Behar 78

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XV • IX-X 2006. • BROJ 78 • CIJENA 15 KN

BEHAR AZRA ABAD@I] NAVAEY: PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE SENADIN MUSABEGOVI]: IZ D@EPA [EHIDA KU]A JEZIKA: SAND@AK MARIJAN GRAKALI]: BOSNA – KOLIJEVKA ^OVJE^ANSTVA? ERVIN JAHI]: DRU[TVO S OGRANI]ENOM ODGOVORNO[]U SENAD NANI]: MULTIMONOLOG

BEHAR BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Muhamed @DRALOVI], Emsud SINANOVI], Senad NANI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NEVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: seadbegovicºyahoo.com Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36); Kunski `iro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. ISSN 1330-5182

KAZALO RIJE^ UREDNIKA Izme|u moralne egzaltacije i depresivne zbilje

...................................................................

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE Azra Abad`i} Navaey: Istinitost uvrije`enih spoznaja o Islamu MLADA BO[NJA^KA POEZIJA Senadin Musabegovi}: Iz d`epa {ehida

................................................................................

TEMA BROJA: KU]A JEZIKA – SAND@AK Jahja Ferhatovi}: Kulturne migracije sand`a~kih intelektualaca

4

10

.................................

13

................................................................................................

16

...............................................................................................................

18

In memoriam: Ismet Rebronja Intervju: Enes Halilovi}

.....................................

3

^ASOPISI Filip Mursel Begovi}: «Sarajevske sveske» - ju`noslavenski me|uknji`evni pregledi .............................................................................................................. 22 ZVUKOMJER Filip Mursel Begovi}: Bosanska rock lutnja .......................................................................... 23 DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U Ervin Jahi}: Zulum mondenih {ovena .................................................................................... 24 IZLOG KNJIGA

................................................................................................................................

ARHEOLO[KI FENOMENI Marijan Grakali}: Bosna – kolijevka ~ovje~anstva?

HUB Senad Nani}: Multimonolog

25

..........................................................

26

.....................................................................................................

29

PRI^A Amir Bukvi}: Posljednji zapis Salomonovog pisara

..........................................................

PRIKAZI I KRITIKE Dino Muja|evi}: Iznimana u~enost i upitna historiografska objektivnost

..............

32

.........................................

35

.................................................................................................

38

FILMSKA VRPCA Emsud Sinanovi}: Djeca Sarajeva umiru prije nego se rode DVD PREPORUKA Filip Mursel Begovi}: Grbavica

30

LIKOVNO OKNO Skica za portret: Jusuf Suljanovi} ............................................................................................ 39 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

BERI]ET RIJE^I Rumi: Bo`ji ~ovjek

......................................................................................................................... 40

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1910., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Ademaga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», izvorne i prijevodne knji`evne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa `ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knji`evnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

2

BEHAR 78

RIJE^ UREDNIKA

IZME\U MORALNE EGZALTACIJE I DEPRESIVNE ZBILJE U dana{njem dru{tvu spektakla i spektakularnih tema, u kojemu se kulturni sadr`aji prate informacijski {turo i komunikacijski hladno, te{ko je dosti}i ~ak i osnovni kondenzat neke starine, ali i novih jo{ nepoznatih kulturolo{kih mjesta. Po~esto su na ovim na{im hrvatskim prostorima dobre namjere, primjerice u knji`evnim napisima, popra}ene ideolo{kim mistifikacijama od kojih na kraju nitko nema koristi. Ni vladaju}i mo}nici (koji usput budi re~eno s kulturom imaju bliske veze kao {to to ima i rukav pid`ame sa [enoinim «Zlatarovim zlatom»), a bome ni manjinski narodi koji u sklopu ve}inske kulturnja~ke energije poku{avaju osvijetliti i afirmirati ne{to svoje, osobito i prijem~ivo. I «Behar» }e poku{ati od ovoga broja, nakon vrsnog urednikovanja Ibrahima Kajana i Muhameda @dralovi}a, kulturnoj javnosti predo~iti da i Bo{njaci u Hrvatskoj, svojim umjetni~kim i kulturno znanstvenim pregnu}ima, nisu nipo{to efemerna skupina zalutalih zanesenjaka ograni~ena dometa, kao {to je to i do sada bilo razvidno. Naprotiv, mi polazimo od saznanja da bo{nja~ke mogu}nosti na bilo kojim prostorima jo{ nisu do kraja poznate, iskori{tene i potro{ene te ih treba iznovice, ili po prvi put, predstaviti u njihovoj ljepotnosti, mudroslovlju i bogatstvu izvornosti.

Svako knji`evno, likovno, jezikoslovno, povijesno, filozofsko i drugo iskustvo u «Beharu» }e }e se afirmativno predstavljati, ali tako|er i sa svim svojim nedostacima.

Osnovni ure|iva~ki princip bit }e: nikome se ne ulagivati – s nikim se ne nadglasavati. Oslu{kivat }e se bo{nja~ke stilske vje{tine, dubina pojedina~nog dijela i njihova aktualnost na ovim i drugim prostorima te }e na «Beharovim» stranicama svoje mjesto zasigurno zadobiti i pojedinci drugih etni~kih skupina koji oplemenjuju na{ zajedni~ki saznajni i estetski prostor, jer, naravno da ne mo`emo shva}ati i uvi|ati samo ono {to proizlazi iz nas samih.

Bo{nja~ke umjetni~ke geste nastaju u doticaju s drugima pa nam multikulturalna sudbina neminovno {iri vizure ni~im nametnutog kulturnog govora. Po{tivat }e se neograni~ena sloboda ve} provjerenih vrijednosti, ve} formiranih autora i onih koji tek grade svoju autorsku poziciju te su jo{ uvijek pod dobrohotnim nadzorom teku}e kritike.

Budu}i da je umjetnik, bilo koje provenijencije, razapet izme|u zanosa i o~aja, izme|u idealizma i hedonizma, iz-

BEHAR 78

me|u poganske varke i sakralnog obe}anja, najte`e mu je o~uvati dostojanstvo me|usobno udaljenih osobnih na~ela.

No, svaki zreli urednik, pa ponadajmo se i «ovaj» tek na po~etku, razumije pi{~ev nespokoj (onaj umjetni~ki i znanstveni~ki) koji se lomi izme|u moralne egzaltacije i depresivne zbilje. Naime, stvaralac svake zamjetne umjetnosti zahtijeva po pravilu priznanje svoga ukusa, pa }e ga na ovim stranicama zasigurno na}i. Isto tako i svaki oblik znanstvenog diskursa koji potpoma`e boljem razvi}u kulturnih problema. Jedno je posve jasno: slabih, izoliranih i neinventivnih stvaralaca za nas nema i ne smije biti, pa neka se onda Odiseja te misli odigra na stranicama ove publikacije koja se je ve} do sada kvalitativno dokazala i svojom sadr`ajnom privla~no{}u i grafi~kom opremom.

Treba jo{ spomenuti da se najva`nije specifi~no razlikovanje nekog kulturnog miljea sastoji u na{oj sposobnosti komunikacije jezikom, onim koji nas poziva da slu{amo i da ~itamo. Artikulirati jezik zna~i koristiti se njime i onda kada mora predo~iti potresne i za ~ovjeka nedostojne slike.

Mi Vas pozivamo da nas ~itate bez obzira na novu tehnolo{ku kulturu i sukob izme|u elektronskog zvuka, gledanja u zaslon ekrana i tiskane rije~i. Nudimo Vam genij jezi~ne izra`ajnosti i britke misli koja je na{e zajedni~ko naslje|e, ali, kao {to }e se vidjeti, i ~itav registar hvale vrijednih autora. Iskreno se nadamo da je vrijeme svakog jezi~nog pokolja pro{lo i da je napokon do{lo vrijeme u kojemu je omogu}eno da i nijemi progovore, onako kako umiju i kako su nau~ili, a da pritom nitko u njihovoj blizini ne ostane gluh.

Onima koji se smrzavaju nudimo toplinu, a onima koji vole tajne – nove za~udne zagonetke; tako|er i besprijekorne oglede autora koji artikuliraju vrijednosni sud i duboku istinitost onih problema koji mu~e na{u gladnu svijest. [to se ti~e religioznih pregnu}a i onih povijesnih, koji su neodvojiv supstrat svake kulture, ne zanima nas njihov formalizam ve} isklju~ivo njihovi eti~ki principi, zatim njihovo ~injeni~no, misti~no i akribi~no stanje. Uostalom, ne ka`e se uzalud: gora je rana od jezika nego od ma~a, stoga, ne ka`i sve {to zna{, ali znaj sve {to ka`e{. Ako se u tome uspije, ve} time }e zada}a «Behara», s novim uredni{tvom i glavnim i odgovornim urednikom, biti ispunjena.

Sead Begovi}

3

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE

ISTINITOST UVRIJE@ENIH SPOZNAJA O ISLAMU Osvrt na reprezentaciju islama u hrvatskoj nastavi povijesti: retorika starih izvora i kulturni stereotipi Pi{e: Azra Abad`i} Navaey

O problemima percepcije i predstavljanja islamske (ali i bilo koje druge vrste) ðdrugosti’ u znanstvenom, medijskom i umjetni~kom diskursu, mnogo se raspravljalo zadnjih desetlje}a. Pa ipak, i sam pogled na prakti~ne u~inke ovog teoretiziranja djeluje poprili~no obeshrabruju}e: medijska izvje{}a i napisi o islamu, njegovim dru{tvima ili pojedincima, i dalje uglavnom vrve brojnim stereotipima i uop}avanjima koja jo{ uvijek imaju primat nad kriti~ki utemeljenim argumentiranjem.

Kako u doma}oj akademskoj sredini nije postojala tako jaka i utjecajna orijentalisti~ka tradicija (kao primjerice ona zapadnja~ka, cehovski organizirana), glavni izvori za stvaranje slike o orijentalnom ðdrugom’ u nas su predstavljali - i jo{ uvijek to vrlo aktivno ~ine - mediji. Izuzev medijske prezentacije islama, a koja je, zbog prirode medijskog diskursa uglavnom sklona senzacionalizmu, malo je neutralnih i znanstveno utemeljenih tekstova o ovoj problematici dostupnih {irem ~itateljstvu. Nekolicina prevedenih publicisti~kih naslova (uglavnom je rije~ o popularno pisanim uvodnicima za ðpo~etnike’) i dalje je nedovoljna za upoznavanje s jednom tako aktualnom temom.

Premda je islam jedna od va`nih kulturno-dru{tvenih sastavnica ju`noslavenskih zemalja, iznena|uje nerazmjerno slab interes koji mu se poklanja u svrhu informiranja i senzibiliziranja javnosti za pojave iz neposredne blizine.

Da ni u skoroj budu}nosti ne treba o~ekivati velike zaokrete po tom pitanju svjedo~e nam i doma}i odgojno-obrazovni programi. U sklopu obrazovnog sustava u nas, naime, ne postoji nijedan projekt koji bi se bavio edukacijom religijske kulture u {irem smislu, ili ja~anjem svijesti o nu`nosti me|ukonfesionalnog upoznavanja. Ova je spoznaja i vi{e nego pora`avaju}a, posebice za sredinu poput ove, gdje su dodiri razli~itih kulturno-etni~ko-konfesionalnih svjetova povijesna konstanta i ~injeni~no stanje sada{njeg trenutka. Stoga je sva edukacija religijske kulture, u {irem smislu, u nedostatku jedne vi{e pluralisti~ki osmi{ljene obrazovne strategije doslovce je pometena u ladice pro{losti (tek je u programu nastave povijesti), iako vrlo op}enito i u okvirnim crtama, mogu}e je saznati pone{to o religijskim uvjerenjima drugih naroda i civilizacija.

Nedavno mi je, sasvim slu~ajno, dopao ruku moj stari, ~udom pre`ivjeli ud`benik povijesti iz gimnazijskih dana. Po-

4

red usputnih bilje`aka s margina koje uvijek uzbibaju sentimentalnu lavu, pa`nju su mi ovaj put zaplijenila poglavlja posve}ena islamu. Nekada{nji osje}aj nelagode koji me je redovito pro`imao kada bi se na nastavi obra|ivala ova poglavlja – jer su svojim sadr`ajima uvijek odudarala od mojih uvjerenja - sada je zamijenila jeza. Potaknuta, s jedne strane, predod`bom koju je o islamu stvarao spomenuti ud`benik, a na kojemu su stasale generacije danas jo{ uvijek mladih ljudi, kao i jednom uglavnom negativnom i kli{eiziranom reprezentacijom islama u doma}im medijima, odlu~ila sam ne{to podrobnije zaviriti i u ostalu povijesno-pedago{ku literaturu kako bih ispitala njen imagolo{ki potencijal po pitanju ðislamskih’ tema1. Rujanska atmosfera nove {kolske godine i mene je tako odvukla do knji`arskih polica. Zanimalo me je u kojoj se mjeri znanstveno-obrazovni tip diskursa povijesnih ud`benika razilazi ili pak pribli`ava retorici medijskog izvje{tavanja o istoj temi, te mo`e li on jednim nepristranim propitivanjem dotada{njih spoznaja (barem poku{ati) izmijeniti neke uvrije`ene stereotipe i eventualno utjecati na promjenu op}enito nepovoljne slike o islamu.

Revizionisti~ki val u historiografiji Devedesete su godine pro{loga stolje}a nazna~ile prekretnicu u hrvatskoj historiografiji, a ostale su zapam}ene i po pravom procvatu u izdava{tvu, posebno u domeni pedago{ke literature. Novija teorijska strujanja koja su korjenito podrovala tradicionalnu metodologiju jedne ðozbiljne’ znanstvene discipline i dovela u pitanje autenti~nost pisanja povijesti, nisu tada zaobi{la ni doma}e, znanstveno osvije{tene krugove. Primjena knji`evno teorijskih zapa`anja na povijesne tekstove probudila je svijest o literarnosti i imaginacijskom karakteru povijesti, ali i potakla na preispitivanje o{trih disciplinarnih granica izme|u povijesti i knji`evnosti2. Nova i pomna ~itanja, preinake, ponovna ispitivanja standardiziranih i ve} kanoniziranih povijesnih i kulturnih ðistina’ imala su pridonijeti rekonstrukciji i destabiliziranju homogenih historijskih prikaza. I povijesne su istine tek djelomi~ne interpretacije - zaklju~ili su povjesni~ari - u kojima se itekako preklapaju fictio i factio.

O prakti~nim dometima ovog revizionisti~kog vala u nas u prilog govori prava bujica novih povjesni~arskih iz-

BEHAR 78

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE danja. I dok su do po~etka tog prijelomnog razdoblja nastavni programi bili jasno kodificirani od strane Ministarstva, jednoobrazni i jednaki za sve3, sredinom devedesetih tr`i{te {kolskih ud`benika pretvorilo se svojom raznovrsnom ponudom u pravo popri{te borbe oko zna~enja.

Broj novih povijesnih prikaza, monografija, ud`benika i ~itanki koji su se natjecali u utrci za povijesnom i dru{tvenom ðistinom’, rastao je iz godine u godinu, stvaraju}i pored natjecateljskog duha, jo{ ve}u zbrku na tr`i{tu.

Budu}i da se nastava povijesti provodi od petog razreda osnovne {kole pa sve do kraja srednjo{kolskog obrazovanja, te da svojim programom obuhva}a generacije od 11 do 18 godina starosti (period iznimno va`an u psiho-mentalnom sazrijevanju pojedinca), razumljiva je uloga obrazovnog programa op}enito u formiranju svjetonazora i mentaliteta mladih, kao i konstrukciji njihova identiteta.

Povijesni se ud`benik ubraja me|u prva, popularno pisana znanstvena {tiva s kojima se mladi {kolarci susre}u u svom obrazovnom procesu. Iako izdankom relativno zatvorene akademske zajednice, ud`benik se obra}a vrlo {irokom krugu ~itateljstva, pa se u tom smislu mo`e smatrati sponom koja povezuje znanstveno-elitne i popularne slojeve dru{tva. Osim toga, nastavni su ud`benici mjesta koja se pozivaju na vrijednosti ðobjektivnog’, nepristranog i stru~nog znanja, a upravo im ta znanstvena relevantnost i priskrbljuje jednu dimenziju ðozbiljnosti’, neutralnosti, znanstvene objektivnosti i ðistinitosti’. Diskurs jednog povijesnog ud`benika namijenjenog {kolarcima ima namjeru da redovitom kriti~kom revizijom dovodi u pitanje istinitost uvrije`enih spoznaja, te pridonese stvaranju alternativnih pogleda na neke povijesne pri~e. To je, uostalom, ono na {to se gotovo svi oni, u svojim uvodnim napomenama i predgovorima, na ovaj ili onaj na~in pozivaju: na znanje i razumijevanje povijesnih procesa, osuvremenjeno najnovijim dostignu}ima povijesnih znanosti.

Da li je to odista tako? Da li je bujanje novih ud`beni~kih izdanja rezultat istinskog revizionizma koji je zahvatio doma}u historiografiju, ili je rije~ o ne~emu drugome? Kako bismo prona{li odgovore na postavljene nedoumice, zavirimo napokon u njihov sadr`aj.

Islam kao religija Arapa Slijede}i na~elo kronologije, tako omiljeno povjesni~arskoj disciplini, najprije }u se osvrnuti na izdanja s po~etka devedesetih godina pro{loga stolje}a. Ako su mnoge od tih ud`benika odnedavno i zamijenila nova, revidirana izdanja, to jo{ uvijek ne zna~i da su i njihova znanja u potpunosti zastarjela. U tom mi se kontekstu i analiza nekih starijih povijesnih ud`benika (onih iz sredine 90-ih pro{loga stolje}a) u~inila posve opravdanom – kao izvor onih predod`bi koje i dalje `ive u svijesti mnogih. (Osim toga, obrazovnim sustavom upravlja logika „dugog trajanja“, {to zna~i da treba pro}i i po nekoliko godina, pa i desetlje}a, kako bi se u njemu uo~ile izvjesne promjene).

Rije~ je, dakle, o ud`benicima koji su uz manje preinake godinama izlazili u izdanju [kolske knjige, a koje sam svojedobno i osobno imala u obaveznom programu nastave povijesti. Povijest 1,2,3,4 4 bio je naziv tada jedinog

BEHAR 78

povijesnog ud`benika za gimnazijsko obrazovanje, odobrenog od strane Ministarstva prosvjete.

U programu spomenutog ud`benika za prvi razred gimnazije, u tematskom bloku Najpoznatije religije svijeta, sustavno je izlo`en pregled gotovo svih zna~ajnijih svjetskih religija staroga vijeka - od drevnih i izumrlih vjerovanja pa sve do `ivu}ih religija kao {to su, primjerice: hinduizam, budizam, judaizam i kr{}anstvo. Saznanja o islamu, kao posljednjoj u nizu monoteisti~kih religija, zakonom kronologije potpala su u nastavnu gra|u slijede}eg razreda. Takvim je konceptom, na`alost, onemogu}eno predstavljanje islama u kontekstu drugih religija i postignuto njegovo izdvajanje iz nastavne cjeline u koju se tematski mnogo bolje uklapa (ovo je uostalom, samo jo{ vi{e pogodovalo kasnijem isticanju islamske posebnosti, ðdrugosti’ i ðdrug~ijosti’).

Prvi metodolo{ki prigovor koji se tako prote`e na sva izdanja {kolskih ud`benika odnosi se upravo na kontekst reprezentacije islama: svi se oni odreda osvr}u na islam, njegov religijski ustroj (na~ela vjerovanja, propisane du`nosti) i kulturne zna~ajke isklju~ivo u poglavlju posve}enom Arapima i njihovim osvajanjima.. Premda je arapski narod odista bio prvi u povijesti koji je prigrlio islamsko vjerovanje, problemati~no je {to se i dan danas islam u svoj svojoj kulturno-civilizacijskoj raznolikosti jo{ uvijek naj~e{}e prispodobljuje s Arapima i arapskom kulturom. Ovakav je na~in predstavljanja islama samo jo{ vi{e pogodovao u~vr{}ivanju dviju naj~e{}ih predod`bi o muslimanima: kao prvo, da su svi oni ðtamo neki Arapi i Turci’ (koji }e se kvalifikativ

5

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE upotrijebiti zavisi o geografskom kontekstu), a kao drugo, da su svi muslimani ðfanati~ni osvaja~i’.

Tako se i ud`benik za drugi razred gimnazije – Povijest 25 dr`i spomenutog koncepta: nakon uobi~ajenog osvrta na obilje`ja arapskog gospodarskog sustava i dru{tvenog ure|enja, slijedi kratko poglavlje posve}eno pojavi i zna~ajkama islama. O povijesnoj li~nosti poslanika Muhameda, govori se kao o tvorcu, trgovcu i kompilatoru `idovsko-kr{}anskih ideja koji je i sam u zrelim godinama po~eo propovijedati novu vjeru. Ta stilska upotreba rije~i «tvorac islama» - za razliku od, primjerice, poslanik ili vjerovjesnik, a koje semanti~ki mnogo preciznije odre|uju njegovu ulogu prijenosnika Objave, kao i kori{tenje sintagmi «njegovo u~enje» i «njegova vjera»6, namjesto pojma ðislam’, izra`ava vrlo zorno ono stajali{te prema kojemu se islam jo{ smatra i ðmuhamedanstvom’, a ne posljednjom u nizu velikih monoteisti~kih tradicija. Iako vrlo kratko, ovo poglavlje posve}eno islamu razotkriva jo{ i neke druge iz niza tipi~nih predstavlja~kih figura ili tropa, koje poput stilizacija ~ine sastavni dio orijentalisti~kog diskursa o islamu. Evo, dakle, {to autor u tom kratkom osvrtu o islamu, izdvaja kao najva`nije: «Muhamed je sebe smatrao posljednjim bo`jim prorokom, pa zato i nije potpuno odbacio `idovsku i kr{}ansku

slu~aju vrlo jasne namjere: u nepromjenjivosti i postojanosti ðborbenih i ratni~kih’ ideala, ono nam nastoji sugerirati povezanost izme|u jednog srednjovjekovnog Arapina i bilo kojeg muslimana op}enito.

Da ovaj jezik, izme|u ostalog, otkriva svu svoju nepreciznost i izmi~e logici ratia, razvidno je i na temelju upravo citirane tvrdnje. Jer ako je musliman, kako nam to autor nastoji sugerirati, odista tako pasivan i prepu{ten «volji bo`joj», {to li ga to onda nagoni na borbu i ratovanje? Otkuda toliko fanati~ne strasti nekome kome je pasivnost imanentna? I kako je mogu}e u samo jednom iskazu izmiriti ova proturje~ja? Ovakvo je rasu|ivanje svojom artikulacijom mnogo bli`e mitskom negoli znanstveno-racionalnom tipu mi{ljenja, budu}i da «logikom mitova, ba{ kao i snova, upravlja mogu}nost da se dobrodo{licom prihvate radikalne antiteze.»9 Autorove tendencije pojednostavljivanja islama o~ite su i na temelju odabira informacija koje nudi u tih nekoliko kartica teksta: i dok se ideja vjerskog fanatizma i militantnosti nagla{ava u vi{e navrata, kulturni i duhovni prilozi islamskih naroda sa`eti su tek u jednoj re~enici. Nazivati zlatno doba arapsko-islamske civilizacije eufemizmom «kulturni rad» i s takvom zadr{kom govoriti o njemu, jednako je nedopustivo kao i, primjerice, pre{u}ivanje sjajnih dostignu}a europske renesanse Ne{to kasnije, u istoj knjizi, govore}i o vojnim uspjesima jo{ jednog muslimanskog Nekoliko ud`benika ve} samim naslovom (naj~e{}e je carstva – onog Osmanlijskog, autorski dvoto ne{to poput: „Islam i arapsko-islamska osvajanja“), jac nastavlja isti onaj interpretacijski model a u kojemu pridru`uju pojmu islama ðarapski’ i kojime se poslu`io i ranije, u lekciji o Arapima. Iznose}i sada ve} ðetablirane i provjereðosvaja~ki’ element, anticipiraju ideolo{ke smjernice. ne povijesne istine’ o karakteru islamskih vjeru, ve} ih je prilagodio arapskim prilikama. (…) Nau~a- vojni oni, po tko zna koji put, ponavljaju tvrdnje o „vjerskoj vao je da je svakom ve} unaprijed odre|eno kako }e `ivjeti zanesenosti i fatalizmu“ muslimanskih boraca.

Fanatizam je tako ostao rezerviran samo za muslimani umrijeti. Potpuna predanost bo`joj volji u~inila je njegove prista{e predanim i fanati~nim borcima. Premda musliman ske borce bez obzira na stolje}e i na mogu}e druk~ije tumau `ivotu sve prepu{ta volji bo`joj, ipak se mora boriti za ~enje njihovih vojnih uspjeha. Problem i opet po~iva u po{irenje islama. (…) Islamske vojske sjedinjavale su u sebi ku{aju da se pojmom islama poslu`ilo kao univerzalnim vjerski fanatizam i vojni~ko odu{evljenje. Sam Muhamed interpretativnim na~elom razli~itih povijesnih doga|aja.

