Behar 80-81 by Bosnjak

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XVI • I-IV 2007. • BROJ 80-81 • CIJENA 30 KN

BEHAR

GODINA D@ELALUDDINA RUMIJA ERVIN JAHI]: MESNEVIJA KAO PUTUJU]A TEKIJA TARIHI NASKO FRNDI]: IZ STARIH ZEMANA IZLO@BE: DINO TRTOVAC, IZET \UZEL NOVE KNJIGE

BEHAR BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

KAZALO RIJE^ UREDNIKA .............................................................................................................. 3

Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Muhamed @DRALOVI], Senad NANI], Sena KULENOVI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr seadbegovicºyahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36); Kunski ìro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Tiskano uz financijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

GODINA D@ELALUDDINA RUMIJA Samir Beglerovi}: Hazreti Mevlana – ro|enje, duhovno zrenje i preseljenje ........... 4 Azra Abadì} Navaey: Mevlanina misao: mogu}a paradigma za novi vijek .......... 12 Nekoliko pri~a iz Mesnevije ........................................................................................... 14 Elif S ¸afak: Stabla bez korijenja ...................................................................................... 21 Re{id Hafizovi}: Rumi – poetska jeka s orijenta ljudske du{e ................................... 22 Intervju: Velid Imamovi} ................................................................................................ 25 Dèlaluddin Rumi: Pri~a iz Mesnevije .......................................................................... 31 DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]U Ervin Jahi}: Mesnevija kao putuju}a tekija .................................................................. 37 POETSKI GLASOVI Nasko Frndi}: ûdovita Bosna ...................................................................................... 39 Nasko Frndi}: Iz starih zemana ..................................................................................... 41 DOGA\ANJA Osman Mufti}: Knjige rije~i: Tanah, Biblija, Kur’an u Hrvatskoj ............................... 45 ZVUKOMJER Senad Nani}: Preporod bosanske ilahije ..................................................................... 50 LIKOVNO OKNO Sead Begovi}: Multikolorna {uma i u njoj nevinost i ~isto}a zvonkih traka (izlo`ba Dine Trtovca) ............................................................................................... 51 Intervju: Dino Trtovac ..................................................................................................... 52 Sena Kulenovi}: Korov ponad razru{ena doma (izlo`ba Izeta \uzela) ................... 55 MULTIMONOLOG Senad Nani}: Menj{evici ................................................................................................ 56 MLADA BO[NJA^KA POEZIJA Asmir Kujovi}: Pjesme .................................................................................................... 58 MIT I SUVREMENOST Ajka Tiro Srebrenikovi}: Mit u dana{njem vremenu .................................................. 62 ETNOMUZIKOLOGIJA Jasmina Talam: Melopoetski oblici dervi{a nak{ibendijskog reda u Bosni i Hercegovini ............................................................................................... 64 KOMUNIKOLOGIJA Denis Glibi}: Jezik zablude i ograni~ene mo}i ~ovjeka .............................................. 68 PREPORODNI EPITAFI Tahiri: Neka im hurije ne pokaù namr{teno lice ....................................................... 71 NOVE KNJIGE Sead Begovi}: “Potkovani golubovi” – Izet Perviz ...................................................... 76 Dino Mujadèvi}: Doprinos poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosa ................... 77 Sead Begovi}: “Make – up” – [ejla [ehabovi} ........................................................... 79 Na naslovnoj stranici: Zid Irana, Parviz Tanavoli, 1977.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Ademaga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», izvorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

