan dogaĊalo da se u ratno vrijeme neka mladenka iz visokoga plemstva uda za pripadnika nacije s kojom njezina zemlja ratuje. Svojom ponudom da mu pokloni izvjesnu svotu novca Francuz je dokazao da mu je srce na mjestu. Isto tako dokazao je strahopoštovanje prema Crkvi i njezinim zastupnicima. Mladenke se tek nejasno sjećao, no kada ju je ugledao kako ulazi u knjiţnicu Sira Thomasa Streightona, rukom pod ruku s visokim, plavokosim dţentlmenom, odmah ju je prepoznao. "To je ona, bez sumnje!" povikao je, a tijelo mu se treslo od uzbuĊenja. "To ja ta mlada dama koju sam vjenĉao s ovim francuskim gospodinom. Nema sumnje! Kakva sramota!" "Smirite se, dobri ĉovjeĉe", reĉe mu domaćin mirnim tonom dok su Catherine i Richard stajali ondje, nesposobni progovoriti ijednu rijeĉ. "Reĉeno mi je da je ovdje prisutni Markiz de la Falaise samo zastupao svoga strica. Odrţalo se, da tako kaţem, vjenĉanje na daljinu, jer stric nije mogao osobno doći u Englesku..." "Ništa od toga nije toĉno, milorde!" poviĉe svećenik. "Ona tamo lady udala se za ovoga francuskoga dţentlmena. To je istina, kao što je istina da ja stojim ovdje." "Ali Roger je već bio oţenjen", prigovori Catherine, boreći se sa suzama oĉajanja. "Glupost!" glasno će svećenik, iako to uopće nije mogao znati. Roger je gotovo zakliktao od zadovoljstva. S teškoćom je uspio zadrţati svoj vjeĉni smiješak. Svećenik je premašio njegova najsmjelija oĉekivanja. Još samo malo, draga Catherine, i bit ćeš moja. A s tobom i Gervaisovo nasljedstvo. "Vi ste Catherine vjenĉali s Gervaisom de la Falaiseom", oglasi se Richard. "A ovaj muškarac ovdje se zove Roger de la Falaise." "A što ja znam?" otrese se svećenik na njega, ljutit što mora razgovarati s jednim bezboţnim oskvrniteljem braka. "Imam više od šezdeset godina i već sam trideset godina svećenik. Zar mislite da pamtim imena svih ljudi koje sam vjenĉao? Pa sve da se zove Charly ili Jimmy, ovaj je ĉovjek taj kojega sam vjenĉao s onom tamo lady. To je moja zadnja rijeĉ o toj temi." Sir Streighton se zamišljeno zagledao u vrhove svojih sjajno ispoliranih ĉizama. Ova mu se

131

GIGA

situacija nije sviĊala. Catherine Willowby mu se ĉinila vjerodostojnijom od toga Francuza. No situacija je iskazom svećenika bila riješena u njegovu korist. "Ĉuli ste, milady. Rijeĉi svećenika prisiljavaju me na sljedeći zakljuĉak: Vi ste, madame, pravomoćno udani za ovdje nazoĉnoga Markiza de la Falaisea. Kao olakotnu okolnost dopustit ću Vam da niste imali jasan pojam o braĉnome stanju zbog zlosretnih okolnosti. Dakle, neću Vas optuţiti za bigamiju. Kako bi se odstranile moguće nejasnoće, zahtijevam da Vi i Vaš suprug, markiz, sutra ili najkasnije prekosutra napustite ovaj okrug. A Vi, vikonte Willowby, ostajete na Vašem posjedu kako biste nam bili na raspolaganju u vezi eventualnih pitanja o tragiĉnoj smrti Vašega oca." Tim je rijeĉima završio njihov susret. Catherine briţne u plaĉ i ĉvrsto se uhvati za Richarda koji, potpuno bespomoćan, jedva da je bio u stanju utješiti je. Svećenik se okrene od njih dvoje s izrazom lica koji je jasno pokazivao njegovo gnušanje. "DoĊite, veleĉasni. Otpratit ću Vas do Vaših kola", ponudi se markiz s podrugljivim smiješkom. Put do Wild Rose Manora protekao je u tišini. Nije moguće da ju je Roger jednom prevario tako što ju je potajno, protiv njezine volje, vjenĉao s Gervaisom, a sada, po drugi put, tako što je uspio dokazati, opet protiv njezine volje, brak izmeĊu njih dvoje, koji u stvarnosti nije ni postojao. Catherine energiĉno obriše suze. Krajnje je vrijeme da stvar uzme u svoje ruke. "Ja ću sutra doista otputovati", reĉe ona Richardu koji je, naslonjen na jastuke, tuţna pogleda razmišljao o nepravdi u svijetu. "Ali ne s Rogerom, već sama. I ne u Francusku, već u London. Prisilit ću Esther da mi da vjenĉani list. To sam već odavno trebala uĉiniti!" "To ti neće koristiti", reĉe Richard obeshrabreno. "Ta je vještica sigurno već odavno spalila taj dokument." "Onda ću primorati Henryja da mirovnom sucu kaţe istinu. Pa sve i ako ga budem vlastitim rukama morala dovući u Winchester. Rijeĉ jednoga vojvode trebala bi uvjeriti Sira Streightona." Richard ne odgovori. "A ti nemoj samo tako sjediti kao da se vozimo na pogrebi" naredi Catherine ljutito. "Sada mi je potrebna sva tvoja snaga i pomoć, Richarde. Samosaţaljenje još nikome nije pomoglo." Ove rijeĉi bile su djelotvorne. Ako je Catherine hrabra i ţeli se boriti, onda će i on uĉiniti isto. Sa smiješkom na usnama on je uzme u svoje naruĉje. Kako nisu našli svećenika, Hugh Deverell i George Willowby odluĉiše provesti dolazeću veĉer igrajući biljar. Hetty i Hermes su se opet dali u potragu za najljepšim kamenĉićima. Već su pronašli mnogo zaista lijepih i djeĉak ih je sada ponosno nosio u košarici. "Sada je dosta", reĉe Hetty konaĉno. "Uskoro će se smraĉiti i vrijeme je da poĊeš u krevet. DoĊi, trĉat ćemo do kuće i staviti kamenĉiće u tvoju škrinjicu s blagom." Na njezino iznenaĊenje djeĉak poĉne plakati. "Mama je uzela kovĉeţić s blagom!" reĉe on. "Danas sam je vidio. Kovĉeţić s blagom stoji u maminoj sobi. A ona mi ga ne da!" "Svašta", odvrati Hetty ljutito. "Jesi li posve siguran?" "Posve sam siguran", šmrcao je djeĉak. "Vidio sam je. Mama ima kovĉeţić s blagom." "Ne plaĉi, Hermese. Mi ćemo onda uzeti natrag svoje blago." U sebi je kuhala od bijesa. Kako toj ţeni pada na pamet da uzme kutiju iz njezine sobe? Ona nije imala što traţiti u njezinoj sobi! Konaĉno, Rosie je bila ta koja ju je pospremala. Neĉuveno je kako se samovoljno ponaša ta domaćica, upravo kao da je ona gospodarica Wild Rose Manora. Morat će ozbiljno porazgovarati s Catherine i Richardom. Tako to dalje ne moţe. Stigavši kući, odmah je zatraţila da gospoda Mellvin doĊe na razgovor. Charles, sluga, izrazio je svoje ţaljenje. GospoĊa Mellvin je otišla u Winchester kako bi nabavila kućne potrepštine. Vratit će se najranije za jedan sat. A gospoĊa Mellvin je zapravo otišla na poštansku stanicu kako bi unajmila koĉiju. Prekosutra,