Predvidjela se, naime, ~injenica da su „ðislam’ i izrazi izveopisao je arapska osvajanja kao d`ihad ili «sveti rat.»7. ^ini se da je ovo {turo ðznanjce’ o islamu autoru poslu- deni iz njega ðideolo{ki tipovi’ koji se trebaju koristiti supti`ilo tek kao popratno i proizvoljno obja{njenje za neke dru- lno, s velikim zadr{kama i prilagodbama zna~enja, (…) ako ge povijesne ~injenice. U tom kontekstu, poja{njavaju}i iz- se (ve}) koriste kao na~ela za obja{njavanje povijesti“.10 nimne osvaja~ke uspjehe arapskih vojni, on odgovore ne Predvidjela se, tako|er i ~injenica da se samo neki segmentra`i u njihovoj srednjovjekovnoj vojnoj strategiji, ve} u sa- ti intelektualne i kulturne povijesti mogu objasniti u okvirimoj sr`i islama, to~nije u deterministi~kom shva}anju svije- ma islama11 i da su za tuma~enje politi~ko-ekonomskih prilita. Arapski su osvaja~i bili uspje{ni, zaklju~it }e tako lucidno ka, neke druge odrednice mnogo korisnije i relevantnije od autor, zato jer su bili «zaslijepljeni vjerskim fanatizmom»8. onih vjerskih. Ipak, ~ini se da je ovaj koncept nekim histoOvo posve Pa`nju tako|er privla~i i znakovit odabir glagol- riografima bio sasvim dostatan i dovoljno {irok u svojoj skih vremena, trenutak kada autor napu{ta ustaljeno pri- nepreciznosti da poslu`i kao obja{njenje jedne, prije svega povijedanje u perfektu kako bi pre{ao na prezent: «Premda imperijalne i osvaja~ke politike islamskih naroda. musliman u `ivotu sve prepu{ta volji bo`joj, ipak se mora Ako bi netko, u `elji da pro{iri svoje spoznaje o islamu, boriti za {irenje islama». Ova stilska figura promjene pripo- i posegnuo za dodatnim tekstovima koje nudi pripadaju}a vjednog vremena pro{losti u glagolsko vrijeme bezvreme- povijesna ~itanka, nai{ao bi tek na sli~ne definicije islama nosti i vje~nosti ima za zada}u osna`iti i potkrijepiti u vi{e koje u sebi sretno sa`imlju ve} spomenute kontradikcije o navrata ponavljanu tvrdnju o tobo`njem islamskom fana- mrtvilu i borbenosti njegovih prista{a (jo{ i sada se `ivo tizmu. Osim toga, ovako sro~ena tvrdnja u prezentu zado- prisje}am onih tupih i podsmje{ljivih pogleda koje su mi biva onu ozbiljnost i neupitnost jednog znanstvenog iska- prigodom ~itanja istih upu}ivali vr{njaci). za. Taj naizgled bezazleni stilski rez iz povijesne perspektive Tako se, primjerice, u kratkome uvodu koji prethodi u sada{njost, to sklizanje u nepovijesnost, imalo je u ovom izabranim ulomcima iz Kur’ana isti~e da: «Islam zahtijeva

6

BEHAR 78

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE od vjernika pokornost…i da sudjeluje u svetim ratovima vanja, zapanjuju}a je i nedopustiva ovakva razina neinforprotiv nevjernika. Takva vjera umrtvljuje potla~ene da se miranosti, znanstvenog zastranjivanja i neto~nih informabore za bolji `ivot, jer je bijeda unaprijed od boga od- cija koje su jo{ uvijek u opticaju unutar jedne akademske re|ena.»12 Izabrani izvatci iz Kur’ana koji potom slijede, ni zajednice. Katkada se uistinu ~ini da je razlika izme|u znanpo ~emu ne odstupaju od ove retorike: naprotiv, izbor stvenog i medijskog diskursa posve zanemariva: teme o kur’anskih ajeta, izva|enih iz {ireg konteksta, ima za cilj militantnim islamskim teroristima koje pune naslovnice istaknuti fatalizam, pasivnost, ali i nasilnost i fanati~nost dnevnog tiska, prona{le su svoj pandan i u {kolskim ud`bekao odlike inherentne samom islamu. Gotovo svi primjeri nicima kroz ðpri~u o neizostavnom d`ihadu’, koja se, ispripreuzeti iz Svete knjige odnose se na vrlo stroge kazneno-pravne propise, prilago|e- Logi~no’ i ðprirodno’ zdru`ivanje islama s idejom ne onodobnom beduinskom dru{tvenom vjerskog fanatizma, poteklo jo{ k tome iz pera jednog ure|enju, a kojih se danas ve}ina islamskih dru{tava vi{e ne pridr`ava. Takav izbor iz akademski priznatog znanstvenika, samo jo{ vi{e Kur’ana maloljetnim |acima nastoji pred- podupire one stereotipe koje mediji o islamu pronose. staviti islam isklju~ivo kroz govor o smaknu}u, vje{anju, odsijecanju, protjerivanju, ka`njavanju i ~ana tako malim {kolarcima u sklopu obrazovnog progradrugim radikalnim oblicima sankcioniranja - bez ikakvog ma, ~ini posve dru{tveno i akademski prihvatljivom. Uspopovijesnog kontekstualiziranja - te ima za cilj potaknuti redba medijskih trendova u kreiranju obavijesti o islamu s stvaranje one predod`be o islamu kao religije zasnovane lekcijama povijesnih ud`benika, upu}uje na konceptualnu na ratu, krvi, odmazdi i likvidiranju nepodobnih, a koju sli~nost ovih dvaju medija: novije generacije ud`benika, vrlo uspje{no promoviraju i mediji. iako ðpro~i{}ene’ od eksplicitnih stereotipa, na mnogo supDa je preuzimanje ove ustaljene ikonografije islama tilniji na~in (izborom tema, potpitanja, slika, odabranih tekmnogo lak{e od znanstvenog propitivanja i stvaranja alter- stova i tome sl.) otkrivaju latentnu privr`enost jednoj te isnativnih prikaza, pokazala su i kasnija izdanja povijesnih toj ideologiji. Tragovi orijentalizma ~itaju se izme|u redaka. ud`benika. Ni oni, naime, nisu uspjeli odoljeti predstavlja- Sve to spominjanje nezaustavljivih «islamskih vojski koje su nju islama kroz motive nasilni{tva, militantnosti i d`ihada. vodile d`ihad»16, fatalizma islamskih boraca, hiperbolizi^ak su i dva recentnija izdanja13 preuzela (ili jednostavno ranje uloge i zna~aja ðsvetog rata’ (va`nog, bez daljnjeg, ali prepisala?) ranije spomenuti kur’anski citat o modelima ne u tolikoj mjeri i u tako sku~enom prostoru nastave posankcioniranja, umetnuv{i, kao ðmetodolo{ko osvje`enje’ vijesti) konstruirano je na na~in da, ako i nema svjesnu namjeru hu{kati protiv svega islamskog, ipak u svijesti mavjerojatno, jo{ i nezaobilazne natuknice o d`ihadu.

Kako i za{to je pojam d`ihada vremenom postao jed- loljetnog ~itatelja, poput igre asocijacija, priziva one ve} nim od najva`nijih motiva reprezentacije islama na zapadu dobro poznate medijske slike islama – islama povezanog s – tema je koja zaslu`uje posebnu pa`nju i zasebnu studiju. fundamentalizmom, ekstremizmom, vojnom prijetnjom i Pa ipak, zanimljivo je pratiti putanju transformacije tuma~e- terorizmom.

Da postoje poku{aji, istina vrlo skromni, napu{tanja ovanja pojma d`ihad: od svog izvornog zna~enja - «duhovni i ko opisanog obrasca reprezentacije islama u povijesnim ud`benicima, svjedo~i tek pokoji osamljeni priDoba turskih nevolja, upravo obiluje jednom mjer17: u njima se, u poglavlju naslovljenom «Arapi», dramatskom i kitnjastom retorikom - vi{e nalik uglavnom ne govori niti o religioznom ustroju islama, herojskim spjevovima negoli neutralnom niti pak ima spomena na ðsvete ratove protiv nevjernika’, ve} je ono u cijelosti posve}eno dru{tvenoj, polidiskursu jednog {kolskog ud`benika. ti~koj i kulturnoj ulozi arapskog naroda u odre|enom moralni napor»14 (a koje uzgred spominje tek jedan od pet- povijesnom kontekstu. Islam je predstavljen sukladno munaestak konzultiranih ud`benika15), on je ideologiziranim slimanskim uvjerenjima: kao zadnja u nizu monoteisti~kih prenagla{avanjem njegove stvarne uloge, u hrvatskim ud`- religija, po mnogo~emu bliska drugim dvjema abrahamobenicima povijesti postao jednim od temeljnih pravila reli- vskim tradicijama. Ovakvi su prikazi, na`alost, jo{ uvijek rigioznog ustroja islama. Poneseni o~ito vrlo slobodnom in- jetki primjeri druga~ijeg pisanja povijesti i izuzetci koji poterpretacijom vjerskih du`nosti u islamu, neki su autori ~ak tvr|uju da povijest svoje upori{te ~e{}e pronalazi u politici pridodali da «…ispovijest vjere uklju~uje i obvezu sudjelova- negoli u znanosti. nja u svetom ratu protiv nevjernika (d`ihadu)» ( rije~ je, naravno, o vrlo proizvoljnom prijevodu {ehade!), dok se dru- Turci Osmanlije: osvaja~i i nasilnici gima pak ideja d`ihada u~inila toliko va`nom da su ga br`e U svim izdanjima povijesnih ud`benika, pored poglabolje uvrstili - i to opet na svoju ruku - me|u pet vjerskih du`nosti muslimana. Tako se u mnogim revidiranim izdanji- vlja posve}enog Arapima i arapsko-islamskoj kulturi, nema povijesnih ud`benika na prijelazu tisu}lje}a, natuknica {to je vi{e pa`nje poklonjeno jo{ samo jednom islamskom d`ihad na{la u posebno uokvirenim kvadratima koji uvode narodu ~ija povijest jednim svojim dijelom zadire i u domenu nacionalne povijesti. Osmanski Turci ili kako ih se nove i va`ne pojmove. Da se ne zaboravi!

Ako iskrivljavanja ovoga tipa, sa svrhom kreiranja jedne jo{ naziva – Osmanlije, ostali su zapam}eni kako u svjetosobite slike islama, i jesu tipi~ne odlike medijskog izvje{ta- skim, tako i u doma}im razmjerima prvenstveno po svojim

BEHAR 78

7

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE osvaja~kim podvizima. Njihova ve} mitologizirana predod`ba kao ðljutih neprijatelja’, ðnasilnih osvaja~a’ i ðvelikih ru{itelja civilizirane kr{}anske Europe’, ostala je sa~uvana, putem usmene predaje juna~ke epike kao i bogate pisane knji`evne ba{tine, u (pod)svijesti ve}ine balkanskih naroda. Da ni doma}a historiografija uglavnom nije ostala imuna na ovu stereotipnu predod`bu, potvr|uju brojna izdanja {kolskih ud`benika.

Ako su ve} ranije generacije i gradile svoju percepciju Turaka kroz emotivno nabijene tekstove koji govore o

ma, izgleda mi prili~no beznadno. Svjedo~i, dakako, i o tome koliko se dugo i mukotrpno mijenjaju jednom stvoreni kulturni stereotipi.

Najnovija su izdanja ipak ne{to opreznija. Ali i uza svu pomnju da se uradi {to korektniji historiografski uradak, u nekima je orijentalizam iz teksta naprosto procurio u slike. Tako se jedan od grafi~ki atraktivnijih ud`benika24, pored nepristranog tona izlaganja, isti~e vrlo tendencioznim odabirom slikovnog materijala. Sude}i, dakle, prema izboru ilustracija koje prate tekst - s ciljem da {to bolje do~araju odre|eno razdoblje - dolazak muIzabrani izvatci iz Kur’ana maloljetnim |acima nastoje slimanskih Turaka u ove prostore zna~io je pravu katastrofu. Ve}ina ih je posve}ena predstaviti islam isklju~ivo kroz govor o smaknu}u, konfliktnim situacijama, prikazima ratovje{anju, odsijecanju, protjerivanju, ka`njavanju i vanja i otima~ine, i kroz njih je ona negativdrugim radikalnim oblicima sankcioniranja - bez na predod`ba o ðbijesnim islamskim osvajaikakvog povijesnog kontekstualiziranja - te imaju za cilj ~ima’, ðpreprodava~ima roblja’ i ðnasilnim otima~ima kr{}anske ~eljadi’ do`ivjela svoj potaknuti stvaranje one predod`be o islamu kao religiji puni zamah. Budu}i da su kao slike li{ene zasnovanoj na ratu, krvi, odmazdi i likvidiranju bilo kakve povijesne dimenzije, njihove se nepodobnih, a koju vrlo uspje{no promoviraju i mediji. poruke ukazuju i kao relativno nevine i istinite konstante. «Turci odvode kr{}ane u «ostacima ostataka» i «rasapu hrvatskih zemalja»18, ili pak roblje» (ilustracija uz vrlo tendenciozan tekst jednog izvona temelju ~esto citiranog ulomka Andri}eva romana19 ra o turskoj trgovini robljem), zatim «Sukob turske i kr{koji je - premda dijelom knji`evne fikcije, svojim drama- }anske vojske», ili ve} na sljede}oj stranici, opet - «Turci ti~nim stilom poslu`io kao `ivopisan primjer za turska na- otimaju kr{}ane za roblje», «Borbe kr{}ana s Osmanlijasilja i otima~inu - ipak iznena|uje ~injenica da ni neka ma», i tako u vi{e navrata - Ne pridonosi li upravo ovakav novija izdanja nisu napravila zna~ajniji otklon u pristupu odabir ilustracija, zajedno s onim ve} otrcanim lajtmotiovoj temi. Poglavlje koje otvara turska osvajanja, naslo- vom o Hrvatskoj kao «predzi|u kr{}anstva», jo{ vi{e stvaranju konfrontiraju}eg odnosa u kojemu se islam predstavljeno kao «Imagolo{ke gra|e u izobilju!

Stolje}a «turskih nevolja» bit }e tako pateti~no pred- vlja kao prijetnja svemu zapadnja~kom, civiliziranom, stavljena kao «tragi~no, ali juna~ko doba»21, kada je «Hr- kr{}anskom, i pred ~ijom se najezdom, stoga i treba bravatska pre`ivljavala u paklu po`ara i okr{aja», kada su tur- niti predzi|em? Ne produbljuje li, zapravo, ova retorika ske «akind`ijske skupine upadale u sela i ~inile strahote», jo{ ja~e? I kona~no, ne bi li doma}a historiografija (posebkako bi «dje~icu trgali s maj~inih prsa, `ene pred o~ima no ona pisana u pedago{ke svrhe) svojim stilom i formom mu`eva oskvrnuli, djevojke grabili iz maj~ina zagrljaja, prije trebala poticati na promi{ljanje o relativnosti povijestare roditelje nao~igled sinova sjekli…», a hrvatskim vite- sne perspektive i ljudskom ulogu u njenom tuma~enju, zovima poslije ljute bitke «… svima koji su le`ali na polju, namjesto {to svojim diskursom samo jo{ vi{e izo{trava i poginulima i ranjenima, rezali nosove i trpali ih u vre}e»; ideolo{ku opreku Istok/Zapad? «ubojitost turske vojske» uzbunila je Europu, «a kako je ^ini se, nakon ovakvog nasumi~nog prelistavanja ud`svaki rat za nju bio d`ihad – sveti rat protiv nevjernika, benika, da je i pored formalnih promjena uslijed brojnih turska je vojska, (…) bila zastra{uju}a snaga». Bila su to dva «~emerna stolje}a hrva- Podnaslovi su uznemiruju}eg predznaka koji tske povijesti», kad «Turci nalego{e na jezik poku{avaju, izme|u ostalog, ovaj povijesni sukob hrvatski»22 i kada su «mnogi pak, ne vjeruju}i u `ivot pod Turcima, napu{tali djedo- politi~koga predznaka protuma~iti kao dramati~an vska ognji{ta i no}u ðpri svi}ah i pri zvizdah’ sukob dviju civilizacija. bje`ali u sigurnije krajeve.»23 Ovako, dakle, o toj temi s mnogo patosa zbore neki izvaci iz hrvatskih revizija, i pored sve te kozmeti~ke obazrivosti i poku{aja stvaranja {to korektnijeg prikaza povijesne zbilje, preostaud`benika povijesti.

Odabir tekstova u povijesnoj ~itanci, koja prati ovaj lo jo{ mnogo pukotina u kojima i dalje tiho klija latentni ud`benik, samo jo{ transparentnije razotkriva ideolo{ke orijentalizam.

Revizionisti~ki val koji je zahvatio {kolsku historiograpretpostavke na kojima po~iva ovaj diskurs. Radi se uglavnom o ulomcima preuzetim iz djela starih hrvatskih kro- fiju uglavnom nije donio korjenite i o~ekivane izmjene; ni~ara i putopisaca, ~ija su zapa`anja odraz onodobnih ako i bilje`i zna~ajnije pomake u ovoj godini, na te }e se protuturskih i protumuslimanskih stavova. Me|utim, ~i- rezultate trebati ~ekati jo{ desetlje}ima! [to se ti~e prezentacije islama u nastavi povijesti, ve}ina njenica da se retorika starih izvora, od prije otprilike ~etiripet stolje}a, zapravo toliko malo razlikuje od suvremenih je tih homogenih prikaza neodoljivo nalik jedna na druge. (i jo{ k tome akademski priznatih) predod`bi o Osmanlija- Njihova je glavna odlika ta da se temom naj~e{}e bave

8

BEHAR 78

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE neizravno, {to je i rezultiralo ponavljanjem sli~nih gledi{ta, stvaranjem op}ih toposa, poluistina i citiranjem prethodnih djela. Sam diskurs o islamu naj~e{}e karakterizira - kao prvo, nedovoljna informiranost, a onda i kompetentnost da se progovori o toj temi, a kao drugo, Preostaje nam, na koncu, da se zapitamo: ako ve} medijski diskurs ne preuzima odgovornost za poticanje stereotipa i podr`avanje jedne nepovoljne i krajnje pojednostavljene slike islama, ne bi li onda barem znanstveno osvije{teni krugovi trebali biti odgovorniji pri stvaranju povijesnih prikaza? Nisu li, uostalom, sva ta nova, revidirana izdanja i popunila |a~ke klupe s namjerom da redefiniraju odre|ene povijesne tvrdnje i od{krinu vrata za mogu}e nove interpretacije povijesne zbilje? Samo bi u tom slu~aju, dakle, s ciljem preoblikovanja nekih starijih ljudskih spoznaja, svaka revizija povijesti jedino i imala smisla. U protivnom, sve dotle dok pojedinci iz struke ne osvijeste svoj ulogu i prinos u izgradnji jednog segmenta na{e kulturne stvarnosti, dotle }e i sve one pri~e o alternativnim pogledima koje otvara novo pisanje povijesti, ostati ipak samo - pripovijesti.

Literatura: Said, E. W., Orijentalizam, Konzor, Zagreb, 1999.

Said, E. W., Krivotvorenje islama, V.B.Z., Zagreb, 2003.

Walia, S., Edward Said i pisanje historije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.

Gray, A. and J. McGuigan, Studying Culture. An Introductory Reader, Arnold, London, 1997.

Izvori: Matkovi}, H., Dra{kovi}, B., Povijest 2, ud`benik za srednje {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991.

Karga~in, Lj., Povijesna ~itanka 1, [kolska knjiga, Zagreb, 1990.

Dra{kovi}, B., ^ovjek u svom vremenu, povijesna ~itanka za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991.

Sabali}, F., Povijest: za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Zagreb, 1996.

Posavec, V., Povijesna ~itanka za VI. razred osnovne {kole, Profil international, Zagreb, 1997.

Budak, N., Posavec, V., Ra|anje suvremene Hrvatske i Europe – od seobe naroda do apsolutizma, ud`benik povijesti za VI. razred osnovne {kole, Profil, Zagreb, 1998.

Makek, I., Kampu{, I., Povijesna ~itanka: za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1998.

Makek, I., Povijest 6, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1999.

Brdal, @., Maduni}, M., Povijest 6, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 2001.

Miro{evi}, F., [anjek, F., Mijatovi}, A., Povijest za drugi razred gimnazije, [kolska knjiga, Zagreb, 2001.

Posavec, V., Povijest srednjega i ranoga novog vijeka, za VI. razred osnovne {kole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.

Birin, A., [arlija, T., Hrvatska i svijet od V. do po~etka XVIII. stolje}a, ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Zagreb, Alfa, 2003.

BEHAR 78

Birin, A., [arlija, T., Povijest VI, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Zagreb, 2004.

Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijest 6, ud`benik iz povijesti za VI. razred osnovne {kole, Meridijani, Samobor, 2003.

Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijest 2, ud`benik iz povijesti za II. razred gimnazije, Meridijani, Samobor, 2003.

Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijesna ~itanka, za VI. razred osnovne {kole, Meridijani, Samobor, 2004.

Posavec, V., Medi}, T., Stvaranje europske civilizacije i kulture: V. – XVIII. stolje}e, ud`benik za II. razred gimnazije, Profil international, Zagreb, 2005.

Bilje{ke: 1

Uglavnom sam se osvrnula na one nastavne jedinice u sklopu programa povijesti za osnovne i srednje {kole koje se bave pojavom islama na svjetskoj historijskoj pozornici, kao i na poglavlja posve}ena drugim islamskim narodima. Budu}i da se spomenuta tema obra|uje u programu {estog razreda osnovne, odnosno drugog razreda srednje {kole, to je i nastavni materijal samo tih razreda bio predmetom ove analize. Za potrebe ovog rada odabrano je nekoliko {kolskih ud`benika povijesti napisanih u razdoblju od 1990.-2006. godine i odobrenih od strane Ministarstva prosvjete i kulture RH, a koji su se koristili, ili su jo{ uvijek u upotrebi, u nastavnim programima Hrvatske.

2 S. Walia: «Edward Said i pisanje historije», Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002., str. 18.

3 Godinama je u nastavnom programu bio propisan samo jedan ud`benik za svaki predmet, na ~ije je izdava~ko pravo polagala samo jedna izdava~ka ku}a.

4 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: «Povijest 1-4, ud`benik za srednje {kole», Zagreb, [kolska knjiga, 1991.

5 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: «Povijest 2», Zagreb, [kolska knjiga, 1991.

6 Isto, str. 20.

7 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: «Povijest 2», [kolska knjiga, Zagreb 1990., str. 20.

8 Isto, str. 21.

9 E. W. Said, «Orijentalizam», str.400.

10 E. W. Said:»Krivotvorenje islama», str.45.

11 Isto.

12 Lj.Karga~in, «Povijesna ~itanka 1», [kolska knjiga, Zagreb 1990., str. 50.

13 H. Petri}, G. Ravan~i}: «Povijest 2», ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Meridijani, Zagreb, 2003., str.19; A. Birin, T. [arlija: «Hrvatska i svijet od V. do po~etka XVIII. stolje}a», ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2003., str.13.

14 D`ihad u prijevodu s arapskog ima nekoliko zna~enja, od kojih se prvo prevodi kao: trud, nastojanje, duhovni napor, unutarnja ~ovjekova borba sa svim njegovim slabostima, a tek potom se iz toga izvodi i zna~enje «svetog rata».

15 F. Miro{evi}, F. [anjek, A. Mijatovi}: «Povijest za drugi razred gimnazije», [kolska knjiga, Zagreb, 2001., str. 16.

16 V. Posavec, T. Medi}: «Stvaranje europske civilizacije i kulture», str. 16.

17 N. Budak, V. Posavec: «Ra|anje suvremene Hrvatske i Europe – od seobe naroda do apsolutizma», Profil, Zagreb, 1998. str. 20-22.; N. Budak, M. Mogorovi} Crljenko 18 B. Dra{kovi}: «^ovjek u svom vremenu», ~itanka za 6. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991., str. 122.

19 Kao ilustracija danka u krvi, preuzet je odlomak Andri}evog romana «Na Drini }uprija», isto, str. 153.

20 I.Makek: «Povijest 6», ud`benik za 6. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1999., str.90.

21 Isto, str. 117.

22 F. Sabali}: «Povijest: za VI. razred osnovne {kole», Alfa, Zagreb, 1996., str. 31.

23 I. Makek: «Povijest 6», str. 126.

24 H. Petri}, G. Ravan~i}: «Povijest 2», ud`benik iz povijesti za II. razred gimnazije, i «Povijest 6», ud`benik za VI. r. osnovne {kole, Meridijani, Zagreb, 2003.

9

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA Senadin Musabegovi}

IZ D@EPA [EHIDA U miru, {to dolazi poslije rata, sudaramo se s jezivom ti{inom u kojoj su zgusnuti svi ratni lomovi, stresovi, odjeci. Iz te ti{ine izviruju ratna rasula: ona, kao {iljci leda, iz nas isplivavaju. Ali, njihovo izbijanje na povr{inu nije toliko razgovijetno, niti se lako uo~ava: ona se probijaju kroz prigu{eni jauk, ili potisnuti krik, {to ga je poslijeratna ti{ina u{utkala. Ratne drame su, zapravo, u tom kriku kao u klupku umotane, ~ije se niti nekontrolirano kidaju i prigu{eno izranjaju, ali se do kraja ne artikuli{u. Druk~ije re~eno: one se nisu uobli~ile u jedan munkovski krik koji bi svu jezu ratne i poslijeratne stvarnosti ospoljio.

U takvim okolnostima mir sve vi{e po~inje bivati rat, ali rat vo|en drugim sredstvima. On, istina, nije vanjska realnost, nego, vi{e od toga: on je dio na{e unutra{nje realnosti. Ili, jo{ odre|enije: tek u miru rat po~inje da kreira na{u unutra{njost, da nam iznutra ko`u ste`e i da nas kroz ti{inu priti{}e i u sebe umotava. Rije~ju: tek u miru po~injemo odista biti svjesni koliko je rat u nama ucrtan, iako mi vi{e nismo neposredno u njemu. (izvadak iz Musabegovi}eve knjige pjesama «Rajska lopata»)

TU, IZVAN NAS SENADIN MUSABEGOVI], ro|en je u Sarajevu 1970. godine. Bosanskohercegova~ki je esejist i pjesnik. Zavr{io je Filozofski fakultet u Sarajevu. Politi~ku filozofiju diplomirao je na Sienskom univerzitetu u Italiji kod prof.

Petera Wagnera s radom “Subjekat, Mo}, Maska”, a doktorirao na Evropskom institutu u Firenci kod prof. Petera Wagnera s temom “Rat - konstitucija totalitarnog tijela”. Kao gostuju}i profesor dr`ao je predavanja na evropskim i ameri~kim univerzitetima. Pri~e, eseje i poeziju po~inje objavljivati u ratu. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu proveo je u svom rodnom gradu anga`iran u Armiji Bosne i Hercegovine, gdje je jedno vrijeme radio kao novinar u BHPRESS-u. Godine 1995. izdaje svoju prvu knjigu poezije pod nazivom “Udarci tijela”. Knjigu poezije “Odrastanje domovine” objavljuje 1999. godine, a 2004. u Sarajevu mu izlazi knjiga poezije pod nazivom “Rajska lopata”. Dobitnik je nagrade Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine i nagrade “Planjaks”.

Na konkursu grada Rima 1998. izabran je me|u tri najbolja pjesnika Mediterana. Na bijenalu mladih umjetnika, odr`anom tako|er u Rimu 1999. godine uvr{ten je me|u jedanaest najboljih pjesnika Bijenala.

10

Tu, usnama ti sklanjam pramen kose sa ~ela; tu se sje}am kako je plava vena na njemu podrhtavala, sekund prije nego {to je eksplozija granate zakolutala dje~iju cipelicu; tu sam ti poljupcem iznova vajao tijelo; tu sam slu{ao kako ti bîlo udara u ti{ini vazduha; tu, izme|u usana, urezivao se atlas tvog `ivota kao ~vornata dr{ka {tapa u ruci usamljenog starca; tu smo se zatvarali u kutove samih sebe, dok smo gledali vrapca kako se skuplja u pokislom perju; tu si, u crvenoj cipelici, skupljala prste na`uljane {iljatim kami~cima; tu je prolaznik istegao vrat, kroz bijelu kragnu, da ispod svilene bluze vidi ples tvoje dojke; tu je po mojim usnama klizio ukus jabuke, zbog koje nas je Bog izgnao iz mene, iz tebe, u ovo ovdje.

BEHAR 78

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

PORO\AJNA

Zemlja, na obli`njem groblju Lav; u kostur je daid`u pretvorila.

Geleri rastavljaju ulicu u bezbroj fotografskih bljeskova.

Izmrvljeno staklo odra`ava crvenu dugmad na bijeloj ko{ulji.

Iz ispale cipele vire kon~i}i `enske ~arape.

Vjetar koluta bijelu maramicu u kojoj je ostalo lice one koja je skidala ru`.

Sme|a saksija, nad kojom se cvije}e napelo, u ru{enju se rascvjetala prema suncu.