BEHAR 80-81

RIJE^ UREDNIKA

Gay pride i dugo o~ekivani ekumenizam Sredinom ove godine, protivno mnogim o~ekivanjima, odràn je Gay Pride usred svetog grada Jeruzalema. Pro{ao je bez `rtava jer je povorku od 3 500 lezbijki i homoseksualaca, koji su morali pro}i 500 metarsku rutu, osiguravalo 8 000 policajaca od 10 000 razjarenih demonstranata, uglavnom ortodoksnih ìdova koji su uz klasi~ne oblike nasilja prijetili jo{ i bomba{kim napadima na ovu posvema marginalnu dru{tvenu skupinu koja je ozna~ena kao nastrana, perverzna i izopa~ena. Na drugoj strani ove “fronte” desilo se ne{to paradoksalno. Vjerski poglavari ìdovstva, islama i kr{}ana, zastupaju}i heteroseksualnu normativnost, postigli su za~udni stupanj jedinstva protive}i se Gay Prideu u svetom gradu. Muslimanski i kr{}anski vo|e pozvali su vjernike da bacaju sme}e i kamenje na sudionike, a vjerski vo|e ìdovske ortodoksne zajednice javno su prokleli sve ne~iste du{e u povorci koje }e od sada proganjati zao duh te se nikad, po Bo`jem nalogu, ne}e o~istiti od grijeha koji }e ih pratiti u tijelu, du{i i njihovim financijama. Vjerski vo|e triju zajednica postigli su suglasnost po kojem odràvanje Gay Pridea uni{tava temelje svetosti Jeruzalema, ali su barem na kratko i nesvjesno postigli suglasnost, odnosno pouzdanje u zajedni~kog Boga jedinoga i moralnoga. Abrahamska ekumena i svi me|ureligijski dijalozi ovih triju monoteisti~kih zajednica na~as su zaìvjeli kao {to je na~as nestalo sve ono {to ih dijeli i razdvaja da bi upravo u stigmatizaciji i poricanju homoerotskog u sudionicima Pridea postigli suglasnost. Dosada{nji putovi razilaènja odjednom su preko le|a “nastranih” postali putovi pribliàvanja, zahvaljuju}i homofobi~nom zajedni{tvu dru{tva. Zbog homi}kih i lezbijskih parada i jedni i drugi i tre}i odjednom se pozivaju na bu|enje svijesti o njihovim zajedni~kim temeljima, a to je prije svega zauzimanje za svete stvari ~ovjeka. No, kad su to ~uli “nastrani”, vi{e nisu htjeli biti po strani jer kao {to znamo Bog je Bog svakog ~ovjeka ili nijednog. Svi se sada u ~udu i u nedoumici pitaju: Mogu li aktivisti~ke udruge homoseksualaca trajno pomo-

BEHAR 80-81

}i karcinomnim nesuglasicama izme|u ìdova, kr{}ana i muslimana? Napokon, vidjet }e se, iako je u to te{ko povjerovati, osim ako svi u dogledno vrijeme postanemo gay ljube}i bli`njega svoga. U me|uvremenu, trijezni dobro znaju da vjera i politi~ka upletanja do sada, na àlost, nisu rije{ili sporna pitanja na svim stranama svijeta. Vjera }e teolo{ki poku{ati posti}i pomirenje, a kad u tome mjestimice po~inje uspijevati politika uvodi rat, umjesto toplog stiska ruke. A laici? Oni u zajedni~koj zagonetki postojanja svoj ulog vide u “vjernoj slu`bi za svoga gospodina” i u svetosti korice kruha. Mo`da je najbolje da u me|uvremenu, izme|u velikog i{~ekivanja boljitka, me|usobne tolerancije i razumijevanja, svi zajedno odemo u welness centar na masaù gnjevne heteroseksualne trtice. Ima i drugih rje{enja. Za nas svakako onih koje nam nudi najve}i misti~ki pjesnik islama, uvijek aktualni Mevlana Dèlaluddin Rumi koji je jo{ u 13. stolje}u nudio jezik kao magi~nu sviralu, jezik koji svi razumiju. Rumi je, kao {to je poznato, umjesto rutine nudio nutrinu ne traè}i Bo`ju ku}u ve} Gospodara ku}e. U svojim Mesnevijama i Diwanu, u nizu stihova, legendi, pri~a, pouka i alegorija, znao je lijepe i varljive slike prolaznoga svijeta, koje su za na{ duh postale pretijesne, preto~iti u smiono djelo prirode ~iji je jedini zakonodavac Allah d`. {. Stoga se u ovoj 2007. godini, godini Rumija, ne moramo ogrnuti u su kf, kao sufije neko}, da bi doìvjeli unutra{nje pro~i{}enje. Dovoljna je bistrina unutra{njeg pogleda u trenutku kada raskrilimo ove knjige i shvatimo da najve}e slasti u ìvotu proizlaze iz duhovnog isku{enja. I upravo }e nas Rumijevo duhovno remek djelo bolje pro~istiti i povezati u jednu obitelj od svih nasilnih postupaka, koji uostalom uvijek ra|aju samo nove nasilne postupke. Stoga u godini Rumija jo{ jednom otvorimo knjige onoga za kojeg je re~eno da nije pejgamber, ali ima kitab. Sead Begovi}