132

GIGA

oko podne, kada se svi okupe za ruĉkom te je nitko neće trebati, ona će preuzeti kola. U Winchesteru će ĉekati dolazak Catherine i Rogera te im se prikljuĉiti. No na Wild Rose Manoru nitko o tome nije ništa slutio. Hetty nije dugo oklijevala te pode s Hermesom na drugi kat gdje su bile sobe posluge. Mali djeĉak je toĉno znao koja su vrata sobe njegove tetke i potrĉao je naprijed kako bi ih otvorio za Hetty. Soba je, lijepo pospremljena, leţala u sjaju zalazećeg sunca, a škrinjica je, jasno vidljiva, stajala na noćnom ormariću pored kreveta. "Moja škrinja s blagom, moja škrinja s blagom!" poviĉe Hermes i skoĉi u zrak. Pokušao ju je podići, no bila je preteška. "Pusti, ja ću", predloţi Hetty. Ona uzme škrinju i zastenje. To kamenje je zaista teško. "Prekrit ćemo škrinju ovim rupcem ako nas netko vidi. Nitko ne smije saznati da smo opet uzeli naše blago", reĉe ona Hermesu. Djeĉak je bio oduševljen. Veselilo ga je što dijeli tajnu sa svojom novom prijateljicom. Cim su umotali škrinjicu, spustili su se na prvi kat kako bi pošli u Hettynu sobu i svome blagu dodali sakupljene kamenĉiće. Na hodniku im ususret doĊe jako uznemiren Richard. "Dobro da te vidim, sestro", reĉe on. "Već sam zamolio Georgea i Hugha da doĊu u knjiţnicu. Moram vam ispriĉati nešto vaţno. Molim te, doĊi sa mnom." "Odmah, Richarde", reĉe Hetty, uznemirena zbog mrtvaĉkoga bljedila njezina brata. "Samo da ovo brzo odloţim u svoju sobu i odmah ću poći za tobom. Najbolje da odeš u kuhinju, Hermese. Sutra ćemo se nastaviti igrati." Djeĉak bi se rado bio usprotivio, no zbog vidljiva uzbuĊenja njegovih odraslih prijatelja on samo kimne i polako krene prema kuhinji, zataknuvši ruke u dţepove hlaĉa. Hetty nehajno gurne kovĉeţić ispod svoga kreveta, opere ruke i, ne baš struĉno, namjesti kosu. Zatim pode za Richardom u knjiţnicu. Hermes je u meĊuvremenu došao do kuhinje i tamo zatekao ne samo kuharicu i sudoperku, već i svoju tetku koja se upravo bila vratila. Kako nikome ništa ne bi bilo sumnjivo, ona je zaista kupila neke stvari. Upravo je stavljala paketić igala za šivanje i paket voštanih svijeća na stol. Naravno da Hermes nije mogao zadrţati tajnu za sebe. "Uzeli smo škrinju s blagom, gospoĊica Hetty i ja. 1 sada je opet naša", trijumfalno poviĉe svojoj tetki. GospoĊa Mellvin je u mislima bila na predstojećem putovanju te je samo napola slušala što je njezin nećak govorio. "Da, dobro, Hermese", odgovori mu ona rastreseno. "A sada operi ruke prije nego što sjedneš za stol." Tek kada se popela na gornji kat kako bi odloţila kaput i šešir u svoju sobu, djeĉakove rijeĉi su prodrle u njezinu svijest. GospoĊica Hetty je odnijela škrinju s blagom? Pa ne valjda novac Willowbyjevih koji su joj dali na raspolaganje? No o ĉemu bi drugom Hermes govorio? Jedan pogled na noćni stolić potvrdio je njezinu strašnu sumnju. Nadala se da se kovĉeg još ne nalazi u rukama vikonta. Onda bi bilo iskljuĉeno da će se opet naći u njezinom vlasništvu. Kako bestidno od te djevojke što joj je uzela kovĉeg iza leĊa. No, ĉekaj, što moţe gospoĊica Hetty, moţe i ona. Energiĉnim koracima poţurila je natrag na prvi kat, za svaki sluĉaj je pokucala na Hettyna vrata, te ih, pošto nitko nije odgovorio, otvorila i ušla u sobu. Brzo je pronašla kovĉeg i isto ga tako brzo odnijela gore u svoju sobu. Odloţila ga je iza vrata. U zadnji ĉas, jer upravo toga trena Kermin pokuca na njezina vrata. "Moţete li mi reći gdje da naĊem kovĉege rady Willowby?" upita on nakon što mu je otvorila. GospoĊa Mellvin mu spremno pokaţe put. "Njezina Milost ţeli otputovati?" upita ona glumeći zanimanje. Kermin promrmlja nešto nerazumljivo. Te noći Catherine i Richardu nije bilo do spavanja. Stisnuti jedno uz drugo, leţali su budni i buljili u kovĉege koji su bili naslagani pokraj kreveta, a u svjetlu mjeseĉine su izgledali kao velike crne nemani. Dva kovĉega i kutija za šešire već su bili zapakirani. Veliki kovĉeg će tek