Smrt nema lica, samo ti{inu koju probijaju tam-tam zvukovi ludaka, {to je le`e}i na zemlji, glave okrenute prema nebu, udarao rukama po svom truplu dozivaju}i nekog.

I dok je, pod ravnomjernim udarcima, ispisivao bo`ije {are u svoje tijelo, ~ulo se pucketanje kostiju. ÂŤOvaj grad je bli`i Bogu nego `rtveni oltarÂťpomi{ljam dok gledam njegovu }elavu glavu zagnjurenu u pijesak, na kojoj crnim slovima pi{e: RAMBO.

Ulica se izo{trava, sklapa sliku svojih razlupanih prozora, rubova krovova, }o{kova od{krinutih vrata, kroz poro|ajno rastavljanje nogu pogo|ene `ene, iz koje se ~uje molitva {to, spajaju}i prasak granate sa unutra{njim krikom, doti~e ti{inu prije stvaranja svijeta.

^ITULJA Danas sam u novinama, prije tv izvje{taja, poslije vremenske prognoze, vidio veli~ine palca smrtovnicu svoga oca. Njegova slika, dva reda odozgo, tri reda odozdo, ni po ~emu se nije razlikovala od ostalih lica. Dugo sam ga, dodiruju}i prstima, premjeravao, ponovno ga stvarao i pritom osje}ao kako mi, od tek ofarbanog tiska, boja prodire kroz prste. Onda sam, prelaze}i rukom preko svoga lica, utiskivao u njega nove izraze, ~ije prelaze nije krnjila smrtna razlika mene i njega.

Ali, kada sam ponovno poku{ao da ga dodirnem, pokret se naglo rasto~io u {u{tanje i nabiranje novina, koje je, poput dje~ijeg smijeha, poku{avalo da razbije o~ev do`ivljaj praznine, kada bi se zagledavao negdje, napu{taju}i mamu, mene, pisa}u ma{inu, bijeli papir i pretvarao u plasti~nog pajaca {to mi se sa zida kesi.

NA DAID@INOJ D@ENAZI Pored tek spu{tenog mejta, vidio sam mno{tvo mrava {to kru`e po naherenim zelenim listovima. Njihovo ta~ka sto pomicanje, stvaraju}i ritam unutra{nje samo}e, rastvaralo me u bjelinu ~ar{afa iz kojeg je tijelo izviralo poput sijenke; oka po kojem zjenica u treptaju klizi; nabora ko`e izme|u prstiju; udara jezika o zube.

Gami`u}i, mravi su skupljali beskraj u ne~ujne glasove koji su rastakali udare hod`inog tespiha u sklopljene nizove glava `ivih.

SKICE ZA PORTRET BOLNICE KO[EVO Dok su doktori u rukavicama, kao bijeli vampiri, razdvajali mrtve od `ivih, u namr{tenim obrvama, nad modrim pogledom mrtvaca, skupljala se sva ti{ina svijeta Medicinska sestra, masiraju}i uvehle bore starice, zaka~ila je laktom ljubi~astu zavjesu i pod prstima osjetila mlaz nje`nosti.

Iz d`epa {ehida, polo`enog na truhle daske, ispadale su mrvice hljeba.

Detalji su se o{trili u vrap~evom kljucanju.

BEHAR 78

*** Kopao sam rovove na Poljinama.

Snajper je zapucao.

Bacio sam se na zemlju sa koje se vidjelo Sarajevo.

Preko mene je preletjela sjenka ptice, dodirnula me je poput `enske kose.

Na mojim grudima pod bijelom ko{uljom povijala se sva mehkota smrti.

Di`em se i pomi{ljam:

11

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA - Sjenka ptice uvijek pada na zemlju kao leden le{ koji nas prati.

PRIMIRJE Stvari koriste zalazak sunca da iz sebe izbace svoju sjenku, razdvoje se.

Dosluh napu{tenih stvari osje}am u koraku, dok trep}em, gledaju}i kako se na slomljenom semaforu crvena i `uta stakla odsijavaju na suncu.

I druge pojedinosti se umno`avaju.

Crna ma~ka preska~e bijeli saobra}ajni znak skretanja {to se kao le{ opru`io na suhom asfaltu. @ena, namje{taju}i crvenu pund`u, dok joj zrake sunca rasta~u lice, dodiruje prstima crvenu {nalu na koju se zaka~io plasti~ni leptir u nakrivljenom letu.

Za sve to vrijeme ~ujem glasove djece u parku ispred Robne ku}e.

Vi~u na irskog setera koji, zbunjeno, ne razlikuje u svojim skokovima zov igre od opasnosti.

U njegovome strahu stvari postoje samo onda ako i njihova sjenka pro|e kroz njegova usta.

U `utom listu {to se kru`no koluta prema zemlji, ne~iji pogled ispustio je svoj krik.

blic II

Crna rupa, d`inovsko utisnuto stopalo, kao invalida njegova otkinuta noga, po~inje da me svrbi

12

Jutros, stvari su nam kona~no kroz pisak oficirove pi{taljke, {to prodire kroz ispucale daske barake {apnule svoje ime.

Dok otvaram o~i, dva mi{a ulaze u svoju rupu, prestra{eni na{im slijepljenim licima.

Trzaju se nogicama i sti{}u kako bi se u toplini svojih tijela hranili na{im mirisima.

Slike {to promi~u kroz jutarnju izmaglicu: - sive pse}e {ape ~iji tragovi ostaju na snijegu kao tamne o~ne duplje sa pogledom okrenutim ka nebu, u kojem se bijeli beskraj ledi, - `ica elektri~ne ograde koja mojim pomjeranjem doti~e linije neba i snijega, u zvuku harfe sudnjeg ~asa, - oficirova svjetle}a zna~ka iz koje mi orao ra{irenih krila kljuca komade mesa ulaze u mene kao {to u dje~ije o~i ulazi mrak.

Dim iz krematorija omek{ava o{trinu predjela, stvara u njemu obrise `enskog tijela {to mi zavodljivo pri~a o nje`nosti neba.

Ovdje smrt nema gr~a, trzaja.

Sve je isto.

Svitanje i zalazak sunca su isti, kao linija horizonta i{arana zrakama na snijegu u koju }e me polo`iti maj~ine ruke {to su me doticale u snu.

Samo red i ~vrstina postoje.

Izbor pjesama: Filip Mursel Begovi}

Di`u}i se iz kreveta, vidim, kroz jutarnju svjetlost, na jastuku na kojem sam spavao, tamno udubljenje, ostalo iza lika nestalog sa kojim sam se ~itavu no} hrvao.

SVITANJE U AU[VICU

BEHAR 78

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K

KULTURNE MIGRACIJE SAND@A^KIH INTELEKTUALACA Pi{e: Jahja Ferhatovi}

Devedesete godine dvadesetog vijeka koliko god da su bile te{ke i rogobatne ozna~ile su i intelektualni preporod sand`a~kih Bo{njaka. Novi Pazar je po prvi put u svojoj historiji postao kulturni i knji`evni centar. @ivotna, egzistencijalna, materijalna i identitetska nesigurnost natjerala je mnoge kulturne poslenike s ovih krajeva koji su u prethodnom periodu pripadali raznim kulturnim centrima da se grupi{u, sjedine, te da svoje estetske potrebe zadovolje u jednom posve {arolikom kru`oku. [arolikom kako po ideolo{kim tako i po formativno-idejnim razumijevanjima literature i uop{te umjetnosti. Za razliku od prija{njeg vremena, u kom su intelektualci s ovih krajeva hrlili ka metropolama, u kojima su se jedino mogli ostvariti kao nau~nici, pisci i umjetnici, u devedesetim godinama, u tom destruktivnom i antikulturnom vremenu, njihov intelektualni glas mogao se jedino ~uti u Novom Pazaru i dosta sporadi~no u negda{njim sredinama u kojima su va`ili za ostvarena imena.

Podsjetimo se, sand`a~ki intelektualci su se u biv{oj SFRJ naj~e{}e opredjeljivali za neki od velikih centara, bilo da su se u njih selili bilo da su svoja djela plasirali u ~asopisima i izdava~kim ku}ama tih centara. Tako su se mnogi vezali za Sarajevo (]amil Sijari}, Rasim Muminovi}, Iso Kala~, Muhamed Abdagi}, Sait Orahovac, Hakija Avdi}, Enes Pelidija, Safet Band`ovi}, Alma Suljevi}, Sead Trhulj, Fatima Muminovi}-Pelesi}, Muriz Idrizovi}, Izudin Bajrovi}, Suada Kari{ik, Aziz Kadribegovi}, Bajram Red`epagi}, Bisera Sulji}-Bo{kailo i dr.), Beograd (Sinan Gud`evi}, Hasan Hani}, Ibrahim Hod`i}, Sabahadin Hod`i}, Mule Musi}, Ismet Rebronja, Kemal Ramujki}, Ejup Mu{ovi}, Muhamed \erlek Maks, [efko Alomerovi} i dr.), Podgoricu (Husein Ba{i}, Zuvdija Hod`i}, Zaim Azemovi}, [erbo Rastoder, Ismet Had`i}, Fehim Kajevi}, Safet Hadrovi} Vrbi~ki i dr.), Pri{tinu (Ismet Markovi}, Ja{ar Red`epagi}, Hasnija Muratagi}-Tuna, Hamdija Kala~, Alija D`ogovi}, [aban [arenkapi} i dr.), Zagreb (Dino Trtovac, Nusret Idrizovi} i dr.) i Skoplje (Ferid Muhi}, Med`id Faki}). Neki su u ovim centrima dostigli puninu svog intelektualnog zrijenja, vrhunce ne samo u okvirima sand`a~ke ve} i jugoslovenske, balkanske, pa i evropske knji`evnosti, nauke i umjetnosti. Kao dokaz ovoj tvrdnji dovoljno je samo spomenuti ime rodona~elnika savremene sand`a~ke knji`evnosti i

BEHAR 78

doajena jugoslovenske i balkanske pisane rije~i, ]amila Sijari}a ili jednog od najve}ih `ivu}ih filozofa dana{njice, Rasima Muminovi}a iliti, pak, jednog od slikara evropskog formata, Dina Trtovca, odnosno respektabilnog karikaturiste Muhameda \erleka Maksa. Veliki centri su svojim duhom utjecali i na na{e intelektualce. U zavisnosti od sredine kojoj su pripadali oni su mogli i da njeguju autohtone crte svog identiteta. Neki su, zahvaljuju}i upravo duhu sredina u kojima su se priklonili, nacionalna previranja osamdesetih i kona~ni rasap sistema devedesetih do~ekali spremniji, dok su drugi uljuljkani natruhlom ideologijom prividno komunisti~kog promiskuiteta mnogo te`e preboljeli vrijeme «op{teg narodnog blagostanja».

U sjeni ratova na podru~ju negda{nje dr`ave ju`nih Slavena, u atmosferi nacional-budni~kog otre`njenja ponajve}u tragediju do`ivjeli su sand`a~ki intelektualci. Oni koji su se zadesili u okupiranom Sarajevu bili su primorani da se izbore za slobodu, hranu i osnovne `ivotne potrebe, a uz to i da sa~uvaju glave na ramenima. Priklonici beogradskog, podgori~kog i pri{tinskog centra nisu bili u nimalo boljoj situaciji. Pored `ivotne i egzistencijalne ugro`enosti oni su ~esto morali i da skrivaju svoju nacionalnu pripadnost pred razularenim masama, skidaju plo~ice sa imenima i prezimenima sa ulaznih vrata stanova, da se kriju ili pohitaju u susret poznaniku na ulici kako ih ovaj ne bi glasno prozvao, da trpe svakodnevne uvrede i poni`enja – jednom rije~ju da `ive u ilegali i getoizaciji. Mo`da su ponajbolje pro{li oni koji su se opredijeli za Zagreb i Skoplje, ali takvih je bilo najmanje.

Kao i u svim sredinama biv{e SFRJ, devedesete godine dvadesetog vijeka su i u kulturnom `ivotu Sand`aka ozna~ile procvat populizma, nacional-intere`d`izma, manipulizma, demagogizma, anarhizma i nadasve tafrid`izma.

Od jednom su izronile kolone bajraktara, binjad`ija, }era~a, duhovnika, zapaljiva~a, hu{ka~a, hrabrih i osionih koje su narodu nudile slamku spasa. U tom vremenu dekadence svih na~ela morala i estetizma, bez objektivne valorizacije, bez principa, stavova, bez minimalnih kriterija na ovom sku~enom prostoru pojavili su se mnogi novi glasovi, od kojih su neki vrlo brzo utihnuli, a oni istinski, kvalitetni nastavili da se batrgaju po ispljuvcima zlohudog ze-

13

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K mana. Mnogi bo{nja~ki intelektualci su poku{avaju}i da se spas u smrti i poni`enja u negda{njim metropolama privremeno pribje`i{te na{li u Novom Pazaru. Tako se silom prilika stvorila valjana situacija da Novi Pazar, bar donekle, oformi autohtoni intelektualni kru`ok. Najsvjetlije mjesto u kulturnoj historiji sand`a~kih Bo{njaka u devedesetim godinama dvadesetog vijeka pripada grupi poslenika okupljenoj oko ~asopisa MAK. Od svog prvog broja (septembar-okotbar 1992. godine) pa do posljednjeg (novembar 2003. godine) ~asopis za knji`evnost i kulturu Mak je predstavljao osnovni sto`er intelektualnog izri~aja sand`a~kih Bo{njaka.

Pored ljudi koji su od prije `ivjeli u Novom Pazaru, (Ismeta Rebronje, [abana [arenkapi}a, Refika Li~ine, Mehmeda Slezovi}a, Enesa Dazdarevi}a) veliki doprinos dali su i oni koju su se u to vrijeme doselili u Novi Pazar (Hidajet Masli~i}, Fehim Kajevi}, Safet Band`ovi}, Meho Barakovi} i dr.), kao i oni koji su izgubili prostor za objavljivanje u svojim sredinama (Husein Ba{i}, Hasnija Muratagi}-Tuna, Ibrahim Had`i}, Sinan Gud`evi}, Ilja Sijari}, Ejub [titkovac i mnogi drugi). Pored Bo{njaka veliki doprinos u rasko{nosti Maka dali su i pripadnici drugih nacionalnosti: Olga Zirojevi}, Milika Pavlovi}, ^arls Simi}, Sr|a Pavlovi} i jo{ plejada drugih autora. Ono {to predstavlja najve}u vrijednost Maka jeste to da je izrugivao vrijeme oligarhije primitivizma i da nije pratio pomodni pseudonacionalizam. Sa druge strane, Mak je svo vrijeme ratnih de{avanja na prostorima biv{e Jugoslavije uspijevao da dopre do onih istinskih autora koji su bili zato~eni u svojim sredinama. U njemu su se mogli na}i prilozi sarajevskih autora (Abdulaha Sidrana, Irfana Horozovi}a, Ned`ada Ibri{imovi}a, Ilije Ladina, Marka Ve{ovi}a, D`emaludina Lati}a, Had`ema Hajdarevi}a, Mustafe Imamovi}a i dr.), ali ne i samo njih (Ivan ^olovi}, Zagorka Kalezi}, Milan Suboti} i dr.) {to svjedo~i o respektabilnosti i recentnosti ovog periodi~nog izdanja.

U pomami koji je Mak proizveo svojim pojavljivanjem sazrelo je nekoliko samosvojnih i originalnih autora. U vi{e Damadovih edicije (pravni osniva~ Maka) objavljeno je, prema katalogizacijskim karticama, 180 knjiga. Ovaj podatak nije precizan, jer uvjeti u kojima se radilo devedesetih nisu dozvoljavali da se svaka knjiga katalogizuje, {to najbolje ilustrira podatak da su se u nedostatku valjanog knjige {tampale na tzv. «mesarskom» papiru. Svakako da je u tom mno{tvu bilo i knjiga koje nisu sazrele, koje su predstavljale odjek jednog haoti~nog i bezglavog vremena. Osim ~asopisa Mak i damadovih edicija za kulturni `ivot sand`a~kih Bo{njaka devedesetih godina dragocjena su i izdanja Sand`a~kog odbora za za{titu ljudskih prava PLAVA BIBLIOTEKA i ~asopis za dru{tvena pitanja LI-

14

BERTAS, kojim je rukovodio dr. Safet Band`ovi}. Zna~ajan doprinos masovnoj kulturi dala je i revija Sand`ak, ~iji je glavni i odgovorni urednik bio [efket Krci}.

Od onih koju su se devedesetih godina oglasili, a i danas su prisutni u intelektualnim krugovima posebno se isti~u Samir Sadikovi}, Enes Dizdarevi}, Samir Hanu{a, Saladin Burd`ovi}, Zehnija Buli}, Enes Halilovi}, Aida Ko`ar, Asmir Kujovi}, Kemal Musi}, Aladin Luka~, Naka Nik{i}, Dijan Kala~, Fatima Durovi} i Hanka Hamzagi}...

Druga polovina zadnje decenije dvadesetog vijeka obilje`ila je kraj ratnih strahota i po~etak normalizacije `ivota za narode biv{e SFRJ. Nacionalfa{izam je polako splahivao, ljudi su se po~eli urazumljivati i oprezno vra}ati na predratna stani{ta. Mnogi «oboga}eni» ovim iskustvom nisu mogli da zadr`e predratna ubje|enja, a samim tim ni da se vrate u sredine kojima su nekada pripadali. To je zna~ilo da gasne i vreva u kulturnom `ivotu Sand`aka. Nastupio je drugi talas intelektualnih migracija. Oni koju su privremeno na{li skloni{te u Novom Pazaru oti{li su u sredine u kojima }e mo}i da postignu svoje ciljeve. Neki su iz jedne kulturne metropole pre{li u drugu, sebi bli`u. Dosta je i onih koji su oti{li iz Sand`aka iz egzistencijalnih pobuda.

Najve}i broj istinskih intelektualaca iz redova sand`a~kih Bo{njaka danas je u Sarajevu (Rasim Muminovi}, Ejup Gani}, Ejub Hot, Hasnija Muratagi}-Tuna, Safet Band`ovi}, Smail ^eki}, Enes Pelidija, D`eko Hod`i}, Faruk Sijari}, Olana Sijari}, A}if Skenderovi}, Ned`ib Vu~elj, Muslija Muho-

vi}, Murat Dizdarevi}, Rifat [krijelj, Asmir Kujevi}, Dijan Kala~, Alma Suljevi}, Safet Sijari}, Fehim Kajevi}, Husein Zvrko i dr.), drugi veliki centar ostala je Podgorica (Husein Ba{i}, Zuvdija Hod`i}, [erbo Rastoder, Atvija Kerovi}, Zaim Azemovi}, Kemal Musi}, Suljo Mustafi}, Senad Ga~evi}, Esad Ko~an, Jakup Durgut, Sait [aboti} i dr.) u kojoj su Bo{njaci okupljeni oko udru`enja Almanah. Kao i ve}inu bo{nja~kog naroda, mnoge sand`a~ke intelektualce `ivot je rasuo po svijetu, neki od njih su u Njema~koj (Saladin Burd`ovi}, Bisera Sulji}-Bo{kailo, Murat Balti}, Hanka Hamzagi}, Suada Kari{ik, Porovi} i dr.), neki u [vedskoj (Refik Li~ina, Ilja Sijari}), Velikoj Britaniji (Faris Kapetanovi}, Luksemburgu (Faiz Softi}), Austriji (Dina Muri}, Kurtagi}), Americi (Fahrudin Zilki}), Holandiji (bra~ni par ]elovi}) i drugim zemljama. O nau~nim, knji`evnim i umjetni~kim dostignu}ima sand`a~kih Bo{njaka u Turskoj ne postoje nikakvi podaci iz prostog razloga: zbog neinteresovanja

BEHAR 78

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K – niko se nikada nije potrudio da se pozabavi ovim feno- Srbije!? Ovo zasigurno nije na~in da se sprije~i dalje rasimenom. panje bo{nja~kog naroda, pogotovu intelektualaca.

Odlazak velikog broja intelektualaca ostavio je pusto{ Izgleda da je neminovan tre}i talas kulturne migracije u ionako zavijenom u pustilo Novom Pazaru. Posljednji sand`a~kih intelektualaca! Obesmi{ljavanje svih kulturolpoku{aj srednje generacije da ne{to u~ini ne bili se odr`ao o{kih na~ela dovelo je do toga da nitko ne mo`e ostvariti bar neki knji`evni `ivot bilo je pokretanje ~asopisa za bilo kakva prava, ako nije ~lan ove ili one politi~ke partije. knji`evnost, umjetnost, nauku i kulturu BEHAR u Ro`aja- Izgleda da su oni koji su oti{li u pravu, da njihov muhad`irluk ma. Izdava~ki savjet koji su ~inili Husein Ba{i}, Alija D`o- nije kukavi~luk. Oti{li su onamo gdje ih cijene, gdje po{tuju govi}, Fehim Kajevi}, Zaim Azemovi}, Hamdija Kala~ i Sa- njihov rad, gdje }e imati svoje dostojanstvo i svoj ja. Ali, ni fet Hadrovi} Vrbi~ki uspio je da objavi samo jedan broj, to nije rje{enje. Za{to se odre}i prirodnog prava? Zar jedan jula-avgusta 1999. godine. univerzitetski grad zaslu`uje povodljive intelektualce, ljude U onim trenutcima kada se pomi{ljalo da je knji`evni koji bi zarad neznatne materijalne koristi stali pod barjak `ivot u Sand`aku u potpunosti zamro i da je Mak bio samo najve}e neznalice. Onaj koji slijepo slijedi ljude koji jo{ uvibunt spram nepravdi devedesetih, a da sada, u mirnodop- jek ne mogu da shvate da normativni i standardni bosanskom ambijentu, iznova nastupa provincijalna stihija, po- ski/srpski/hrvatski/crnogorski jezik ima sedam pade`a, vi{e javio se ~asopis za knji`evnost, umjetnost i kulturu SENT. glagolskih vremena, modusa, participa i glasovnih alterna^asopis su osnovali oni koji su odlu~ili da bez obzira na cija ne zaslu`uje da za sebe ka`e da je intelektualac, pogote{ko}e ostanu `ivjeti u Sand`aku i poku{aju oplemeniti tovu ne da je borac za ostvarivanje nacionalnih prava i o~usvoj kraj, a prije svega razviti ljubav prema knji`evnosti i vanje kulturolo{kih sastavnica identiteta jednog naroda. umjetnosti kod onih generacija koje sazrijevaju i kojima je Takvim istupom ne {teti se samo svom kredibilitetu, ve} nu`no ukazati na istinske estetske kvalitete umjetnosti. nanosi i ogromne posljedice nauci, akademskom zvanju i Enes Halilovi}, Ismet Rebronja, Muhamed \erlek i Zehnija ostavlja ru`an primjer za one koji sazrijevaju, koji u budu}Buli} prvi su pioniri u posljeratnoj SFRJ koji ure|iva~ku po- nosti trebaju da predstavljaju intelektualnu elitu jednog nalitiku nisu vodili prema nacionalnom i ideolo{kom ve} pre- roda. To im historija ne}e oprostiti. Upravo je na mladim ljuma estetskom kvalitetu djela. Tako je Sent postao prvi dima, na onim koji danas stvaraju svoje poglede na svijet da ~asopis na prostorima biv{e SFRJ koji je njegovao balkansku knji`evnost. Od prvog bro- Od jednom su izronile kolone bajraktara, binjad`ija, ja koji je iz {tampe iza{ao 2. 12. 2001. godi}era~a, duhovnika, zapaljiva~a, hu{ka~a, hrabrih i ne Sent je objavio priloge ve}ine recentnih pisaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne osionih koje su narodu nudile slamku spasa. U tom Gore, Hrvatske, Slovenije i Makedonije, kao vremenu dekadence svih na~ela morala i estetizma, i veliki broj prijevoda sa preko dvadeset bez objektivne valorizacije, bez principa, stavova, bez svjetskih jezika. U prilog tome ide i izdava~ka djelatnost Edicija «Sent» u kojoj je do sada minimalnih kriterija na ovom sku~enom prostoru objavljeno osam knjiga kako bo{nja~kih pojavili su se mnogi novi glasovi, od kojih su neki vrlo tako i pisaca drugih balkanskih naroda. brzo utihnuli, a oni istinski, kvalitetni nastavili da se Prerastanjem zabluda o homogenizaciji kulture isklju~ivo unutar nacionalnog kor- batrgaju po ispljuvcima zlohudog zemana. pusa, kao i te`njom za decentralizacijom kulturolo{kih ~inioca, ~emu je u najve}oj mjeri prethodila stanu ukraj ovakvom omalova`avanju fundamentalnih na~eera internetizacije i maskomunikacije, primat je uzela la nauke, kulture i umjetnosti. Nije hrabrost oti}i odavde, ideja kozmopolitizma u kojoj vi{e nije najbitnije gdje se skrasiti se u kakvom arkadijskom blagostanju, ve} je hranalazite ve} {ta nudite, koliko je va{e djelo zaista estetski brost i obaveza podi}i glas protiv improvizatora, neznalica i valentno i originalno. la`ova. Nadajmo se da }e univerzitetske `i{ke iznjedriti ljude Odvajanjem Srbije i Crne Gore jo{ vi{e se pogor{ao status koju su spremni da `rtvuju materijalnu korist nau{trb moralbo{nja~kih intelektualaca. Oni iz crnogorskog dijela ve}inom nih i visoko intelektualnih na~ela. Da ova pri~a nije iluzorna gravitiraju prema Podgorici, dok se oni koji su ostali sa ove svjedo~i i niz mladih ljudi koji su na dobrom putu da se izgrastrane ne snalaze ba{ najbolje. U Novom Pazaru, koji bi tre- de u samosvojne i originlane li~nosti, li~nosti koje }e dati veliki bao biti centar, jo{ uvijek ne postoji dovoljno razumijevanja doprinos u kulturnom stvarala{tvu sand`a~kih Bo{njaka. Svoza djela pravih autora. Sve {to se uzdigne iznad lokalnog jim dosada{njim radom Admir Gor~evi}, D`evad Drekovi}, nivoa biva progla{eno kao zlonamjerno. Obesmi{ljavanje i Hana Oklapi, Enver Muratovi} Enisin, Nadija Rebronja, Denisa poruga kao da su jedini valorizator koji poznaju ovda{nji Fetahovi}, Red`ep Nik{i}, Kadira Noki}, Fikret Hajdinovi}, Sead kvaziintelektualci i pseudoborci za nacionalna prava bo{nja~- Fejzovi}, Abaz Dizdarevi}, Samil [ukurica, Enis Had`ovi}, Ekkog naroda. Ako ova sredina ne prihvata i ne prepoznaje rem Hamidovi} i niz mladih ljudi pokazuju rasko{an talenat doma}e {ta onda da ovdje tra`e ljudi iz Priboja, Prijepolja, koji }e, ukoliko se bude razvijao u pravom smjeru, briljirati ne Nove Varo{i, Sjenice i Tutina? A da ne govorimo o onima iz samo na sand`a~koj ve} i na balkanskoj kulturnoj sceni. NadaRo`aja, Bijelog Polja, Plava, Pljevalja, Berana, Gusinja, Bara, ti se je da }e prethodna i ova generacija uspjeti da sa~uva Podgorice? Niko jo{ ni ne spominje one Bo{njake koji su ra- ogromno kulturolo{ko naslije|e i svojim anga`manom doprisuti po Beogradu, Novom Sadu i ostalim kulturnim centrima nese daljem razvoju intelektualne misli u Sand`aku.

