Behar 74-75

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA Zagreb, IX.-XII. 2005.

ISSN 1330-5182 Cijena 30 kn

Godina XIV / Broj 74-75

ISSN 1330-5182

BEHAR KAZALO Naslovna stranica: Izet \uzel: Tjeskobna prolaznost

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: dr. Muhamed @dralovi} Grafi~ki urednik i zamjenik gl. urednika: Zija Sulejmanpa{i} Suradnici u uredni{tvu: Azra Abad`i} Nevaey, Zlatko Hasanbegovi}, Dino Mujad`evi}

UVODNIK Krenimo od prve!

3

DRU[TVO Fahrudin Novali}: Ljudsko egzistiranje i interaktivno koegzistiranje s drugima

4

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II Zija Sulejmanpa{i}: U~itelji matematike i astronomije

8

MUSLIMANI U HRVATSKOJ Zlatko Hasanbegovi}: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. - Doba utemeljenja

17

POVIJEST Sejid M. Tralji}: Tursko-mleta~ko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stolje}a

25

Adresa: BEHAR, Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: behar-pismaºnet.hr

STUDIJA Emsud Sinanovi}: Prvi bo{nja~ki roman u stihu

28

TRAGOVI Esad Durakovi}: Sarajevskih hiljadu i jo{ jedna no}

37

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4, (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

SJE]ANJA Nasko Frndi}: Stogodi{njak pjesnik Tadijanovi}

41

STUDIJE I OGLEDI Alija D`ogovi}: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakovi}a

43

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Kunski `iro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Tiskano uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH.

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

POEZIJA Meho Barakovi}

7, 40, 47

PRIKAZI I RECENZIJE Nasko Frndi}: Bo{nja~ki dervi{ u dubrova~koj poeziji Ajka Tiro Srebrenikovi}: Fonetika pjesme «Ja nijesam sanjar» Emsud Sinanovi}: Dvije drame Naska Frndi}a Azra Abad`i} Navaey: Pri~a o putovanju i traganju

48 50 52 54

BA[TINA Muhamed @dralovi}: Privatna knji`nica u Donjem Vakufu s po~etka 19. stolje}a

54

IZLO@BA Godine korova Izeta \uzela

59

Na posljednjoj stranici naslovnice Behara: 51-56.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sarajevu 1900. Od 1992.godine izlazi zagreba~ki Behar, prihva}en i ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa `ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini.

U ~etrnaestom godi{tu Behara, brojevi 70-75, autori priloga su: Abad`i}-Navaey Azra, Barakovi} Meho, Durakovi} Esad, D`elaluddin Rumi, D`ogovi} Alija, D`ubran Halil, \uzel Drenka, \uzel Izet, Evlija ^elebi, Frndi} Nasko, Guji} Kasim, Had`ialagi} Husref, Hanan al-[ejh, Hasanbegovi} Zlatko, Hodovi} Senad, Kajan Ibrahim, Katni} Bakar{i} Marina, Ki{evi} Enes, Klino Smaragda, Marinkovi} Du{an, Masli} Mubera, Mufti} Edhem, Mujad`evi} Dino, Nametak Alija, Nametak Fehim, Novali} Fahrudin, Sinanovi} Emsud, Sulejmanpa{i} Zija, Talji} Isnam, Tralji} Seid, Tiro Srebrenikovi} Ajka i @dralovi} Muhamed

2

BEHAR 74-75

UVODNIK

Krenimo od prve Dulje od dva desetlje}a koja su prethodila raslojavanju i raspadu komunisti~koga SSSRa, a onda i Jugoslavije, svjedo~ili smo mnogobrojnim nomenklaturama, definicijama i karakterizacijama komunizma i socijalizama svih tipova: sovjetski, staljinisti~ki, albanski, kineski, kubanski, arapski, jugoslavenski samoupravni itd. S izuzetkom najtvr|ih varijanti sovjetske, kineske, kubanske, i albanske provenijencije u preostalima su se {to sporadi~no {to sustavno pojavljivale publicisti~ke, ali i teorijske rasprave i radovi, s poku{ajima dokazivanja o pomirenosti i sli~nosti socijalisti~ke doktrine s islamskim naukom, a u socijalnom aspektu i o gotovo istovjetnoj matrici, {to nije zaobi{lo ni na{e prostore.

S druge strane, u islamskim zemljama s drugim dru{tvenim ure|enjima, apsolutno odbacivanje ateizma pripisivanoga svemu {to se naziva komunisti~kim i socijalisti~kim bilo je dovoljnim motivom da se drugi aspekti i ne doti~u. Istovremeno kritika dru{tvenih problema i devijacija tih zemalja nerijetko se svodila na teoretiziranja i stalnu tezu kako su problemi kazna za oslabljeno vjerovanje, {to ~ujemo i do dana{njih dana. Neki tomu dodaju i materijalizam za koji je uglavnom “kriv” Zapad, uz redovit dogmatski pristup i citate glavnih izvora islama, ali kao obavezu samo za one kojima se u~eni obra}aju pa, maliciozni bi rekli: ajet: Ne budi od onih koji upu}uju druge, a sami svoje ~ine zaboravljaju (Kur’an 2/44), jo{ nije u prioritetima tuma~enja – ~itaj: primjene.

Dokazi da je tomu tako su primarno ba{ materijalne naravi; od rasko{nih pala~a i svih hedonisti~kih, gotovo perverznih, luksuza kojih se ni ti teoreti~ari ni krugovi iz kojih potje~u uglavnom - ne odri~u. Budu}i da neke poznajem, ne bih rekao ~ak ni da su svjesni kontradiktornosti svojih u~enja u odnosu na vlastita pona{anja.

Ako zanemarimo one prve koji su Boga eksplicitno zabranjivali, i one {to su, po zadatku, paradigmom socijalisti~kih ’jednakosti’ i ’pravi~nosti’ nijekali uop}e potrebu za religijom; intrigantno je pitanje kako i radi ~ega je trajno ponavljana tvrdnja ovih tzv. slobodnih pripadnika slobodnijih dru{tava, da materijalna bogatstva vrijede samo toliko koliko ih duhovno oplemeni, postala paradoksom, dodu{e ne samo u nas muslimana. Pitanje postaje tim opravdanije {to je povezivanje duhovne i materijalne vrijednosti jednostavno, svima davno zadano razumljivom univerzalnom formulom Bo`je rije~i.

Zvali je mi farzovima, besjedama ili zapovjedima; bilo da ih je deset, koja vi{e ili koja manje; bitno je zaista usvojiti onu prvu - istinski vjerovati; a to }e onda samo po sebi elminirati sve vrste selektivnosti i garantirati pridr`avanje svih ostalih kroz koje je Allah definirao halifu - svoga zastupnika na ovome svijetu.

BEHAR 74-75

3

DRU[TVO

Ljudsko egzistiranje je interaktivno koegzistiranje s drugima1 Otvorene i prikrivene pojave etnocentrizma, konfesiocentrizma, kulturocentrizma od lokalnih do planetarnih razmjera vi{e su pravilo nego iznimka. Kao umre`ene pojave javljaju se i u obliku zapadocentrizma i eurocentrizma; a kao reakcija na njih javlja se i istokocentrizam. Stoga se multikulturalizam ne samo na Zapadu, nego u cijelom suvremenom svijetu, pojavljuje i kao oblik getoiziranja Drugoga.

Europsko monopoliziranje moderniteta Kod A.Vamberija, prema Hasanu Su{i}u, pojavljuju se (...) duhovno militantne tvrdnje «iz kojih izbija ~ak i mr`nja prema isto~nim narodima koje on naziva ðazijatima’. ðIzuzev Japanaca, ni jedan od azijatiskih naroda ne mo`e samostalno stupiti na put napretka i obnove. Azijati mogu postati kulturni samo pod direktnim utjecajem Evrope’» (u Su{i}, 1977:292-293). Hans Mejer je jo{ radikalniji.

On «tvrdi da ~ak postoji nepomirljivost izme|u isto~ne i zapadne kulture, smatraju}i da kr{}anska kultura po svom duhu, protivrje~i isto~nja~kim, i da je nemogu}a njihova koegzistencija» (Su{i}, 1977:293).

Sve nas to upu}uje na doktrinu o sukobu civilizacija Samuela Huntingtona, te ekskluzivizam i puritanizam, prije svega, agresivnog bloka mo}i pojedinaca i skupina u europskim i svjetskim politi~kim, diplomatskim i vjerskim institucijama. [to su europske, a {to neeuropske vrijednosti? Imaju li one dodirnih to~aka. Odakle poti~u i {to su europski korijeni? Ima li na obje strane i barbarizma i humaniteta? [to su, doista, napredak i obnova? [to, uop}e, zna~i biti «kulturan»? Po ~emu je jedan narod, ako ga idealtipski promatramo kao monolitnu dru{tvenu grupu, «kultiviran», a drugi nije? Jesu li kultivirani samo ljudi koji `ive u gradovima, a oni koji se bave poljoprivredom i `ive od nje, nisu.

Sve to upu}uje i na probleme izbora vlastitog identiteta i pluraliziranja subjekta.

Mnogo je pitanja da bi ih sve mogli, ovom prigodom, pojedina~no razmotriti. Stoga, neka samo budu uvod u tekst koji slijedi.

4

Raspravljaju}i o kozmopolitskom obilje`ju Europe Ulrich Beck postavlja i ova pitanja. «Ho}e li Europa napustiti svoju kolonijalnu i kvazikolonijalnu tradiciju u odnosima s Afrikom i arapskim (kao i ostalim za nju va`nim, op. a.) svijetom? (...) Ho}e li napustiti svoju te`nju k monopoliziranju moderniteta i otvoriti se izazovima mnogostrukih moderni, uklju~uju}i samokriti~nost koja se tra`i od europske moderne i njezinih kriti~ara?» (Beck, 2004:297).

Pi{e: dr. Fahrudin Novali} Ako je kozmopolitizacija «ustavno priznanje razli~itosti drugih» (Beck, 2004:290), onda kozmopolitska dr`ava mora razli~itim religijama omogu}iti jednake uvjete bivanja i razvoja – mora u institucijama vrhovne vlasti omogu}iti primjerene oblike kulturnog i politi~kog sudjelovanja za razli~ite nacije i razli~ite etni~ke identitete. «Europa do sada ima du{u sitnog trgovca», smatra Beck, «a to ima te{ku posljedicu da Europa nije kozmopolitski akter» (Beck, 2004:298).

Stvarni kozmopolitski primjer civilizacije, potsje}a Beck, je mikrokozmos svjetski grad. «’Svjetski grad’, citira Beck Arnolda Toynbeea, «jest odslik velikoga svijeta u malom, njegovi bedemi okru`uju sve klase, sve narode, sve jezike» (Toynbee, 1958:243; Beck, 2004:290-291). «Glavni gradovi jesu i bili su kolijevke nacionalizma, svjetski gradovi, naprotiv, jesu i mogu, odnosno mogli bi biti kolijevkama kozmopolitizma» (Beck, 2004:291).

Obzirom na globalizacijsko-integracijske procese u Europi i svijetu, prijem Turske u EU postao je vi{egodi{nji problem koji se mo`e iskazati rije~ima: «Niti s Turskom, niti bez nje». Do sada su najmo}niji europski politi~ki i ini subjekti prema prijemu Turske u EU vodili metapolitiku - politiku politike – refleksivnu politiku (koja mijenja pravila).2 «Politika

koja se vodi pravilima», tvrdi Beck, «i politika koja mijenja pravila preklapaju se, mije{aju i kri`aju. Postoje razdoblja u kojima dominira jedna, potom opet ona u kojima prevladava druga» (Beck, 2001:206).

Svako centri~no, pa i eurocentri~no, shva}anje kulture nespojivo je s interkulturnim shva}anjem kulture koje te`i dijalogu me|u kulturama. Oni koji ne `ele Tursku u europskoj Uniji, nude joj «privilegirani status» u toj porodici naroda i kultura, a to je samo drugo ime za marginaliziranje i isklju~ivost – drugo ime za licemjernost i obmanu prema toj zemlji.

Turska je, potsjetimo, vi{egodi{nja ~lanica NATO-a; zahvaljuju}i svome biv{em predsjedniku i demokratskom reformatoru – Ataturku – Kemalu Mustafi, jo{ dvadesetih godina pro{loga stolje}a provela je brojne demokratske reforme.3 Turska treba Europi i svijetu kao kozmopolitska dr`ava bez imperijalnog nacionalizma; kao spona na dodiru – susretanju i sukobu pluralizama – naroda, rasa, religija, kultura.

Univerzalno je jedinstvo najboljih obilje`ja Razli~itosti «Oni koji pluralnost do`ivljavaju kao vrijednost po sebi» smatra Terry Eagleton, «puki su formalisti i o~evidno nisu uo~ili za~u|uju}e ma{tovitu raznolikost oblika koje mo`e poprimiti, primjerice, rasizam.4 (...) Pluralizam pretpostavlja identitet, sli~no kao {to hibridizacija pretpostavlja ~isto}u.

Strogo govore}i, hibridizirati se mo`e jedino ~ista kultura; ali kao {to je primijetio Edward Said, ðsve su kulture uklju~ene jedna u drugu (masna slova, op. a.); nijedna nije sama i ~ista, sve su one hibridne, heterogene, izuzetno razli~ite i nisu monolitne’» (Eagleton, 2002:23-24).

Unato~ tome, vrata pojedinih {kola, dje~jih vrti}a, sportskih klubova, ugostiteljskih objekata, objekata za zabavu i kulturu, u nekim zemljama svijeta, pa i u svim dr`avama nastalim nakon raspada biv{e Jugoslavije otvorena su samo pripadnicima jedne nacije i/ili vjere. U nekim BEHAR 74-75

DRU[TVO od tih zemalja onemogu}ava se izgradnja i vjerskih objekata manjinskih konfesija.

«A Krist se sigurno nije utjelovio i umro na kri`u radi oslobo|enja kulture od tu|ih utjecaja, nego», potsje}a nas Jakov Juki}, «radi mnogo ve}ega uloga – oslobo|enja od grijeha (masna slova, op. a.)» (Juki}, 1997:425). Nesumnjivo, grijeh je diskriminirati i mrziti ljude na temelju nacionalne, konfesionalne ili rasne pripadnosti, jer to je predvorje za otvorene sukobe i istrebljenje Drugih i Razli~itih.

Kada je rije~ o razumijevanju i odnosu razli~itih vjera i njihovih pripadnika, Halil D`ubran, libanonski pjesnik i slikar, poru~uje: «Ljubim te, brate, ma tko da si, odaje{ li po~asti u crkvi, kle~i{ li u hramu ili moli{ u mo{eji. Obojica smo djeca iste vjere, jer razli~iti putovi religija samo su ljubljeni prsti na ruci jednoga Svevi{njeg. A on nudi ruku i dovr{enost duha svima koji to ho}e» (Gibran, 1994). U dru{tvu D`ubrana stigosmo u svijet univerzalnih vrijednosti. «..., univerzalnost vrijednosti rije~i kao {to su demokracija, ljudska prava, sloboda, pravednost ne dovodi u pitanje logiku razlika – spolnih, rasnih, dru{tvenih» (Pai}, 1997:5). Univerzalna vrijednosna orijentacija i recepcija ih istovremeno humano rafinira i afirmira, usmjerava i oplemenjuje – ona je jedinstvo najboljih obilje`ja Razli~itosti.

Promi{ljanju mogu}nosti prevladavanja rasnih, nacionalnih, vjerskih, uop}e kulturnih i civilizacijskih isklju~ivosti i sukoba, neimarima univerzalno vrijednosne orijentacije i recepcije svojom novom knjigom, Tragom bo`jih poslanika, pridru`io se i Ibrahim Kajan. Njegovo intelektualno zanimanje za povijest drevnih kultura, osobito za nastanak, smisao i zna~enje svetih knjiga velikih monoteisti~kih religija, uz neodoljiv poticaj usmene turske i kurdske predaje, odveli su ga u prolje}e 1990. godine u jugoisto~nu Tursku – oblast u narodu nazvanoj «Peygamberleri ovaları» – «Podru~je Bo`jih poslanika». Zanimali su ga grobovi i sveta mjesta Bo`jih poslanika sa iznimno zna~ajnim materijalnim ostacima kultura koje su nastajale i razvijale se tri do ~etiri milenija prije nove ere.

Karaku{ – simbol kozmi~ke energije Po|imo zajedno s Kajanom i njegovom suputnicom – nje`nom Emiko iz Tokija, ~iji umilni glas oplemenjuju du{u i tijelo, poput bülbüla u rasko{noj kro{nji rascvjetale japanske tre{nje. Po|imo s putnicima i hodo~asniBEHAR 74-75

Ulaz u spilju u kojoj je ro|en Ibrahim a.s. Abraham cima sa svih strana svijeta autobusom iz Istanbula prema Diyarbekiru i dalje u «Podru~je Bo`jih poslanika». Put }e nas voditi i preko Tigrisa, stepom, kroz polja puna `ita, kroz perivoje i dvori{ta rasko{nog i mirisnog mediteranskog cvije}a – do drevnih mjesta, grobova i svetih mjesta Bo`jih poslanika. Susrest }emo se s ostacima predkr{}anske, predislamske i islamske kulture i civilizacije koje su nastale u prostorima susreta razli~itih plemena i naroda.

Osvije{tenost ljudi ovoga povijesnog podru~ja o zajedni{tvu sa sobom i sa ~itavim svijetom – privukla je pa`nju hodoljupca Kajana na po~etku njegova hodoljublja.

«Preda mnom je samo visoki, uzdignuti, tisu}godi{nji hetitski (?) stub», pripovijeda Kajan, «sa~injen od kolutova naslaganih jedan na drugi, a na vrhu njegovu stoji na svojim nogama golema kamena ptica (Karaku{ – Crna ptica, op. a.) – simbol kozmi~ke energije, du{e, materije ðbo`jeg porijekla’» (16) – simbol univerzalne vrijednosne orijentacije i recepcije na prostorima susretanja i sukoba kultura i civilizacija.

Kajana su, prije svega, zanimali likovi zajedni~ki Bibliji i Kur’anu – ono {to je Zajedni~ko u Razli~itom – koje su dodirne to~ke i niti koje povezuju ljude koji pripadaju razli~itim religijama, kulturama, civilizacijama.

Grobovi i sveta mjesta Bo`jih poslanika Adem (Adam), Nuh (Noah), Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus),

Ejjub (Job), Idris (Henok), ..., tisu}ama su godina nadahnjivali @idove, kr{}ane i muslimane.

I ovom prigodom te{ko je razlikovati mit i stvarnost. Zato, nemojmo zaboraviti da je ^ovjek sklon i razli~itim nijansama konstrukcije zbilje. Sve se ne mo`e racionalno objasniti, a ljudskoj prirodi je svojstvena imitacija. – sam je realni svijet opona{anje svijeta ideja. Nije rije~ samo o doslovnom opona{anju same vanjske zbilje, nego na stanoviti na~in opona{anje ne~ega {to je ~ovjeku imanentno – ne~ega {to on do`ivljava, shva}a i vidi u sebi.

U svome Slovu ovoj knjizi, Kajan je zapisao i ovo: «Najve}a avantura koja se ~ovjeku mo`e dogoditi, ka`u mudri ljudi – susret je sa samim sobom. Ako ikada ~ovjek mo`e biti istodobno i sam i sa ostatkom svijeta, svakako je to u trenutku susreta s pala~ama, hramovima, onim opipljivim tragovima misaonog svijeta {to posreduju kontakt s ljudima koji su nekad davno bili. Od blistavih gra|evina jedino su ljep{e i misaono poticajnije – njihove ruine!» (157).

Urfa/[anliurfa. (...). «Prilazimo, skupljeni sa svih strana svijeta, `eljeznim vratima», pripovijeda Kajan, «kojim je zaklonjen ulaz u pe}inu – prilaz mjestu na kojem je prije 4250 godina ro|en ~ovjek koji }e mijenjati mi{ljenja ljudi i pro{irivati obzorja ljudskih spoznaja – Ibrahim/Abraham – Bo`ji poslanik» (27).

Prahistorijski grad Tarsus. «Pritisnuh.

Od{krinuh. Oslu{nuh. ... pred mojim zapanjenim o~ima stajao je, uzdu` postavljen, mezar Danijala Hebrejca, ...

Sarkofag je od mramora, njegov poklopac na dvije vode, prekriven blistavom ~ohom, crnom i zelenom, s bojama koje se prelijevaju i mijenjaju; s ajetima od ~ista zlata. Nad glavom Poslanika, ... ~etvrtasti je zaslon na kojem urezanim zlatnim slovima pi{e: Ovo je mezar Danijela Pejgambera. El-Fatiha! (50).

Selo Yatko. (...) Razgledavamo mezar Bo`jeg poslanika Idrisa a. s./Henoka starozavjetnoga.

Okolica Urfe. Turbe – kultno mjesto koje natkriva podzemnu spilju, «u kojoj je, po ~vrstom vjerovanju muslimana, u davna vremena sedam godina pro`ivio i bolovao Bo`ji poslanik Ejjub – starozavjetni prorok imenom Job...», ovjekovje~en u bibliskoj «Knjizi o Jobu» (73).

Nijemci, posjetitelji po~ivali{ta Joba, za~u|eni nalijevaju u termosice i piju ljeko5

DRU[TVO cijeli prostor, emitira se s trake koju ljudi u srcima raznose na sve strane svijeta» (147). Sve pro`ima lebde}i duh misti~ne filozofije bratov{tine «vrte}ih dervi{a», reda Mevlevija i njihov sufijsko/tesavvufski put du{e prema svom Gospodaru.

Uz glazbu odzvanjaju i Rumijeve rije~i dobrodo{lice: «Do|i prijatelju, do|i, ma ko ti bio – samo do|i!

Vjerovao u idole ili bio obo`avatelj vatre, ili bio bezbo`nik – Ti svejedno do|i!

Na{a tekija nije mjesto o~aja.

Do|i, prijatelju, samo do|i. ^ak da si i stotinu puta prekr{io zavjet – samo do|i!» (147).

Crkva antiohijska Kultno mjesto “srtpljivog Jaba/Ejjuba” vitu vodu s njegova izvora, komentiraju}i: «Ko bi rekao da Turci, muslimani, tako pobo`no vole na{ega proroka Joba!» (78).

Harran, grad koji je postojao i prije Velikog potopa. (...) Harranske zidine kraljevske pala~e – ostaci sveu~ili{ta najstarijeg na svijetu. «’[anliurfa i Harran Ovaları’» – «’Domovina Bo`jih poslanika’» – Ibrahim Pejgambera, Zulfikar Pejgambera, Lut Pejgambera, Ejjub Pejgambera. Prema usmenoj predaji u Harrunu je «stanovito vrijeme `ivio i Poslanik [uajb (Jitro, Jetro ili Raguel). Selo A~kale u {anliurfanskom kotaru u narodu se i danas naziva [uajbovo selo» (89).

Putuju}i i hodo~aste}i evo nas u Antiohiji.

Antiohija. Poplo~ano dvori{te puno oleandara u cvatu, niskih anti~kih kipova, rimskih reljefnih plo~a, ... U izdubljenoj ni{i, u prirodnom grubom kamenu – figura svetog Petra. Crkva antiohijska u kojoj je sv. Pavle prvi put izgovorio rije~ kr{}anin «Papa Pavle VI. pohodio je ovo mjesto krajem sedamdesetih godina» (94-95).

Ne{to dalje je i d`amija Habiba Neccara s njegovim skrivenim mezarom u podzemlju.

Habib Neccar, biblijski Agabus. «U Svetom pismu ime mu se ve`e s imenima Bo`jih poslanika izbjeglih iz Jerusalima» (104).

Selo Mağarcik – mjesto hodo~a{}a kr{}anima i muslimanima u kojem se nalazi mezar Jahja a. s. – Ivana (Krstitelja).

Konyi izvire iz zemne pra{ine, muzeolo{ki pedantno obra|en, zbijenost 6

Religija – rodili{te za totalnog i zbiljskog ~ovjeka

«Pred lijesom od naroda obljubljenog D`elaluddina Rumija Mevlane neprestano je skupina vjernika, s rije~ima Bo`jim na usnama ...

Mladi}i i djevojke iz Francuske, crvenokosa gospo|a iz Amerike, pa Talijani i Grci... – svi tiho promi~u mevlevijskom tekijom. Glazba (naj, tambura i bubnjevi), ispisana dervi{kom rukom, sada ispunjava

«Tko ozbiljno uzvjeruje, taj vjeruje u preobra`aj svega, a ne u neku utjehu zaborava i u osobne narkoze», primje}uje Jakov Juki} (Juki}, 1973:196). U tom smislu i religije ne bi trebale biti samo «lje~ili{ta za tu`ne du{e» (Juki}), nego prije svega «rodili{te za totalnog i zbiljskog ~ovjeka» (Juki}). ^ovjek postaje ljudski samo stvaraju}i ljudski svijet (H. Lefebvre). «^ovjek nije nikada `rtva Boga, uvijek je Bog `rtva ~ovjeka», zapisa René Girard u Zaklju~ku svoje knjige Promatrah sotonu kako poput munje pade (u, Grbi}, 2004:211).

Provincijalizam duha vremena djelo je ~ovjeka. Stoga je lako biti samo ~ovjek po imenu, te{ko je biti ljudski ^ovjek – te{ko je biti Insan – ostvarivati pretpostavke totalnog i zbiljskog ~ovjeka. Postoje lo{a i dobra putovanja u svim njihovim varijantama. «Lo{e putovati», ka`e Ernst Bloch, «zna~i kao ~ovjek ostati pri tome nepromijenjen. Takav putnik samo mijenja okolinu ne mijenjaju}i s njom i sebe samog (mijenjaju}i sebe mjerom ljudske vrijednosti, op. a.).»

Mezar D`elaluddina Rumija Mevlane

Okre}u}i se u krug dervi{i lebde, uranjaju}i svoju du{u u Bo`ju Du{u

poruka tijekom sedam tisu}a godina – svijet stalnih promjena, dolazaka, odlazaka, uni{tavanja i samouni{tavanja naroda. «Izlazimo iz Konyu, uranjamo u Ikonij, tonemo u prastaru hetitsku i frigijsku Kawaniu. Ovdje je sve na okupu: Bog i ^ovjek. Tu je mjesto Jahve. Okolo su brda s kojih mo`da jo{ uvijek promatraju Zeus, Apolon, Afrodita.

Ondje je sveti Pavle dr`ao vatrene govore i nudio ljudskim srcima lijepe vijesti.

Poslije Poslanika Muhammeda, sa stanovitim zaka{njenjem, stigosmo, evo, i mi» (154-155).

Do|i prijatelju, ...

BEHAR 74-75

DRU[TVO Sude}i prema rije~ima na{e drage suputnice Emiko, na kraju na{eg putovanja, ona je dobro putovala. Za nju se svijet iznenada otvorio, kao potpuni bljesak u kojem je stigla sve obuhvatiti pogledom dok je sricala re~enicu ispisanu na oklopu kornja~e: Sve dok ne{to ne tra`i{, ti to ne nalazi{, izuzev Ljubljenog. Ti ga ne tra`i{, prije nego {to ga na|e{ (157).

U Univerzumu istinski univerzalnih vrijednosti za svakoga ima mjesta i (raz)umijevanja. U njemu je ljudsko egzistiranje interaktivno koegzistiranje s Drugima. Pritom, nije va`no jesi li kr{}anin, @idov, musliman, ...

Zato, «Do|i prijatelju, do|i, ma ko ti bio – samo do|i»!

Literatura: BECK, Ulrich (2001): Pronala`enje politi~koga: prilog teoriji refleksivne modernizacije, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.

BECK, Ulrich (2004): Mo} protiv mo}i u doba globalizacije, Zagreb, [kolska knjiga.

EAGLETON, Terry (2002): Ideja kulture, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.

GIBRAN, Kahlil ¢Halil D`ubran£,(1994): Glas u~itelja, Zagreb, Zagreba~ka naklada.

GRBI], Igor (2004): Kr{}anska objava i novozavjetna antropologija, osvrt na knjigu Renéa Girarda; u: Nova Istra, X., sv. XXX., br. 2, Pula, ljeto 2005.

JUKI], Jakov (1973):Religija u modernom industrijskom dru{tvu, Split, Crkva u svijetu.

JUKI], Jakov (1997): Lice i maske svetoga: ogledi iz dru{tvene religiologije, Zagreb, Kr{}anska sada{njost.

PAI], @arko (1997): «Jezik ne razdvaja kulture, Hermeneutika i dekonstrukcija – dijalog», Razgovor s Günterom Figalom i Jeanom Grondinom, Novi list, 19. listopada.

Politi~ka enciklopedija (1975), Beograd, «Savremena administracija».

SU[I], Hasan (1977): «Pogovor», u: Corbin Henry (1997): Historija islamske filozofije, Sarajevo, «Veselin Masle{a». S francuskog preveo dr.

Nerkez Smailagi}.

TOYNBEE, Arnold (1958): Gang der Weltgeschichte, sv.

2, Kulturen im Übergang, Zürich, Europa-Verlag.

VOLF, Miroslav (1998): Isklju~enje i zagrljaj: teolo{ko promi{ljanje identiteta, drugosti i pomirenja, Zagreb, STEPress.

Bilje{ke 1 Povodom objavljivanja knjige Ibrahima Kajana, «Tragom bo`jih poslanika», Islamski kulturni centar, Mostar, 2005., 167 str.

2 Metapolitika, politika politike, refleksivna politika, termini su Ulricha Becka (Beck, 2001).

3 «Najte`i udarac zadat je dominaciji islama, a u dru{tvenoj bazi feudalnim odnosima. Uvedena je latinica kao obavezno pismo i mnoge druge tekovine evropske kulture i civilizacije (npr. usvojen je {vajcarski krivi~ni zakonik). ... Promene su bile duboke i dalekose`ne» (Politi~ka enciklopedija, 1975:1373). Temeljem navedenih reformi Turska se po~ela razvijati kao moderna kapitalisti~ka zemlja.

Uzroke getoizacije Turaka u Europi treba otvoreno i argumentirano razmatrati. Pritom je nu`no temeljito i objektivno kriti~ki analizirati i nespremnost pojedinih skupina Turaka, koji se, primjerice, u Njema~koj sami organizirano, kao njema~ki gra|ani ili oni koji to tek trebaju postati izoliraju od utjecaja ve}inske njema~ke/europske kulture.

4 «Ako je Europa, uistinu, kolijevka tolike civilizacije, mogla bi biti barem toliko uljudna da se zbog nje ispri~a. Jer ona je, razumije se, i povijest ropstva, genocida i fanatizma u jednakoj mjeri kao i tekst Dantea, Goethea i Chateaubrianda, a taj mra~niji kontekst nije mogu}e u cijelosti odvojiti od tih kulturnih dosega» (Eagleton, 2002:86).

MEHO BARAKOVI] Na engleskom jeziku I na Engleskom jeziku kada malo bolje Razmislim ti si Lijepa dovoljno Lijepa da bi mogla biti predstavnikom moje Nesanice na Seminarima na kojima se jedino i s razlogom Pamte rasko{na Tijela mladih i brzopletih U~iteljica koje i nisu Neke u~iteljice kada se spusti morska No} na u{tirkana Tijela Osim Bosanskog i Engleskog ostae Jezike zaista slabo poznajem i niti na jedan od njih ne znam Prevesti tvoje Tijelo u neko ljep{e Agregatno stanje I sve tako do Kosti

BEHAR 74-75

Ru` za usne Koliko bi se moglo Bola uspje{no precrtati onim jeftinim Ru`om na Usne pitala se Ona dok smo pili prvu jutarnju Kafu dok sam ja prelistavao novine i osim Smrti Ni{ta nisam mogao na}i Jestivo i Jeftino kako bih se jo{ jedan Dan mogao Slo`iti neo{te}en me|u Korice no}i Samo ru`e Bola bez ikakve nadoknade koriste taj Ru` za usne i nisu razma`ene toliko da Pla~u i Cmizdre Ni{ta nije Vje~no pa ni ova Slika nas Rasutih po svijetu

Navike I kada su me prestale grliti tvoje Ruke ostale su Navike i dalje se budim Rano sa metalnom Ki{om u Grudima i hranim Hr~ka svojim Suzama i ho}u da vjerujem Ptici Rugalici da jo{ jedan Dan mo`e biti lijep za {etnju i odlazak na kraj Svijeta sasvim Sam Sa Bojom mrzovoljnog Jutra u dosluhu sam i ne}u vi{e da Spavam nag

7

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II

U~itelji matematike i astronomije Brojeve koje sada zna svako dijete, i koje smatramo arapskim, Arapi ne nazivaju tako. Ne ostavljaju sumnju u to, od koga su ih preuzeli; ka`u da su indijski, {to zapravo i jesu.

Pobjedonosni put tih znamenki od Indije, preko Arapa, do Europe, bio je stolje}ima dug i tegoban, ispunjen sukobima i polemikama.

Kulturni narodi Sredozemlja nisu zapravo imali neke znamenke. Egip}ani su jedan, dva, tri, pisali redaju}i okomite crtice. U njih je vodoravna crtica bila znamenka ~etiri, osmica se ozna~avala sa dvije crtice. Pisali su svoje brojeve ni`u}i crtice i to~ke i povezuju}i ih s hijeratskim znakovima za deset, sto i tisu}u, koji su nastali od hijeroglifa.

Babilonci su imali tri oblika pisanja brojeva: nizali su okomite i vodoravne klinove i kuke. Grci su od Solonovog vremena do u pretkr{}ansko stolje}e pisali znamenke po~etnim slovima njihova naziva. Nizanje brojeva je bilo mukotrpno, pogotovo onih sa vi{e znamenki, zbog mno`ine jedinica, desetica i stotica, a bila je velika razlika izme|u pisanja i izgovaranja brojeva. Ali ve} nekako od V. stolje}a pr. Kr. u njih se javlja novi sistem brojeva, kojima se isprva slu`e samo znanstvenici, matemati~ari i koji ima 24 slova alfabeta i tri dodatna znaka semitskog porijekla.

Poredak tog alfabeta, kao na~ina da se tako pi{u brojevi, Grci su preuzeli od semitskih naroda, Feni~ana i Hebreja.

I Rimljani su brojili slovima, tako se barem ~ini. Ali to je samo slu~ajnost. I oni su isprva pisali brojeve kao recke, tj. okomite crtice koje su brojane tako da je osam recki zna~ilo osam. Deset recki je uvezivano u dvije prekri`ene - X. Pola toga, V, ili obrnuto V, je bilo 5.

Kri`anjima, zaokru`ivanjima i polovljenjima su dobivani i drugi brojevi do 1000. Te su brojke nastale dok jo{ u Italiji nije bilo alfabeta, tek su poslije stare recke poprimile oblike slova: I (1) V (5), X (10), L (50), C (100) D (500) i M (1000).

Ali i tu se pojavila velika razlika izme|u pisanoga i govorenoga broja. Rimljanin, koji bi npr. rekao: „quadringenti octoginta septem“ (~etiri sto osamdeset sedam), morao je to napisati CCCCLXXXVII. Koliko je izgovor broja bio jednostavan i ~ist, toliko je samo pisanje bilo mu~no i slo`eno.

8

Nevolje s rimskim brojevima • Indus donosi znamenke u Bagdad • Kako obilje`iti „ni{ta“? • Al-Hvarizmi postaje algoritam • Sinus i nepoznanica X• Jedan papa i arapski brojevi • Leonardo iz Pise u~i od Arapa – astronom bandit? • Arapi i no}no nebo • Musini sinovi • Ahmedove naprave • Arapski astronomi i njihovi instrumenti A kako je tek moralo biti tegobno najjednostavnije ra~unanje pisanjem!

Ovakve brojke nalaze svoje granice ~im brojevi prema{e one poznate znamenke.

Na rimskom Forumu je stup Columna rostrata s ukr{tenim kljunovima zarobljenih karta`anskih brodova, uspomena na prvu pobjedu Rimljana kod Mylae 260. g. pr. Kr. Ondje su za broj 2 200 000 napisana ni manje ni vi{e nego dvadeset i dva znaka od sto tisu}a. Ve}ega broja onda jo{ nije ni bilo.

Priredio: Zija Sulejmanpa{i} Indijski izum u Bagdadu Indijci su bili prvi narod staroga kontinenta koji se uzdigao iznad ovoga primitivnoga pisanja brojeva i ra~unanja.

Svakom stupnju od devet jedinica dodali su – kako se to ~ini govorom – vlastitu znamenku. Time im je uspjelo posti}i jedno od najzna~ajnijih dostignu}a ljudskoga duha. Sada su te ~vrste i nezamjenljive znamenke stjecale samim svojim „mjestom“, u cjelini broja, vrijednosti jedinica, desetina, stotina, tisu}a i tako dalje, u beskraj. Tako su Indijci mogli napisati svaki, zamislivi broj.

Rimljanin je npr. pisao 3952 kao da ispla}uje prvo tisu}e, pa petstoticu, zatim stotice, onda desetine itd. – MMMDCCCCLII. Kinezi, koji su tako|er imali jedan na~in pisanja po mjestu, navodili su jo{ i posebno svaki „vi{i prag“ pa su npr. pisali 3952 kao 3T9S5D2. U njih je zna~ilo 3 T - tri tisu}e, 9 S, devet stotina, 5 D, devet desetina.

Ovoga }e se mnogo poslije dosjetiti i na Zapadu, kada se ondje jo{ ne}e usu|ivati od Arapa prihvatiti indijski na~in pisanja.

Samo su Indijci i Maje doku~ili taj „~isti na~in pisanja brojeva po mjestima“, koji jedini omogu}ava pisano ra~unanje. Vjerojatno ovo nije bilo djelo jednoga ~ovjeka.

Matemati~ki obdarenom narodu, kakvi su Indijci, do toga su im otkri}a vjerojatno trebala i stolje}a.

Ovaj indijski ra~un poznat je i izvan Indije ve} 622. godine. Sirijski u~enjak Severus Sabokht, predstojnik nekog samostana i voditelj u~enog dru{tva na Eufratu, spominje: „spretnu metodu indijskog ra~unanja, koja nadma{uje sve poznato, naime sa devet znakova.“ Ali ipak se na ovaj na~in nije mogao napisati ba{ svaki broj. Tako se nije moglo napisati npr. 408. Trebalo je „ni{ta“ desetica nekako ozna~iti. I tu su Indijci onda u~inili najzna~ajniji izum. Da bi „ni{ta“ nekako obilje`ili, po~eli su pisati kru`nice, ili to~ke, koje su nazivali „sunya“ i „sunyabinda“, „praznina“ ili „kha“ – „rupa“. Ta kru`nica – na{a dana{nja ni{tica – ubrzo }e postati samostalna brojka u ra~unima.

Severus Sabokht nije za nju znao, pa se ne zna, kako je bez nje ra~unao. Ona }e se pojaviti po prvi put oko 400. godine pr. n. e. u indijskim spisima. Veliki astronom Brahmagupta, koji je ro|en 598., napisao je, kada mu je bilo trideset godina, ~uvenu „Siddhantu“, astronomski sistem – u kojem se – kako znamo iz prijevoda – nalaze i upute za ra~unanje sa devet znamenki i ~istom nulom.

I onda je godine 773. stigao jedan indijski astronom, imenom Kankah na dvor halife al-Mansura (754-775) u Bagdad.

Ovaj, za arapski narod zna~ajan doga|aj, zabilje`en je, u astronomskim tablicama pod dra`esnim naslovom „Niska bisera“ Arapa Ibn al-Adamija, koji je `ivio oko 900 godine: „Godine 156. po hid`ri pojavio se pred halifom al-Mansurom neki ~ovjek iz Indije koji je bio veoma vje{t u ra~unanju na na~in koji je poznat pod nazivom Sindhind, a koji se odnosi na kretanje zvijezda. Rekao je, da knjiga potje~e iz Kardagasa, koji nose ime kralja Figara. Al-Mansur zapovijedi da se knjiga prevede na arapski, i prema njoj sastavi djelo po kojem }e Arapi mo}i utvrditi BEHAR 74-75

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II kretanja planeta. Taj je posao bio nalo`en Muhamedu ibn Ibrahimu al-Fasariju, koji je onda napisao jedno djelo, {to se u astronoma naziva Veliki Sindhind. Rije~ Sindhind u jeziku Indijaca zna~i vje~no trajanje. Osobito su se u~enjaci onoga vremena, do vladavine halife al-Mamuna (813-833), po njemu ravnali. Za njih je to djelo preradio Muhamed ibn Musa al-Hvarizmi koji se njime poslu`io i pri izradi svojih, u zemljama islama ~uvenim tablicama. Astronomi, koji su primjenjivali metodu Sindhinda, cijenili su veoma to djelo i {irili ga brzo.“ To {to je taj Indijac donio, bila je Brahmaguptina Siddhanta. Na arapski je prevedena pod nazivom Sindhind, odmah je revno prou~avana i brzo se {irila u javnosti i olak{avala astronomska prora~unavanja, {to su halife svojski podr`avale.

Halifa Walid I, pod ~ijom se vladavinom arapska vlast pro{irila i na [panjolsku, i koji je zabranio daljnju uporabu gr~kog jezika u dr`avnom ra~unovodstvu i zamijenio ga arapskim, morao je, od zabrane, izuzeti pisanje znamenki i u nedostatku boljih, zadr`ati gr~ke brojke-slova. A sada su indijske znamenke u{le ne samo u spise u~enjaka, nego su se njima po~eli slu`iti i upravni ~inovnici i trgovci.

Kakav je to misaoni proces bio prije}i sa starog na novi sistema i shvatiti mjesto znamenki u broju i ulogu nule, mo`e se shvatiti tek kad se uvidi koliko je na Zapadu oko toga bilo natezanja!

Djelo velikog Hvarizmija i misli jezikoslovaca Da bi bankarima, trgovcima i geometrima, objasnio indijske brojeve, sastavio je al-Hvarizmi, spomenut u „Niski bisera“, kao onaj, koji se poslu`io Sindhindom pri izradi svojih tablica, jedan ud`benik. Time je prvenstveno poslu`io izvr{iteljima oporuka, kako bi lak{e izra~unali dijelove nasljedstva u slo`enom {erijatskom nasljednom pravu, kao u otkupu robova.

A taj Hvarizmi Muhamed ben Musa, porijeklom Uzbek, jedna je od najsjajnijih duhovnih veli~ina kakve je na svom dvoru bio okupio pomaga~ znanosti halifa Mamun.

Pisao je geografska i astronomska djela koja }e tri stotine godina poslije, prevesti na latinski Englez Adelhart iz Bartha, i u~initi pistupa~nim zapadnja~kim u~enjacima.

Taj Adelhart je je `ivio u 12. stolje}u, (oko 1075-1160) a stigao je iz Male Azije BEHAR 74-75

Brahmi

Indijski (gvalijor)

Sanskrit - Devanagari (indijski)

Isto~noarapski (jo{ i danas)

Zapadnoarapski (gobar)

11. st. (Apices)

15. st.

16. st. (Dürer)

Jo{ se i danas isto~no-arapski pisanim znamenkama slu`e svi narodi koji pi{u arapski. Zapadno-arapski je izumro, nakon {to je postao uzorom na{im dana{njim “arapskim” brojevima u Egipat i sjevernu Afriku, usput nau~io arapski. Preobukao se u muslimanskog u~enika i preko Gibraltara stigao u Andaluziju. U Cordobu je do{ao oko 1120. gdje je nabavio i arapski prijevod “Elemenata” Grka Euklida – djela u trinaest svitaka za koje neki smatraju da je najzna~ajniji ud`benik svih vremena (Amir Aczel: Bo`ja jednad`ba). Adelhard je preveo ovu knjigu na latinski, pa je preko Pireneja donio na Zapad. „Tako je Euklid kona~no dospio na Zapad , a njegova se knjiga po~ela prepisivati i {iriti me|u u~enim ljudima koji su kona~no mogli nau~iti temelje geometrije koje su Grci znali jo{ prije tisu}u i pol godina“ pi{e Aczel, a Arapi, dodajmo, jo{ prije barem pet stolje}a.

Ali najve}u je slavu, kao i mjesto u svim suvremenim boljim leksikonima i enciklopedijama, Hvarizmi stekao sa svoja dva matemati~ka djela.

Jedno je zanimljiva zbirka prakti~nih zadataka pod veoma teoretskim naslovom „Al-ğabr wa’l-muqābala“, {to bi zna~ilo „Ponovna uspostava i izjedna~enje“ pri preoblikovanju jednad`bi. Kada u srednjem vijeku ovaj ud`benik bude preveden na

latinski, prevodilac preuzima bez daljnjega arapski naslov. I ta prva rije~, `ivi i do danas pod nazivom „algebra“.

Drugo djelo al-Hvarizmija, koje je njegovo ime u~inilo besmrtnim, je onaj mali ud`benik matematike u kojem obja{njava uporabu indijskih brojeva i pou~ava „indijsko ra~unanje“ – pisanje znamenki, zbrajanje, oduzimanje, polovljenje, dupliranje, mno`enje, dijeljenje i ra~unanje s razlomcima.

I ta je knji`ica dospjela u [panjolsku i ondje je po~etkom 12. stolje}a prevedena na latinski. Prijevod po~inje rije~ima: “Dixit algoritmi: laudes deo rectori nostri atque defensori dicamus dignas – „I re~e Algoritmi: izrecimo zaslu`enu hvalu Bogu, na{em gospodaru i za{titniku.“ Tako je al-Hvarizmi postao Algoritmi.

U 12. stolje}u pojavljuju se po Europi prijepisi toga latinskog prijevoda. Jedan primjerak u Dvorskoj knji`nici u Be~u potje~e iz godine 1143., drugi je na|en u samostanu Salem pod naslovom „Liber algorizmi“, tj. „Knjiga algorizma“. Tako je od Algoritmija postao neki ~ovjek „algorizam“. Indijske su znamenke i indijsko ra~unanje promicani i u stihovima. Alexan9

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II der de Villa Dei u „Carmen de algorismo“ ovako po~inje.

Haec algorismus ars prasens dicitur in qua Talibus Indorum fruimur bis quinque figuris.

Ovaj novi nauk algorizam se zove kojim u`ivamo U slijede}ih dva puta pet indijskih brojeva Ali povijest ima kratko pam}enje. Ve} u 13. stolje}u }e se, kako pokazuje „Carmen de algorismo“, izgubiti znanje o porijeklu rije~i „algoritmus“.

A veoma je zabavno kako su lingvisti~ki detektivi „u~eno“ obja{njavali porijeklo te rije~i. Da u Arapa potra`i tragove, nikome o~ito nije padalo na pamet. Sigrid Hunke (Allahs Sonne über dem Abendland) o tome pi{e: „Jedan je mislio da u ðalgoritmusu’ otkriva ðalleos’, stran, i ðgoros’, promatranje – zato {to je to strani na~in promatranja. Ne, rekao je neki drugi, u toj je rije~i ðargis’, gr~ki i ðmos’, obi~aj – posrijedi je jedan gr~ki obi~aj. Nema veze, obja{njavao je tre}i, rije~ potje~e od ðares’, snaga, i ðritmos’, broj.

Ali ~etvrti je imao bolju ideju, veoma uvjerljivu: u ðalgoritmu’ je gr~ka rije~ ðalgos’ {to zna~i bijeli pijesak, povezan s ðritmos’, broj, pa upu}uje na ra~unanje na plo~ama koje su bile posute bijelim pijeskom. Peti je razdvojio ovu rije~ o kojoj se toliko `estoko raspravljalo, na ðalgos’, umjetnost i ðrodos’, broj – dakle umjetnost broja! ðCarmen de algorismo’ iznio je posve druk~ije rje{enje: ovu ðumjetnost’ otkrio je neki kralj Algorus u Indiji. Ali autorsko pravo je pripisivano i nekom Algoru, mitolo{kom kr{}anskom kralju Kastilije, kao i nekom filozofu Algusu. Veoma je o{troumno umalo pogodio istinu, jedan potonji tuma~: ako je pri prevo|enju na arapski ~uvenog Ptolemejova djela u 13 svezaka spojen arapski ~lan ðal’ s gr~kim superlativom ðµεγιστος’, pa tako za sva vremena nastao bastardni naziv ðalmagest’, za{to onda ne bi ðalgoritam’, bio sastavak od arapskog ðal’ i gr~kog ðarithmos’, broj? O onome umetnutome ðg’ zaista nema potrebe lomiti glavu, jer u prijevodima s gr~kog na arapski i s arapskog na latinski, valja biti pripravan na sva{ta.

Tek }e 1845. Francuz Reinand napokon ime al-Hvarizmija opet prepoznati u algoritmu.“ No, al-Hvarizmi koji je zapadnjake u~io arapske brojeve, nije u tome bio prvi. Jo{ stolje}e i po prije, poku{ala je to uzaludno u~initi jedna osobita li~nost.

Pred vratima jednog samostana u francuskoj pokrajini Auvergne je 945. netko ostavio mu{ko dijete zamotano samo u krpe.

10

Petar iz Maricourta, nazvan Petar Kri`ar, u~itelj Rogera Bacona, engleskog filozofa i u~enjaka, vratio se u Francusku iz Kri`arskog rata sa znanjima kompasa i magnetizma. Napisao je 1269. “Epistola de magnete”, gdje je nacrtao i kompas s arapskim brojevima, u vrijeme kada su oni u Europi jo{ bili uveliko nepoznati.

Eksplozivom punjeni torpedo na raketni pogon i neka bomba sa tri upalja~a iz rukopisa Hasana ar-Ramaha oko 1275. godine.

Pobo`na bra}a su to jadno siro~e prigrlili, i krstili imenom Gerbert. U samostanu Aurillac Gerbert je uzgojen. Bilo mu je dvadeset godina kada je pograni~ni (kraji{ki) grof Borel od Barcelone hodo~astio do Aurillaca gdje su mu svratili pozornost na toga darovitog i bistrog mladi}a. Starje{ine su mu dopustile da ode s grofom preko Pireneja u njegovu domovinu. [panjolska Krajina je tada upravo bila okon~ala jedan rat s Maurima. Grof Borel je u borbama s mo}nim gospodarima An-

daluza pretrpio vi{e nego jedan poraz. I kao i kr{}anski kne`evi Kastilije, Leona i Navarre i on je napokon bio prinu|en da preko svojih poslanika u Cordobi moli za mir.

Biskup Hatto de Vich koji je Gerberta podu~avao, jedva je pre`alio poni`enje {to je morao vladaru nevjernika, halifi al-Hakamu, ponuditi ru{enje svih {panjolskih utvrda uzdu` andaluzijske granice. Pa ipak bio je ondje sve~ano primljen!

Cordoba je tada bila golemi velegrad.

Vladarev dvor je bio kao u bajci. Gerbert BEHAR 74-75

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II je od svoga u~itelja i skrbnika i drugih kraji{nika, saznao {to{ta o tome kako je al-Hakam vi{e ~ovjek duha, nego sablje i zna~ajan povjesni~ar, slu{ao je o mno{tvu u~enjaka na njegovu dvoru i o otmjenim, vode}im kr{}anima toga grada, njihovu nadbiskupu i njihovom vrhovnom sucu koji izgledaju, govore i pona{aju se poput Arapa i umiju govoriti o arapskoj matematici i prirodnim znanostima kao kakvi profesori islamskog sveu~ili{ta.