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Hazreti Mevlana – ro|enje, duhovno zrenje i preseljenje Pi{e: Samir Beglerovi}

O hazreti Mevlani mnogo je pisano te ne bi bilo od posebne koristi napisanome pridodati jo{ jedan sli~an tekst. Izuzetak bi bila tek izrada opse`ne i kriti~ke monografije, s obzirom da su takve rijetke i na stranim jezicima, a na na{emu jedna takva studija uop}e ne postoji, u smislu da ju nije napisao, barem koliko je nama poznato, nijedan bosanskohercegova~ki autor. @ele}i, ipak, skrenuti pa`nju zainteresiranim na materijal napisan o hazreti Mevlani, a na na{em jeziku, u radu }emo se koristit dobrim dijelom doma}im izvorima.

RO\ENJE Hazreti Mevlana Dèlaluddin Rumi ro|en je u vremenu velikih politi~kih i dru{tvenih nemira. S jedne strane, do tada najja~a islamska dràva – Dràva Seldùka, sve vi{e biva umorena neprestanom unutarnjom borbom pojedinih muslimanskih vladara za prevlast. Utjecaj halife, koji je davno odustao od politi~ko-vojnih mo}i a zadrào isklju~ivo duhovno-moralni autoritet, nikada nije bio slabiji. S druge strane, krajem tog XII stolje}a, i kr{}anski zapad doìvljava daljnju unutarnju podjelu. Pored toga, stalni upadi Mongola ve} odavno prestali su biti incidenti, uzimaju}i sve jasnije oblik klasi~noga osvaja~kog pohoda. Godine 1190. umire Frederik Ri|obradi za vrijeme krsta{kog pohoda. Uskoro poslije toga ~itava se Evropa opredjeljuje za Papu ili za cara. Krajem XIII stolje}a, na Istoku se gubi hri{}anska dominacija, a Salahuddin Ejubi je malo po malo odbacio Franke prema moru, koji su poslije gubitke Edese bili ograni~eni samo na Jerusalemsko kraljevstvo, grofoviju Tripolija i kneèvinu Antio{. U isto vrijeme Perzija (dio u kojem je ro|en Dèlaluddin) doìvljava ponovno nasilje invazije. Osvaja~i, ovaj put, ne dolaze iz Arabije kao u osmom stolje}u, ve} sa dalekog Istoka. Carstvo Havarzma, gdje je ro|en Mevlana je pokoreno. Iran se ru{i razdiran neopisivim nevoljama, isto~na Azija je pregaèna, ukida se bagdadski halifat i osvaja~i nadiru prema centralnoj Evropi. “Epoha je to haosa i nesigurnosti”.1 U takvome vremenu, u tridesetome danu mjeseca septembra 1207. godine (6. rebiulevvel 604. godine po Hid`ri) ro|en je hazreti Mevlana Dèlaluddin Rumi.2 Ro|en je u gradu Belhu, u dana{njemu Afganistanu. Belh osvojili su Arapi 31. godine po Hid`ri, za vrijeme vladavine hazreti Osmana. Prvih pet stotina godina bio je u sastavu jedinstvene islamske dràve, a oko stotinu godina bio je prijestolnica sultana iz dinastije Sebuktegin. Godine 617. po Hid`retu (1220. po Miladu), osvojio ga je i poru{io Dìngis-han, vo|a Mongola, a 771. (1369.)