BEHAR 78

15

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K In memoriam

ODLAZAK POETSKOG MAGA ISMET REBRONJA ro|en 26. juna 1942. godine u Godu{i kod Bijelog Polja. Umro je 1. svibnja 2006. godine.

Njegova poetska avantura kretala se u pravcu stroge ekonomije rije~i: govoriti {to manje – izre}i {tovi{e. Pjesme mu odi{u `ivotom neobi~nih bi}a i predmeta koji u sebi uvijek kriju neslu}enu simboliku i {ire vremenske prostore koje on pribli`ava suvremenosti tako {to ih osloba|a njihovih okamenjenih zna~enja. Tako o`ivljeni i modificirani pjesmovni inventar postat }e medij za lirsko kazivanje i vi|enje. Rebronja je imao, sla`e se knji`evna kritika, povi{eni smisao za aktualno, specifi~no poimanje historijske svijesti bez pateti~nog lamentiranja. Dapa~e, koristio je paradoksalnu i ironi~nu distancu – smatrao je da historija balkanskog tla ima neke zakonitosti koje se odnose i na historiju bo{nja~kog naroda. Vrijeme pro{lo i vrijeme sada{nje on je naprosto stopio u jedno. Smatrao je da su mitovi prelazili s jedne li~nosti na drugu, ali se ishod historije kretao u jednom pravcu koji se mogao predvidjeti, ali je istom bio i nepredvidljiv, kao {to su to, uostalom, bile bo{nja~ke ku{nje u fin de milleniumu, kada je njegov narod bio izlo`en surovom i bespo{tednom uni{tenju.

Objavio je zbirke poezije Knjiga rablja (1972.), Izlo`ba (1976.), Gazilar (1978), Sreda i Sreda k}i (1983.), Paganska krv (1984.), Keronika( 1990.), Jesen praznih oraha (1996.), Kad forminga ne dosvira (2003) i Manus labor (2004.). Objavio je dvije knjige pri~a: Beli unuci (1986.) i CI pri~a (1993.). Sa~inio je Antologiju bo{nja~ke poezije u Srbiji i Crnoj Gori «Latice primule» (2004.), a objavio je i zbornik bo{nja~kih narodnih izreka «Budi ne{to da ne bude{ ni{ta» (2005.). Od 1972.godine `ivio je u Novom Pazaru gdje je do penzije radio kao novinar.

S. B.

RE^I ^OVEKA KOJI PLA^E dva sina ranjena puna jada dva sina i njihova bela bespu}a crnu dvorkinju crno jato piju njenu sve~anu haljinu u cvetnjak odne{e sitna deca golim trbusima osvetljavaju putove {to vode u zagledan krah i pepeo kome je dan spr`enih krunica jo{ uvek majke vi~u na siroti{ta samoubici nema mesta u na{em groblju sasvim bela no}i{ta oplakuju zvezde jure me utvare kao leto nepotrebno na veliko drvo penje se pastir i pesnik

PROPAST PLANINA 2 Orao na panj slete ispija dete Raskljuvava telo u`asne o~i U ruci jabuka prezelena A majka jo{ ni{ta ne zna Grabljivica Bri{e kljun o trule` Kosa Bestelesnost A majka jo{ ni{ta ne zna Rublje pere 16

ni{ta nema u svetu prole}a ovde ovo nepostoje}e mesto dok moje telo zavr{ava lo{e obe{en od mutnih voda no{en moju usnu poku{ava pseto jer glava je moja puna sme}a sva uni{tena i nesta}e bestelesna dolivam otrov na svoj zatrovani deo i bludnice koje umiru prete}i i taj pogreb pored puta od pra{ine beo jo{ se kre}em crnom svom potopu u `ivotu ne}u vi{e ni za stopu BEHAR 78

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K

UVODNI STIHOVI ZA IZLO@BU

Izbor pjesama: Enes Halilovi}

Gde se sve groblja nalaze ko u njima spava Da li spava il udara u liru Po grobljima {etaju letnje zveri A samci u vreme divljih ru`a kidaju cvetove Za domamu dragana koje sede na visokim pragovima I crne se kao da su urezane Kupaju se skidaju}i izliv posle ljubavi Na ~esmama ispod planina gde se nisu odr`avale bitke Niti su u bilju vojskovo|e silovale nevernicu Samci u grobljima tragaju ru`e a klesa~i Ve{aju torbe s alatom o znak groba Pastiri preko humke prostiru prekriva~e Da se su{e ako je ki{a lila lila A crne udovice zami{ljaju da su mu`evi `ivi I do`ivljavaju orgazam histeri~no vri{te Groblja u horu pevaju Hor dubokih glasova Iako svaki put u groblja vodi Groblja biljem pokrivena il gola

STRADALNIK DVA

GUBIMO SE

ludi Rizvan most obara prolazi reka ja mislim odstupa vojska i pali ku}e u nemo}i be`e deca ispred razjarene rulje no} ih guta kao vatra rublje be`e deca pada im ode}a gore starice gore trule grede gori otrov gore `uta kao dukat zrna gore dlakava o~eva prsa kao da ne prolazi reka ne odstupa vojska no Rizvan pla~e iza gubili{ta il se vra}a s puta pa groblju gre{i a odstupa vojska i prolazi reka ili Rizvan juri srnu da dodje do leka

ja ne}u danas da poludim jer divni mrav prou~ava moje bi}e a neko crne sastanke ugovara otac kre}e stopala mu puna trnja on posr}e a iz na{e ku}e godinama se izvla~i tu`an zvuk te stare svirale to nama ne{to preti bojim se pa odabiram cvet da u sand`aku sve rastu`im

BEHAR 78

17

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K INTERVJU: Enes Halilovi}

Ho}e li im halaliti dijete od pet mjeseci?

Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Enes Halilovi} ro|en je 1977. godine u Novom Pazaru.

Diplomirao je ekonomiju i pravo. Radi kao novinar radija Slobodna Evropa. @ivi u Novom Pazaru. Osniva~ je knji`evnog lista SENT koji izlazi od prosinca 2002. godine. Objavio je zbirke stihova „Srednje slovo“ i „Bludni parip“, pri~e „Potomci odbijenih prosaca“ i drame „In vivo“. Nedavno mu je iz tiska iza{la peta knjiga. Rije~ je o 77 kratkih pri~a pod nazivom „Kapilarne pojave“. Predsjednik je Preporoda za Srbiju.

• Mo`ete li u Sand`aku nesmetano knji`evno djelovati kao autor i kulturni poslenik bez sveprisutne sprege politike i kulture. Je li uop}e ta ponekad paklenska, a ponekad dobrodo{la veza neophodna, ne bi li se o~uvao integritet pisca, ili umjetnika uop}e? Mo`e li se knji`evnost emancipirati od politi~kog kaosa?

Halilovi}: ^udan je Sand`ak, te{ko ga je objasniti u jednom razgovoru za ~asopis, mo`da ga je te{ko objasniti i u jednom romanu. Ne mogu ga potpuno ni sebi objasniti, a kamoli ~itaocima u Hrvatskoj. Zaista su slobodni ljudi koji slobodno misle, ja sam jedan od tih. Ono {to mislim to i pi{em. [to se ti~e sprege politike i kulture to je veliko pitanje za moderno doba. Ovdje kod nas ima nekih stranaka koje vode uglavnom ograni~eni ljudi, amateri za svaku oblast, nesretni nepismenjakovi}i. Nisam ~lan bilo koje stranke, ne mogu re}i da mi bilo ko smeta jer nikog od tih politi~ara knji`evnost ne interesuje, ali mi smeta to {to ljudi tih stranaka institucionalizuju amaterizam s lokalnih okvira. Zapravo, ni to mi mnogo ne smeta nego mi je `ao {to to rade svom narodu. Tuga jedna. Svaka budala ode u {tampariju, plati da mu izi|e knjiga, u~lani se u neku stranku i oni mu obezbijede da do|e na neku tu`nu TV koja pu{ta vesele pjesme i tada budala pri~a o svom djelu, a gledaoci se javljaju i ka`u, eto ba{ fino, neko pi{e o nama. Puk, nepismeni dezorjentisani puk, tra`i da se o njemu govori pohvalno, tra`i junaka, po{tenja~inu. Realnost je druga~ija, ali poezija ima svoje zakone koji su izvan `elja puka i izvan realnosti koja postoji u puku.

• Svjesni smo rasko{ne suvremene knji`evnosti Bo{njaka iz Sand`aka {to nam opet govori o jezi~nom i povijesnom integritetu toga prostora. Koliko je sand`a~ka knji`evnost trojaka, to jest, koliko ona duguje srpsko-crnogorskim, bo{nja~kim odnosno bosanskim i autohtonim sand`a~kim utjecajima?

Halilovi}: Sve se na ovom svijetu prepli}e pa ima preplitanja i u kulturi. Zapravo, i u vremenima postoji prepli-

18

tanje. Neko danas mo`e komunicirati sa Shakespearom ili Vergilijem, Rumijem. Ne volim bilo kakve granice, knji`evnost pripada svima. Dostojevski nije samo ruski pisac, on je i engleski pisac jer ga neki Englez ~ita vi{e od nekog Rusa. Pisac pripada ~itaocima. Pisci iz Sand`aka koji tu `ive i oni koji tu ne `ive napisali su mnoge dobre knjige. Da sad ne pominjem knjige ni pisce da ne bih {to propustio. [to se uticaja ti~e – cio Balkan je na mnogo ve}im trpezama od balkanske trpeze, a opet velika je i balkanska trpeza, ona koju je ostavio Homer, pa Sofoklo... pravo da Vam ka`em, ni ne volim pri~e o uticajima. Neki pisci imaju svoj dah, a neki di{u tu|im plu}ima. Narodi su jedno, prostori drugo, a pisci i pisanje ne{to deveto.

• Vrijede li za Vas jo{ uvijek odrednice pretapanja u druge kulturne vrjednote ili je samobitnost Va{a osnovna energija? Je li nacionalni kontinuitet bitniji, od primjerice, europskog kontinuiteta?

Halilovi}: Osnova svega Bog, to je Allah, to je Onaj osim kog drugog boga nema. On je stvorio ~ovjeka koji je na isku{enju ovog svijeta. Me|u ljudima postoje ljudi koji pi{u, stvaraju umjetnost. Neki tra`e sre}u, neki tra`e pare, a neki `ele da se pribli`e Stvoritelju. Poezija, poetika, umjetnost – to su velike kategorije, pripadaju svima. Ne volim da pri~am o narodima, moj cilj je poezija. Nacionalno, internacionalno – sve je to bitno kod pisca koji to zna da ukomponuje. Ali ljubav, istina, pravda, la`, dobro i zlo – pa to je bitnije od nacije, nekih planove i programa. Pisac,

BEHAR 78

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K ako je pravi pisac, jeste instrument poezije, a ne instrument naroda, kontinenata, politika, planova ili nevladinih organizacija. Pisac ima veliko isku{enje – isku{enje kazivanja i traganja za smislom.

• U kojem se smjeru razvija i kakva je skrb za jezik Sand`aklija, a s koje strane dolaze osporavanja, negiranja i nipoda{tavanja?

Halilovi}: Bo{njaci su se na popisu izjasnili da govore bosanskim jezikom, to je ~injenica. Postoji veliki problem {to Bo{njaci maternji jezik i kulturu u {kolama u Srbiji imaju kao izborni predmet, a ne kao obavezni. Ta stvar je bolje rije{ena u Crnoj Gori. Veliki problem je i to {to je program za ud`benike pravio jedan organ koji se zove Nacionalni savjet bo{nja~ke manjine u Srbiji, a ljudi iz tog organa ka`u – da li mi vjerujete – da se taj organ zove Bo{nja~ko nacionalno vije}e. To je dr`avni organ u kom su neki Bo{njaci, mahom primitivni, nepismeni, jadni – te{ko mi je da ka`em ovu istinu – i, eto tako, oni to rade amaterski jer su amateri. A kako bi druga~ije? Oni misle da su ti ud`benici mnogo dobri. Javno mnenje ne mo`e da im sudi, jer je narod izgubljen i ni{ta ne zna. I skoro svima je ugodno u tom besmislu – nepismenjakovi}i misle da su u~inili veliku stvar, a narod misli da je dobio svoju kulturu u {kolama.

Pojedinci, rijetki pojedinci znaju {ta je to, ali kome da ka`u. Kome da se `ale? Mislite da to zanima nekog od Bo{njaka u Sand`aku? Ili u BiH? Tuga jedna, kad narod propada ne propada za jedan dan nego polako. Dug je to proces, volio bih da nisam u pravu, ali ako nastavimo s ovako nepismenim ljudima da gradimo sebe izgubi}emo i sebe i nepismene, ali i pismene. To sve vodi jedna partija, a ako taj organ uzme druga partija ne vidim da }e se to raditi bolje od prve. Isti su to diletanti, drski u svojoj naivnosti i sigurni u elitizam svog primitivizma. Ipak, jezik pre`ivljava u knjigama. Kultura tra`i institucije da bi one bile servis njenog domara. Kod nas su institucije sputane ljudima koji ih vode. U Novom Pazaru direktor biblioteke bio je jedan tip koji je prvog radnog dana na radnom mjestu rekao: “Eto, sudbine, nikad nisam pro~itao knjigu, a postao sam direktor biblioteke“. A bio nam je direktor Doma kulture jedan koji je bio vo|a navija~a na stadionu. A onaj Nacionalni savjet, to je tek ~udo. Bila bi preduga pri~a o njemu.

dobili nikad ni jedan euro pomo}i za SENT. To je normalno, jer ~im nisi ~lan partije na vlasti ti kao da ne postoji{.

To je mo`da Vama neshvatljivo, ali tako je. Ovdje vlasti podr`avaju samo one koji misle da su pisci i koji `ive u vicevima pravih pisaca. Nije stvar {to }e i to pro}i, nego se ne nadam da }e biti bolje kad neki drugi do|u na vlast. Volio bih da prona|em nadu koja }e biti zasnovana na realnoj {ansi, ali ne mogu. Ozbiljnim pisicma koji `ive u Sand`aku vrata su otvorena kod izdava~a i u ~asopisima {irom biv{e SFRJ. To je ono {to je dobro. Tri posljednje knjige nisam ni promovisao u Novom Pazaru. Za{to? Da neko urgira da ne po{alje TV i time da misli da me o{tetio. Neka svako `ivi svoj `ivot. [tampao sam knjige kod izdava~a koji ne{to zna~e u svijetu knji`evnosti, to su, osim za prvu knjigu, izdava~i u Beogradu. Birao sam dobre uslove i izadava~e koji mogu kvalitetno promovisati te knjige. Svaki pisac tra`i dobre uslove. Moje knjige su odli~no primljene kod ~italaca i kriti~ara, mada meni to ne zna~i mnogo. Ozbiljni pisci iz Sand`aka su dobro prihva}eni kod ~italaca i kritike, a ne}emo se utrkivati da nas prihvate partije. Mnogi nisu pisali za svoje vrijeme nego za vrijeme koje dolazi. Prostor je jo{ i manje bitan od dijela vremena u vremenu. SENT je imao dobru ulogu, ulogu povezivanja. Dalji put SENTA bi}e tematski brojevi. Na{ motiv za objavljivanje je inat.

• U doba postmodernih postupaka i dekonstrukcijske metode kakav je odnos snaga na Sand`aku izme|u tradicijskih knji`evnih vrijednosti, koje su nemi-

• Osniva~ ste i glavni urednik knji`evnog lista «Sent».

Razvidno je da njime oda{iljete jasne poruke svima koji vas okru`uju etnokulturalnim razli~itostima. Jednostavno, Vi im nudite suradnju. Te{ko je izboriti se za tako neovisnu poziciju. Mi vam se odista divimo, ali ipak recite nam na kakve ure|iva~ke prepreke nailazite?

Halilovi}: Sara|ujemo sa onima ~iju knji`evnost cijenimo. To su pojedinci iz raznih naroda. Mnogi su nas hvalili, govorili su kako smo otvoreni za sve narode. Meni je bitnije to {to smo otvoreni za razli~ite poetike i generacije.

Nismo mi UN da pa da smo otvoreni ili zatvoreni za narode. To {to je neko Bo{njak, Srbin, Hrvat, Ma|ar, Nikaragvanac, Arapin, Amerikanac ili {ta znam ja, ne interesuje me to. Mi ga objavimo ako mu je dobra pri~a ili pjesma. Za{to bi mi otvarali vrata narodima? Pisac pi{e sobom i ako to valja treba da se objavi. Od na{eg Novog Pazara nismo

BEHAR 78

19

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K novno odre|ene tlom i zavi~ajem, i onih inovacijskihmladih i najmla|ih snaga?

Halilovi}: Ili je neki tekst knji`evnost ili nije knji`evnost.

Ako bi sada neko pisao kao Ovidije zar bi bio ismijan? U jednoj pri~i mogu biti i Empedokle i Bido iz Bobovika, ba{ su kod mene u jednoj pri~i. Smatram da ne postoje nikakvi pravci u knji`evnosti, gadim se na sve trendove – onaj koji na|e svoj glas na{ao je knji`evnost. Svako mo`e da pomene svoj kraj, neki grad, ili livadu ili mravinjak – ali u osnovi svake knji`evnosti je poezis, a on je neobja{njiv, u njemu mogu biti i hemijske formule. Za mene su veliki pisci i ]amil Sijari} i Andre Breton, a nisu sli~ni. Mnogi bi mogli pomisliti da je Sijari} stariji od Bretona. Ispri~ati dobru pri~u i ispjevati pjesmu, prona}i temu, re}i, nahraniti ne~iju du{u – to su pitanja knji`evnosti.

• Na koji na~in ocjenjujete svoju integraciju i onu svojih kolega u kontekst europske i svjetske knji`evnosti? Osje}aju li se uzori i utjecaji, s koje strane dolaze i kako djeluju?

Halilovi}: Samo }u Vam re}i ovo. Ako ima talenta i snage da radi, ako ima da jede, ako mo`e dugo da sjedi nad tekstom i ako ima toplu sobu - ovdje pisac, ako je pisac, mo`e da stvori veliku literaturu jer Sand`ak je mix i stare Gr~ke i vizantije i Orijenta i dio je Evrope. Pa ja ~itam ujutru Eshila, a predve~e D`elaludina Rumija. Pred spavanje ~itam Li Tai Pea i Karvera. Ba{ ju~e sam sve to prevrtao. To su veliki pisci. Ja volim tu knji`evnost, ~itam je, `ivim je.

Internet je pribli`io sve ljude ovog svijeta, a treba da znamo da smo samo u jednom djeli}u vremena. ^itati sve, a biti svoj i biti bilo ~iji. ^itajmo se iz raznih jezika, ~itajmo

antologiju nove kratke pri~e Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije i Crne Gore pod nazivom «Na tre}em trgu». Svaka od zemalja u~esnica imala je priliku da predstavi ~etiri autora, pri ~emu je svakom autoru posve}en pribli`no jednak prostor za tekstove. Vi ste jedan od uvr{tenih pisaca. Zanima nas koje bliskosti spajaju autore koji vi{e ne dijele istu dr`avu? Radi li se mo`da o knji`evno teorijskoj pretpostavci: od svih knji`evnih vrsta kratka pri~a je najsrodnija egzistencijalnim impulsima novog planetarnog nara{taja? Naposljetku, svjedo~i li ova antologija neminovnost kulturne razmjene u jezi~no i tradicijski srodnim, ali na`alost, u mnogo ~emu antagoniziranim ju`noslavenskim kulturama?

Halilovi}: Dobro je {to se pojavila ta antologija. Drago mi je {to su u njoj i moje pri~e. Bilo je odli~no dru`enje zastupljenih pisaca, zna~e svi ti kontakti, poznanstva, razmjena informacija. Kratka pri~a je fenomen i mislim da }e jo{ dugo imati zna~aj. A zna~ajna je jo{ od Pri~a iz 1001. no}i. [to se ti~e pitanja koliko postoji bliskost me|u autorima trebalo bi mi dosta prostora da ka`em svoje mi{ljenje, ali ima onih ~ije su pri~e bliske, ali ne bliske sa svima. Nije ~udno {to je neko blizak nekome iako ne `ive u istoj dr`avi. Mo`e neko nekom biti blizak ako `ivi u velikoj dr`avi, naprimjer SAD, ali razlika je po`eljna u knji`evnosti, potrebna je originalnost. Mislim da danas u savremenoj evropskoj knji`evnosti postoji problem prevelike bliskosti stotina i hiljada pisaca. Ne treba svi da pi{u jednu pjesmu. Pisac treba da je prepoznatljiv i ako ostavi pjesmu na banderi i ne potpi{e je. Da je Vasko Popa ostavljao pjesme na banderi svi bi znali da su njegove.

Kod nas su institucije sputane ljudima koji ih vode. U Novom Pazaru direktor biblioteke bio je jedan tip koji je prvog radnog dana na radnom mjestu rekao: “Eto, sudbine, nikad nisam pro~itao knjigu, a postao sam direktor biblioteke“. se iz raznih vremena, koristimo blagodati knji`evnih djela! Ja po{tujem svaku te`nju da se razvije kulturna saradnja na balkanskom prostoru, jer svi imaju korist od toga.

Zar treba sad po jedan Bo{njak, Srbin i Hrvat da prevedu Tolstoja da bi ga svi ~itali. Jedan prevede jednog pisca, a onaj drugi nek tra`i drugog, da {ire vidimo.

• Mnogi povjesni~ari knji`evnosti isti~u sand`a~ku pjesni~ku ~aroliju. Od ~ega se ona sastoji? Mnogi pak koji se bave politi~kom povije{}u ~esto spominju `estoke, sposobne, probita~ne i nesmiljene stanovnike sand`a~kog prostora. Objasnite nam gdje se krije istina?

Halilovi}: Pjesnici sa ovog prostora, ne svi naravno, imaju odli~nu poeziju. Osnovno je pitanje kako na pravi na~in izreklamirati tu ~injenicu. Ne vidim neku instituciju koja bi podr`ala projekat neke antologije koja bi bila prevedena na nekoliko jezika. „Preporod“ to mo`e, ali nema novac. Narod jeste probojan, vrlo uporan, mo`da i zbog toga {to mu nije lako da se prehrani.

• Kikindska Narodna biblioteka «Jovan Popovi}» objavila je zajedno sa Udru`enjem gra|ana «Tre}i Trg»

20

• Nedavno Vam je iza{la knjiga kratkih pri~a pod nazivom «Kapilarne pojave». Ubrzo ste od kritike prepoznati kao jedan od ponajboljih pripovjeda~a s Va{eg kulturnog prostora. Primije}en je Va{ britki humor i, istovremeno, istan~ana osjetljivost u opisivanju tragi~nosti ljudskih sudbina i njihovih apsurda te prisutnost jednostavnih oblika usmenog narodnog stvarala{tva poput bajke. Na koji ste na~in uspjeli spojiti postmoderne tehnike pisanja s tradicijom usmene knji`evnosti?

Halilovi}: Ne znam. Ne znam mnogo o ~inu pisanja. To je nagon, jasno mi je da je to nagon. Ne{to me goni da pi{em kao {to me ne{to goni, da jedem. Di{em i kad ne mislim o disanju, a pi{em i kad ne mislim o pisanju, ali ponekad sjednem pa zapi{em ne{to.

• Vi ste predsjednik «Preporoda» za Srbiju. Mo`ete li nam ukratko opisati djelovanje te institucije na Va{em prostoru?

Halilovi}: Bio sam predsjednik za Srbiju i Crnu Goru, a Crna Gora vi{e nije u dr`avnoj zajednici. Sjedi{te „Preporoda“ je u Novom Pazaru. Koristimo kancelarije u kojima je „Sent“, a tu smo i formirali „Preporod“. U Izvr{nom odboru su knji`evnici Zehnija Buli}, Jahja Fehratovi}, Ekrem Hamidovi}, Hana Oklapi, Nadija Rebronja, pijanistkinja Naka Nik{i} i karikaturist Muhamed \erlek koji je predsje-

BEHAR 78

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K dnik Skup{tine „Preporoda“. Procijenili smo da nam treba ta nacionalna institucija, jer na{e nacionalne institucije koje su ve} postojale bile su servisi politi~kih partija i ostale su to i danas. „Preporod“ nije politi~ki servis. To je istina i bar to je ne{to {to oni ne mogu dobiti blanko. Predsjednik „Preporoda“ u BiH, gospodin [a}ir Filandra, uputio je pismo dvojici „va`nih“ politi~ara i jednom slu`beniku Islamske zajednice Sand`aka, tra`io je da nam pomognu. Politi~ari kojima se obratio oglu{ili su se, ne zanima njih kultura. Iz Islamske zajednice imamo ~vrsto obe}anje da }e nam pomo}i da do|emo do kancelarije.

Pripremamo jednu izlo`bu mladih slikara Bo{njaka koje `elimo predstaviti u Sarajevu i nadam se da }emo to realizovati. Sa~inili smo bazu podatak umjetnika Bo{njaka u Srbiji i Crnoj Gori, a ja sam okon~ao jedan projekat koji se zove ATIK – Arhiva tradicije, istorije i kulture. U njemu je vi{e od sto tonskih zapisa i razgovora. Izvr{ni odbor „Preporoda“ je okosnica nedjeljnog lista „Glas Sand`aka“ koji izlazi od jula 2006.godine. To je ogroman posao, ali kad izi|e „Behar“ iz {tampe ne znam da li }e izlaziti „Glas Sand`aka“, politi~ari nas bojkotuju, prijete vlasnicima trafika i gone ih da nam ne prodaju novine ~ime ~ine krivi~no djelo. Biznismeni ne smiju reklamirati svoje firme kod nas. Crno, crno, ali realno. Te{ko }e „Glas Sand`aka“ opstati, ali moram kazati istinu. Tako je kako je.

• Regionalna TV u Novom Pazaru emitirala je tendenciozni i neprofesionalni prilog o Vama u kojem ste optu`eni da u «Blicu» stvarate negativnu sliku o Novom Pazaru. U prilogu Regionalne TV prikazani su Va{i tekstovi iz posljednje dvije godine. O ~emu se zapravo radi kada govorimo o medijskim i stvarala~kim slobodama na Sand`aku? Radi li se o obra~unu sa politi~kim neistomi{ljenicima i o ~emu ste Vi to uop}e pisali?