Jedan papa i arapski brojevi Pou~en od biskupa Hatta, Gerbert se – kako je zabilje`eno, „marljivo i uspje{no“ bavio matematikom i astronomijom. Nau~io je arapske znamenke.

917. Gerbert s grofom i biskupom posje}uje Rim. Ondje vlada car Otto III. veliki. Carica Adelheid ima sina i unuka.

Otto postavlja Gerberta za njihova u~itelja i dvorskog savjetnika. Onda ga postavlja za biskupa u Reimsu, poslije u Ravenni, a 999. imenuje papom pod imenom Silvestar II. On je organizirao crkvu u Ugarskoj i Poljskoj. Njegov ~udesni uspon bio je iznena|uju}i, zagonetan i tajnovit. Osobnost toga ~ovjeka ~ije znanje sve za~u|uje i koji se bavi nekim saracenskim mudrolijama izaziva sumnje.

Pri~a se da je ~arobnjak i vje{tac. I da su ga tome podu~ili Arapi – a tko bi drugi?

– Po legendi, on no}u iz samostana leti u [panjolsku, jer ga iznenada spopada `elja da u Saracena izu~ava astrologiju i druge vje{tine. Da je u njih nau~io dozivati zle duhove iz pakla, gdje je nekom sijedom ~arobnjaku lukavstvom izmamio neku pomno ~uvanu knjigu tajne magije i prodao du{u |avolu, da ga za{titi od osvete prevarenog ~arobnjaka.

A on se zapravo, uz ostalo bavio s onih devet znamenki koje je nau~io u {panjolskoj krajini. Primijenio ih je na rimskom abaku.

Ta je daska za ra~unanje podijeljena okomitim crtama na odsjeke za jedinice, desetice, stotine itd. U te stupce se me}u kao ra~unski znaci kamen~i}i, komadi}i stakla ili metala, kao `etoni. S pomo}u njih se mo`e zbrajati i oduzimati, a tko je spretan u zbrajanju i dovoljno uvje`ban, mo`e, {tovi{e, mno`iti tako, da vi{ekratno zbraja.

Usto, ima i tablica mno`enja.

Gerbert je od jednoga zanatlije, koji je izra|ivao {titove, naru~io abak od ko`e, ali je kako je bilo uobi~ajeno, stupce za jedinice, desetice i stotine, ozna~io rimski sa BEHAR 74-75

I, X i C, ali tisu}u ra~unskih oznaka koje daje izrezati od roga, ozna~ava znakovima koje jo{ nikada niko nije vidio. I nazivi su im neobi~ni kao i oblici: od samoga Gerberta nisu sa~uvani, ali jedan potonji spis Radulfa od Laona u 12. stolje}u ih je ovako nazvao: 1 je „igin“, 2 „andras“, 3 „ormis“, 4 „arbas“ (od arapskog arbaca), 5 „quimas“ (arapski hamsa), 6 „calctis“, 7 „zenis“ (zebis, od arapskog sebca), 8 „temenias“ (arapski tamāniya). 9 „zelentis“ – ~udesne tvorevine rije~i u kojima se izobli~eni arapski brojevi jedva mogu razabrati. Radulf je to jo{ vi{e zamutio, time {to je njihovo porijeklo proglasio –kaldejskim. To je neke u~enjake poslije prili~no namu~ilo, dok nisu uo~ili da su njegovi suvremenici mnogo toga, {to je potjecalo iz Arabije, nazivali kaldejskim. Tim „Kaldejcima“ je Radulf, posve krivo, pripisao i izum abaka.

Ali s Gerbertovim se brojevima nije moglo pisati niti s njima ra~unati. Gerbert nije znao za nulu. On je na abaku mogao za broj 1002 ostaviti praznim stupce za desetice i stotine, pa se moglo vidjeti da je to tisu}u i dva. Ali bez ni{tice, taj se broj nije mogao napisati njegovim znamenkama. Time Gerbert nije mogao svojim u~enicima ni objasniti svrhu tih njegovih devet brojeva.

Sljedbenici Gerberta su potakli matematiku i {irili ra~unanje u stupcima na rimskom abaku, pa su i nazvani „abakistima“.

Vladavina rimskih brojeva nastavila se i dalje. Tek stotinu godina poslije, razvit }e se polemike izme|u onih, koji su nau~ili al-Hvarizmijevo „dva puta po pet znamenki“ nazvanih „algoritmi~arima“ i „abakista“ koje }e potrajati.

Hunke se pita: „Kako je Gerbertu, u njegovim studijama u [panjolskoj krajini mogla promaknuti nula?“ I odgovara: „Zapravo, u njegovo vrijeme, na arapskom Zapadu nula je jo{ bila nepoznata.

Andalu`ani su pisali brojeve s vi{e znamenki tako da su nad jedinice, desetice, stotice itd. metali, jednu, dvije ili tri to~ke i tako se snalazili i bez nule. Tek kada su od isto~nih Arapa nau~ili ra~unanje s odre|enim mjestima, dodali su nulu svojim odavna poznatim znamenkama. Znamenke koje je Gerbert od zapadnih Arapa importirao, bili su znatno stariji od deset al-Hvarizmijevih, i donekle su se razlikovali od isto~noarapskih. Tih je devet znamenki – koje se nazivaju Gobar-znamenkama vjerojatno stigle u Andaluziju preko trgovaca iz Indije preko Aleksandrije jo{ prije nego {to je astronom Kankah donio onih deset znamenki u Bagdad.“

Osoba koja }e kona~no ostvariti prodor arapskih brojeva na Zapadu je bio Talijan i arapski u~enik Leonardo Pisano. On je prvi samostalni matemati~ki mislilac i najgenijalniji matemati~ar Europe sve do 18. stolje}a.

Ro|en je u Pisi oko 1180. Gra|ani Pise u to vrijeme su ve} bili zaboravili svoje borbe s Arapima sa Sicilije i Sardinije i bacili se na trgovinu izme|u Zapada i Istoka. Njihova su trgova~ka predstavni{tva ili fondachi (a i to je arapska rije~) djelovali uzdu` obala Sredozemlja, od Carigrada, preko Tirusa i Aleksandrije, do Bid`aje i Ceute.

Leonardov otac je u Bid`aji na al`irskoj obali bio predstojnik pizanskog trgova~kog predstavni{tva. On je od carinika i od trgovaca, krznara i ko`ara iz Sahare i Magreba nau~io arapsko ra~unanje. Doveo je sina u Al`ir i pou~io ga. Leonardo, koji je znao da se rimskim brojevima mo`e ne{to malo zbrajati i oduzimati, sada je shvatio neslu}ene mogu}nosti. Od u~itelja Sidi Omara nau~io je ra~unati i s razlomcima (od arapskog kasr; kasara = lomiti), potenciranje, vaditi korijenje, rje{avati jednad`be sa jednom, dvije i tri nepoznanice, kvadratne, pa ~ak i kubne jednad`be kako su ih postavili veliki matemati~ari Abu Kamil, Omer Hajjam, Ibn Sina, Al-Biruni i al-Kara|i.

Kada je nau~io zanat trgovca, otac je Leonarda slao na trgova~ka putovanja: u Egipat, Siriju, Gr~ku, Siciliju i [panjolsku.

Usto je zalazio u knji`nice. U Kairu je diskutirao i s dvorskim u~enjacima.

Leonardo Pisano i od ni{tice do X - nepoznanice Bilo mu je 23 godine kada je napisao knjigu „Liber abaci“. Toj se knjizi dive i suvremeni povjesni~ari matematike. Poslije }e napisati jo{ neka djela, a na dvoru cara Friedricha II i do`ivjeti po~asti.

On ovako opisuje brojeve koje je nau~io od Arapa: „Novi indijski brojevi su ovi: 9 8 7 6 5 4 3 2 1 S njima i s ovim znakom 0, koja se arapski zove sifr, mo`e se svaki broj napisati“.

Zanimljivo je da mu niz po~inje s devetkom i zavr{ava s 1. Ali Leonardo ih je ~itao zdesna kao i Arapi! On je i mje{ovite razlomke tako pisao zdesna nalijevo, naime cijeli broj desno od razlomka, npr. „jedan i po“ kao ½ 1, kako ga je u~itelj nau~io.

Zanimljiva je povijest rije~i „koja se arapski naziva „sifr“ – jer je na njenom kraju na{a dana{nja – „cifra“!

11

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II Vidjeli smo kao su Indijci nulu zvali „sunya“ – praznina. Kad su je upoznali Arapi i njeno zna~enje, preveli su doslovno: arapski „aş-şifr“ zna~i „praznina“. Ali Leonardo, arapski u~enik, nije ju preveo.

On je arapski „sifr“ latinizirao u „cephirum“: pi{u}i: „cum hoc signo 0 quod arabice cephirum apellatur“.

U Italiji }e, oslanjaju}i se na Leonardovo djelo, „cephirum“ postati „zefero“ i kona~no „zero“; u Francuskoj „shiffre“ koje ubrzo dobiva zna~enje tajnog pisanja, „{ifriranja“, u Engleskoj „cipher“, u Njema~koj „Ziffer“, a u nas cifra.

Samo je 0 isprva bila „cifra“. Priprostom narodu koji nije ra~unao pi{u}i, i samo ne{to ~uo o novim brojevima, postala je „cifra“ – taj posve neshvatljivi ~lan ove ~udne zajednice, koja nije broj, nego, ni{ta – simbol svih tih brojeva. Ovo je srdilo neke u~enjake, pa u jednom spisu iz 1356. stoji: „Iako bi se po pravu samo deseti znak trebao nazivati Chifra“ – ona 0 – a druge se nazivaju ðfigure’, ipak u narodu, po prostom obi~aju neobrazovanih, svih deset znakova nazivaju ðcifre’. A one su figure!“ Onda se pisalo: „Nulla figura“ – Nije brojni znak. A budu}i da se usprkos u~enjacima, narod onih devet znakova, koji imaju brojne vrijednosti nazivao ðciframa’ onaj znak, koji je na taj naziv imao pravo, degradiran je na „nulla figura“ odnosno „nula.“ Arap je izmislio i decimalne brojeve „iza zareza“. Astronom al-Ka{i je to kona~no usavr{io pi{u}i kao prvi razlomke u obliku decimalnih brojeva, pa je dakle 2 10/125 kao 2 8/100 preobrazio u 2,08. Bez toga sada ne mogu ni piljarice ni komplicirani prora~uni, a logaritmi bi bili nemogu}i.

Dana{nja algebra ima jedno arapsko neizostavno obilje`je: „X“ kao prvu nepoznanicu neke jednad`be, kojoj se, zbog ljepote abecednog reda, dodaje Y i Z. X se uvuklo se pod jednom maskom.

Na prvi pogled to nema veze s Arapima, jer u njih nema takvoga slova.

Pa ipak je tako. Arapi su tra`enu nepoznanicu nazivali „stvar“ – „{ay’“ – skra}eno „{“.

A u staro{panjolskom glas „{“ se pisao kao „X“. I tako se mi ve} u osnovnoj {koli susre}emo sa {panjolski preru{enom arapskom „stvari“.

Arapi su utemeljili i plo{nu i sfernu trigonometriju, podru~ja kojima se, u strogom smislu, Grci nisu ni bavili. Arapi su smislili funkcije sinus i tangens i funda12

mentalne oblike i pojmove trokuta. Time su omogu}ili {iroko polje djelovanja i istra`ivanja u astronomiji, navigaciji i zemljomjesrtvu.

Pri prevo|enju glavnog djela al-Battanija koje su podjednako hvalili njegovi zemljaci i zapadnjaci, kao De motu ili De scientia stellarum u{ao je pojam „sinusa“ u matematiku svih naroda. Ali i to je prikrivena arapska rije~.

Posrijedi je latinski prijevod od „d`aib“ {to Arapima zna~i: „torba, nabujak, dojke“, otuda {to su umjesto tetiva od lukova, ili potpunog sfernoga ~etverokuta, ra~unali sinuse stranica i kutova sfernoga trokuta. Postavili su i funkcije kosinusa, tangensa i kotangensa i izra~unali tablice sinusa i tangensa. Ro|eni Perzijanac Abu’l-Wafá znatno je unaprijedio al-Battánijevo djelo, smislio nove metode izra~unavanja tablica sinusa, koje su mu omogu}ile da ih lak{e ra~unanje, {to }e Zapad dosti}i tek poslije ~itavih stolje}a.

Amir Aczel u knjizi o Albertu Einsteinu opisuje Omara Hajjama kao istaknutog matemati~ara koji je napisao knjigu pod n a s l ovo m A l g e b ra , p a n a s t av l j a : „Prou~avanjem matematike u to su se doba bavili i drugi arapski i perzijski u~eni ljudi, Al-Hvarizmi (9.stolje}e) i al-Biruni (9731048) koji su zavidno razvili teoriju algebre.

Kada je Hajjam umro, 1123. arapska znanost je ve} bila u stanju slabljenja. U Maragi (dana{njem Iranu) me|utim, javio se slijede}eg stolje}a, jedan izuzetno nadareni matemati~ar, Nasiruddin al-Tūsi (10211274), poznat i kao Nasruddin. Bio je astronom (ne samo to, nego vezir i ministar financija – Z. S.) kod Hulagu-kana, unuka D`ingis kana“. Opisuju}i dalje pojedinosti iz pionirskih istra`ivanja Euklidovih Elemenata kojima se bavio Nasruddin, on dodaje: „Klasi~na Euklidova knjiga bila je {iroko prou~avana u arapskom svijetu, {to je nadahnulo rasprave i o postulatu o paralelama, me|u ostalim intelektualnim temama iz ovoga djela, ali Europa o tome nije ni{ta znala...“ Aczel u pomenutoj knjizi zaklju~uje: „Arapska znanost do`ivljavala je procvat u srednjem vijeku, kada vi{e nije bilo velike civilizacije anti~ke Gr~ke, a prije no {to se Europa probudila iz dugoga mra~nog doba.“

Astronom – bandit?

Muslimanima astronomija ima duboki religiozni zna~aj. ^udesno kretanje zvijezda,

sunca i mjeseca je uvjerljivo svjedo~anstvo svemogu}ega i sveznaju}ega, u Kur’anu i tradicijama, o njima je rije~ vi{e puta. Jedan od najve}ih arapskih astronoma, al-Battani, o tome ka`e da je znanost o zvijezdama „odmah poslije onoga {to svaki ~ovjek mora znati o propisima i ustanovama religije“, jer „putem nje nalazi dokaze jedinstva Bo`jeg i spoznaje golemu veli~inu, najvi{u mudrost i savr{enost njegova djela.“ Usto muslimanima astronomija ima i jedan eminentno prakti~an zna~aj. Veoma je va`na vremenska to~nost svake molitve.

Stolje}ima je svaki mujezin, koji poziva na molitvu, morao biti mali astronom i imati prakti~ne spoznaje o odre|enim vremenima.

Po polo`aju mjeseca, morao je odre|ivati po~etak i kraj mjeseca ramazana, naj~e{}e po zvijezdama po~etak i kraj svakodnevnoga posta. Valjalo je ra~unati s pomr~inama Sunca i Mjeseca, jer i o njima ovise odre|ene kultne obveze, a pogotovo smjer Meke, prema kojoj se treba pri molitvi orijentirati.

I u tome je jedan od uzroka {to su muslimani bili tako radoznali i `eljni u~enja. A kada su se i vladari pokazali takvu znati`elju, nisu `alili novca za izgradnju zvjezdarnica.

Najslavnije su al-Mamunove u Bagdadu i Damasku, zatim one {to su fatimidski halife al-Aziz i al-Hakim izgradile u Kairu, a poslije sultan Adud ad-Daula opet u Bagdadu u vrtu svoje pala~e, pa Seld`uk Melek{ah u Ni{apuru u isto~noj Perziji, Mongol Hulagu u Maraghu u zapadnoj Perziji i tatarski knez Ulug Beg u Samarkandu.

U Horezmu, na sjeveroistoku dana{njeg Irana, kojim su od 712. zavladali Arapi, u pala~i halife, jedan od uglednih astronoma i geodeta je Musa ben [akir. Njegovi preci su `ivjeli u pustinji, negdje kod Kufe u Iraku. Svake no}i, poslije ve~ernje molitve, Musa ja{e u no} na konju ri|em kao da je kaniran. Kopita su mu umotana krpama. Ja{e po pustinji i sa~ekuje putnike, koje, po navadi svojih predaka – plja~ka.

Radi to po starinskim obi~ajima gazve (otuda dana{nja rije~ racija), po ~vrstim, vite{kim pravilima. Dok no}u ja{e, samo su mu zvijezde dru{tvo i vodstvo, kao {to su bile tisu}lje}ima njegovim precima.

U svitanje, kad mujezin okon~a poziv na molitvu, Musa je opet u d`amiji, gdje pada ni~ice Allahu u jednom od prvih redova.

Ne zna se je li halifa naslu}ivao da jedan od njegovih uglednih u~enjaka vodi dvostruki `ivot. No, kada su se `albe zbog napada na putovima umno`ile i `rtve plja~ke BEHAR 74-75

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II tra`e istragu, sumnja pada na Musu astronoma. Ali d`emat potvr|uje da on svaku ve~er klanja jaciju, a u zoru sabah. A halifa {uti. Ovo se doga|alo u dalekoj oazi Merv, u Murgabu, gdje je rezidirao al-Mamun, i u vrijeme, kad je u Evropi umro Karlo Veliki, po~etkom devetog stolje}a.

Kad su mu i otvoreno po~eli prijetiti, Musa je stavio sinove pod starateljstvo halife da ih za{titi. Sva trojica }e postati znameniti u~enjaci na dvoru u Bagdadu.

Sigrid Hunke, koja je opisala Musu ben [akira i njegove sinove, tvrdi da je ova pri~a o astronomu-banditu istinita, da se pi{u}i o njemu strogo pridr`avala povijesnih izvora, pritom poziva na radove Ibn anNadima, Ibn al-Qiftija, Usaibija i drugih, te napominje da nije ni{ta dodavala {to se ne mo`e historiografski dokazati.

Arapi i no}no nebo Arapi su po prirodi svoga `ivotnog prostora bili od davnina upu}eni na zvijezde, pri svojim kretanjima sa stadima po pustinjama, na krstarenjima i sukobljavanjima.

Bili su na nebo vi{e upu}eni nego Grci, a pogotovo vi{e nego Rimljani, Gali ili Germani. Bili su nomadi, bez ~vrstih stani{ta, stalno u pokretu po beskrajnim prostorima, zvjezdani je svod bio iznad njih, od kolijevke do zadnjeg daha. U suhom pustinjskom zraku, zvijezde iznad njih su sjale tako jasno, kako mi to danas, u na{im gradovima, ne mo`emo ni predo~iti. Oko njih nije bilo ~vrstih orijentira, brda, markantnih stijena, jedva koje stablo, nikakva jezera ni mora. Samo horizont s varavim fatamorganama. Monotone daljine, stepe, kamene pustinje, pje{~ane pustinje, na kojima vjetrovi dínama mijenjaju oblike. Opstanak u vremenu i prostoru ovisio je o suncu, mjesecu i zvijezdama.

Jo{ prije islama, pleme Misam je sjajnu, rumeno svjetle}u zvijezdu nazvalo „alDabaran“ (slijede}a – iza Plejada) ili „veliku devu“ koja je najavljivala ki{ni period.

Pleme Kais je nazvalo najsjajniju od svih zvijezda „nju{kom velikog psa“: „A{-[irta al-Abur“ ili Sirijus. Jo{ u prvim stolje}ima islama, bilo je Arapa iz jo{ neznabo`a~ke sekte Sabejaca, koji su se bavili i znanstvenim istra`ivanjima zvijezda, a u njih spadaju i neki najve}i arapski astronomi.

Grci su likove svojih mitova projicirali na nebo, pritom su cijela zvije`|a, grupe, velikodu{no, i bez mnogo obzira, na njihove polo`aje, sklapali u kompaktne slike.

Arapska ma{ta je djelovala druk~ije. Oni BEHAR 74-75

Astrolab je Arapima slu`io u mnoge svrhe, uz ostalo i kao d`epni sat su svoj „nebeski {ator“ iznad glava napu~avali predmetima svoga svakodnevnoga beduinskoga svijeta pa su zvijezdu po zvijezdu nazivali imenima u kojima nije bilo ma{tovite dramati~nosti.

Po onome {to su oni nazvali, na sjeveru neba pase neki pastir, kojega prati pas, ondje je i stado ovaca, nekoliko teladi, koza i jarac, ~etiri deve|e kobile s jednim `drebetom i nekom devom koja sama pase, oko toga stada {unja se jedna mu{ka i dvije

`enke hijene sa svojim mladima, a dva {akala vrebaju deve|u `drebad. Ondje, gdje na nebu sija rijeka Eridanus je gnijezdo noja, pored njega pet `enki noja, malo dalje okupljaju se drugi mu{ki nojevi, ima i jaja od noja i njihovih olupina blizu gnijezda.

To su sve scene iz `ivota, koje nemaju ni~ega zajedni~kog s babilonsko – gr~kim „slikama“.

Grci su, po svojim babilonskim u~iteljima, ~itavim zvije`|ima nadijevali 13

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II nazive kakvog boga, heroja, ili neke `ivotinje (Herkul, Kentaur, Lira, Labud) i onda su, pojedine zvijezde ozna~avali po njihovu mjestu, osim u nekim izuzecima, slovima ili brojevima i tako ih katalogizirali – npr. zvijezda λ (lambda) na lijevom ramenu Strijelca ili zvijezda γ (gama) na le|ima Pegaza. Arapi su naprotiv, pojedinim zvijezdama staja~icama davali vlastita imena, pa su od po~etka imali mnogo vi{e naziva zvijezda nego Grci.

U vrijeme halife Haruna al-Ra{ida i njegova sina al-Mamuna preveli su Arapi katalog zvijezda velikog gr~kog astronoma i matemati~ara Hiparha, ~ija su djela izgubljena, ali su se podaci o njemu sa~uvali u Strabona i u Ptolemejevu Almagestu. U tome je bio i jedan katalog neba s podacima za s 850 zvijezda. Pritom su prevedeni gr~ki nazivi ponegdje izmije{ali s drevnim arapskim: otuda su i dan-danas ve}ina upotrebljavanih imena zvjezda arapskog porijekla. Zapad, koji je u~io od Arapa i sada se slu`i arapskim nazivima zvijezda staja~ica kao npr. Aldebaran, Algenib, Algol, Alkor, Atair, Vega, Betejgeza, Deneb, Fomalhaut, Rigel i dr.

I nisu samo imena zvijezda i astronomske oznake arapske, nego i drugi pojmovi s tog podru~ja: zenit, azimut, alkmunqantarat, alhidada, teodolit.

I tako potaknuti indijskom i gr~kim zvjezdoznanstvom, astronomskom „Siddhantom“ Brahmagupte i Almagestom Ptolemeja, po~ela su na dvorovima halifa al-Mansura, Harun al-Ra{ida a naj`ivlje al-Mamuna, sistematska osmatranja i znanstvena istra`ivanja arapskih astronoma uz napu{tanje beduinske upotrebne astronomije, {to }e Arape u~initi vode}im astronomima svijeta.

Musini sinovi Kada je Musa umro, sinovi su mu bili u dje~a~koj dobi. Vijest je al-Mamunu stigla kada je bio na nekom ratnom pohodu u Maloj Aziji. Odmah je zapovjedio svome namjesniku u Bagdadu da se pobrine za tu djecu, a u pismima }e se poslije posebno za njih zanimati.

Sva trojica su poslana na u~enje Jahja ben Abi Mansuru koji je u Bagdadu vodio akademiju {to ju je utemeljio al-Mamun i nazvanu „ku}om mudrosti“, „Baytu’l-hikma“. U njenoj je knji`nici svojevremeno i al-Hvarizmi pisao svoje izvode iz Siddhante i druga zna~ajna djela. Sva tri osobito darovita sina, 14

odrastala su tu, na izvorima u~enosti, izme|u tisu}a knjiga, pored neobi~nih sprava i slu{aju}i razgovore i polemike mudraca s raznih podru~ja `ivota.

Najstariji, Muhamed ben Musa je postao najzna~ajniji, vje{t politi~ar i poput oca ~ovjek od halifina povjerenja. Al-Mamun je svojim astronomima izgradio jednu zvjezdarnicu na najvi{em predjelu Bagdada, kod kapije [ammasija gdje je pod vodstvom Jahje organizirano promatranje kretanja planeta. Zahvaljuju}i za~u|uju}e preciznim mjerenjima, istovremeno i u Gundi{apuru, a radi kontrole, izradili su, tri godine poslije, jo{ jednom, na brdu Kasijum kod Damaska, njegovi astronomi zajedni~ki tzv. „provjerene“ ili „mamunske“ tablice, smjelu reviziju Ptolemejevih astronomskih tablica.

Muhamed ben Musa }e odmah po zavr{etku {kolovanja u Jahje po halifininoj zapovijedi sudjelovati u mjerenju opsega zemlje. S jednom skupinom astronoma, otputovao je u ravnicu Sind`ar, zapadno od Mosula. Grk Eratostenes je prvi izmjerio opseg zemlje s pomo}u kuta sun~evih zraka.

Al-Mamunovi astronomi su krenuli druk~ije, polaze}i od jedne to~ke, jedna je grupa oti{la prema sjeveru, druga prema jugu, sve dotle dok nije vidjela „mladog jarca“ tj.

Polarnu zvijezdu, kako ovdje izlazi, a tamo zalazi. Iz razdaljine obih promatra~kih grupa, izra~unali su stupanj meridijana i to sa za~udnom to~no{}u.

Muhamed je ubrzo svojim prora~unima zasjenio i velikane. Stopedeset godina poslije, pi{e nitko manji nego njegov veliki zemljak al-Biruni: „Utvrdio sam da se prvenstveno treba pozabaviti mjerenjima Benu Muse, i njih slijediti, jer u njih je ulo`ena velika snaga da se na|e istina, i u svoje vrijeme bila je jedinstvena u poznavanju astronomskih metoda i vje{tini njiho-

ve primjene. Nadalje, drugi u~enjaci, koji su u tome sudjelovali, jam~e za njihovu to~nost.“

Muhamedovo otkri}e U me|uvremenu Benu Musa i Jahja su se razdvojili. Muhamed je postao samostalan i fin gospodin, pa i pobogat. Bra}a su imala na mostu preko Tigrisa na Bab at-taqu, „Kapiji krune“ vlastitu zvjezdarnicu. Muhamed je pisao astronomska djela, prvu arapsku raspravu o transverzalnom stavku, toliko va`nom za astronomiju, a zajedno s bra}om i jednu knjigu o mjerenju ravnih i sferi~nih povr{ina, koju }e poslije Gerhard iz Cremone prevesti na latinski, a postat }e poznata pod naslovom „Knjiga trojice bra}e – „Liber trium fratrum de geometrica“.

Taj Gerhard (1114-1187) je `ivio u {panjolskom Toledu, velikom sredi{tu arapske u~enosti i marljivo prevodio djela arapskih filozofa i u~enjaka na latinski: Alfarabija odnosno Farabija, islamskog filozofa i mistika, koji je u islamsku misao unosio duhovno {kolstvo aristotelovske logike, kao i spise Ibn Ali Sine (na Zapadu: Avicene), Ibn al-Heisama (na zapadu: Alhazena), o kojima }e jo{ biti rije~i, a i druge, a prevodio je i arapske prijevode gr~kih pisaca, npr. Ptolomejev “Almagest”.

Muhamed nije bio smo revan astronom i matemati~ar. Bavio se i filozofijom, osobito logikom, napisao je i djelo o prvim uzrocima svijeta. Zanimao se i za meteorologiju, pratio pojave u atmosferi, odu{evljavao se mehani~kim konstrukcijama, mada se u tome nije mogao mjeriti s mla|im bratom Ahmedom. Bra}a su osim toga slali na vlastiti tro{ak nakupce u Bizant, da tragaju za astronomskim, medicinskim i matemati~kim knjigama. Imali su veliku knji`nicu u svojoj ku}i na Bab at-taqu u Bagdadu. Ondje, na prostoru koji im je poklonio al-Mutawakkil, u blizini svoje pala~e u Samari, smjestili su cijeli {tab prevodilaca koje su za velike pla}e privla~ili iz drugih krajeva.

Imena njihovih u~enika su tako|er slavna, ali prostor ne dopu{ta da se njima podrobnije bavimo. No osobitoga je spomena vrijedan jedan mladi}, Muhamedovo otkri}e.

Ime mu je Sabit ben Kurra, a pripadao je arapskoj sekti Sabejaca koji su jo{ obo`avali zvijezde. Taj }e Kurra poslije postati musliman i veliko ime arapske znanosti.

U potrazi za anti~kim svicima i knjigama, Muhamed ben Musa je osobno posjetio BEHAR 74-75

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II Gr~ku i Malu Aziju. Na povratku kroz Harran je u Kafartuti sreo spretnog mladi}a koji je ondje dr`ao mjenja~nicu i u tren oka ne samo prera~unavao razne valute, nego i na raznim jezicima. Muhamedu je ba{ takav trebao; dobar ra~und`ija i prevodilac. Doveo ga je u Bagdad i smjestio u svoju ku}u.

Sabit je Ben Musi preveo veliki niz astronomskih, matemati~kih i medicinskih djela: Apolonija, Arhimeda, Euklida, Teodosija, Aristotela, Platona, Galena i Hipokrata, usto i Ptolemejevu Geografiju.

Pobolj{ao je Hunainove prijevode, a zatim po~eo golemu produkciju samostalnih djela – navodi se da je napisao oko 150 arapskih i 10 sirijskih djela, o astronomiji, matematici i medicini, {to ga uvr{tava u prve redove islamskih u~enjaka ne samo svoga vremena, nego islamske znanosti uop}e.

Povijest je sa~uvala imena pet stotina trideset i ~etiri astronoma iz arapskoga kulturnoga kruga, broj kojim se malo kulturnih naroda mo`e uspore|ivati. Nije malo onih koji su pridonijeli razvoju vlastite znanosti kao i pou~avanju ljudi na Zapadu.

Ali trojicom sinova Muse ben [akira se podrobnije bavimo zato {to su njihova svojstva tipi~na za tada{nju arapsku astronomiju koja je dovela do nove zrelosti znanost o svemiru i to kada su Grci zauvijek zanijemili, pa je o`ivotvorili i ubrzo `ivo utjecali na obrazovni vakuum Zapada.

Sigrid Hunke ovako ih isti~e: - sakuplja~ka i prevodila~ka djelatnost, - tehni~ka inovatorska fantazija, - metodi~no egzaktno pra}enje zbivanja u prirodi i - matemati~ka darovitost.

Ahmedove naprave Mla|i brat Ahmed bio je strastven tehni~ar i mehani~ar obitelji. Po jednom arapskom izvoru: „Njemu je polazilo za rukom u toj vje{tini, ono {to nije njegovu bratu Muhamedu ni bilo kojem ranijem izumitelju kao Heronu i drugima koji su se temeljito bavili umnim ure|ajima i samopokretnim instrumentima“. Njegova opse`na „Knjiga o umnim ure|ajima“ ~ak je i tehni~ki obdarene Arape ~udila i odu{evljavala.

Tako je smislio korito iz kojega se mogla napajati samo sitna stoka i male `ivotinje, ali ne krupne, bokal za kupatila ili vinske posude iz kojih su se mogle istakati odre|ene koli~ine teku}ine, pri ~emu je nastajala stanka izme|u protjecanja odre|enih koli~ina, BEHAR 74-75

Ilustracija iz al-D`azirijeve rasprave o Automatima, prikazuje vodeni sat.

Prvi primjerak ove knjige napisan je u Dijarbakiru izme|u 1181. i 1206. godine. posude, kojima se mogla izra~unati specifi~na te`ina teku}ina, ure|aji koji su samostalno dolijevali u neku posudu kad bi se ispraznila, boce iz kojih se po `elji moglo istakati zajedno ili izdvojeno vodu i vino, svjetiljke iz kojih se fitilj sam izvla~io, a ulje samo dolijevalo i koje se na vjetru nisu gasile, neki instrument koji bi zvi`dao i tako pri natapanju polja samostalno signalizirao da je

voda dosegla odre|enu razinu te najrazli~itije vrste vodoskoka i {adrvana ~iji su mlazovi do~aravali razne figure. ^ak je napisao i jednu astronomsku knjigu u kojoj je opovrgavao gr~ku misao da „neka deveta kugla okru`uje sfere“.

Zajedno s Muhamedom, sagradio je bakreni sat velikih razmjera, Muhamed je izra~unao izlazak i zalazak najva`nijih 15

ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II zvijezda, kako u dnevnom, tako i u godi{njem ritmu. Ahmed je te izuzetno slo`ene bratove prora~une ugradio u jednu genijalno smi{ljenu aparaturu koja je svr{eno funkcionirala, i izazivala sveop}e divljenje. Vidio ju je u novoj rezidenciji halife i opisao lije~nik Ibn Rabban at-Tabari: „Pred zvjezdarnicom u Samari vidio sam jedan aparat koji su sastavila bra}a Muhamed i Ahmed ben Musa, obojica zvjezdoznanci i mehani~ari, koji ima oblik kugle i prikazuje zvije`|a i znakove zodijaka. Pokre}e se vodenom snagom. Kada na pravom nebu za|e neka zvijezda, nestane u istom trenu i njena slika na onom aparatu, tako {to se spusti ispod kru`ne linije, koja predstavlja horizont. Kada se u prirodi doti~na zvijezda opet pojavi, onda se na liniji horizonta ponovo pojavi njena slika.“ „Tre}i brat al-Hasan“, po jednom arapskom izvoru „ bio je jedinstveno jak u geometriji, za nju ~udesno darovit, nitko mu nije bio ravan. Sve {to je znao znao je po vlastitoj darovitosti. Pam}enje mu je bilo ~udesno, a imao je i tako sna`nu mo} predo~avanja da je ~ak i takve probleme od prve rje{avao koje prije nisu nikako mogli rije{iti. On bi se tako u njih zadubio svojim razumom, da se pri~alo da bi se svojom koncentracijom na ne{to toliko zanio na nekom skupu gdje je bilo mnogo ljudi da od onoga {to su oni govorili ni{ta ne bi ~uo, {tovi{e da ih ne bi ni zamje}ivao.“ Povremeno mu se doga|alo, kada bi ga neki problem zaokupio – kako je sam rekao – „da bi vidio kako se sav svijet pred njegovim o~ima zamra~uje i da ga je spopadao osje}aj kao da je bez svijesti ili u nekom snu.“

Arapski astronomi i njihovi instrumenti Ono {to su naslijedili od Grka ubrzo im vi{e nije bilo dovoljno. i pored svih pobolj{anja.

16

Kada je sin Nasruddin bio predstojnik zvjezdarnice u Maragi, jedan se posjetilac ~udio: „mnogim instrumentima za promatranje, me|u njima i armilarska sfera, (stari astronomski ure|aj za mjerenje koordinata nebeskih tijela i drugih podataka – Z.S.) koja se sastojala od pet bakrenih prstenova; prvi je bio meridijan i bio pri~vr{}en na tlu, drugi ekvator, tre}i eklipitika, ~etvrti krug {irine, peti deklinacioni krug... Vidio sam jo{ i krug, pri~ao je dalje „kojim se odre|uje azimut zvijezda.“ Arapi su gradili sve ve}e i ve}e, armilarne sfere, a pitanje je i kojim su to alatima radili, jer je bakreni prsten kojega je u Kairu na~inio oko 1100. Ibn Qaraqa imao promjer od pet metara. Usto su Arapi sfere i usavr{avali, izmislili tri dodatna kruga i sl. O veli~ini krugova ovisila je to~nost ra~unanja. Azimutalni kvadrant na opservatoriju u Maraghi koji je konstruirao D`abir ben Aflah ve} je sadr`avao elemente modernih teodolita. Po D`abirovu opisu je tek 1450. Nijemac Johannes Müller koji se nazivao „Regiomontanus“ u Nürnbergu na~inio svoju sferu.

Me|u Arapima je jednostavni, ravni astrolab bio mnogo ra{ireniji astronomski instrument nego armilarna sfera koja se postavljala samo u zvjezdarnicama. Uveliko su usavr{ili astrolabe. Slu`io im je kao d`epni sat s pomo}u njega se moglo odre|ivati vrijeme molitvi, mjesto gdje se tko nalazi, smjer Meke i izra~unati mnoge druge astronomske podatke. Dok su Grci znali samo nekoliko na~ina uporabe, jedan spis al-Hvarizmija ih ve} navodi ~etrdeset i tri, a na{ao se i jedan opis od tisu}u.

Izra|ivali su ih u raznim oblicima: le}aste, kuglaste, jajolike, {tapne i druge.

Prostor ne dopu{ta da se navedu i mnogi drugi instrumenti koje je su Arapi izmi{ljali ili usavr{avali (zidne, azimutalne , prijenosne kvadrante i dr.)

Npr. al-Biruni se slu`io zidnim kvadrantom od sedam i po metara promjera, a prema{ila ga je zvjezdarnica Ulug bega; tamo{nji zidni kvadrant je imao promjer od ~etrdeset metara. Arapi su izmislili sekstante i oktante.

Tek }e danski astronom Tycho Brahe (1546–1601) sagraditi prvu zvjezdarnicu Zapada na danskom otoku Hocen.

Sat {to ga je Harun-ur-Re{id poslao na dar Karlu Velikom

Neki slavni astronomi As-Sarqali (1028-1087) je u Toledu u vi{e od ~etiri stotine promatranja utvrdio da se udaljenost sunca od zemlje prilago|ava precesiji i njenoj veli~ini. Njegovo djelo je na latinski preveo Gerhard iz Cremone, a jo{ }e ga 1530. citirati zajedno s al-AlBattanijem i Nikola Kopernik. U svom glasovitom „de revolutionibus orbium coelestium“ As-Sarqalija Zapad poznaje pod imenom Arzachel, koji je bio graditelj instrumenata i u potonjim stolje}ima }e se o njegovu djelu pisati komentari.

Zemljak glasovitoga Ibn Heithsama pojavio se al-Kindi (uro 873.) koji je na Zapadu poznat kao Alkindus i „Arapski filozof“. Njegov je u~inak 265 djela s mnogih podru~ja pa i astronoimskih.

Probleme kojima se on bavio, a jo{ prije njega Grci lomili glavu, rije{it }e alBitrud`i (na Zapadu: Alpetragius), u Andaluzu, a njegovu }e „Sferiku“ prevesti na latinski. Michael Scotus dvorski astronom cara Friedricha II. nastavit }e se ...

BEHAR 74-75

MUSLIMANI U HRVATSKOJ

Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.

Doba utemeljenja U Beharu objavljujemo uvodni dio iz monografije o povijesti zagreba~ke muslimanske zajednice koja }e pod ovim naslovom iza}i iz tiska tijekom ove godine. U knjizi se istra`uju postanak i razvitak muslimanske zajednice, razli~iti oblici muslimanske nazo~nosti u gradu Zagrebu, te opisuje djelovanje muslimanskih dru{tava, ustanova i pojedinaca prije 1945. godine.

I. Uvod 1. Hrvati i islam prije 1878.

Islam se, uz iznimku povremenog boravka manjih muslimanskih skupina ili pojedinaca jo{ u srednjem vijeku, na hrvatskom etni~kom podru~ju pojavio u 15. stolje}u zajedno s osmanskom dr`avom koja je zaposjela i zna~ajan dio hrvatskih krajeva. U njima se s osmanskim dr`avnim strukturama ukorijenila i nova religija i civilizacija.1 Osmansko-islamska vojna, politi~ka, dr`avna, socijalna, kulturna i religijska stvarnost sna`no je kroz vi{e od ~etiri stotine godina utjecala i na prilike u banskoj Hrvatskoj, svedenoj sredinom 16. stolje}a na uske ostatke ostataka izme|u Drave i sjevernog Primorja. Na podlozi straha i neprekinute vojne opasnosti kao dijela svakodnevice jo{ od prvih osmanskih provala u Turopolje, poslije pada Bosne, te gradnje obrambenih zidova oko kaptolskog bre`uljka, pa sve do kraja 17. stolje}a, rodila se predod`ba o banskoj Hrvatskoj kao predzi|u kr{}anstva (antemurale christianitatis) nasuprot islamu utjelovljenom u osmanskoj dr`avi i njezinoj prijetnji. U tom kontekstu razvio se i izraziti protuosmanski i protuislamski mentalitet novovjekovne hrvatske kr{}anske elitne i pu~ke kulture koja se oblikovala i pod sna`nim utjecajem pretprosvjetiteljskog kr{}anskog crkvenog naziranja o islamu kao krivovjerju koje treba sustavno i svim sredstvima pobijati.2 Predmoderna ideja habsbur{ke i mleta~ke rekonkviste europskih podru~ja uklju~enih u osmansku dr`avu podrazumijevala je uklanjanje ne samo osmanske vlasti na Balkanu ve} i islama kao religije BEHAR 74-75

i time isklju~ivala mogu}nost opstanka muslimana kao zajednice na kr{}anskom podru~ju u bilo kojem obliku. Takvo shva}anje je i ostvareno po zavr{etku Velikog rata krajem 17. i po~etkom 18. stolje}a, zatiranjem svih tragova stolje}e i pol duge muslimanske nazo~nosti u hrvatskim krajevima, te pokr{tavanjem velikog broja muslimana starosjedilaca i doseljenika iz Bosne.3 Habsbur{ki prosvije}eni apsolutizam 18. stolje}a postupno je odbacivao

Pi{e: Zlatko Hasanbegovi} mentalitet katoli~kog vjerskog ekskluzivizma i obrazac rekonkviste te na~elno prihva}ao zamisao o vjerskoj trpeljivosti, zajam~enoj 1781. Ediktom o toleranciji Josipa II. @idovima, protestantima i pravoslavnim kr{}anima, ali jo{ ne i muslimanima. Evolucija habsbur{kog gledanja na islam i muslimane za~eta je u sklopu njihove protuosmanske vojno-politi~ke strategije zaposjedanja Balkana, a njezino prvo vanjsko o~itovanje bila je proklamacija Josipa II. upu}ena muslimanima u Bosanskom ejaletu na po~etku Dubi~kog rata 1788., kojom se muslimanskim stanovnicima po prvi put jam~ila sloboda vjere u slu~aju dobrovoljnog prihva}anja habsbur{ke vlasti i nagovje{}ivala ona politika koju je Be~ provodio u Bosni stotinu godina kasnije. U proklamaciji koja je u Bosnu stigla u velja~i 1788. stajalo je: «Tko god se bude lijepo vladao i bavio svojim poslom i zaradom, a naro~ito se sustegao od neprijateljstva protiv cesarske vojske, on }e biti u pogledu za{tite ravan i izjedna~en sa ostalim cesarskim pu~anstvom, koje `ivi pod njegovom upravom.»

Uz to, izrijekom se i jam~ila sloboda islamske vjere i pla}anje islamskih vjerskih slu`benika iz habsbur{ke dr`avne riznice.4 Zbog blizine osmanske granice Zagreb u to vrijeme postaje jedno od sredi{ta nove habsbur{ke islamske politike. Od po~etka 1790. u njemu je nekoliko godina boravio austrijski diplomat i orijentalist Franz Dom-

bay, dotada na slu`bi u Madridu i kod marokanskog sultana. U Zagreb je do{ao kao tuma~ isto~nih jezika, a od 1791. bio je ~lan povjerenstva za utvr|ivanje habsbur{koosmanske granice na Uni. Ovdje mu je iza{lo i nekoliko knjiga iz podru~ja arabistike, islamske filozofije i povijesti koje su, s obzirom na tematiku, predstavljale novinu u povijesti zagreba~kog nakladni{tva i tiskarstva. Poseban odjek imala je njegova rasprava na njema~kom jeziku Izvadak iz `ivotne povijesti vjerovjesnika Muhameda u vezi s njegovim vjersko-politi~kim i }udorednim na~elima koja je objavljena 1795. u Zagrebu, u nakladi biskupske tiskare. Djelo je imalo pionirski zna~aj jer se u njemu, bez do tada uobi~ajenog kr{}anskog polemi~kog diskursa, objektivno opisuju temeljno u~enje islama i osoba poslanika Muhameda. Dombay je u predgovoru svoga djela istaknuo: «Dopu{tam sebi slobodu, da Muhameda, upravo u vrijeme dok ~itam o njemu i upoznajem njegov `ivot, njegove dogme, njegove zakone i njegov moral, obranim od objeda {to su ih bez razloga prihvatili, neke povjesni~ari, a neke op}enito mi{ljenje tolikih ljudi, nemaju}i to~nih obavijesti o djelu ovog neobi~nog ~ovjeka.»5 Ovaj zagreba~ki Muhamedov `ivotopis ~itan je u intelektualnim krugovima, a me|u pretplatnicima na knjigu nalazili su se, uz kaptolske kanonike i profesore gimnazije, i ban Nikola Erdödy i biskup Maksimilijan Vrhovec.6 Klasi~no razdoblje osmanske regionalne hegemonije okon~ano je po~etkom 18. stolje}a poslije uspje{no provedene habsbur{ke rekonkviste u Podunavlju, pa su du` nove granice s Bosnom uspostavljeni do tada nepoznati oblici trgovine i svakodnevnih dodira. U promijenjenim geopoliti~kim okolnostima nakon 1718. i zaklju~enja Po`areva~kog mira, u Zagreb po prvi put dolaze i trgovci iz osmanske Bosne, privu~eni uvo|enjem carinskih povlastica i ukidanjem zabrane pristupa na habsbur{ko tr`i{te osmanskim podanicima i @idovima koja je vrijedila sve do po~etka 18. stolje}a. Iako kao glavni dobitnici novonastale trgova~ke konjukture nastupaju 17

MUSLIMANI U HRVATSKOJ

Alija Nametak

Adem aga Me{i}

Ahmet Muradbegovi}

o s m a n s k i p r avo s l av n i t rg ov c i , n a zagreba~kom tr`i{tu nazo~an je i odre|eni broj muslimanskih trgovaca iz Bosne. Tako gradski porezni i op}inski izvori iz 1767. bilje`e kako je u domu Vugerovih boravio «neki do{ljak Tur~in», u ku}i gra|anina Ilije Putice stanovao je i trgovao «neki banjalu~ki Tur~in», dok je u ku}i udovice trgovca Karla Softi}a iste godine umro osmanski podanik Mustafa Kozak, u izvje{}u gradskog konzula ozna~en kao huius civitatis quaestor. Nakon njegove smrti kao vjerovnici javili su se gradskom magistratu i osmanski podanici «Agy Ahmet iz Banjaluke» i «Agy Halil», a cijela epizoda svjedo~i o boravku u Zagrebu i bogatijih bosanskih trgovaca koji su dr`ali ve}a skladi{ta robe. Oni su u gradu boravili privremeno, kao strani trgovci, podvrgnuti razli~itim ograni~enjima, bez prava dobivanja gra|anstva u skladu sa zaklju~cima Hrvatskog sabora po kojima je na podru~ju kraljevina Hrvatske i Slavonije dopu{tena isklju~ivo rimokatoli~ka vjera.7 Od po~etka 19. stolje}a, usporedno s oblikovanjem krhkog hrvatskog gra|anskog dru{tva, postupno popu{ta tradicionalni protuosmanski i protuislamski naboj. No, prosvjetiteljska i romanti~arska demonizacija Turaka i islama va`na je sastavnica preporodnog mentaliteta i prvih modernih hrvatskih kulturnih i politi~ko-nacionalnih koncepata, konglomerata ranog nacionalizma, austroslavizma i kulturnog jugoslavizma. Njihov je simbol u o~ima Be~a

politi~ki korektan kult Sigeta i Nikole [ubi}a Zrinskog, a klju~ni pojmovi krst, polumjesec i turski zulum, uobli~eni u Ma`urani}ev spjev Smrt Smail-age ^engi}a, umjetni~ki najreprezentativnije djelo hrvatskog knji`evnog romantizma. Nasuprot obuzetosti egzotikom Istoka, kao jedne od glavnih osobina europskog knji`evnog romantizma, unutar hrvatskog knji`evnog romantizma, posebice u tada prevladavaju}oj tzv. «hajdu~ko-turskoj» novelistici isti~e se protuosmanski i protuislamski diskurs te motiv odnosa kr{}anske `rtve prema svom vjekovnom tiraninu i zulum}aru.8 Kao glavni protivnik naziranja svojih suvremenika u banskoj Hrvatskoj na osmansko-islamsku problematiku javio se Ante Star~evi}, utemeljitelj i ideolog Stranke prava. U javni `ivot ulazi kao prista{a ilirizma i njegovih postavki, a nakon sloma hrvatskog pokreta iz 1848. postaje zagovornikom ekskluzivnog hrvatskog nacionalizma i protivnikom sveslavenskih i jugoslavenskih koncepcija koje su, me|u ostalim, bile i sna`no protuosmanski i protuislamski utemeljene. Star~evi} je jo{ na po~etku svoga djelovanja 1857. u Zagrebu objavio afirmativni esej Muhamed, o poslaniku islama i vjerozakonu «koga se velik del na{e po kervi i jeziku naj~istie bratje der`i», a u ostalim spisima o kompleksu tzv. isto~nog pitanja, demonizaciji islama i osmanske dr`ave, suprotstavlja moralne i socijalne temelje islamskoga u~enja te idealiziranu sliku bosanske mu-

slimanske aristokracije i glavnih osmanskih dru{tvenih i politi~ko-pravnih ustanova.9 Protuosmansko raspolo`enje, posebice sna`no, zahvatilo je bansku Hrvatsku po izbijanju kr{}anskog ustanka u Bosni 1875., kao uvoda u tzv. isto~nu krizu okon~anu 1878. austrougarskim zaposjedanjem najzapadnije osmanske pokrajine temeljem odredbi Berlinskog kongresa. Hrvatska javnost, uz iznimku Star~evi}a, jednodu{no je pozdravila ustanak i s posebnim je odu{evljenjem pratila odlazak preko Save austrougarskih postrojbi sastavljenih prete`no od Hrvata. Tim povodom u zemlji su pripremane eufori~ne pu~ke sve~anosti, skup{tine i razli~ite manifestacije, a nakon ulaska okupacijskih snaga u Sarajevo u kolovozu 1878. u Zagrebu i drugim gradovima osnivaju se posebni odbori za proslavu, u o~ekivanju mogu}eg priklju~enja Bosne banskoj Hrvatskoj. Novinstvo je u skladu s takvim raspolo`enjem danima pisalo o budnicama i cjelodnevnim povorkama po zagreba~kim ulicama na kojima se slavila pobjeda «krsta i slobode nad polumjesecom i tiranijom».10 U tom ozra~ju u Zagrebu se po prvi put pojavila ve}a skupina muslimana koja je izazvala veliko zanimanje gra|anstva. To su bili bosanski ratni zarobljenici zarobljeni u sukobima s austrougarskom vojskom i potom prevo`eni u teretnim vagonima preko Siska i Zagreba u vi{emjese~no zarobljeni{tvo u moravski Olomuc. Na putu do Zagreba neki su ubijeni, a ostale je napadala svjetina, uglavnom rodbina u Bosni poginulih austro-ugarskih voj-

18

BEHAR 74-75

MUSLIMANI U HRVATSKOJ nika.11 Dolazak muslimana iz Bosne na zagreba~ki kolodvor u ~lanku Turci idu opisao je Obzor, vode}i dnevnik hrvatske dru{tvene elite, jo{ uvijek pod dojmom ratnog raspolo`enja i protuosmanske euforije: «Da je Tur~in jo{ uviek zanimljiv, makar da smo blizu turske granice, vidjelo se u ~etvrtak. Nekoliko hiljada ljudstva izletilo je na kolodvor, ~uv{i da uhva}eni Turci dolaze. Karte za peron bijahu za tren razgrabljene. ¢…£ Nije ih mnogo, kojih desetak, al hiljadu jada ~ita{ im sa lica. Jedva da im zamazane ga}e i ko{ulje sakrivaju jadom izmu~eno tielo. Ima ih starih i mladih, a nekog starca morali su mladji ponieti na ledjih toliko je oslabio…¢...£ Oko njih stoji vojska i brani ob~instvu da previ{e nenagrne na njih, samo odli~niji smiju bli`e, da vide ta ~udovi{ta kako jedu… Medju redifi ¢osmanska pri~uvna vojska op.p.£ bio jedan vanredno krasan mladi}. Oko mu zape na nekoj zagreba~koj krasotici koja je nedaleko stajala. ¢...£ ^ovjek mu odgovori da ga ne bi h}ela, jer da se ovda{nje djevojke boje Turaka.»12 Ulaskom Bosne i Hercegovine u habsbur{ki dr`avni sklop i formalno je zaklju~eno vi{estoljetno razdoblje turskih ratova, a islamsko-osmanski turski kompleks u hrvatskom gra|anskom dru{tvu u promijenjenim povijesnim okolnostima postupno gubi svoju politi~ku, kulturnu i dru{tvenu va`nost. Premoderno naziranje s vremenom zamjenjuje novo razumijevanje islama i razli~iti oblici pribli`avanja bosanskohercegova~kim muslimanima u podlozi kojih su stajali moderni politi~ko-nacionalni programi i ciljevi. U austro-ugarskom razdoblju protuturski romanti~arski obrazac u dijelu javnosti posljednji put obnovljen je, u drugom kontekstu, u vrijeme Balkanskih ratova kao sastavni dio tzv. vidovdansko-kosovskog mita jugoslavenske nacionalisti~ke omladine koja je u «osveti Kosova» tj. u teritorijalnom pro{irenju Kraljevine Srbije na dotada{nje osmanske posjede gledala po~etak jugoslavenskog nacionalnog ujedinjenja i oslobo|enja iz stranog ropstva, koje je, prema tom shva}anju, trajalo jo{ od 14. stolje}a i prvih osmanskih osvajanja na Balkanu.13

2. Bosansko-hercegova~ki muslimani u Zagrebu u austro-ugarskom razdoblju Poslije 1878. i austro-ugarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine raste broj dolazaka bosansko-hercegova~kih musliBEHAR 74-75

mana u Zagreb. U prvo vrijeme stalno nastanjeni muslimani zanemariva su pojava, a ve}ina prido{lica u Zagrebu je boravila neko kra}e vrijeme, a potom se vra}ala u Bosnu. Dolazili su mu{karci bez obitelji, razli~itih zvanja, u potrazi za poslom, a posebnu skupinu ~inili su u~enici i studenti koji su u gradu ostajali za vrijeme {kolovanja, a zatim se vra}ali ku}ama. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine mijenja se i dotada{nja praksa postupanja prema muslimanima umrlim na gradskom podru~ju za vrijeme boravka u Zagrebu. Gradske vlasti dopu{taju i ukope muslimana na mirogojskom groblju iako njegovim statutom nije bilo predvi|eno postojanje islamskog odjela. Prvi takav slu~aj zabilje`en je 1883. kada je sahranjen Osman Banjalu~anin, kroja~ ro|en 1840. u Bosanskom Novom, a njegov grob je postao zametkom muslimanskog odjela gradskog groblja Mirogoj. U po~etku su uokolo pokapane samo muslimanske ka`njenice iz kaznionica u banskoj Hrvatskoj, a poslije i ostali muslimani razli~itih zanimanja, od trgovaca i posjednika do nadni~ara, podvornika i te`aka, koje je smrt zatekla u Zagrebu, a rodbina nije `eljela sahraniti u Bosni i Hercegovini. Na tako oblikovanom muslimanskom odjelu zagreba~kog gradskog groblja do 1914. sahranjeno je ukupno ~etrdeset i devet muslimana.14 Gotovo kroz cijelo austro-ugarsko razdoblje muslimani u Zagrebu imaju tek polo`aj privremeno nastanjenih stranih bosansko-hercegova~kih dr`avljana, jer je hrvatsko-slavonska Zemaljska vlada dobivanje gradske zavi~ajnosti, kao surogata dr`avljanstva, uvjetovala pripadno{}u jednoj od zakonom priznatih vjeroispovijesti me|u koje islam do 1916. nije uvr{ten.