133

GIGA

idućega dana doći na red. Catherine je odluĉila prvo otputovati u London kako bi potraţila svoga brata i zahtijevala svoj vjenĉani list. Ako to ne bude urodilo plodom, uputit će se na dugaĉko putovanje do Firence te dovesti Jeanette de la Falaise u Englesku. Kako je Richard morao ostati na Wild Rose Manoru, pratit će je Kermin. "Dobro se ĉuvaj", prošapće joj Richard u uho. "I ne zaboravi da te volim i da prepun ĉeţnje ĉekam tvoj povratak. Ĉim se razriješi ubojstvo moga oca, krenut ću ti ususret." "I ja tebe volim, Richarde", reĉe Catherine njeţno. "Sigurno ćemo pronaći neko rješenje. Moţda uopće neću morati u Italiju. Moţda će Henry doći sa mnom u Winchester." Ona uzdahne. Hoće li se njezin slabašan brat ikada suprotstaviti svojoj dominantnoj ţeni? "Kada bih barem mogao poći s tobom!" uzdahne Richard. "Kada bi barem taj divovski kovĉeg imao dvostruko dno u kojemu bih se mogao sakriti." Catherine se tiho nasmije. "On ima dvostruko dno", reĉe ona. "Pa ipak sumnjam..." Ona naglo zastane i uspravi se u sjedeći poloţaj. Htjela je reći kako sumnja da bi on u njemu našao mjesta za sebe. No u tom se trenu sa zaprepaštenjem sjeti neĉega. "Što je?" upita Richard zbunjeno. "Zar si vidjela duha?" Catherine nestrpljivo odmahne glavom i skoĉi iz kreveta. Brzo otvori zatvaraĉ kovĉega, podigne poklopac i poĉne pretraţivati unutrašnjost. Izgledalo je kao da će nestati u tom ogromnom kovĉegu. Richard se uspravio u krevetu i nestrpljivo je ĉekao objašnjenje. Nije mu uopće bilo jasno zašto Catherine pretraţuje prazan kovĉeg. Nakon nekoliko trenutaka ona opet izroni, ovaj put sa zamotuljkom bijeloga papira u desnoj ruci. Niz obraze su joj se slijevale suze. No to su sada bile suze radosnice. "Imam ga!" prošapće. "Imam ga." "Što imaš? Pokaţi. Kakav je to papir?" upita Richard. "Vjenĉani list Rogera i Jeanette", reĉe Catherine.