izabrao ga je Timur-lenk za svoju prijestolnicu. Nakon provale Mongola grad je po~eo opadati i nikada se vi{e nije uzdigao do svog nekada{njeg sjaja. Danas je to omanje mjesto, kao jedna provincijska kasaba, koja broji jedva desetak hiljada stanovnika! Eto, taj grad je rodno mjesto velikog islamskog u~enjaka i mislioca, D`elaluddina Rumije, autora “Mesnevije”.3

OP]I BIOGRAFSKI PODACI Hazreti Mevlanino ro|eno ime glasi Muhammed. Jedan od pradjedova imao je arapsko porijeklo, vezuju}i se krvno za hazreti Ebu Bekra.4 Otac mu je bio poznati islamski u~enjak, hazreti Behauddin Veled, oslovljavan jo{ od svoje mladosti kao “Sulña knul ’ulema k’” – Car u~enih ljudi.5 Uslijed velikoga ugleda koji je imao me|u narodom, probudila se sumnja kod vladara havarzemskog sultana Muhammeda, da bi mu hazreti Behauddin mogao oteti dràvu. Stoga mu je naredio da se, sa cjelokupnom familijom, iseli iz Belha. Hazreti Behauddin morao je to u~initi, pa je tako hazreti Mevlana ve} u svojoj petoj godini nau~io {ta zna~i izgonstvo.6 Prije odlaska, stanovni{tvo se pobunilo protiv ovakve sultanove odluke, te je na kraju i sâm sultan molio hazreti Behauddina da mu oprosti. No, hazreti Behauddin Veled nije se èlio pomiriti, te je samo prije svoga odlaska rekao: Odlazim... Iza mene }e se tatarski vojnici ra{iriti svud po svijetu i osvojiti zemlju Horasan. Mo`da }e se Bog saàliti na ljude Belha {to }e okusiti gor~inu smrti.7 Prije definitivnoga skra{avanja, hazreti Behauddinova porodica pro{la je mnoga mjesta i gradove, me|u kojima Ni{abur, Kufu i Bagdad.8 Dok su prolazili kroz Ni{apur susreli su velikoga mutesavvufa i pjesnika hazreti Feriduddina Attara. Hazreti Attar odmah je prepoznao u hazreti Mevlani velikoga ~ovjeka, te mu je poklonio svoje poznato djelo “Asra kr Na kme” – Knjiga tajni.9 Bio je odu{evljen hazreti Mevlanom, te se nije mogao suzdràti pred hazreti Behauddinom: Ovaj tvoj sin je odre|en da pali mnoga srca u svijetu.10 A kada su krenuli dalje na put, hazreti Attar ih je pogledao i u zanosu rekao: Kakav zadivljuju}i znak! Rijeka te~e vuku}i sna`ni okean iza sebe...11 Do{li su u Bagdad i u njemu ostali oko pola godine, a zatim se uputi{e u ~asnu Mekku kako bi obavili had`. Nakon obavljenoga hadà, svra}aju u Damask i tu se susre}u sa drugim velikim mutesavvifom hazreti [ejhul Ekberom Ibn Arebijem. I on je u hazreti Rumiju prepoznao velikoga

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA ~ovjeka.12 Kada je ugledao hazreti Behauddina kako ide ulicom a za njim kora~a hazreti Mevlana, uzviknuo je: Slavljen da je Allah! Jedan okean ide iza jezera!13 Iz Damaska produ`ili su za grad Larend u kojemu su ostali sedam godina.14 U tome periodu desila su se dva velika doga|aja.