Takvo stajali{te proizlazilo je iz konfesionalnosti hrvatsko-slavonskog pravnog sustava, interpretacije Zakona o zavi~ajnim odnosima, te odluci-presedanu iz 1897. kojom je prvom muslimanu iz Bosne, stanovitom Osmanu Krupi, pomo}nom podvorniku u Ravnateljstvu po{te i brzojava, odbijen zahtjev za primitak u zavi~ajnu vezu grada Zagreba. Kada je krajem 1896.

Gradsko poglavarstvo zaprimilo njegovu molbu, zatra`ilo je mi{ljenje Zemaljske vlade i njezinih odjela o postupanju u tom i sli~nim slu~ajevima. Iako su vladini odjeli za unutarnje poslove i pravosu|e zauzeli stajali{te da nema zakonskih zapreka za primitak muslimana u zavi~ajnu i dr`avljansku vezu, ako bi se «prilagodili

postoje}im, ovdje u krijeposti, zakonima i javnim uredbama u vr{enju svoga vjerozakona», Odjel za bogo{tovlje i nastavu tome se suprotstavio pozivom na svoju raniju odluku u slu~aju pripadnika sljedbe Nazarena i uz obrazlo`enje kako ne postoji zakonsko priznanje islamske vjeroispovijesti. Po tom shva}anju, svaki ugarsko-hrvatski dr`avljanin, u duhu pravnog konfesionalizma, morao je pripadati jednoj od zakonom priznatih vjeroispovijesti zbog konfesionalnog zna~aja svih matica i `enidbenog prava te za djecu obvezatne {kolske pouke u vjeri, pa bi se pripadnici zakonom nepriznatog islama u slu~aju primitka u ugarsko (hrvatsko-slavonsko) dr`avljanstvo na{li u pravno neodr`ivom polo`aju.15 Zato je slu~aj Osmana Krupe u listopadu 1899. okon~an na skup{tini gradskog zastupstva prijedlogom zastupnika Gjure De`eli}a da se njegovoj molbi ne udovolji.16 Do 1918. najzna~ajnija muslimanska skupina u Zagrebu bili su studenti koji zapo~inju studirati na Zagreba~kom sveu~ili{tu poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade iz 1892. da se i svr{enicima sarajevske [erijatske suda~ke {kole dozvoli upis na Pravni fakultet i polaganje dr`avnih ispita.

Prvi koji su iskoristili to pravo bili su Mostarci Osman Nuri Had`i} i Mehmed D`elaludin Kurt. Osman Nuri Had`i} upisao se na Zagreba~ko sveu~ili{te 24. listopada 1893. kao prvi musliman iz Bosne i Hercegovine.17 On se jo{ 1892., kao u~enik [erijatske suda~ke {kole, javio zbirkom isto~nja~kih aforizama u Supilovoj dubrova~koj Crvenoj Hrvatskoj, a 1893. objavljuje kratke pri~e i eseje u zagreba~koj prava{koj Prosvjeti i reviji Dom i sviet. Supilo ga je kao svoga prijatelja preporu~io profesoru Tadiji Smi~iklasu s molbom da mu se odobri stipendija za studij prava u Zagrebu jer se radi o «vatrenom Hrvatu koji radi za na{u stvar izmegju muhamedanaca».18 U Zagrebu je zapo~eo knji`evnu suradnju s Mostarcem Ivanom Mili~evi}em pod zajedni~kim pseudonimom Osman-Aziz.

Kao plod te suradnje objavili su vi{e zbirki novela i jedan roman: 1895. Pogibija i osveta Smailage ^engi}a, u nakladi L. Hartmana i Bez nade. Pripoviest iz mostarskog `ivota, u nakladi Matice hrvatske, 1896. Na pragu novoga doba i roman Bez svrhe u nakladi Matice hrvatske i 1898. Pripovijesti iz bosanskoga `ivota u nakladi Dru{tva sv. Jeronima. Had`i} i Mili}evi} 1894. objavljuju u nakladi L. Hartmana prvu knjigu zagreba~kog muslimanskog kalendara Mearif (tur. Prosvjeta) koji je izlazio do 1899. u obliku 19

MUSLIMANI U HRVATSKOJ klasi~nih hrvatskih pu~kih kalendara s knji`evnim prilozima i hid`retskim kalendarskim dodatkom. Prvu knjigu Mearifa u potpunosti su pod pseudonimima ispunili Safvetbeg Ba{agi} (Mirza Safvet), Osman Nuri Had`i} (Ibni Mostari i Gjerir) i Ivan Mili}evi} (Aziz Hercegovac). Peto godi{te (1898./1899.) uredio je Edem Mulabdi} kojem je Matica hrvatska 1898. objavila u Zagrebu prvi roman Zeleno busenje, a 1900. i zbirku pripovjedaka Na obali Bosne.16 Osman Nuri Had`i} u Zagrebu je 1894. u vlastitoj nakladi tiskao i svoju polemi~ku raspravu Islam i kultura u kojoj je na popularan na~in poku{ao hrvatskoj javnosti, posebice prista{ama Stranke prava, razlo`iti temeljno u~enje i kulturno zna~enje islama.

Bro{ura se pojavila kao njegov odgovor na protuislamski pamflet Milana Nedjeljkovi}a objavljen 1892. u novosadskom Letopisu Matice srpske u kojem je pogrdno pisano o utjecaju islama na duhovni i tvarni razvitak pojedinih naroda, ali i cijelog ~ovje~anstva.

U raspravi je Had`i} nastupio kao sljedbenik Stranke prava, isti~u}i srpsko postupanje prema islamu nakon ustanaka za uspostavu Kne`evine Srbije i opasnost za bosanske muslimane ukoliko se Bosna priklju~i Srbiji.

Nedeljkovi}a je, me|u ostalim, pobijao i Star~evi}evim navodima o islamu i muslimanima, pa je zapisao: «Ali s vremenom, po{to se je Osmanlija po~eo povla~iti s Balkana po~ela je medju nekim narodima ta mr`nja na Islam jenjavati u toliko, {to se je po~elo lu~iti vjera od narodnosti, od dr`ave. Naro~ito se je opazilo to kod Hrvata, koji strogo lu~e vjeru od narodnosti, te se je kod njih na{lo zrelih, umnih politi~ara, kao {to je veliki ~ovjek doktor Ante Star~evi}, koji je, kako }emo vidjeti, uzeo Islam u obranu, pa i samu tursku carevinu, ukoliko su na nju nepravedno napadali i napadaju.»20 Had`i} je jo{ kao u~enik mostarske medrese stupio u dodir s tamo{njim prava{kim prista{ama, a po dolasku na Zagreba~ko sveu~ili{te djelatno sudjeluje u radu Stranke prava i govori na strana~kim skup{tinama i sastancima. U listopadu 1895., kao jedini musliman, sudjelovao je u prosvjednom spaljivanju ma|arske zastave prigodom dolaska Franje Josipa u Zagreb, pa je osu|en na {est mjeseci zatvora. Zbog te presude nastavio je {kolovanje u Be~u, a na Zagreba~ko sveu~ili{te ponovno se upisao u jesen 1897.21 Iako je u mladosti bio izraziti star~evi}anac, po povratku u Bosnu i Hercegovinu postupno mijenja svoja 20

Zagreba~ka d`amija politi~ko-nacionalna stajali{ta u smjeru Beograda. Kada je ~etrdeset godina kasnije, 1935. posjetio Zagreb u povodu obljetnice spaljivanja ma|arske zastave bio je ~lan kraljevskog Dr`avnog savjeta i prista{a integralnog jugoslavenstva.22 Drugi svr{enik sarajevske [erijatske suda~ke {kole koji se upisao na Pravni fakultet u Zagrebu bio je Mehmed D`elaludin Ku r t p o t o m a k u g l e d n e m o s t a r s ke zemljoposjedni~ke obitelji i unuk Ahmedage Kurta koji je nekoliko desetlje}a ranije hercegova~kim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju {irokobrije{kog samostana.23 Nakon dolaska u Zagreb zapo~eo je objavljivati prepjeve i prijevode s turskog i perzijskog jezika u knji`evnom listu Pobratim koriste}i se pseudonimom Hafiz Mostari, a kao predstavnik prava{ke akademske mlade`i 1895. sudjelovao je na u~eni~kom kongresu u Italiji. U sveu~ili{nim krugovima na sebe je privukao pozornost odlaskom banu Khuenu Hedervaryju odjeven u |a~ko «gala» odijelo, sa sabljom i fesom na glavi, od kojeg je tra`io nov~ani prilog za osnutak mostarskog Hrvatskog |a~kog potpornog dru{tva.24 Nakon povratka u Mostar 1902. objavio je zbirku Hrvatske narodne `enske pjesme (muslimanske) koju je posvetio «neumrlom hrvatskom otad`beniku dru Anti Star~evi}u, prijatelju islamskog naroda u znak najdublje harnosti».25 Od po~etka 1894. u Zagrebu je nekoliko mjeseci `ivio i Safvetbeg Ba{agi} koji je

kao privatist tri mjeseca polazio osmi razred gimnazije te se spremao za polaganje mature.26 Jo{ kao sarajevski gimnazijalac od 1891. do 1893. objavljivao je pjesme u zagreba~kom Pobratimu, Br{ljanu i Prosvjeti, a nakon dolaska u Zagreb sura|uje u Viencu, Obzoru i prava{kom listu Bog i Hrvati, te pi{e priloge za kalendar Mearif.

U Zagrebu je 1896. u vlastitoj nakladi objavio svoju prvu pjesni~ku zbirku Trofanda iz hercegova~ke dubrave. Ba{agi} je zajedno s Had`i}em 26. lipnja 1894. sudjelovao na sve~anosti polaganja temeljnog kamena za izgradnju Star~evi}eva doma u Zagrebu, a s Josipom Frankom i ljubljanskim na~elnikom Ivanom Tav~arom o tome je izvijestio tada ve} te{ko bolesnog Star~evi}a.27 Tri dana kasnije Zemaljska vlada u Zagrebu, kao politi~ki nepo}udnom prava{u, zabranila mu je polaganje mature u svim gimnazijama u banskoj Hrvatskoj, pa se vratio u Sarajevo, a {kolovanje je nastavio u Be~u.28 U vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine skupina profesora zagreba~kog Filozofskog fakulteta predvo|ena Vjekoslavom Klai}em i Izidorom Kr{njavim zapo~ela je pripreme za osnutak katedre za orijentalne jezike na Zagreba~kom sveu~ili{tu koju je trebao preuzeti Ba{agi}.

No, ova zamisao nije ostvarena zbog njegova ulaska u politiku i preuzimanja du`nosti predsjednika Bosanskog sabora.29 Na Zagreba~ko sveu~ili{te do kraja stolje}a upisala su se jo{ {estorica muslimanskih studenata: Mustafa-beg Muteveli}, MahBEHAR 74-75

MUSLIMANI U HRVATSKOJ mud-beg Hrasnica, Muhamed-beg Kulinovi} i Akif Ma{i}, iz Sarajeva te Hilmi-beg Kapetanovi} iz Mostara i Mustafa-beg Kapetanovi} iz Ljubu{kog. Svi su bili sinovi zemljoposjednika, slu{a~i Pravnog fakulteta, a nakon svr{etka studija vratili su se u Bosnu i Hercegovinu.30 Prvi muslimani iz Bosne i Hercegovine koji su i doktorirali na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem polo`enog rigoroza bili su ]amil D`ini} iz Banja Luke i Bahrija Kadi} iz Tuzle koji su naslov stekli 1912., a do 1918. doktorirala su jo{ {estorica muslimana: 1913. Mustafa Muteveli}, 1914.

Sulejman Ale~kovi} i Salih Kazazovi}, 1916.

Husein Had`iselimbegovi} i 1917. Osman Kulenovi} i Hamid [ahinovi}.31 Osim studenata, u Zagrebu je na prijelazu stolje}a boravilo i nekoliko muslimanskih u~enika koji su poha|ali Klasi~nu gimnaziju na kojoj su prije 1918. maturirala petorica muslimana: 1893.

Abdulsselam Hrasnica, 1895. Muhamed-beg Kulinovi}, 1898. Bahrija Kadi}, 1900. Mustafa Muteveli} i 1907. Omer Bira.32 U to vrijeme, uz prava{tvo, najzna~ajnija kulturna spona izme|u banske Hrvatske i bosansko-hercegova~kih muslimana bila je Matica hrvatska na ~ija je izdanja krajem stolje}a bilo vi{e od stotinu muslimanskih pretplatnika.33 U nakladi Matice hrvatske 1898. i 1899. pojavile su se i zbirke Hrvatske narodne pjesme. Juna~ke pjesme (muhamedovske) u kojima su prikupljene muslimanske epske narodne pjesme s podru~ja Bosanske krajine. Dio pjesama je sakupljan u Bosni, a ostale je Mati~inom odboru u Zagrebu, na ~elu s knji`evnikom Augustinom Haramba{i}em, osobno izgovorio Mehmed Kolak Kolakovi}, pjeva~ iz okolice Biha}a. Ovaj «umjetnik na tamburici iz Ora{ca» 21. prosinca 1886. do{ao je u Zagreb kao gost Matice hrvatske koja ga je smjestila u gostionicu simboli~nog naziva «K crncu».34 U Zagrebu je boravio mjesec dana, postav{i «ob}im predmetom razgovora u hrvatskoj priestolnici», a poslije njega Matica hrvatska dovodila je i druge pjeva~e te redovito bilje`ila muslimanske narodne pjesme.35 Epizoda s Kolakovi}em predstavljala je tipi~an primjer nastojanja za inkorporacijom bosanskog islamskog naslije|a u koncept hrvatske kulture kakav je u to vrijeme zagovarala Matica hrvatska.

Ipak, dolazak u Zagreb nepismenog usmenog pjeva~a iz Turske Hrvatske zadobio je i stanovitu konotaciju motiva pojave pitomog uro|enika u civilizaciji tako ~estog u onda{njim popularnim gra|anskim predod`bama i europskim dodirima s BEHAR 74-75

Orijentom. Kolakovi} je u svojoj tradicionalnoj bosanskoj no{nji odveden i slikaru Ferdi Quiquerezu koji je izradio njegov portret na kojem su se jasno isticali vre}ica s duhanom i {alica kave, me|u hrvatskim gra|anstvom redovito povezivanih s Bosnom i njezinim muslimanskim stanovnicima. Soba u kojoj je Kolakovi} govorio pjesme bila je svaki dan puna znati`eljnika, pa se «ulaz morao zabraniti.»36 Na zahtjev ~lanova Matice hrvatske te zbog velikog zanimanja gra|ana Kolakovi} je nastupio u dvorani pjeva~kog dru{tva Kolo «pred mno{tvom ob}instva» i «visokim ~inovnicima i profesorima». Nazo~ni, me|u kojima su bili Ante Star~evi} i Franjo Ra~ki, o~ekivali su da }e zapjevati, no on je samo izgovarao stihove, pa su se nasuprot prava{kom odu{evljenju s «begovskim piva~em», pojavili i druga~iji dojmovi poput onog izvjestitelja vladinih Narodnih novina koji je razo~arano zaklju~io: «Na{em uhu da{to ~udno glasi to prosto tamburanje i jednozvu~no predavanje, {to za nas samo toliko vriedi, koliko nas mo`e zanimati, da poznamo zaostali ukus turski ¢...£.»37 Op}enito, boravak u Zagrebu prvih muslimana iz Bosne i Hercegovine, krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a, u knji`evnom, kulturnom i politi~kom smislu usko je povezan s Antom Star~evi}em i Strankom prava. Star~evi}ev liberalni nacionalizam oslobo|en svih konfesionalnih natruha, doktrinarno oporbenja{tvo, turkofilija i izrazita sklonost prema islamu, magnetski su privla~ili prvi postosmanski bosanski muslimanski intelektualni nara{taj, zaokupljen idealom harmonizacije islamske tradicije i glavnih tekovina europske modernosti. Star~evi} je osim studenata privla~io i druge muslimane koji su u to vrijeme povremeno dolazili u Zagreb, o ~emu svjedo~i Martin Lovrin~evi}, tada urednik prava{kog glasila Hrvatska: «^esto su dolazili muslimanski trgovci u Zagreb i tad bi rado polazili u posjete Anti Star~evi}u. Pisac ovih redaka na{ao se je koji put u biv{oj ðNarodnoj kavani’ na Jela~i}evu trgu s uglednim trgovcima muslimanima iz Cazina, Sanskog Mosta i drugih mjesta, pa ih na njihovu naro~itu `elju vodio u Star~evi}ev stan u Kukovi}evoj ulici. Tu su oni podulje najsrda~nije razgovarali s njim i upoznavali ga s odno{ajima u okupiranoj Bosni.»38 Muslimanske veze s prava{tvom nastavljene su i poslije Star~evi}eve smrti kada vodstvo stranke preuzima Josip Frank.39 On

i njegova ^ista stranka prava (od 1906.

Star~evi}eva hrvatska stranka prava), u me|uvjerskim i kulturnim pitanjima, dosljedno su slijedili izvorni prava{ki liberalni program, suprotstavljaju}i se vjerskom ekskluzivizmu, poistovje}ivanju vjere i narodnosti te politici utemeljenoj na konfesionalnim na~elima. U skladu s tim Frank je do 1908. redovito napadao djelovanje, me|u bosansko-hercegova~kim muslimanima posebice neomiljenog, sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera, zagovornika politi~kog okupljanja katolika Hrvata u Bosni i Hercegovini pod okriljem crkvene hijerarhije i isklju~ivo na katoli~kim temeljima. U Stadlerovim postupcima vidio je zapreku pridobivanju muslimana u Bosni i Hercegovini za hrvatske (prava{ke) politi~konacionalne i dr`avno-pravne koncepcije.

Frankovo strana~ko glasilo Hrvatsko pravo optu`ivalo je «tirana» Stadlera da u Bosni i Hercegovini djeluje «kao rimski misionar s crncima u Centralnoj Africi», {to je iz razumljivih razloga imalo pozitivan odjek me|u muslimanskim studentima u Zagrebu koji se okupljaju isklju~ivo oko akademskih klubova bliskih frankova~kom prava{tvu i koji su u Franku gledali svoga za{titnika.40 U isto vrijeme, njegove prista{e opisivane su u katoli~kim krugovima kao lo{i katolici koji «gmi`u pred muhamedancima», a prema Franku su stizale optu`be da vodi politiku u kojoj se «bri`no izbjegava sve {to bi joj moglo dati pozitivno kr{}anski biljeg, a istodobno se isti~e posebna neka ljubav do muslimanstva ¢...£.»41 Josip Frank djelovao je u korist muslimana i u pojedina~nim slu~ajevima politi~ki osjetljivih prijelaza na katoli~ku vjeru koji su op}enito bili rijetki, a doga|ali su se povremeno i pod nejasnim okolnostima i u Zagrebu. Kada je 1907. stanoviti O. H. Ahmetovi} iz Te{nja u Zagrebu dao izjavu o prijelazu na katoli~ku vjeru Frank se obratio Zemaljskoj vladi, gradskom poglavarstvu i `upnom uredu na Markovu trgu sa zahtjevom da se pokr{tavanje sprije~i kao nezakonito, a u `elji da «osujeti povredu islam.¢skih£ ~uvstava.” O tom doga|aju izvje{}ivao je i sarajevski muslimanski Bo{njak koji je pisao o «zahvalnosti islamskog naroda Franku i njegovoj ~ovje~anskoj plemenitosti», a jedan anonimni musliman zaklju~io je u Hrvatskom pravu: “Svaki musliman u svako doba nalazi prijateljskog savjeta i pomo}i kod g.

Franka, radi ~ega }emo mu i njegovoj uspomeni ostati harni.”42 Hrvatsko pravo kao glavno strana~ko glasilo donosi od 1908. i 21

MUSLIMANI U HRVATSKOJ poseban Bajramski prilog, podlistak u kojem su pisali muslimani prista{e stranke i objavljivale se vijesti o djelovanju Muslimanske napredne stranke koju je u Bosni i Hercegovini vodio Franku blizak Ademaga Me{i}.43 O vezama zagreba~kih muslimanskih studenata s Josipom Frankom svjedo~i i afera iz 1908. koja se razvila zbog poku{aja zatvaranja jedne zagreba~ke albanske slasti~arnice i kavane. Prvu tradicionalnu bosansko-osmansku kavanu u Zagrebu, u Ka~i}evoj ulici, 1907. otvorio je izbjegli mladoturski osmanski ~asnik, stanoviti Jusuf Zijabey, i ona je ubrzo postala omiljenim okupljali{tem muslimanskih studenata iz Bosne. Nakon izbijanja mladoturskog prevrata vlasnik se vratio u Istanbul, a kavanu je preuzeo Albanac rodom iz Makedonije, premjestio je u Ilicu nedaleko od Ka~i}eva spomenika i pretvorio u slasti~arnicu. Za njim su do{li i drugi Albanci iz Makedonije koji su po zagreba~kim ulicama prodavali slastice. Gradski slasti~ari nezadovoljni konkurencijom zatra`ili su od gradskih vlasti njihovo protjerivanje, a policija i gradona~elnik izdali su nalog skupini Albanaca da iz “higijenskih razloga” napuste grad. Ta odluka uznemirila je muslimanske studente, pa su zatra`ili pomo} od Josipa Franka koji je intervenirao kod gradona~elnika Milana Amru{a i bana Pavla Raucha. Amru{, koji nije bio prava{, nakon Frankove intervencije ukinuo je svoju raniju odluku, uz ironi~no obja{njenje: “Pa razme se, da Albanci ne buju i{li pro~, jer kaj buju na{i Turki vu Bosni rekli.”44 Muslimanski studenti u Zagrebu sudjeluju u radu Frankove Stranke prava i 1908. u vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine koja je imala za posljedicu vi{emjese~nu me|unarodnu politi~ku i diplomatsku krizu. Frank je na~elno pozdravio aneksiju uvjeren kako je time onemogu}eno pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji, ali i stvorena mogu}nost za preustroj Monarhije i ostvarenje strana~kog programa o ujedinjenu banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jednu upravno-politi~ku cjelinu. Stranka je podupirala i djelovanje Odbora Hrvata iz Bosne i Hercegovine utemeljenog u Zagrebu u listopadu 1908., u kojem su bili zastupljeni i muslimanski studenti iz Bosne i Hercegovine Fahrudin Demirovi} i Fadil Kurtagi}.

Na njihovo tra`enje u rezoluciju o aneksiji koju je Odbor prihvatio u{ao je i zahtjev vlastima u Sarajevu da se «svim mogu}im sredstvima zaprie~i muslimanska emigracija iz Bosne i energi~no stane na put raznim 22

agitacijama u tom smislu.» Oni su na skup{tini zatra`ili i da se na Zagreba~kom sveu~ili{tu osnuju katedre za orijentalistiku i medicinu kako bi se muslimanska mlade` «odbila od {vapskih univerza» i usmjerila prema Zagrebu.45 Frank je u vrijeme aneksione krize pokrenuo pripreme za postrojavanje dobrovolja~ke Hrvatske narodne legije koja se trebala suprotstaviti navodno pripremanom upadu srbijanske vojske te ~etni~kih i komitskih odreda iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu. Tim povodom u Zagrebu je po~etkom studenoga 1908. odr`ana konferencija zastupnika i prista{a Frankove Stranke prava iz banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine, na kojoj je govorio i Mehmedbeg Bajraktarevi}, u ime muslimana iz Bosne i Hercegovine «koji `ele s bra}om Star~evi}ancima propagirati misao ujedinjenja svih hrvatskih zemalja i ¢...£ za nju svoju krv proliti.» On je nazo~ne na konferenciji obavijestio kako su zajedno sa Strankom prava spremne i «tisu}e hrvatskih muslimana pod barjakom hrvatskim pohrliti na Drinu u obranu hrvatskih svetinja i amaneta djedova svojih.»46 Stranka je o osnutku i ciljevima Hrvatske narodne legije javnosti uputila proglas koji su uz Franka, Mehmed-bega Bajraktarevi}a i stotinjak strana~kih zastupnika i prista{a potpisali i muslimanski studenti u Zagrebu: Husein Agi}, Musa ]azim ]ati}, Asimbeg Dugali}, Ahmed Hod`i}, D`emaludin Zild`i}, Osman Omanovi}, Ibrahim Red`epa{i} i Omer Zubovi}.47 Euforija oko aneksije uti{ana je ve} kroz nekoliko sljede}ih mjeseci kada se pokazalo da preure|enje Monarhije, u skladu s prava{kim ciljevima, predstavlja politi~ku iluziju.

Akademski klubovi na Zagreba~kom sveu~ili{tu u kojima su djelovali muslimanski studenti iz Bosne i Hercegovine pripadali su Savezu mladohrvatskih organizacija povezanog s Frankovom Strankom prava, i bili su dio star~evi}anskog omladinskog mladohrvatskog pokreta koji je uo~i Prvog svjetskog rata djelovao kao politi~ko-nacionalni i kulturno-estetski antipod ideologiji jugoslavenskog nacionalizma.48 Prvi prava{ki akademski klub koji je okupljao katoli~ke i muslimanske studente iz Bosne i Hercegovine osnovan je u Zagrebu 1906. kao Klub Hrvata akademi~ara iz HercegBosne Tvrtko. U svakoj akademskoj godini ~lanovi Tvrtka bili su i muslimanski studenti, a u vodstvo Kluba 1913. izabrani su Sulejman Mujagi}, D`afer Kulenovi} i Ibrahim Had`iomeragi}. Iste godine na

sveu~ili{tu je utemeljen i Klub Hrvata muslimana akademi~ara iz Herceg-Bosne na ~elu kojeg je bio Salih Balji}, a odbornik D`afer Kulenovi}.49 Balji} je 1913., nakon provedenih sveu~ili{nih izbora, kao ~lan prava{kog Hrvatskog akademskog kluba Kumi~i}, izabran za predsjednika Hrvatskog akademskog potpornog dru{tva koje je predstavljalo sve zagreba~ke studente pred sveu~ili{nom upravom.50 Kada je u o`ujku 1914. umro Antun Gustav Mato{, jedan od simbola prava{ke Mlade Hrvatske, Balji} je govorio na njegovu pogrebu «u ime sveukupne sveu~ili{ne mlade`i».51 U Zagrebu je kao stipendist Ademage Me{i}a od 1908. do 1910. `ivio i knji`evnik Musa ]azim ]ati}. 52 Objavljivao je pjesme i prijevode u Mladoj Hrvatskoj, «glasilu star~evi}anskog |a{tva», koje je nov~ano podupirao i Ademaga Me{i}, a u kojem je do 1914. od muslimana redovito sura|ivao i Fadil Kurtagi}.53 ]ati} je `ivio boemski i nije polagao ispite na Pravnom fakultetu koji je upisao na izri~it Me{i}ev zahtjev.

Zajedno s Tinom Ujevi}em kretao se u krugu knji`evnika Mladohrvata, sljedbenika Antuna Gustava Mato{a.54

3. Zakonsko priznanje islama u Banskoj Hrvatskoj Uo~i dono{enja Zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti u Hrvatskom saboru, banska Hrvatska ostala je posljednje pravno podru~je u Austro-Ugarskoj Monarhiji u kojem status islama nije bio zakonski ure|en. Rje{avanje pravnog polo`aja islama u Monarhiji zapo~elo je jo{ 1882. kada su u Bosni i Hercegovini, uz suglasnost Istanbula, imenovani reis-ul-ulema i ~etvero~lani Ulema med`lis kao vrhovno vjersko upravno tijelo, dok je pitanje bosanskohercegova~ke islamske vjersko-prosvjetne samouprave kona~no rije{eno 1909. dono{enjem [tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova.55 Postupak zakonskog priznanja islama u austrijskoj polovini Monarhije zapo~eo je 1909. nakon aneksije Bosne i Hercegovine, a kona~ni tekst austrijskog Zakona o priznanju islama prema hanefijskom obredu kao vjerskog dru{tva prihva}en je 25. travnja 1912. u Carevinskom vije}u56 Ugarski Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti usvojen je u parlamentu 14. sije~nja 1916., a stupio je na snagu 30. o`ujka iste godine.57 Neovisno o hrvatskoj autonomiji u vjerskim poslovima, Zemaljska vlada u ZagreBEHAR 74-75

MUSLIMANI U HRVATSKOJ bu pristupila je rje{avanju islamske vjerske problematike u dogovoru s ugarskom vladom istovremeno kada je ona rje{avana u ugarskom saboru. Zato je hrvatski nacrt Zakona predlo`en Hrvatskom saboru 6. o`ujka 1916., iako jednoglasno pozdravljen, izazvao burnu politi~ku raspravu u kojoj su sudjelovali isklju~ivo prava{ki zastupnici koji su u takvom postupku vidjeli kr{enje hrvatske autonomije zajam~ene Nagodbom iz 1868.

Oni su optu`ili vladu da je izradi Zakona pristupila sa zaka{njenjem i neiskreno, ne iz vlastitih pobuda ve} po napucima Be~a i Budimpe{te. Zastupnik Star~evi}eve stranke prava Marko Do{en ustvrdio je kako bi to pitanje davno bilo rije{eno «da nije tudje politike i gospodstva u zemljama hrvatskim».

Dono{enje zakona doveo je u vezu s muslimanima u Bosni i Hercegovini, i istaknuo «da na{oj bra}i iz Bosne i Hercegovine bilo kako podjemo u susret, rado prihva}amo i ovakovu osnovu zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti kako je predlo`ena. Dr`imo, da takovim na~inom vr{imo prema svojoj bra}i muslimanima jedan ~in bratske sno{ljivosti, ~vrsto se nadaju}i da }e oni to znati htjeti uzvratiti kadgod se bude radilo i o vjerskim interesima onog dijela hrvatskog naroda, koji pristaje uz katoli~ku i pravoslavnu vjeru.»58 Prava{ki zastupnik Ivan Per{i} pozdravio je predlo`enu zakonsku osnovu ustvrdiv{i kako je hrvatski narod pitanje priznanja islama ve} rije{io programom Stranke prava koji «obuhvata sve Hrvate, bilo koje mu drago vjere, i bilo kojom upravnom, dr`avno-pravnom ili politi~kom ogradom umjetno i protivno razdijeljene.

Narod je sam pitanje ovo rije{io, visoki Sabore, na hrvatskom tlu Herceg-Bosne, gdje narod na{ `ivi u tri vjere, i ako se ikada zgadjalo i ako }e se zgadjati, da brat brata nije htio priznati za brata, to se imade pripisati samo nastojanju tudjinaca koji ho}e svima trima biti gospodarom.»59 Tako|er prava{ki zastupnik Dragutin Hrvoj optu`io je vladu za vjerski liberalizam i pripremu zakonskog nacrta po vanjskom diktatu «Berlina i Pe{te». Prihva}anjem zakona Sabor }e «deklarirati ono {to fakti~no postoji», dok «oni ljudi koji u na{oj domovini najvi{e naglasuju princip tolerancije u vjerskim pitanjima, najmanje dr`e do jedne ili druge vjere; zlo po kr{}ane i po muslimane, ako budu liberalci imali priliku, da ovaj zakon primjenjuju.» Hrvoj se posebice usprotivio odredbi o pravu dr`avnog nadzora nad islamskim vjerskim poslovima «jer dr`avna vlast ho}e, da ima svagdje svoje prste, pa BEHAR 74-75

kao {to je policajni sistem ve} mnogo zla po~inio kod nas katolika, tako }e ga bez sumnje po~initi, ako do|e kod nas do konstituisanja muslimanskih vjerskih op}ina.

Kao {to se je kod nas htjelo, da katoli~ki popovi budu sluge sistema, to }e se isto htjeti u~initi i od muslimanskih duhovnika.

Kao {to se kod nas svojedobno hu{kalo mase protiv katoli~kih duhovnika, ako nisu bili u volji vlasti, tako }e biti i sa islamskim duhovnicima, ako ih bude.»60 Bez obzira na izre~ene primjedbe Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, nakon dvodnevne rasprave, 7. o`ujka 1916. jednoglasno je usvojen u Hrvatskom saboru, a stupio je na snagu 27. travnja 1916. poslije kraljevske sankcije. Iako s nekoliko restriktivnih odredbi, u osnovi je polazio od liberalnog na~ela o jednakovrijednosti svih priznatih religija pred zakonom i njime je islam uvr{ten me|u zakonom priznate vjeroispovijesti. «Muslimima», kako zakon naziva muslimane, dopu{teno je «u granicama zakona» javno ispovijedati vjeru, samostalno ure|ivati vjerske, nastavne i zakladne poslove i njima upravljati, «ali bez u{trba po pravo vrhovnog dr`avnog nadzora».61 «Nauku, uredbama i obi~ajima islama» priznata je pravna za{tita kao i drugim zakonom priznatim vjeroispovijestima, «koliko se ne kose s propisima zakona». Dozvoljeno je ure|enje islamskih vjerskih poslova u vezi s islamskim «vjerozakonskim ustrojstvom u Bosni i Hercegovini» kao i mogu}nost dovo|enja islamskih vjerskih slu`benika iz Bosne i Hercegovine uz suglasnost Zemaljske vlade u Zagrebu. Posebice je istaknuto pravo upravnih vlasti da izri~u razli~ite sankcije ako bi tijela islamske vjerske zajednice prekora~ila svoj djelokrug ili djelovala protuzakonito. Za bra~ne odnose muslimana odre|ena je primjena odredbi Op}ega gra|anskog zakonika «dok se posebnim zakonom ne uredi `enidbeno pravo».

Vo|enje matica ro|enih, vjen~anih i umrlih muslimana prepu{teno je upravnim vlastima prema na~elu mjesne nadle`nosti, a provedba tih odredbi posebno je ure|ena banskom naredbom o provedbi Zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti od 3. svibnja 1916.62 Uvr{tavanjem islama me|u zakonom priznate konfesije kona~no je omogu}en primitak muslimana u zavi~ajnu (dr`avljansku) vezu banske Hrvatske i time uklonjena glavna zapreka njihovom trajnom naseljavanju.

Bilje{ke: 1

O vrednovanju polo`aja hrvatskih zemalja unutar osmanske dr`ave, Nenad MOA^ANIN, «Hrvatska i Bosna: jedinstvo, dvojstvo ili…?», u: Safvet-beg BA[AGI], Znameniti Hrvati Bo{njaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1994., IX.-XXXVIII., ISTI, «Predgovor hrvatskom izdanju» u: Halil INALCIK, Osmansko carstvo. Klasi~no doba, Zagreb 2003., I.-IX. 2 O razvitku i zna~ajkama kr{}anske protuislamske polemike, Hazim [ABANOVI], Muhammed, as. u evropskoj kritici, Sarajevo 1943., Luka MARKOVI], Polemika ili dijalog s islamom, Livno 1995. i Adnan SILAJD@I], Islam u otkri}u kr{}anske Evrope.

Povijest me|ureligijskog dijaloga, Sarajevo 2003.

O predod`bama Osmanlija u hrvatskoj knji`evnosti ranog novovjekovlja, Davor DUKI], Sultanova djeca, Zadar 2004.

3 O muslimanskom naseljavanju Sjeverne Dalmacije, Like, Slavonije i Srijema, Stjepan PAVI^I], “Bosna i Hercegovina, migracije”, HE, sv. 3., Zagreb 1942., 128.-139., ¢pretisak u: Migracijske teme, 16/2000., br. 4, 333.-357.£, ISTI, “Muslimani na podru~ju izme|u Dunava, Drave, Save i Zrmanje u 16. i 17. stolje}u”, D`amija u Zagrebu, Zagreb 1943., 70.-94., ISTI, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953., ¢pretisak, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Vinkovci 1994.£, ISTI, Seobe i naselja u Lici, Zagreb 1990., Josip BUTURAC, Katoli~ka crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb 1970., N. MOA^ANIN, Po`ega i Po`e{tina u Osmanlijskom Carstvu, Jastrebarsko 1997., ISTI, Turska Hrvatska, Zagreb 1999., ISTI, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod 2001. i Ive MA@URAN, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb 1998.

4 Historija naroda Jugoslavije, sv. II., Zagreb 1959., 1330.

5 Franz DOMBAY, Auszug der Lebensgeschichte des Propheten Mohammeds mit Bezug auf dessen Religions-politische und moralische Gesetze, Agram 1795., 4.

6 Franz Dombay (1758.-1810.), ro|en je u Be~u, a nakon studija na be~koj Akademiji za orijentalne jezike ulazi u habsbur{ku diplomatsku slu`bu. Nakon odlaska iz Zagreba, od 1802. do 1809. ~lan je Tajne dvorske kancelarije, a potom tajnik Dr`avnog vije}a.

Umro je u Be~u., Hrvatski biografski leksikon (dalje HBL), sv. 3., Zagreb 1993., 478.

7 Zlatko HERKOV, Povijest zagreba~ke trgovine, Zagreb 1987., 14.-16.

8 Dubravko JEL^I], Hrvatski knji`evni romantizam, Zagreb 2002., 55.-56.

9 Zlatko HASANBEGOVI], «Ante Star~evi} o Poslaniku islama. Jedan zaboravljeni esej», Hazard, br. 6/2002., 33.-38., ISTI, «Islam i bosanski muslimani u djelima Ante Star~evi}a», Star~evi}.

Znanstveni kolokvij o 180. obljetnici ro|enja, Zagreb 2004., 51.-58.

10 Obzor, 23. VIII. 1878.

11 Hamdija KRE[EVLJAKOVI], «Sarajlije kao zarobljenici u Olomucu 1878.», Novi behar, br. 2324/1937., 307. -310.

12 Obzor, 22. VIII. 1878.

13 O jugoslavenskoj nacionalisti~koj omladini, Mirjana GROSS, «Nacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uo~i I. svjetskog rata», Historijski zbornik, XXI.-XXII./1968.-1969., 112.-140.

14 Arhiv Med`lisa Islamske zajednice Zagreb (dalje AMIZZ), Popis umrlih muslimana od 1883.-1920.

Najstariji sa~uvani muslimanski grob na Mirogoju je dva metra visoki nadgrobni spomenik (ni{an) obitelji Ferhatovi} iz Bosanske Kostajnice, podignut 1893.

Pod njim je sahranjen Salih Ferhatovi}, po zanimanju mesar, ro|en 1854.

23

MUSLIMANI U HRVATSKOJ 15 Hrvatski dr`avni arhiv (dalje HDA), Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada (dalje KHSDZV), Odjel za bogo{tovlje i nastavu, (dalje OBN) sv. VIII., 2523/1897.

16 Dr`avni arhiv u Zagrebu (dalje DAZ), Zapisnik X. skup{tine zastupstva Sl. i kr. glav. Grada Zagreba odr`ane dne 2. listopada 1899., 56.

17 HDA, Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Imenik izvanrednih slu{alaca kr. Sveu~ili{ta Franje Josipa I. u Zagrebu (dalje Imenik) {kol. god. 1893./94. do 1895./96., knjig. br. 36. Osman Nuri-Had`i} (1869.1937.), knji`evnik. Jedan je od pokreta~a kulturnog preporoda bosansko-hercegova~kih muslimana na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e. Ro|en je Mostaru, a 1893. zavr{io je [erijatsku suda~ku {kolu u Sarajevu.

Pravo je studirao u Zagrebu i Be~u, a diplomirao je u Zagrebu 1899. Nakon studija ulazi u dr`avnu slu`bu pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Profesor je na [erijatskoj suda~koj {koli, a od 1912. do 1914. njezin je ravnatelj.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata obna{ao je du`nost kotarskog predstojnika u Banjoj Luci i Bosanskoj Dubici. U mladosti je prista{a Stranke prava i potpisnik njezinog programa iz 1894., a zatim je postupno evoluirao prema srpstvu i jugoslavenstvu. Poslije 1918. na~elnik je u Ministarstvu unutarnjih poslova u Beogradu, a 1924. umirovljen je. Od 1929. do smrti ~lan je Dr`avnog savjeta. Umro je u Beogradu.

18 Stjepan MATKOVI], ^ista stranka prava. 1895.1903., Zagreb 2001., 327.

19 Muhsin RIZVI], Bosansko-muslimanska knji`evnost u doba preporoda 1887.-1918., Sarajevo 1990., 106. -136.

20 Osman Nuri-Had`i}, Islam i kultura, Zagreb 1894., 3. Had`i} je u raspravi obilato koristio Star~evi}eve navode, ali je pazio da ispusti sve u kojima se u negativnom kontekstu spominjala Austrija.

21 HDA, Imenik, knjig. br. 40.

22 Jutarnji list, 17. X. 1935.

23 Mehmed D`elaludin Kurt (1876.-1944.), pisac i odvjetnik. Ro|en je u Mostaru gdje je zavr{io mekteb, ru`diju i medresu. Nakon zavr{ene [erijatske suda~ke {kole u Sarajevu, upisao je studij prava u Zagrebu. Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog pjeva~kog dru{tva Hrvoje u Mostaru. Poslije 1918. povukao se iz javnog `ivota te radio kao odvjetnik u Sarajevu gdje je i umro.

24 Ivan A. MILI^EVI], “Mehmed D`elaludin Kurt.

Izsje~ak iz `ivota zanosnog idealiste”, Hrvatski narod, 14. I. 1945., 7.

25 Mehmed D`elaludin KURT (Hafiz MOSTARI), Hrvatske narodne `enske pjesme (muslimanske), sv.

I., Mostar 1902., 5.

26 Safvet-beg Ba{agi} (1870.-1934.), knji`evnik i povjesni~ar. Ro|en je u Nevesinju, a po majci Almasi ^engi} praunuk je gata~kog ajana Smail-age ^engi}a.

U Sarajevu je zavr{io ru`diju i gimnaziju. Studirao je orijentalne jezike i povijest na Be~kom sveu~ili{tu.

Godine 1900. u Sarajevu je objavio povijesnu studiju Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine. Zajedno s Osmanom Nuri-Had`i}em i Edhemom Mulabdi}em pokreta~ je knji`evnog ~asopisa Behar i utemeljitelj Muslimanskog kulturnog dru{tva Gajret. Od 1900. do 1906. profesor je arapskog jezika na sarajevskoj gimnaziji. Na temelju studije Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knji`evnosti 1910. promoviran je Be~kom sveu~ili{tu u stupanj doktora «ex linguis islamiticis».

Od 1910. do 1914. ~lan je Bosanskog sabora kojim je dva puta predsjedao. Od 1919. do 1927. radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, kada je umirovljen. Umro je u Sarajevu.

27 Hrvatska, 27. VI. 1894.

28 H. KRE[EVLJAKOVI], “@ivot dr. Safvetbega Ba{agi}a-Red`epa{i}a”, Novi behar, br. 19.21./1934., 271. - 274.

29 S. M. TRALJI], «Orientalistika na hrvatskom sveu~ili{tu», Narodna uzdanica. Kalendar za godinu 1944., Sarajevo 1943., 65.-66.

30 HDA, Imenik, knjig. br. 37., 38., 40. i 41.

24

31 Pravni fakultet u Zagreb I. Prilozi za povijest Fakulteta, sv. 1., Zagreb 1996., 589., 591.

32 Zbornik nau~nih i knji`evno-umjetni~kih priloga biv{ih |aka i profesora zagreba~ke klasi~ne gimnazije o 350-godi{njem jubileju. 1607.-1957., Zagreb 1957., 1042., 1044., 1047., 1049. i 1058.

33 Ante MALBA[A, Hrvatski i srpski nacionalni problem u Bosni za vrijeme re`ima Benjamina Kallaya. I dio. (1882 .- 1896.), Osijek 1940., 67.

34 Narodne novine, 22. XII. 1886.

35 Hrvatska, 17. I. 1887. i M. RIZVI], n. dj., 137.

36 Hrvatska, 17. I. 1887.

37 Narodne novine, 17. I. 1887.

38 Martin LOVRIN^EVI], “Rad i borba Ante Star~evi}a”, Dr. Ante Star~evi}. O 40. obljetnici smrti, Split 1992. [pretisak], 121.

39 Josip Frank (1844.-1911.), politi~ar. Ro|en je u Osijeku, gdje je zavr{io gimnaziju, a studij prava s polo`enim doktoratom zavr{io je u Be~u. Od 1872. ima odvjetni~ku pisarnicu u Zagrebu. U{ao je u politiku kao nestrana~ki politi~ar i zagovornik financijske i gospodarske samostalnosti banske Hrvatske prema Ugarskoj. Od 1884. do smrti bez prekida je saborski zastupnik. Od 1880. do 1894. zastupnik je u zagreba~kom gradskom zastupstvu.

U{ao je u Stranku prava koju je financijski podupirao, a ve} 1891. preuzeo je uredni{tvo strana~kog glasila Hrvatska. U Stranku prava unio je moderne ideje i postupno prilago|avao njezin na~elni dr`avno-pravni program stvarnim politi~kim prilikama. Sna`no se suprotstavljao jugoslavenski usmjerenim hrvatskim politi~arima i zagovarao je beskompromisni protusrpski pravac kao odgovor na srpske politi~ko-nacionalne pretenzije i nijekanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Ubla`io je tradicionalnu protuaustrijsku o{tricu prava{tva bezuspje{no poku{avaju}i pridobiti pojedine krugove u Be~u za svoju politiku ujedinjavanja banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jedno upravno-politi~ko tijelo koje bi predstavljalo protute`u djelovanju srpske i ma|arske politike. Nakon Star~evi}eve smrti predsjednik je ^iste stranke prava. Za `ivota je bio najnapadaniji hrvatski politi~ar, a protivnici su mu ~esto spo~itavali `idovsko podrijetlo. O Franku HBL, sv. 4., 386. i S. MATKOVI], n. dj., na vi{e mjesta.