134

GIGA

XXI Sljedećega su dana Catherine i Richard spavali do podne. Iscrpljenost je uzela maha, no sada su bili vedri i bezbriţni, osloboĊeni svih briga. Catherine se nije ţeljela odvojiti od vjenĉanoga lista - nosila je taj dragocjen dokument u svome stezniku kako joj ga nitko ne bi oduzeo. Odluĉila je sljedećega popodneva otići Siru Streightonu i zamoliti ga da povuĉe svoju odluku. Sigurno će pristati na to kada vidi vjenĉani list. On je dokazivao da je Roger već bio oţenjen kada je stupio s njom pred oltar. Jeanettino pismo, koje je Catherine već pokazala Siru Streightonu, dokazivalo je da je Jeanette još na ţivotu i da nije umrla prije sklapanja braka izmeĊu Catherine i Rogera. Catherine je bila sretna kako već odavno nije bila kada je rukom pod ruku sa svojim pravomoćnim suprugom koraĉala niz stube. Stigli su u predvorje upravo kada se Hetty sa svoja dva pratioca vraćala iz posjeta svećeniku. "No, vi spavalice", reĉe George dobro raspoloţen. "S paterom Hurdonom je sve dogovoreno. Vjenĉat će ovo dvoje mladih sretnika u subotu za tjedan dana. Hoćeš li tada već biti ovdje, draga šogorice?" "Sigurno da hoće", odvrati Richard jednako tako dobro raspoloţen. "Jer ona, naime, niti ne putuje. Put u London pokazao se suvišnim." "Mais monsieur", oglasi se Roger, koji se pojavio na stubama iza Willowbyjevih. "Zaboravljate da Catherine sutra putuje sa mnom u Francusku." "Nemam namjeru razgovarati o tome s Vama. Moj gospodine", odvrati Richard neuobiĉajeno arogantno. "Moţete već narediti slugama da Vam spakiraju kovĉege. Mi smo upravo pošli posjetiti Sira Streightona. Kada se vratimo, ne ţelimo Vas više vidjeti." "Ali, ali, dragi moji" prigovori Roger. Sigurnost ovoga drugog priliĉno ga je potresla. Sto li se samo dogodilo? Još juĉer su njih dvoje bili tako lijepo oĉajni i prestrašeni. "Vi zaboravljate da je mirovni sudac već donio odluku." "Povući će je, Rogere. Budi siguran u to", odvrati Catherine trijumfirajući. Richard je povede do otvorenih vrata. "Kermine, moja kola!" poviĉe prema vani. "Ako bi gospoda izvoljela sjesti, uskoro će se posluţiti ruĉak", javi se gospoda Mellvin s vrata blagovaonice. "Molim vas, jedite bez nas", zamoli Catherine. "Moramo k Siru Streightonu. Naime, pronašli smo vjenĉani list Rogera i Jeanette." "Ĉestitam!" poviĉu George i Hetty u jedan glas. "Veselimo se zbog vas", reĉe Hugh. Roger je stajao blijed na dnu stubišta i gledao kako mu sve nade propadaju. Tko bi pomislio na mogućnost da Catherine ima njegov vjenĉani list? Sigurno joj ga je Jeanette dala. Ţene! "Još nešto, Richarde..." sjeti se George upravo kada je njegov brat htio izaći iz kuće. "Na povratku biste se trebali nakratko javiti pateru Hurdonu." "Da, toĉno!" oglasi se i Hetty. "Govorio je o nekoj tajni koju ti mora odati nakon što je otac umro." "Zar nije rekao o ĉemu se radi?" upita Richard. Kermin je upravo stigao s kolima te je Richard pomagao Catherine da uĊe. "Naţalost, nije", sa ţaljenjem će George. "Meni nije htio odati tu tajnu. Jedino tebi, najstarijem sinu. Mora da je to nešto što je ocu leţalo na srcu i što je htio da ti saznaš nakon njegove smrti." "Zvuĉi stvarno tajanstveno", reĉe Richard. "Dobro, svratit ćemo k svećeniku. A sada nas, molim, ispriĉajte. Zuri nam se." On veselo mahne svojoj braći, sestri i prijatelju te da Kerminu znak da moţe krenuti. Lice gospoĊe Mellvin, koja je upravo vodila ostalu gospodu do stola, bilo je jednako tako blijedo kao i lice njezina francuskog ljubavnika. Taj dan donio je još iznenaĊenja Richardu i Catherine. Razgovor kod Sira Streightona bio je daleko ugodniji nego svi razgovori dotad. Bilo je oĉito da je Njegovo Lordstvo bilo sretno što