Halilovi}: E, ovako. Moram Vam objasniti {ta se sve desilo i zbog ~ega. Ja sam jedini novinar koji je objavio vijest da }e neko udru`enje Sand`aklija koje postoji u Sarajevu tra`iti od vlasti u BiH da zabrani ulaz Sulejmanu Ugljaninu u BiH jer je sjedio u blizini Luke Karad`i}a, brata Radovana Karad`i}a na jednom skupu u Beogradu. Ja sam to objavio, a drugi nisu. Tada je Sulejman Ugljanin naredio jednom „novinaru“ koji radi na Regionalnoj TV da me blati. Ovaj je skenirao neke moje tekstove i optu`io me da stvaram lo{u sliku o Novom Pazaru. To su bili tek-

BEHAR 78

stovi o narkomaniji koja postoji, o kockarima, o nekim glistama koje je jedan ljekar na{ao kod tre}ine ispitane djece i magistrirao tim istra`ivanjem. E, oni nisu pokazali moje tekstove gdje ima ne{to zanimljivo, pohvalno o nekom, nego su ove tekstove prikazali kao moj senzacionalizam i bla}enje po Novom Pazaru, a za ra~un Ugljanina koji je iz Kosovske Mitrovice. Nije to va`no, ko je odakle, jer su svi ljudi od jednog oca i jedne majke.

Ali ja mislim da se i u Novom Pazaru i u Kosovskoj Mitrovici mora kazivati istina. Novinarstvo je izme|u ostalog i upozorenje. Ne postoje novine da bi pisale samo o dobrim stvarima.

Ako djeca imaju gliste to zna~i da vodovod treba popraviti. To je uloga medija, da podstaknu da se problem rje{ava. Oni znaju to, ali su zaslijepljeni mr`njom prema neistomi{ljenicima i `ele da ih blate. Taj novinar, koji je to radio, nosi prezime kao i ja. Mnogo bi mu bilo da mi uzme i ime. Sada ~ujem da mu Ugljanin, za dobro odra|en posao bla}enja, zida stan na jednoj zgradi i to nelegalno. I jo{ ovo, prije svega toga u Novi Pazar su dolazila dva predsjednika novinarskih udru`enja koji su govorili o senzacionalizmu. Regionalna TV je njihove izjave ukomponovala u prilog o meni kao da oni napadaju mene. Kad su oni vidjeli taj prilog bili su {okirani na koji na~in ih je Regionalna TV upotrijebila protiv mene. Naravno, ogradili su se. Ali cijelo to bla}enje mene ne poga|a, mada nije bilo svejedno mojoj majci, ocu, bratu, sestri, mojoj `eni. Sin mi je tad imao pet mjeseci i kad ga je `ena podojila uzvriskao se i nije mogao da zaspi. Valjda mu je prenijela nervozu. Ja }u sve da im halalim, ali ho}e li im haliliti dijete od pet mjeseci koje zbog njihovog zla nije moglo da spava. Neka me blate, znam da ima ljudi koju ne razumiju tu stvar i mogu povjerovati u to, ali {ta da radim. Savest mi je mirna. Istina postoji ~ak i ako je niko od ljudi na ovom svijetu ne ka`e. A ako se ka`e istina to je ve} ne{to, ako se blati onaj koji govori istinu to je ~injenica koja }e propasti, a njihovo bla}enje po meni tako|e je inspirisano ~injeniom da sam pisao o 12 miliona eura iz op{tinskog bud`eta koja su oni nenamenski utro{ili. Oni treba da znaju da je do{la istina i propala je la`.

Ako ljudi iz te politi~ke strukture na ovom svijetu ne budu odgovarali za zlo koje su nanijeli svom narodu, kako oni tako i njihovi politi~ki protivnici koji su isti ko i oni, odgovara}e na drugom svijetu. Sve nas ~eka pravedni obra~un, zbog toga sam spokojan i uzdam se u pravdu. Bi}e obradovani oni koji su strpljivi.

21

^ASOPISI Izi{ao je trinaesti broj «Sarajevskih bilje`nica / sveski /cbecke / zvezki / tetratki » za 2006. godinu

«SARAJEVSKE SVESKE» ju`noslavenski me|uknji`evni pregledi Pi{e: Filip Mursel Begovi}

Zamisao o ~asopisu «Sarajevske sveske / bilje`nice» pojavila se kao plod inicijative skupine istaknutih knji`evnika i intelektualaca s cijelog podru~ja biv{e Jugoslavije, stoga se naslov ovoga ~asopisa pojavljuje u ~ak pet svojih ina~ica. Uredni{tvo ~asopisa uvjereno je da namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje «Sarajevskih sveski» nije stvaranje intelektualne platforme za politi~ku

22

rekonstituciju Jugoslavije, jer oni ne dovode u pitanje realnost postojanja novih dr`ava iako su aktivni sudionici kulturnog `ivota u svojim mati~nim sredinama i nisu li{eni osje}aja nacionalne pripadnosti. Zagovaraju}i normalnu komunikaciju me|u kulturama i pojedincima, uvjereni su da oboga}uju vlastiti kulturni identitet te poma`u stvaranju uvjeta da prostor biv{e Jugoslavije postane regijom plodonosnog pro`imanja. Primijetiti }emo da su Sarajevske bilje`nice punopravni nasljednik ~asopisa «Gesta» koji je krajem osamdesetih godina pro{log stolje}a, unutar svog izdava~kog okvira, izdavao zbornike radova pod naslovom «Komparativno prou~avanje ju`noslavenskih knji`evnosti». Znanstveni radovi objavljivani u ~asopisu «Gesta» jasno su inzistirali na jezi~nim i sudbinskim srodnostima i bliskostima ju`noslavenskih knji`evnosti. Ve} je tada utvr|eno da se preuzimanjem komparatisti~kog koncepta kao modela istra`ivanja ju`noslavenskih knji`evnosti priznaje nacionalni karakter jugoslavenskih knji`evnosti te se otklanjala mogu}nost stvaranja jedinstvene nacionalne knji`evnosti pod nazivom «jugoslavenska». U tom smislu neodr`ive su sve primjedbe lokalnih nacionalista, zadojenih govorom mr`nje, na ra~un vrijednog izdava~kog projekta «Sarajevske bilje`nice». Svakom dobronamjernom ~itaocu i prou~avatelju knji`evnosti uvidom u ovaj ~asopis postati }e jasno da se ne radi o izrazu neke vi{e i nove nadnacionalne cjeline. Tome u prilog ide i ~injenica da su autorski prilozi objavljivani na izvornom jeziku autora (bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom), a slovenski i makedonski su osim na izvornom jeziku prevedeni i na jedan od spomenuta ~etiri jezika.

Trinaesti broj ~asopisa donosi nam temu “Suvremeni roman u regiji”, a uvodnik je napisala Slavenka Drakuli}.

U ovom broju izabrani su odlomci iz neobjavljenih romana iz cijele regije biv{e Jugoslavije, a uvr{teni autori su: Ivo Bre{an, Da{a Drndi}, Josip Mlaki}, Mirko Kova~, Maja Novak, Miha Mazzini, Feri Lainscek, Venko Andonovski, Dragi Mihajlovski, Kica K. Kolbe, Zvonka Gazivoda, Dragan Veliki}, Bal{a Brkovi}, Andrej Nikolaidis, Dragan Radulovi}, Emir [akovi}, Goran Samard`i}, Ranko Risojevi}, Fatos Kongoli i Mehmet Kraja. U ovom broju uredni~ki je naglasak na knji`evno stvaranje mla|ih autora me|u kojima

BEHAR 78

ZVUKOMJER ima i pisaca koji su se afirmirali kao internacionalne knji`evne zvijezde, prevo|ene na mnoge jezike. Opse`nim blokom kriti~kih priloga i knji`evno-povijesnih pregleda ~itatelji su upozoreni na relevantne knji`evne pojave. Uredni{tvo nije u potpunosti uspjelo u svojoj namjeri da kriti~ari i knji`evni povjesni~ari pi{u o knjigama tiskanim u drugim knji`evnim sredinama. Knji`evni kriti~ari, teoreti~ari i povjesni~ari knji`evnosti i u ovom broju «Sarajevskih Svakom bilje`nica» dali su ~itav dobronamjernom niz panoramskih prikaza novih knji`evnih pojava ~itaocu i u pojedinim knji`evnostiprou~avatelju ma te pregled {ireg knjiknji`evnosti uvidom u `evnog konteksta ju`noovaj ~asopis postati }e slavenskih knji`evnosti.

O hrvatskom suvremejasno da se ne radi o nom romanu svoje priloizrazu neke vi{e i nove ge objavili su glavni urenadnacionalne cjeline. dnik Sarajevskih bilje`nica Velimir Viskovi}, Andrea Zlatar i Jagna Poga~nik. O aktualnim knji`evnim pojavama na slovenskoj knji`evnoj sceni pi{u Mitja ^ander, Vanesa Matajc i Matej Bogataj. Makedonski roman predstavili su Robert Alagjozovski i Elizabeta [eleva. Bogatu proznu produkciju iz Srbije i Crne Gore svojim prilozima popratili su Tihomir Brajovi}, Mihajlo Panti}, Dejan Ili}, Gojko Bo`ovi}, Tatjana Rosi} i Pavle Goranovi}. O bosanskohercegova~kom romanu pi{u Enver Kazaz, Alma Skopljak, Alma Deni}-Grabi}, Nirman Moranjak- Bambura} i Ajla Demiragi}. O albanskom romanu napisanom na prostoru Kosova, Makedonije i Crne Gore u posljednjem desetlje}u izvijestio je Ali Aliu. ^itaocima }e biti zanimljiv razgovor trojice bo{nja~kih knji`evnika i teoreti~ara knji`evnosti Ned`ada Ibri{imovi}a, Envera Kazaza i Ned`ada Ibrahimovi}a pod nazivom «Trijalog». Tematski blok posve}en je projektu “Misli BiH”, koju su osmislili Michael Schroen, direktor Goethe instituta, i Nazif Hasanbegovi}, direktor agencije CMC. Njihov zajedni~ki esej prethodi nizu upe~atljivih umjetni~kih radova iz cijele Bosne i Hercegovine. Projekt Schroena i Hasanbegovi}a ina~e je realiziran u okviru «Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope».

Mo`emo ustvrditi da su povijesti nacionalnih knji`evnosti centralne perspektive u kojima se pojedina knji`evnost javlja, ali time nije re~eno da su druge perspektive manje va`ne, interesantne ili istinite. Kao i sve druge europske knji`evnosti i ju`noslavenske se mogu istra`ivati pomo}u kontaktnih, genetskih i tipolo{kih veza i srodnosti, ali postaju korisne samo ako se na kvalitetan na~in prakticiraju. Od znanosti o knji`evnosti va`nija }e biti samo tipologija zbli`avanja i usporedno prikazivanje knji`evnih djela. Ovaj je ~asopis upravo u tom smislu vrijedan izdava~ki projekt. Dakle, Sarajevske bilje`nice/sveske br.

13 nisu ni ovaj put poku{ale obnoviti jugoslavenski duhovni i kulturni prostor ve} stvoriti pretpostavke da svaka humanisti~ka vizija dru{tvenih odnosa naroda i narodnosti s prostora biv{e Jugoslavije mo`e biti zalog obilju i kvaliteti kulturnih dobara.

BEHAR 78

BOSANSKA ROCK LUTNJA Sting: «Songs From The Labyrinth», Deutsche Grammophon/Aquarius records, 2006.

Novi Stingov album pod nazivom “Songs From The Labyrinth” inspiriran je glazbom enigmati~nog engleskog kasnorenesansnog skladatelja i glazbenika Johna Dowlanda (1563. - 1626.). Koketiranje rock muzi~ara s renesansnom glazbom nije ni{ta novo na diskografskom tr`i{tu (sjetimo se iznimnog rock benda «Gryphon» koji je po~etkom sedamdesetih, svojim albumom «Midnight mushrumps», izazvao senzaciju u svijetu glazbe), ali kada sa Stingom na albumu sura|uje lutnjist iz Bosne, na{e se zanimanje (zbog senzacionalne veze) uvelike pove}ava. Rije~ je o Edinu Karamazovu, cijenjenom svira~u lutnje i glazbeniku koji se ne ograni~ava samo na izvo|enje tradicionalnih renesansnih glazbenih formi. Sting je Karamazova zapazio zbog njegovih sposobnosti da renesansnu glazbu na lutnji prenese u kontekst suvremene glazbe i iskoristi nevjerojatne mogu}nosti improvizacije koje nudi to glazbalo.

Karamazov je odr`ao brojne uspje{ne nastupe na najzna~ajnijim svjetskim pozornicama te europskim i ameri~kim festivalima, a 2004. Aquarius Records objavio je njegov CD pod nazivom «Concerto In Dialogo». Sting je za Dowlandovu glazbu ~uo po~etkom osamdesetih godina te ga je ona, po njegovim rije~ima, «lagano proganjala» vi{e od dvadesetak godina. Nedavno se ipak odlu~io o`iviti 23 pjesme prekrasnih renesansnih melodija skladanih za lutnju. Album Rock zvijezde i lutnjista iz Bosne koji su «o`ivjeli» renesansnog majstora izazvao je veliko zanimanje javnosti. Naime, svi su se s pravom zapitali na koji }e na~in engleski rocker interpretirati baladi~nu glazbu Johna Dowlanda, proslavljenog skladatelja i pjeva~a iz vremena engleske kraljice Elizabete I. No, uradak je ubrzo gomilao kriti~arske zvjezdice te mnogi vjeruju da je za to najzaslu`niji upravo iznimni glazbeni znalac Karamazov.

Pri~a o poznanstvu dva opre~na glazbenika zaista je zanimljiva. Edin je s prijateljima osnovao trio “Bra}a Karamazov” po kojemu je poslije i uzeo prezime. Prvi put susreo se sa Stingom u Hamburgu gdje je na cirkuskoj predstavi svirao Mozarta slu`e}i se metlom umjesto glazbalom. Njegova jedinstvena interpretacija Mozartova Ronda impresionirala je Stinga i njegovu suprugu te su ih pozvali da sviraju u Engleskoj na proslavi njegova ro|endana.

Stinga je nemalo iznenadilo kad mu je stigla odbijenica u kojoj je pisalo da su «Bra~a Karamazov» ozbiljni glazbenici koji ne}e izigravati majmune za rock pjeva~a i njegovu `enu. No, bosanski lutnjist i rock zvijezda mnogo su godina kasnije obnovili poznanstvo i ostvarili glazbeno iznena|enje koje se svakom glazbenom sladokuscu i zvukomjerniku mo`e toplo preporu~iti.

F.M.B.

23

DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U

Zulum mondenih {ovena Pi{e: Ervin Jahi}

Bauk islama kru`i Za- gioznosti - sve positno lupetaju}i o prosvjetiteljstvu, Volgrebom! Tu je “uznemiru- taireu i kritici islama - jasno je ~ime je motiviran i za kakav ju}u tvrdnju”, istina za- “novi svjetski poredak” navija. Stereotip do stereotipa na ba{ureno, jedan hrvat- kojem ni~e ta slaba misao nikoga nisu zasmetali, jo{ manje ski pisac u nedavnoj po- {ovenski podteksti kojim su isti garnirani. lemici s drugim piscem Brine to utoliko {to nam to pone{to kazuje o tome kako “povjerio” hrvatskom hrvatsko dru{tvo pati od uvezenih paranoja koje i ono ima ~itateljstvu, izlo`iv{i se pravo ili kani izvoziti. To je, po{teno govore}i, danak glonemalom riziku. U rizik balizacije. Zabrinutost je, me|utim, veza kada la`ni moralmu se, naime, i to kao ni apostoli hrvatskog dru{tva lamentiraju nad “muslimanipodrazumijevaju}e, ura- zacijom” u planetarno po`eljnom i nakaradno-globaliza~unalo to {to je, dok se cijskom klju~u koji u muslimanima odreda vidi go otpad povjeravao, bio svjestan od ljudi, vjerske fanatike i prijetnju “na{im” civilizacijskim ~injenice da “stanje na vrijednostima. Ako je to, a jest, najstra{nije, uputno se piterenu” nije nimalo umi- tati za{to brojna muslimanska zajednica, prije svih Islamska ruju}e, to jest da u Pale- zajednica i Me{ihat, ali i nekolicina bo{nja~kih, albanskih i stini Hamas dobiva izbore i da europske metropole od Ma- romskih udruga nije reagirala na Katunari}eve insinuacije. drida do Londona strepe od novih napada islamskih tero- To bi bila principijelna i nedvojbeno ~asna gesta kojom bi rista. Povjeravanje mu je, osim obra~una s neistomi{ljenikom, muslimani u javnosti pokazali da ih se ti~u odnosi u dru{tvu barem jednako toliko imalo za cilj i dru{tvenu ovjeru nje- u kojem `ive, da su svjesni vlastitog polo`aja u njemu i da govih teza, takozvanu potvrdu javnosti. I nitko da gukne, ga sami umiju artikulirati. Za njih je manje pritom bitna nitko da primijeti gotovo profesionalno {ovenstvo i la`no- polemika u cjelini, koliko njeni fragmenti koji se svakoga umiljato, molsko unjkanje odve} zabrinuta pisca. Naprotiv, muslimana pojedina~no trebaju ticati, ako ni zbog ~ega sva tekstovna maklja`a koju su pisci demonstrirali ostala je drugog onda zato {to posredno formiraju dru{tveni ukus u zoni tobo`nje brutalnosti jednog i nevinosti drugog. Ide- koji je u naju`oj vezi s njihovom manjinskom egzistencije, me|utim, njihovih tekstova ve} su lanjski snijeg jer hr- jom. Svakako je jedna od tema za {iru dru{tvenu raspravu vatskim dru{tvenim i kulturnim prostorom ravnaju kibici i je li “muslimanizacija” sama po sebi takvo zlo kakvo nam neutje{no ravnodu{ni cinici koji manipuliraju stvarno{}u je sugerirano re~enim tekstom. Zatim, {to uop}e zna~i po vlastitom }eifu. nekog “muslimanizirati”? Premda je pouzdano da je po“On brani islam strastvenije od kakvog u~enika medre- srijedi neki novootkriveni “gen orijentalista” u Katunari}u, se ili skrivenog imama Mehdija”, rije~i su Dra`ena Ka- koji mu je prouzro~io suludu fascinaciju kolegama s mnotunari}a kojima tereti Miljenka Jergovi}a.

Taj se “domovine sin” tako pokazao nepaDopu{tam si jednu samo naoko podmuklu i tvorenim junakom i ognji{tarcem, koji se, eto, zabrinut zbog antipiciraju}eg zuluma bezobraznu asocijaciju. Zamislimo da je Katunari} koji njegovu i na{em Agramu prijeti od Jergovi}a, na primjer, optu`io za `idovizaciju i islama, od hrvatskog liberalnog intelektelavivizaciju Zagreba. Nezamislivo, slo`it }e te se, jer tualca prometnuo u istomi{ljenika notornog Vice Vukojevi}a. K’o biva hrabar, on nije gospodin Katunari} blesav da svoju gra|ansku i naravno ku`i {to je kurentna roba! Jo{ kad profesionalnu osobu izvrgne ruglu javnosti i da grakne da Jergovi} “muslimanizira i sarajeozbiljno devalvira svoje socijalne akcije, zakucavaju}i si vizira Zagreb”, sve su pretpostavke za njegovo do`ivotno ~lanstvo u elitno time `ig antisemita posred ~ela. dru{tvance nacionalno nepropitnih intelektualnih velikodostojnika ostvarene i on zacijelo do kraja gih orijentalisti~kih katedri (a koji u najboljoj tradiciji libe`ivota vi{e ni{ta ne treba napisati ni re}i da bi zaslu`io ralnog Zapada po~esto zatiru i najbizarnijom mr`njom inpovjerenje svekolike javnosti. A kad se ibreti, kako ka`e, terpretiraju sve {to miri{e na islam i muslimane), trebalo bi Jergovi}evu gorljivom poistovje}ivanju s Kur’anom i kad inzistirati na odgovoru {to zna~i muslimanizirati Zagreb? nam sugerira da se od pripadnika rockerske generacije ne A {to sarajevizirati ga? Da je to i mogu}e, bi li Zagreb bio o~ekuje pristanak nego sna`an otklon od bilo kakve reli- ljep{im ili ru`nijim gradom? Uostalom, pitanje je i kako

24

BEHAR 78

I Z LO G K N J I G A manjina legalnim mehanizmima oblikuje ukus ve}ine? Ili je na{ pisac mislio o njenim zaplotnja~kim aktivnostima? [to se Sarajeva ti~e, otkad je ono u univerzalnoj predod`bi toliko tamno i povjerenja nedostojno mjesto? To nam je prvi glas o tome. No dobro, premda se ta pitanja doimaju besmislenima, kako od{utjeti govor mr`nje u tvrdnji da netko strastvenije brani islam od u~enika medrese? I otkad se to vjerske {kole smatraju teroristi~kim gnijezdima? Nema li i Zagreb jedno takvo divno mjesto gdje se dje~aci i djevoj~ice, koji su pritom ro|eni u Hrvatskoj i time upisani u knjigu dr`avljana, u~e islamu i, zacijelo misli na{ odve} zabrinuti pisac, koje~emu drugome naopakom?

Dopu{tam si jednu samo naoko podmuklu i bezobraznu asocijaciju. Zamislimo da je Katunari} Jergovi}a, na primjer, optu`io za `idovizaciju i telavivizaciju Zagreba.

Nezamislivo, slo`it }e te se, jer nije gospodin Katunari} blesav da svoju gra|ansku i profesionalnu osobu izvrgne ruglu javnosti i da ozbiljno devalvira svoje socijalne akcije, zakucavaju}i si time `ig antisemita posred ~ela. Ipak, zamislimo, dakle. S pravom bi se uzbudila mala, dobrodu{na i dobro organizirana `idovska zajednica, a hrvatski bi intelektualci odreda ustali u obranu dostojanstva tog manjinskoga naroda. Zvao se to njihov dobar socijalni imid` ili kakogod, na{e bi simpatije svakako bile na strani nepravedno napadnutih i tom tvrdnjom s razlogom povrije|enih. I premda sve to nije mogu}e, premda nikome ozbiljnome ne pada na pamet vrije|ati @idove (i `idove) optu`uju}i ih za mo`ebitnu `idovizaciju, i time se izlagati padu socijalnih dionica i civilizacijskoj omrazi (jer je to koliko la`, toliko i blesavo, i hvala Bogu da je tako!) - sigurno je da pravda nije za svakoga, a na`alost ni ljudska prava, i da je kudikamo danas te`e biti muslimanom nego `idovom ili kr{}aninom usred kr{}anske Europe.

Prilika, me|utim, za suvislu reakciju Islamske zajednice i polemiku s pomodnim brani~ima zapadne civilizacije koji obra~unavaju s islamom jer je to u dana{njem svijetu trend i po`eljno - nepovratno je propu{tena. Kao i prilika za temeljitu politi~ku i moralnu dekontaminaciju hrvatskog dru{tva upravo na toj preva`noj a }udljivoj temi. Osim {to je polemika izme|u dvaju pisaca parcijalno pro~itana, zabrinjavaju}e je da je Katunari}ev “ljupki” katalog {ovinizama upu}enih Jergovi}u od~itan tek kao povi{eni ton ulju|enog hrvatskog intelektualca, dok Bosan~eros Jergovi} ni na Onom svijetu valjda ne bi trebao biti amnestiran od brutalnosti i primitivizma koje je tobo`e donio sa sobom iz tamnoga vilajeta. Teze su ovdje, dakle, opasno i besramno zamijenjene. Javnost je ili previdjela ili naprosto pokazala naro~ito razumijevanje za nisku Katunari}evih fa{isti~kih ispada: od neprimjerene demonizacije jedne monoteisti~ke religije, manipulacije kolektivnom imaginacijom, krivotvorenja islama tvrdnjama i la`ima o nekoliko islama, do rasisti~kih kli{eja o Drugom i govora mr`nje. A mo`da je ba{ to htjela ~uti, mo`da je bila inspirirana? Kako bilo, ostaje dojam da smo mrklim mrakom tzv. argumenata uglavnom na gubitku - osim onih koji provode svoj mondeni ideolo{ki i politi~ki zulum, procjenjuju}i da je to trenutno rentabilno i da im donosi korist. Pritom, naravno, ne mare}i za cijenu te obmane, niti za suspendiranje javnosti. Kao i stvarnosti u kojoj nam je `ivjeti.

BEHAR 78

Had`em Hajdarevi}: «Na sonetnim otocima», Vrijeme, Biblioteka Nova osje}ajnost, Zenica, 2004., 97 str.

«Na sonetnim otocima» jedanaesta je zbirka poezije Had`ema Hajdarevi}a, pjesnika koji ~esto navodi da je njegova poezija poku{aj ravnote`e u varljivim smrtnostima na{im i obja{njava da poeziju pi{e ne bi li stihovima uravnao misli. Za ovu zbirku dobio je Planjaxovu nagradu za najbolju knjigu poezije objavljenu u Bosni i Hercegovinu u 2004. godini. Hajdarevi}eve pjesme prevo|ene su na njema~ki, engleski, slovenski, poljski i turski jezik, a zastupljen je u svim novijim antologijama pjesni{tva Bosne i Hercegovine.

Josip Osti: «U~itelj ljubavi», Fraktura, Zapre{i}, 2005., 260 str.

Josip Osti pjesnik, pripovjeda~, esejist, knji`evni kriti~ar, antologi~ar i prevoditelj ro|en je u Sarajevu. Trenuta~no `ivi i radi u Sloveniji. U sentimentalnom romanu «U~itelj ljubavi» ispisuje ponajljep{e stranice suvremene knji`evnosti o djetinjstvu i odrastanju. Njegov junak kroz nevi~ne dje~a~ke o~i znati`eljno promatra svijet poslijeratne Bosne u kojem se izmjenjuju pravde i nepravde. Osti kroz ~aroliju rije~i, u kojima je vidljiv njegov pjesni~ki poziv, ispisuje djelo za sve generacije ~itatelja.

D`evad Karahasan: «No}no vije}e», Profil international, Zagreb, 2005., 228 str.

Najnoviji roman bo{nja~kog knji`evnika D`evada Karahasana situiran je u isto~nu Bosnu, u gradi} Fo~u, poznatu - uz ostalo - i po velikim zlo~inima koje su tamo po~inili ~etnici nad Bo{njacima tijekom Drugog svjetskog rata. Radnja romana zbiva se 1991. godine, neposredno prije po~etka me|unacionalnog sukoba u kojem }e ponovno stradati fo~anski Bo{njaci. Djela D`evada Karahasana u posljednjih su petnaestak godina do`ivjela mnogobrojna izdanja i dobila niz presti`nih nagrada.

F. M. B.

25

A R H E O LO [ K I F E N O M E N I

BOSNA – KOLIJEVKA ^OVJE^ANSTVA? Iskapanja na Viso~ici nadomak grada Visoko, trideset kolometara od Sarajeva, dala zanimljive rezultate: otkri}e megalitnih plo~a te{kih vi{e tona Pi{e: Marijan Grakali}

Malo je {to toliko uzdiglo i uzburkalo medijsku i svaku medijska, soteriolo{ka misterija koja kani iz temelja prodrugu pra{inu u poratnoj Bosni i Hercegovini kao projekt mijeniti povijest i lice Bosne i Balkana uop}e.