ZRENJE Godine 1226. (623.), hazreti Mevlana oènio se, u svojoj, dakle, devetnaestoj godini, sa k}erkom hodè [erifuddina Lale od Samarkanda, koja se zvala Dèvahir Hatun. Iz toga braka, hazreti Mevlana dobio je dvojicu sinova, Sultana Veleda i Alauddina êlebija.15 Prvome sinu dao je ime po ocu, a drugome po starijemu bratu. Ubrzo nakon vjen~anja, umrli su hazreti Mevlanini majka i stariji brat: Mumina Hatun i Muhammed Alauddin.16 Tako je period od sedam godina u Larendu, hazreti Mevlani i hazreti Behauddinu donio i veliku radost i veliku tugu. Po zavr{etku toga perioda od sedam godina, seldù~ki sultan Alauddin Kejkubad pozvao je hazreti Behauddina u grad Konju, naljutiv{i se pri tome na vladara Larenda Musâa, {to je takvog u~enjaka zadrào u svome gradu a nije ga poslao u prijestolnicu. Hazreti Behauddin i njegova porodica do~ekani su sa najvi{im po~astima te se naseli{e u Konji trajno. Ubrzo, “Car svih u~enjaka” preselio je na ahiret, u Konji, 1230. (628.) godine. Do preseljenja na bolji svijet, obavljao je du`nosti muftije i muderrisa.17

SEJRUS-SULUK Kada je ostao bez oca, hazreti Mevlana napunio je dvadeset i tri godine. Pored arapskog i perzijskog jezika, nau~io je i gr~ki. Premda jo{ uvijek veoma mlad, svojom pronicljivo{}u, u~eno{}u i iskreno{}u, ve} je bio sazreo preuzeti du`nosti svoga oca. Ipak, nije to `elio.18 Istodobno, u gradu Tabrizu, nekada{nji hazreti Behauddinov u~enik, sejjid19 Burhanuddin Muhakkik

BEHAR 80-81

Tirmizi, duhovnim otkrovenjem saznao je za smrt svoga u~itelja. Tako se desilo da je na dan hazreti Behauddinovoga ukopa, odràn istodobno tevhid i u Konji i u Tabrizu. Sejjid Burhanuddin napustio je prije hazreti Behauddina Balh i okrenuo se ìvotu u pustinju. sada, odmah po ukopu hazreti Behauddina, krenuo je za Konju. Sin mog [ejha je sâm, ~eka me. Duàn sam da odem u Anadoliju, poloìm lice na ~istu zemlju mog [ejha i vodim brigu o njegovom sinu...20 Susreo se sa hazreti Rumijem u Larendu, gdje je hazreti Mevlana oti{ao posjetiti mezarja svoje majke i svoga brata.21 Pri susretu, kako je to obi~aj, hazreti Mevlana poljubio je ruku hazreti sejjidu Burhanuddinu. Po povratku u Konju, hazreti Burhanuddin krenuo je sa provjeravanjem Rumijeve u~enosti. Nema ti ravna u znanju i prevazi{ao si oca u nauci o vjeri i drugim takvim predmetima. Me|utim, tvoj otac bio je savr{en u poznavanju hâla22 (duhovnog stanja) kao i u snazi govorni{tva. @elim da u~i{ hâl od sufija. Nau~it }e{ od mene {to sam ja nau~io od moga [ejha. Hâl je nauka propovjednika, poznata kao “svjesnost Boga” i “saznanje istine”. Kad jednom savlada{ ovo, obasjat }e{ nebesa poput Sunca...23 U~itelj, shodno svome putu osamljivanja u pustinju, pripremio je i poslao hazreti Rumija u halvet24, u kojemu je, po propisima, ostao ~etrdeset dana.25 Kao u~enik, kod sejjida Burhanuddina, hazreti Mevlana proveo je deset godina. Tek u svojoj trideset i tre}oj godini stupio je na o~evo mjesto.26 Mijenjaju}i svoga oca, a postupaju}i po uputama dobivenim od sejjida Burhanuddina, hazreti Mevlana tuma~io je islam uglavnom se orijentiraju}i ilmi zâhirom: tuma~enjem vjere i njenih propisa onako doslovno, po vanj{tini, po logici, trude}i se da te propise u~ini shvatljivim i razumnim.27 Sejjid Burhanuddin osjetio je da hazreti Mevlani vi{e nije toliko potreban. U njemu je ponovno buknula èlja za osamom. Srcem je ~eznuo za odlaskom, a, s druge strane, znao je da bi rastanak izuzetno te{ko pao