135

GIGA

je ta situacija tako završila. Francuz nije u njemu pobudio simpatije usprkos svojim intenzivnim pokušajima. Za razliku od Catherine koja se tako hrabro borila da oslobodi svoga supruga. Odahnuo je što je njoj sada bilo dopušteno ţivjeti s ĉovjekom kojeg tako oĉito voli. Tom razgovoru prisustvovala je i lady Streighton, sitna, plavokosa dama u moderno skrojenoj dnevnoj haljini s njeţnozelenim prugama. Sjedila je na jednoj od velikih, u zeleno-bijelo presvuĉenih fotelja, i jedva se mogla razlikovati od okoline. Nakon što je milady ĉula njihovu priĉu i popratila je mnoštvom uzvika ĉuĊenja, domaćin je dao donijeti šampanjac kako bi nazdravili sretnom ishodu i pobjedi pravde. Bila su oko tri sata popodne kada su Richard i Catherine stigli do svećenikove kuće. Svećenikova ţena promotrila ih je strogim pogledom: "Tako znaĉi, Vi ste vikont i vikontesa Willowby. Drago mi je što sam Vas upoznala. U crkvi vas se ionako ne vidi." "Ne", odgovori Richard jednostavno. "Ako biste sada bili tako ljubazni i obavijestili svećenika da smo stigli." _ Catherine se u sebi morala nasmiješiti. Richard je sada ponekad pokazivao strogost koja joj je prije u njega nedostajala. Pobudio je poštovanje u njoj zbog naĉina na koji je postavio na mjesto tu zastrašujuću svećenikovu ţenu. Sam svećenik bio je malen, punašan muškarac, rijetke crvenoplave kose i s naoĉalama na nosu. Obrazi su mu bili crveni, protkani sitnim ţilicama. S ljubaznim smiješkom i širokom gestom on zamoli svoje posjetitelje da sjednu. "Biste li moţda popili šalicu biljnoga ĉaja?" Richard i Catherine uljudno odbiju. "Dakle, Vi ste novi vikont. Moj zet, lord Matthews - Vi znate da je Vaš susjed moj zet, zar ne? Dakle, moj zet mi je rekao da ste ovdje. Strašno je to što se dogodilo s Vašim ocem. Moja iskrena sućut." "Mnogo hvala", odgovori Richard uljudno. "Moj brat i sestra bili su ovdje i rekli su mi da ţelite razgovarati sa mnom." "Da, tako je, milorde. Tako je. Kako lijepo što će se obitelj okupiti povodom tako radosnog dogaĊaja. Vjenĉanje. Spajanje dvoje ljudi pred Boţjim oĉima. Šteta što Vas korota prisiljava da ga skromno proslavite." "Da, zaista, prava šteta", potvrdi Richard s nestrplji-vošću koju je jedva prikrivao. "No mislim da ste sa mnom ţeljeli razgovarati o neĉem drugom. O neĉemu što se ticalo moga oca, ako se ne varam." "Tako je, milorde. Tako je. Pretpostavljam da nemate ništa protiv da Vaša supruga nazoĉi tom razgovoru, zar ne? Jer inaĉe je valjda ne biste ni doveli." On se meketavo nasmije, a Richard mraĉno potvrdi da nema ništa protiv Catherinina prisustva. "Dobro, dobro, milorde", odvrati svećenik. "Znate, već dugo sam Vam ţelio poslati poruku. Naravno, došao bih i do Vas. Ali znate kako je. Jednom neki pogreb, kao u sluĉaju Vašega cijenjenoga gospodina oca, drugi put krštenje, vjenĉanje, pa duše koje pate i traţe utjehu i podršku. Jedan svećenik nikada nema mira." "Naravno." Richard je postao nestrpljiv. "Biste li sada prešli na razlog našega dolaska?" "Vrlo rado, milorde, vrlo rado. Radi se, kao što ste ispravno ĉuli, o Vašemu cijenjenom gospodinu ocu. Ja sam..." On ustane i poĊe k pretrpanom pisaćem stolu kako bi otvorio jednu od ladica iz koje su stršili papiri i dokumenti. "Imam ovdje... Pa gdje je sada? Posebno sam ga stavio ovamo jer sam raĉunao s Vašim posjetom." Richard dobaci Catherine znaĉajan pogled. Ona mu se nasmiješi i stisne mu ruku. Lijepo je znati da je on njezin muţ i da joj ga nikakva sila na svijetu više ne moţe uzeti. "Ah, tu je." Svećenik preda papir Richardu, koji ga isprva samo preleti, ne previše zainteresirano. No zatim ga uze zaprepašteno ĉitati, redak po redak. "To je vjenĉani list", posve suvišno napomene svećenik. "Ja sam osobno vjenĉao Vašega oca i gospoĊu Mellvin u jednoj maloj kapelici u šumi. Vaš otac nije htio da itko sazna za to sklapanje braka. Mladenka je bila iz graĊanske obitelji, bila je kći jednoga trgovca iz

136

GIGA

Winchestera. Osim toga, bila je udovica kada se Vaš otac oţenio njome. Njezin muţ, neki mladi poruĉnik, poginuo je u Španjolskoj." "Stari vikont i gospoĊa Mellvin bili su vjenĉani!" poviĉe Catherine u nevjerici. "To objašnjava zašto joj je dopustio da preuredi prostorije po svojoj volji, zašto ona nosi svilene haljine i ponaša se kao gospodarica kuće." "Kći trgovca?" upita Richard zamišljeno. "Iz Winchestera, rekli ste? Znate li sluĉajno njezino djevojaĉko pre-zime? "Ne sjećam se toĉno. Zvala se Drevenham ili tako nekako." "Drevenham!" ponovi Richard izvan sebe. "Otac se oţenio Elizom Drevenham." "Poznaješ je otprije?" upita Catherine. Richard odmahne glavom. "Ne, ali to je ona djevojka koju je Bridge prije mnogo godina preoteo mome ocu. Zbog nje je otac progonio Beaua s beskrajnom mrţnjom. Bridge je pokušao zavesti tu djevojku. Kako se ĉinilo, protiv njezine volje. Nije ni ĉudo što ga ona ne podnosi." "...i što su oboje plaćali bratića Alfreda da im dostavlja informacije o lordu Bridgegateu. A potom su ih slali njegovu ocu", ubaci Catherine. "Toĉno", kimne Richard. "Tipiĉno je za Beaua da nije prepoznao gospoĊu Mellvin kao gospoĊicu Drevenham. Izgleda da mu je ispod ĉasti pobliţe pogledati nekoga iz posluge. No ono što ne razumijem je zašto se otac oţenio gospoĊom Mellvin ako nije namjeravao u javnosti i pred svojom obitelji priznati je za svoju ţenu." "Da, to je toĉno. Znate li moţda razlog tomu, veleĉasni?" upita Catherine svećenika. Crvenilo na obrazima svećenika se pojaĉa. "Da, to je pomalo škakljiva okolnost", konaĉno će on zbunjeno i jedva se usuĊujući pogledati svoje posjetioce. "Gospoda Mellvin pod srcem je nosila dijete Vašega oca. Cijenjeni vikont je postao poboţan muškarac posljednjih godina svoga ţivota. Nije htio da njegova... dakle, gospoda Mellvin rodi vanbraĉno dijete. Stoga je brak sklopljen potajno i vikontesa je potajno rodila svoje dijete. Rodila je djeĉaka. Ja sam ga krstio. Ima ĉudno ime..." "Hermes!" dopuni Catherine bez daha. "Tako je, milady", potvrdi on. "GospoĊa Mellvin je inzistirala na tom imenu. Vikont je odluĉio odgajati ga kao nećaka svoje toboţnje domaćice na Wild Rose Manoru." Richard skoĉi. "Sada su mi jasne neke stvari. Zadrţite za sebe to što znate, molim Vas, veleĉasni. Nitko ne smije ništa o tome saznati dok ja to ne dopustim. Hvala Vam na obavijestima koje su mnogo toga razjasnile. A sada doĊi, draga moja, moramo hitno potraţiti inspektora Sandrighta." Oprostili su se od svećenika koji je zbunjeno gledao za njima nikako ne shvaćajući tu iznenadnu ţurbu svojih gostiju. Pred vratima su ušli u koĉiju koju je Kermin drţao spremnom. Inspektora nije bilo u njegovu uredu. "Upravo je na putu za Wild Rose Manor", rekla im je jedna ţena koja je upravo do blještavila polirala prozore te male kućice. Duboko se poklonila neoĉekivanim posjetiocima iz plemstva. "Hvala", dovikne joj Richard. "Nema nam druge nego poći kući. Nadam se da ćemo tamo zaista zateći inspektora. Vrijeme je da se taj ubojica konaĉno zatvori."