40 S. MATKOVI], n. dj., 122.

41 Istina, 5. XI. 1908. i Hrvatstvo, 31. X. 1908.

42 Hrvatsko pravo, 27. IV. 1907.

43 Isto, 26. X. 1908.

44 Asimbeg DUGALI], «Muslimanski |aci u Zagrebu i Albanezi», Osvit, br. 108./1944., 7.

45 Hrvatsko pravo, 10. X. 1908.

46 Isto, 6. XI. 1908.

47 Isto, 7. XI. 1908.

48 Op{irnije o Mladohrvatskom prava{kom pokretu, M. GROSS, n. dj., 97.-102.

49 Hrvatska svijest, br. 2/1913., Hrvatska, 7. XI. 1913.

50 Mlada Hrvatska, br. 1./1914.

51 Hrvatska, 20. III. 1914. Salih BALJI] (1890.1968.), politi~ar i profesor. Ro|en je u Stocu. Zavr{io je gimnaziju u Mostaru, a poslije svr{etka studija u Zagrebu vratio se u Bosnu i Hercegovinu gdje je sudjelovao u osnivanju Jugoslavenske muslimanske organizacije. Do 1929. biran je za zastupnika u beogradskoj Narodnoj skup{tini i gradona~elnika Mostara. Godine 1929. podr`ao je uvo|enje osobne vlasti kralja Aleksandra Kara|or|evi}a, pa je biran

za zastupnika u skup{tini na vladinoj listi Petra @ ivkovi}a. Poslije 1935. povukao se iz politike i radio je kao profesor u Sarajevu i Mostaru. U kolovozu 1941. preselio se u Zagreb gdje je do listopada 1942. predavao na Tre}oj mu{koj realnoj gimnaziji. U studenome 1942. imenovan je za konzula NDH u Ljubljani i tu je du`nost obna{ao do kraja rata, kada je formalno postavljen za konzula u Pragu. Nakon povla~enja u svibnju 1945. boravio je u Austriji i Italiji, a 1948. izru~en je Jugoslaviji. Zagreba~ki okru`ni sud osudio ga je 1949. na smrtnu kaznu strijeljanjem koja je promijenjena u kaznu zatvora s prisilnim radom od 20 godina. Kaznu je izdr`avao do 1957. u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, gdje je i oslijepio. Umro je u Ljubljani.

52 Musa ]azim ]ati} (1878.-1915.), knji`evnik, ro|en je u Od`aku u Bosni i Hercegovini gdje je zavr{io mekteb i pu~ku {kolu. [kolovao se u Te{nju i Istanbulu, a uz potporu Ademage Me{i}a 1908. zavr{io je sarajevsku [erijatsku suda~ku {kolu. Kada je 1910. napustio studij prava u Zagrebu, radio je kao bankovni ~inovnik u Te{nju i pisar u gruntovnici u Bijeljini. Od po~etka 1913. ure|uje mostarski muslimanski list Biser. Na po~etku Prvog svjetskog rata unova~en je i upu}en na obuku u Ma|arsku. Obolio je od tuberkuloze, pa je vra}en ku}i u Te{anj gdje je i umro. Op{irnije o ]ati}evom knji`evnom djelovanju, H. KRE[EVLJAKOVI], «Musa ]azim ]ati}. @ ivotopis», Novi behar, br. 20-23/1935., 345.-350.

53 Fadil Kurtagi} (1889.-1959.), knji`evnik i bankovni ~inovnik. Ro|en je u Kladnju u Bosni i Hercegovini. Zavr{io je gimnaziju u Tuzli i jedan razred U~iteljske {kole u Sarajevu. Studirao je u Zagrebu. Od 1922. do 1939. `ivio je u Zagrebu gdje je vr{io du`nost glavnog tajnika Saveza bankovnih ~inovnika Kraljevine Jugoslavije. Godine 1939. preselio se u Sarajevo gdje je do 1945. referent u Glavnoj bratinskoj blagajni. Od 1945. do umirovljenja 1947. radi u Ministarstvu rudarstva. U mladosti je istaknuti prista{a Frankove Stranke prava, a potom evoluira prema integralnom jugoslavenstvu. U Zagrebu je 1941. objavio zbirku pripovjedaka Mali ljudi iz velikih {kola. Umro je u Sarajevu.

54 Tin UJEVI], «Musa ]azim ]ati}», Novi behar, br. 1-3/1936., 8.-13. i br. 4-5/1936., 45.-50.

55 [tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1909. O uspostavi islamske vjerske uprave u Bosni i Hercegovini poslije 1878., Mustafa IMAMOVI], Historija Bo{njaka, Sarajevo 1998., 364.-366.

56 Reichsgesetzblatt für die im Reichsrate vertretenen Königreiche und Länder, Jahrgang 1912., 875.-876.

57 Obzor, 15. I. 1916., Torvenyek Gyujtemenye, Budapest 1916., 83.-84.

58 Stenografski zapisnici Sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, petogodi{ta 1913.-1918., sv.

III., god. 1915. i 1916., Zagreb 1916., 871.

59 Isto, 872.

60 Isto, 874.- 875.

61 Naziv musliman/muslimani za sljedbenike islama, dotada nepoznat i u jezi~noj praksi bosanskohercegova~kih muslimana, od po~etka 20. stolje}a postupno ulazi u hrvatski standardni jezik.

Od 19. stolje}a koristio se, u skladu s njema~kom jezi~nom praksom, naziv muhamedanac/muhamedanci koji, kao neprikladan i vjerski neutemeljen, uglavnom nije prihva}en me|u bosansko-hercegova~kim muslimanima. Prava{ki tisak i publikacije prvi odbacuju dotada uvrije`ene nazive i prihva}aju one uobi~ajene me|u samim muslimanima. O tome, -h- ¢M. HAD@IJAHI]£, «Za{to musliman, a ne ‘muhamedanac’», Hrvatski narod, 21. V. 1944., 3. i Edhem MULABDI], «Za{to musliman, a ne muhamedanac?», Hrvatski narod, 4. VII. 1944., 3.

62 Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, god. 1916., Zagreb 1917., 150.

- 151. i 152.-159.

BEHAR 74-75

POVIJEST

Tursko-mleta~ko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stolje}a (nastavak) Zanimljivo je, da se u; ovim ugovorima nijednom ne potpisuju uz ostale i vranski zapovjednici, nego se dapa~e potpisani ogra|uju od Durak-bega i njegovih pristalica, ako ne bi htjeli pristati na mir. Me|utim vranski feudalci Halilaga i sin mu Durakbeg ipak odvojeno, ugovaraju odr`avanje mira s Biogradcima i Filipjancima. Tako se Halilaga s njima izmiruje prvih godina XVII. st.,1 pa opet 1621. g.,2 a Durak-beg 1642. g. 3 On se tako|er obvezuje na odr`avanje mira, ali pritom nigdje ne spominje mir, koji je uglavljen izme|u predstavnika mleta~ke Dalmacije i drugih turskih zapovjednika zadarskog podru~ja.

Izmirivanje zava|enih i o{te}enih vr{ilo se i u posljednjim godinama turske vladavine u Dalmaciji. Tako 1680. g. Muharemaga [ahinagi} kapetan li~ki i zapovjednik li~ke i gra~a~ke krajine i Halilaga dizdar gra~a~ki pozivaju generalnog providura, da do|e k Obrovcu »jedan drugom da dade besidu i viru« radi slobodnog prometa »i {to je koli bilo meju nami do sad da sve izmetnemo lipo, kako se koli lip{e i bole more».4 A {ta se tada doga|alo i remetilo mir pokazuje ovih nekoliko primjera. Muhamedbeg Durakbegovi} biv{i kr~ki sand`ak javlja 1675.g. generalnom providuru, da je od zaklju~enja mira pobijeno 250 turskih podanika, a isto toliko ih je odvedeno preko granice i preko mora, pa moli, da se tome kraj u~ini.5 Sli~no tome `ale se s mleta~ke strane na udbinskog dizdara i neke druge, da ~ine {tetu i robe ljude usred mira upravo kao u doba rata. 6 O tome govori i obrova~ki kapetan Had`agi} u jednom pismu 1678. g., kad izra`ava `elju, da bi trebalo uspostaviti stare odnose na krajini, gdje je bunu izazvao »kapitan udvinski pokle bi{e po{ao na ti komod perez dopuska gospodina sand`akbega i dogovora karaiskoga ...«7 - 1677. g. bio je u Lici jedan ve}i okr{aj, u kome su Kotarani nemilo pobili turske kraji{nike, pa umalo nije do{lo do ve}ih sukoba na granici. Ipak pomirljivim dr`anjem sand`akbega Durakbegovi}a, BEHAR 74-75

kninskog kapetana Atlagi}a i obrova~kog kapetana Had`agi}a uspjelo je stvar dogovorom izgladiti.8 Me|utim u ovo vrijeme nije vi{e bilo mogu}e stalno odr`avati red i mir na krajini, pa ni na neko relativno du`e vrijeme. U ovo vrijeme se zbio jedan od najkrvavijih doga|aja izvan ratnoga vremena, u kome platio `ivotom brat sand`akbegov Hasanbeg Durakbegovi}, sa mno`inom ~lanova svoje pratnje. To je bilo u Zemuniku, koji su

Pi{e: Seid M. Tralji} poslije kandijskog rata bili zaposjeli mleta~ki podanici i po~eli obra|ivati zapu{tene zemlje. Durakbegovi}i su `eljeli povratiti svoje posjede i naseliti tu svoje kmetove. U rujnu 1682, g. Hasanbeg je do{ao s pratnjom popalio kolibe i po~upao plotove naseljenih vlaha. Kad su o{te}eni poslali svoje predstavnike radi obja{njenja, da su zemlje zakonito zakupili od bosanskog tefterdara, nastao je sukob, u kome je poginu Hasanbeg, dva brata Be{iragi}a i oko 200 ~lanova pratnje. Zbog toga su Mle~ani dugo bili u brizi, da se ne bi vojska prikupljena za pohod na Be~ okrenula na njihove posjede, dok kona~no spor nije izgla|en pove}om svotom novaca.9

3.

Mleta~ke su vlasti imale me|u turskim odgovornim zapovjednicima svoje pouzdanike, od kojih su dobivale potrebne im obavijesti. Zasada jo{ ne mo`emo potanje ne{to re}i o tim njihovim pouzdanicima, ali ipak se iz {krtih podataka, kojima raspola`emo, mo`e otprilike razabrati njihova uloga u pograni~nom `ivotu. Prvi takav poznati nam pouzdanik mleta~ki bio je Jusufaga Be{iragi}, za koga mislim da je bio kapetan u Islamu. Za njega nema izri~itog spomena, da je bio pouzdanik, ali je iz jednog pisma od 1610. g. o~ito, da je bio takav. U po~etku pisma javlja on generalnom providuru ovo:

- »Neka zna va{a milost od vo(j)ske ka gre na Skenderi(e)u glas, e da }e se va{a diliti u mimo{asni pervi dan iz Bane Luke, a beg ovdi{nji danas u sridu - zapovid e velika. Odavle se nigdor (e)o{ ne spravla, ~eka `upa, kako }e po}i bosanska kraina i kim razlogom, kako oni budu po}i nih gleda(e)u}i zatim ova `upa tako }e po}i. I ~uli smo, da se re~eni odmetnici ni{ta ne boe, esu od tverdih mistih, ima ih od boja deset tisu}, ~etiri su `upe {est tisu} hi` re~enih odmetnikov; tako smo ~uli, a Bog zna koliko ih e. I est zapovid od cara, da se porobi edna posada, ono e dvisto hi`a ima Turak, ono tri i gospode i dobrih i zli ludih i zapovid od cara, da se porobi ~eterdeset i tri hi`e gospocke, ke su u Skenderi, da ima(e)o Turci sumnu da su i oni s re~enim odmetinici, to su im spahie desetinaci od re~enih hi` i posadi to su carevi ~au{i, spahioglani, zaimi, kadie, hod`e, vr(id)ni ludi da ih do diteta smaknu - tako e glas (e)ur Bog zna kako }e bit ...«10 Ovakve obavijesti nije mogao pisati ~ovjek, koji ne bi stajao u posebnim odnosima s mleta~kom vlasti. I ina~e se njegova pisma razlikuju drugih toga vremena, pa i kasnije. Dok ostali kraji{ki zapovjednici ne {alju samo intervencije u spornim pitanjima, Jusufaga pi{e o unutarnjim pitanjima Turske s o~itom namjerom, da o tom informira mleta~ke predstavnike.

God. 1633. susre}emo opet jednog Be{iragi}a, kojega generalni providur izri~ito naziva svojim pouzdanikom (canfidente). To je poznati nam Alijaga (recte Ibrahimaga), kapetan islamski sa sjedi{tem u Biljanima. Nije poznato nijedno njegovo pismo, da bismo mogli vidjeti, o ~emu on izvje{}uje, ali da su mleta~ke vlasti bile s njim zadovoljne, vidi se iz kratkih koncepata pisama njemu upu}enih, npr.: »prije nego do|e sand`akbeg na granicu, `elimo se s vama sastati radi vrlo va`nih poslova, a ako do|ete u subotu, da se sastanemo i da ~ujete, {to vam imamo re}i. Vidimo, da ste vrlo marljivi u davanju izvje{taja«.11 ^ini se, da su ba{ ~lanovi porodice Be{iragi}a bili u velikom prijateljstvu s mleta~kim vlastima. Iz dokumenata je vi25

POVIJEST dljivo, da su providuru ~inili usluge i Osmanaga Be{iragi} (1639) i kapetanbeg Sinan (1644), kome je providur poslao darove s ponudom, da ih prima kao i njegovi prethodnici. Bilo je to u vrijeme, kad su kraji{ke age prekinuli sve veze s mleta~kim kraji{nicima i prijetili osvetom zbog pogibije sedam turskih glava. Darovi su imali uspjeha, jer je zbor kraji{kih aga pristao na mir bez ikakve od{tete za poginule.12 Spomenut }emo napokon jo{ obrova~kog kapetana Jusufagu Had`agi}a (od 1669. do iza 1680.), koji je tako|er izvje{}ivao mleta~ke vlasti o prilikama na turskoj granici, osobito o haranju kuge. U jednom pismu upu}enom Frani Posedarskomu daje ovakve upute: «i nemoite mi slati nikakova lista ni odgovora, nego Ivica Ba`dari} o ovoj sridi neka se na|e ovde kojim svojim poslom, a ne gospodinovim, po nemu }emo pisati, {to bude potriba i govoriti na usta.

Svako dobro iz gospodina velikoga (t. j. gen. providura - op. p.) usta u va{a, iz va{ih

u Ivi~ina ne u druga ni~ija, iz Ivi~inih u moja; lista potriba nije nigdar :..«13 I ovdje se o~ito radi o nekim konspirativnim vezama, dok Had`agi} toliko, insistira, da mu {alju jednoga glasnika i nagla{ava, da nije potrebno pisati. O kugi i o osloba|anju su`anja on op{irno pi{e, a ipak zahtijeva, da Ivica do|e i prenosi neke vijesti. Ne radi li se tu o politi~kim i ratnim pitanjima kao i u slu~aju udbinskog kapetana Mustafage haramba{i Peru Smiljani}u (ne{to prije 1648.), koji me|u ostalim pi{e: »... molimo va{u milost ako ~a vidite da ne bude mira, dajte nam glas po priatelsku skrovito, molimo va{u milost ...«14 mo`da su se i sada Posedarski i Had`agi} me|usobno obavje{}ivali, kad je koja strana spremala na rat, a u ovo vrijeme je to bilo veoma aktualno. Osim politi~kih izvje{taja obrova~kog kapetana, koji do nas nisu doprli sa~uvalo se nekoliko njegovih vijesti o haranju kuge u Lici. To su veoma zanimljivi podaci, a bili su sigurno od koristi i

mleta~kim vlastima radi poduzimanja mjera protiv {irenja bolesti na njihovu teritoriju.

Tako on pi{e kolunelu Frani Posedarskom, da glede Gra~aca vjeruje samo njegovim glasovima. »Od bolesti je po{lo 3-4 dice u mahali Pobretovi}a, a u jednoj ku}i je bolesno jedno i dvoje; drugi su se razbje`ali po planini. I neka zna{ kako se napine nikomu na vratu nikomu na ostalom `ivotu, kako vazda bude ta bolest onako biva i sad. Od kako je ova studen vele ne napriduje. Neka znate istinu po{lo je dosad sedamdeset dvoje ~eladi i razgorilo je u petnaest ku}a. U onoj mahali u kojoj se pokazalo najpri ima u devet ku}a. Po{lo je iz te mahale Tomi~i}a pedeset ~eladi i u selu Deraninu u jednoj ku}i deset i ~etvero ~eladi, a kod grada u tri ku}e osvanulo troje mrtvo, dvoje ostalo bolesno. Neka znate razgori vele - e da gospod Bog ugasi svojom molostju ...«15 U drugom pismu on javlja: »neka zana va{e gospodstvo dojdosmo doma u pasani ponedilak kako vam bihmo i rekli i najdo-

KR^KI SAND@AKBEZI Mehmedbeg 1583.

Mustafa 1587/1588.

Ibrahimbeg Memibegovi} 1593.

Halilbeg 1602. (26. III. zadarski knez Andr. Valier potvrduje primitak njegova pisma o povratku na polo`aj sand`aka.

Spominje se kao sand`akbeg jo{ i 23. VI.).

Spahiognabeg 1602.

Huseinbeg 1602. (~ini se da je bio samo pretendent za sand`aka).

Mustafa 1602.

Halilbeg 1603.(vratio se na polo`aj prije 13. I., a bio je maknut prije nekoliko mjeseci). Spominje se ja{ i 1606/1607. [ahbazbeg sin Alijin 16I0.

Halilbeg 1613.

Osman 1616.

Muhamed 1618.

Halil sin Ferhatov 1620.

Mehmed 1621/1622.

26

Mustajbeg 1623.

Mustafa 1626. (mo`da je identi}an s prethodnim).

Ahmed 1628.

Osman 1629: Mustafa pa{a 1633. (nastupio ne{to prije 5. IV.).

Halilbeg 1636.

Dervi{ 1636.

Hajdarbeg 1639.

Husein 1639.

Halilbeg 1639-1640. (Prije 19. X. 1640. premje{ten u Ostrogon).

Alipa{a 1640-1642.

Halilbeg 1642. - Spominje se kao sand`ak posljednji put u o`ujku 1647., kada je zasu`njen u Zemuniku, i poslan u zato~eni{tvo, gdje je nakon devet godina i umro.

Ibrahim 1647.

Mehmedbeg 1648.

Mustajbeg 1653-1656.

Alaga [abanovi} 1654-1661.

Muhamedbeg Durakbegovi} 1657. .

Muhamedbeg Durakbegovi} 1671-1672. (nastupio ne{to prije 7. II. 1671.)

Abdulahbeg 1672. (prvi spomen 28. X.) Jusufbeg Delibatina-Delibati} 1673.

Red`epbeg 1674.

Mustajbeg Buljugija 1675.

Muhamedbeg Durakbegovi} 1675. (povratio se na polo`aj izme|u 7 I. i 30. VII.).

Alija 1678.

Muhamedbeg Durakbegovi} 1678-1682., mo`da i neprekidno do 1685.

Muhamed Crni~i} 1688..

Nurulah - spominje se u nedatiranim aktima.

Mehdi - spominje se u jednom nedatiranom spisu.

BEHAR 74-75

POVIJEST smo galas Gara~aca. Vidismo da je znalo uleglo kako smo se satajali; nije po{lo nego jedna `ena, ali ~usmo gurub galas u Lici i platismo jednoga ~ovika da nam donese paravi galas. I podje u isti ponedilak u koji mi dodjosmo doma i dodje u ovi petak pasani. Odovud dava dini a odonud dava dini pasala pokle dodje, nemore piri ni biti jer je podaleko, a hodio je taja i u Peru{i}, ali odonud virnuv{i se malo ga nije umorilo vrime u planini i ozeble mu noge kuruto. Ka`e paravim haberom u Vrebcu puknulo u osam ku}a, po{lo ono dvajestipetero ~eladi u Peru{i}u, bilo u jednoj ku}i po{lo dovoje dice jo{ davno, pake se potajalo i bihu rekli da ne bi to od te bolesti i mi vam bihmo tako kazali, ali soko~ilo opet onoj ku}i o ovoj mini i obamirla sava ona ku}a, a ostalih sivh zadaravo. I {to uslasmo tamo kasno list ~ekasmo ta galas od Like, u koji dan dojdosmo ku}i u oni dan odpravismo ~ovika u Liku i dospi u petak kasno i mi opravismo list u subotu rano. Sitim da ste zadaravo. »A neka zanate ne more se sada ni od Gara~aca dospivati tere}i dan galas, za{to su se ludi razbi`ali u daleku, nisu na jednom mistu; pokle ~ovik dodje da uzme paravi galas; nego po{li na deset satarana po planinah a u daleko, a i oni se jedni zu druzim ne ra~e sastajati. Jednih ima u Grabu i u Vu~jaku, jednih ima u Vracih i Bori~i}koj gori suvud, a jedni u Kokarini, a jedni u onih palaninah iznada u Resniku, a jedni u Guba~a polu. Toko ho}e doniti paravi galas po{av{i suvud tuda a pristupaju}i polagahno, za{to se savak sebi boji i raspitivaju}i pod mudro, jedva more dospiti tud suvud po}i u dva dini da sve hodi da ne stane, a jedan dan piriko palanine od ovuda, jedan od onud, opet dok podje galas u Novi, iznova ga tamo savakojako pasiva pet {est dana da se na timi nikakav uzrok ne dogodi ne more biti piri. I za{to vas tako havizam i vi tako havizajte gospodina velikoga, za{to je nihova misal vele uzvi{ena i vele plemenita, da jim vola ne ostane u ridko dohode}i galasi, a Bog zanade kako bihmo mi radi da budemo ugodili vakim savakim dobrim dilom negovoj sivitlosti, jer se i mi uhfamo do svake potribe u negovu sivitlost, dokle smo koli na ovoj karajini u kon{iluku«.16 Na kraju pisma Had`agi} jo{ moli Posedarskoga: »Ne zamirite jer je list berez muhura, ne prigodi se. Kad se koli muhur ne prigodi nije ga ni potriba, to je sinal na kraju na{ega lista; zanajte dobro vazda kad koli bude ta sinal.. list je na{, ako li ne bude BEHAR 74-75

nije od nas. Tako znajte vazda i da ste zadaravo«.17 Dok o mleta~kim pouzdanicima na turskoj krajini znamo bar ne{to, o pouzdanicima, koji bi radili za turske interese, ne znamo ba{ ni{ta sigurno. Jedino bi se mo`da mogao smatrati, turskim pouzdanikom P. Smiljani}, i to sude}i po citiranom pismu, koje mu je uputio udbinski kapetan Mustafaga. I to je sve. Mo`e biti da }e se {togod o tome doznati tek posredno iz mleta~kih spisa, a da su kojom sre}om o~uvani arhivi irskih pograni~nih zapovjednika, bez sumnje bi se na{lo i pisama njihovih pouzdanika, kao {to su na drugoj strani o~uvani izvje{taji Be{iragi}a. U tom slu~aju bi ova slika bila daleko potpunija i preglednija.

4.

Kronologija i popis sand`aka kr~kih postoji dosada jedino kod Kre{evljakovi}a.18 S obzirom na to, da su i takve liste jedno va`no pomagalo u izu~avanju povijesti ovog dijela bosanskog pa{aluka, dajemo novi potpuniji popis (vidi str. 26 dolje).

Osim novih imena nastojat }emo i to~nije odrediti vrijeme slu`bovanja pojedinih begova.

U ovoj listi se javlja vi{e puta sand`akbeg Halilaga ili Halilbeg, zaim vranski. O njemu je ve} ne{to pisano,19 ali jo{ nije dovoljno jasna slika te historijske li~nosti. Ne zna se sa sigurno{}u, ni ~iji je sin: Po jednom mleta~kom spisu on je sin Memibegov, koji je imao ja{ dva sina, Aliju i Ibrahima.20 Me|utim tome se protive Halilbegova vlastit pisma. Tu se on potpisuje Halil sin Alijin, a na jednom mjestu Halilaga Alagi}, pa bi Prema tome mogao biti samo unuk Memibegov, a nikaki sin. I u njegovu muhu-

ru (pe~atu) uvijek je ozna~eno, da je sin Alijin. Me|utim o~evo mu je ime napisano samo jednom; gdje on fungira kao sand`akbeg, dok na drugim takvim pismima dolazi samo njegovo ime Halil. Drugdje, kad se on potpisuje svojim i o~evim imenom, ozna~en je samo kao »zaim vranski«; odnosno »zaim carev«, ali ne mo`e “bit sumnje, da se radi uvijek o jednoj istoj osobi. Onaj sand`akbeg Hali1 sin Ferhatov iz 1620. godine sigurno je druga osoba.

Halilbeg je gotovo pola stolje}a s prekidima bio kr~ki sand`ak, a i njegov unuk Muhamedbeg Durakbegovi} tako|er je vi{e puta zauzimao taj polo`aj. Muhamedbega u mleta~kim spisima ~esto zovu samo Durak pa tako npr. 1676. g. generalni providur. Gir. Grimani izvje}{uje da je kr~ki sand`akbeg Durac figlio del Durac. Budu}i da su jo{ u XVI. stolje}u neki Memibegovi}i i bili kr~ki sand`aci, a drugi Halilbegov Hasanbeg u nekoliko mahova zamjenjivao sand`akbega, mo`e se re}i, da je ova familija kroz nepunih 100 godina imala odlu~nu rije~ u ovom sand`aku. Zbog toga zaslu`uje, da se i posebno obradi njezina uloga u povijesti ove krajine.

(Kraj) ¢Iz: Radovi Instituta JAZU u Zadru, 4.-5.Zagreb 1959, str. 417-423£

Bilje{ke: 1

Dr`avni arhiv u Zadru, spisi kneza Andr. Valiera.

2 Dragomanski arhiv, CXXIII 1/8 3 Dragomanski arhiv, CV 13.

4 Dragomanski arhiv, LXVII. 5 Dragomanski arhiv LXXXIV 124/3 6 Dragomanski arhiv LXVII CXXXIV- 21, 25, 26 7 Dragomanski arhiv CXXXI-5/1 8 Dragomanski arhiv LXXXIV- 21, 25, 26 9 Desnica, Zemuni~ki doga|aj. Magazin Sjeverne Dalmacije 1934., str. 31-35.

10 Dragomanski arhiv, CIV-63/11 11 Dragomanski arhiv CXX- 1 12 Jeli}, o.c., str.96 13 Dragomanski arhiv, LXVII. 14 Miscellanea I., izdanje Dr`avnog arhiva u Zadru, str. 55 15 Dragomanski arhiv, LXVII 16 Dragomanski arhiv, LXVII 17 Kre{evljakovi}, o.c. str.122, bilje{ka 4.

18 Kre{evljakovi}, oc., str.122, bilje{ka 4.

19 Miscelanea I, 49 bilje{ka 2 V. Vinarver, Doga|aji u Lici 1610. g., Istoriski Glasnik 1951. br. 3-4, str 104; Antoljak, Odgovar mome kriti~aru, Zadarska revija 1957. br. 2; Dr. I. Grgi}, Odgovor na odgovor, na istom mjestu; Desnica,.Zemuni~ki doga|aj, Magazin Sjeverne Dalmacije 1934., str. 32.

20 Dr`avni arhiv u Zadru, Spisi kneza Andr. Valera, br. 103.

27

STUDIJE I OGLEDI

PRVI BO[NJA^KI ROMAN U STIHU (U povodu 30. obljetnice smrti Envera ^olakovi}a te posthumnog objavljivanja romana JEDINAC, BNZH, Zagreb, 2005.)

Roman Jedinac autor je po~eo pisati 1947. (na mnogim mjestima u svom rukopisu Dnevnik pominje kako radi na romanu Hajri), a zavr{io 1967. Posthumno je objavljen tek 2005. godine.

Mnogi }e se ~itatelji, a i kriti~ari, pitati: za{to roman nije prije objavljen? Za razdoblje od 1967. do 1990., svakom tko odista poznaje ^olakovi}evo stvarala{tvo, a naro~ito poeziju koju je pisao u doba prisilne {utnje, osu|en na neobjavljivanje nepuna dva desetlje}a (1947.-1964.), ^olakovi} kao izrazito antisocijalisti~ki pisac nikako nije mogao objavljivati svoja djela u doba SFRJ-a. Ali postavlja se pitanje: za{to roman Jedinac, kao jedini bo{nja~ki roman u stihovima, nije objavljen od 1995.-2005. kada je BiH postala samostalna i nezavisna dr`ava? No, svejedno, danas je roman pred ~itateljem, te je svaka polemika oko njegovog neizla`enja besmislena jer horizont o~ekivanja ~itatelja u doba nastanka romana, zbog raznih izvan knji`evnih ~injenica, bio bi druga~iji, jer bi ~itatelj druga~ije percipirao roman nego danas u doba “demokracije”, oslobo|en svih ideolo{kih zabluda. Da li bi bilo bolje za roman da je objavljen kada je napisan?

O~ito kako nije smio biti objavljen, ili to {to je danas objavljen, ne umanjuje ni{ta glede njegovih estetskih vrijednosti. Kao {to ni Kafka ni{ta nije izgubio kao zna~ajan autor modernog romana zato {to su mu svi romani objavljeni posthumno, ili engleski metafizi~ari G. Herbert i John Donne, koje je 300 godina nakon prvotnog objavljivanja svojih djela, kao umjetni~ki relavantne autore i klasike engleske knji`evnosti svojim kriti~kim prevrednovanjem ponovo “otkrio” T.S.Eliot. Dakle, ako Jedinac ima autohtone i neponovljive vrijednosti, a ima ih; na gubitku je jedino E. ^olakovi} koji je toliko ~eznuo da mu djela izi|u iz “ladice” i za`ive me|u ~itateljima.

Roman u stihovima Jedinac je ~etvrti, a posthumno drugi objavljeni roman Envera ^olakovi}a (1913.-1976.). ¢Legenda 28

o Ali-pa{i, Zagreb 1944., Muji}a Hanka,.

Novi behar br. 14-20, 1944., Mali svijet, Zagreb,1991.£. Prema samom naslovu romana Jedinac, a budu}i da ve}im dijelom sadr`aja problematizira odnose u obitelji Tifana Lokme, koju jedino Mejrina ljubav dr`i na okupu; te obitelji sretnih (Omeragina i Salihagina obitelj) i nesretnih bra~nih zajednica, kao i obitelj samohrane majke Anke i njeno dvoje djece - roman bi trebao biti `anrovski odre|en kao obiteljski, budu}i

Pi{e: mr. Emsud Sinanovi} da veoma uspjelo o`ivotvoruje ideju sadr`anu u motu Tolstojevog romana Ana Karenjina: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj na~in”.

No budu}i da povijesni doga|aji, tj. izbori u Kraljevini SHS-a 1920. godine itekako determiniraju, oblikuju, mijenjaju karakter pojedinih likova (Tifan, Omer

Pa{i}, Mara, Marko), a sve glavne likove ^olakovi} pomno psiholo{ki analizira slu`e}i se ponajprije tehnikom slobodnog upravnog govora – roman bi se mogao `anrovski atribuirati kao povijesnopsiholo{ki roman. Po{to je glavni junak Tifan Lokmo tipi~na dramatska egzistencija koja se ostvaruje u grani~noj situaciji “borba”, tj. borba u samom Tifanu razapetom izme|u bijesa i nje`nosti (vuk - janje), te borba sa svijetom utemeljenom na oprekama: selo-grad, tradicija-novina, sre}anesre}a, a naro~ito na opreci bogatstvobijeda; svijetu u kojem je novac mjerilo ljudskih vrijednosti, svijetu koji je izgubio ~vrsto moralno upori{te u vjeri, Bogu, i sve se vi{e pretvara u kaos, dakle roman Jedinac je i egzistencijalisti~ki roman.

Gore navedene odrednice su tematske, a glede stila i njemu imanentnih knji`evnih postupaka, izboru rije~i na paradigmatskoj osi i njihovim kombiniranjem na sintagmatskoj osi, kako R. Jakobson i definira poetsko stvaranje, roman je simbioza romanti~nog (idealizirani Bo{njaci Salihaga, Omeraga, Mejra kao nosioci starih vrijednosti, neprispodobivih novom dobu, kao {to su bezuvjetna vjera u Boga i iz Kur’ana proizi{le moralne norme kao kategori~ki eti~ki imperativi djelovanja i pona{anja koji se fenomenolo{ki o~ituju kao dobrota, altruizam, briga i skrb za bli`njega svoga...) realisti~nog (ako u poeziji mo`e biti uop}e govora o realizmu, a ovdje se to odnosi na opise krajolika koji mogu funkcionirati i kao samostalne pejza`ne pjesme, tako|er su veoma realisti~ki prikazani izbori i politi~ka situacija u Kraljevini SHS-a) ekspresionisti~kog (oduhovljena metafora. opredme}ena metafora, kaoti~ni snovi, slika Nemani dana ekspresionisti~kom retorikom te tema ekspresionisti~kog poimanja ~ovjeka kao bi}a nagona, strasti) stila. Prema glavnom principu na temelju kojeg se oblikuje sam diskurs romana, roman Jedinac je tako|er roman lika jer glavni junak Tifan Lokmo BEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI povezuje sva zbivanja i likove, teatrolo{ki re~eno on je dramatis persona ovoga romana, ili subjekt radnje, re~eno jezikom strukturalizma.

Mogu}a raznovrsnost u svezi odre|enja romanesknog `anra Jedinca nije moje proizvoljno mi{ljenje, jer ne postoji niti jedan roman u svjetskoj knji`evnosti, izuzmemo li trivijalne pod`anrove kao {to su krimi}, ljubi}, porni} koje `anrovski mo`emo jednozna~no odrediti (Sjetimo se samo Bra}e Karamazova F.M. Dostojevskog koji je i filozofski, i socijalni, i psiholo{ki, i egzistencijalisti~ki, i kriminalisti~ki, i roman drama), a s druge strane protivnik sam bilo kojeg jednozna~nog odre|enja bilo ~ega jer kona~ne i vje~ne istine su okamenjene istine, dok je umjetni~ko djelo uvijek otvorena struktura, jezi~ni sustav za sva mogu}a budu}a i{~itavanja strukturalnih elemenata sistema i njihovog odnosa prema djelu kao cjelini, jedinstvenom znaku koji konotira uvijek novo zna~enje i novi smisao. Ovoj mojoj tezi ide u prilog i sretan zavr{etak romana, koji je ^olakovi}ev ustupak ~itateljima; no iz samog sadr`aja romana i podvojenog karaktera glavnog lika, ovaj je roman samo uvjetno zavr{en, jer na temelju brojnih prega`enih zakletvi kako ne}e vi{e piti, nu`no je o~ekivati novu krizu, novo opijanje, po{to je Tifan Lokmo vi{e li~nost nagona i olujne strasti koje on razumski te{ko kontrolira. [to se pak ti~e fabule romana, ona samo na prvi pogled ima ~vrst linearni razvojni tok, dodu{e s puno reminiscencija i retrospekcija iz `ivota glavnih likova da bi smo bolje razumjeli njihovo djelovanje, no cijeli si`e romana mo`e se svesti na dva klju~na doga|aja, a to su dvije to~ke krize u psihi glavnoga lika, dva njegova nihilisti~ka opijanja, preljube, kartanje, tj. ~injenje onoga svega {to ru{i moralni kodeks sela; a ru{e}i moralne norme snagom svoje volje (nagona) i suprotstavljaju}i se svijetu u kojem `ivi, Tifan je jedino tako mogao i postati junak romana, za razliku od Muje Halvad`ije glavnog lika, ne junaka, koji povezuje ciklus novela Lokmljani i koji zbog svoje dobrote nikada ne ru{i norme dru{tva u kojemu `ivi. toga on i ne mo`e tako sna`no za`ivjeti kao samosvjesni, samovoljni i originalni karakter, po{to je on vi{e junak zbog baksuzluka, dok je Tifan tipi~na dramatska egzistencija koja je rezultat napetosti izme|u ambivalentnih polova svoje li~nosti: bijesa i ljubavi (nje`nosti), a sama ta napetost tra`i BEHAR 74-75

razrje{enje makar ili isklju~ivo u sukobu sa svijetom u kojem `ivi.

Prva to~ka krize, tj. izljev nekontroliranog bijesa izbija sasvim neo~ekivano i zato nailazi na javnu osudu sela. Naime, poslije dobitka sina Hajre u Tifanu se {ejtan smiruje. On toliko voli sina da radi `enske poslove pa ga suseljani prozovu “brkata `ena�. No kao svi seljaci kojima, i Tifana su pritisle razne socijalne neda}e: dugovi, uzdr`avanje obitelji, nezaposlenost i kona~no porez poradi kojeg Tifan prodaje jedinu kravu, a novac propije i obe}ano platno za Mejru daje prostitutki Anki.

Zavr{ava pijan u snijegu gdje ga pronalazi Mejra nose}i dvomjese~nog Hajru koji se od zime i studeni razboli. Hajrina bolest kao i obe}anje da }e dobiti posao na pilani ako agituje za Srpsku radikalnu stranku me|u svojim muslimanima, a koji su svi odreda za Selja~ku stranku S. Radi}a, pa on ispada kao izdajica, izrod - uzrok su druge to~ke krize, tj. opijanja, bludni~enja, kockanja.... Zahvaljuju}i Mejri, te prijateljima Omeragi i Salihagi, roman na kraju, kao {to sam rekao, sretno zavr{ava. Tifan kosi travu na livadi, a Mejra o~ekuje drugo dijete kao znak novog `ivota. Osobno smatram kako je gra|a romana Jedinac vi{e dramske nego epske prirode poradi Tifanove dramatske egzistencije kao i brojnih sukoba kroz dijalog ili zbog dijaloga. Za{to je roman naslovljen Jedincom kad bi mu prije odgovarao naslov Tifanova muka ili sl.? ^olakovi} je vjerojatno izabrao naslov Jedinac zbog uloge koju bi trebao da odigra primjerice Hajro, Tifanov jedinac, kao o~inska radost koja }e pomo}i Tifanu da pobijedi {ejtana u sebi, tj. Hajro treba da spasi Tifana od njega samog. No Tifanu su u`ici va`niji od o~inske ljubavi jer Hajro samo nakratko odvla~i Tifana od ~injenja zla.

Isto tako Anki je njen sin Pavli} jedina nada njene moralne preobrazbe, tj. izlaska s dna ljudskog bivanja i preobraze u po{tenu `enu. No Ankin jedinac, sin Pavle, prvo je dijete ubila, izgori u po`aru {to seljani tuma~e kao bo`ju kaznu zbog nemoralnog `ivota majke.

Tifanov podvojeni svijet ili analiza likova u romanu Jedinac Kao {to sam naglasio tema ovog romana jeste ambivalentni, antinomi~ni karakter Tifana Lokme, tj. njegova te`nja da u okovima zaborava bitka ponovno prona|e sebe

samog, svoj vlastiti tubitak. Zadatak mu je gotovo neizvediv budu}i je on, re~eno rje~nikom ekspresionisti~ke poetike, ~ovjek nagona i pomra~ene krvi u ~ijoj du{i Bog i {ejtan bitku biju.* Ovaj tip junaka je veoma poznat kako u hrvatskoj tako i u bo{nja~koj literaturi pa za Tifana Lokminog mo`emo slobodno re}i kako je on knji`evni interpretant \uke Begovi}a iz istoimenog romana Ivana Kozarca, a naro~ito Petra Stani}a iz ekspresionisti~ke drame Bijesno pseto Ahmeda Muradbegovi}a. Duhovni etimon, klju~na rije~, jezgra romana Jedinac jeste leksem rat. Jo{ je stari Heraklit tvrdio kako je rat otac sviju stvari, te da je neke ljude stvorio kao bogove, a druge opet kao robove. Thomas Hobbes sli~no tvrdi svojim mi{ljenjem kako je rat sviju protiv svih, prirodno stanje ~ovjekovo, a mir, tek kratkotrajni odmor i priprema za novi rat.

Teze spomenutih filozofa veoma su prispodobive vje~nim ratovima na Balkanu, te naro~ito u Bosni. Jer otkad znaju za sebe, Bo{njaci su se borili i pod turskom i pod {vapskom zastavom, a nikad pod svojom.

Ti ratovi nikad nisu zaobi{li ni Tifanovo selo Lokve: Ti vje~no zrcalo sela U kom se ogledali nekad Krstjani, Bogumili, pa turskih askera ~ete, pa raja, spahije, kmeti, pa turskih askera ~ete, Svi glavni likovi romana Jedinac su drasti~no osjetili posljedice rata, naro~ito oni koji su u njemu sudjelovali, ali i oni u pozadini kao Mejra kojoj je na Pjavi poginuo babo,/ u Galiciji pak brat,/ a amid`a izgubio dan, sunce-o~i./ Daid`u `andari dotukli,/ a njih kao siro~e po gradovima vukli / ko muhad`ir~e siroto i stidno‌/ Tifanov ratni drug Mijo na Tifanove rije~i: Da mu ho}e pamet pobje}i, sumorno replicira da nju d`aba tra`i{ / ostavili smo je odavno u rovu / sada nam je u glavi `abokre~ine bare i klokot rakije. Te misli o gubitku zdravog razuma poradi strahote rata jo{ grublje, grotesknije zvu~e u nepravilnom bosanskom jeziku `idovskog trgovca Salamona kad Tifan ho}e da snizi cijenu tkanine: Uh, ti si {enulo u ratu od pametu / [rapnela izgurala tvoju zdrav mozak.../ Brane}i Tifanovo amoralno pona{anje pred `enom, Omeraga joj ka`e: Rat ga je otrovao `eno.

29

STUDIJE I OGLEDI I sam Tifan je svjestan kakav je u rat oti{ao, a kakav se iz njega vratio te u ro|enju sina jedinca Hajre, u o~inskoj ljubavi vidi izlaz, pomirenje svog antinomi~nog bi}a, te ponovo zadobiveni tubitak, bitak ljubavi: Ono jeste ba{ moj Hajro Spasio mene od pi}a i zlo}e, i krvavih snova koje sam uz tifus, iz rata donio kao nadnice svoje za ~etiri godine klanja…

Ratne strahote koje ga proganjaju i na javi i u snu, a on koji `ivi s njima kao vje~itom morom, ^olakovi} naturalisti~ki opisuje kad je Tifan: Jallah! Frljucnio du{manima poklon / od kojeg su pod nebo lijetale ruke / i krvave glave....

No te jezive ratne slike dovele su Tifana u sumnju u postojanje samoga Boga: Moj ~estiti star~e, / gdje je Bog u ratu. / Na nebu il’ je onda / tu kod vas, u selu, il’ u pozadini, / gdje smrt sije~e / kao britka kosa po prisoju travu, / jer kod nas u ratu, bogami ga nema.../ Svi navedeni citati, svi iskazi likova o Tifanu upu}uju na zaklju~ak kako je on Tifan sve do rata bio dobar Bo{njak koji se brine o obitelji, petkom ide na d`umu, ljubi bli`njega svoga....

No to je samo djelomi~no to~no, rat je samo bio prikladan medij u kojem Tifanova podvojenost, koja u njemu `ivi od samog ro|enja, najjasnije se ukazala u svoj svojoj nakaznosti. Jer, Tifanova otrovna i pomra~ena krv `ivjela je skupa ljubavlju i nje`nosti otkad Tifan zna za sebe, jo{ u najranijoj mladosti gdje se egzistencijalna podvojenost na bijes (gnjev) i ljubav (nje`nost) o~itovala u njegovom djelovanju i pona{anju: Jo{ dok je kao mladi} ~uvao ala{u i dok mu je majka otkidala jutrom komadinu jare i {a~icu sira spremiv u torbu znao je taj bijes, ta prokleta guta, taj kamen od `u~i, sapinjati grlo, grud, srce, um....

Znao je on nekad ko ~oban~e frulu tesati tri dana, {arati nje`no po no}i skrivati pod jastuk pod glavom, a ~etvrtog dana na koljenu slomit i baciti grubo u klokotav potok...

Znao je on nekad milovati jare tepati mu pri~e o Ludome Talu,

30

a onda odjednom udarit ga nogom pa plakati zatim {to izmlati jare...

Udaranje pa milovanje se u ratu samo poja~alo pa je tako znao tr~ati kroz rov pod tu~om metaka da spasi druga i dadne mu pola kami{a tvrdog ili pak po no}i puzati kroz splet bodljikave `ice do ranjenog druga kog su sanitarci ostavili bogu. S druge strane, pored plemenite hrabrosti i skrbi za ratne drugove, sve ~e{}e se javljao zatomljeni bijes ustostru~en u ratu jer Tifan je ~esto znao urlikat kao zvijer / i ukrasti drugu po kami{a, il’ / ispiti njegov rum, / il’ ~ak mlatit nogom / u trbuh ranjenog / kaplara Milo{a / i ne htjeti previti Mehmedu ranu. / Guta! Gnojna guta bijesa i `u~i / u grlu, srcu - kao mora mu~i...

Bijes u ratu, jer bijes je pratilac svih ratova od Troje do Srebrenice, Vukovara, najzornije mo`emo predo~iti bijesom, gnjevom Ahileja, a posebice Ajanta, kad mu se povrije|enom i poni`enom zato {to je Odisej, a ne on, kao najbolji ratnik primio oru`je kao nagradu za juna{tvo, pomra~i um, jer taj poraz njegova ratni~ka ta{tina nije mogla podnijeti, te u bijesu pobije zaplijenjenu stoku. Ajantov psihoanaliti~ar bi rekao kako je bijeg u ludilo privremeni odu{ak prekomjernoj du{evnoj napetosti nastaloj u sukobu izme|u ratni~kog ponosa i vojno redarske discipline (Vidi: V. [vacav, Temelji dramaturgije. [kolska knjiga, Zagreb 1976, str. 29.)

Isto tako bijes je konstanta Tifanovog du{evnog habitusa jer, ako se u ratu, isto kao i u miru, taj bijes iskazuje u nano{enju zla radi samog zla, da bi odmah zatim pre{ao u svoju suprotnost u dobro, ljubav i nje`nost, o~ito je kako je njegova podvojenost temelj njegovog bitka od ro|enja, a ne posljedica kaoti~nog svijeta koji ga okru`uje. Dokaz te podvojenosti jest i osje}aj krivnje koja nastupa po u~injenu zlu, jer samosavladavanje sebe glede bijesa, mr`nje je permanentni onti~ko-moralni zadatak u uspostavljanju samog sebe kao umna, razborita bi}a, te zadobivanje carstva slobode i osloba|anje od carstva prisilne nagonske nu`nosti, carstva prirodnih nagona.

Iz svega napisanog je o~ito da se Tifan kao lik ne mijenja, te kakav je na po~etku romana, takav je u cijelom romanu, a njegovo moralno samosvladavanje na kraju romana je veoma neuvjerljivo.

O svladavanju N. Hartmann u svojoj Etici (Naklada Ljevak, Zagreb 2003., str.

430.) pi{e: “[to su stari zvali Sofrasyne

do{lo je u krivo svjetlo prevedeno kao trezvenost. Ne radi se o promi{ljenosti, nego o vrijednostima du{evne mjere i ravnote`e, o obuzdavanju svega razornog, prekomjernog i o moralnoj snazi svladavanja. To izri~e najbolje stoi~ki pojam enekratcia koji zna~i: imati sebe u vlasti, biti gospodar nad samim sobom. No da bi ~ovjek bio gospodar nad samim sobom on mora biti izrazito razumsko bi}e u kojem razum obuzdava afekte, strasti i sve ponore podsvijesti.

Svladavanje je unutarnje formiranje i oblikovanje svega prirodnog u ~ovjeku, sviju tamnih sila koje on u sebi nalazi i koje iz duboke nesvjesnosti uspinju}i se stupaju pred svijet kao datosti. Instinkti, nagoni, afekti ne stoje nipo{to tu indiferentni prema vrijednostima. Oni su dio jednog unutarnjeg svijeta, izgra|uju}i ili razaraju}i.”

Po Hartmannu afekti pripadaju prije svega emocionalnom `ivotu i du{evne su snage. Isto tako Hartmann negira moralnu odijelitost od afekta, jer svako pravo trebanje je pozitivno. Ono ne zahtijeva razaranje nego izgradnju. Da bi se rije{io bijesa i negativnih afekata Tifan bi trebao biti razborit, a da je opet razborit ne bi bio pod vla{}u afekta.

Dakle, po{to je Tifan vi{e bi}e afekata njegovo trebanje je isto tako u domeni najuzvi{enijih afekata, a to su merhamet i ljubav, pa je Mejrina beskrajna ljubav jedina u stanju, ako ne u potpunom umirenju bijesa u Tifanu, onda u njegovom povremenom primirivanju. Interesantna je usporedba Petra Stani}a iz Muradbegovi}eve drame Bijesno pseto i Tifana koji je donekle sama ina~ica tog Muradbegovi}evog lika.

Tifan i Petar Stani} su tipi~ni primjeri golog ~ovjeka kojeg je u svoj poetici problematizirao ekspresionizam ili barbarogenija kao ju`noslavenske ina~ice tog toponima u europskoj knji`evnosti ekspresionizma.

Nadalje obadvojica sama sebe nazivaju bijesnim psetom, i kao takvi normalno je da svijet (okolina) sebe do`ivljava kao ugro`en od njih, a oni opet stoje naspram svijeta u opreci: ja-svijet (selo). I dok je u drami Bijesno pseto taj svijet metonimijski predstavljan kao besvjesna masa bez klasnog, ideolo{kog odre|enja, vi{e kao apstraktna prijetnja koja Petra Stani}a proganja u formi hajke na bijesno, oku`eno pseto – u romanu Jedinac nije rije~ o besvjesnoj masi, ve} naprotiv o utopijskoj zajednici vjerskih, povijesno i moralno povezanih ljudi za koje Tifan, kr{e}i BEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI

dru{tvene, a naro~ito vjerske i moralne norme, jeste pijanica i prokletnik. No zakoni zajednice nala`u da se Tifanu pomogne prvo poradi njega samog, a drugo i poradi op}eg morala zajednice jer Tifanovo pijanstvo i preljub nisu sramota samo njegova, nego uvreda za cijelo selo, te mu `ele istinski pomo}i da se vrati samome sebi, tj. da postane po{ten seljak kakvi su i oni sami. Ukratko: Petra Stani}a masa `eli doslovno ukloniti s ovog svijeta, dok zajednica, Tifanovo selo, i pored svekolike njegove poro~nosti – `eli mu pomo}i jer merhamet Bo`ji obvezuje na to.

Ako Tifana determiniramo primarno kao opreku bijes/ljubav, kao podvojenost i kao takvog dovedemo u relaciju s trima `enama koje su mu bitno utjecale na `ivot, a to su Mejra, Anka i Mara, dobit }emo znakovit semioti~ki ~etverokut: Mejra, Tifanova `ena, tj. njena moralna snaga i vjera u Boga su one snage koje spa{avaju Tifana, jer nema tog zla koji on po~ini, a da mu ona ne oprosti. Tu njenu ljubav je najbolje objasnio kavaz Salihaga, stvarna, povijesna li~nost kod kojeg je ^olakovi} stanovao dok je studirao i koji je junak mnogih ^olakovi}evih pjesama. ^ak je i Tifan literarno oblikovan po tom fikcijskom liku {to se vidi iz pjesme Moj Salihaga. Iz pjesme saznajemo kako je i Salihaga u mladosti bio ukoljica, sarho{ od kojeg je drhtala cijela ~ar{ija, te da je triput pu{}ao i vra}ao istu `enu. I Salihaga je upoznao sve strahote rata, no on se za razliku od Tifana poslije rata, kanio pi}a i govora ru`na i svoju ljubav prema djeci, koje sam nije imao, pokazivao pri~aju}i im pri~e, kitio im pri~e od devet alamasa. (Pjesma Moj Salihaga objavljena je u ^olakovi}evoj zbirci Izabrane pjesme na 95. stranici. Tu ^olakovi}evu prvu zbirku poezije izdalo je u Zagrebu 1990. Hrvatsko knji`evno dru{tvo BEHAR 74-75

sv. ^irila i Metoda). Salihaga nagovara Tifana, kojeg je sramota da se poslije druge krize vrati Mejri, kako se nema ~ega bojati jer nema tog zla ni grijeha kojeg ne}e oprostiti `ena kad odistinski ljubi: Nejma, moj Tifane, tolike {irine ni nebo cijelo, ni ~itav dunjaluk pa ni ahiret - ko `enino srce...