Arheolo{ki park Bosanske doline piramida. Jedno naizgled Fenomen bosanskih piramida zapljusnuo je po~etkom bizarno i posve bezazleno alternativno arheolo{ko vjero- ove godine snagom tzunamija i svjetske medije: od CNN-a vanje, da se kraj Visokog, nekada kraljevskoga bosansko- do BBC-a, od Dnevnog Avaza do Pravde, od Radio Vatikaga grada, nalaze tri kolosalne piramide i hram nalik na na pa do Japanskih nacionalnih TV postaja – piramide u Stonehange, uzdignuto je ne samo na pijedestal nacional- Bosni postale su preko no}i udarna tema u vijestima i nenog ponosa i mogu}e toliko potrebne i ingeniozne «ka- porecivi planetarni fenomen. Naime, u prolje}e su po~ela rike koja nedostaje» u etnogenezi Bo{njaka, koliko je u iskapanja koja su nazvana «najve}im i najzna~ajnijim arheisto vrijeme `estoko odba~eno od stru~nih krugova i ocrnjeno kao podvala, maltene s Istra`ivanja su potakla razne spekulacije o stvarnom one strane razuma i svijesti ~ovjeka kao zna~enju otkri}a koja se de{avaju u Visokom pa se tako razumnoga bi}a. Dapa~e, dok za ameri~do{lo i do teorije o prvom i jedinstvenom «protokoga Bosanca Semira Osmanagi}a, arheologa amatera i zaljubljenika u new age vi- bosanskom» pismu kojeg zastupa Muris Osmanagi}, zije svijeta i povijesti, koji je naslutio da bi otac otkriva~a bosanskih piramida Semira Osmanagi}a. se kraj Visokog mogle nalaziti piramide i ostaci neke drevne kulture ili civilizacije, jedni isti~u da je olo{ko-geolo{kim istra`ivanjima u svijetu», a dozvolu za «preporodio Bosnu» i ulio narodu «novu nadu» i da je za iskapanje radova pribavio je Muzej u Visokom. Kao izvo|a~ Bosnu on «novi Tito», drugi ga kude kao lakomislenu oso- istra`ivanja navodi se novoformirana «Fondacija arheolo{ki bu i {arlatana koji fantazijama zamagljuje o~i iscrpljenom park bosanske piramide» koja okuplja zainteresirane stru~i sada zasljepljenom bosanskom narodu. Aktualna podje- njake i volontere i koja se ve} na samom po~etku svoga la na «one koji vjeruju» believere u piramide, i «one koji djelovanja na{la na meti stru~ne javnosti. Predmet iskane vjeruju» - skeptike, mo`da je do danas najsna`nija po- panja bila su i jo{ su uvijek brda Viso~ica i Plje{ivica nadodjela koja je ikad potresla bosansko dru{tvo ali i {iru me- mak Visokog. Razlog za{to su upravo ta mjesta izabrana dijsku alternativnu scenu. Ve} uzgredni pogled na brojne za po~etak radova le`i u ~injenici da ona, pogotovo VisoInternet sajtove i forume, o{tra suprotstavljanja po- ~ica, stvarno li~e na piramidu. ^ak i Andri} za Viso~icu stojanju piramida, ili naslove s temom «Bosna kolijevka ka`e u jednoj svojoj knjizi kako je to brdo «neobi~no o{trih ~ovje~anstva» govori da je nekad marginalizirana i od svih bridova». No, temelj za istra`ivanje bile su satelitske snimgotovo zaboravljena arheolo{ka scena Bosne i Hercegovi- ke doti~nih brda. Dr. Amer Smailbegovi}, geofizi~ar i Sean ne dobila nevi|enu pa`nju i kvantitetu koja se mjeri dese- Aklam iz korporacije Spectir u Nevadi, zaklju~ili su na ostinama pa i stotinama tisu}a radoznalih Internet sudio- novu radarsko topografskih podataka dobivenim za minika. Piramide su tako «u tren oka» postale svojevrsna sije Space Shutllea i drugih komercijalnih satelitskih siste-

26

BEHAR 78

A R H E O LO [ K I F E N O M E N I ma kako je izvjesno da se ne radi o obi~nim brdima ve} «o piramidama ili nekoj drugoj vje{ta~koj strukturi, vrlo pravilnih crta i kolosalnih razmjera». Istodobno su prona{li i tre}u sli~nu anomaliju ju`no od Viso~ice i Plje{ivice koja mo`da predstavlja tre}u piramidu, a formira jednostrani~an trokut sa Viso~icom i Plje{ivicom. Sve tri strukture imaju jasno oblikovane strane i zaravnane platoe na vrhu».

Radovi, koje je financirao Semir Osmanagi}, ubrzo su dali izvjesne rezultate koji su, me|utim, postali predmetom daljeg spora. U me|uvremenu, putem satelite indicirano je ukupno devet potencijalnih gra|evina, piramida, na tlu Bosne i Hercegovine, a predsjednik Predsjedni{tva BIH Sulejman Tihi} na Kongresu pod pokroviteljstvom UNESCO-a o kulturi u zemljama regije odr`anom u Opatiji u svibnju ove godine istakao je «da su prije mjesec dana otpo~ela intenzivna arheolo{ka iskopavanja u okolini grada Visoko, 30 kilometara od Sarajeva, gdje se prema nalazima grupe arheologa nalaze ostaci nekoliko piramida». Tihi} je dodao i to kako: }e to biti jedno od najzna~ajnijih i najspektakularnijih arheolo{kih otkri}a na svijetu, koje }e u znatnoj mjeri promijeniti povijest Europe, a od na{e regije napraviti jednu od najzna~ajnijih ne samo nau~no-istra`iva~kih ve} i turisti~kih destinacija». Istom prilikom on je pozvao UNESCO da po{alje svoje stru~njake u Visoko, a njihov dolazak jo{ se o~ekuje. Naravno, ove izjave bile su povezane sa iskapanjima na Viso~ici koja su da-

Iz knjige “Bosanska Semira Osmanagi}a

la zanimljive rezultate: otkri}e plo~a te{kih vi{e tona koje su nekada o~ito bile pravilno poslagane a sada stoje malo nahereno i o~ito su nagri`ene zubom vremena. U prvim izvje{tajima glede tih megalitnih plo~a koje se jasno uo~avaju u gotovo svim sondama otvorenim na Viso~ici, geolozi su odmah zaklju~ili da one nisu «in sito». Dakle, da geolo{ki ne poti~u s tog brda. Prvo je iznesena teza geologinje gospo|e Na|ije Nuki}, koja je ~lan Fondacije za piramide, da su plo~e dopremljene iz Hercegovine, no ne{to kasnije istra`ivanje kojeg je vodio Dr. Ahmed Imamovi}, direktor Instituta za gra|evinski materijal u Tuzli, zaklju~eno je da su plo~e lijevane, odnosno napravljene od «gra|evnog materijala velike ~vrsto}e».

Da stvar bude jo{ zanimljivija, na jednoj od prvih otkopanih plo~a u podno`ju Viso~ice jasno se uo~avaju znakovi i simboli nekog nepoznatog piktografskog pisma. Zanimljivo je kako je ekipa koja to istra`uje, sljede}i mjesne legende o bijegu kraljice Katarine iz drevnog grada Visoki pred Osmanlijama, uskoro otkrila ~ak osamnaest kilometara tunela ispod tih brda koji ih mogu}e povezuju, a u jednome od njih megalitnu plo~u tako|er ozna~enu nekim nepoznatim pismom. To je potaklo razne spekulacije o stvarnom zna~enju otkri}a koja se de{avaju u Visokom pa se tako do{lo i do teorije o prvom i jedinstvenom «proto-bosanskom» pismu kojeg zastupa Muris Osmanagi}, otac otkriva~a bosanskih piramida Semira Osmanagi}a.

piramida sunca”

Uvod Prije 12 500 godina ve}i dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Me|utim, ju`ni evropski obod, od Baskije, preko [panjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama. Razvijene civilizacije Pacifika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni `ivot ju`nih Evropljana. A za njih su prostori dana{nje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno va`ni kao energetski vrlo potentni. Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivla~nije u tada{njoj Evropi. Vi{emilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost oli~enu u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima. Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni vodom. Ubrzo, povla~enjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja.

BEHAR 78

Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove na{ih davnih predaka. Od nekoliko dostupnih sli~ica mo}i }emo naslutiti kako je izgledao mozaik. Mozaik koji ~ini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheolo{kim draguljem.

27

A R H E O LO [ K I F E N O M E N I Reagiranja

Tko je bosanski Indiana Jones?

Semir Osmanagi} je bosanskohercegova~ki ekonomista, politolog i histori~ar te amaterski istra`iva~ i arheolog koji `ivi u Houstonu (SAD). Autor je ambicioznog vi{etomnog ciklusa “Alternativna historija”. Pojedini tomovi su objavljivani kao knjige u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Estoniji i Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Kroz svoj istra`iva~ki rad i posjete mnogobrojnim drevnim gradovima {irom svijeta nudi druga~iji pogled na antropologiju, historiju civilizacija i teoriju evolucije. Postavio je hipotezu o postojanju piramide

u Visokom, (Bosanske piramide Sunca), i jo{ tri piramide u blizini, a rije~ je o Bosanskoj piramidi Mjeseca, Piramidi Ljubavi i Hramu Zemlje. “Alternativna historija” je po Osmanagi}u upravo ono {to i naslov sugerira: alternativa “istinama” koje se serviraju javnosti od strane medija i elita koje, iza scene ili otvoreno, vladaju svijetom od pamtivijeka. Bosanski arheolog amater je uvjeren da su neto~nim ili nepotpunim informacijama, zasnovane historijske knjige kojima su elite i oligarhije manipulirale ve}inom.

Zamjerke i kontraargumenti - Mnogi lokalni i strani stru~njaci izrazili su suzdr`anost u vezi postojanja piramide na Viso~ici. Pokrenuta je i Peticija pod nazivom ’Zaustavimo Osmanagi}a Sada!’ Mnogi navode da ne postoje historijske ~injenice po kojima bi se moglo tvrditi da u Visokom postoji piramida dok drugi opet osu|uju bilo kakve radove na Viso~ici koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, te smatraju bilo koju aktivnost na tom mjestu ru{enjem i {te}enjem kulturnog dobra Bosne i Hercegovine. Ve}ina je ipak oprezna i suzdr`ana i pretpostavlja se da odobrava daljnja istra`ivanja iako ne o~ekuje velike rezultate.

- Za Osmanagi}a se tvrdi da je manipulator, varalica i petljanac. Mnogi su primijetili da vje{to obr}e teze. U zadnje vrijeme vi{e se ne radi o “piramidama” ve} o “arheolo{koj lokaciji”. Urednici ameri~ke novinarske ekipe ABC Newsa bili su iznena|eni tvrdnjama manjeg dijela stru~ne javnosti koji nikada nije posjetio piramide, a smatra da nije rije~ o arheolo{koj lokaciji.

- Stru~na javnost isti~e da Osmanagi} nema {to raditi na tom podru~ju jer se tu nalaze ostaci iz neolitskog i srednjevjekovnog perioda, a ne “piramida”. Osmanagi}eve tvrdnje odbili su stru~njaci iz Amerike, Evrope, BiH, Hrvatske, Srbije, Egipta i tako dalje.

- Osmanagi} nikada u javnosti nije objavio koliko prihoda je imala njegova Fondacija i na koji su na~in utro{eni.

- Osmanagi} je javno rekao da mu ne trebaju bosanskohercegova~ki arheolozi i da }e on, koji je po struci politolog, i{kolovati nove.

- Osmanagi} je preko medija, u ~ijoj je milosti, lansirao brojne napade na znanstvenike koji ga nisu podr`ali (osim sumnjivih znanstvenika Nadije i Mr. Bambuche koji su potvrdili postojanje piramida) - Osmanagi}a su napustili gotovo svi stru~njaci koji su bili pozvani da sudjeluju na njegovom projektu.

Radovi u tijeku Fondacija «Arheolo{ki park: Bosanska piramida Sunca» nastaviti }e geo-arheolo{ka istra`ivanja na podru~ju Visokog i tokom zimskih mjeseci. Na red su do{li kompleksi podzemnih tunela u krugu tvornice «KTK» i na izleti{tu Ravne. «Nakon zavr{enih poslova na konzerviranju postoje}ih sondi na Viso~ici i Plje{evici, po~etkom novembra }emo se u potpunosti posvetiti kompleksu podzemnih tunela na Ravnama i ovom kod fabrike «KTK» u Prijekom koji se razlikuje od prvog jer je malo «~istiji», budu}i da su nanosi pijeska i drugog materijala ne{to manji. Tako su, na pojedinim mjestima, svodovi visoki i do tri, pa i do tri i pol metra. Time su i te sekcije puno pogodnije za hodanje i za rad.» - rekao je nezavisni istra`iva~ Semir Osmanagi} okupljenim novinarima. Za tunel iskopan kod fabrike KTK-a znalo se i prije. Bio je predvi|en kao atomsko skloni{te za

oko hiljadu radnika. Jedan krak tunela vodi u desnu stranu, prema mogu}em nalazi{tu piramide Sunca, drugi ide sredinom prema sredi{tu mogu}eg nalazi{ta Bosanske doline piramida, a tre}i ulijevo prema piramidi Mjeseca. «Preliminarni rezultati sa onim {to je do sada vidljivo, ili po nekih ~etrdesetak metara u svom od krakova, daju vrlo obe}avaju}e prognoze da }emo se, kako budemo ~istili, tako i pribli`avati na{im piramidama i sredi{tu viso~ke doline u kojoj sigurno le`i jedan od klju~eva za razrje{enje misterija Bosanske doline piramida.» - tvrdi Osmanagi}.

Rad }e se odvijati kontinuirano od novembra pa sve do aprila naredne godine. U tunelima }e raditi dvadesetak radnika, a stru~nim projektom }e rukovoditi in`enjeri iz rudnika Zenica, koji }e sistemom potpornih stupova omogu}iti siguran na~in obavljanja radova.

Pripremio F. M. B.

28

BEHAR 78

HUB

MULTIMONOLOG Pi{e: Senad Nani}

Iako je prvi princip negdje u svijetu, neka ~ine to i bra}a po svjetonazoru masvemira rahma, objavljen ti~nim agresivnim re`imima, ukoliko ne `ele da ih javnost po~etkom svakog pogla- takvima do`ivljava. Izjave tipa „to je politi~ko pitanje“ vlja Kur’ana dvama pri- koje smo mogli ~uti od predstavnika @idovske op}ine na vidno istozna~nim ime- po~etku izraelske agresije na Libanon i Palestinu, olak{avanima Allahovim koji zaje- ju lansiranje multimonolo{kog sme}a koje krivnju svaljuje dno odre|uju pojam kao na cijele narode i vjerozakone. Toga smo se nagledali i od bezuvjetnu sveobuhvat- toga previ{e iskrvarili. Od Manuela II do Georgea Busha nu ljubav davanja te ti- uz sve ha{{a{ine i balkansko no`oljublje. menadre|enupojedina~Pa kad se u Regensburgu govori o razumu kao na~elu pronoj ljubavi sklonosti i uzi- tiv nasilja (www.katolici.org), Bogu se ne mo`e kao krunska manja uz davanje, na{a potvrda na~ela Uma u Rije~i pripisati sebstvo ukoliko se `eli rubrika zove se Hub. Jer ostati istinskim ba{tinikom kr{}anskog nauka i ne zapasti u u pisanju je i eros. egzistencijalizam, voluntarizam ili gnosticizam bilo anti~kog Mada bi kao refleksi- orijentalnog ili ma kojeg drugog profila. „Ja sam“ je posve ja izvornika rije~ hub tre- neodre|en izrijek i ba{ ni{ta ne zna~i bez sveg onog {to bala sadr`avati podvostru~eni, odnosno poja~ani „b“, ova- u~imo u Rije~i. Svrha objave Lijepih imena nikako nije misti~na. ko napisana nagla{ava udoma}enost pojma u bosanskom Naprotiv, ona je razumijevanje sveobuhvatnog bogatstva jeziku. Kur’anski pojam ljubavi jest na{a rije~. Ujedno, ~itan Bo`je osobe putem Njegovih djela pojmovno sa`etih Njegolinguom francom dana{njice, engleskim jezikom, naslov rubrike ispunjava osnovni kriteMa koliko potvr|ivali svoju privr`enost kulturi dijaloga rij postmoderne publicisti~ke korektnosti – dosjetka je. Upu}uje, naime, na pojam sredi{- u ostvarenju i rastu zajedni~kih istinskih vrijednosti, ta i ishodi{ta, {to ljubav jest. A dosjetka nije. putem nebrojenih o{trih osuda svih agresija i zlo~ina U poku{aju bijega od kozmolo{ke jednokoje ~ine oni koji se nazivaju muslimanima ili to ~ine u odre|enosti modernizma zapalog u krizu vlastite aktualizacije, zaglibismo mnogo dublje ime Islama, ma gdje u svijetu, sve do razine tekfira, poricanjem ikoje univerzalne odre|enosti. Ta- boli kada tu proklamiranu vrijednost bez obvezuju}eg ko su i na{e suvremene globalno proklamirane kriterija kao {to je „pometi prvo pred svojim pragom“ univerzalne vrijednosti ostale bez univerzalnog izvora. Kako bi se sa~uvao privid mogu}nosti ne podr`avaju i drugi. opstanka takozvanih univerzalnih vrijednosti odcijepljenih od nadre|enog kriterija, svjesno smo ba~eni u vim imenima. Pa ako nostirfikator moje magistarske radnje o ~ehovljevski pseudodijalog. Multimonolog, u biti, sa svim filozofiji i povijesti znanosti u Islamu mo`e u javnosti iznositi ispovje|enim i nikad kriti~ki univerzalno i trajno pro~e{ljanim povijesne neistine o tobo`njem nasilju u Meki po povratku predrasudama, neznanjima, grijehovima i la`ima. Bu~no i si- Muhameda Bo`jeg poslanika, dopustite da makar uka`emo i multano. Pa trpi. Jer „tolerancija“ je vrijednost. Novodobnom na ovaj aspekt regensbur{kog monologa koji otkriva, i to nesvetom trpljivo{}u obnevidjet }e{ na sva vrijednosno i fizi~ki ovisno o u medijima pro`vakanom citatu i odsutnosti nekog luda proturje~ja multimonologa, gdje je od multikulturnosti arapskog citata o kri`arima, njihovoj „vjeri“ i biblijskim izvacineminovno preostao samo neodre|eni prefiks. Ili dosjetka. ma i{~upanim iz konteksta samog Pisma, da u Vatikanu sada Sve drugo poru{eno je u poku{aju pronalaska sve ni`eg zajed- stoluje iskazana sklonost gnosticizmu umjesto argumentu razuma. Tako i naknadna isprika i njeno prihva}anje od strane ni~kog nazivnika nekad bogate humane komunikacije.

Ma koliko potvr|ivali svoju privr`enost kulturi dijaloga islamskih autoriteta u svijetu, koje sadr`i i teolo{ki utemeljeu ostvarenju i rastu zajedni~kih istinskih vrijednosti, pu- no pobijanje Papinih optu`bi Islama i Kur’ana za voluntaristi~ko tem nebrojenih o{trih osuda svih agresija i zlo~ina koje shva}anje Bo`jeg bi}a (www.islamicamagazine.com), jest ra~ine oni koji se nazivaju muslimanima ili to ~ine u ime Isla- zumno {to iskreno podr`avamo, ali to nije rezultat argumenma, ma gdje u svijetu, sve do razine tekfira, boli kada tu ta razuma ve} argumenta pragme, a pragma nije mudrost.

Bila su vremena bolja. Barem u Rimu. Sasvim nedavno. proklamiranu vrijednost bez obvezuju}eg kriterija kao {to je „pometi prvo pred svojim pragom“ ne podr`avaju i dru- ^ujemo jo{ u svome sje}anju drago skandiranje s rimskog gi. Kad smo mi odgovorni i voljni izrijekom osuditi zlo~in trga: „Juan Pablo, Segundo, te quiere todo el mundo!“.

BEHAR 78

29

PRI^A Amir Bukvi}

POSLJEDNJI ZAPIS SALOMONOVA PISARA Imam sre}u da `ivim na dvoru kao pisar i zahvaljujem Bogu {to mi je dodijelio sudbinu da posljednje dane svoga `ivota slu`im mudrom i pravednom caru Salomonu.

Lijepih li je dana s njim, a tako mi Svevi{njeg i podosta za~udnih, istina nikad dosadom ispunjenih.

Jo{ uvijek sam pod dojmom posjete prelijepe kraljice od Sabe koja ostade zate~ena carevom mudro{}u i sjajem njegova dvora. Ni{ta manjeg sjaja nisu bili njeni nebrojeni darovi koje mu donese na sedam deva. Zauzvrat, Salomon dade kraljici od Sabe {to god je za`eljela, a pored toga na kraju je jo{ i kraljevski obdari. Bilo je ugodno s korisnim sve zapisati {to jedno drugome izreko{e i po`elje{e. Dobrom oku nisu mogli proma}i njihovi pogledi ispunjeni uzajamnim po{tivanjem i pokojom iskricom neobuzdane blagonaklonosti koja se mo`e pripisati obostranim razotkrivanjima bliskosti im du{a, iako ih sve drugo u mnogo~emu razlikuje. Kad se osami{e i nastavi{e razgovor u posebnoj odaji, u ~etiri oka, moje prisustvo je naravno bilo suvi{no.

Po svemu, to nije bio uobi~ajen susret vo|a dvaju carstava, jer od tad Salomon po~e pisati ljubavne pjesme.

Pod sasvim druga~ijim dojmom pamtim ju~era{nji dan kad Salomonu dovedo{e dvije `ene (ako me oko ne vara: slobodnijih nazora), koje su boravile u istoj ku}i i koje su gotovo u isto vrijeme rodile po dijete. Kad ubrzo jedno novoro|en~e umre, obje se stado{e kleti u sve na svijetu da je `ivo dijete njeno. A kad Car zapovjedi da se donese ma~ i pritom rekav{i - Rasijecite `ivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj! – meni ruka zadrhta i ja tad prestadoh sa zapisivanjem. Nato se prava mati otkri, jer povu~e zahtjev da joj se dade dijete kako bi ostalo `ivo.

Pronicljivi Salomon onda naredi da se dijete njoj dodijeli.

Danas je sre}om sedmi dan u tjednu, dan zati{ja i odmora koji osloba|a du{u. Budu}i se zna kako taj dan Car nikoga ne prima, odlu~io sam ga provesti u hladovini carske knji`nice uz neku dobru knjigu.

Idu}i holom u`ivao sam promatrati ornamentiku na velikim plohama kojima bi poplo~an veliki i znameniti carski hol. Bilo je ne~eg misti~nog u tim plohama: svaka izvu~ena crta sastojala se od beskona~nog broja to~aka, a svaka to~ka ~inila se kao os iz koje su izvirali bezbrojni krugovi. Stoga sam, hode}i, te{ko odvajao pogled od savr{enih uradaka velikih majstora ornamentike.

Ugledah nepoznata ~ovjeka kako bauljaju}i kro~i holom. Po njegovu nesigurnu hodu primje}ujem da je prvi put na dvoru. A lice mu ~ini se prestravljeno, pogled, ~ini se, sumanut.

• Koga tra`i{, ~ovje~e? – upitah ga oprezno.

30

• Mo… mor… moram vidjeti Cara - promuca on.

- Vidjeti Cara, u ovaj dan? Do|i sutra!

- Bit }e kasno… jer sam u velikoj nevolji… i samo me ~udo mo`e spasiti… A on je, Car… obdaren ~udesima… i kao takav na pomo}i nevoljnicima..? Zar nije?

Osim {to je prestravljen, primijetih da je i razborit. I njegova me razboritost pota~e na razmi{ljanje. Ukoliko ne dojavim Caru da ga tra`i na smrt prepla{eni ~ovjek, mo`e mi poslije predbaciti kako mu svjesno nanesoh nepravdu, jer nevolja ne bira ni vrijeme ni dane!?

Zato se odmah uputih u veliku odaju gdje Car, okru`en raznovrsnim pticama, daje odu{ka svojoj ustreptaloj du{i, koja nikako da na|e svoj mir poslije posjete kraljice od Sabe.

U|oh tiho i ugledah ga kako razgovara s jednom od ptica. Nije me primijetio. Rekao bih, kako joj povjerava pismo za kraljicu od Sabe i da ga preda izravno u njene ruke. Op~injen onim {to vidim i ~ujem, primirih se u`ivaju}i. ^udesnog li ~ovjeka, pomislih. Nije li za~udno to njegovo prijateljstvo s pticama, a jo{ za~udnije njegovo razumijevanje pti~jeg govora? Premda je car i premda ga je Bog obdario mudro{}u, on je ipak ostao skroman i svima pristupa~an. Nadaleko se pro~ulo kako je k tomu on jo{ i izabrani Bo`ji ~ovjek pred kojim su velika djela.

Car me ugleda, a ja se na|oh kao dje~arac u neobranu gro`|u.

- ^ovjek koji `ivi s tu|incem i ne zna njegov jezik sli~an je zarobljeniku – re~e mi, blago se smje{kaju}i.

Klimnuh glavom i pomislih kako Salomon i ptice nisu imale ni{ta zajedni~ko sa zarobljenicima.

- Do|e li s nekom namjerom? - upita me Car i podsjeti me…

- O Pravovjerni, tra`i te neki prestravljeni ~ovjek, pa ga nisam mogao odbiti.

- Onda ga uvedi – re~e mi on, a jedna mu se ptica spusti na rame.

Uvedoh prepla{enog ~ovjeka ~ije lice bi blje|e od zida bijeloga pred kojim stade. Usne mu pomodrile, a rije~i niotkud.

Salomon, iako razumije govor ptica, ne razumije govor jadnikova unezvijerena pogleda.

• [to je s tobom, ~ovje~e – upita ga Salomon bri`no.

• Sretoh an|ela… Azraila – jedva izusti upla{eni ~ovjek.

• Sakuplja~a du{a, zar? ^ovjek klimnu glavom i pogledom tra`i uto~i{te u Salomonovim mirnim o~ima.

- Vrijedan li je… sad je tu, sad tamo! Svevi{nji mu veliku mo} povjeri – re~e Car i pogladi onu pticu {to tako dostojanstveno stoji na njegovu lijevom ramenu.

BEHAR 78

PRI^A - A on, Azrail… tako me je ~udno pogledao, pa se strah podvu~e pod moju ko`u – izre~e jadnik i uzdrhta cijelim tijelom.

- Mo`da ti se samo pri~inilo? Mo`da je kroz tebe gledao u nekog drugog? U velikoj je `urbi… - blago zbore}i nastojao ga je umiriti Car. • Nije li Azrail do{ao po moju du{u?

- To ne znam. Nije mi dano da znam. I ne znam kako ti mogu pomo}i?

Upla{eni ~ovjek, drhte}i, klekne pred Salomona i `alosno krikne: - O ti, uto~i{te ljudskih patnji, pomozi mi! Naredi svojim pticama da me odnesu daleko… daleko u Indiju. Tako }u biti na sigurnom i moj }e `ivot biti spa{en.

I tada se dogodi ono {to u svom `ivotu jo{ nisam vidio. Salomon, duboko dirnut iskreno{}u i strahom nesretnog ~ovjeka, lupi dlanom o dlan i sve se ptice okupi{e oko njega. On im naredi da podignu ~ovjeka u zrak te poviknu: - Put Indije!