137

GIGA

XXII Sustigli su inspektorovu koĉiju na posljednjoj dugaĉkoj ravnici pred Wild Rose Manorom. "Poţuri, Kermine!" naredi Richard. "Prestigni ih i zaustavi. Dobro se drţi, Catherine!" reĉe on svojoj ţeni. "Kermin će sada pojuriti." Dok se Catherine desnom rukom ĉvrsto uhvatila za ruĉku na koĉiji, lijevom je drţala šešir koji je prijetio da će odletjeti pri brzom tempu. Sluga je potjerao konje, strelovito projurio pokraj koĉije inspektora, i to tako da su se kotaĉi koĉije gotovo dodirnuli, ubacio se ispred njegove koĉije i zaustavio konje. Inspektor Sandright zategao je uzde i psujući skoĉio s koĉijaševa sjedišta. "Sto to treba znaĉiti?" poviĉe on. "Tko se to usuĊuje zaustaviti nas? Ah, to ste Vi, milorde." Glas mu nije postao vidno ljubazniji kada je prepoznao Richarda. "Moţete li mi, molim Vas, objasniti zašto ste me zaustavili? Upravo sam se zaputio do Vašega posjeda. Imamo neke zanimljive novosti. A ja..." Htio se obratiti svome pomoćniku, no s ĉuĊenjem primijeti da ga ovaj nije slijedio. "MacWindell!" "Ovdje sam, inspektore", javi se plašljiv glas s koĉijaševa sjedišta. Tamo je sjedio mladi sluţbenik, drhtavih nogu, još uvijek grleći jastuke. Kosa mu je padala na ĉelo, a šešir mu je u velikom luku odletio na livadu. "MacWindell!" poviĉe inspektor iznova. Bio je vidno srdit. "Odmah doĊite ovamo, kukavice! Zaista se pitam zašto niste odabrali neki drugi posao." "Jeste li vidjeli kako su nas prestigli, gospodine Sand-right? Za dlaku su nas promašili..." mucao je njegov pomoćnik u svoju obranu te se na drhtavim nogama podigao sa svoga sjedišta. Richard je to smatrao povoljnim trenutkom da obavijesti inspektora o onome što je saznao. "Znamo tko je ubojica", reĉe on Sandrightu koji sumnjiĉavo nebere ĉelo. "Barem znamo tko je imao razloga za taj ĉin", ublaţi Catherine izjavu svoga muţa. "Tako je", potvrdi Richard. "Pitali smo se tko bi najviše profitirao od smrti moga oca. I tko bi profitirao od toga da ja završim na vješalima, te je zbog toga napisao ono bestidno pismo koje me je optuţilo za zloĉin." "Već odavno znamo tko je napisao pismo." MacWindell im se pribliţio te je sada objašnjavao ponosno se isprsivši: "To je bez sumnje bila gospoĊa Mellvin, domaćica. Usporedili smo rukopise." "MacWindell!" zagrmi inspektor. "Nisam Vam dopustio da odate tu informaciju." "Ali to se savršeno slaţe", veselo reĉe Richard. "Pa znamo da se moj brat George odrekao nasljedstva. Tako da nasljedstvo, ako ja nemam djece i završim na vješalima, dobiva..." "Vaš bratić Alfred. To nije ništa novo", upadne mu inspektor u rijeĉ. "Ma ne!" nadmoćno će Richard. "Ne dobiva ga Alfred. Dobiva ga moj drugi brat, Hermes Willowby." "Vaš drugi brat, milorde?" oštro će inspektor. "Niste nam ništa rekli o svome drugom bratu. Slobodan sam ukazati Vam na to da taj propust..." "Nisam Vam ni mogao ništa reći o svome drugom bratu. Tek sam prije sat vremena saznao da uopće postoji." "I Vi mislite da je taj tajanstveni brat ubojica kojeg traţimo?" Richard se nasmije. "Teško daje to moguće", reĉe on. "Hermes ima jedva ĉetiri godine. I sami ste ga vidjeli. To je onaj mali plavokosi djeĉak koji ţivi na Wild Rose Manoru." "A tko je onda ubojica ako mali to ne moţe biti?" upita Sandright. "Njegova majka, naravno. GospoĊa Mellvin." "GospoĊa Mellvin je majka toga djeteta? A ne njegova tetka? No onda je lagala. To je zaista zanimljivo", utvrdi MacWindell. Inspektor odmahne glavom. "Nije", reĉe on. "Vanbraĉna djeca nemaju prava na nasljedstvo, to biste ĉak i Vi trebali znati." "Hermes nije vanbraĉno dijete. Otac i gospoda Mellvin bili su vjenĉani", objasni mu Richard. Sada i inspektor ţivne. "Zašto onda još stojimo ovdje?" upita. "Moramo odmah na Wild Rose