Bijes kod Tifana su`ava obzor uvida u vlastiti bitak, dok s druge strane suza kao znak nje`nosti {iri taj isti obzor grani~ne situacije i donosi opu{tanje. U toj igri napetosti i opu{tanja odvija se Tifanovo bivanje kojega je on itekako svjestan, svjestan je te svoje podvojenosti, te o njoj govori Mejri: Voli{ li me, Mejro, i sje}a{ li se / one no}i kad ti pod pend`erom {apnuh / da u meni `ive i {ejtan i Bog.../ Tifan sve vi{e uvi|a kako je ta podvojenost njegova esencijalna bit, te da nju nisu stvorili ni rat, niti {antavi {ejtan: Ja mi{ljah, bolji sam, ve}i, / Je li to {ejtan, il’ rat / Il’ mo`da u krvi ne{to, / u srcu, u poganoj du{i.../ Tako u trenutcima krize Tifan spoznaje u grani~noj situaciji bijesa one najdublje tajne svoje egzistencije, tj. tko je on i na koji na~in jest.

Nasuprot tog permanentnog i uznemiravaju}eg nemira, nespokoja i olujnog bijesa stoji Mejrina ljubav koja u biti jeste Tifanova bit, ali samo kao mogu}nost koju on treba spoznati, jer on je sli~an mornaru Peer Gyntu iz istoimenog Ibsenovog djela, mornaru koji je lutao svijetom i 20 godina plovio morem tra`e}i svoje ja, tj. najskrovitije i najtajanstvenije odrednice svog gubitka: tko je on i {to je smisao njegove egzistencije, da bi tek povratkom ku}i spoznao i uvidio kako je on oduvijek bio, jest i bit }e u ljubavi svoje vjerne So-

lovej koja ga je 20 godina penelopski i sufijski strpljivo ~ekala.

Metafori~ki re~eno Mejra je Tifanov jorgan koji ga ~uva od hladno}e svijeta, koja ga brani pred drugima, pred selom koje jedva ~eka da izrazi svu svoju zluradost u formi licemjerne brige za Tifana (Divu{a, Plemka...)

Mejra zna kako je Tifan i pored sve svoje snage veoma ranjiv, slab i nesretan, te ga u svojoj silnoj ljubavi brani od “dobronamjernih” kritika suseljana zato {to je popio pare od prodane jedine krave, a nju samu, bludni~enjem s Ankom, povrijedio u samoj njezinoj biti - `enstvenosti. Koliko je ljubav u davanju, jo{ je vi{e u pra{tanju te mu Mejra sve opra{ta. No postoji za Mejru ne{to ve}e, uzvi{enije i od ljubavi prema Tifanu, i od ljubavi prema sinu jedincu Hajri, a to je u ovoj muslimanki, evliji na ovom svijetu, od djetinjstva duboko u srcu usa|ena ljubav prema Allahu, jer Mejra kao iskreni vjernik, re~eno rije~ima Aljo{e Karamazova, ne vjeruje da ~udo ra|a vjeru, nego obrnuto da vjera ra|a ~uda. Ona je odistinski odana Bogu, te je njen moral inkarnacija bo`jih zakona objavljenih preko poslanika Muhameda u Kur’anu. Ti kur’anski zakoni, koji za`ivje{e u muslimana kao kategori~ki eti~ki imperativi, postado{e Mejri smjernice za stvarni `ivot, a u stvarnom `ivotu moralni je imperativ: sa~uvati obraz po svaku cijenu. Pa kad Tifan obe}a Marku da }e glasovati za srpske radikale, a za uzvrat dobit }e posao na pilani (ovdje je o~ito koliko bijeda uvjetuje i odre|uje moral svih siroma{nih), tim svojim postupkom Tifan izdaje svoje suseljane, te je za njih ve}i kaurin od samog kaurina. Tifana opravdava bolest sina, a i gazda Marko mu je obe}ao platiti bolni~ke tro{kove i time ga najvi{e pridobio na svoju, srpsku stranu. Mejra mo`e razumjeti Tifanove motive, ali mu ne mo`e oprostiti {to je trgovcu prodao obraz za zdravlje njihovog vlastitog sina: Tifane, lijepi {to radi{, zar prodade obraz trgovcu za zdravlje.

Jadni~e! Ja, ja - tu`na mati, prije bih i dijete, ~ini mi se, dati mogla smrti, ~uj me, nego da sramno, prodajem du{u i obraz.

Mejra brani svog Tifana od ~injenja svakog grijeha, a naro~ito ~estih Tifanovih zakletvi da }e se ostaviti pi}a, koje onda pogazi i ~ini jo{ ve}i grijeh: 31

STUDIJE I OGLEDI I kad se Tifan zakleo sinom Hajrom, Mejra je ko vu~ica sko~ila: Ne kuni se!

Njime se ne kuni, tako ti Allaha, ubij me Tifane, ali se ne kuni djetetom svojim i mojim, jest: na{im.

Pij, ako mora{, a ja }u trpjeti i nikad vi{e oti}i ne}u ja makar me ubio .. Ne kuni se dragi, da u zao ~as ne svrne te {ejtan...

Na Tifanovu repliku kako je on hajvan, Mejra odlu~no{}u `ene koja beskompromisno ljubi Tifana brani i vjeruje u ono {to govori o njemu: Jok, insan si, junak i dobar, i po{ten, i moj si, jest: moj Imade li ljep{eg o~itovanja ljubavi u cijeloj bo{nja~koj literaturi. Otkuda tolika moralna snaga u neuke seljanke osim ako ne u beskrajnoj ljubavi spram Boga i vjere u njegovu isto tako beskrajnu milost.: Kora~aju tu`no, Mejra }uti svi}e u du{i joj radost! Eto, reko joj u {apatu tihom na dno srca Bog da }e joj sa~uvati jedinca i da }e Tifanu spasiti obraz i nju...

Vjerski optimizam i moralna snaga poma`u Mejri da se, paradoksalno, bori protiv rata koji je davno zavr{io i koji je, mrtav: Prokletom ratu, kako ja nejaka, nesavjesna `ena da zavrnem vratom kad je mrtav ve} al u tebi `ivi i kolje te jado, a ja, ja budala...

Ipak je svjesna da se ne mo`e boriti protiv pro{losti, koja je toliko zla nanijela njenom Tifanu. No mora mu pomo}i u sada{njosti i to najdjelotvornijim lijekom na svijetu - ljubavlju. Mejra to zna, Mejra to ~ini: Mejra ne zna {to bi, kud bi pa mislima svog Tifana tra`i da obgrli ga nje`no, a ipak strastveno poljubi mu brk. i na kraju zaklju~uje da, ako ~ovjek ljubi: kako je {irok, kako divan svijet.

32

Mejrinom optimisti~nom svjetonazoru suprotstavljen je bizarno mra~ni, pesimisti~ni do`ivljaj svijeta i refleksije o njemu najnegativnijeg lika ili, bolje re~eno, najnesretnije osobe u romanu Jedinac, kahpijane (prostitutke) Anke: Kako je uzak, kako ru`an svijet.

Koji li su to mra~ni doga|aji doveli Anku da {openhauerski osudi svijet u kojem `ivi kao najgori od svih mogu}ih svjetova?

Odgovor na ovo pitanje dat }e analiza njene psihe i njenog `ivota.

Na navedenom semioti~kom ~etverokutu Anki pripada donji lijevi kut koji izra`ava binegavitet u odnosu na glavnog lika Tifana, jer Anka ga niti voli, niti mrzi, Tifan joj je samo jedan od kupaca njene tjelesne ljubavi. Sam Ankin karakter, zna~aj je veoma blizak zbog vlasti nagona nad razumom i vrelom krvi, Tifanovom karakteru. Jedna od temeljnih opreka u ovom romanu jeste opreka izme|u bijede i blagostanja, izme|u siroma{nih seljaka i bogatih gazda, izme|u raje i novostvorenih kapitalista, lihvara i ratnih profitera. Anka je postala simbol grijeha ili kako to ^olakovi} ekspresionisti~ko-naturalisti~ki ka`e: A ona Anka, izrod, gnojna rana, prljava krpa usred blata.

Anka je jo{ u najranijem dobu, kao dijete `ive}i u obitelji koju je samo navika dr`ala na okupu, u liku oca pijanice, kojeg se Anka veoma bojala i vri{tala u strahu od njega dok je on pijan tukao joj majku, upoznala svu mr`nju, tjeskobu, nasilnost, potla~enost u vlastitoj obitelji koja utje~e na formiranje njenog emotivnog `ivota i gdje stje~e prve spoznaje o ocu, ~ovjeku, obitelji, dru{tvu u cjelini, svijetu. O~evo pijanstvo je polako ubijalo majku, a poslije se nesre}e redaju same od sebe: brat joj gine negdje na fronti u Italiji; a njena jedina svijetla to~ka u mladosti, njena prva ljubav, koji joj je ukazao na sve slasti tjelesnog u`itka, poginuo je negdje na ruskom frontu.

Anka je tako ostala sama, a jedini imetak koji je imala bila je njena ljepota od koje nije imala velike koristi jer zaludu ljepota kada si fukara, / i mjesto miraza ima{ oca pjanu./ Mo`e se i u siroma{tvu, dokaz je Mejra, sa~uvati obraz i dostojanstvo, no Anka je imala krv koja je kipjela ko ljetno podne.

Dakle ta vrela, pomra~ena krv tra`i odu{ka kojeg ne mo`e zadobiti u braku, jer je nitko ne}e uzeti zato {to je siroma{na; ta nezadovoljena strast pretvorila se u zlo koje je u Anki duboko pustilo korijenje u svim

svojim oblicima i pojavnostima: i zavisti, i `elji da se nanese bol drugome, i mr`nji: Ko curetak zalud pjevala na vrelu, nju -poganu sortu- ne potra`i momak od soja, imetka - ona je sirota i mjesto miraza, mil}a, njive, krave, tek zakrpe nosi, `uljeve i brige.

Nau~ila mrzit, zavidjeti, htjeti!

Kad bogate cure o a{iku svome pri~ale na prelu - gdje bi ona stidno u dno sebe sjela, znaju}: Tu joj je mjesto! ona je zubima pregrizla suze, i bolesne `elje, da najljep{oj k贸ni spr`i rumeni obraz ma{icama vrelim...

Krv kipjela u njoj ko ljetno podne i strast se uz mr`nju penjala pod srce: Otet kom{inici bogatoga momka osjetiti toplinu, slast a{ikovanja...

U navedenom citatu socijalno je veoma znakovita sintagma u dno sobe sjela jer ovdje prostor sobe razdvaja, dobiva razlikovnu funkciju razdvajanja siroma{nih (fukara) od bogatih koji sjede uvrh sobe, tj. prostor odra`ava imovinske odnose seljaka.

Na`alost, to je danas a i uvijek bilo istina, da je novac najve}a vrijednost, te da ima karnevalsku mo} da pridoda onome tko ga ima i one akcidencije koje on u biti nema: pa tako ru`an postaje lijep, glupan mudar, a amoralni kapitalist po{tovan i pametan jer zna da se sna|e. Iz dna sobe vinuti se visoko, od fukare postati bogata, bolje re~eno li{iti se siroma{tva, Anka je mogla jedino pomo}u bluda. Vo|ena navedenim premisama Anka srlja u propast, postaje prostitutka, unato~ tomu {to joj je majka davno savjetovala, ukazivala na vrijednost morala, obraza: Sve ti je tvoj obraz pa ga ~uvaj {}eri, jer grijeh je vra`ji...

Izgubi{ li obraz - sko~i pod ma{inu, ili se objesi o tavansku gredu...

Ovdje je interesantno napomenuti da Mejri i Ankinoj majci, mada dolaze iz razli~itih vjerskih sredina, obraz jeste najva`nija moralna kategorija. Anka sve vi{e tone u amoralnost, ne samo da je bila sva~ija, nego je umorila i vlastito dijete. Valja napomenuti kako se Anka nije prostituirala samo zbog vrele krvi, nego i zbog odr`avanja puke egzistencije sebe i svog drugog sina. Nad op}om sablazni koju javno ~ini Anka, zgra`a

BEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI se cijelo selo i tra`i drasti~nu kaznu za nju koja kr{i i Bo`je i ljudske zakone: U kamen zasuti kahpiju pa mrtvu posuti je kre~om i spalit strvinu, da ne vrije|a zemlju pogano tijelo, jer bi izrigala u snijeti, gubi kukuruznoj, su{i u pomoru djece, zemlja pogan le{...

I Anka je kao Tifan ekspresionisti~ki koncipiran lik: ona je isto tako sam goli nagon, apsolutno je usamljena, sama u svijetu, i sama protiv svijeta. U svojoj mr`nji naspram sviju ona gubi vjeru u ~ovjeka; pa ~ak i samom Bogu na vjeruje da bi poslu{ao njenu molitvu kad bi se, u napadu kajanja, molila za zdravlje Mejrinog jedinca, te na kraju optu`uje i samog Boga: Gospode, i ti, du{man si mi, znadem.

Iz kakvog su ljudskog o~aja i krika bezna|a potekle ove rije~i, te{ko je i zamisliti. Normalno da takvog moralnog i vjerskog nihilista kakva je bila Anka, a za koju cijelo selo ka`e: da takvoga rugla, sramote i bijede Bosna ne pamti od Kulina bana (O~ito je ^olakovi}eva Anka interpretant kurtizane iz Andri}eve pripovijesti Anikina vremena koja je toliko bila bahata u svom grijehu da su doba kad je ona bludni~ila nazvali po njenom imenu), nije bilo te{ko od strane Mare nagovoriti da la`no optu`i Tifana kako je njen svodnik, da joj je on na~inio sina, da je izdao kralja, vladu, te da je on tjera da krade i da ju je nagovorio da otruju gazdu Marka Tripkovi}a.

No taj isti Marko, i pored sve svoje amoralnosti, jedini ima trezven uvid u karakter i sudbinu Anke, jer zna da Anka nije sama od sebe takva postala, nego su oni, suseljani, krivi za njenu sramotu i zlu sudbinu, pa brani ovako tu bosansku Magdalenu: A vi, vi bi samo kamenicama po njoj ko da nismo svi krivi za njen udes, mi smo pokvareni, ona nas je {piglo.

Isto tako za svoju `enu Maru, koja nagovara Anku da la`no optu`i Tifana, ka`e: Sve znam!

Moja `ena nije od mu{koga rebra, / nego od zmijske `u~i sa~injena stvar. / Anka stradava zbog objede Tifana kao neprijatelja dr`ave, jer kao agitator Srpske radikalne stranke Tifan je vladin ~ovjek, pa je i optu`ba kontradiktorna. Anku `andari zatvore i isprebijaju, a dok je ona u zatvoru, izgori joj ku}a i sin u njoj. Seljaci u tom po`aru vide Bo`ju osvetu Anki za u~injene grijehe.

BEHAR 74-75

@ena je prvotno bi}e intuicije, osje}aja.

U zatvoru ona ima neku zlu slutnju da }e joj se ne{to dogoditi sinu. Ta slutnja kao da je preobra`ava, tj. u njoj se budi maj~inska ljubav, instinkt, mnogo ja~i od ljubavi prema mu{karcu. Ona ma{ta o sretnoj budu}nosti svoga sina, spremna je ~ak odre}i se bluda samo da njega usre}i, da postane netko po{tovan u dru{tvu. Moli `andara da je pusti da ide nahraniti sina, koji je u me|uvremenu izgorio. Kad joj to saop}ava kr~mar Marko, ona je skoro poludjela te i ne ~uje utje{ne rije~i Markove, koji za zlo koje joj se dogodilo, ne okrivljuje Anku nego vlastitu `enu Maru: Moja ti je `ena, platio joj Bog paklom i pokorom skrivila to zlo.

Iako o~ajna, na rubu pameti, kad joj muke razdiru grudi vriskom proklinje selo: Joj, kuku meni! Propalice! Kuge!

Prokleti bili! Vi, krastave {uge!

Crknute redom!

No kletva samo za trenutak donosi zaborav o izgorjelom sinu: Vratite mi moje ~edo, mog Pavli}a I{~upat }u Vam noktima i srce, i d`igericu, i o~i....Kuku!

Budu}i da je Anka bila zastava rugla za selo, rije{ili su je se tako {to su joj na{li posao konobarice u gradu. I ovom ~inu se vidi ^olakovi}eva ljubav spram sela i osuda grada, jer Anku iz sela “premje{ta” u grad, moderno Sarajevo - leglo poroka i zala.

Anka je bila samo sredstvo osvete kr~marice Mare uperene protiv Tifana. I Mara je kurtizana kao i Anka, pametna kurtizana koja je svojim tijelom, nude}i u`itke [vabama, stekla imetak. Jer, ta bosanska Madam Courage obogati se za vrijeme rata spavaju}i sa dr`avnim neprijateljima [vabama, a u mirnom dobu varaju}i na vazi, lihvare}i, la`no optu`uju}i uve}a taj imetak, jer nema tog zla kojeg ona nije u stanju po~initi za novac. Opet podvla~im da svo zlo i ratovi u svijetu vode se zbog profita, novca, koji je u krizno doba, kada se doga|a radnja romana, bio va`niji i od samoga Boga (Zar se danas i{ta promijenilo?).

Ovu svoju tezu ilustrirat }u jednom grotesknom situacijom iz romana: Sluga Balo, koji je u ratu izgubio `ivce i imanje, dobiva od svoga gazde Marka

jednu banku, pa on jadan biv{i seljak, biv{i ~ovjek (Koliko imetak odre|uje samog ~ovjeka, njegov socijalni karakter i sam bitak vidi se po sintagmama biv{i seljak i biv{i ~ovjek, jer ako je imetak ~ovjekova bit, a on kao biv{i seljak nema vi{e imetka, onda je on i biv{i ~ovjek, ~ovjek bez bitka.) od nekog ganu}a ~ak pomislio: Mo`da su ipak ljudi, ipak dobri Samo {to ih novac u vragove sveo.

Ipak Balo jest itekako ~ovjek jer vjeruje odistinski u Boga, u sabur, u d`enet i samo ta mu vjera odganja misli o samoubojstvu.

Poslije ove distinkcije o jo{ jednoj nedu`noj `rtvi rata vratimo se zloj kr~marici Mari. U semioti~kom ~etverokutu ona zauzima protuslovan, kontradiktoran polo`aj u odnosu na Tifana; ona ga naime i ljubi, i mrzi.

Budu}i da je Mara debela i ru`na, Tifan je odbija, mada je spavao i s ru`nijima. I Mara ga u svoj neuzvra}enoj ljubavi duboko zamrzi kuju}i osvetu. No, ako se sjetimo gr~kog mita o Medeji, bit }e nam jasniji motiv osvete i medejsko pona{anje ove bosanske ratne profiterke, prostitutke i nacionalistkinje. (Mara tako naziva Hajru ono Tifanovo bal~e). Naime, Medeja nije ubila svoj i Jasonov porod da se osveti njemu kao ocu njihove djece zato {to si je na{ao ljubavnicu. Tim svojim postupkom Jason ju je ponizio u njenoj samoj biti - `enstvenosti, `eljom da se uvijek dopada svom mu`u. Budu}i da je Jasenova ljubavnica mla|a i ljep{a od nje, pa je time zadobila prednost pred Medejom kod Jasona, Medeja u vlastitoj djeci vidi krivicu za svoju izgubljenu ljepotu i mladost, te ih ubija.

Kr~marica Mara nije boginja, ali zato jeste `ena, a odbijena `ena nikad ne pra{ta. I tim svojim odbijanjem Tifan ju je povrijedio u njenoj biti, povrijedio njenu oholost jer je izabrao prostitutku Anku umjesto nje koja ga je toliko voljela, `eljela: Sje}anja kad je do{ao iz rata onako sna`an, lijep, ~vrst kao hrast i kod nje pio, gledala ga, cvala, u mislima s njim penjala se u prisoj i za svakim plastom grlila ga strasno, a on je lopov, Anku poganu, al’ mladu pred njom je grlio, a ona – zla krv hvalila se Mari: taki je da `ensko poludjeti mora kad je mu{ki stegne.

Snivala ga, a on glupi seljak, Zaa{kovao s nekom sitnom Mejrom.

Poslije Tifanove tu~njave s predradnikom pilane Hugom, Mara spa{ava Tifana 33

STUDIJE I OGLEDI jer bahati [vabo zaboravlja batine i tu`bu kad mu Mara ponudi 2000 dinara, i Mara kona~no ostvaruje dugogodi{nji san: spava s pijanim Tifanom. U toj neprili~noj situaciji zatje~e ih njen mu` Marko, no Mara koja, kako ka`e njen mu` Marko: vodi sve u pakao sretno se izvla~i. Gazda Marko nagovara Anku da se pomiri s Marom, no Anka ne `eli pru`iti ruke zmiji. To razljuti gazdu Marka i on govori ove rije~i koje najbolje otkrivaju moral glavnog agitatora Srpske radikalne stranke, a samim time i moral same stranke, jer za Marka je profit, imetak va`niji i od obraza: Jednake ste Anka No ti si jo{ gora, jer moja Mara bar je ne{to stekla, a ti kopile i izgubljen obraz.

Proklete ste obje, zaveo vas rat.

Izbori Tre}a bitna tema, pored ljubavi i rata, jesu u ovom romanu izbori, to~nije predizborna kampanja koju provode predstavnici Srpske radikalne stranke, po~ev od onih najni`ih dru{tvenih slojeva `andara Jove i Save, preko ratnih profitera i lihvara Mare i Marka, do onih najvi{ih - narodnog poslanika Omera Pa{i}a. Ovi izbori, kako uostalom svaki izbori u bilo kojoj zemlji, uvijek iznova ponavljaju makijavelisti~ku tezu da cilj opravdava sredstva. Pokazuju i to kako je vje~no kameleonsko mijenjanje obojenosti politi~kog uvjerenja, te da se moral svakog politi~ara svodi na prvu opreku Aristotelove vrline kao sredine izme|u nedostatka i vi{ka ne~ega, i shodno njegovom definiranju kakav treba da bude karakter u drami (Pjesni~ko umije}e), karakter politi~ara je opre~an tom odre|enju, jer on nikada nije identi~an samom sebi, nikada nije dobar, a najmanje vjeran samom sebi i svojim uvjerenjima. Da politi~ar vjeruje kako je istinito ono {to donosi korist, te da nikada nije istovjetan samom sebi, zorno nam svjedo~e rije~i iz monologa Tifana Lokme koji se prisje}a tko je prije rata bio Omer Pa{i}, a {to je postao poslije rata: Omer! Omer Pa{i}...

E ba{ jesam mahnit.

Kakav Srbin? [vabo! Jest bogami ba{ pravi!

Fenerih kod tre}e kumpanije. Liska!

Sjetih ga se. Krmak!...On? Zar on poslanik?

34

Al’ nek mi pomogne, pa onda kud koji, nikad ga, da Bog da, ne vidjele o~i.

Zar on dobrovoljac? A Mitra i Vladu, I Jovana Zimanju, i Obrada, Ko~u ko je ~etrnaeste otjerao u zatvor kao izdajnike, zato {to su Srbi.

Omer Pa{i}, ideolog Srpske radikalne stranke, savjetuje sreskom na~elniku da sa seljacima postupa milom, a ako seljaci ne}e njih, radikale, onda nek kundak sudi. Taj isti Omer Pa{i}, kako se iz navedenog ulomka jasno vidi, je prije I. svjetskog rata bio veliki {vabofil i borio se na {vapskoj strani, taj veliki neprijatelj Srba po zavr{etku rata sam se nacionalno opredjeljuje kao Srbin muslimanske vjere, te tako|er tvrdi kako Bo{njaci uop}e ne postoje kao narod, niti nacija nego da su svi oni Srbi muslimanske vjeroispovijesti; tj. ako je vo`d takav, onda su neposredni agitatori na terenu, kr~mar Marko i zla Mara svojim metodama tipa: nepla}eni dugovi, zarezi na rabo{u koji prisiljavaju seljake da budu uz njih, tj. za radikale, a o `andarima, koje je vlada s jasnim ciljem posrbljenja Bosne, dovodila iz Srbije, najbolje govore njihove rije~i o Tifanu, Bo{njaku: kako je Tifan balijski skot.

Za radikale seljak je sveden na glas “za” na izboru. On je neuk i njega se ne treba bojati, naro~ito ako je zadu`en kod kr~mara Marka: Ne boj se seljaka dok je uz vlast I dok svakog ima{ na rabo{u svom Gmizat }e oni pred nama - ko crvi Kr~marica Mara je apriori uz vladu jer ona donosi mo} i vlast nad seljacima. Ona izla`e “zanimljivu” tezu o polo`aju triju naroda u Bosni: Srbi su legitimna i vladaju}a nacija, Hrvati su [vabe, a Bo{njaci prljave balije. Dok je Mara politi~ki i nacionalno svjesna, njenog mu`a, koji trezveno razmi{lja kako u Bosni nisu svi Srbi, te da ima razli~itih vjera i nacija, poganih jezika (komunisti) i prodanih du{a (Omer Pa{i}), politi~ki obra|uje sreski na~elnik: Glup si ti gazda Marko. Ograni~en.

Seljak.

Kako mo`e{ re}i da Srbi nisu Srbi.

Bosna je, ~uj me, Srpska i – s tim dosta.

Ko nije Srbin – nek iz Bosne seli.

Svaki politi~ki radikalizam nu`no vodi u nacionalizam, {ovinizam, etni~ko ~i{}enje

pa tako po mi{ljenju sreskog treba protjerati Hrvate i Turke (muslimane) iz Bosne u mjesto ro|enja, te naro~ito sumnjivce (komuniste) i fratre: Poterati treba sumnjivce i fratre, a Turke u Tursku. Muslimanske vere Srbi nek se krste, a [vabe u Be~!

Bez zadobivanja povjerenja seljaka, bilo la`nim obe}anjima, bilo kundakom, silom, ne dobivaju se kuglice na izboru – moto je vlade SRS-e. No seljaci, Hrvati i Bo{njaci, svi }e redom glasovati za Selja~ku stranku Stjepana Radi}a. Za Bo{njake je glasovanje za radikale zna~ilo izdaju vjere, nacije. To se najbolje o~ituje kad Tifan agituje za radikale u svom selu i to pred d`amijom poslije d`ume. Budu}i da je Tifan ~lan zajednice sela Lokme, njegovi suseljani mu mogu oprostiti i to {to je pijanac, mada je pijenje alkohola veliki grijeh za muslimane, mogu mu oprostiti isto tako zabranjeni blud, poma`u}i mu i duhovno (Omeraga, u~itelj, Salihaga) i materijalno, no to da izdaje vlastiti narod radi osobnog interesa (Tifanu su obe}ali posao na pilani, pomo} u lije~enju Hajre), to mu Bo{njaci nikako ne pra{taju – jer obraz je svetinja. Prekidaju Tifanov govor o{trom osudom njega samog: Poluvla{e! [ejtan!

Pred d`amijom samom u kaur nas mami.

I zavlada vika i graja mladih Bo{njaka, jedan ve} vadio ispod snijega kamen, a drugi za paramak uhvatio. Od silnih batina Tifana je spasio narodni prosvjetitelj - u~itelj.

I agitovanje za radikale pokazuje da je Tifan podvojena li~nost jer on Bo{njak, koji se hvali svojim Bo{nja{tvom, agituje za neprijatelje - Srbe. Tifanova agitacija je vrlo traljava i sretan je kad se sve to svr{i jer je on u du{i veliki Bo{njak, no u neprilike ga mogu dovesti samo razni utjecaji sa strane, kao uostalom, a to povijest zorno pokazuje, i samu Bosnu. Uostalom ^olakovi} nije Tifana zamislio samo kao privatnu osobu u privatnom svijetu, kako roman odre|uje njema~ki teoreti~ar knji`evnosti Wolfgang Kayser. Ne, ^olakovi} je Tifana koncipirao epski, kao predstavnika Bo{njaka, kao metaforu i simbol razdvojenosti Bosne, te njenog opre~nog karaktera izra`enog u oprekama prkosa i poniznosti, ropstva i slobode:

BEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI Tifan, unuk Bosne prkosa i glada prapotomak sna`nih bogumilskih preda janji~arski aga, il’ Zmajevski ~eta koji su sultanu strgnuti htjeli fes i ponosno i{li kroz krv do pobjeda.

Tifan, unuk Bosne, koja Had`i Loju Mori}e, ili \er|elez Alu Hrnjica Halila i starog Pru{}aka mudrace i pijance darivala svijetu.

Unuk Bosne ponosne, koja u svom grbu stisnutu {aku u prkos podigla.

Bosne pitome i vrletnih brda, Bosnu poto~i}a i bijesne Drine.

Tifan, unuk Bosne, prkosa i glada koja je Pe{ti, i cesarskom Be~u uz poreze, borce, bund`ije i sluge darivala onaj krvav kamen smutnje na kom su se spotakli i u ponor pali, a ipak za njih ginula i klala pronosila slavu po svim boji{tima, no ostala “Istok” i krajnji rub Europe stjeci{te kultura, vjera, obi~aja sa tri razna kraja, iz tri razna svijeta.

Tifan, gordi gor{tak, sin ponizne Bosne koja smjerno zemlji svija tisu} ~ela u molitvi onom vje~itom Allahu...

Taj ~udnovat seljak, taj nesretni Tifan stoji kao prijetnja i zori, i nebu, i ku}i, i gordim planinama Bosne i {akom stisnutom vitla prahom zore kao da je i on sin plamene ma{te mudroga [panjolca, ali ne don Qujote, nego onaj njegov zdepast sluga Sancho s du{om, a i gnjevom svog gospodara.

Da, to je Bosna: opre~na pejza`a, opre~ne, ambivalentne povijesti, kulture, pa ni njen sin Tifan nije mogao biti druga~iji od svoje majke Bosne, Tifan koji je gnjev i bijes ali i mehka du{a koja porodi suza u ~ijoj se du{i, pored svih muka, uka`u ljepote zemlje, neba, Allaha.

Antimodernisti~ki svjetonazor u romanu Jedinac Antimodernizam kao svjetonazor je kvintesencija svih ^olakovi}evih djela, a {to je to antimodernizam i kao se on o~ituje u romanu Jedinac tema je ovog dijela studije.

Antimodernizam kao knji`evnoteorijski i filozofski pojam u hrvatsku je knji`evnost inaugurirao Zoran Kravar; prvo na svojim predavanjima 2001. godine na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sustavno ga izlo`io u istoimenoj knjizi Antimodernizam (AGM, Zagreb 2003.). Za potrebe ove studije valja citirati njegovu BEHAR 74-75

definiciju antimodernizma iz ~asopisa Kolo 2 (2003), Matica Hrvatska, Zagreb, 2003. str. 233; iz uvoda u tuma~enje tog svjetonazora u filozofskim djelima A. Schullera, L. Kllagesa, J. Evole i D. Quinna: “Kritika moderne i njezinih tipi~nih pojavnosti u sferi dru{tva, politi~kog sustava, ekonomskog `ivota ili ideologije i svjetonazora zapo~ela je ve} u doba romantike, ali se osobito profilirala oko 1900.g., kada se po~ela o~itovati planetarna prevlast zapadnja~ke moderne utemeljene na snazi i prodornosti liberalnokapitalisti~kog poretka”.

Dalje tvrdi Kravar “kako je antimodernizam tip refleksije o modernoj”, koja za razliku recimo od marksizma, “ne propagira pregradnju modernog gra|anskog dru{tva, nego svoju kriti~ku poziciju tra`i u predmodernim i transmodernim svjetovima”, s tim da kriti~ari modernog doba, za razliku od pisaca utopijskog i distopijskog diskursa, svoje upori{te tra`e u “povijesnim i predpovijesnim stanjima svijeta i `ivota {to su ih moderna i njene anticipacije tobo`e dokinule.” [to se ti~e povijesnog lociranja antimodernizma i njegove ekspanzije oko 1900., valja ovdje protusloviti Kravarovom povijesnom lociranju. Antimodernizam je postojao i prije romantizma (utopijski spisi Th. Moora, F. Petri}a), a i poslije moderne, napose u postmodernizmu koji je istodobno i kritika i sinteza moderne umjetnosti {to je vidljivo iz trijade tradicionalizam-moderna-postmoderna kao sinteza, koja podjednako crpi (krade) i iz modernog i tradicijskog {to je evidentno pri svakom slu{anju moderne obrade folklornih pjesama (etno, world music) ili kori{}enje mita u brojnim postmodernisti~kim knji`evnim, likovnim djelima, a naro~ito u arhitetkturi. Da antimodernizam postoji i poslije 30. godina XX. stolje}a najbolji su dokaz djela Envera ^olakovi}a naro~ito njegova poezija, te proza Legenda o Alipa{i, Lokmljani, Mali svijet, te napose netom objavljeni Jedinac.

Temeljna antimodernisti~ka opreka staro (zlato doba Bosne) i novo (Doba u Bosni poslije Austro-Ugarske okupacije 1878., a u romanu Jedinac to je vrijeme to~no locirano: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca neposredno poslije I. svjetskog rata.) prisutna je u svim navedenim kritikama modernog dru{tva utemeljenog na kapitalisti~koj proizvodnji koja preferira svoje svete zakone: napredak, tehniku i osobnost, tj. sposobnog individualca. ^olakovi}eva djela su

uspjela umjetni~ka ilustracija Kur’ana i morala proiza{log iz svih ajeta Kur’ana, koji je kao eti~ki kategori~ki imperativ nu`an, vje~an i nepromjenjiv.

Individualnosti, koja je sama sebi dovoljna i nu`no determinirana razumom i znano{}u, suprotstavlja ^olakovi} zajedni{tvo, kolektivnost u skladu s kuranskim u~enjem: kako su svi ljudi bra}a, pa merhamet (milosr|e) obvezuje svakog da pomogne onima koji su u nevolji, nesre}i, dok se merhamet prote`e jo{ od zlatnog doba Bosne, ali i prije, od vremena samog nastanka islama kao vjere. To zajedni{tvo u romanu Jedinac najbolje prikazuju rije~i Omerage kad uvjerava svoju `enu da Tifanov Hajro nije samo njegov: Zna{ taj maksum nije samo Lokmin mali on je i na{e dijete ~itavo ga selo na srcu nosi.

Iz posljednjeg stiha ~itavo ga selo na srcu nosi o~ito da ove zajednice, kao {to je selo Lokme, na okupu dr`i vi{e ono iracionalno (ovdje osje}aj, vjera) koje i jeste bitna odluka antimodernizma, da preferira du{u nad duhom (umom, razumom), snove, mitove, bajke i pri~e nad stvarnim `ivotom, dakle sve ono {to se zasniva na iracionalnim vrijednostima (osje}aj, intuicija, ma{ta, nagon). I u romanu Jedinac opetuje se ista ideja utopijskog dru{tva na selu kao i u ciklusu novela Lokmljani. (Radnja u oba djela se doga|a u istom selu Lokme, a pojedini likovi su zastupljeni u oba djela kao Tifan, ali kao sasvim drugi karakter).

U oba djela problem pojedinca postaje zajedni~ki problem i briga sela koje taj problem poku{ava rije{iti i pomo}i svom suseljanu, koji je baksuz kao Mujo Halvad`ija, koji stradava zbog svoje dobrote (Lokmljani), ili svojim pona{anjem (pijenjem, preljubom, tu~njavom, izdajom), kao Tifan, kr{i vjekovne moralne zasade i norme, te ne sramoti samo sebe, nego cijelo selo kao zajednicu. Postoje, imanentno u ^olakovi}evom stvarala{tvu, dvije opreke koje se provla~e kroz sva njegova djela,a to su opreke starog i novog; prisutne naro~ito u romanima Mali svijet, ciklusu novela Lokmljani i u romanu Jedinac, a to su opreke selo-grad, te opreka izme|u nekada{njeg starog {ehera Sarajva i modernog grada Sarajeva.

U tom modernom Sarajevu, koje je leglo poroka i lopovluka, i sam bijesni 35

STUDIJE I OGLEDI Tifan se osje}a tjeskobno (Drhtulji seljak na asfaltu gradskom / ko izgubljena iz svog jata ptica) i jedva ~eka da pobjegne iz njega (Samo zâr i |i|e, samo van, na snijeg / daleko od grada, od vreve i la`i).

No i taj njegov ~isti snijeg ocrnio je garavi dim iz crnog vlaka koji nestvarno djeluje u idili~nom seoskom pejza`u da su ~ak i vukovi pobjegli. Novo doba uvijek donosi i novu modu za razliku od narodnih no{nji koje su vje~ne, jer u njima svaki narod izra`ava svoju narav prilago|enu krajoliku (u bo{nja~koj narodnoj no{nji tipi~an primjer za to jeste fes).

Za muslimana promijeniti odje}u i obu}i tijesne hla~e, koje isti~u tjelesnost, jeste veliki grijeh, a skinuti zâr jeste grijeh protiv same vjere koja propisuje kako `ena treba biti odjevena. I kad suseljani bockaju Tifana kako ~ak u Turskoj Turci ala frank `ive, te da umjesto fesa nose {e{ire, a hanume ne skrivaju vi{e lica, Tifan je mi{ljenja da se takvo ne{to mo`e dogoditi i u samoj Turskoj, ali nikada ne}e u Bosni, a u samome otkrivanju lica on vidi veliki grijeh jer, otkriveno lice, je povod pohotniku za kr{enje vjerskog zakona: Ne pogledaj `enu bli`njeg svoga: “Nju (Mejru) otkriti oku pohotnika `ednu / zar skinuti fes svoj, natu}i {e{ir? Nikad!”

Sli~no L. Kllagesu koji o{tro protestira protiv ubijanja na stotine tisu}a ptica, e da bi `ene mogle ukrasiti svoje {e{ire ([okantno je to da su se ta pti~ja pera ~upala iz `ivih ptica da bi {to du`e vremena zadr`ala sjaj i svje`inu.) i ^olakovi} se ironi~no ruga ubijanju `ivotinja za potrebe mode: Tako u {eheru gospodske hanume / zimi na se stave krzno li{~je / pa ne zna{ ide li lisac ili hanuma.

Na tragu opreka iz pjesama Umrla je na Vratniku bula i Smrt ~ar{ije: grad sve vi{e raste, a {eher sve manji i na ~ar{iji mrtvoj - nov se di`e grad utemeljena je drasti~na razlika izme|u lijepog {ehera, o kojem je Mejra kao dijete sanjala na temelju maj~inih pri~a, i novog modernog Sarajeva kojeg je Mejra neposredno do`ivjela i koje je, ironi~no primje}uje ^olakovi}, i samo obuklo ala frank odijelo, tj. i sama arhitektura sve vi{e nosi obilje`ja zapadnog na~ina gradnje: Ko mlada curica s dvije guste, zlatne pletenice, koje joj niz le|a legle ispratila Tursku; u pla~u i strahu do~ekala [vabu - vlastitim o~ima vidjela novo Sarajevo u “binama”, ~udnim “trajvanima”, `urbi, iz starog Saraja poput d`ina raste.

36

U n ave d e n o m c i t a t u j e ve o m a antimodernisti~ki znakovit sinonimski par Saraj - Sarajevo kao ozna~itelji starog i novog, no istog grada, te do`ivljavanje rasta novog Sarajeva kao ru`nog ~udovi{ta iz bajke – d`ina. Vidjela je jo{ Mejra kako gori, nestaje {eher, te kako jangija guta bezistan te kako di`u belediju: Kako su Miljacku u kamen obukli u usko, novo ala frank ruho kada su stegnuli njezin bujni tok.

Vidjela je kako ra|ao se korzo na groblju starih adeta, esnafa...

uni{tavanjem divljih `ivotinja i sje~om {uma) obiteljska sre}a i nada da }e djeci u budu}nosti biti bolje, te da nema te vjere u druk~ije i bolje sutra: ^ovjek bi rado pod ledinu prije / neg odredi Allah...

Tifan sve vi{e postaje svjestan da Sarajevo nije kao {to je prije bilo: ^uj, Mejro, kad bi ti znala kakav poganluk, i “finte” i “hinle” i kakav “{}uvez” {eher ovaj krije Ne bi, Mejro, si{la u Saraj’vo makar ti stoput na{ Hajrica umro.

Ovo ti je zeman od la`i i pi}a Od kr~me, teftera, politike, hapsa...

Ne si}i u moderno Sarajevo i po cijenu smrti jedinog sina, to je zaista te{ka i stra{na osuda svih vrijednosti novog doba, te bi Tifan najradije iz }usteka pobjegao iz bosanskog Babilona u ~istu, netaknutu prirodu i tamo zagrlio medvjede i vukove.

Suprotnost izme|u modernog i starog doba vidi se i u ljubavi, a{iku, jer nekad je bilo sve ljep{e kada bi momak sa sazom u ruci odlazio djevojci pod pend`er, te bi cijelu no} englenisali, sanjali i ma{tali o svojoj budu}nosti, dok su re{etke prozora ~uvale obraz , dok u modernom Sarajevu za ruke se vode i...

Nijedno ^olakovi}evo djelo nije toliko krcato rije~ima orijentalnog porijekla, koje su kurzivom posebno istaknute, kao roman Jedinac, te se mo`e napisati jedan omanji rje~nik od rije~i turskog, arapskog, perzijskog podrijetla. Malobrojni kriti~ari novijeg doba ~esto znaju prigovarati ^olakovi}u da nepotrebno upotrebljava u istom djelu sinonimske parove istog zna~enja kao {to su: {eher-grad, dvori{te-avlija, }uprija-most, pend`er-prozor. Me|utim ^olakovi} je to svjesno radio, on se doslovce borio za o~uvanje svih rabljenih turcizama kao znakova zlatnog doba Bosne za razliku od standardnojezi~nih leksema koji su ozna~itelji novog doba.

On je itekako svjestan da je zlatno doba Bosne zauvijek pro{lo i u svezi i ahlaka (morala), i adeta, i odje}e, pa ~ak u pojavi novih jela, te ^olakovi}, reklo bi se sa stra{}u Pometa iz Dr`i}evog Dunda Maroja, a kroz usta svog dobrog Bo{njaka Salihage, nabraja sve stare jemeke (jela): kadaif, ho{af, jahniju, hurma{ice, sutlija{; pa svoju radost {to mo`e ugostiti masafira Mejru, poredi s jelom:

Tom novom zemanu suprotstavlja on vje~ne vrijednosti starog doba kao {to su ljepote prirode (koja je sve vi{e ugro`ena

Eto volim {to ste do{li neg Pet ar{ina atemina il’ pun zembilj kadaifa.

I kao {to ka`e dobri Salihaga, nekada{nji kazaz, a sada kroja~, osu|uju}i novo i `ale}i za starim dobrom: ...od ~ar{ije stare, rahatluka onog, beri}ata, sre}e ostala je samo {ala koja bridi ko kad `arom pecne{.

Salihaga kudi i na~in stjecanja imetka: Crkavaju, bolan, adeti, esnafi, Danas se “sermije” ne stje~u ve} jedu.

Znakovita u svezi antimodernizma je uporaba turcizma sermija umjesto standardnojezi~ne posu|enice kapital, kao i suzna~enja koja proizlaze iz suprostavljanja rije~i stje~u i jedu ~ime autor sugerira kako se nekad u stara dobra vremena imetak po{teno stjecao, dok u novo doba kapitalizma mnogi kapitalisti gaze (jedu) sve slabije od sebe jer profit (cilj) opravdava sva sredstva.

I kao zavr{nu osudu novog doba izri~e Omeraga:

BEHAR 74-75

TRAGOVI Ma seko smisli {to si nafakli Ba{ smo danas halvu ispekli i ho{af.

Ponavljam kako je Enver ^olakovi} dobro znao da ono {to je pro{lo, zauvijek je pro{lo pa su ostale samo rije~i iz tog zlatnog doba, te ih treba itekako ~uvati (One su ve}im dijelom sa~uvane jer su danas postale dio leksika bosanskoga jezika).

Moju tezu da se ^olakovi} borio za svaki orijentalizam najbolje potvr|uje sam ^olakovi} u neobjavljenoj Knjizi majci, 1942.g., u kojoj on kritizira svoje pjesni{tvo, pa u svezi gore napisanog ka`e: “Moje op}enito elegi~no osje}anje u svemu ima utjecaja i na taj jezik, tako da ~esto nastojim zastarjele provincijalizme, samo ako su na{eg jezi~nog korijena i specifi~no na{i (bosanski), o`ivjeti i upotrebljavam ih... U mojim pjesmama, a osobito u prozi, u kojima opisujem svoju Bosnu, mnogo je slaveniziranih turcizama i modernih provincijalizama. Namjera mi je majko, da barem u literaturi sa~uvam jezik na{ih pradjedova, jer on naglo umire... Ipak }u nastojati da pri~am o Bosni upravo tim jezikom. Ti }e{ mi, majko, ne samo oprostiti, nego }e{ mi to i odobriti. Neka snaga literarnog djela, njegov stil, sadr`aj nadomjeste taj jezi~ni nedostatak, kojeg ja ~ak smatram za jezi~nu prednost, a ne za pusto kori{tenje folkloristi~kih boja.” ( E. ^olakovi}, Knjiga majci u: E. ^olakovi}, Izabrane pjesme, HKD, Zagreb, 1990, str. 393-394.)

Da zaklju~im, u antimodernisti~kom svetonazoru i veli~anju zlatnog doba Bosne, a to je Tursko carstvo, ^olakovi}u je jezik bogat turcizmima najprikladnije sredstvo za usporedbu starog i novog, tradicionalnog i modernog svijeta u svim njihovim o~itovanjima, tj. ^olakovi} je glede antimodernisti~kih pisaca u Bosni (E. Mulabdi}, S. Kulenovi}) specifi~an u svojem specifi~nom obliku antimodernizma koji je utemeljen provotno kao jezi~ni sukob.

Na samome kraju moram ista}i da, iako je ^olakovi} svjestan da je staro doba Bosne pro{lo (tema ve}ine njegovih pjesama), on i tada, kada je pisao Jedinca punih 15 godina (1947.-1962.) vjeruje u Bosnu, u neku samo svoju Bosnu, a {to se u biti i obistinilo poslije ovog zadnjeg rata, poslije kojeg je Bosna, iako du{manski podijeljena od strane velikih sila ta to joj je sudbina kona~no postala samostalna, slobodna i neovisna. Dakle, Enver ^olakovi} nije bio horoz koji je prije vremena kukurikao, Enver ^olakovi} bio je odistinski prorok vlastita naroda.

BEHAR 74-75

Sarajevskih hiljadu i jo{ jedna no}* Od ideje Alije Isakovi}a do realizacije epohalnog pothvata, prvoga na bosanski jezik kompletnog izvornog prijevoda “Hiljadu i jedne no}i”, za koji je Akademik Durakovi} dobio UNESCO-ovu nagradu Sharjah Prize for Arab Culture 2003.

Moj rad na prijevodu Hiljadu i jedne no}i pokazuje, ~ini mi se, kako „velika vremena“ predstavljaju podsticaj za velike radne podvige. U periodu koji je nesumnjivo bio najte`i u mome `ivotu, ali i jedan od najdramati~nijih u povijesti moga naroda i moje zemlje, ro|ena je ideja da se po~ne prevoditi ovo znamenito djelo koje do sada nismo imali u prijevodu sa arapskog jezika.

Negdje u zimu 1992. godine, jedna grupa intelektualaca, me|u kojima sam bio i ja, okupila se u jednoj prostoriji Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, uz dobro zagrijanu pe} na drva koja je u to vrijeme u Sarajevu djelovala gotovo nestvarno, bajkovito, neizmjerno utje{no. Jer, dotle su Srbi ve} uspjeli bombardiranjem grada uni{titi sva prozorska stakla u njemu, isklju~iti struju i vodu, gas. Bila je to uistinu samrtni~ka om~a oko vrata jednome znamenitom i nedu`nom gradu, humanosti op}enito. U takvoj situaciji, u`arena pe} je imala naro~ito zna~enje, gotovo ritualno i simboli~ko zna~enje za na{ entuzijazam koji se ni~im nije dao ubiti. Danas, sa znatne vremenske distance i u blagodati egzistencijalne izvjesnosti, ne mogu objasniti odakle smo crpili tu silnu snagu iako nas je cijeli svijet bezo~no prepustio nadmo}nom neprijatelju, zabraniv{i nam i naoru`avanje. Sve mi to izgleda nekako mitski, nadnaravno. Nije to bilo puko davljenje Sarajeva, ve} je to davljenje - time {to je postalo epicentralno pitanje cijeloga svijeta - oli~avalo mitsku borbu Dobra i Zla, a mi smo u Sarajevu – ma koliko to nekome izgledalo ~udno ili samohvalno – oli~avali mitsko Dobro u ~iju pobjedu smo nepokolebljivo vjerovali. Tragedija svijeta a ne Sarajeva je u tome {to ni nakon te pobjede Dobra Sarajevo nije adekvatno nagra|eno i za{ti}eno: tragedija je to stoga {to takav odnos pouzdano indicira kako }e snage Zla u svijetu ba{ nakon Sarajeva dobivati na snazi, podr{ci velikih svjetskih

politi~kih sistema i kako }e svijet sve br`e i}i u sunovrat.

Dakle, uz takvu vatru, sakupili smo se u razgovoru. Koliko se sje}am, tu je bio Alija Isakovi}, Enes Kari}, Had`em Hajdarevi}, Mehmedalija Had`i}, mo`da i Enes Durakovi} i dr. U jednome trenutku, obrati mi se Alija Isakovi} prijedlogom da po~nem s prijevodom No}i. Svi drugi prihvatili su to na takav na~in da sam imao dojam kako su o tome ve} razgovarali, prije moga dolaska.

Pi{e: Akademik Esad Durakovi} Osjetio sam neku vrstu zebnje, kakvu osjeti ~ovjek neposredno suo~en sa zadatkom za koji nije siguran mo`e li ga uop}e savladati. Rekao sam: - Pa Vi znate da je to tako veliki posao da je za njega potreban gotovo cijeli ljudski vijek!

Alija je {utio na moju reakciju, ali vjerujem ne zbog toga {to je prihvatio moju zebnju i {to je odustao od svoje ideje, ve} je on ina~e bio vrlo {krt na rije~ima u razgovoru. Ta ideja zazvu~ala je autoritativno, kao da je rekao: Eto, ja tako mislim, a Vi sad vidite {ta }ete!