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA hazreti Mevlani, s obzirom da ga je mnogo zavolio. Tako su se u njemu mije{ali èlja za osamom, i strah da ne povrijedi hazreti Mevlanu. Tako je jedne prilike jahao na mazgi vinogradima Konje, i zaèli, da mu je oti}i u Kajsar. Istovremeno, samo {to je to pomislio, mazga se silno prope, te sejjid Burhanuddin pade sa nje i slomi nogu. Ustao je, i tako slomljene noge vratio se u Konju. Hazreti Mevlana, ~im je saznao za ovo, poùrio je kod tog svog voljenog {ejha sejjida Burhanuddina da ga obi|e. Kada je u{ao u sobu, sejjid Burhanuddin ga pogleda, i samo mu kratko re~e: Bravo, dobar u~enik je slomio {ejhu nogu!28 Hazreti Mevlana shvatio je {ta hazreti sejjid Burhanuddin govori. Ipak, nije mu bilo jasno, za{to [ejh èli i}i, za{to ne èli ostati uz njega. Sada si spreman, sine... Nema ti ravnog ni u jednoj grani. Postao si vo|a nauke i znanja. Ovdje nema vi{e prostora za obojicu, zato èlim da idem. Sem toga, do}i }e ti veliki prijatelj i bit }e tvoje ogledalo, a ti njegovo. Uputit }e te u najskrovitija prostranstva duhovnog svijeta, kao i ti njega. Svaki do vas nadomije{tat }e drugog i bit }ete dva najve}a prijatelja u cijelom svijetu. Bog je odabrao da ti svojim postojanjem usre}i{ i nebo i svijet, a to je nedosti`na veli~ina. Ustani i uroni ljudske du{e u neiskvaren ìvot i neizmjernu Boìju nagradu... Vlastitim smislom i ljubavlju, povrati ìvot smrtnicima ovog la`nog svijeta...29 Sa suzama u o~ima, bore}i se sa emocijama i nastoje}i ublaìti nevjerovatnu bol u srcu, hazreti Mevlana ispratio je svoga {ejha sejjida Burhanuddina za Kajser, u prolje}e, 1239. godine. Do{av{i u Kajser, sejjid Burhanuddin uglavnom je ìvio u halvetu, tek tu i tamo primaju}i posjetioce. Tako ga je jedne prilike posjetio i jedan velikan, pîr30 [iha kbuddin Omer Suhraverdi. Znaju}i za njegov dolazak, sejjid Burhanuddin ~ekao ga je pred svojom odajom. Kada je hazreti Suhraverdi stigao, samo je sjeo pored sejjida Burhanuddina, te tako osta{e satima, hama ba{ ni rije~i ne progovoriv{i. Nakon odre|enoga vremena, pîr Suhraverdi je ustao, poselamili su se i razi{li. Za~u|eni ovim, neki su upitali sejjida Burhanuddina, za{to ni{ta nisu pri~ali. U prisustvu stru~njaka u nauci o hâlu, upotrebljava se jezik hâla, a ne jezik govora. U Svetom Kur’anu upozoreni smo da {utimo. U prisustvu onoga koji vidi istinu morate {utiti jer sumnje srca mogu se rije{iti samo hâlom.31 Ubrzo, nepunih godinu dana po dolasku u Kajsar, sejjid Burhanuddin preselio je na ahiret, bolji svijet. Hazreti Mevlana, kako se biljeì, pred kraj svoga tesavvufskog druènja (sohbet) s hazreti sejjidom Burhanuddinom, od sejjida Burhanuddina dobio je ovla{tenje na ir{ad32, pisanu potvrdu (idà kza) da je sazrio za {ejha.33