Zrak se uskovitla, a ptice zajedno s ~ovjekom izletje{e kroz veliki otvoreni prozor i nestado{e u daljini…

Tako to bi, tako mi vremena koji postade moj pouzdani svjedok. * Jo{ isti dan, prije nego li }e sunce za}i, prate}i Salomona u {etnji veli~anstvenim vrtom - susretosmo an|ela Azraila. Ja ga, naravno, ne vidjeh odmah. Prvo primijetim promjenu na Caru, a Azraila vidjeh tek onda kad poprimi lik ugodna ~ovjeka, {to je i razumljivo, jer ja sam ipak samo obi~an smrtnik.

- Kamo }e{? – upita ga Salomon zagonetno se smje{kaju}i.

- @urim… moram sti}i daleko – odgovori Azrail Salomonu, a za~udnim pogledom okrznu i mene.

- Uvijek u `urbi i uvijek stigne{. Nego, jutros si nekako strelovito pogledao jednog nesretnog ~ovjeka te je on pustiv{i krik iz du{e do{ao do mene.

- Samo sam se za~udio. Jer meni bi nare|eno da mu du{u jo{ danas uzmem u Indiji? Da ima stotine krila, pomislih, ne mo`e tamo sti}i? No, moje je da izvr{avam, a ne da mislim.

Kako to izre~e, Azrail tako i nestane.

Salomon pogleda u mene ne skrivaju}i ~u|enje. Obojici nam u isti mah bi jasno ono {to }e se Azrailu ubrzo razjasniti u Indiji.

Stvoritelj me doista podario dobrim dru{tvom i neobi~nim saznanjima.

BEHAR 78

- Svijet je malen, a jo{ manje je ono, koliko }emo se zadr`ati na njemu – izre~e to Salomon nekako sjetno i onako zami{ljen dostojanstvenim korakom krene dalje.

Osjetim se nekako suvi{nim i pustim ga da sam kora~a do dvora. * Evo me u knji`nici. Zapisujem u svoju knjigu sva ona dana{nja ~udesa. Pi{u}i ne mogu se ~udom na~uditi.

I tek {to zavr{ih s pisanjem, pojavi se Car. - Nego, zaboravih te pitati, nisi li i ti svojim o~ima vidio an|ela Azraila? – iznenadi me on svojim pitanjem onako s vrata.

• Jesam… ne{to poslije… kad poprimi lik ugodna ~ovjeka.

- Aha… I meni se u~inilo da si ga vidio… - re~e nekako odsutno Car i zamisli se.

• Kako ti se u~inilo? – nisam mogao a da ga ne priupitam.

- Kad si ti onako ~udno pogledao u njegovu pravcu, u~inilo mi se da si ga ugledao. A kada on tada tebe pogleda jo{ ~udnije… Eto, od tad mi je na pameti da te moram to i priupitati.

• Za{to?

• Zar ne zna{ da se Azrail uka`e samo onima… izabranima?

Pro|e me jeza, jer u trenutku sve shvatih: to {to me Azrail onako ~udno pogledao, a i to {to me Salomon, koji tajne nazire, morao to priupitati.

Htjedoh viknuti isto kao onaj jadnik: O, uto~i{te ljudskih patnji, pomozi! Ali se suzdr`ah. Klimnuh glavom pomiren sa sudbinom, poku{avaju}i shvatiti sve kao neki znak. Svevi{nji je doista Milostiv!

Osim {to me podario ovakvim probranim dru{tvom, jo{ me upozorava da se pripremim za put s kojeg povratka nema.

- Svi smo od Boga i svi se samo Bogu vra}amo – re~e Salomon tiho i ode.

Ostadoh sam.

Nastojao sam ostati {to je mogu}e pribraniji, kako bih napisanom mogao pridodati i ovaj posljednji susret sa carem Salomonom. * Gluho je doba no}i… a ja jo{ uvijek sjedim i ~ekam… ^ekam an|ela Azraila da prihvati moju du{u i da je doprati tamo gdje joj je mjesto…

S perom u ruci ~ekam… pa ako mi uspije, drhtavom }u rukom ispisati svoju posljednju misao…

S v j e t l o s t.

31

PRIKAZI I KRITIKE

IZNIMNA U^ENOST I UPITNA HISTORIOGRAFSKA OBJEKTIVNOST Lásló Hadrovics: «Srpski narod i njegova crkva pod turskom vla{}u», pogovor: Radoslav Kati~i}, s francuskoga preveo Marko Kova~evi}, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2000., 177 str.

Pi{e: Dino Mujad`evi}

U hrvatskoj znanstvenoj zajednici ma|arski slavist i povjesni~ar Lásló Hadrovics (1910.-1997.), ponajprije je poznat po iznimnom doprinosu izu~avanju kulturnih i jezi~nih veza Ma|ara i Ju`nih Slavena, napose Hrvata, i leksikografskom radu. Manje je me|utim poznat njegov historiografski opus. Naime, Hadrovicsa je 1942. budimpe{tanski Institut Pala Telekija za prou~avanje Podunavlja zadu`io da se pozabavi povije{}u srpskoga pitanja u Ugarskoj.

Uvidjev{i da mu je za ozbiljno prou~avanje te teme potrebno i istra`ivanje razdoblja prije 1690. odlu~io se isprva isklju~ivo posvetiti istra`ivanju polo`aja Srpske pravoslavne crkve u Osmanskom Carstvu prije kraja 17. st. Rezultat toga rada je monografija Le peuple serbe et son Église sous la domination turque, objavljena 1947. u Parizu.

U kratkom Uvodu autor nagla{ava da je uz velike sli~nosti u razvoju svih isto~noeuropskih nacionalnih preporoda, koji se «bu|enjem nacionalnoga duha», normiranjem jezika i utemeljenjem kulturnih ustanova u duhu prosvjetiteljstva i romantizma od kraja 18. stolje}a razvijaju me|u elitom, «dvije potpuno razli~ite kategorije podsvjesnoga nacionalnoga osje}aja». U prvu, «zapadnja~ku», kategoriju ubrajamo ^ehe, Slovake, Ma|are, Hrvate i Slovence, ~iji su nacionalizmi usmjereni na jezik, kulturu i zajedni~ku pro{lost, dok drugoj kategoriji pripadaju Srbi, Bugari i Rumunji, ~iji nacionalni preporodi uz jezik, kulturu i pro{lost uklju~uju i religiju i crkvu. Hadrovics dr`i da je «du{evni i duhovni temelj» naroda prve skupine «sli~an temelju velikih zapadnih naroda». Pravoslavni pak narodi pro{li su «razvoj posve razli~it od Zapada». Konfesija i crkva su u pravoslavnih naroda odigrali potpuno suprotnu ulogu od univerzalnoga i nadnacionalnoga kr{}anstva na Zapadu, unutar kojega su narodi razli~itoga podrijetla mogli ostvariti «`ivotne zajednice», pa je «nemogu}e primijeniti zapadnja~ke pojmove na prou~avanje isto~noga nacionalizma». Stoga je za stvarno razumijevanje srpskoga nacionalizma nedovoljno poznavanje preporodnih gibanja od XVIII. stolje}a, nego se «treba upoznati narav starog pologa» koji nije ni{ta drugo do «vi{e-manje nesvjestan nacionalni osje}aj {to ga je oblikovala religija i crkva».

Prvom poglavlje Narod i njegova religija (str. 15-32) Hadrovics zapo~inje konstatacijom da se isto~no kr{}anstvo razlikuje od zapadnoga po tome {to od IX. stolje}a

32

nije stvorilo niti jednu novu dogmu niti je od tada u bizantskom kr{}anstvu bilo teolo{ko-politi~kih sporova. Ve}em siroma{tvu intelektualnoga `ivota srpskoga srednjevjekovnoga pravoslavlja u odnosu na Bizant doprinijeli su slabe i prete`ito posredne civilizacijske veze izme|u Grka i Srba u razdoblju prije Du{ana, s izuzetkom djelovanja atoskoga manastira Hilandar. Srbi su zato mogli usvojiti «samo vanjske znakove nove religije», s «manje ~vrstim teolo{kim temeljima» u odnosu na latinsko kr{}anstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. Hadrovics navodi opservaciju Vladimira ]orovi}a, prema kojem Srbi u srednjem vijeku nisu imali izvorne teolo{ke literature jer za nju nisu imali potrebu.

Nedostatak racionalne strane religije i prevlast iz nara{taja u nara{taj preno{enih tradicija imali su me|u Srbima za posljedicu i o~uvanje tradicija iz pretkr{}anske narodne religije, koje su se pro`imale sa slu`benim pravoslavljem i kasnije postale dominantne. Folklorna gra|a, prikupljana od prve polovice 19. stolje}a, svjedo~i o preobrazbi kr{}anstva u srpskom pu~kom vjerovanju. Primjerice, prou~avatelj srpske narodne knji`evnosti Ja{a Prodanovi} ukazao je da ni Bog ni sveci iz srpske pu~ke ma{te ne odgovaraju kr{}anskom Bogu i svecima. Me|u poganske ostatke u pravoslavlju autor ubraja krsnu slavu i pobratimstvo. Uo~ava i da je uo~i osmanskih osvajanja srpski etni~ki korpus ve} toliko bio pro`et pravoslavljem i iz njega proiza{lim pu~kim kr{}anstvom da su se Srbi mogli `ilavo oprijeti islamizaciji. Osmanska vlast nije nipo{to zna~ila slom vjerskog `ivota srpskoga naroda, no utjecala je da se srpsko pravoslavlje jo{ vi{e razvije u pu~kom smjeru. Hadrovics ilustrira izrazitu neukost srpskopravoslavnoga sve}enstva u XVII. stolje}u svjedo~anstvima isusovca Barola Ka{i}a, franjevca Rafaela Levakovi}a i dubova~koga poklisara pri Visokoj porti, Matije Gunduli}a.

Osmanska vlast pridonijela je, priznaje autor, pone{to stagnaciji duhovne izobrazbe srpskoga sve}enstva, ali primjer bosanskih franjevaca pokazuje da se do odre|ene izobrazbe moglo do}i i u uvjetima restriktivne osmanske vlasti te da se pravi uzroci sve}eni~ke neukosti moraju tra`iti u «pravoslavnom tradicionalizmu» koji «nije zahtijevao nikakvu teolo{ku izobrazbu». Takvi pravoslavni sve}enici nisu se nimalo brinuli za vjersku pouku vlastitih vjernika, niti su poznavali instituciju propovijedi, kako svjedo~e Ka{i} i bosanski franjevac Margiti}.

BEHAR 78

PRIKAZI I KRITIKE Katoli~ki izvori `ale se op}enito da pravoslavci ne prihva}aju teolo{ke argumente i ne razlikuju bitno od nebitnoga u vjeri (npr. zazor od novotarija u katoli~kim propisima i obredima te osu|ivanje novoga gregorijanskoga kalendara). Autor ovdje donosi zanimljivo Levakovi}evo svjedo~anstvo o neuspje{nim poku{ajima uspostavljanja unije sa srpskim pravoslavnim sve}enicima sa @umberka 1641. O~ito je da otpor papinstvu nije ipso facto iracionalan i specifi~an za kr{}anski istok. Srpska i bugarska nepokolebljiva vjernost pravoslavlju dovela je naposljetku i katoli~ke misionare do rezignacije, primje}uje Hadrovics.

On zaklju~uje da je snaga srpsko-pravoslavnoga tradicionalizma onemogu}ila {irenje katolicizma i u Hrvatskoj – usprkos «zajedni~kom jeziku» i tomu {to su se ondje «tradicionalna dr`avna ideja i dubok nacionalni osje}aj povezali s civilizacijskom i asimilacijskom snagom hrvatskoga naroda» - sprije~ila integraciju srpsko-pravoslavnih doseljenika u hrvatsku naciju. Primje}uje i to da u Osmanskom Carstvu u 16. i 17. stolje}u, zbog povremenih progona vlasti i potrebe za du`om izobrazbom, nedostaje katoli~kih sve}enika, dok je s druge strane bilo dovoljno pravoslavnih sve}enika, osobito monaha, koje je bilo lak{e formirati jer su zahtijevali manju izobrazbu i u`ivali ve}u toleranciju osmanskih vlasti. Iako su imali bolju naobrazbu, malobrojni katoli~ki sve}enici nisu mogli sprije~iti da mnogi katolici u nedostatku sve}enika poha|aju pravoslavne obrede i s vremenom prelaze potpuno na pravoslavlje.

Hadrovics taj proces ilustrira podatcima, izvje{tajima katoli~kih vizitatora i misionara iz okolice Bara, Srijema i Hercegovine i tvrdi da Srbi u nedostatku pravoslavnih sve}enika nisu obi~avali koristiti usluge katoli~kih sve}enika. Pravoslavlje se tijekom osmanske vladavine, zaklju~uje, pro{irilo na {tetu «latina» te doprinijelo {irenju srpske nacije.

Vrhunac toga procesa zbio se sredinom 14. stolje}a, tijekom vladavine Du{ana, kada je najmo}niji srpski vladar uzeo titulu cara, a dotada{nji srpski arhiepiskop Joanikije naslov patrijarha. Me|utim, Osmanlije su osvajanjima uspjeli ugasiti srpsku dr`avnost do 1459., pa se s njom automatski ugasila autonomna srpska crkva (Pe}ka arhiepiskopija). Obnova srpske crkvene autonomije se, po Hadrovicsevim rije~ima, «podudara s ja~anjem srpskoga utjecaja ne samo na Visokoj porti ve} tako|er u ~itavu europskom dijelu Osmanskoga Carstva». Hadrovics potom prikazuje razvoj toga utjecaja u 16. stolje}u, posebice uloge ve}inski srpskih martoloza kao utjecajne i brojne sastavnice osmanske vojske na teritoriju povijesne Ugarske te Hrvatske i Slavonije.

Autor {tovi{e tvrdi da su srpski martolozi, koji su imali odre|eni porezni imunitet i koji su `ivjeli autonomno prema vlastitom vjerozakonu, ~inili su u tim podru~jima u 16. i 17. stolje}u glavninu posada u osmanskim tvr|avama. Usporedo s «postupnim posrbljenjem» ni`ih slojeva vojske, odvijala se putem «danka u krvi» i slavenizacija vi{ih vojnih i upravnih sfera. Me|u islamiziranim i turciziranim novacima podrijetlom s Balkana bio je i velik broj srpske djece koja nisu gubila dio veza sa svojim obiteljima. Tako je srpski jezik, uz ostale srodne «slavenske dijalekte», postao «drugim slu`benim jezikom» europske polovice Osmanskoga Carstva. Sa~uvani su brojni }irili~ni dokumenti i korespondencija na srpskom jeziku, ~iji su autori osmanski du`nosnici.

BEHAR 78

Mora se primijetiti da Hadrovics neoprezno tvrdi da je «slavenski» jezik, kako izvori nazivaju idiom koji je kori{ten prilikom pregovora sultana i ugarskoga kralja 1562., ustvari nedvojbeno srpski jezik! Srpski utjecaj u Osmanskom Carstvu vrhunac je do`ivio tijekom vladavine velikoga vezira bosansko-srpskoga podrijetla Mehmeda Sokolovi}a.

Iako je odveden kao dijete u Carigrad, gdje je pre{ao na islam, i premda je postigao blistavu karijeru u osmanskoj birokraciji, odr`avao je vezu sa svojom pravoslavnom rodbinom. Njegov mla|i brat, Makarije, bio je hilandarski iguman, a 1557. imenovan je zahvaljuju}i Mehmedu prvim patrijarhom nove Pe}ke patrijar{ije. I Makarijevi nasljednici Antonije i Gerasim bili su ro|aci bra}e Sokolovi}a. I njihovi nasljednici po~etkom 17. stolje}a imali su visoke muslimanske osmanske du`nosnike kao ro|ake. Hadrovics zaklju~uje da ovi podatci potvr|uju tezu da Pravoslavna crkva ne mo`e postojati bez dr`avne podr{ke. Inovjerna, osmanska podr{ka pomogla je Srpskoj pravoslavnoj crkvi da u 16. i 17. stolje}u pod svojim duhovnim i donekle svjetovnim nadzorom ima sve Srbe u Osmanskom Carstvu.

Autor ukratko spominje da su osmanske «za{titni~ke mjere» imale korijen u instituciji pod nazivom aman (milost) i da su se njihovi u`ivaoci «dobrovoljno podlo`ili» Osmanlijama. [teta je {to Hadrovics nije razradio pitanje {erijatskoga opravdanja i stvarne prakse autonomije i op}ega dru{tvenoga polo`aja kr{}anskih zajednica u Osmanskom Carstvu. U knjizi nema ni spomena ustanove milleta ili statusa zimija te se ~ini da nije odvi{e koristio tada{nje dosege orijentalistike. Brojni su citirani primjeri sprege osmanskih i srpsko-pravoslavnih vlasti. Obi~aj sinodalnog izbora najvi{ih crkvenih slu`benika i njihovo potvr|ivanje po svakom novom sultanu bio je mnogo prihvatljiviji osmanskim vlastima od politike Katoli~ke crkve da se biskupi imenuju od strane pape i da obitavaju onkraj granica Osmanske Dr`ave. Glavno obilje`je osmanske crkvene autonomije carigradske i, jama~no, srpske patrijar{ije bila je neograni~ena vlast, uklju~uju}i i kaznenu jurisdikciju, crkvenoga vrha nad crkvenim osobama. To je zna~ilo da ni osmansko pravosu|e nije moglo uhititi i suditi sve}enika bez privole patrijarha.

Ve} zarana se pojavio obi~aj darivanja osmanskih du`nosnika, koji je postepeno prerastao u redoviti i obvezni porez. Visoke poreze (srpski patrijarh iz 18. stolje}a Arsenije IV. godi{nje je pla}ao 70 tisu}a ak~i a za svaki novi berat 100 tisu}a) - pravoslavne crkve pla}ale su prihodima razli~itih nekretnina – polja, livada, {uma, vinograda i mlinova – koje su osmanske vlasti ostavile u posjedu. Osim toga carigradski i srpski patrijarh, kao i njihovi i episkopi, imali su pravo ubirati obvezne da}e od pripadnika svojih zajednica. Posebnu skupinu prihoda srpskoga crkvenoga vrha, patrijarha i episkopa, tijekom osmanske vladavine predstavljaju dad`bine koje su u razli~itim svotama davali njihovi podre|eni u crkvi, poznate ispo~etka kao popovina ili vrhovina a kasnije i kao hara~ vladi~in. Usporedno se javljaju davanja neodre|enoga iznosa povodom re|enja novih episkopa i sve}enika, {to autor uspore|uje sa simonijom. Ni`e sve}enstvo imalo je prihode od privatne zemljoradnje i pristojbe (mertig) koju su redovito pla}ali lokalni vjernici. Srpski patrijarh imao je privilegiju od Osman-

33

PRIKAZI I KRITIKE ske Dr`ave da naslje|uje sve}enike koji su umrli bez nasljednika, dok su u istom slu~aju imovinu preminulih katoli~kih sve}enika redovito preuzimale osmanske vlasti. Va`an izvor prihoda Srpske pravoslavne crkve bili su dobrovoljni prilozi u naturi, npr. darovi za blagoslov, darovi za spominjanje imena u liturgiji i oporu~ni darovi, njih je Srpska pravoslavna crkva ubirala je preko opunomo}enih osoba (egzarsi) i uz pomo} osmanskih vlasti. Hadrovics raspravlja i o stalnim poku{ajima pravoslavnoga sve}enstva da ubire poreze od katoli~koga stanovni{tva, posebice u Bosni. Srpska pravoslavna crkva uspijevala je u 17. i 18. stolje}u dobivati darove od uglednih donatora izvan Osmanskoga Carstva: iz Habsbur{ke Monarhije, rumunjskih kne`evina i Rusije. Ruske vlasti odobravale su srpskim monasima posebnim dozvolama boravak radi skupljanja milodara.

Hadrovics otvoreno postavlja pitanje: «mo`e li se srpska crkvena organizacija smatrati dr`avom u dr`avi?».

Opredjeljuje se za mi{ljenje da je srpska patrijar{ija ustvari «teokratska dr`ava unutar njoj nadre|ene osmanlijske dr`ave», ~iji su sve}enici i vjernici povla{teni u odnosu na katolike ostaju}i cijelo vrijeme u nepovoljnom odnosu prema muslimanima. Prema autorovom vi|enju, «srpsko se ime pro{irilo i na krajeve koji prije nikad nisu pripadali podru~ju naseljenu Srbima» i «koji su neko} nosili ime drugih naroda». Hadrovics primje}uje osje}aj «poslanja» kod Srpske pravoslavne crkve budu}i da je upravo osmanska dr`avna uprava vrlo brzo ujedinila srpski narod pod `ezlom pe}koga patrijarha. Misija o~uvanja «pradjedovske vjere» nastavila se i na teritorijima pod habsbur{kom vla{}u nakon Karlova~koga mira 1699. Patrijarh Mojsije Rajovi} jasno je prikazao 1718. tu situaciju: «Premda smo podijeljeni s obzirom na dr`avu i carstvo, djeca smo iste matere». Hadrovics ponavlja tezu s po~etka knjige – zapravo osnovnu tezu ~itavoga djela - o tome da su se Srbi integrirali u istu skupinu vi{e zahvaljuju}i religiji i zajedni~koj crkvenoj organizaciji nego jeziku i kulturi.

U {estom poglavlju knjige pod naslovom Patrijar{ijska vanjska politika autor je poku{ao odrediti glavne smjernice njene «me|unarodne politike» koja se prikazuje kao potpuno neovisna o Osmanskom Carstvu i dijametralno suprotna njegovim interesima. Prema drugim dr`avama politika Srpske pravoslavne crkve je bila, tvrdi on, nepostojana i oportunisti~ka dok je njena jedina konstanta bio pozitivan odnos prema Rusiji, samoprogla{enoj nasljednici Bizanta i ~uvarici pravoslavlja. Visoki srpski crkveni slu`benici putovali su vi{e puta u Rusiju. Misija arhimandrita Isaije 1688. imala je pak za cilj potaknuti ruski dvor da sprije~i preuzimanje balkanskih teritorija Osmanskoga Carstva od strane «latina». Ipak, zbog me|unarodnih okolnosti i udaljenosti stvarna ruska pomo} Srbima }e biti dostupna tek u 19. stolje}u. Stvarnost je zahtijevala da Srbi i njihova crkva u svrhu prestanka osmanske vlasti sura|uju s obli`njim katoli~kim zemljama. Ipak, Srpska pravoslavna crkva razvila je ozbiljnu me|unarodnu djelatnost tek u drugoj polovici 17. stolje}a kada su kr{}anske sile zapo~ele planirati i provoditi akcije usmjerene na protjerivanje Osmanlija iz Europe. Po osmanskom porazu kod Be~a 1683. i osnivanju protuosmanske Svete lige srpski arhijereji zapo~eli su vojno-politi~ku suradnju s Mle~anima u Crnoj Gori, Her-

34

cegovinii i Srbiji te s Habsbur{kom monarhijom nakon prodora carskih postrojbi ju`no od Dunava 1689.

Proglas cara Leopolda I. iz 1690., kojim se pozivalo na balkansko pravoslavno stanovni{tvo na otpor Osmanlija uz obe}anje slobode vjeroispovijesti, prava na biranje vojvode i izuze}a od svake javne obveze, nije pomogao da se protunapad zaustavi, a srpska ga je tradicija, smatra Hadrovics, naknadno krivo shvatila kao poziv za seobu u Ugarsku i davanje posebnih povlastica srpskom stanovni{tvu. Leopold I. je u kolovozu 1690. objavio diplomu kojom je podario potpunu autonomiju i imunitet Srpskoj pravoslavnoj crkvi na svojim teritorijima. Carske su vlasti davale povlastice zbog potrebe za srpskom vojnom pomo}i u osvajanju Balkana i procjene o privremenom boravku Srba sjeverno od Dunava. No, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. od osvajanja na Balkanu se moralo odustati te je boravak Srba u Ugarskoj i Hrvatskoj od privremenoga postao stalni.

Tijekom 18. stolje}a Srbi su u Ugarskoj vodili politi~ku borbu za crkvenu autonomiju budu}i da su carske povlastice u mnogo ~emu bile protivne ugarskom (i hrvatskom) javnom pravu i interesima plemstva i Katoli~ke crkve. Srbi su `ele}i sa~uvati crkveno jedinstvo uspjeli 1727. od carskih vlasti ishoditi ujedinjenje dviju mitropolija pod mitropolitom Mojsijem Petrovi}em. Tijekom novoga habsbur{koosmanskoga sukoba 1737-1739. brojni Srbi i Albanci pobunili su se na ~elu s pe}kim patrijarh Arsenije IV. protiv Osmanlija i pridru`ili se austrijskim postrojbama. Beogradskim mirom 1739. osmanska granica je ponovo uspostavljena na Savi i Dunavu. Nepovjerenje osmanskih vlasti prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi do`ivjelo je kulminaciju 1766. kada je slu`beno ukinuta srpska crkvena autokefalnost u Osmanskom Carstvu te su srpski sve}enici podre|eni Carigradskom patrijarhu. Na osmanskom teritoriju Srbi su dobili nacionalnu crkvu tek 1830-ih. Do 19. stolje}a Srpska pravoslavna crkva nastavila je dominirati `ivotom srpskoga naroda u Habsbur{koj Monarhiji, no njena je dominacija postupno nestala pojavom srpskoga plemstva, gra|anstva i intelektualaca koji su se u 19. stolje}u nastupili kao nositelji i branitelji nacionalne ideje te istovremeno kao konkurenti i protivnici crkvenoga utjecaja u narodu.

Knjiga, uz bilje{ke u tekstu i iscrpnom bibliografijom zavr{ava Pogovorom Radoslava Kati~i}a koji je ukazao na va`nost ovoga djela i napravio njegov svojevrsni sa`etak te Kazalom imena i pojmova. Nu`no je pridru`iti se akademiku Kati~i}u u pohvali Hadrovicsa, no nije zgorega upozoriti povjesni~are da knjiga Srpski narod i njegova crkva pod turskom vla{}u ne}e odgovarati u svemu ~itatelju naviklom na politi~ku korektnost u historiografiji i akademsku objektivnost 21. stolje}a. Autorova iznimna u~enost i istinitost argumentacije ne mogu prikriti to da on pi{e kao ma|arski dr`avnopravni nacionalist koji je uvjeren u superiornost zapadne kr{}anske kulture nad bizantskom i srpskom. Nemogu}e je ne primijetiti da Hadrovics dr`i Srpsku pravoslavnu crkvu neprijateljicom ma|arske (i hrvatske) nacije. Njegovo iznimno djelo mora se promatrati u kontekstu politi~kih, kulturnih i dru{tvenih prilika koje su vladale u Ma|arskoj od 1918. do 1947. godine.

BEHAR 78

FILMSKA VRPCA

DJECA SARAJEVA UMIRU PRIJE NEGO SE RODE U povodu dokumentarnog filma redatelja i scenarista Amira Bukvi}a «Djeca Sarajeva» Pi{e: Emsud Sinanovi}

Inkubator. Prije vremena ro|ena beba. Krug inkubatora sugerira bezizlaznost, vje~no vra}anje istog. U Sarajevu vra}anje smrti i njenih znakova – ni{ana. Ljudski `ivot je luk koji spaja to~ku ro|enja s to~kom smrti. Na ni{anu Erne \ ekovi} nema tog luka - godina ro|enja 1993., godina smrti 1993. Erna je jedna od 1000 prije vremena ro|enih beba zbog stresova njihovih majki. U`asni `ivotni paradoks: roditi se prije vremena i umrijeti prije nego {to si se rodila.