Kada je nekoliko godina kasnije preminuo od sr~anog udara, naglo i u naponu snage, u punoj afirmaciji autoriteta, osje}ao sam se istinski pogo|enim; osjetiv{i se na neki poseban i te`ak na~in osirotjelim, pitao sam se gotovo u o~ajanju i blasfemi~no: Za{to nam tako naglo i u~estalo odlaze ljudi koji su nam moralni i intelektualni orijentiri, i to u vremenu kada su nam najpotrebniji?!

Izbor predlo{ka za prevo|enje Neko je rekao da prijevod No}i jest povelik zalogaj za jednoga ~ovjeka pa bismo 37

TRAGOVI to trebali uraditi timski – ja, Enes Kari} i Mehmedalija Had`i}.

Svi smo to prihvatili kao rje{enje.

Nedugo nakon toga, oti{ao sam u Gazi Husrev-begovu biblioteku (tada jo{ nisu bili evakuirani njeni fondovi) da tragam za izvornikom No}i. Moglo se na}i poneko izdanje No}i kod pojedinaca u Sarajevu, ali su to uvijek bila neka skra}ena izdanja, a ja sam rije{io da treba uraditi integralni tekst ili ni{ta.

U Biblioteci sam prona{ao vi{e izdanja, ali nijedno nije bilo kompletno. Kada sam ve} po~eo gubiti nadu (Sarajevo je bilo u om~i, kako rekoh, i nije se moglo napolju tra`iti odgovaraju}e izdanje), ipak sam prona{ao jedan veoma po`utjeli, kao iz poslovice, komplet bula~kog izdanja No}i iz 1905. godine, i uzeo sam ga na revers od rahmetli Zejnila Fai}a koji mi se sa suzdr`anim osmijehom jadao kako mu je najte`e kad mu do|u profesori da tragaju po fondovima.

Sam u no}ima Po~eo sam prevoditi odmah, i{~ekuju}i da se jave Mehmedalija i Enes, kako bismo podijelili posao i dogovorili dinamiku rada.

No, oni ne samo da se nisu pojavljivali nego nisu ni{ta spominjali ni kada bismo se sreli. Nastavio sam raditi sam. Danas vidim da je dobro {to se desilo upravo tako jer bi to bila mje{avina stilova koja je neprihvatljiva u djelu takvog zna~aja. Istovremeno, valja re}i da sam uvijek respektirao stilsku rafiniranost Kari}evu, da sam uvijek cijenio njegov tanahni osje}aj za bosanski jezik.

Rizvi}, Salje, Kra~kovski, Maksim Gorki, [agal U nekoliko navrata, do mene su dopirale vijesti kako poznati profesor Muhsin Rizvi} izra`ava ~u|enje za{to radim na tome prijevodu kad ve} imamo prevedene No}i. Ja sam se, opet, i{~u|avao njegovom ~u|enju, jer znam da je Rizvi} bio profesor i nau~noistra`iva~ki radnik prvoga reda, dostojan po{tovanja. Jedini razlog vidio sam u tome {to prof. Rizvi} nije bio dovoljno upu}en u kvalitet prijevoda koji je smatrao dostatnim. To je gotovo neupotrebljiv prijevod Marka Vidojkovi}a sa ruskog jezika. Nikada nisam shvatio kako je takav prijevod potpisao, kao njegov redaktor, jedan od najznamenitijih arabista u svijetu – ruski arabist Kra~kovski. Jer, doslovnost 38

koju je ruski prevodilac Salje zastupao uporno i ba{ po svaku cijenu u velikoj mjeri je unakazila djelo. Primjerice, vrlo frekventne sintagme on prevodi doslovno, pa tako carevi} ljubi tlo izme|u carevih ruku (umjesto: pred njim); on izlazi iz dvorca dok mu briga curi niz le|a (umjesto: ophrvan brigama) i jo{ mno{tvo sli~nih nesuvislosti. Kako je jedan znameniti Kra~kovski mogao potpisati takav prijevod?!. Valja dodati da je uz njega izdanju napisao uvodni tekst – niko drugi do Maksim Gorki.

Kada sam na jednome me|unarodnom nau~nom skupu u Jordanu razgovarao sa ~uvenim ruskim arabistom i disidentom, Vladimirom [agalom, koji je utjecajan u SAD i u Moskvi, o tome ruskom prijevodu No}i, slo`ili smo se ve} u prvim re~enicama da je Saljeov prijevod veoma lo{, te da je pravo ~udo kako veliki ruski jezik do danas nije dobio drugi i bolji prijevod No}i. [agal se zagledao u me, {irom otvorenih o~iju., u nevjerici, kada sam mu kazao da sam upravo zavr{io prijevod No}i na bosanski jezik. (Ina~e, [agal se odnosio prema meni s naklono{}u kada je vidio da poznajem rusku arabistiku i da mogu komunicirati na ruskom jeziku.)

Bosanski jezik i pravopis Va`an problem u to vrijeme bio mi je pravopis bosanskoga jezika, kao i njegov rje~nik. Zapravo, u to kataklizmi~ko doba tek se govorilo o nu`nosti imenovanja bosanskoga jezika (on se do tada slu`beno zvao hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski), o izradi njegova pravopisa, a za pojavljivanje rje~nika trebalo je jo{ mnogo vremena. Od prof. dr. Senahida Halilovi}a uzeo sam Stavove Pravopisne komisije (na samo 3-4 strane) i to sam koristio kao neku orijentaciju, jer je izrada Pravopisa bosanskoga jezika bila u toku. Taj jezik bio je u fazi restandardizacije, pa sam i zbog toga bio svjestan delikatnosti prijevoda, budu}i da knji`evna djela tako velikog zna~aja kao {to su No}i imaju sna`nog utjecaja na standardizaciju jezika prijevoda.

Pri svemu tome, u~inio sam jo{ ne{to {to mi se ~inilo va`nim.

Naime, nekoliko desetaka strana s po~etka djela dao sam, u rukopisu, bosanskom jezi~kom autoritetu, Senahidu Halilovi}u, kako bi na oglednom uzorku mogao sugerirati neke stvari principijelne naravi. Senahid je vrlo brzo vratio pa`ljivo i{~itani rukopis,

sa mnogo rije~i ohrabrenja: gotovo da nije imao primjedbi ni sugestija.

Ah,ti pjesnici Po{to sam uvijek nastojao da vi{e ljudi pro~ita moj rad prije objavljivanja, tako sam i ovom prilikom u~inio. Dogovorio sam se sa knji`evnikom Had`emom Hajdarevi}em – koga smatram ~udotvorcem u bosanskome jeziku – da mi i{~ita cijelo djelo, i to tako {to }u mu davati u „komadima“ svoj prijevod; dogovorili smo se da prati ritam moga rada. Me|utim, pro{lo je vi{e mjeseci nakon {to sam mu dao prve stranice teksta i kada god bismo se vidjeli pri~ao mi je kako on to ~ita. Najzad mi je sve postalo sumnjivo pa sam insistirao da mi iznese tekst kako bih vidio {ta je uradio.

Tako sam otkrio da nikada nije pro~itao ni jednu re~enicu. Pjesni~ka boemija! Povukao sam tekst sa mnogo gor~ine, osje}aju}i da sam zaista prepu{ten samome sebi.

Nesta{ice pribora za pisanje U vezi s radom na prijevodu No}i pamtim jo{ dvije zanimljivosti kakve nisu pratile moj rad na drugim djelima.

Naime, budu}i da je rije~ o ogromnom materijalu, ponestajalo mi je papira za pisanje jer u opsjednutom Sarajevu ni~eg nije bilo u knji`arama, zapravo – nije bilo ni knji`ara; sve je bilo na ulici: od knjiga, koje su prodavali neznani ljudi a pokradene su iz privatnih biblioteka, do stalne smrti pod srpskim snajperima i granatama.

U takvoj oskudici slao sam svoju djecu da mi donesu nekakvih formulara iz razru{ene banke na Bistriku (tada{nja Ulica Dragice Pravice): formulari su bili prazni s jedne strane pa sam na njima ispisivao prijevod.

Drugu pote{ko}u pri~injavala mi je kemijska olovka. Ona zahtijeva malo ja~i pritisak na podlogu, a budu}i da je tekst trebalo ispisivati nebrojeno mnogo sati, i to u jednome silovitom juri{u kroz vrijeme, po~eo me hvatati gr~ u desnom ka`iprstu, pa sam mislio kako }e me to ozbiljno ometati u radu. Imao sam nalivpero, ali tinta u Sarajevu u to vrijeme bila je, `argonom re~eno, mislena imenica. Kada mi je prof.

Teufik Mufti} donio pola jedine fla{ice tinte koju je imao (polovinu je ostavio za se), do`ivio sam to kao rijetko dragocjen dar, a moj uporni ka`iprst kao neo~ekivanu relaksaciju.

BEHAR 74-75

TRAGOVI Nedostatak svjetla i borba izme|u Erosa i Tanatosa Te{ko mi je padalo rano smrkavanje u zimskom periodu jer sam morao prerano prekidati s radom, ili raditi pri svije}i. Zapravo, to i nisu bile prave svije}e, one sa prazni~nom bistrom svjetlo{}u, ve} samo ih sami improvizirali ume}u}i kroz ~ep fla{ice napunjene jestivim uljem pertlu od cipele – kao fitilj. Takva svije}a je emitirala `u}kastu, zamu}enu svjetlost i silno je dimila, a ni sam ne znam koliko stotina sati sam pisao pri takvoj svjetlosti. [eherzadin svijet d`ina i {ejtana ~inio se znatno realnijim u toj sarajevskoj zbilji: mutna svjetlost svije}a, glad i studen, nestvarna neprijateljska surovost i ravnodu{nost cijeloga tzv. demokratskog svijeta – sve to na jednoj strani, a na drugoj strani – na{ nestvarno sna`an otpor Zlu, na{a sr~anost, rije{enost da se branimo koliko oru`jem toliko i kreacijom i tolerancijom, sve je to bilo zaista vol{ebno, bajkovito, ~udesno i mitski. Stvarnosti u tome svijetu bile su se izmije{ale, obrisi me|u njima gotovo da su nestali. Te{ko je objasniti nekome – makar i uz najbolju rje~itost i veoma kultiviranu imaginaciju – kako se mogao osje}ati prevodilac No}i u Sarajevu u vrijeme kada ga je satirala srpska opsada koliko i ravnodu{nost svijeta. Bila je to istinska borba Erosa i Tanatosa, Kreacije i Ru{ila{tva.

Zbrinjavanje obitelji Za razliku od znatnog dijela Sarajlija koji su izmjestili u inostranstvo sve ~lanove svojih porodica (me|u njima i tada vode}i bo{nja~ki politi~ari), morao sam brinuti o dvoje male djece, o supruzi, ali ne samo i ne u prvom redu brinuti o njima da ne umru od gladi (dvanaestogodi{nji sin mi je znao ~esto re}i: „Da mi je do`ivjeti da imam hljeba koliko mogu pojesti!“), ve} jo{ vi{e, i jo{ te`e, brinuti o njima svakog dana, svakog sahata da ne izginu, da se ne obogalje. Stra{an je to teret.

Vjera u Boga Sje}am se da sam ~esto molio Boga – u koga sam uvijek vjerovao, ali sam tada shvatio da se u Njega naro~ito vjeruje kada je ~ovjek u nevolji; nikada u Sarajevu nije bilo vjernika kao za tih godina stalnog suo~enja s patnjom i sa smr}u – molio sam Boga, ba{ usrdno, da mi sa~uva `ivot dok okon~am prijevod No}i, a poslije – nije va`no. I pri tome nisam „folirao“, ve} sam iskreno taj posao shva}ao kao svoju misiju, kao `ivotni BEHAR 74-75

zadatak; eventualna smrt poslije prevo|enja No}i ne bi tako obesmislila moj `ivot.

Molitve su mi usli{ane: do`ivio sam, zajedno s porodicom, kraj srpske opsade i me{koljenje svjetske savjesti, a potom i izdanje svoga prijevoda No}i. U Predgovoru sam zapisao neizmjernu zahvalu Bogu, ali nikada niko ne}e shvatiti – jer to se ne vidi i ne mo`e se materijalizirati – kako sam svoje srce, neizmjerno napa}eno i najzad ozareno, umivao suzama radosnicama. Sarajevska borba Erosa i Tanatosa ~ak ni epski nije izreciva.

no}. Katkada nisam razaznavao koji svijet je realan – moj ili [eherzadin. Bilo je trenutaka kada me je mo}na matica toga ~udesnog pripovijednog svijeta nosila tako da mi se ~inilo kako nije nemogu}e da su u sve umije{aju dobri d`ini pa da po~nu vitlati uspani~ene ~etnike po brdima i da ja pri tome likujem.

Mo`da je neozbiljno {to }u re}i da se i jesu umije{ale neke dobre vi{nje sile, jer je Sarajevo spa{eno usprkos tome {to su mu sve susjedne zemlje i cijela slu`bena Evropa bile namijenile smrt. Na{ duh otpora i kreacije – izdr`ao je i nadvladao.

Kakvi su umovi silnika S obzirom na okolnosti u kojima sam radio prijevod, mislim da se mo`e naslutiti da moj rad na prevo|enju No}i, zapravo, nije bio obi~an prijevod. To sam do`ivljavao kao `ivotnu misiju u jednom nezamislivo surovom vremenu, kada su najve}e sarajevske biblioteke pretvarane u loma~e.

Pamtim dobro, i pamtit }u zauvijek, kako su Srbi sa okolnih planina zapaljivom municijom zapalili Vije}nicu (Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku), pa sam, rizikuju}i, izlazio na ulicu na Bistriku, gdje sam tada stanovao, gledao to veli~anstveno zdanje u plamenu i doslovno se gu{io u suzama. „Bo`e, kakvi su to pomra~eni umovi koji namjerno pale biblioteke i onda ih dr`e pod artiljerijskom vatrom da im ne mogu pri}i vatrogasci!“, govorio sam.

Na isti na~in spalili su i Orijentalni institut, do posljednjeg rukopisa, sa blagom kakvo se ni zamisliti ne da: stotine hiljada historijskih dokumenata, desetine hiljada rukopisa od desetog stolje}a naovamo a me|u njima mno{tvo autografa. Srpski zlo~in na Markalama i u Srebrenici neopisivo je u`asan, ali je isto tako neopisivo u`asan njihov kulturocid, ~ije razmjere nikada ni u bo{nja~kom korpusu, a ni u svijetu, na`alost, nisu valjano shva}ene. Nikada se Srbi i Crnogorci ne}e mo}i dovoljno naizvinjavati za svoje apsolutne i svekolike zlo~ine.

Onda sam se vra}ao u svoju sobu, ~iji je jedini prozor ukopan u obalu – napravljen je valjda zato {to se mislilo kako jedan zid mora imati neki prozor iako on nije obavljao svoju funkciju – i nastavljao sam raditi na prijevodu No}i.

Fantazija i realnost @elim re}i, dakle, da je to mnogo vi{e od prijevoda: ja sam `ivio Hiljadu i jednu

Prednosti i nedostaci interpunkcije u arapskom tekstu U prijevodu mi je naro~ite pote{ko}e pri~injavalo to {to izdanje koje sam koristio nije ura|eno po pravopisu modernog, standardnog arapskog jezika. Naime, u tome izdanju – kao u klasi~nom arapskom jeziku uop}e – nema nigdje, na nekoliko hiljada stranica, ni jednog pravopisnog znaka: ta~ke, zareza, crtice, ni~ega (arapski jezik i onako nema velikih i malih slova). Tekst ide in continuo, u beskraj, kao i [eherzadina naracija. Tu nastaju prevodio~eve silne muke sa sintaksom – gdje po~eti a gdje zavr{iti re~enicu, kako je sintaksi~ki organizirati i sl. Prijevod takvog izdanja (drugo nisam imao na raspolaganju kao pomo} ili nekakvu orijentaciju) podrazumijeva i naro~ito te`ak redaktorski posao.

No, danas mislim da mi je upravo takvo izdanje nudilo i zna~ajne prednosti: nudilo mi je, zapravo, neizmjerne mogu}nosti kreiranja u sintaksi a time i u domenu lingvostilistike. To je golema prednost, i nadam se da sam je valjano iskoristio.

Sretan zavr{etak Sa gotovim rukopisom, nekoliko godina sam tra`io izdava~a, budu}i da je projekt zahtijevan u izdava~kom i u knji`arskom smislu. Iznenadilo me da na moju ponudu rukopisa nije pozitivno reagirao – nije uop}e reagirao – hrvatski izdava~ Nenad Popovi}, iako je Fondacija SOROS odmah dodijelila 50.000 KM, danas 25.000 Eura, kao potporu. Najzad sam sklopio ugovor sa „Ljiljanom“, ~emu su prethodili tvrdi pregovori sa urednikom Had`emom Hajdarevi}em i direktorom Mensurom Brdarom – negativcem dostojnim kakvog lika iz [eherzadinoga svijeta, iz nekog njenog tamnoga vilajeta.

39

TRAGOVI No, prije toga treba re}i ne{to o promociji izdanja. Obarti su bili ~udesni i time su, reklo bi se, na neki na~in sara|ivali sa zakonitostima svijeta u No}ima.

Organizirana je veli~anstvena, kultna promocija u velikoj, vrlo sve~anoj sali Doma Vojske Federacije BiH. Dvorana je bila prepuna, stajalo se na nogama, u doslovnom smislu. Atmosfera veoma sve~ana. Ne bija{e mi moga Alije Isakovi}a, da ga podsjetim na onu ugrijanu pe} u Medresi i na njegovu odlu~nu ideju. On nas je sve napustio, zauvijek. Bio je to trenutak izuzetne egzaltiranosti, osvije{}enosti i prosvijetljenosti.

Me|utim, i u takvome ~asu, koji je, koliko znam, cijelo Sarajevo smatralo izuzetnim, a izdanje je kasnije progla{eno kulturnim doga|ajem godine, po mnogima i kulturnim doga|ajem decenije – i u takvome ~asu, velim, ostala su mi tri o`iljka.

Naime, od dogovorenih promotora, ~ak trojica se nisu pojavili iako su obe}ali u~e{}e na promociji: Haris Silajd`i}, D`evad Karahasan i Ivan Lovrenovi}. Prva dvojica su, dodu{e, poslali svoje tekstove da bi ih neko pro~itao na promociji, a Lovrenovi} nije u~inio ~ak ni to. Naj~udnije je to {to ni jedan od njih trojice nije smatrao vrijednim da me nazove telefonom ni prije ni poslije promocije, nikada, da objasni od-

sustvo, da ~estita, da ka`e bilo {ta. To je apsolutno neshvatljivo. Osim toga, nije bio prisutan nijedan moj recenzent: jedan je, kao {to sam rekao, preminuo, a drugi se naprosto nije pojavio.

No, promocija je ipak bila veli~anstvena (promotori: tada{nji ministar Fahrudin Rizvanbegovi}, Hilmo Neimarlija, Had`em Hajdarevi}), jer je samo djelo tako mo}no, tako va`no u povijesti svjetske kulture da je ocijenjena veli~anstvenom ve} ~injenica da se objavljuje njegov prijevod na neki jezik. Osim toga, naj{ira javnost je godinama znala (znalo se za to i u svijetu) da radim na prijevodu No}i i on se o~ekivao s nestrpljenjem.

Najzad, vrijedi zabilje`iti jo{ jedan kuriozitet u vezi s mojim prijevodom No}i.

Da je u pitanju neko djelo manjeg kulturnog ili literarnog zna~aja, te da nije tako velik izdava~ki poduhvat, ne bih pridavao zna~aj ovome {to upravo namjeravam zapisati.

Naime, djelo je izdato u 10.000 prekrasnih kompleta, ali izdava~ „Ljiljan“ nikada mi nije isplatio ni marke autorskog honorara, uprkos ~vrstom ugovoru, a odnedavno i pravosna`noj sudskoj presudi u moju korist. Pri tome valja re}i da su ljudi koji su vodili Ljiljan“, sa Mensurom Brdarom na ~elu, svi odreda svr{enici Gazi Husrev-begove medrese, {to

zna~i da sam ih na neki na~in smatrao svojima, jer sam i ja iz te {kole. Tako me je dakle, izdava~ bezo~no oplja~kao.

No, satisfakcija je stigla iz svijeta.

Budu}i da su No}i najzna~ajnija referenca u mome dotada{njem opusu, UNESCO mi je 2003. godine dodijelio Sharjah Prize for Arab Culture (uz koju ide i ~ek od 25 000 $), a to je, zapravo, priznanje za najboljeg arabistu tokom dvije godine u svijetu.

Sve~anost uru~enja nagrade odr`ana je, veli~anstveno, u sjedi{tu UNESCO-a, pod blje{tavim svjetlima Pariza (potom i u Rektoratu u Sarajevu, tako|er vrlo sve~ano).

Do`ivio sam to kao ~arobni obrt u [eherzadinoj naraciji. Naime, pokazao se kao istinski dug, podvi`ni~ki i sudbinski neizvjestan put od rada na prijevodu u bistri~koj sobici u kojoj je vlaga naprosto curila niz zidove, ukopanoj u obalu, pod mutnom svjetlo{}u pertle natopljene jestivim uljem, do veli~anstvene i jedinstvene pari{ke svjetlosti, te li~ne ~estitke generalnog direktora UNESCO-a. To je prenio cijeli svijet.

Eros je jo{ jednom nadvladao Tanatosa.

Bilje{ke: * Naslov i podnaslovi su redakcijski

MEHO BARAKOVI] Na Mirogoju Dok traje O~aj traje{ i ti svojom Nagom povr{inom Tijela u meni i neka se no} rasula Parfim u koji si umo~ila neizgovorene Rije~i ima miris neke Unutra{nje za~u|enosti Pitam se kako si do`ivljavala Crninu na Mirogoju Ovo je jo{ jedna Zagreba~ka jesen i ulazak Nesklada u Prostor koji je sada oblo`en Pli{anom tugom I nema Kruga i nema Suglasnika po kojima bi mi slala Poruke je li ovo jo{ Jedna ki{na godina dragi Bo`e moj

40

je li ovo Raspe}e snene ptice ili ipak Ne{to mnogo gore koga da Pitam Vrijeme kao da Posustaje i ti biva{ Nesretna {to aparat za kafu ne radi kao da se Sve Sunovratilo u bezdan iscrtava{ jedno mogu}e Prolje}e Ru`om za usne i Tra`i{ utjehu u sanjivoj Pra{ini na svojim ljetnim haljinama Jo{ nismo probali Slatko od vi{anja i to nam je Neoprostiva gre{ka

BEHAR 74-75

SJE]ANJA

STOGODI[NJAK PJESNIK TADIJANOVI] Ovdje se zaista radi o ~udu, o ljudskom fenomenu, izuzetku kakvog se rijetko na|e u ~ovjekovoj “dolini suza”, pa se treba bez himbe radovati {to blizu nas `ivi jedan krepak, vedar i pokretan stogodi{njak Dragutin Tadijanovi}, o kojem je predsjednik HAZU Milan Mogu{ na sve~anom skupu u ovom uglednom hramu hrvatske znanosti i umjetnosti izrekao: “U svome gotovo stolje}e i pol dugu postojanju sada{nja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti mo`e po prvi put obilje`iti stotu godi{njicu ro|enja svoga najstarijega `ivu}ega redovitoga ~lana pjesnika Dragutina Tadijanovi}a.” (“Forum”, listopad-prosinac, 2005.) I jo{ je uva`eni predsjednik utvrdio da je Tadijanovi} pune 52 godine redoviti ~lan akademije, “najdu`e od ikojega drugoga sada{njega ~lana.”

Me|u “besmrtnike” Tadijanovi} je primljen 30. lipnja 1953. godine. I ba{ koji mjesec kasnije imao sam ~ast s njime razgovarati. Kao tek diplomirani profesor knji`evnosti te jeseni bio sam se zaposlio u redakciji kulture zagreba~kog izdanja dnevnika “Borba”, pa me urednik Vlado Stopar poslao da “novope~enog” akademika kratko intervjuiram, a ja sam tada kod Tadijanovi}a, u njegovu knjigama zatrpanom stanu (dvori{na zgrada u Ilici br. 28) ostao du`e od jednoga sata, jer se s dobro raspolo`enim pjesnikom nije druk~ije moglo. Usput sam mu ispri~ao da sam s njegovom poezijom upoznao se u rodnoj Bosni, ratne 1941. kada sam u zeni~koj knji`nici muslimanskog dru{tva “Zajednica” nai{ao na knjigu pjesama “Pepeo srca” (Izdanje Matice hrvatske, 1936), i odmah spontano zavolio Tadijanovi}evu lirsku toplinu i jednostavan ali sadr`ajan pjesni~ki izraz.

Takav je pjesnik bio i u razgovoru otvoren, slavonski prostrane i tople rije~i, bliske mentalitetu Bosne, kojoj je Tadijanovi} bio kom{ija, jer je gimnazijskih osam godina proveo u Slavonskom Brodu, i sigurno je mnogo puta gledao sa slavonske obale Save prema susjednom Bosanskom Brodu, sjevernoj kapiji ~udovite, i povije{}u bogate zemlje Bosne. Nedaleko Broda Tadijanovi} se i rodio, u Rastu{ju, selu koje je o~ito dobilo ime prema slavonskim hrastovim {umama.

BEHAR 74-75

Takav ambijent je uz `itna polja Tadijanovi}a najvi{e inspirirao u pisanju pjesama.

Budu}i da se mladi {kolarac Dragutin otrgnuo od rodnog sela odlaze}i na osmogodi{nje gimnazijsko obrazovanje, njegovi roditelji su za`eljeli da im sin postane in`enjer {umarstva, pa je on protiv svoje volje upisao taj studij na Zagreba~kom sveu~ili{tu, razapinju}i svoje probu|ene sklonosti prema poeziji. I tako je izdr`ao dvije godine, dok se nije usudio re}i ocu da ne `eli dalje studirati {umarstvo nego knji`evnost, jer je tada ve} imao vi{e objavljenih pjesama u zagreba~kim ~asopisima.

To je bio razlog da mu otac odre~e daljnju potporu, pa se pjesnik prelaskom na Filozofski fakultet oslonio na vlastite snage, zaposliv{i se kao korektor u onda{njim Narodnim novinama.

Pi{e: Nasko FRNDI] I u protekloj jubilarnoj godini Tadijanovi} se sjetio kako ga je otac nekoliko godina kasnije na samrtnoj postelji pitao: “Ima{ li me ~ime saraniti?” A sin je ocu odgovorio: “Imam!” Jer je bio upravo dobio honorar za knjigu pjesama “Pepeo srca”. I tako je neposlu{ni sin u posljednjem trenutku `ivota obradovao svoga oca. I mo`e se re}i da je ~itav `ivot Tadijanovi}u poezija bila usputno bavljenje, jer nije kao neki pjesnici `ivio boemski nego uvijek je bio zaposlen, nakon Narodnih novina u Nakladnom zavodu Hrvatske kao jedan od urednika, zatim u Izdava~kom poduze}u “Zora”, a najdu`e, vi{e od dvadeset godina bio je direktor Instituta za knji`evnost i teatrologiju nekada{nje Jugoslavenske, a sada Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti. Na tom polo`aju je Tadijanovi} pokrenuo i uredio vi{e od stotinu knjiga naju-

glednijih izabranih i sabranih djela hrvatskih knji`evnika.

Ali je odanoga prire|iva~a tu|ih djela nadvisio pjesnik. Iza{lo je mnogo knjiga pjesama koje su iz desetlje}a u desetlje}e ime Dragutina Tadijanovi}a pronosile od jedne do druge generacije hrvatske mlade`i.

Samo u [kolskoj knjizi objavljeno je vi{e od dvadeset izdanja izbora iz raznih razdoblja Tadijanovi}eva stvaranja pod naslovom “Srebrne svirale”. Tome je pridonio i osobno `ivahni Tadijanovi} odr`avaju}i stalne kontakte sa {kolama prigodnim knji`evnim dru`enjima. Odatle je on po~asni gra|anin vi{e gradova u Hrvatskoj, a neke {kole nose njegovo ime. Za jubilarnih ovih dana sam je pjesnik vedro i {aljivo govorio o svom osobnom ~udu, da je u Slavonskom Brodu stajao `iv i pokretan pokraj spomenika i kipa vlastite osobe.

Tadijanovi} je tijekom dugog `ivota stekao atribut omiljenog pjesnika, kako kod svoje brojne publike na knji`evnim susretima po {kolama, tako i me|u kolegama piscima, koji ga od milja zovu jednostavno Tadija, jer za svakoga uvijek ima toplu a zanimljivu rije~. Kad se na{ao na kakvom knji`evnom skupu, me|u svojim isto tako ostarjelim knji`evnim poslenicima, znao je re}i: “Lako je vama dok imate mene koji sam tolikim godinama ispred vas...”Takvim i sli~nim rije~ima Tadijanovi} osvaja simpatije svih ljudi oko sebe. Velika je zasluga Tadijanovi}a {to svojom osobno{}u poeziju dr`i na visokom pijedestalu, iako je taj `anr odavno izgubio trku s prozom, dramom i esejom. Njegova poezija je na visokoj cijeni, zbog jednostavnog, govornog izraza, ali svaka mu pjesma ima iskru svje`e, originalne misli. Jedan haiku dubrova~kog pjesnika Luke Paljetka po mom sje}anju glasi: “Ulicom ide / slavonski hrast / Ne. To je Tadijanovi} “ Kao da je to su{tinska slika Tadijina lika i djela.

41

SJE]ANJA I dr`avne vlasti samostalne Hrvatske shvatile su koga imaju u pjesniku Tadijanovi}u, pa je oki}en odlikovanjem osobno iz ruku predsjednika dr`ave Stjepana Mesi}a, a predsjednik vlade Sanader primio je Tadijanovi}a uz du`ne po~asti.

Tadijanovi} je sjedio do gradona~elnika Bandi}a na proslavi njegova ro|endana. U tom stilu nastavili su i neki forumi, pa Tadijanovi}a smje{taju u prvi red va`nih privrednih skupova, a trebalo bi ga po{tedjeti od tolikih napora, da nam jo{ po`ivi ovakav ~io, pam}enjem potpuno svje` i fizi~ki pokretan, iako mu nije lahko, jer se u jednom razgovoru tih dana na{alio na ra~un svoje fizi~ke iscrpljenosti, rekav{i: “Naru~io sam nove noge, ali mi nikako ne sti`u.”

Dragutin Tadijanovi} je uz Dobri{u Cesari}a, Gustava Krkleca i nenadma{nog Tina Ujevi}a svoj pjesni~ki vrhunac u hrvatskoj poeziji dosegnuo u razdoblju od tridesetih do {ezdesetih godina pro{loga stolje}a. Ilustrativni su naslovi njegovih zbirki pjesama: “Sunce nad oranicama” (1933), “Tuga zemlje” (1942), “Blagdan `etve” 1966) itd. itd. potvr|uju}i da je u svojim inspiracijama bio najodaniji svome slavonskome zavi~aju.

A kao prire|iva~ odabranih i sabranih djela ostat }e zapam}en nesebi~nim trudom da svi podaci i datumi budu to~ni, da se ne dogode bilo kakve smislene ili tiskarske pogre{ke. Tijekom dugog rada s knjigama i na knjigama, Tadijanovi} je toliko izvje`bao svoju memoriju, da u svom pam}enju nosi ogroman fundus znanja o pojedinim knji`evnicima, knji`evnim doga|ajima, o ro|enjima i smrtima. U tom sam se uvjerio davnog 29. listopada 1958. godine, kada je ro|en moj sin Dino i kad sam slu~ajno susreo Tadijanovi}a na Zrinjevcu i pohvalio mu se prinovom, on mi je tada rekao: “Tvoj sin se rodio to~no na pedesetu godi{njicu smrti Silvija Strahimira Kranj~evi}a, koji je umro na dana{nji dan 1908. godine u tvojoj Bosni.”

“Znam, za gimnazijskih godina u Sarajevu bio sam nekoliko puta na ko{evskom groblju, gdje sam vidio i Kranj~evi}evo vje~no po~ivali{te.” Tadijanovi} je bio ugodno iznena|en i dirnut.

Zahvaljuju}i akribijskoj sre|enosti zna se da je Tadijanovi}eva ostav{tina potpuno prire|ena za budu}e istra`iva~e njegova stvaranja i `ivotnog puta. U povodu stogodi{njice slavljenik je bio prebukiran novinarskim posjetima i televizijskim snimanjima, pa se vidjelo i ~ulo u jednoj reporta`i iz njegova stana u Gajevoj ulici 42

kako stoje fascikli poredani i po krevetu pokojne Tadijine `ene Jele, opjevane u mnogo pjesama iz njihove mladosti i zrelih godina `ivota. U razgovoru s novinarima Tadijanovi} je pri~ao i kako se upoznao sa svojom nerazdvojnom `ivotnom dru`icom.

Kao mladi} vozio se vlakom od Slavonskog Broda prema Zagrebu, i na sjedi{tu ugledao samu a lijepu djevojku, u{ao u kupe i rekao: “Vi jedete naran~u!” Djevojka je odgovorila: “ Da, ho}ete li i Vi?” Te dvije re~enice su bile dovoljne da se ovo dvoje upoznaju, zbli`e i ostanu zajedno osamdeset godina.

Novinarima je pokazao prozor s kojega mu je Jela uvijek mahala kada je odlazio Gajevom ulicom prema Jela~i}evu trgu.

kako sam u predve~erje i{ao na selski brije`ak, zami{ljen, odakle se imao da pojavi moj tu`ni otac iz rata Jecaj, srce, u samo}i.

Kad naviru uspomene.

U Rastu{ju, kod Svetog Vida.

Odavno spava moja baka.

I djed i otac pored nje le`e.

Pod travom i pod ruzmarinom.

A \uro, brat moj, na Mirogoju.

Svi odo{e. Svi sad {ute.

Mati i sestra u zavi~aju. Daleko, same.

Ne ~ujem vi{e ni rije~i, drage, znane.

Bijah li doista Ja taj dje~ak.

Koji je slu{ao njihov govor? [uti, srce, u samo}i.

Kad naviru uspomene.

Na sve~anom skupu u Akademiji slavljenik je brojne uzvanike odu{evio krepkim glasom i svje`im izgledom, ali na kraju i sa svojom darovnicom da ostavlja 700.000 kuna da svake godine Hrvatska akademija nagra|uje najboljega mladoga pjesnika nagradom od 20.000 kuna, da i na taj na~in Dragutin Tadijanovi} ostane u sje}anju sada{njih i budu}ih ljubitelja knji`evne a osobito pjesni~ke rije~i.

Umjetnike ipak pamtimo najvi{e po djelima koja su iza sebe ostavili u korpusu nacionalne i svjetske ba{tine. Iz obimnog Tadijanovi}eva opusa od nekoliko stotina pjesama odabrao sam jednu koja mi se za ovu prigodu u~inila vrijednom da pjesnika predstavi u njegovu humanom anga`manu, i to u ranoj fazi razvoja, kada je tridesetogodi{nji liri~ar bio nabijen ne samo intimnim nego i op}eljudskim emocijama. Naslov pjesme glasi:

DANAS TRIDESET I PETE Mogao bih mnogo da govorim kako sam se na vozu sijena vozio u vedru ve~er, le`e}i na le|ima, i ~inilo mi se: mrtav le`im, plav, pod zvijezdama -

[uti srce u samo}i kad naviru uspomene.

Al danas treba da iza|e{ Iz osamljenosti I krikne{ Razlupaj kutiju uspomena Tr~i na raskr{}a.

K tebi dopire ubila~ki zveket preko razlivenih voda u maglama Prije nego {to uzmora{ ostaviti srp kojim `anje{ tr~i na raskr{}a i krikni Neka te ~uju `ute {ume i te{ke crne oranice i lastavice i dimnjaci i neka te ~uju koji bez prestanka o{tre no`eve za klanje Neka odjekuju doline Nek se zaljuljaju vrhovi Tr~i na raskr{}a u zlatnosti sunca tr~i tr~i krikni razlupaj Ta pjesma stara ravno sedamdeset godina i danas pored svoje umjetni~ke ljepote, ima i sadr`ajnu, aktualnu vrijednost, jer govori o zlim ljudima koji “bez prestanka o{tre / no`eve za klanje”. Ti ljudi-neljudi porobljavaju narode i razaraju prastare vjerske i kulturne spomenike. Ova pjesma pomla|uje stogodi{njaka Tadijanovi}a, ~ije rije~i “krikni...razlupaj” kazuju da mu je mladost bila po{teno buntovna, kao {to mu je starost ~asno dostojanstvena, jer iza sebe ostavlja umjetni~ko djelo trajne vrijednosti.

BEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI

Kako razumjeti pjesnika Meha Barakovi}a

Traganje za Simetrijom i Ravnote`om ili Usamljenost kao splin Sudbine Watch the world around you how important our all is...

You say, write it all down.

How much does my pain go for?

Virtue? Merit?...

(Anastazija Flava, Never again alone, 22, 12) Znao sam Meha Barakovi}a mnogo ranije, ali samo ”preko pjesama”. Prisje}am se, da smo se prvi put ”tete a tete” sreli u Plavu, na jednom knji`evnom susretu u ovom prokletijskom gradi}u smje{tenom tik uz jezero, ni`e Visitora. Meho je ovdje tek bio stigao iz Trebinja u Hercegovini, kao izbjeglica. Bilo je tu mnogo djece, `ena, staraca – ~itave porodice koje su se spa{avale od progona onih istih varvara zapam}enih iz ranijih ratova. Nije to jo{ bio rat klasi~nog tipa, ve} onaj iznenadni ”udar” sa ciljem totalne i brze likvidacije svih onih koji ne pripadaju politi~ko-vjerskoj litiji naroda koji sebe naziva ”nebeskim”.

Meho je, sa svojom u`om porodicom, u Plavu bio smje{ten u sobu 303 hotela ”Plavsko jezero”. Uspio je da se spase i da u Plav stigne samo sa glavom na ramenu.

Porodica mu nije izlazila iz sobe, pre`ivljavaju}i traumu koju je do`ivjela do dolaska u Plav. A on bi, povremeno, izlazio na razgovor sa pjesnicima, i sa jezerom, i sa pjesmama koje je mogao da, u pretrpljenom bolu, jo{ pamti. Sve mu je drugo bilo ostalo u Trebinju, u stanu u koji se uselio neki bezumnik. Meho je `alio knjige – svoju veliku biblioteku. @alio je i modru rijeku Trebi{njicu i ne{to {to je pored ove rijeke proticalo kao nepresu{na poetska inspiracija i, mo`da, Ravnote`a i Simetrija izme|u @ivota i kreacije.

I ja sam, pou~en iskustvom, zami{ljao da je Pjesnik Meho Barakovi}, i pored najve}ih muka i trauma, imao ~ast sli~nu onoj Ovidijevoj – da sebi osigura slavu a progoniteljima poni`enje.

BEHAR 74-75

Pjesnik Meho se nastanio kod Jezera, izme|u najvi{ih prokletijskih vrhova – u srcu Prokletijskog Exponata. Imao je i tu sre}u, da do|e ovdje, me|u dobre ljude, me|u pjesnike Sand`aka, koji su ga cijenili, slu{ali njegove zapam}ene stihove, pozivali na knji`evne susrete.

Meho je u ovom Exponatu pisao nove pjesme, ali ne bih rekao da ih je pjevao. A mo`da i jeste, ali sam siguran da ih je popjevao u ti{ini i onako kako pjevaju prognani i uvrije|eni. Pamtim, Meho je bio

Pi{e: Alija D`ogovi} osobito hrabar, vidovit i optimista. Smijao se otmjeno i ~ovje~no, raspravljao o Poeziji.

Ovdje, u Plavu, napisao je nekoliko knjiga Poezije tokom 1994. i 1995. godine, sve do svojeg odlaska u [vedsku – visoko gore, bli`e Stockholma i u Stockholm. ^uo sam, zatim, da je Meho sa porodicom, i grupom izbjeglica otputovao u [vedsku, u ovu sjevernu Veneciju koja od Malmöa do Kerune plovi na Baltiku i hi-

ljadama jezera. Jeste Meho je romantik, po svojoj poetskoj Svijesti, ali (to samo ja tako mislim) on je i Sljedbenik Sudbine – Pjesnik kojeg Sudbina vodi po Paklu, da Sve vidi i da Sve ~uje. Vodi ga isto onako kao Vergilije slavnog Dantea – kroz kristalne sfere Velike Poezije.

Mehovo `ivotno i pjesni~ko Putovanje, pod okriljem Sudbine, ima svoje razloge, motive, uzroke. Pre`ivjev{i trebinjsku (odnosno bosansku) Kataklizmu, skrasio se, mislio sam, u Prokletijskom Exponatu, koji je trebalo da bude njegova Punta Amica, gdje se miris borova rastvara na mediteranskoj svijetlosti i toplini. No, Meha je, ponovo ista ona Su|aja ili Vila pjesni~kog Parnasa, {~epala za ruku i odvela ga na Sjever – da slu{a Sjeverne sirene, i da svoj bosanski karasevdah odboljeva ba{ u Bollnäsu, gradi}u kod Geteborga, koji i sam boluje – od Ljepote. Tu se Meho zaustavio, da `ivi svoj melanholi~ni pjesni~ki `ivot, pi{e Pjesme, ma{ta i ~ezne za mediteranskim suncem, Mostarom i Dubrovnikom.

Dok pi{em ove redove o Pjesniku Mehu Barakovi}u, sve mi se ~ini da prepri~avam njegov lirski Parnas, njegovu Poetiku od Prve Pjesme do onih iz stokholmskog poetskog Kruga.

U su{tini `ivota i pogleda na Svijet i postojanje Svjetlosti i kao prirodni i kao pjesni~ki fenomen – onaj izma{tani od prve ljudske spoznaje do dana{njih filozofskih i znanstvenih Znanja i Otkri}a u Sebi i izvan Sebe, kao u Fatamorgani Stokholm iznutra, jer Sarajevo }e uvijek pjevati; dakle u su{tini `ivota Pjesnik Meho je pjesnik osobite i virtuozne lirske melanholije, Pjesnik gorke Tuge i latentnog nihilizma.

Ponekada mi se u~ini da Pjesnik Meho i ne pripada totalnom nihilizmu i subjektivizmu lirskog sentimenta. Jer je on i epska gromada, koja postoji i koja epskim jezikom pripovijeda svoje ronsarske sonate i elegije, jezikom epske i herojske pjesme u kojoj je primijenjena lirska struktura i lirska lingvistika. To je liriko-epika ~iste gramati~nosti, vi{ega jezi~kog reda i vi{e polisemi~ne 43

STUDIJE I OGLEDI funkcije jezika. To je jezik sintagmatske organizacije, mjestimi~no i jezik nadrealisti~ke spojivosti i nadrealisti~ke metafori~nosti u simbiozi sa simbolizmom i ekspresinizmom. Simboli i ekspresije poetski se realizuju u semanti~kim konstituantama, gotovo Simetri~no i u Ravnote`i poetskog govora.

Mo`e li se govoriti o Pjesnikovoj (Mehovoj) poetskoj depresiji i povremenom silasku u nihilisti~ke monologe i misaone dileme?

Pa to je Poezija, to je Sklad `ivota sa Stvarno{}u. Elegi~ni manifesti su odraz pjesni~ke kulture, humanosti, saradnje sa onima koje prate rituali grube stvarnosti. Tako je kada je Pjesnik dio narodnog Tijela i narodne Misli. A Meho jeste. Zato je njegova Poetika kolektivna Bol i kolektivna Misao.

Mehov, neformalni, nihilisti~ki apsurd ima svoje duboke korijene, za~et mo`da jo{ u djetinjstvu, u nekoj neshva}enoj sociosredini ili u strahu od Neizvjesnosti i Otkrovenju onoga {to se mo`e ^ovjeku de{avati na Putu ka Svijetlosti vedskoga Boga Vi{ne iz Sanskrta. Ima u ovo sumnje, jo{ od prve zbirke ”Dvoje”, jer odmah poslije ovih stihova uslijedilo je mladala~ko osipanje (zbirka ”Osipanje”), da bi kasnije postalo jo{ hladnije pod nebeskim svodom (zbirka ”Nebeska studen”). Naravno, ovo je samo u identitetu naslova, ali nije sve crno. Uskoro je za`uborilo i zapjenu{alo toplo more pred Dubrovnikom. Pjesnik je trubadurio Stradunom, dive}i se ljepoti `enskih tijela, kao Pablo Neruda (vidi: ”Tijelo `ene”).

E, moj Pjesni~e Meho – tako je to sa Ljepotom. Od gledanja Ljepote usred Zagreba, me|u toliko ljudi, umirao je Tin Ujevi}. Umirao je i Mato{ zapisuju}i onaj provokativni naslov ”Cvijet na raskr{u”. A tek {ta da se ka`e za Musu ]azima ]ati}a.

A ti, Meho karasevdalijo, lijepo zapisa ”Ova ^udesa // kojih je puna stara ljubavna ~itanka // i nama se Doga|aju // i mi u njima Sagorijevamo” (”Stockholm iznutra”, 74). Ti zapisa i ovo: ”...samo si Ti // Realnost // u koju vrijedi biti Zaklju~an // do same Smrti zaklju~an” (”Stockholm iznutra”, 104).

Pjesnikov egzodus stvarao je Druga~ije Mi{ljenje i @ivljenje: druge sredine, druga mora, drugi ljudi i drugi jezici. Ali, sve je to novi materijal za Novu i Druga~iju Poeziju, Nove boje za Nova Platna slikara Meha Barakovi}a – od Plava do Stockholma.

Pjesnikov (Mehov) pesimizam se umno`ava, te~e kao rijeka ”Izme|u Plava 44

i zaborava”, ”Plavska zvijeri” i ”Legitimacija raseljenog lica”, pa dalje – do ”Okupljanja sebe”. Bollnäs je postao Bolest, a u njemu bolan le`i Pjesnik Meho-aga, isto onako, od karasevdaha, kao onaj pa{a na Bosforu.

Romantik je Meho, velim, klasi~an Bajron. Po svojoj pjesni~koj ma{ti prebira davne Snove i Uspomene – tra`i Izgubjeno Lice, sve iz stiha u stih, iz etimona Rije~i i Sje}anja.

Na Meha se ne treba ljutiti, {to se utapa u Dubine Melanholije, jer je to njegov Simetri~ni Arhipelag, to je njegovo More kojem je ~itav `ivot plovio. To je Sudbina svih dobrih pjesnika. Bajkovito re~eno: u tom Moru je [koljka, u njoj Biser, a u ovom ~udesnom Svijetu – jedina iskra Svijetla, dovoljna da obasja ”^istu Ljubav sa Rje~ju u Istini”, dakle cijeli Kosmos, Pjesmom za Ljude.

Generalni cilj ovoga eseja je pristup umjetni~kom diskursu najnovije Barakovi}eve knjige Poezije ”Stockholm iznutra i druge pjesme” (NIK ”Kujund`i}”, Lukavac, 2005). U [vedskoj je ovaj bosanskohercegova~ki pjesnik objavio nekolike knjige Poezije, {to argumentira da on, i pored mogu}ih klonu}a u egzilu, ne ispu{ta iz ruku svoje mo}no kreativno pero i istrajava na trnovitom Putu koji su mu Muze lijepih umjetnosti ostavile kao Sudbinu.

Ima u ^ovjekovom `ivotu neda}a, spoticanja, prepreka svakojakih, ali Pjesnik Meho se predstavlja kao ^ovjek koji je

uvijek na ~vrstom osloncu, pa ma gdje bio: na mediteranskom jugu ili balti~kom sjeveru. On umije da trpi, ponekad i da oprosti – ~ovje~no, ali je uvijek ta~an i spreman da se osorno ustremi na nepravdu, nekulturu, povr{nost, nemoral i politi~ko profiterstvo zagri`enih lakrdija{a i nacional egzibicionalista, koji ga gone jo{ od Trebinja i one Pjesme kojom je udario po nosu sve kreatore ne~ovje{tva.

Najljep{e {to mo`e Pjesnik da podari knji`evnoj kulturnoj historiji to su one Pjesme o Mostaru i Mostovima, {to ih Meho ispisa Gore – na sjevernim razglednicama od Stockholma do Bollnäsa, koje osmisli u zbirci ”Nikada ne}e{ razumeti za{to sam zaljubljen u Mostar” (Orebro, 2000).

Pro~itavao sam ovu knjigu vi{e puta i poku{avao da razumijem Pjesnika, i razumio sam ga – njega i njegovu Poetiku, njegove Simbole, njegove Ispovijesti, i sve drugo {to ~ini umjetni~ku ljepotu poetske strukture, poetskih sadr`aja i poetskog jezika. Razumio sam Pjesnika Barakovi}a, jer sam ovu Knjigu izabrao da je sobom ponesem ~ak i na Mjesec – ako mi se to desi. Iz ove Knjige sam ekscerpirao i Pjesme za do sada najkompletniju i najhistori~niju Antologiju bo{nja~kih pjesnika Sand`aka i Kosova. Pjesnik Barakovi} je ovdje gost s najve}im po{tovanjem. Tako|er, nekolike pjesme iz ove Knjige inkorporirane su me|u tekstove najljep{ih primjera bo{nja~ke knji`evnosti – za ~itanku ~ije je i simboli~no ime MOSTOVI – ~itanka za deveti razred.

Svakako, sa razlogom, jer su Bo{njaci, i njihovi pjesnici, uvijek bili kreatori historijskih, kulturnih, humanisti~kih spona i veza sa svim narodima Svijeta. Kao Stari Mostarski Most, kao svi bo{nja~ki mostovi, tako i Mehovi mostovi...

Nova Barakovi}eva Knjiga Poezije ”Stockholm iznutra i druge pjesme”, pro~itana i shva}ena, ispoljava se kao slika unutra{njih zbivanja u psihopoetskom prostoru Pjesnika koji gleda i spoznaje kroz prizmu vlastitog `ivota i do`ivljavanja svijeta i Svjetlosti. Sumarno konstatovano, to je knjiga o ljudskom i fizi~kom bolovanju u Bollnäsu, na sjeveru Evrope. Hladno je, tamno je, `ivot se osipa, nema mostarskih prijatelja, nema Dubrovnika... To je, afirmativno, ”T’ga za jug”, o kojoj je pjevao i Ko~o Racin, o kojoj je pisala i Isidora Sekuli}. To je, tako|er, i Nostalgija za balkanskim pejza`ima, djetinjstvom, Trebi{njicom, hercegova~kim stelama, kulturom druga~ijom od sjeverne – norBEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI dijske, zaklju~ane pod devet katanaca, sebi~ne i uvu~ene u samo}u. Pa se sve to Pjesniku Mehu Ju`njaku sklup~alo u du{u, u Neminovnu Muku, u Ti{inu metala bez zvuka. Sve je Druga~ije, sve je neko Drugi – konstatuje Meho u Pjesmama iz Bollnäsa, Boluje i Pjesmi kazuje.

U ovoj Mehovoj Poetici Svijet je gledan iznutra, sve od zvuka do boje, od dru{tvenog hermetizma do Straha od Usamljenosti.

Bojim se da je Strah postao stalni Problem u Pjesnikovom egzistencijalnom prostoru.