138

GIGA

Manor1." Ubrzo potom stigli su na imanje. Predvorje je bilo prazno. Richard otvori vrata prema blagovaonici te naĊe Hugha i svoga brata kako piju ĉaj. "Konaĉno si se vratio, Ric", pozdravi ga George. "No, reci već jednom kakvu ti je to tajnu povjerio svećenik? Umirem od znatiţelje." Uto primijeti uniformirane sluţbenike koji su se pojavili na vratima iza njegova brata. "Ah, vidi, i Vi ste tu, inspektore. Koga ţelite uhititi ovaj put?" "Nemoj se šaliti, George", nestrpljivo će njegov brat. "Gdje je gospoĊa Mellvin?" George slegne ramenima. "Ni mi ne znamo. Zašto trebaš domaćicu? Zar će inspektor useliti ovamo?" Richard nije više obraćao paţnju na njega već se okrene i pojuri natrag u predvorje. Do njih je s gornjega kata dopiralo prigušeno lupanje. Zvuĉalo je kao da netko punom snagom šakama lupa o vrata. Šutjeli su i napeto slušali odakle dolaze ti zvuĉi. Nije li se to ĉuo i molećiv glas koji je vikao "Otvorite!"? Richard pojuri stubama, za njim Catherine i oba sluţbenika. U hodniku su susreli slugu koji je, izgleda, isto traţio otkuda dolaze ti zvuĉi. "Charles!" poviĉe Richard. "Dovedite gospoĊu Mellvin." "Zao mi je, milorde", odgovori on. "GospoĊa Mellvin je otputovala." Richard se naglo zaustavi. "Otputovala?" ponovi on sav izvan sebe. "Otvorite!" vikao je onaj glas. To je bez sumnje bila Hetty. "Zar me nitko ne ĉuje? Otvorite! Zatvorili su nas!" Sada se ĉuo i Hermesov glasan plaĉ. "Gledajte da oslobodite tu damu. Mi ćemo pretraţiti sobu gospoĊe Mellvin", predloţi inspektor. "Poći ću s Vama", odluĉi Catherine. Richard je stigao do vrata sobe svoje sestre. "Ovdje sam, Hetty", poviĉe on. "Ovdje nema kljuĉa. Znate li gdje je rezervni kljuĉ, Charles?" Sluga sa ţaljenjem odmahne glavom. "Odstupi, Hetty. Provalit ćemo! Hajde, Charles." Oni ujedinjenim snagama tresnu u vrata. "Još jednom i kod tebe smo", dahtao je Richard dok se još jednom zaletavao u vrata. Ona popuste uz prasak. Richard uĊe kroz otvor i zagrli svoju uznemirenu sestru. Jednom rukom tapšao je Hermesa po glavi kako bi ga umirio. "Moţe li mi netko reći što to treba znaĉiti?" upita Hetty srdito. "Prije otprilike pola sata vratila sam se iz šetnje s Hermesom. Htjeli smo, kao i svakoga dana, staviti kamenĉiće koje smo sakupili u našu škrinjicu s blagom. No kljuĉ se zaglavio i ja sam neko vrijeme pokušavala otvoriti škrinju. No uzalud. Kada sam htjela u pomoć pozvati Charlesa, nisam više mogla otvoriti ni vrata od sobe. Kao da je sve bilo ukleto. Lupala sam i zvala, no nitko me nije ĉuo." "Vjerojatno te je gospoda Mellvin zatvorila prije nego je otputovala", objasni joj Richard. "Gospoda Mellvin? Otputovala?" ponovi Hetty ne shvaćajući. "Pogledaj što smo pronašli!" poviĉe Catherine pojavivši se kod razvaljenih vrata. "Gospoda Mellvin nam je ostavila pismo." "Tu se bez sumnje radi o rukopisu te domaćice", vaţno potvrdi inspektor koji se takoĊer vratio. "Ĉitaj!" nestrpljivo joj naloţi Richard. "Milorde", poĉne ĉitati Catherine. "Sigurno ste upravo saznali da sam bila pravomoćno udana za Vašega oca, vikonta, i da je Hermes naše dijete. Vaš otac nije htio u javnosti priznati da sam njegova supruga. To mu nikada nisam oprostila. Sve sam pokušala kako bih barem svome sinu osigurala bezbriţnu budućnost. Pokušala sam nagovoriti vikonta da Vas razbaštini. No one veĉeri kada je umro priopćio mi je da mu srce ne dopušta da to uĉini. Usprkos brojnim dokazima Vašega lakoumnog naĉina ţivota koje sam prikupila. No ja ipak nisam ubila Vašega oca. Umro je iznenada za vrijeme svaĊe koja je izbila meĊu nama kada ste Vi već otišli u krevet. Raskolaĉio je oĉi, uhvatio se za srce i, prije nego sam mogla išta