Poja~ani udarci srca ne najavljuju u filmu samo smrt djece, nego i smrt Sarajeva, smrt bo{nja~ke kulture, bo{nja~kog duha. Umjesto golubova, topovski projektili. Groteskna slika isjeckanog nebodora, snimljena iz donjeg rakursa, li~i na ranjenog diva. Umjesto Bo`je harmonije u Sarajevu vlada ljudski kaos.

Gornji redci ispri~ani su kao literarni prikaz uvodnih kadrova (mada se film gleda, a ne da se pri~a i pi{e o njemu jer tko mo`e literarno prikazati ljepotu Mona Lise) dokumentarnog filma redatelja i scenarista Amira Bukvi}a Djeca Sarajeva koji je ve}inom sniman u prosincu 1993, a dovr{en u mjesecu srpnju 1994. Film su producirali TV Slovenija i Bosna studio, a do sada je prikazan u Italiji u tr{}anskom teatru Miela i u Hrvatskoj (u Zagrebu, na OTV-u).

Film je prijavljen na nekoliko festivala gdje bi se prikazala i engleska verzija filma; a prisustvovao bi i autor filma. Sve do sada objavljene kritike o filmu izrazito su povoljne i afirmativne: »Tematizacija `ivota djece u ratnom Sarajevu je izvan svake manipulacije, jer djeca su, jednostavno re~eno, bi}a koja `ive u ratnim uvjetima pod opsadom Sarajeva…Pola sata strahote, jeze i katarze, opomene, borbe za dah i poti{tenosti nakon svega…. Gledatelji su se barem

BEHAR 78

nekoliko puta doslovno smrzli zbog onog {to su vidjeli tijekom projekcije. Prepletom dviju razina zbivanja u tom razorenom gradu – one kada topovi rade i one kada topovi stanu, film govori upe~atljivim fikuskom jezikom i ostavlja jedan istinski zapis o vremenu. (Ulomci kritika iz talijanskih novina.)

Amir Bukvi} neuobi~ajeni je umjetni~ki fenomen: kao {to, prema gr~kom mitu, ahejski kralj Mida svega {to se dotakne, pretvara se u zlato, tako i Bukvi} u svim medijima, u kojima je svijet oblikovao u izraz, ostavi zlatni trag.

Krajem sedamdesetih u zagreba~kom HNK je nezamjenjivi Hamlet, napisao je pet intertekstualnih drama spojem tradicije i eksperimenta koje zauze{e po~asno mjesto za sofrom povijesti bo{nja~kog teatra; njegovi scenariji nisu samo podloga za snimanje tv-drama ve} pitka i ~itljiva djela sa svim kvalitativnim atributima “prave” knji`evnosti, i na koncu taj umjetni~ki erudit (u ovo postmodernisti~ka doba kada se umjetnici specijaliziraju i opredjeljuju samo za jedan `anr, i to u podru~ju samo jedne vrste umjetnosti, biti ljubimac svih muza nije kurtoazna pohvala umjetni~kog stvaranja ovog multimedijskog autora, ve} bitna poeti~ka odrednica njegovog svekolikog stvarala{tva.) ugodno nas iznenadi: njegov poetski dokumentarac (mogli bismo ga ocijeniti kao kratki igrani film), koji je u odnosu na suhoparne ili pretjerano naturalisti~ke reporta`e i druge oblike televizijskog i filmskog dokumentarizma, pravo osvje`enje putokaza i inovacija. U dokumetaristi~kom `arnu veoma je blizak free cinemi, francuskom poetskom realizmu, te talijanskom neorealizmu. Neki novi Flaherty, ali ne ameri~ki nego na{ – bo{nja~ki.

35

FILMSKA VRPCA Krvavi prizori sarajevske stvarnosti

Golgotski `ivot djece u Sarajevu

Svojedobno u Beharu pi{u}i kriti~ki prikaz njegovih drama nazvah ga J. L. Godardom bo{nja~ke drame jer njegov dramski model u svojoj strukturi ima puno sli~nih filmskih sastavnica (omiljena Godardova simboli~ka igra bojama, dekonstrukcija i ironizacija autoriteta zapadnja~ke povijesti igranog i dokumentarnog filma). I kao {to je drame pisao na filmski na~in (na~elo monta`e prizora), tako je i ovaj svoj dokumentarni prvenac strukturirao na na~in drame ni`u}i krvave prizore sarajevske stvarnosti.

Temeljni princip povezivanja gra|e u ovom filmu jest princip asocijativne monta`e, koji pasivnog gledatelja, ako se u ovom filmu uop}e mo`e biti pasivan, pretvara u su stvaraoca djela. To je princip Ejzen{tejnove monta`ne (idejne) atrakcije, takav na~in suprotstavljanja sadr`aja dvaju kadrova (ideja) koji u svijesti gledaoca porodi tre}u, sintetiziraju}u ideju. Sjetimo se antologijske scene iz filma [trajk u kojemu je veliki redatelj usporedio ubijanja radnika na stepenicama Odese s kadrom klanja stoke, koji nema veze sa sadr`ajem filma i nije fabulativno uvjetovan, nego ima isklju~ivo idejne konotacije. Bukvi} druga~ije rabi ovaj princip; dok Ejze{tejn priklji~uje simbole stvarnosti filma, autor Djece Sarajeva je “prirodniji”, on simbole tra`i i nalazi u samoj gra|i, u stvarnosti. Najzornije }e to ilustrirati antologijska scena, ne samo bo{nja~kog ve} i svjetskog filma, a to je prizor s psom lutalicom i konzervom europske humanitarne pomo}i, koji je svojevrsni idejni lajtmotiv filma jer se pojavljuje na po~etku, u sredini i s njom film zavr{ava. Sadr`aj je idejno vi{ezna~an: pas, “sama kost i ko`a”, dolutao iz bogtepitaj kojeg djela Bosne, halapljivo jede hranu iz konzerve na kojoj su oznake europskih humanitarnih organizacija i 12 zvjezdica koje izgubi{e svoj sjaj i potonu{e u blatu Sarajeva: ukratko autor ovom scenom ukazuje na kvalitetu hrane i pomo} Europe i da ljudi u Sarajevu, u srcu Europe, pasje `ive i pasje jedu.

Film odu{evljava svojevrsnom filmskom sinestezijom.

Zvuk se rasta~e u sliku i tad slika pjeva. Bukvi} veoma efektno i funkcionalno koristi sve vrste zvukova. U`asni {um fiju~u}e granate dijeli `ivot na doba rata i doba mira; a govor prof. Jusufa ^ur~i}a povezuje kadrove u u~ionicama i na mezarluku Bukvi} koristi glazbu i kontrapuktalno, to jest o istoj stvari govori na dva umjetni~ka na~ina: slikom i glazbom.

U tom smislu antologijski je instrumentalni glazbeni lajtmotiv Faruka Fejzi}a, motiv niknuo u orijentalnoj ba{~i koji je toliko tu`an i nje`an da svojom toplinom vida rane ubijenih zgrada, razru{ena i uru{ena djetinjstva. Bukvi} majstorski ve`e kadrove, primjerice: mrtva djevoj~ica na plo~niku, o{te}en minaret Begove d`amije, duhoviti natpis oko za oko, pasta za zube, groteskni prizor juri{a ~ete djece s drvenim pu{kama, dje~ji crte` sa nacrtanim srcem uz rije~ Bosna... Ukratko, Bukvi} se zvukom slu`i na na~in japanskog kabuki kazali{ta kao izrazito simboli~kom vrijedno{}u. On uspijeva probuditi emotivna sje}anja o rodnom gradu u kojem se popu{io prvi opu{ak cigarete u zahodu osnovne {kole, u kojem se udijelio prvi nespretni poljubac pod starim hrastom koji se zbog tog prizora od srca nasmijao s jednom jedinom granom.

Na formalnom planu Bukvi} rabi ve}inom filmska izra`ajna sredstava svojstvena dokumentarnom filmu te ekstremnih kutova i preobrazbe pokreta nema - osim uz jedan izuzetak kad sirena najavljuje op}u opasnost i kad ljudi usporeno tr~e. Autor time nagla{ava stalnu izlo`enost smrti. Bukvi} znala~ki reda prizore (sekvence kadrove) kao relativno samostalne cjeline - inkubatori u bolnici, djeca u vrti}u, sat fizike prof. ^ur~i}a, sudbina glumaca Nermina Tuli}a. Iz naslova filma je o~ito da autor obra|uje golgotski `ivot djece u Sarajevu u sjeni kostura s kosom (djevoj~ica s u`asnom ranom na stomaku od projektila munkovski vi~e da bi i kamen proplakao: Ne}u! Ne}u! Teta! Ne dam!

Boli! Boli!). Snimljena je gra|a, u`as grada izme|u dva topovska projektila. Idejno je najuspje{nija sekvenca predavanje prof. Jusufa ^ur~i}a o sili gravitacije koja vlada u svemiru i na Zemlji, izme|u ~ovjeka i zemlje (na tom mjestu Bukvi} ubacuje jadan kratki {okantni prizor: sila zemljine te`ine privla~i ranjenog mladi}a velikoj lokvi vlastite krvi.). Da je sila mraka, Karad`i}eva krvava sila gravitacije, doista jaka Amir nas uvjerava panoramom velikog mezarluka s drvenim ni{anima. Treba pokazati agresoru i kurvanjskom svijetu kako je neuni{tiv duh bo{nja~ko muslimanskog naroda.

Najstravi~nije pri~e dolaze od najbezazlenijih stvorenja – ranjene djece u bolnici.

Poslije takvih pri~a svaki ratni film, pa i Ciminov Lovac na jelene djeluje kao bezazlen strip. Pri~a tako jedan dje~ak: Kosti su mi se vidjele. I rastrgnuti mi{i}i. Vidio sam sva{ta, sva{ta sam vidio. Vidio sam kako jedan nosi otrgnutu ruku drugoga.

Amir Bukvi} nije upao u jo{ jednu zamku, koju ~esto predvide redatelji filmova o djeci – nije pokazao isklju~ivo djecu, nego problem `ivota i stradanja sarajevskog djeteta. U ovo doba kada horozovi de||alovo vrijeme navje{}uju, osvijetlio je s vi{e stajali{ta tugu umiruju}eg grada. O djeci govore odgajatelji u vrti}u i lije~nici u bolnici u kojoj su smje{tena djeca prije vremena ro|ena uslijed psihi~kih stresova majki. U bolnici je smje{ten i mali Kemal, vjerojatno najmla|i invalid na svijetu – ima samo ~etiri mjeseca i ostao je bez majke…

Da u Sarajevu ima itekako `ive djece Bukvi} nam pokazuje odvode}i nas u dje~ji vrti} gdje djeca u~e “anatomiju”. – Gdje su nam o~ice? – pita odgajateljica. Djeca pipkaju o~i ru~icama i odgovaraju: «nemamo ih vi{e». Slijedi kadar od 1/10 sekunde gdje stvarno vidimo zatvorene i mrtve o~i dvoje mrtve djece na plo~niku. Kamera, nadalje, pronalazi izuzetno znakovite prizore: dje~ak izgubljen u kaosu rata grli psa lutalicu. Zadnje ptice selice prelije}u Begovu d`amiju, odlaze na jug. U d`amiji djeca klanjaju.

Ostaju s nadom u Boga i izgubljenim djetinjstvom. I s Allahom u srcu i na usnama.

Ismet Spahi}, imam Begove d`amije izgubi porodicu, a nadu na|e u Bogu: Ja sam obi~an Bo`ji rob k’o i svi drugi.

Ja skupa s mojim Bo{njacima patim, trpim i idem, ako Bog da do kona~ne pobjede. I samo zahvaljuju}i vjeri, mogu da pre`ivim ovo {to sam pre`ivio. Jer ja, jadan u jedan isti dan ~etvero svojih najmilijih spustim u kabur, d`enazu im

36

BEHAR 78

FILMSKA VRPCA klanjam, (kamera diskretno prelazi preko imena na ni{anima obitelji Spahi}), kao da sam sebe sama izgubio…

Ka`em da nisam vjernik koji vjeruje u Kur’an u kojem pi{e: ’Mi smo Bo`ji, i svi se bogu vra}amo’, po njegovoj volji dolazimo i po njegovoj volji odlazimo sa ovog svijeta.

Tako govori ovaj veli~anstveni i uzvi{eni sljedbenik islama, tako govori ovaj bo{nja~ki Prijam i Sokrat u istoj osobi. Potresna je pri~a i prof. Mersije Grozdanovi}: Izgubila sam sina jedinca, a dobila puno Adira (pokazuje na razred). Nikad nisam znala {to je zlo. Nisam znala {to je zlo~inac. Za mene je to ne~ovjek.

Potom rez i glas uzbu|enog ~ovjeka izvan kadra: Jebem ti ovaj svijet. Onda ga vidimo kako je jednog ~ovjeka strpao u gepek, a drugom `uri da pomogne. Taj drugi le`i u lokvi krvi. Dva pucnja iz topa. Mrak. I kao da ih je {ejtan pisao, uz umiru}e jecanje glazbe, pojavljuju se statisti~ki podaci na ekranu: Prema slu`benim podacima od maja 1994. u Republici BiH ubijeno je 34.265, te{ko ranjeno 18.311, a 3.000 je ostalo bez oba roditelja.

Bukvi} nije mogao biti pasivni promatra~, ve} umjetnik, prije svoga ~ovjek i domoljub, koji autorskim kadrovima komentira i zauzima svoj moralni stav prema prikazanoj gra|i u kojoj suprotstavlja dobro - zlu te `rtve rata – agresoru, stvoriv{i jednu krvavu dokumentarnu epopeju.

BEHAR 78

U toj epopeji ima jedan prizor koji }emo uvijek pamtiti, sive avetinjske, skoro nerazgovjetne osmrtnice koje su porodi~ni album smrti sarajevske djece. Djece zaustavljene u podignutoj nozi da {utnu loptu, mladi}a kojemu smrt prepolovi poljubac, uop}e tisu}u `ivota zaustavljeno ~etni~kom stop-fotografijom u trajanju, bivanju, `ivljenju, beharanju. U centru grada Karad`i}evi gavrani okitili ru{evine svojim perjem. Ranjene d`amije je~e. Ba{~ar{ija na izdisaju. Ne ~uje se od hiljadu glasova glas. [adrvani isplakali posljednje suze, a kurva fortuna pokupila nov~i}e i netragom nestala. Miljacka zaboravila te}i.

Na kraju filma univerzalni simboli koji svi konotiraju stati~nost, bezizlaznost, smrt. Sat bez kazaljke na `eljezni~kom peronu simbolizira kako je vrijeme stalo. Vlak Bosna-ekspres umire na peronu. Kako su tu`ni vlakovi koji ne putuju: Prometni znak IZLAZ, bez ubijenog fonema Z konotira bezizlaznost situacije. Kao i kadar dvaju nepokretnih vozila UNPROFORA, koje autor panoramski obilazi i detaljizira slova U i N koja nije te{ko povezati sa psom koji opet beskrajno dugo li`e konzervu. Dokle??? Svaki kadar iz o~iju Bukvi}a suzu je isplakao, suzu da umije crne ru{evine na{eg i svog {ehera. I ovom krvavom baladom u slikama dignu Amir Bukvi} spomenik svom Sarajevu. Prijatelji se u nevolji poznaju.

37

DVD IZBOR

FILM O LJUBAVI I SILOVANIM @RTVAMA RATA Pi{e: Filip Mursel Begovi}

Iako ratne strahote kad tad bu~nijih i izvanjski ekstravapro|u, represivne mjere nad zlogantnijih naslova. Ovaj se ~incima i vidanje du{evnih rana put, sre}om, to nije dogoditraje mnogo du`e. Svaki dokulo jer redateljska palica Jament o tome iznovice nas zabosmile @bani} i kamera Chrili i podsjeti na granice ~ovje~nostine Maier djeluju prirodno sti. tako da svaki izraz la`ne nor«Grbavica» je prvi igrani film malnosti smjesta pada s pomlade bosanske redateljice Jatisnutih i ~esto u`asnih tajni. smile @bani} koja je dosad sniU «Grbavici» redateljica otvamila pet dokumentarnih filmora jednu od najtraumati~nijih va: «Autobiografija» (1995.), tema bosansko-hercegova~«Poslije poslije» (1997.), «No} je ke sada{njosti: temu `ena koMi svijetlimo» (1998.), «Crvene je su bile `rtve masovnih silogumene ~izme» (2000.), «Slike s vanja u zarobljeni{tvu. Podugla» (2004), te tri kratka igrasjetimo, silovanje se koristilo Grbavica na filma: «Ljubav je…» (1998.), kao oru`je u ratnoj strategiji Drama «Nazad&Naprijed» (2002.), «Izponi`avanja `ena i kroz njih Re`ija i scenarij: Jasmila @bani} gubljeno-na|eno: Ro|endan» uni{tavanja jednog naroda Uloge: Mirjana Karanovi}, Luna Mijovi}, Dejan (2005.). «Grbavica» je zbog ospri ~emu je dvadeset tisu}a A~imovi}, Leon Lu~ev, Jasna Beri i Jasna @alica kudnih financijskih sredstava u `ena sistematski silovano.

JuBosna i Hercegovina mati~noj BiH nastala u sretnoj nakinje filma su majka (Mibosansko-austrijsko-njema~korjana Karanovi}) i k}i, koju hrvatskoj koprodukciji, a na 56. filmskom festivalu u Ber- glumi debitantica Luna Mijovi}. Osjetljiva dvanaestogodi{linu, gdje je premijerno prikazana, osvojila je Grand Prix njakinja ne zna da je za~eta kao `rtva ratnog silovanja i za najbolji film, mirovnu nagradu i priznanje ekumenskog `ivi u uvjerenju da joj je otac pali borac-{ehid. Ali, koprena `irija. Redateljica i scenaristica izjavila je da se radi o pri~i la`i koju je majka izgradila oko djeteta raspr{it }e se kad kojom je htjela zagrebati po povr{ini svakodnevnog `ivo- djevojka u {kolu mora donijeti potvrdu da je dijete pogita i u tom me|uprostoru u kojem se krije ~itava sila lju- nulog borca kako bi joj bila pla}ena ekskurzija. dskih emocija napraviti film o ljubavi, `rtvama i istini. Ta Bolna tema `rtvi ratnih silovanja ve} se pojavljivala na te{ka i delikatna tema o posljedicama ratnog silovanja za- na{em prostoru podjednako u kinematografiji i knji`evnogolicala ju je jo{ kad je kao sedamnaestogodi{njakinja sti. U Grbavici je zanimljivo ono {to se doga|a deset goupoznala silovane vr{njakinje koje su u njenu osnovnu dina poslije, u poratnom razdoblju u kojem `ivote likova {kolu pristigle deportacijom iz Isto~ne Bosne. Pobjeda na definira ratna pro{lost. Na neki na~in opisuju se traumaBerlinaleu je iznena|uju}a utoliko {to film Jasmile @bani} tska stanja koja potresaju cijelu BiH. Slo`iti }emo se da je odudara od klasi~nih zapadnih predod`bi o tome kakvi prikazivanje ratnih zbivanja po pravilu bolna filmska dratrebaju biti balkanski filmovi i kakvi se balkanski filmovi ma koja ~esto funkcionira po principu crno-bijelog predozapadu svi|aju. U «Grbavici» nema ni trun~ice ekstati~nog ~avanja. Ali, poslijeratni `ivot je depresivna drama u kojoj balkanizma kojim je Emir Kusturica inficirao filmove s je u prvom planu naoko banalna svakodnevica. Grbavica na{ih prostora i time porodio nebrojene klonove. uvjerljivo prikazuje ljudska stanja koja nisu o~ita, i emocije Film Jasmile @bani} tematski opisuje ratna zbivanja na koje su ljudi privremeno zakopali, za koje misle da nikome prostoru biv{e Jugoslavije (bavi se `rtvom ratnog silova- ne trebaju, da ih nitko ne `eli. Atmosfera koju zacijelo, nja), ali po diskretnoj fino}i, formalnoj preciznosti i suzdr- `ive}i u BiH, u svome trbuhu ispod srca osje}aju mnoge `anosti taj film kao da je pristigao iz najboljih radionica bo{nja~ke `ene koje su bile `rtvama srpskih silovanja. zapadne kinematografije. Takvi minimalisti~ki, suzdr`ani filmovi na velikim se festivalima obi~no izgube u gomili

38

BEHAR 78

LIKOVNO OKNO

Skica za portret: JUSUF SULJANOVI] JUSUF SULJANOVI] ro|en je u Bosni 14. sije~nja 1939. godine, u D`evaru kod Sanskog Mosta. Od 1992. godine `ivi i slika u sjeverno {vedskom gradu Luleo, oblast Norrbotten u blizini polarnog kruga. Ni`u realnu gimnazija u zavr{io je u Sanskom Mostu 1954., a Grafi~ku {kolu u Zagrebu 1957. Potrom je tri godine radio u Izdava~ko {tamparskom poduze}u Oslobo|enje i usporedno u~io slikarstvo kod akademskog slikara Radenka Mi{evi}a na Radni~kom univerzitetu i u njegovom ateljeu na Kosevskom brdu u Sarajevu. U istom gradu diplomirao je smjer likovna umjetnost – knji`evnost. Obrazovanje mu oboga}uju studijski boravci u Luxemburgu, Bruxellesu i Parizu godine 1980.

Suljanovi} se predstavio u mnogim galerijama i muzejima. Izme|u ostalih u Galeriji Bosne i Hercegovine i u Olimpijskoj galeriji u Sarajevu, Galeriji portreta u Tuzli, Umjetni~koj galeriji u Banjaluci, Galeriji Armije u Beogradu, Muzeju unskosanskog kantona u Biha}u, Okru`nom muzeju Norrbotten, Komuni Luleo, u Invandrarservis / Organizacija za useljenje u Luleu, u Muzeju sreza Luleo, u Fondaciji Lassinantti i tako dalje. Od samostalnih izlo`bi koje je postavio spomenimo prvu iz davne 1966. godine u Galeriji Doma kulture u Banjaluci, zatim slijede: Izlo`beni prostor Radni~kog doma, Sanski Most, 1967., Izlo`beni prostor Pozori{ta u Prijedoru,1970., Galerija Gradske ku}e u Subotici, 1972., Galerija Plavi salon, Tuzla, 1973., Galerija strane {tampe, Sarajevo, 1976. Galerija France Pre{eren, Kranj, 1978., Gradska galerija, Radovljica, 1979., Izlo`beni salon hotela Istra, Opatija, 1986., Galerija Stari grad, Pula, 1987., Galerija Una, Biha}, 1989., Galerija Tankarna Tredgord /vrt misli/, Luleo, 1993., Izlo`beni salon Folket Hus /narodna ku}a/, Huskvarna, Jankoping, 1994., Galerija Kilen, Luleo, 1995., galerija A. Henriksson, Malmberget, 1997., Konsthall / umjetni~ki salon, Piteo, 1997., Galerija Piktor, Luleo,1997., Konstgorden /vrt umjetnosti/, Elvsbyn, 1998., Konsthall, Kalix, 1998., Konsthall, Overkalix, 1999., Konstens Hus / ku}a umjetnosti, Luleo 2000., Gradski muzej, Zenica, 2000., Galerija Roman Petrovi}, Sarajevo, 2001., Galerija Humlan, Arvidsjaur, 2001., Konstgillet, Boden, 2002., Galerija Skoda, Luleo, 2002.,

BEHAR 78

Stadshus /gradska ku}a /, Gellivare, 2004. SSAB, Luleo, 2004. Muzej unskosanskog kantona, Biha}, 2005., Konstgorden, Evsbyn, 2005., Konstgille, Boden, 2006., Galleri Skoda, Luleo, 2006.

Izlagao je i na zajedni~kim izlo`bama na kojima je izlo`io vi{e od stotinu slika: Sarajevo 1961., Banjaluka 1964., Prijedor 1965., Sarajevo, Beograd, Moskva 1975., Karlovac, Vinkovci 1979.,Beograd 1981. 1982. Stuttgart, Manheim 1988. Archangelsk Geteborg, Stockholm 1999., Boden 2000., Luleo 2000., Vesby 2003., Tuzla 2003. i 2005.

Suljanovi} jo{ uvijek boravi u [vedskoj u koju je stigao kao izbjeglica, i naravno, i nadalje sa istim `arom i stra{}u slika i izla`e. Njegova biofilna narav pokre}e za~u|uju}i radni vitalizam koji je u ~etrdesetogodi{njem radu bio s pravom i nagra|ivan. Istaknimo nagrade: Slikari Bosanske Krajine, Prijedor 1965., prva nagrada. Tre}i jesenjski salon, Banja Luka, otkupna nagrada. Umjetnici Jugoslavije, Beograd 1975., otkupna nagrada. Umjetnici Jugoslavije, Tesli} 1982., prva nagrada. Zlatna plaketa Sanski Most 1991., Srebrna plaketa, Beograd 1991. Prva nagrada BiH Hasan Kiki}, Sarajevo 1991. Prva nagrada na Konsttevling / takmi~enje likovnih umjetnika, Luleo 1997., Prva nagrada Konsttevling umjetni~ka dekoracija, Elvsbyn 1999.

Jusuf Suljanovi} ~lan je Udru`enja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Hrvatske te Konsternas Riks Organisation - profesionalnog udru`enja umjetnika [vedske.

39

BERI]ET RIJE^I

Bo`ji ~ovjek Bo`ji ~ovjek opijen je bez vina, Bo`ji ~ovjek sit je bez kruha, Bo`ji ~ovjek je izgubljen, zbunjen, Bo`ji ~ovjek niti jede niti spava, Bo`ji ~ovjek je kralj pod svojom mantijom, Bo`ji ~ovjek je blago pod ru{evinama, Bo`ji ~ovjek nije od zraka i zemlje, Bo`ji ~ovjek nije od vatre i vode.

Bo`ji ~ovjek je ocean bez granica, Bo`ji ~ovjek pu{ta bisernu ki{u, bez oblaka, Bo`ji ~ovjek ima stotinu Mjeseca i nebesa, Bo`ji ~ovjek ima stotinu Sunca, Bo`ji ~ovjek postao je mudar po vrhunskoj Istini Bo`ji ~ovjek je s onu stranu bezbo`nosti i vjerovanja, Bo`jem ~ovjeku su pravedno i nepravedno sli~ni.

Bo`ji ~ovjek izjahao je izvan ne-bi}a, Bo`jem ~ovjeku slu`i se s dostojanstvom.

Bo`ji ~ovjek je skriven, o [ams-ad-Dinu!

Po|i tra`iti Bo`jeg ~ovjeka, ti, i na|i ga!

RUMI (1207.-1273.), najve}i misti~ki pjesnik perzijskog jezika Prevela s francuskog Mirjana Dobrovi}