Pitam se, da li je taj Strah nanio u pjesnikovu Du{u neki Vjetar sjeverac, ili ona Ki{a {to pada u Bollnäsu, ili Ne{to Drugo i Druga~ije. A jeste Ne{to, {to je, mo`da, Meho ponio iz Zavi~aja u onoj izbjegli~koj bo{~i – u Zave`ljaju. Bio je Rat, bilo je Strahovito, Ne~ovje~no, Sve pod okom Kame, pod Rukom Zla. Tako je Strah u Mehinoj Svijesti bio njegov Pratilac od djetinjstva do dana{njih Sijedih vlasi u vijencu oko Glave.

Bodlerovski odnos prema @ivotu, prema stvarnosti i prihva}anje umjetnosti kao govora i pona{anja, uklju~ivanje umjetnosti u stanje Svjetskog, i Svog, Duha; usmjeravanje oponencije na Normalan red u sociolo{kom korpusu Savremenog Dru{tva – stvorilo je kod Meha Pjesnika uslove za transverziju Sopstvenog, retori~kog, naboja Nesimetrije u Du{i, te promovisanje Simbola i simbolizma u refleksivnim poetskim referencama, u Jeziku i prijelazu iz Jezika normativne gramatike u Jezik simbola i traganja za Simetrijom i Ravnote`om.

Iz Mehove poetske simbioze simbolizma, espresionizma i bajronovske romantike oplodio se u njegovom Misaonom fenomenu i Poetskom izrazu osobiti stil, onaj po definiciji Boaloa: ”Style et l’ homme”, dakle: stil je sam ~ovjek – Mehov stil je li~no Meho, ondje gdje su mu rije~i ispisane po~etnim velikim slovom i gdje im je data nova Dimenzija (zna~enjska i funkcionalna, strukturalna, fonolo{ko-zvukovna).

U tom stilskom diskursu nastala je Mehova metafora – originalna, nadrealisti~ka, jednoleksemna, imeni~ko-pridjevska, interverzivna, a muzikolo{ki – zvu~no oponentna, zvu~no antonimska, obru{avaju}a, nekonvencionalna.

U diskursu stilske orijentacije, Mehova poetika je originalna, i duboko li~na, s atributom vrhunska, onako kako je za Maka Dizdara promovisana vrhunska stilistika govora ste}aka. Makovi poetsko-jezi~ki ste}ci, sintakseme okamenjenog sadr`aja BEHAR 74-75

i forme – ispisane su u pjesmi kao po hercegova~koj sedri. To je znakovlje onih koji su Bogu prilazili poklonima sa jezika, vedama sa znakovima Vje~nosti. I Mehove poetske Simetrije i Ravnote`e stilisti~ki se integri{u u govor sa stola~kih ste}aka, i sa stela na kojima su ispisane rune po ostrvu Öland, u Balti~kom moru, uzdu` [vedske.

I Meho je jedna gromada, jedan veliki ste}ak, pa bilo gdje da ga ona njegova Sudbina pobode – ostat }e uspravno, kao hercegova~ki ste}ak, jer je nastao iz Ste}ka, i Bilja, i Modre Rijeke, i Pjesme Sevdalinke... Bilo gdje da je, u Tu|ini ili na balkanskom jugu – On je u Zavi~aju, u Svojoj Ku}i, dakle u Svojoj Pjesmi. Pa ne tuguj Meho, pru`i Ruku da te Pjesma vodi Tamo gdje je mjesto Pjesnicima.

Cijela je [vedska Mehova, i onaj Vjetar, i ona Sjeverna Ki{a, i sve to {to snije`i od Baltika kod Malmöa – do Kirune. Sve je Mehovo: Trebinje i Modra Rijeka, Mostar i Radimlja, i Soba 303 u Plavu, i sve one Zvijeri u Prokletijama. Sve – bez poetskog stereotipa. [ta su to Mehovi Simboli? [ta su to Mehove Metafore?

Mo`da nikada ne}u mo}i da ih i{~itam i shvatim. Pa kako, onda, razumjeti Pjesnika, kako napisati najbolji esej. Pi{em li ja ovo sada impresionisti~ki – pi{em? @ elim, zaista, da napi{em najljep{i esej o Poetici Meha Barakovi}a, o svim njegovim Knjigama. Motivisanost me ne napu{ta odavno – da napi{em esej o Mehovoj Poetici i Mostarskom Mostu, o tim ljudinama: gdje Meho povezuje Sjever i Jug, a Most Istok i Zapad. Obojica `ive @ivot sa Pjesmom i u Pjesmama. Pripalo mi je osobito zadovoljstvo da pi{em o njima dvojici – kao o ~udima Svijeta. Shvatio sam da imam i razloga za pisanje, jer ”Pisali to na Kamenu, pijesku, papirusu – pi{emo ga za Vje~nost i Neprolaznost”. @elim da napi{em najbolji esej o Mehovim Mostovima, onim u Knjizi ”Za{to volim Mostar...” O tome koliko Meho voli Mostar, i njegov Most.

Koliko ja volim taj lijepi Most!...

Motivistika je osobita psiholo{ko-emotivna mapa ukupnog Poetikona Pjesnika Meha Barakovi}a – razu|ena i vi{ezna~na, sa~injena od subjektivnih niti njegovih Pogleda na Svijet, pretvaranih, onom Rijekom kojom te~e @ivot, u Simbole, poneka u one Stra{ne Simbole i Krikove koji iska~u iz Simetrije i Ravnote`e. Ponekad izgleda da je Mehova motivisanost

evropski bol – ne{to {to bi moglo biti tipi~no i ostalim evropskim, mo`da i svjetskim, pjesnicima savremenog doba i savremene poetske misli i kulture. Da li je to obnova neoromantizma i svjetskog bola u vihoru novih ratova i psiholo{kih kriza unutar svetskog globalizma? Da li je to neizvjesnost u kojoj se nalazi dana{nji ^ovjek i njegova kontroverzna Li~nost? Mogu li Pjesnici izmijeniti Svijet, urediti planetu Zemlju, ili nekoj Ljepotici pokloniti Srce u nekom Vrtu Ru`a i u~initi Sebe i Nju v j e ~ n o m i g r o m S v i j e t l a i Va t r e .

Razumijevaju}i Mehove poetske motive gdje on ~ini sve da izmijeni Postoje}e Stanje, prije fizi~ke smrti – i, zapravo, da ne bude Nje: da ^ovjek ostane vje~ito ovakav kakav Jeste, i ovdje gdje Jeste, da ne ostari i da se sa njega ni{ta ne Osipa i ne rastvara u alhemiji @ivota. Jer @ivot je Lijep, i neka ostane Lijep; neka i u Bollnäsu bude kao u Dubrovniku ili Mostaru, neka @ena bude onaj Poljski Cvijet kako bija{e sro~eno u jednom plavskom antroponimu, i neka Jezera dobijaju imena Lijepih `ena – kao ona Anastazija Flava.

Dakle, Meho je ^ovjek od Adema s prisutvom Have – da se tu ni{ta ne izmijeni, sem onaj smokov list – da ujesen otpadne. Prolaze Stockholmom, Bollnäsom, Geteborgom... lijepe Eve duge slamnate kose kao rukoveti bosanskog zrelog `ita, vazdu{astih o~iju i bijele prozirne puti.

Aman, Jarabi, Ljepote! I te{ko je Pjesniku Mehu, vrlo te{ko.

Ljubav je osobito eksponentan motiv u Mehovom ukupnom Poetikonu, pa i u lirskodramskoj ~aroliji ”Stockholm iznutra i druge pjesme” ispisivan po onoj strani mape iz ^ovjeka koja se naziva Unutra{nji Svijet Tame i Svjetlosti. Ljubav kao motiv traje u neliterarnoj i literarnoj tradiciji svih naroda kao internacionalni i vje~ni logos, pa se otuda on inkarnira, u poetskom logosu Pjesnika Meha Barakovi}a kao u vedskoj religijskoj filozofiji.

U Mehovoj poetskoj paradigmi ovaj motiv je ljudski, prirodan, bo{nja~ki i karasevdalijski, begovski – ~ist kao lijepa Rije~, diskretan i nepohotljiv. Nije platonski, ali je `ivotan i zadivljuju}i. Pripada onom Uzvi{enom logosu u umjetnosti, dakle lijepom (estetskom) bilo kao romanti~na ili realisti~na formula.

Otuda i ona erotska leksika, lingvostilemi u funkciji govora Erosa za~aranog Ljepotom, kao: ljubi~asta vatra; za{to ljep{i dio Mene // vi{e ne `ivi u tvome Glasu; ja nisam mogao da Naslutim i Razumijem // krhku liniju tvoga Tijela; jer Ne{to ljekovito bi mogla 45

STUDIJE I OGLEDI staviti // na Ranu // na Du{u koja bi ponovo da zapjeva; Zapaljivi smo... // kada je Rije~ o Ljubavi // i Ljubavnoj Groznici... // mo`da ljubav... // ostane i poslije nas // kao Uspomena i Ostrvo u Sredozemlju; u tvojoj Uspomeni // spavam; dok si danima na klaviru // Uvje`bavala // pla~ mora pred Dubrovnikom...

I koliko jo{ mnogo lijepih metafora i ~udastvenih stilema koje gospodare u strofama ove Mehove knjige zaljubljeni~ke otmenosti i govora sa`etog u sintagme i monoreme umjetni~ke mjere. ^italac }e imati zadovoljstvo da ih u Mehovoj Poetici sam pronalazi, prema svojem ukusu i afinitetima, da ih zapam}uje i oslu{kuje njihovu zvukovnu i jezi~ku (lingvisti~ku) polisemiju.

U ovoj Mehovoj knjizi Poezije nagla{ena je afirmativna i ona druga komponenta motiva iz diskursa Ljubav: to je njegova Nostalgija za Dubrovnikom, Mostarom, Prijateljima, morem... U pjesmi ”Sje}anje” apoteozira Uspomene na Dubrovnik: ”ja jo{ `ivim na onim divljim pla`ama // rasko{nog Dubrovnika // i moga sada ve} Starog tijela”. Obavezno, u tom slikarskom prostoru, na tom platnu, je Njeno Veli~anstvo @ena: ”sa ljep{om stranom tvoga `ivota // ho}u da se susretnem Uspomeno moja // @eno moja draga uspomeno // moja”. Pjesnika jo{ nosi na krilima ma{te ”gustina mora pred Dubrovnikom”. Pjesnik se pita i ”Za{to sam zaljubljen u Stockholm // (a) za{to mislim na Veneciju...” Mo`da zato {to ”@ena koju volim // @ena koja `ivi u mome vidu // Mo`da `ivi u Stockholmu... // u Krugu nejasno}e”... ”Za{to ba{ Stockholm... // ^udesa... // Nestvarno”!...

Onaj Glas Iznutra: ”Glas je rekao da te vi{e Nema”, pre`ivio je samo Sluh ”iz koga izrasta Tre{nja” – ”Ti bi rekla Japanska Tre{nja”... U jednom naslovu Pjesnik konstatira: ”Gradovi su kao mala ~udovi{ta”, u~estvujemo u njihovom `ivotu Iznutra: Stockholm, Bollnäs, Trebinje, pla~ mora pred Dubrovnikom, Mostar i Prijatelji…

Pjesnik Meho Barakovi} je ^ovjek sa puno Prijatelja. Imao ih je svuda gdje je boravio. O njima pjeva u svojim poetskim kazivanjima, apostrofiraju}i ih po imenu i prezimenu, a naj~e{}e u latentnim aluzijama i epitetskim stilskim formulacijama. Sve {to je u Krugu Pjesnika Meha treba da je Prijatelj, da se tako ophodi. Iz Kruga izlaze samo oni koji ne posjeduju ljudski razum niti Du{u.

Oni su dio dru{tvenog smetli{ta. Meho se od njih distancira i svojim stilom `ivota, mo`da 46

~ak i svjesnom usamljeno{}u i bojkotom netolerancije. Mehovi prijatelji su intelektualci, pjesnici zaljubljeni u Pjesme, gra|ani – njegovi po{tovaoci, kao {to je ona ”Gospo|a Jonsson // gospo|a Elvira Jonsson // vrstan poznavalac moje pjesni~ke Du{e”. Meho je najsve~anijim poetskim manirom obilje`io i sedamdeseti ro|endan sarajevskog Pjesnika Izeta Sarajli}a, onako kako to mo`e samo dobar ^ovjek i Pjesnik dobrom Prijatelju.

Srda~nim tonom Meho }e ispisati svoj hronogram Prijatelju: ”i traje{ u Meni // dok ja `ivim u {vedskoj hladno}i // u Bollnäsu // i sve ~inim da se ljubi~asta Vatra ne ugasi”... ^ovje~nost je stalni motiv u poetici Meha Barakovi}a. Gdje se god u pjesmi obra}a ^ovjeku i njegovom Univerzumu, on to ~ini s ljudskim osmi{ljenjem upotrebljavaju}i i stileme kojima se apoteozira ^ovjek, izdvajaju}i ga iz Pra{ine, odvajaju}i ^ovjeka od Ne~ovjeka i Taloga – od onih ”sa Dna”, kako je postupao Maksim Gorki, odvajaju}i ih od onih ”ni{~ih”, kako je postupao Dostojevski. Pjesnik Meho zna Vrijednost ^ovjeka, zato sve {to je ^ovje~no i humanisti~ko, iskazano je u odgovaraju}oj leksici, lijepom metaforom, napisano velikom po~etnom grafemom ~ija je i pravopisna i semanti~ka funkcija da osmisli simboliku, stilsko-leksi~ku supstituciju i distinkciju, poetski govorni postupak, dakle, upotrebu jezika u umjetnosti.

A to Meho dobro umije i ~ini u svojoj poetici – u svojoj originalnoj umjetnosti.

Iz poetike Mehe Barakovi}a, osobito one u knjizi ”Stockholm iznutra i druge pjesme” ~ini se da su Strah i Smrt u izvjesnom smi-

slu motivi od klju~nog ranga, mo`e se re}i i Key words jednog dijela njegove opsjednutosti. Tako|e se sti~e utisak, neka bude i povr{an, da su ovi upotrijebljeni pojmovi i neka vrsta stalnih motiva. Ja, ipak, mislim druga~ije od onoga {to se nudi kao razlog za sumnju. Mogu da tvrdim da ovi pjesni~ki pojmovi stoje samo u funkciji poetske stilistike i pjesni~kog manira, osobito rekvijemski leksem Smrt. Pjesniku je, svakako, znana ~ovjekova egzistencija – i {to je, tu je. Jeste Strah ne{to {to je pjesnik do`ivio, vidio, sa njim se sukobljavao o~i u o~i, pobje|ivao ga, pre`ivio ga. Nije se Pjesnik osuo iako su ~inili da ga slome u Trebinju i od Trebinja...

Meho je ostao nesalomljiv – i kao ^ovjek i kao Pjesnik. On sada, kao aed, pri~a o tom Strahu, o Smrti, o Osipanju. Ovi pojmovi, i njihova motivska semiotika, su rje~nik stilske funkcionalnosti. Jer Meho Pjesnik Traje, a bi}e ga u Trebinju, Dubrovniku, Sarajevu, u Plavskom Akropolisu – i poslije Stockholma i Bollnäsa.

Stilistika Pjesnika Meha Barakovi}a je specifi~na, originalna. U nekom smislu i racionalna i racionalisti~ka. Fenomen zvani racio gospodari Mehovom Poetikom, govorom, ~istotom leksike, stihorema, redom stilema i njihovom kristalnom izbru{eno{}u. Nema se {ta skinuti sa njegovog poetskog jezika, nema patine niti besmisla, nema ni{ta za {ta bi se moglo re}i ”ni manje ni vi{e”. Sve je na svojem stilogenom mjestu.

U funkciji dobroga stila Mehove Poetike je i struktura njegovih poetskih zapisa, njegovih Pjesama. Odsustvo znakova interpunkcije je samo formalno i elemenat spolja{njeg (vizuelnog) smisla. Interpunkciju u Mehovoj Poetici zamjenjuje intonacija, {to je najva`niji muzi~ki sem u svakom knji`evnom tekstu, osobito onom lirskom, emotivnom, emocionalnom, figurativnom. Intonacija je fon svake lekseme, sintagme, stiha. Vertikalni red stihorema, silabi~ka raznovrsnost (po du`ini stiha), uspostavljanje semantema po emotivnom govornom sistemu – po muzi~koj skali lagano – ubrzano, nisko – visoko, u funkciji je emocionalnog govora i dramskog do`ivljaja poetske jedinice, fonolo{kih i fonetskih jedinica, re~eni~nih konstituanata, poetske slike. Ovdje se, u Mehovom Poetikonu, suptilno dodiruju stihovane strukture sa proznim – dakle, simbioza dva umjetni~ka postupka.

Osobit stilski postupak Pjesnika Meha Barakovi}a u knjizi ”Stockholm iznutra i BEHAR 74-75

STUDIJE I OGLEDI druge pjesme” jeste upotreba stilema koje u svojem leksi~ko-sintagmatskom polju sadr`e slikovnost boja. U ovom diskursu boje se imenuju klasi~nim leksi~kim oznakama, ali naj~e{}e se imenuju metaforom, metonimijom, komparacijom, likovnom asocijacojom, i sl. Tako pjesnik za poetsko osmi{ljavanje boja i njihovu integraciju u stilogene konstituante Pjesme upotrebljava, vrlo ~esto, semanteme: ljubi~ast, Mutan, Osipanje, Nje`nost, Bolest, Tijelo (imaginarne `ene), Simetrija, Ravnote`a, smrt, samo su ribe bezbojne... Eto, i to su pojmovi za imenovanje boja i njihovih stilskih valera u Poeziji Meha Barakovi}a. Jer pjesnik ima i druga~iji fonolo{ko-morfolo{ki dojam o bojama, on stvara poetiku jezika i njegovu sinonimiju i polivalenciju.

Ad`ektivska i epitetska odrednica ljubi~ast upotrijebljena je vi{e od deset puta, ali uvijek u novoj i druga~ijoj funkciji i stilogenoj distinkciji. Tako, u sitagmatskoj strukturi, stoje stileme: ljubi~aste Misli (str.

24), ljubi~asta potreba (28), ljubi~asta Vatra (36), ljubi~ast pjev (38), ljubi~asta Bol (42), ljubi~asto Osipanje (48), ljubi~aste

Neizvjesnosti (54), o Ljubavi onoj sanjivoj i Ljubi~astoj (68), svjetlost Ljubi~asta (76), ljubi~astih Ruku (80), itd. Semiotiku boje imaju i stileme tipa: ruke-svjetlost. Jer svjetlost nije bezbojna, kao {to ni Barakovi}eva Poetika nije bezbojna. Ona ima svoju Du{u, svoj Fluid, svoj Ritam, @ ivot... Ona je u pokretu, u dinamici, nije stati~na niti andergraundska. Ona je uvijek Sve~ana i dostojanstvena. U tom tonu je njena intonacijska skala, njena ritmi~nost i liri~nost Rilkeovske, Bodlerovske, Sandbergovske otmenosti.

Udvajanje stilema poetski je manir Meha Barakovi}a, kao na primjer: kao Ogledalo // kao neko tajno ogledalo; Gospo|a Jonsson // gospo|a Elvira Jonsson; na jedno toplo // na jedno raspjevano... (48); pri~a se // unaokolo se pri~a (54), itd. Ovo dodavanje boja ima stilogenu potrebu – funkciju samopotvr|ivanja, sjen~enja, jezi~ko-slikovane distinkcije. Da slikarsko platno bude kompletno.

Esejisti~ki pristup bojama, njihovoj metaforici i simbolici, u Poetikonu Meha Barakovi}a, bio bi osobiti traktat o slikar-

stvu. Koliko jezik mo`e biti u funkciji slikarskog fenomena kreacije. Rije~ima se slika, Rije~ima se lije~i, Rije~i su se upu}ivale Bogovima (vade, mitovi, narodna retorika, i sl.).

Kod Meha ”Naslov pjesme i nije va`an toliko”. Dovoljno je da ~italac Pjesmu ^ita, jer }e onda da je Osje}a, ^uje njenu jezi~kostilsku polifoniju, osmatra sliku u ateljeu svoje ma{tovitosti i imaginacije. Tu slika postaje bliska, i njeni akordi, i njena Misaona dodirljivost.

Ima u Mehovoj Poetici i splina, onog velegradskog, pariskog, Stockholmskog – tipi~nog za Ju`njake koji su navikli da iz svakog zrna pijeska zra~i po jedno Sunce, toplina, svijetlost. Ju`njaci ne vole magle, ni Meho, svakako. On i{te Svijetla, kao protomongolski aedi mole}i Boga Tengrija da obasja stepu, breze, i Du{u njegovu i njegove drage. I Meho je car Pjesme. Pjeva, voli i u Tami se Raduje Svjetlosti, Simetriji, Ravnote`i.

Neka bude Svjetlosti, za Meha Barakovi}a – Pjesnika iz ponosne Bosne, iz Bollnäsa, sa Bo{nja~kog Parnasa.

MEHO BARAKOVI] Göteborg / Zagreb / Sarajevo Nama se Nikada ne zna u kojem se Gradu mo`emo Probuditi i svaku Bolest svojom bole{}u Zovemo dok Medicina ne utvrdi Druga~ije i ne ka`e Ono svoje i ono Na{e i na osnovu du`ih ispitivanja na{e Ljubavne Gramatike Dok se ne dogodi novi Zlo~in i Novi pomor onih rijetkih @ivotinja u zoolo{kom Vrtu u Vrtu u kojem si ti svojom Rukom sadila Ru`e i raznovrsno mirisno Zrnjevlje Ni{ta se smrtno ne primje}uje Ka`e{ Gradovi kakvi su to Gradovi u kojima se ti ne mo`e{ Raspremiti i mjesto Ve~ernje haljine Noktima iscrtati svoju najdra`u Sliku i svoga Psa ljubi~aste tuge izvesti u [etnju i pritom biti Sama i Rasko{na

BEHAR 74-75

[ejla misli da se ljubi~astom bojom i rukama mo`e o`ivjeti mrtva povr{ina tijela Postoje, znano je, razli~iti oblici Smrti a unutra{nje Raspe}e zasigurno je jedno i Neponovljivo dok voljeno Tijelo ne pre|e s Razlogom u neko Drugo agregatno stanje i mi ne budemo za Nijansu stariji i O~ajniji jer Ljeto je iznevjerilo Nas koji smo pa`ljivo Sakupljali Leptirove besanih no}i i probodene iglicom Bola ostavljali ih na sigurnom Ne~itljivim rukopisom dodala si ovoj Slici onu nepostoje}u Boju koja ni meni Mrtvom ne pristaje niti mnogo Zna~i i te Rije~i od ju~e i ta zla}ana povr{ina Tijela koja nekamo Oti~e Dobro smo pro{li Ni{ta smrtno nismo morali uzeti na toj Pijaci

47

PRIKAZI I RECENZIJE

Pro`imanje hrvatske i bosanske knji`evnosti

BO[NJA^KI DERVI[ U DUBROVA^KOJ POEZIJI U hrvatskoj baroknoj poeziji 17. stolje}a lirsko-dramski spjev DERVI[ Stijepe \ ur|evi}a jezi~nom osebujno{}u i sadr`ajnim izazovima usamljen je knji`evni uradak.

Ovaj dubrova~ki pjesnik nadahnuto je zavirio u susjedni bo{nja~ki jezi~ni idiom, a s nakanom izraziti sasvim dubrova~ki lirski doga|aj. Odabranoj temi dao je parodijsku intonaciju, s mjerom kolebaju}i izme|u u`ivljavanja u ljubavne zanose svoga junaka, i distanciranja od njegovih pretjeranih, namjerno ki}enih ljubavnih epiteta, na taj na~in iskazuju}i i pripadnost, i kriti~ki odnos prema lirskom petrarkisri~kom naslje|u dubrova~kih pjesnika iz 15. i 16. stolje}a.

Da je u 17. stolje}u i kasnije bio DERVI[ poznat i prihva}en me|u dubrova~kom elitom dokaz je legenda koja je zapisana o nastanku ovog spjeva. Ta je legenda vezana za burnu biografiju pjesnika \ur|evi}a. Povjesni~ar knji`evnosti Mihovil Kombol ka`e da je ovaj Dubrov~anin “...bio u mladosti jedan od onih vlasteli~i}a kojima ma~ nije slu`io samo za ukras, kako se vidi iz zapisnika dubrova~kih sudova. Dva puta u kratko vrijeme dopada tamnice zbog izgreda, a jednom je osumnji~en ~ak radi ubojstva.”

Legenda o nastanku DERVI[A vezana je za jedan od autorovih boravaka u zatvoru.

Na izlasku iz tamnice koja se nalazila u podrumu Kne`eva dvora, bradatog zatvorenika ugledala je prelijepa kne`eva k}erka, pa iznena|ena neobi~nim susretom uskliknula: “Gle, kakav je? Kao neki dervi{!”

Pjesnik je ~uo taj `enski usklik, pred sobom ugledao ljepoticu koja je silazila niz stepeni{te Kne`eva dvora, i na prvi pogled zaljubio se.

Uskoro je odlu~io taj svoj do`ivljaj opjevati likom i emocijama bo{nja~kog bradatog dervi{a. Tako ovu legendu tuma~i dr. Rafo Bogi{i} u svom Zborniku stihova 18. stolje}a, u ediciji Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti ( Zora i Matica MH, 1967).

U s p j ev u D E RV I [ s a d r ` a n a j e stvarala~ka dvojnost. Pjesnik je bio iskreno zaljubljen, i to je iskazao puninom zanosa, ali mu je pjesni~ki govor dvozna~an. On u isto vrijeme uzdi`e privla~nu ljepoticu, i na usta dervi{a ruga se njenoj krutoj naravi, jer ta djevojka tek {utnjom prima ljuba48

vno udvaranje i ne dopu{ta da se ljubavna igra zavr{i fizi~kim kontaktom.

Ve} svojom prvom strofom u {est osmeraca autor iskazuje baroknu razvedenost svog pjesni~kog govora, a na usta u Dubrovniku slu~ajno zate~enog bo{nja~kog momka ~udna izgleda i govora: “Ja sam Dedo a{ik-dervi{, / ki ti izranjen padam prid dvor; / Izid, d`anum, da me vidi{, / i da ~uje{ moj razgovor - / je li sladak, a, {to veli{? / Ja sam Dedo, smamljen dervi{.”

Tako je \ur|evi} prvom strofom predstavio svoga dvojnika u zaljubljenosti.

Pi{e: Nasko Frndi} Ovaj spjev se odlikuje prije svega kombinacijom dvaju pjesni~kih govora - baroknog dubrova~kog i sevdalinsko bo{nja~kog pjesni~kog izraza i stila. To se dogodilo u Dubrovniku, koji je tada imao dobre i trgova~ke i me|udr`avne veze s Turskom Bosnom koja se protezala do konavoskih brda. Da su te veze bile plodne ~itavo jedno stolje}e dokaz je postojanje d`amije u staroj dubrova~koj jezgri, koja je nestala u potresu 1667. godine.

Mo`e se bez dvojbe zaklju~iti da je spjev DERVI[ plod onodobnih bliskih dodira Dubrovnika i muslimanskog mu zale|a, u sferi pro`imanja dviju srodnih kultura. Dakle, \ur|evi} se mogao lahko upoznati s nekim bosanskim pjesnikom ili mo`da samo kaziva~em muslimanske a{ik-poezije. U to je doba bila u cvatu bo{nja~ka ad`amijska poezija, jedinstvena lirika na slavenskom jugu, pisana arabicom na bosanskome jeziku.

I ona je bila u atributima ki}ena kao i dubrova~ka petrarkisti~ka lirika, s ponavljanjem udarnih stihova, koji su nosili svjetovne, ali i didakti~ke vjerske pouke.

To se mo`e lahko uo~iti prisje}anjem na pjesnika Fejzu Softu, u~enika medrese u Travniku, koji je ljubavnim udvaranjem u stihovima opismenjavao mlade Bo{njakinje.

On po~inje od prvoga slova elifa: “Elif eldi, nijet geldi - / primakni se, du{o, meni, / da ja ka`em elif tebi. “ Kod slova “sin” jo{ je

otvoreniji: “Sin su softi zlatne grablje, / zgrabi}e te od matere, / i strpati u teftere, /na du{eke devetere.” Kod idu}eg slova je poeti~niji: “[in, {e}erna {e}o moja, / {ta }e tebi kna i boja, / kad svak znade da si moja. /[inom }u te ograditi, / zvijezdama zakititi, / |ul-ba{~u ti zasaditi.”

O~ito pod utjecajem ovakve ad`amijske poezije \ur|evi} je svome DERVI[U dao dosta osobne smjelosti, otvorenosti, a mjestimi~no i drskosti, koja je bila sastavnim dijelom naravi ovoga pjesnika. Ve} u drugoj strofi spjeva Dubrov~aninov dervi{ je ki}eno ironi~an i pjesni~ki elokventan: “Od repate ljep{a si zvizde, (bosanska ikavica), / i od sunca, i od zore, / punija si dike i gizde, / negli ~i~ak posred gore.”

Pjesnik apozicijama : zvizda, sunce, zora - papeti~no uzdi`e ljepoticu u nebesa, a onda je ironijom spu{ta na priprosti ~i~ak u gori. U finalu ove strofe ipak odaje svoju zaljubljenost: “A sva u licu ru`om captis, / ja sam Dedo smamljen dervi{.” Sli~nom jezi~nom akrobatikom pro`et je ~itav spjev, kao dopadljiva barokna igrarija. Autor je prividno nesretan {to ga njegova odabranica odbija: “Moje od mene srce ba{ka / bez milosti svak~as dr`i{/ - uvrije|en sam Dedo dervi{. “ Zbog odbijanja ucviljeni stradava: “Nu |uzeluk (ljepota) tvoj me kolje/.../ Ja sam slomljen Dedo dervi{.”

Neki su povjesni~ari knji`evnosti svrstali DERVI[a u `anr ljubavnog romana (Bogi{i}), a neki tom spjevu pripisuju dramske osebujnosti, kojih ima u odnosu zaljubljenika i ljepotice, koja na udvaranje ostaje nijema i hladna, ali njena je {utnja znakovita, jer je u njoj sadr`ano o~ekivanje, da li }e pjesnik ne samo rije~ima nego i djelima potvrditi svoje krupne rije~i. Tako je stvorena beckettovska dramska situacija u kojoj jedno lice govori, a drugo {uti. Ljubavni solilokvij naslovnog junaka pr{ti emocijama. Zatim autor svog Dedu u`ivljava u psihologiju smije{nog udvara~a, kojem postaje jasno da je to sve {ala, pa on pita djevojku: “[to se tu`nim Dedom {ali{, / slatka moja haramzado?” (kopilice, `enski haranba{o).

I u nastavku slijedi depoetizacija osobe ljepotice koju autor uspore|uje s jelom BEHAR 74-75

PRIKAZI I RECENZIJE (“Od pilava dra`a si meni, / i od masla, i od meda “) Artisti~kim obratom zatim je di`e u nebeske visine: “Ti si rajski melek lijepi, / koji sletje zgara s nebi, / ki me opoji i zaslijepi, / da ve} ne znam ni{ta o sebi.”

Takvim oscilacijama izme|u zemlje i neba, uzdizanjem i prizemljivanjem svoje odabranice, \ur|evi} ostvaruje dinamiku pjesni~kog jezika i sadr`aja u spjevu DERVI[. Ako se ljepotica ne ogla{ava rije~ima, ona ipak daje znakove svoga prisustva o~ima: “Svojijem slatkim kad pogledom, / pe~aona (`alosna) me oporavi{ - / ja sam Dedo, trudan dervi{!” Kad drugog izlaza nema dervi{ pose`e za svojim ~arolijama: “Hamajliju ve} }u nosit, / kom }u tebe mo} usilit.”

Postoji kod dervi{a potreba re}i ne{to o sebi, da nije ba{ privla~na prilika, da je fizi~ki zapu{ten i lo{e odjeven, kao da se `eli opravdati pred lijepom djevojkom: “Zbabljen, zgrbljen nu ako sam, / ne imam vele ja godi{ta. / Moju mlados poharo sam, / ne haju}i za me ni{ta.” Ali se ne predaje, jer u sebi jo{ ima snage da osvaja `enska srca: “ Ali u meni nu vidjet }e{ / ve}u snagu neg u lava, / k tebi ako me ti pripusti{, / jakostan sam Dedo dervi{.”

Nije \ur|evi}ev dervi{ pjesni~ki brbljivac i ljubavna neznalica, jer je ve} imao mu{kih iskustava u dubrova~kom okru`ju.

Njega je “...sve| ljubila / |uzel Mare iz Cernice”(pu~anka), a to mu je - misli dervi{ - smetnja uspjehu kod ohole vlastelinske Dubrovkinje. I za~as u njemu bukne ponos plemenitog porijekla: “Nijesam ~oban ni kopile, / jok, ja nijesam kirid`ija; / od kadune ja sam vile, / s kom me rodi }elebija (otmjen gospodin) / da ~emu me ve} ne grli{?

- / Plemenit sam Dedo dervi{.”

Ali ni to nije bilo od koristi, pa dervi{ smi{lja nove na~ine osvajanja: “Vala }u ti dar darovat / ki podoban jes za pa{e.” Ali dervi{ nema dragulja ni drugog blaga, pa ipak ljepotici nudi po njegovu izboru najvredniji dar: “Me tekije lijepu zgradu, /.../ i oko nje sve livadu, / svoj teferi~ da tu stavi{ / - dobrostiv sam Dedo dervi{.”

Mo`e se pretpostaviti da je \ur|evi} svog Dervi{a napisao na osnovu istinitog doga|aja ljubavnog sraza lijepe Dubrovkinje i bosanskog putuju}eg pjesnika ili barem spretnog kaziva~a ljubavnih stihova.

Opjevani dervi{ je toliko samosvojan i autenti~an, da u spjevu do kraja otkriva svoju bo{nj~ku du{u, koja je puna a{ikzanosa. Mogao je biti rodom iz neke od sarajevskih mahala, od kojih se jedna zvala (a mo`da se i danas zove) A{ikovac.

Koliko je \ur|evi} svog dervi{a u~inio samosvojnim, da u dosta strofa ne prepozBEHAR 74-75

najemo dubrova~ki petrarkisti~ki pjesni~ki izraz, jer je i stih i sadr`aj ~isto bosanski.

Kad mu drugo ne preostaje, glavni junak nalazi svoja, bosanska rje{enja da {okira odabranicu u ljubavnom stradanju: “...u krvi vas podu{en, / kad se smrtno ja izre`em, / u pokrovcu ter poru`en, / hukaju}i ti prid dvor le`em” s nakanom privu}i pozornost prolaznika “i zavikam medet, medet”, a oni }e, pretpostavlja ovaj pjesnik, spontani prete~a uli~nog teatra u Dubrovniku - “u gorku me vide} vaju, / propla~u se nada mnome, / i paka me upitaju: / ^emu taj pla~, Dedo, tu`i{? / - Ja sam Dedo, nebog dervi{.”

Da je ovim spjevom autor stvarao ne samo poeziju nego i kazali{nu pretstavu, vidi se iz nastavka, u kojem on svog junaka iz psihi~kog stanja samoka`njavanja uspravlja u lik uli~nog pjeva~a s tamburom, zvanom ~engija. Dakle, sve je igra i zabava, monodramsko zazivanje ne bi li se odazvala ljepotica s prozora Kne`eva dvora. I kad bi tu`na drama u spjevu mogla prerasti u nesre}u, pjesnik svom junaku priska~e u pomo} parodijom, koja zabavlja gledatelje: “Pla~ni Dedo ve} ne ru~a, / niti ve}e kafu srka, / neg gologlav, bez papu~a, / po najve}em snijegu trka, / ci} plamena kim ga gori{.”

O~ito se \ur|evi} na usta svog dervi{a narugao naivnostima i bo{nja~ke i petrarkisti~ke ljubavne poezije strofom: “Samo pijem i no} i dan, / ljuti {erbet mojih suza, / jer se }utim jaoh, probadan, / od ljuvenih tvih mamiuza, / kim nada mnom ti gospodi{ - izboden sam Dedo dervi{.”

Na kraju \ur|evi} stavlja svog junaka u pravi dramski kre{endo, u kojem on prihva}a i najte`e moralne muke, ali pod uvjetom obostranog ljubavnog u`itka: “Nu ako mi }e{ obe}ati / k tebi da me{ ti prigrlit, / za te }u se |aur zvati, / za te rezat, za te prlit, / ta~ ako me obeseli{, / - nesretan sam Dedo dervi{.” Ovdje se dubrova~ki pjesnik direktno dodiruje s bo{nja~kim pjesnikom Mehmedom i njegovom pjesmom “Ah, nevisto, du{o moja” (16.st.) U osmera~koj strofi drugi Mehmedov stih glasi: “Daj mi da se obeselim”, dok je u \ur|evi}a taj dodirni stih: “Ta~ ako me obeseli{“. I ovaj detalj govori da je \ur|evi} bio dobro upu}em u onda{nje bo{nja~ko aljamiado pjesni{tvo.

Finalnih pet strofa DERVI[A u znaku su monodramskog obrata, u kojem zaljubljenik iz temelja mijenja raspolo`enje. U stilu bosanske `estoke naravi on postaje samouvjeren subjekt: “Ja sam Dedo gnjevan dervi{.” I smjelo osu|uje nedostupnu odabranicu: “]afir, du{man sad mi jesi.” Zatim

u duhu pjesni~kog baroka \ur|evi} na usta dervi{a izri~e osudu `enske oholosti naspram svih zaljubljnika koji hlepe za ~arobnim ljepoticama: “Proklet svaki ~ovjek da je / ki se u `ensku glavu uzda, / ka za ljubav ni~ ne haje, / za to Dedo volju obuzda, / dokle bolje ti promisli{ / - slobodan sam Dedo dervi{.”

Kao {to se u baroknoj arhitekturi 17. i 18. stolje}a u gradnji dvoraca i religioznih objekata ponavljanjem ukrasnih stupova stvara dojam bogate ki}enosti, tako i \ ur|evi} u gradnji svoga spjeva, u pisanju osmera~kih sekstina s blagim varijantama razlika ponavlja iz strofe u strofu svoj ki}eni stih “Ja sam Dedo a{ik dervi{“. U spjevu ima takvih 51 osmera~ki pjesni~ki stup, na kojima ~vrsto stoji ova barokna pjesni~ka dubrova~ko-bo{nja~ka pala~a. Iako se slu`i istom formom u svaki nose}i stih svojih strofa, \ur|evi} inkorporira barokne nijanse razlika, pa se tako osnovnoj sintagmi “Dedo dervi{“ dodaju ili mijenjaju atributi, koji pobli`e do~aravaju psiholo{ko i fiziolo{ko stanje naslovnog junaka.

Od prvog atributa-apozicije “a{ik” Dedo u varijacijama iz strofe u strofu biva: smamljen, uvrije|en, zlovoljan, jadni, `alostan, zanesen, trudan, bijedan, ustrijeljen, zatim su`anj, mu~an, jakostasn, tama{an, sharan, gizdav, plemenit, razuman, milostiv, dobrostiv, blagodar, ljube`ljiv, praznoruk, uhiljen (t.j. oja|en), pla~an, zato~nik, umoren, izranjen, bolan, nebog, pora`en, izgorjen, pravoduh, poru`an, poginuo, tu`an, pa i ~emeran, skon~an, otrovan, la~an, pogr|en, uru{en, izboden, `alostan, nesretan, gnjevan, jadovit, i na kraju rasr~en i slobodan.

Svekoliko bogastvo jezika \ur|evi}eva DERVI[A , s humornim i parodijskim retu{om, konstantno je dramski intonirano.

U tom djelu je autor nastoje}i se distancirati postao dvojnikom vlastitome liku, i u tome je posebna umjetni~ka zanimljivost i vrijednost ovog spjeva, koji se kroz kalupe i kli{eje barokne poezije 17. stolje}a u Dubrovniku probio do svoje unikatnosti i posebnosti, a koja je atraktivna za prou~avatelje i hrvatske i bo{nja~ke stare knji`evnosti.

Ovo je skra}ena i za BEHAR prilago|ena verzija referata kojeg sam u prolje}e 1993. na simpoziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti “Dani hvarskog kazali{ta” podnio pred uglednim sudionicima u Novom Vinodolskom, jer se te ratne godine nije moglo putovati na Hvar. Jeseni iste godine moj tekst je emitiran u ve~ernjoj emisiji Tre}eg programa Hrvatskog radija u Zagrebu.

49

PRIKAZI I RECENZIJE

Povodom 90 godina od smrti Muse ]azima ]ati}a

FONETIKA PJESME «JA NIJESAM SANJAR...»

Musa ]azim ]ati}

JA NIJESAM SANJAR… Ja nijesam sanjar {to u tihoj no}i Po moru blijede mjese~ine pliva, Hrle}i carstvu svjetlosti i mo}i, Na svilenom mehkom obla~ju da sniva Ru`i~ne sanke pramaljetne sre}e, Kad slavuj pjeva i kad cvate cvije}e.

Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku [to zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O davno, davno otrova mi grudi Cini~ka zbilja zemaljskog `ivota, Davno me udes rastavio hudi Od mojih milih; ah, ja sam sirota!

Gle, moje lice - to je mrtva knjiga, A slova su joj - nevolja i briga!

Ni{ta mi babo ostavio nije, U hladu da mi medom `ivot sladi; Tu`ni se pjesnik sam na sebi grije I poput mrava radi, radi, radi, Tro{e}i krvcu – snagu svoga duha, Da ste~e samo tvrdu koru kruha.

Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku [to zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane.

Pjesma izra`ava osobnu ]ati}evu dramu uvjetovanu neispunjenjima, proma{ajima i proturje~nostima s kojima se susre}e u svakida{njem `ivotu. Te{ko socijalno pjesnikovo stanje utjecalo je na osnovni ugo|aj pjesme: smjenjuju se te{ka i tmurna raspolo`enja s naznakama optimizma, {to se posti`e glasovnim i sadr`ajnim pjesni~kim postupcima.

50

Pi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi} Forma ove pjesme kao da izranja iz same pjesnikove `ivotne nepredvidivosti.

Naslovna sintagma „ Ja nijesam sanjar…“ ponavlja se nekoliko puta, {to ima naznaku osobne „`ivotne ispovijesti“, opjevane u vezanom stihu od po pet strofa. Zrcalna struktura upravo je uo~ljiva ponavljanjem ove sintagma na po~etku prve i druge strofe. Neravnomjerno se u pjesmi smjenjuju jedanaesterci i dvanaesterci. Dvanaesterac je zahvalna forma koja pjesniku pru`a mogu}nost da „skoro vjerodostojno“ predo~i ono {to je utjecalo na oblikovanje njegovog nesretnog `ivota. U pjesmi su brojna opkora~enja, {to se mo`e povezati sa stanjem pjesnikove du{e. Misao je bremenita socijalnim nepravdama i cinizmom „zemaljskog `ivota“, osim u prvoj strofi, a stih kao da postaje pretijesan za iskazivanje

osje}aja turobnog stanja pjesnikove du{e, zbog toga nema o{tre granice izme|u stihova, emocije i misli iz jednog stiha prelaze u naredni.

Funkcija rima u ovoj pjesmi je istovjetna s opkora~enjima. Rime su daktilske, one ne ozna~avaju kraj stiha nego se pjesnikova misao nastavlja u naredni stih, me|usobno se isprepli}u i ne prave o{tru granicu me|u stihovima.

Inverzije su, tako|er, u ovim ]ati}evim stihovima brojne, posebno se isti~e inverzija subjekta i predikata: otrova mi grudi / cini~ka zbilja te inverzija priloga za ozna~avanje vremena: O davno, davno otrova mi grudi… kojim po~inje tre}a strofa, a ovaj oblik inverzije nastavlja se i u tre}em stihu: Davno me udes rastavio hudi… Inverzije i opkora~enja se nalaze na jakim mjestima re~eni~nog ustroja (po~etak i kraj stiha), ~ime se jo{ vi{e poja~ava semanti~ka vrijednost pojedinih dijelova pjesme. Ponavljanje sintagmi (kao oblika pravdanja pred samim sobom): Ja nijesam sanjar… u prvoj, drugoj i petoj strofi suprotstavljen je, kao kontrast, stih: Ta je sam patnik…, a tu osnovnu pjesnikovu spoznaju jo{ vi{e poja~avaju sintagmatski dijelovi: crni mrak, cini~ka zbilja, tu`ni pjesnik… te usporedba vlastitog `ivota sa svehlim listkom.

U pjesmi se mogu ozna~iti dvije cjeline. Prva strofa i po~etna dva stiha druge strofe upu}uju na postojanje nade u razrje{enje pjesnikovog nimalo lakog `ivota. Sadr`aji ovih stihova suprotstavljaju se sadr`aju tre}e i ~etvrte strofe. Peta strofa je jednaka drugoj, pa se za ovu pjesmu mo`e re}i da ima okvirni karakter kojim se potvr|uje pjesnikovo te{ko `ivotno stanje i nemogu}nost bilo kakve promjene.

U prvoj strofi smjenjuju se pjesni~ke slike koje nose naznaku vedrine, `ivotnog optimizma, sre}e i nadanja na {to upu}uju i sintagmatski dijelovi: tiha no}, mjese~ina, mehko obla~je, pramaljetna sre}a i pjev slavuja. Ovi stihovi govore o postojanju BEHAR 74-75

PRIKAZI I RECENZIJE blagodati `ivljenja koji su predodre|eni za nekog drugog, a pjesnik je u poziciji da ih samo vizualno i auditivno uo~ava, jer mu surova `ivotna zbilja ne dozvoljava da dokraja osjeti `ivotne radosti. Pjesnikovo `ivotno stanje je ve} unaprijed odre|eno, i ne postoji mogu}nost bilo kakve promjene. Zbog toga, ve} u drugoj strofi, pjesnika napu{ta iluzija o sretnom `ivotu, a nakon prva dva stiha druge strofe, u kojima je jo{ uvijek prisutna pjesnikova duhovna vedrina: Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku/ [to zida sebi dvore od biljura; dolaze kontrastne pjesni~ke slike o: crnom mraku, ledenom krilu, (`ivotnoj) silnoj buri.

Pjesma je pisana u vezanom stihu, tako da prva ~etiri stiha svake strofe imaju unakrsne rime, glasovno se podudaraju prvi i tre}i i drugi i ~etvrti stih: no}i-mo}i, plivasniva, traku-mraku, biljura-bura, grudihudi, `ivota-sirota, nije-grije sladi-radi, a posljednja dva stiha svake strofe imaju parne rime, glasovno se podudaraju peti i {esti stih: sre}e-cvije}e, grane-pane, knjigabriga duha-kruha.

Tre}a i ~etvrta strofa govore o pjesnikovoj patnji koja je zavladala njegovim bi}em, `ivotnom bezna|u i nemogu}nosti bilo kakvog rje{enja. Ritam tre}e i ~etvrte strofe postaje br`i, u odnosu na prethodne dvije strofe, a tomu doprinosi forma jedanaesterca i rime koje se zna~enjski me|usobno suprotstavljaju: grudi-hudi, `ivota-sirota, knjiga-briga; te u ~etvrtoj strofi: nije-grije, sladi-radi, duha-kruha. U ovim rimama izra`ena je povezanost stanja du{e (duhovnog) s elementima iz realiteta (materijalnim), u pitanju je afektivno pjesnikovo stanje u kojemu prevladava osje}aj razo~aranja.

Pjesnik je stanje svoje du{e poku{ao izraziti kroz ekspresivno-impresivne vrijednosti glasova.

U prvoj strofi, od vokala su naj~e{}i visoki svijetli vokali e i i (ukupno 33 glasa).

Sonant j (ukupno 12 glasova ) po svojoj materijalnosti i zvuku ~ini se mek{im i lak{im za izgovor od konsonanata. Sonant j otvara ovu pjesmu, a skupa s visokim, svijetlim vokalima e i i ima sinestetsku i metafori~nu vrijednost. U~estalost ovih vokala nije vezana samo za pjesnikov izraz du{e: nadu, optimizam, pozitivno ozra~je, nego svojom tonskom visinom predo~ava i svijetle tonove u prirodi: mjese~inu, svjetlost, sre}u, ru`i~njake, cvije}e itd. Pored aliteracije glasa j, u prvoj strofi prisutna je BEHAR 74-75

i aliteracija glasa s (javlja se 10 puta).

Svojom materijalno{}u ovaj glas mo`e imati i oznaku onomatopeje - tihe uspavanke, {to odgovara trenutnom pjesnikovom stanju du{e koja bi rado pobjegla od grube realnosti u svijet sanja. Kraj prve strofe ozna~en je dijelom vremenske re~enice: Kad slavuj pjeva i kad cvate cvije}e koja u metafori~noj oznaci predstavlja pjesnikovo vrijeme mladosti u kojemu ne mo`e, zbog te{kog socijalnog stanja, do kraja osjetiti blagodati `ivljenja.

U drugoj strofi broj vokala e i i po~inje se lagano smanjivati (ukupno ih je zastupljeno 23) {to odgovara pjesnikovom raspolo`enju: po~inje ga napu{tati iluzorna nada u bolji `ivot, a gruba realnost biva njegovim glavnim pratiocem.

Vokali o i u, koji su po svojoj materijalnosti niski i tamni glasovi, skoro su ravnomjerno zastupljeni u svim strofama (od 16 glasova u prvoj strofi do 18 u ostalim strofama). Ovi glasovi kao da uravnote`uju ono {to predstavlja pjesnikovu trenutnu preokupaciju - naznaku nade (u prvoj strofi) i svijesti o te`ini `ivljenja (u narednim stihovima).

Naj~e{}i konsonanti u ovoj strofi su n (javlja se 12 puta) i m (javlja se 8 puta).

Ovi nazalni konsonanti su niski glasovi te po svojoj sinestetskoj i metafori~noj vrijednosti bliski su tamnim vokalima o i u, a njihovom upotrebom jo{ se vi{e nagla{ava pjesnikovo turobno raspolo`enje.

U tre}oj strofi uo~ljiva je asonanca glasa o (javlja se17 puta). Glas o po svojoj materijalnosti je niski glas koji upu}uje na tmurna raspolo`enja, ali i njegova grafijska vrijednost u po~etnim stihovima ove strofe: O davno, davno otrova mi grudi‌ upu}uje na prividno kretanje koje je ve} unaprijed odre|eno, iz njega pjesnik ne vidi nikakvog izlaza. U ova dva stiha ponavljanjem i opkora~enjem isti~e se trajanje, ali je ono nagla{eno i drugim ponavljanjima npr. po~etak prvih stihova prve, druge i pete strofe: Ja nijesam sanjar‌ U petom stihu ove strofe: Gle, moje lice-to je mrtva knjiga, kao da je stavljen znak jednakosti izme|u rije~i lice, u metafori~noj oznaci pjesnikove osobnosti, sa mrtva knjiga, u zna~enju njegovog cjelokupnog `ivota, nakon ~ega slijedi jedna vrsta obja{njenja kroz kontrast, izra`enog kroz svijetli glas s u rije~i slova gdje nasuprot njenom zna~enju stoje rije~i: nevolje i briga, {to sve upu}uje na ispraznost pjesnikovog `ivota.