PRESELJENJE Naredni period `ivota, hazreti Mevlana provest }e kao profesor, uglavnom predaju}i islamsko pravo (fikh) u medresi Altun-Aba.34 Jedne prilike, kada se vra}ao sa predavanja, susreo se sa dugo i{~ekivanim “velikim prijateljem” ~iji je dolazak nagovijestio hazreti sejjid Burhanuddin. Po nekim verzijama35 ovaj “veliki prijatelj” pojavio se u liku trgovca hal-

vom (slatkom), do~im druge verzije tek spominju susret hazreti Mevlane i tada nepoznatoga ~ovjeka koji je zaustavio hazreti Rumijevu mulu na kojoj je jahao, i postavio mu neo~ekivano pitanje. Kada su im se pogledi tek susreli, obojica su djelovali kao zamrznuti, ne trep}u}i i ne progovoriv{i ni rije~i, naprosto su zurili jedan u drugoga,36 kao da su jedan drugome povjeravali, otvarali, i ponovno zatvarali okna du{a. Hazreti Mevlanin `ivot, opet }e se promijeniti.

PRESELJENJE SRCEM OD OVOGA SVIJETA Sâm dijalog kojega su hazreti Mevlana i “veliki prijatelj” poveli pri prvome susretu, ima nekoliko razli~itih verzija. Moè{ li re}i da li je poslanik Muhammed, alejhisselam, ve}i ~ovjek od Bajezida Bistamija?, upitao je neznanac. Kakvo je to pitanje? Bez sumnje je ve}i poslanik Muhammed, alejhisselam, odgovorio je hazreti Mevlana. Ali poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je: “Boè, veli~am Te, nismo znali Tvoju vrijednost.” Dok je Bajezid Bistami rekao: “Ja veli~am sebe, moj ugled je velik...” Kako to obja{njava{? Poslanik Muhammed, alejhisselam, je ovako govorio jer je svakog dana napredovao vi{e i svaki put se bogatio novim stepenom razumijevanja i molio je Boìji oprost za ranije neznanje i gre{ke. Poslanik, alejhisselam, istrajao je u spoznaji Boga, o~istio se od svega i pro{ao sve stupnjeve i sudove. Ali Bistamija je od dolaska bio no{en samo prvim stepenom i opijen ovim znanjem nije dobio nikakvo dalje... Posrnuv{i pred zna~ajem Mevlaninog odgovora, ~ovjek je pao na tle i zaplakao. Mevlana je si{ao sa mule i obgrliv{i dervi{a podigao ga na noge. Tako su se susrela dva okeana.37 Ime tog “velikog prijatelja” bilo je hazreti [ems Tabrizi, punoga imena [emsuddin Muhammed ibn Alija ibn Maleke. Ro|en je najvjerovatnije oko 1180. godine, jer, kako se u mevlevijskoj tradiciji prenosi, kada je do{ao u Konju imao je preko {ezdeset godina. A u Konju u{ao je 29. novembra 1244. godine (26. dùmde-l-uhra 642. godine po Hid`ri).38 Mada se ~esto navodi kako je bio skoro nepismen, ipak, relevantna biografija isti~e ba{ suprotno, ne samo da nije bio nepismen ve} je bio i izuzetno jak u islamskom pravu i teologiji. Hazreti Mevlanin sin, hazreti Sultan Veled, opisao ga je kao “u~enog i mudrog ~ovjeka, elokventnu i izgra|enu osobu”.39 Slijedio je {afijsku pravnu {kolu i studirao fikh. No, u slije|enju svoga mezheba nije bio isklju~iv, ~ak, kako se prenosi, pohvalno se izrazio o nekim stavovima hazreti Ebu Hanife.40 Uporedo s tim, podu~avan je tesavvufu da bi nakon postizanja kemâlijjeta41 bio poslat u pustinju, da, kao kalendarija (lutaju}i dervi{), po njoj luta i promi{lja o dragome Bogu. Kako sâm hazreti [ems kaè, premda je imao veliki broj u~itelja i {ejhova42, ipak je sebe smatrao uvejsijom, dervi{em koji, izvanjski gledano (zâhiren), nema fizi~ki prisutnog {ejha, no, kojega vodi nevidljiva ruka nekoga od Boìjih prijatelja (evlija).43 Svako pri~a o svome {ejhu. Na snu, vidio sam hazreti Pejgambera, alejhisselam, kako me obla~i dervi{kom hrkom44, ne onom koja se nosi i koja bîva pohabana nakon nekoliko dana, koja se baca u lavabo i pere od prljav{tine, ve} hrku prijateljevanja (hirka-i sohbet), ne odnos koji se