139

GIGA

poduzeti, glava mu se spustila na stol i bio je mrtav. Ja sam ga tada udarila po glavi malom mramornom statuom kako bi sve izgledalo kao ubojstvo. I htjela sam da Vas zatvore kao ubojicu. Znam daje to bilo nepravedno, ali uĉinila sam to za Hermesa. Danas sam sretna što mi to nije uspjelo jer bih Vas imala na savjesti. Dok ĉitate ove retke, ja sam s markizom na putu u Francusku, gdje ţelim zapoĉeti novi ţivot. Hermes će ostati kod Vas, jer njegovo je mjesto na Wild Rose Manoru. Vjerujem da ćete biti dobri prema svome bratu. Novac i odjeću uzela sam sa sobom. Mislim da mi oboje pripada nakon svega što sam ovdje pretrpjela. Ţelim Vam sreću. Vaša vikontesa Willowby, takozvana gospoda Mellvin." "Novaci" poviĉe Richard. "Nije valjda uzela kovĉeţić? Brzo, inspektore, moramo za njoml Moramo stići to dvoje! Upravo bjeţe sa ĉitavim bogatstvom Willowbyja." Hermes, koji nije shvaćao što se dogaĊa, briţne u plaĉ. Catherine ga odmah uzme za ruku. "Ĉekaj, Richarde!" poviĉe Hetty. "Prije nego odeš, pomozi mi, molim te, da razvalim ovu škrinju s blagom. Kako sam rekla, ne mogu je otvoriti jer je kljuĉ zapeo. Hermes će se sigurno umiriti ako se bude mogao igrati sa svojim kamenĉićima. Kako uţasno od gospode Mellvin što tako ostavlja svoga sina." Richard se zaustavi i okrene se s uzdahom. "No dobro", reĉe. "Da se taj jadni deĉko umiri. Gdje je ta škrinja? Charles, donesi ĉekić i dlijeto." "Odmah, sire." Sluga se nakloni i poţuri izvršiti naredbu. No to je novost! Nije mogao ĉekati da sve prenese ostaloj posluzi. Brzo je donio traţeni alat. Hetty klekne i izvuĉe škrinju ispod kreveta. "Ali to je..." s nevjericom promuca Richard. "To je škrinja u kojoj je gospoĊa Mellvin ĉuvala novac!" "Ne, nije", ispravi ga njegova sestra. "Hermes je koristi za svoje kamenĉiće." "Jesi li sigurna?" upita Richard i namjesti dlijeto. "Naravno. Pa i sama sam u nju stavljala kamenĉiće." Dva, tri, ĉetiri udarca ĉekićem i poklopac skoĉi iz svoga zglobišta te su ga s lakoćom otvorili. U škrinjici se nalazio sav novac Willowbyjevih. Richard poskoĉi i najprije se baci oko vrata svojoj sestri, a potom i ţeni. "Kako god se ovo dogodilo, danas je najsretniji dan u mome ţivotu!" poviĉe on. "Moji kamenĉići?" jecao je Hermes. "Sakupit ćemo nove", obeća mu Hetty. "Još ljepše." "Što se to ovdje dogaĊa?" ĉuli su Georgeov zaĉuĊen glas s hodnika. "Tko je razbio vrata?" "Ah, Richard. Gospoda Mellvin je zatvorila Hetty", objasni Catherine. "Zaista?" upita Hugh, koji se upravo pojavio. "A gdje je gospoda Mellvin? Jeste li je pronašli?" "Na putu je za Francusku s Rogerom de la Falaiseom. S hrpom šarene odjeće i kutijom punom kamenja", objasni im Catherine. "Kamenja?" ponovi George. "A ĉemu?" "Ono što piše u pismu izgleda da odgovara istini", oglasi se inspektor prije nego je netko mogao odgovoriti Georgeu. "Izgleda da je vikont doista umro prirodnom smrću. Ionako smo sumnjali je bilo moguće ubiti odrasla muškarca jednom malom mramornom statuom. No i sama ĉinjenica da Vas je ta ţena pokušala poslati na vješala je dovoljna da joj donese nekoliko godina zatvora. Ako ţelite, milorde, odmah ćemo krenuti u potjeru." "Ma ne!" poviĉe Richard. "Pustite to dvoje neka putuju u miru. Mnogo mi je draţe da znam da je ta ţena u Francuskoj, kako bi se ovdje izbjegao skandal. Što ti misliš, Catherine?" "Imaš pravo, Richarde", sloţi se ona sa svojim muţem. "Ţivot s Rogerom je dovoljna kazna. I još k tome nijedno od njih nema novca." "Zaista teţak ţivot!" primijeti George zlobno. "Doista uţasan ţivot", potvrdi Richard smješkajući se. Svi se s olakšanjem nasmijaše.

140

GIGA

"No sada se moram posvetiti svojim novim duţnostima", konaĉno će Catherine. "Reći ću Rosie da pripremi sobu pored moje. Ţelim da mi Hermes bude sasvim blizu. DoĊi, moj mali prijatelju, idemo pogledati tvoju novu sobu." Ona mu pruţi ruku, a on spremno poĊe s njom. "A ja ću vlastitim rukama skinuti sve te slike sa zidova", reĉe Richard. "Hoćete li mi pomoći, George i Hugh? Konaĉno je došao kraj grĉkom razdoblju."

141