U ~etvrtoj strofi visoki i svijetli vokali i i e javljaju se 19 puta, koji se nalaze u opoziciji s niskim i tamnim vokalima o i u koji se javljaju 25 puta. Ovo broj~ano stanje vokala mogli bismo tuma~iti kao naznaku prisutnosti optimizma u pjesnikovoj du{i koji ga brzo napu{ta, a na mjesto vokala koji upu}uju na optimizam i i e dolaze tamni o i u, sukladno pjesnikovom tmurnom raspolo`enju. U ovoj strofi zamjetna je aliteracija glasa r (javlja se 10 puta). Glas r nije izrazito nizak glas, ali njegova materijalna i metafori~na vrijednost kao da se nastavlja na nazalne glasove m i n iz tre}e strofe. Najuo~ljiviji primjer ove aliteracije prisutan je u tre}em, ~etvrtom i petom stihu: I poput mrava radi, radi, radi / Tro{e}i krvcu(‌) / Da ste~e tvrdu koru kruha.

Metafori~na oznaka ovog glasa je u tome da ozna~i te{ku i tvrdu `ivotnu pjesnikovu `ivotnu stazu, ali ovaj glas ima i jednu vrstu onomatopejske vrijednosti; kao da prisustvujemo nekom instinktivnom procesu rada koje omogu}ava samopre`ivljavanje (dok pi{e{ dotle i opstoji{), a njegovim sudionicima ne dozvoljava se nikakav prekid, u protivnom to bi zna~ilo i kraj njihova `ivota.

51

PRIKAZI I RECENZIJE

DVIJE DRAME NASKA FRNDI]A Nazif Nasko Frndi} (1920) poznavalac bo{nja~ke usmene knji`evnosti (Muslimanske juna~ke pjesme, Zagreb 1969; Narodni humor i mudrost Muslimana, Zagreb 1972.) kao i prvi zna~ajni teatrolog koji u svojim esejima, objav ljenim u zbornicima Dani hvarskog kazali{ta, daje prve kriti~ke prikaze velikana bo{nja~ke dramske knji`ev nosti Ahmeda Muradbegovi ]a i Rasima Filipovi}a, odlu~io je da svoje temeljito znanje iz drame i usmene knji`evnosti konkretizira u vlastitim dramskim tekstovi ma Omer-pa{a Latas i Alibegovo pismo Europi i Americi, koje bi op}enito, budu}i da tematiziraju bo{ -nja~ku povijest a utemeljene su na bo{nja~kom folkloru, mogli uvjetno nazvati historijskim folklornim dramama s melodramskim elementima.

Krvava sablja Omer-pa{e Latasa U ovoj historijskoj drami s elementima komike (komi~no autor posti`e beskrajno ponavljanjem, tj. grotesknom slikom da krvavi vojskovo|a i pri najmanjem uzbu|enju mora obaviti nu`du, kao i inkorporiranjem pri~e o Nasrudin-hod`inom jorganu kao metafori za vje~no stanje u Bosni, te uporabom poslovica kao zaklju~aka, koje pored mudrosti, izazivaju smijeh..) sastavljenoj iz tri ~ina, ve} se iz naslova vidi predmet umjetni~ke obrade drame. Jer, metonimijskim ustrojem naslova atribucija krvava, koja se prispodobljuje sablji, u biti se odnosi na glavnog lika drame – krvavog tiranina Omer-pa{u Latasa koji je kao mu{ir slu`io sultanu za nemilosrdno gu{enje pobuna u Turskom Carstvu.

Glavna tema drame mo`e se podijeliti na tri miteme koje su razra|ene u svakom ~inu. Ako se slu`imo Greimasovim aktancijalnim modelom, lahko }emo definirati sadr`aj svakog ~ina.

U prvom ~inu po{iljalac Sultan poru~uje, nare|uje Omer-pa{i Latasu, kao subjektu radnje, da nova~i po Bosni vojsku (objekt radnje). Tome se suprotstavlja sarajevska vojna i civilna vlast a najvi{e Ali-pa{a Rizvanbegovi}. No, autor nije znao prvi ~in u~initi dramatskim jer sukobu Ali-pa{e i Omer-pa{e, mada se ~ak la}aju za sablje, ne prethodi intenzivni verbalni sukob koji bi uzrokovao `e{}i duel izme|u njih dvojice. Dakle, protivnici su njegove `elje da po Bosni kupe vojsku, sarajevska feudalna elita.

52

Pi{e: Emsud Sinanovi} Dok se prvi ~in doga|a u Sarajevu 1850. prostor radnje drugog ~ina jeste Travnik 1851. godine.

Drugi ~in je samo rezime onog {to je Omer-pa{a Latas ~inio gu{e}i pobune u Hercegovini, Posavini, Lici, ubijaju}i pri tom predstavnike civilne i vojne vlasti u navedenim krajevima. Da sila Boga ne moli, pokazuje bahata nemilosrdnost Omer-pa{e Latasa koji mu~i svoje protivnike prije nego {to ih ubije (Ali-pa{a Rizvanbegovi}), a one koje ostavi na `ivotu poni`ava do krajnosti te pretvara pora`ene begove, age i kadije u hizme}are, smetlare.

Od samog po~etka drame Omer-pa{ini savjetnici su hrvatski fratri i knji`evnici Ivan Juki} i Grga Marti}, koji su izgleda bolje od autora drame Naska Frndi}a shvatili kako je krvavi pa{a prije junak za epski diskurs nego za dramski sukob te su spjevali u njegovu ~ast spjev Slavodobitnica svietlom gospodaru Omer-pa{i, hvale}i i slave}i njegovo juna{tvo.

Omer-pa{a Latas poku{ava pomo}u Ivana Juki}a kao poklisara pridobiti za sebe hrvatskog bana Jela~i}a, hote}i da ga ovaj prizna za kralja Bosne, a Omer-pa{a bana

Jela~i}a za cara Hrvatske zaboravljaju}i pri tom da su i Bosna i Hrvatska dijelovi Turskog odnosno Austro-Ugarskog carstva. Ovdje se vidi kako je Omer-pa{a Latas kruti vojnik koji se ne razumije u diplomaciju i politiku.

U tre}em ~inu Omer-pa{a je postavio topove oko Sarajeva da pokori vojnu i civilnu vlast u gradu na Miljacki. Tu njegovu nakanu spre~avaju dva habera, koji }e mu promijeniti `ivot, a ta dva habera mu je prorekao Mustafa Firaki, mudrac i zvjezdoznanac koji je sudbinu Omerovu pro~itao u biljezima svemira, zvijezdama. Teatrolo{ki re~eno zvjezdoznanac Mustafa je svojevremeni deus ex machina ove drame. Njegove rije~i o sudbini Bosne koja ne}e pripasti ni Zapadu (Austro-Ugarskoj) ni Turskoj Carevini ve} }e ostati sama sa sobom, jer mudra izreka: Pade Pliva u Vrbas i izgubi glas! , to potvr|uje.

Mustafa Firaki je zastupnik autorove ideje o tome kako je sudbina Bosne, ali i njena povijest u su`ivotu muslimana, kr{}ana i hri{}ana jer se radi o Bosancima, kao rodnom pojmu, kojima je Bog isti samo su razli~iti proroci vjera u razna vremena dali druga~ije ime, isto kao {to u Sarajevu jedan kom{ija ima ime Mujo, drugi Mijo, tre}i Majo, a svi su sinovi iste im majke Bosne i Hercegovine.

Ne treba ovdje polemizirati s idejom autora kojemu drama Omer-pa{a Latas slu`i da sada{njost objasni pro{lo{}u, jer nedavna krvava sada{njost ne ide u prilog toj ideji. U svezi politike, svaki umjetnik je vi{e iracionalist i idealist, nego racionalni istra`iva~.

Pomalo ironi~no, ali veoma uspje{no autor se bavi porijeklom i nastankom Bosne, Bo{njaka i bosanskog jezika, te ~ini smije{nim i hrvatske intelektualce i srpske politi~are kada tvrde, jedni: kako su Bo{njaci cvijet hrvatskog naroda, a drugi pak da su oni samo potur~eni Srbi. Autor isto tako kritizira ideju o Srbiji od Virovitice do Karlobaga.

U tre}em ~inu Omer-pa{a Latas je slu{aju}i rije~i svoga brata o sebi kao krvniku, te straha od fermana turskog sultana, te Jela~i}eve prijave Be~u, a be~ke vlasti turskome sultanu o zlodjelima krvavog vezira, shvatio da postoji granica njegovog ~injenja zlo~ina, te mu se na kraju javlja ~ak i gri`nja savjest pa tako on na kraju drame postaje prava dramatska egzistencija koja u jednom presudnom trenutku spozna tko je on i na koji na~in jeste.

BEHAR 74-75

PRIKAZI I RECENZIJE U ovoj drami ne postoji tragi~na krivnja, niti dramatski sukob jer Omer-pa{a nema protivnika u jednoj osobi nego u cijelom narodu.

Najuspjelije ocrtani karakteri su trojica habera{a, a njihovi izvje{taji Omer-pa{i su najuspjeliji dio ovog dramskog diskursa jer im je govor narodni, konkretan i `ivotan.

Jedino bih upozorio autora kako srpski {pijun, ako je Bosanac, ne mo`e govoriti ekavicom. Isto tako, u veoma uspjelom prikazu {to i kako likovi u drami rade pomo}u didaskalija, autor veoma znala~ki do~arava miris i okus Bosne pomo}u jezika, opisa interijera, odje}e te vrsnom funkcionalnom kori{tenju bo{nja~ke usmene knji`evnosti a naro~ito paremiolo{kog blaga (poslovica, frazema, poslovi~nih izreka).

Neki likovi, poput slikara Karasa veoma su plo{no prikazani, jer je namjera autora da se dr`i povijesnih ~injenica o crtanju portreta Omer-pa{e Latasa od strane spomenutog slikara. Ta ~injenica, sama po sebi, nema nikakvu dramatsku funkciju, jer i Napoleon Bonaparte, kao povijesna li~nost, je sasvim ne{to drugo od fiktivnog lika kakvim ga je uvjerljivo portretirao Lav Tolstoj u romanu Rat i Mir. Jer, povijest pri~a o onom {to se stvarno dogodilo, a umjetnik ne pi{e o onom {to je bilo, nego o onom {to bi se moglo dogoditi, tj. povjesni~ar se dr`i ~injenice «ovaj i ovakav stvarni ~ovjek Napoleon» dok bi umjetnik trebao prikazati bit, su{tinu Napoleonovu, {to on jeste i kako jeste.

Zaklju~ak: sve u svemu smatram kako je historijska drama Omer-pa{a Latas revitalizacija bo{nja~ke historijske drame, kojoj je za~etnik Safvetbeg Ba{agi} svojom dramom Ali-pa{a i, u dana{nje nasu{no doba knji`evnosti, ne samo bo{nja~ke, Krvava sablja Omer-pa{e Latasa je veliki doprinos bo{nja~koj dramskoj knji`evnosti.

Alibegovo pismo Europi i Americi Dramski tekst Alibegovo pismo Europi i Americi, utemeljen je na stvarnim povijesnim osobama i stvarnom ambijentu, jer se drugi i tre}i ~in odigravaju i u danas postoje}oj ku}i poznatoj pod imenom «Ku}a kadije Mezi}a».

Dramatic personae drame jeste mladi intelektualac, in`enjer agronomije Alibeg Frndi} (pi{~ev stric), koji shva}a kako je svaki intelektualac veoma zna~ajan ali i odgovoran za historiju i sudbinu naroda kojemu pripada.

Ta ga spoznaja dovodi do individualne pobune protiv postoje}eg politi~kog stanja u BEHAR 74-75

Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a naro~ito politi~kog polo`aja njegove rodne Bosne, dr`ave bez dr`avnosti, te odlu~i da po{alje pismo Me|unarodnoj mirovnoj konferenciji u Versaillesu, u kojem se poziva na me|unarodni plan ameri~kog predsjednika Wilsona kojim se i malim narodima dotada{nje AustroUgarske Monarhije daje garancija da budu za{ti}eni u vlastitoj samostalnosti i slobodi.

I tako politi~ka stvarnost u Kraljevini SHS u kojoj su Bo{njaci bili ugro`eni i nacionalno i konfesionalno je glavni uzrok pisanja pisma i tra`enja slobode i nezavisnosti od velikih sila koje nam od vijeka vjekova kapu (granice) kroje. Pobuna neslavno propada jer je jedan od aktera drame Proto (interesantno je kao da je autoru drame va`nija funkcija lika nego njegova osobnost, karakter jer predstavnici vjera imena su dobili po funkciji u islamu, kr{}anstvu, hri{}anstvu, te se zovu Muderis, Fratar i Proto) dojavi srpskim vlastima za poku{aj podrivanja stabilnosti Kraljevine SHS, i pismo biva zaplijenjeno.

S dana{njeg stanovi{ta pismo je veoma interesantno jer je glavni junak drame vizionarski anticipirao dana{nju slobodu i nezavisnost Bosne i Hercegovine.

To je ukratko si`e ove folklorno-historijsko-konverzacijske drame, prili~no stati~ne, jer se vi{e pri~a, nego {to likovi u drami djeluju, pa bi shodno onom {to sam svojedobno napisao za dramati~ara Rasima Filipovi}a: Kako je on epik koji pi{e drame, te mu je va`nija dijegeza nego mimezis, mogao slobodno prispodobiti i ovom dramskom uratku.

Drugi ~in drame je najuspjeliji, a ina~e mo`e funkcionirati i biti izvo|en kao samostalna cjelina strukturiran kao teatar u teatru, jer je sadr`ajno oblikovan kao folklorna melodrama utemeljena na bitnim poetolo{kim karakteristikama tog prvotnog `anra u bo{nja~koj dramskoj literaturi (Osman \iki}, Ademaga Me{i}): pronalazak davno izgubljenog sina mjesnog Dervi{a. E da bi hepiend bio jo{ uspje{niji Predrag (Nezir) dovodi babi i unuka Nenada. Cijeli ~in je napisan u formi egzorcizma koji Dervi{ izvodi nad dvojicom ratnika, koji su ~inili zulum po Zenici, trgali zelene bajrake ne znaju}i da su oni postavljeni kao znaci nadolaska ramazanskog posta a ne kao tursko oponiranje slu`benoj dr`avnoj zastavi. I tako dobri Dervi{ istjera {ejtane iz ratnika i dobi kao nagradu izgubljenog sina. ^in je isto tako veoma pou~an glede islamskog morala (ahlaka) s pri~om transponiranom iz Kur’ana o dva meleka na desnom i lijevom

ramenu, melecima od kojih jedan pi{e dobra a drugi hr|ava djela.

Iako je ova drama koncipirana oko temeljnog motiva slanja pisma, ona je kao folklorna drama, naro~ito, glede govora ne{kolovanih likova (Gatara, Nurhanuma, D`emilahanuma) prva riznica izvornog bosanskog jezika, njegovog kolokvijalnog tipa s ikavicom i sa`imanjem fonema u pojedinim leksemima ( ~ojk, Sarajvo, Zenca).

Kao vrstan folklorist, sa spoznajom ba{tinjenom jo{ od Herdera, kako je folklor jednog naroda najizravnije i najreprezentativnije isijavanje njegovog kolektivnog bi}a, autor je u drami inkorporirao sve oblike bo{nja~ke usmene knji`evnosti: od epske pjesme ¢(Da mi ~uva{ kulu i avliju/da mi ~uva{ rza i obraza, ovi konotiraju najvi{i moral tada{nje bo{nja~ke elite: aga i begova), do paremiolo{kog blaga, tj. poslovica koje ~uvaju na razini mitolo{kog iskustva ste~enu mudrost, o ~ovjeku, `ivotu i Bogu (Marku prevelika gove|a glava. Dvojica bez du{e – tre}i bez glave) i poslovi~kih izreka [vabobabo ( i ova izreka konotira vezanost Bosne za Austro-Ugarsku); te gatke koja je malo remek djelo bo{nja~ke usmene knji`evnosti, kojom Gatara istjeruje stravu ne samo glavnom liku nego ona saliva stravu cijeloj Bosni da je oslobodi od ste~enog straha, od nove srpske vlasti)£.

Humor i to narodni u formi anegdota je veoma funkcionalan i nije sam sebi svrha.

Tako Muderis uspore|uje u~inak Alibegovog pisma s poznatom anegdotom kad aga govori k}eri: Dabogda se udala za sultana, ama dijete moje, cigani se oko ku}e vrzmaju.

Osim narodnog humora autor veoma vje{to gradi komi~ne situacije (istjerivanje {ejtana i pri tom pretrpljeni strah ratnika) a najuspjeliji mu je lik narodni pjesnik i ratnik ]oso pozajmljen iz poznatih anegdota i humoreski o ]osi i Ugursuzu, koji je ustvari ina~ica hrvatskog Petrice Kerempuha, njema~kog Teila Eilenspigella. Njegova pjesma na kraju Tre}eg ~ina je idejni kre{endo drame: Oj ti Bosno, jedina u svijetu!

Ukratko: i pored nedostataka na dramaturgijskom planu (likovi- funkcije, nekoherentna fabula, nedostatak pravog sukoba koji proizvodi napetost) kao izvor dramatskog drama Alibegovo pismo Europi i Ameriici predstavlja pravu riznicu bo{nja~kog folklornog blaga, te mali glosarij bosanskih rije~i arapskog, turskog, perzijskog podrijetla; i veoma slikovita u didaskalijama dana scenografija starih bo{nja~kih enterijera preporuka su za ~itanje ovog dramskog teksta, svojevrsnog agitatorskog dijaloga, 53

BA[TINA

PRIVATNA KNJI@NICA U DONJEM Unato~ velikim naporima istra`iva~a, jo{ je uvijek osjetan nedostatak potpunijeg uvida u sadr`aje arabi~kih rukopisa, a projekti sustavnijega pristupa tim dragocjenim spomenicima su ~ak i u samoj Bosni tek u naznakama. Stoga su na tom polju najdalje oti{li istra`iva~i pojedinci: Safvetbeg Ba{agi}, Mehmed Hand`i}, Smail Bali}, Hazim [abanovi}, ali i biv{i i sada{nji djelatnici u Gazi Husrev-begove biblioteke (Kasim Dobra~a, Zejnil Faji}, Mustafa Jahi}, Osman Lavi}, Haso Popara) i Orijentalnog instituta u Sarajevu (Lejla Gazi}, Sulejman Grozdani}, Adem Hand`i}, Lamija Had`iosmanovi}, Ismet Kasumovi}, Minka Memija, Fehim Nametak, Fehim Spaho, Avdo Su}eska, Salih Trako..).

Zahvaljuju}i njima i njihovim publikacijama uz periodiku - Anali Gazi Husrev-begove biblioteke i Prilozi za orijentalnu filologiju- s izvanrednim radovima na temu fenomena rukopisa, te objavljenim katalozima1 {ira se ~itala~ka publika mo`e lak{e informirati o segmentu kulture njegovane na u`im i {irim prostorima Osmanskoga Carstva, i posebice na prostorima dana{njih ju`noslavenskih dr`ava. Listaju}i te i druge objavljene kataloge rukopisa za oko zapinje opetovani termin med`mu’a. Taj

Pi{e: Muhamed @dralovi} termin u literaturi posebno privla~i pozornost istra`iva~a jer se pod njim kriju sadr`ajem izuzetno raznolike knjige. Puzdana tuma~enja takvog rukopisa pru`aju lepezu informacija o prirodi i karakteristikama te specifi~ne vrste rukopisa, u neku ruku prete~e dana{njih ~asopisa, kronike, televizije, interneta. U njima ima vrijednih inskripcija; jedinstvenih spomena osoba, djela i doga|aja; pa stihova, lije~ni~kih zapisa, zagonetki, poslovica, ajeta, hadisa, te sijaset razbacanih informacija koje objedinjene i poslo`ene nerijetko otvore zanimljive i neo~ekivane slike pro{losti. Stoga je ova vrsta rukopisnih spomenika izazov istra`iva~u, jer i kada se ~ini da je sadr`aj takvoga rukopisa kona~no ispitan i upoznat, odjednom sitni ispis otvori novu temu, novi poticaj za razmi{ljanje, za istra`ivanje, za provjeru vjerodostojnosti, za u`ivanje u sa`etim mislima – poslovicama, za usporedbu datuma i razmi{ljanju o razlozima pisanja. Takvi se rukopisi, takve med`mue, arapski i perzijski mağmuca, turski mec-

mu’a, nalaze i u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. S obzirom na na~in formiranja fundusa Zbirke i ~injenicu da je ve}ina rukopisa prikupljena u Bosni i Hercegovini, jasno je kolika im je va{nost za prou~avanje kulturne pro{losti ovih krajeva. Njihov je sadr`aj raznorodan, pa se cijele studije mogu temeljiti i na samo jednoj stranici rukopisa.

Dana{nji odabir je jedna od med`mua Orijentalne zbirke koja bi se mogla predstaviti na bezbroj na~ina slijedom onoga {to u njoj nalazimo od npr. mudrih izeka, zagonetki, stihova, posebice turkija - dvije banjalu~ke, zvorni~ka i budimska; oporuka, popisa sudionika bitke na Bedru, popisa poklona donesenih na babine, kaligrafskih ispisa i obiteljkih bilje`aka i jo{ puno detalja; koji svaki po sebi mo`e biti zasebnom istra`iva~kom temom.

Predmet na{ega zanimanja je ovaj put samo jedna stranica med`mue pod inventarnim brojem 1470 list 8b, na kojoj je popis knjiga, vjerojatno ne~ije privatne rukopisne biblioteke. Rukopis je nastao u Donjem Vakufu u 19. stolje}u i nema jasnih znakova niti eksplicitnoga zapisa o njegovu vlasniku, pa time ni o vlasniku ostalih

PRI^A O PUTOVANJU I TRAGANJU S francuskoga prevela Aida Abad`i} Hod`i}, Tugra, Sarajevo, 2005. @ivotna pri~a Amina Maaloufa, frankofonskog pisca libanonskog porijekla, u mnogim svojim segmentima podsje}a na sudbinu jednog drugog iznimnog intelektualca, porijeklom tako|er Orijentalca – Edwarda Saida. Ve} je samim ro|enjem (u Libanonu 1949.g.), kao pripadnik manjinske kr{}anske zajednice u srcu arapskomuslimanskog Orijenta, Maalouf iskusio poziciju dvostruke drugosti: one kr{}anina na Istoku, ali i pripadnika melkitske manjine unutar dominantne kr{}anske zajednice. Njegovo zanimljivo porijeklo stoga ne predstavlja tek puku biografsku natuknicu, ve} bitnu odrednicu koja je obilje`ila cjelokupno njegovo pisanje.

54

Pi{e: Azra Abad`i} Navaey ^injenica da sam kr{}anin i da mi je materinski jezik arapski, koji je sveti jezik islama, jedan je od temeljnih paradoksa koji su skovali moj identitet, zapisao je jednom Maalouf sa`imlju}i ovom slikovitom predod`bom svoj vje~iti usud podijeljenosti. Taj osje}aj rascijepljenosti izme|u dviju strana, dviju razli~itih kulturnih i vjerskih tradicija – one Istoka i Zapada – potencirat }e se jo{ vi{e njegovim preseljenjem u Francusku gdje je nakon vi{egodi{nje

predanosti novinarstvu, zapo~eo karijeru frankofonskog pisca. Pa ipak, taj je procijep on izvrsno izmirio u sebi preuzev{i na sebe ulogu mosta, poveznice izme|u ovih nao~igled sukobljenih svjetova. Ostav{i intimno vezan za tradiciju Orijenta putem arapskoga jezika i vlastitih sje}anja, ali i u jednakoj mjeri privr`en zapadnom kulturnom naslije|u preko francuskog jezika i religije, Maalouf se na{ao na samoj crti kulturnih razdjelnica. Kada pi{e, on to uvijek ~ini iz pozicije ~ovjeka s margina, vje~nog egzilanta koji hoda po rubovima, jer, kao {to i sam priznaje: mudrost je put po rubu, uska staza izme|u dva krajnja shva}anja.

BEHAR 74-75

BA[TINA

VAKUFU S PO^ETKA 19. STOLJE]A knjiga s toga popisa. Ipak, ako ne mo`emo sa sigurno{}u utvrditi vlasnika po imenu, mo`emo o njegovim sklonostima i habitusu suditi prema izboru knjiga koji je posjedovao. Pod pretpostavkom da su knjige bile u vlasni{tvu nekoga od osoba koje su se u med`mui potpisale, onda je mogu}i vlasnik i rukopisa i knji`nice bio Salih ibn Ahmed ibn Ibrahim Temi{varac, koji se 14. {evala 1254. (31.12.1838.) na listu 28a u potpisu predstavio kao: Salih Pori~anin u slu`bi Sulejmanbega Dautbegovi}a. U prilog ovoj pretpostavci je ~injenica da je isti potpisnik na listu 21b zabilje`io ro|enja svojih sinova: Bekira - 30 ramazana 1238.(10.06.1823.); Ibrahima – 15. d`umadelula 1242.

(15.12.1826.); Hasana – 30. {evala 1245.

(23.04.1830.) i Husejna – 29. red`epa 1252.

(10.11.1836.), a ovakve su bilje{le, izuzetno osobnoga karaktera, tipi~ne za vlasnike rukopisa u kojima su ispisane. Dakle, sude}i po tomu, upisiva~ ovih bilje`aka, je najvjerojatniji vlasnik i med`mue i ostalih knjiga iz popisa u njoj.

Uz Salihov, u rukopisu se javlja jo{ jedan potpis. Rije~ je o Aliju-efendi-zade, Ni{liji po ro|enju, Donjevakufljaku po stanovanju, o kojemu u bilje{ci od 25. z u l k a d e 1 2 5 2 . h i d ` r e t s ke g o d i n e

Slo`enost identiteta, dakle ~injenica da ~ovjek u sebi objedinjuje nekoliko, pa ~ak i naizgled suprotstavljenih pripadnosti, postala je tako temeljnom okosnicom njegovih literarnih interesa: u svim svojim djelima, od povijesnih romana do eseja, Maalouf istra`uje zamr{ene odnose prepletanja vi{e razli~itih pripadnosti i kulturnih utjecaja koji oblikuju ne~iji identitet. «U ime identiteta» (ili u doslovnom prijevodu s izvornika: Ubojiti identiteti) s pravom se smatra kultnom knjigom koja tematizira spomenutu problematiku. Po~ev{i od vlastitog slu~aja, on o{troumnom dedukcijom uz navo|enje `ivopisnih primjera (od kojih se mnogi odnose i na na{e krajeve!) uporno ustraje pri ideji o slo`enosti sva~ijeg identiteta. Prevladavaju}e shva}anje koje, po principu pars pro toto, svodi identitet pojedinca na tek jednu od raznorodnih pripadnosti koje on u sebi nosi, po njegovom je sudu vrlo uskogrudno. Takvo, ili kako BEHAR 74-75

(02.04.1837.), stoji da je pripadao sviti Miralema Ferhat-bega iz Donjeg Vakufa.

Njegov se potpis javlja uz jedan detalj kaligrafskih proba na listu 23a, pa se vjerojatno samo na njih i odnosi.

Na listu 8a je popis 39 rukopisnih svezaka razli~itih djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku iz: arapske gramatike, sintakse i morfologije, prava-osnova i nasljednog prava, lijepe knji`evnosti, leksikografije, obredoslovlja, dogmatike, stilistike, propovjedni{tva i dr. Ve}ina je djela navedena po skra}enim ili uporabnim naslovima uobi~ajenim kod fenomena arabi~koga rukopisa.2 Izbor djela otkriva {iroko zanimanje njegova vlasnika i, za prosje~noga gra|anina, dobro poznavanje pisane rije~i iz spomenutih podru~ja, budu}i da se u zna~ajnom broju radi o djelima relevantnih autora koja su uglavnom u{la u svjetske izvore i povijesti, pa ih ovdje donosimo po redoslijedu kako su spomenuta u popisu s dopunom punih naslova pod kojim ih bilje`i svjetska literatura s imenima autora, s izuzetkom homonimi~nih naslova pod kojima je u literaturi zabilje`eno vi{e razli~itih djela i onih gdje je upisivana samo po~etna rije~ naslova. To se poglavito odnosi na djela iz gramatike.

1. [arh Kāfī, adı Wāfī ¢Puni naslov je Al-Wāfiya fī {arh al-Kāfiya. Komentar djela iz gramatike arapskog jezika. Autor komentara je Sayyid Ruknuddīn al-Hasan ibn Muhammad al-Astarabādī, umro 1313.)£ 2. Kāfī maca [āfī ¢Dva Ibn Had`ibova djela: gramatika i sintaksa arapskog jezika Al-Kāfiya i A{-[āfiya Puno ime autora je Ğamaluddīn Abû cAmr cUtmān ibn cUmar ibn Abī Bakr, Ibn Hāğib, umro 1248.£ 3. Kāfī ¢Jo{ jedan primjerak spomenutog Ibn Hağibovog djela£ 4. [arh Misbāh maca furğa ¢Iz ovog se naslova ne mo`e jasno utvrditi na koji se komentar gramati~kog djela Al-Misbāh ovaj komentar odnosi.£ 5. [arh Qawācid Icrāb ¢O pravilima disenencijalne fleksije u arapskom jeziku, Icrabu su pisali brojni gramati~ari£ 6. Matn Qawācid Icrāb ¢Tako|er i o konciznima pravilima disenencijalne fleksije u arapskom jeziku, Icrabu, su pisali brojni gramati~ari£ 7. Kitāb ad-Daw’ min an-Nahw ¢Pretpostavljamo da je komentar na spomenuti Misbāh svoj komentar napisao je Muhammad b. Muhammad ibn Ahmad al-Isfarā’inī, umro 1300.£

ga on jo{ naziva «plemensko» shva}anje identiteta, svojim sekta{tvom i netolerancijom proizvodi kod ljudi ~esto ubojite u~inke. Kao antipod ovoj ograni~enosti, Maalouf nam predla`e da osvijestimo vlastitu slojevitost, tu polifonu strukturu razli~itih sastavnica, doprinosa i ~esto proturje~nih utjecaja koji nas izgra|uju. U njoj on prepoznaje lijek protiv svakog oblika fanatizma i isklju~ivosti. Ohrabruju}i ljude na prihva}anje svojih vi{estrukih pripadnosti i vlastitih ðmalih drugosti’ (kao {to je to uostalom i sam u~inio), Maalouf nam govori kako postati osjetljivijim na razli~itosti. Njegove iskrene poruke o nu`nosti otvaranja prema razli~itim kulturama, o spremnosti njihova prihva}anja namjesto poricanja, ~ine se stoga vrlo poticajnima. Posebno bi stanovnicima ovih uzburkanih prostora, ljudima ispresijecanima gustom mre`om etni~kih, vjerskih, jezi~kih i kojekakvih drugih podjela, ovo 55

BA[TINA 8. Mucrab Zaynī-zāde calā al-cawāmil al-ğadīd/a/ ¢Osnovno djelo Al-’Awāmil alĞadīda o elementima koji utje~u na promjenu kraja rije~i u arapskom jeziku je napisao Muhammad ibn Pir Ali Al-Birkawi£ 9. Tağwīd min al-kitāb al-mağīd ¢(ted`vid) Djelo o ispravnom ~itanju Kur’ana. Ovdje izrijekom ne navodi ime autora.£ 10. Durar [arh Gurar ¢Puni naslovi je Durar al-hukkām fī {arh Gurar alahkām, to je komentar Priru~nika iz {erijatskog prava. Osnovno djelo i komentar je napisao Muhammad ibn. Faramurz ibn Ali, Mula Husraw (umro 1480.)£ 11. Qūdūrī ¢Vi{e o ovom u Beharu XIV/70, str. 36-39. gdje je opisan ovaj klasi~ni priru~nik iz islamskog prava. Djelo je napisao Ahmad ibn Muhammad alQudûrī, umro 1037. godine£ 12. Lugat ¢Te{ko je pod ovim izrazom doznati o kakvom se djelu radi. Ipak najvjerojatnije je da je to rje~nik epistolografskih fraza ili rje~nik u stihu, poput rje~nika [āhidi. Op{irnije o [ahidiji u Bosni, Behar XI/2002, br. 60-61, str. 32-36£ 13. cAmma ğuz’ tafsīr ma’a ahādit – al-wadaniyyat li cAbdillah ibi Ziyād ¢Ovakav na~in evidentiranja sadr`aja zbornika je uobi~ajen. Misli se na Komentar tridesetog d`uz’a Kur’ana - Amme d`uz, zbirku Poslanikovih izreka – hadisa, razne molitve i nijete£.

14. Tariqat-i Muhammediyye, ğild tānī ¢Vjerojatno se odnosi na drugi dio Bergivijevog djela At-Tarīqa al-Muham-

madiyya koje sadr`i pouke i propovijedi temeljene na Kur’anu i hadisu£.

15. In{ā’ ¢Uobi~ajeno je bilo u obrazovnom sustavu u Osmanskom Carstvu da se savlada tehnika korespondiranja, pa su za to slu`ili “pismovnici”. Ovo je dakle, jedan od pismovnika. On mo`e biti i zbirka formulara i uputa o na~inu sastavljanja akata, privatnih i slu`benih. Dakako, ovdje je te{ko utvrditi na {to se tekst odnosi.£ 16. Kitāb Munīra ¢U literaturi je djelo poznato po naslovu al-Munīra ili Arrisāla ~. Djelo bibliografi pripisuju jednom od trojice pisaca. Po jednima je autor Ahmad ibn Sulayman Ibn Kamal-pa{a (umro 1533.), po drugima je Yahya ibn cUmar Minqari-zade (umro 1677.), a po tre}ima Pru{~ak Hasan Kafi (umro 1616.)£ 17. Hubz(!)-etmek ma ca Dānisten lugāti ¢Iz spomenutog natpisa razaznaje se da je rukopis sadr`avao dva djela i to Lugat-i Firi{teoglu, arapsko-turski rje~nik u stihu. Autor mu je c Abdullatif ibn c Abdulmağid Ibn Firi{te (umro prije 1474. godine). Drugo djelo je naslovljeno po prvoj rije~i Dānisten, a pravi naslov mu je Tuhfa al-Hādiya, perzijsko- turski rje~nik.

Autor je Muhammad ibn Hağği Ilyās. Sve u svemu, ovo je jedinstven na~in naslovljavanja djela u arabi~koj literaturi prema po~etnim rije~ima£ 18. Husām Kātī-nin hā{iye(si) ¢Vjerojatno je to djelo iz logike. Autor je Husamuddin Kati (umro 1359.godine). On je komentirao obradu poznatog djela Isagoga u obradi Atīruddina al-Abharija.£

19. Kitāb Sarf buttun. ¢Kompletno djelo iz gramatike arapskog jezika. Na`alost ne mo`e se utvrditi naslov i autor.£ 20. [arh calā al-cIzzi ¢Komentar na gramati~ko djelo o paradigmatskim oblicima rije~i u arapskom jeziku. Osnovni tekst je napisao ’Izzuddin Abu’l- Fadail b.

Ibrahim az-Zinğani (umro 1275.).£ 21. [arh cAqā’id maca Ayyuha ’l-walad. ¢Knjiga s dva djela: a) Komentar djela iz dogmatike i b) kratka Gazalijeva (umro 1111.) rasprava «O mladi}u»£ 22. [arh Farā’iz ¢Komentar djela iz nasljednog prava. O nasljednome pravu su napisana brojna djela pa se iz ovog naslova ne mo`e utvrditi njegov autor.£ 23. Matn Farā’iz ¢Osnovno djelo iz nasljednog prava£ 24. Sadr a{-{arīca. ¢Da djelo postane poznato po imenu, nadimku, nisbi ili umjetni~kom imenu autora op}e je poznato. Sadr a{-{arīca je nadimak dvojice teologa, fakiha. Jedan je Burhān a{-{ari ca Mahmûd ibn Sadr a{-[arica al-Awwal Ahmad ibn cUbaydillah al-Mahbûbī al-Hanafī, umro oko 1274. On je napisao djelo Wiqāya ar-Riwāya fi masā’il al-Hidāya, a komentar na njegovo djelo je napisao Sadr a{[arīca at-Tānī cUbaydullah ibn Mascūd ibn Burhān a{-[arīca Mahmud b. Sadr a{-[arīca (umro1346.). Zaniljiivo je da ovo djelo prepisivano u skriptoriju u Fo~i. Sravni Kasim Dobra~a: Katalog rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, svezak drugi, kat. br. 1072-1077£

sjajno napisano {tivo trebalo postati obaveznom lektirom.

Sve ono {to je gotovo poput teorije razlo`io u ovom nadahnutom eseju, ~ini potku i drugih Maaloufovih djela. U knji`evnome svijetu on je ipak poznatiji kao pisac (novo)povijesnih romana. Sva se njegova fikcionalna ostvarenja, a napisao ih je oko desetak, gotovo opsesivno bave zamr{enim odnosima kulturalnih pro`imanja Istoka i Zapada. Kao povla{teno mjesto susreta tih dvaju kultura on ~esto odabire bazen Mediterana: tako se i radnja Baldassareova putovanja ve}im dijelom odvija na obalama ove, njemu omiljene pozornice.

Pri~a je to o Baldassareu Embriacu, potomku ugledne |enove{ke loze, ve} stolje}ima nastanjene na Levantu. Godine 1665. (uo~i godine «Antikrista») ovaj se trgovac starinama otiskuje iz rodnoga gradi}a

D`ibeleta, smje{tena u dana{njemu Libanonu, na dugo i neizvjesno putovanje tragaju}i za tajanstvenom knjigom jednog muslimanskog mudraca. Ova sasvim posebna knjiga – «Stoto ime» Abu Mahera al-Mazandaranija - sadr`i u sebi najdragocjenije, najskrivenije i najzabranjenije istine koje bi prema vjerovanju ve}ine, u sam osvit Kraja svijeta, mogle spasiti ljude od propasti. Ona, naime, me|u svojim recima skriva Stoto Bo`je ime. Poznato je da Kur’an spominje devedeset devet Bo`jih imena ili atributa kojima se Svevi{nji obznanio ~ovje~anstvu i kojima ga oni mogu zazivati i veli~ati. Pa ipak, najgorljivije je duhove odvajkada kopkalo pitanje ne postoji li mo`da jo{ jedno skriveno, stoto ime Allahovo kojime bi se ovaj broj zaokru`io. Predaja je kazivala da bi ga bilo dovoljno samo izgovoriti pa da se nebeska milost spusti na ~ovjeka,

spasi ga svake pogibli i razotkrije tajni smisao njegova postojanja. Ova }e tajnovita knjiga, povu~enog antikvara i njegovu neveliku pratnju tako odvu}i posve nepredvi|enim stazama od Halepa, preko Smirne i Istanbula, pa sve do \enove, Lisabona i Londona, pretvaraju}i njihovo nimalo obi~no putovanje u pravu odiseju1.

Baldassareovo putovanje istovremeno je pri~a o putovanju ali i o traganju, u kojoj je ovu vrludavu pute{estviju junaka mogu}e ~itati na barem dvije razine: vi{emjese~no putovanje stvarnim, zemljopisnim predjelima na kojemu }e junak prokrstariti obalama Mediterana i Atlantika, ~ita se i kao putovanje njegovom intimnom geografijom, prostorima njegova duha. Tragaju}i s mnogo `ara za knjigom koja bi svijet navodno spasila od kona~ne propasti, Baldassare i nesvjesno traga za ne~ime {to bi podarilo smisao nje-

56

BEHAR 74-75

BA[TINA 25. Matn Sadr a{-{arī’a ya’nī Wiqāya ¢Osnovni tekst djela Sadr-[arīca, tj. djela Wiqāya…£ 26. Gulistān «Ru`i~njak» ¢Prozno djelo protkano stihovima, na perzijskom jeziku. Autor je [ejh Muslihuddin Sacdi [irazi (1194-1292.)£ 27. Bustān «Bostan», «Vrt» ¢Djelo misti~no didakti~kog sadr`aja, na perzijskom jeziku, koje je spomenuti Sadi napisao 1257. godine. Oba ova Sadijeva djela su ~esto prepisivana i u ju`noslovenskim krajevima od 1489. do kraja 19. stolje}a.£ 28. Baharistān ¢Djelo je napisao posljednji klasik perzijske knji`evnosti Abdurahman ibn Ahmad Ğami, umro 1492.

Ovo je djelo utjecalo na [ejha Fevzija Blagajca autora Bulbulistana, djela na perzijskom jeziku£ 29. Pendi cAttar maca [āhidī maca Namazlik ¢Ovaj rukopis sadr`i tri djela: a) Pend-nama: Djelo perzijskog klasika Farīduddīna cAttara (umro 1232?):, b) Tuhfe-i [āhidī, perzijsko turski rje~nik u stihu Ibrahima [ahidija (14701550.) i c) obredoslovno djelo o klanjanju£ 30. [erh Pend-i cAttar – Mufīd ¢Jedan od brojnih komentara spomenutog Attarova djela. Komentar je napisao Abdurrahman Zari (umro 1692.)£ 31. [arh Mubārak {arīf calā Kimyāi Secādet, [arh Fiqh Akbar (!) Abu’lMuntahā ¢Ovo je zbornik djela: a) [arh Kimya-i secādet. Komentar neutvr|enog autora. Kako u islamskoj li-

govu vlastitu `ivotu. Bilje`eno u formi dnevnika, ovo se putovanje gotovo inicijacijskog karaktera otvara tako i na unutra{njoj razini.

Pored opisa stvarnih krajolika, ova intimna dnevni~ka ispovijest razotkriva nam i sva ona sitna vrludanja duha, njegove nemire, ~e`nje, strepnje i nadanja. Na koncu, kao i svako pravo putovanje i ovo }e junaka vratiti njemu samome, potvr|uju}i time jo{ jedanput mudrost jednoga starog {ejha, izgovorenu na samome po~etku knjige: Ono {to se vidi na putovanjima, samo je varka. Samo sjene.

Putovanja i razli~ite zemlje ne nau~e nas ni~emu novome {to ve} nismo znali, ni~emu {to ve} nismo mogli ~uti u sebi samima, u ti{ini no}i.

Napisano s orijentalnom pripovjeda~kom stra{}u, Baldassareovo se putovanje, iako dugog trajanja i popra}eno nebrojenim dogodov{tinama, ~ita gotovo u dahu. Osim BEHAR 74-75

toga, sudbina ovog simpati~nog trgovca razotkriva nam pod rasko{nim naslagama povijesti i mnogo autobiografskih elemenata.

Baldassareovo priznanje, ve} pri samome kraju dugotrajne pute{estvije – ro|en sam u tu|ini, `ivio sam u tu|ini i umrijet }u u jo{ neznanijim krajevima – tipi~no je malufovska izjava. Maaloufovi su junaci - bilo da je posrijedi Lav Afri~ki ili Baldassare – kao i on sam, u isto vrijeme ljudi Istoka i Zapada, osu|eni da svugdje pomalo `ive kao u egzilu, i taj osje}aj izmje{tenosti, osje}aj stranca svugdje i u svemu nesumnjivo je osobna projekcija na romaneskne likove. Ipak, svjesnim pristajanjem na ideju neprekidnog kulturalnog mije{anja i odricanjem bilo kakve isklju~ivosti, svi su oni izrasli u prave predstavnike kozmopolitskoga duha – one kojima vi{e nije strana pomisao da jedan kr{}anin poput Baldassarea, u potrazi za vlastitim

spasenjem, obi|e i pola svijeta putem knjige jednog muslimanskog mudraca.

Kroz iznimna djela ovog strastvenog libanonskog pripovjeda~a, humanista u pravom smislu te rije~i, zagovaratelja tolerancije i razumijevanja drugosti, Europa je dobila jednog od ponajboljih glasnika novog doba. Za po`eljeti je samo da se glas ovog rado ~itanog i sjajnog autora ~e{}e i vi{e ~uje, kako bi nadglasao katkad odve} kre{tave zvuke koji dopiru s ovih prostora.

Bilje{ke: 1

Da ovdje nije tek rije~ o pukom putovanju, potvr|uju i razli~ita opredjeljenja prevoditelja na bosanski, srpski i hrvatski jezik, na kojima je knjiga gotovo u isto vrijeme objavljena; zanimljivo je za primijetiti kako je svaki od prevoditelja za naslov romana odabrao drugu rije~: pute{estvija, putovanje, odiseja.

57

BA[TINA teraturi ima vi{e djela naslovljenih kao Kimya as-sacadet, ovdje nije jasno na koje se djelo taj komentar odnosi. [to se naslova osnovnog djela ti~e, najbli`i je Gazalijevu pisanome na perzijskom jeziku. Drugi sli~ni naslovi su: Kimyā as-sacāda li man arāda ’l-husn wa’ z-ziyāda. Autor je Muhyuddin al-Maqdīsī ( pisao 1478.) i Kimya as-sacāda fi ibtāl kimiyā al-cāda.

Autor je Muhammad ibn Muhammad alGumri Sibt al-Marsafi, umro nakon1562. b) [arh al-Fiqh al-akbar je drugo djelo u rukopisu. Osnovno djelo Al-Fiqh al-akbar se pripisuje Abu Hanifi (umro 767.), osniva~u hanefijskog pravnog u~enja.

Zanimljivo je da je i ovdje djelo dobilo naslov po kunji komentatora Abu’lMuntahā. On je Ahmed ibn Muhamed Magnisāwī, umro oko 1591.£ 32. Kitāb Mufassal min cilm an-nahw c ma a [arh Qasīda an-nūniyya maca [arh al-Munfariğa. ¢Prema ovim naslovima u svesku su tri djela i to a) Al-Mufassal – Gramatika arapskog jezika. Autor je Mahmûd ibn cUmar AzZamah{arī, umro 1143. Vrijedno je spomenuti da je na komentaru drugog Zamah{erijevog gramati~kog djela [arh al-Unmudağ, doktorsku disertaciju obranio Mustafa Jahi}, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke. b) Drugo djelo je komentar kaside AnNuniyye, pjesme o vjerovanju na arapskom jeziku. Pjesmu je spjevao Hidr-beg, umro 1458. Od komentatora pjesme spominju se Dawud ibn Muhammad al-Qarsi i Ahmed ibn Musa al-Hayālī, umro 1459. c) Tre}e djelo je komentar pjesme AlMunfariğa – Autorstvo osnovnog teksta se pripisuje nekolicini autora, a me|u njima je i Abu’l-Fadl Yûsuf ibn Muhammad anNahwi (umro 1111.)£

33. Ha{iya cala Sadr a{-[aria ¢Glose na djelo spomenuto ovdje pod brojem 24.£ 34. Rawnaq al-mağalis ma c a alMağālis as-sābic. ¢I ovdje su spomenuta dva djela. Oba se odnose na propovjedi. a) Rawnaq al-magālis je prema katalogu Zejnila Faji}a, knjiga pou~nih pri~a o pobo`nosti i asketizmu. Sastavio ju je Abu Hafs Omar ibn al-Hasan al-Nisaburi asSamarkandi oko 1436. Djelo ima 22 poglavlja a svako poglavlje ima deset pri~a.

(GHB-2113/1); i b) Magālis as-sābic, Tjedni susreti, oba su zbornici propovijedi i te{ko je utvrditi imena autora.£ 35. Kitab Hikāyāt min al-anbiyā wa’l-awliyā a.m. ¢Knjiga pripovjedaka o poslanicima i evlijama – To su narodne islamske predaje.£ 36. Kitāb Hikāyāt ¢Tako|er Knjiga pripovjedaka£ 37. Kitāb al-istilahāt calā ficl ¢Knjiga glagolskih termina se o~ito odnosi na stru~nu terminologiju iz gramatike arapskog jezika.£ 38. Manāsik hağğ ¢Obredi had`a djelo neutvr|enog autora£ i 39. [arh Qasīda Tantarānī maca wasiyyet al-imām Aczam ¢Knjiga s dva djela.

Prvo je komentar nepoznatog autora poznate pjesme ispjevane u ~ast seld`u~kog vezira Nizamulmulka. Autor kaside je Abu Nasr Ahmad ibn Abdurrazzaq Tantarani (umro oko 1087.), a drugo je poznata Oporuka Abu Hanife, Imama A’zama (umro 767.), u kojoj su izlo`ene osnove sunijskog u~enja£.

Te{ko da bi netko pravio ovakav popis knjiga, ako one nisu i postojale, a razlozi za popis su mogli biti razli~iti. Najuobi~ajenije su ra|eni u slu~ajevima vakufljenja knjiga,

tj. davanja u zaklade nekih od obrazovnih ustanova, a nerijetko su ra|eni i nakon smrti vlasnika kada se imovina trebala dijeliti me|u nasljednicima ili su knjige prodavane na dra`bama, tj. muhalefatima. Budu}i da nema naznaka spomenutih razloga, nije isklju~eno da je vlasnik u ovom slu~aju naprosto `elio evidenciju knjiga u vlastitoj ku}i, ili da se, {to je najmanje vjerojatno, radi o popisu posu|enih, ili knjiga pripremljenih za posudbu. [to god bilo, knji`nica, iako po broju naslova skromna, s obzirom na discipline koje “pokriva” je kvalitetna, jer je sadr`avala klju~ne obrazovne priru~nike iz gramatike, prava, stilistike, logike, leksikografije, lijepih knji`evnosti, pedagogije i propovjedni{tva.

Sude}i prema {turom naslovljavanju, popis je sa~inio dobar poznavatelj onda{nje aktualne literature na arapskom, perzijskom i turskom jeziku, koji se zadovoljio konciznim naslovljavanjem. Stoga s druge strane utvr|ivanje o kojim je djelima rije~ je zahtijevalo posizanje u povijesti literature i kataloge koji su uz osobno iskustvo dugogodi{njega rada na ovakvoj gra|i pomogli rekonstrukciju privatne knji`nice u Donjem Vakufu u 19. stolje}u.

Bilje{ke: 1

Do sada je predstavljeno 8.287 rukopisa u ~etrnaest svezaka kataloga Gazi Husrevbegove biblioteke.

Opise tih spomenika sa~inili su: Kasim Dobra~a (Svezak I. i II.), Zejnil Faji} (svezak III., V. i XI), Fehim Nametak (svezak IV.), Mustafa Jahi} ( svezak VI., VIII., XII.), Haso Popara., i Zejnil Faji} ( svezak VII.), Haso Popara (svezak IX i XIII), Osman Lavi} (svezak X. i XIV).

2 O varijantama naslovljavanja vidi u M. @dralovi}, Prepisiva~i.djela u arabi~kim rukopisima, knj. I, Sarajevo 1988, str.160-166.

Zahvaljujemo na pristiglim pretplatama i podsje}amo na na{ e-mail

behar-pismaºnet.hr 58

BEHAR 74-75

IZLO@BA

Godine korova Izeta \uzela

U zagreba~kom muzeju Mimara priredio je izlo`bu kipar i slikar Izet \uzel. Suradnik je majstorske radionice A. Augustin~i}a 1974.-75. i jedan od pokreta~a Grupe Biafra.

Izlagao je na brojnim izlo`bama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je vi{e zna~ajnih izvedbenih nagrada.

Okorovljeno znamenje

BEHAR 74-75

Sudbinske zi|evine

59

NA[IH 10 GODINA