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA moè tek tako shvatiti, ve} odnos koji nije ni ju~er, ni danas ni sutra.45 Gdje su se ta~no hazreti [ems i hazreti Mevlana susreli, nije poznato. Tek, to mjesto danas se oslovljava kao “Med`me’ul bahrejn”, “Stjeci{te dvaju mora”, a {to aludira na kur’anski plemeniti ajet: Pustio je dva mora da se dodiruju (meredèl bahrejni jeltekijân).46 [emsuddin Tabrizija bio je rijedak u~enjak i veliki poznavalac “ilm-i bâtina”. On je odmah, ve} prvih dana, toliko uticao na Dèlaluddina, da se je ovaj odu{evio njegovim tuma~enjem i svom du{om predao se na prou~avanje “ilm-i bâtina”. Druè}i se stalno sa [emsuddinom, Dèlaluddin je malo po malo ostavljao svoja predavanja u dàmiji i medresi, a onda se potpuno povukao i odao asketskom ìvotu, provode}i sve slobodno vrijeme u dru{tvu [emsuddina. To Dèlaluddinovo ostavljanje predavanja neugodno je djelovalo na njegove |ake i slu{a~e, a i na same gra|ane Konje, jer je Dèlaluddin bio stekao glas najistaknutijeg u~enjaka i uìvao ugled u narodu. Stoga su po~ele pritu`be protiv [emsuddina, a kona~no i zahtjev da se on udalji iz Konje.47

PRVA SMRT Da ti prigovori nisu bili bezazleni, potvrdit }e tmurni doga|aji uslijed kojih }e hazreti [ems biti doslovno otjeran iz Konje. Uto~i{te prona{ao je u Damasku. Da li tada, ili mo`da prije dolaska u Konju, hazreti [ems upoznao se i dru`io s jo{ jednim velikanom toga vremena, a kojega smo ve} spominjali, sa hazreti [ejhul Ekberom Ibn Arebijem, kojega je oslovljavao jednostavno, po njegovom prvom imenu – {ejh Muhammed. Kako sâm veli, dosta toga je od njega nau~io, a oslovljavao ga je sa “brat” i “sin”.48 A u Konji, sav utonuo u tugu, hazreti Mevlana upotpunosti se povukao i vi{e nije niti izlazio iz ku}e. Na njegov nagovor, hazreti Sultan Veled oti{ao je u Damask ne bi li prona{ao i doveo hazreti [emsa natrag u Konju. Zatekao ga je kako mirno sjedi, igraju}i {ah. Kada ga je ugledao, plaho se obradovao. Zamolio ga je da se vrati, a potom je pred njega rasprostrijeo darove koje su mu, u znak izvinjenja, poslali ljubomorni hazreti Mevlanini u~enici, koji su ga i protjerali. “Ne mo`ete me kupiti zlatom i srebrom. Mevlanin poziv, ~ije srce je kao srce Muhammedovo, dovoljan je. Moram ga poslu{ati.” Zatim je podijelio siroma{nom stanovni{tvu sve {to je imao i spremio se za povratak u Konju.49

BEHAR 80-81

Osmoga maja 1247. godine, hazreti [ems vratio se u Konju.50 Ovo je nagovijestilo tre}i period kona~nog hazreti Mevlaninog duhovnog zrenja.

TRE]I PERIOD DUHOVNOGA ZRENJA – TRE]A SMRT Prvi period, u kojemu hazreti Mevlana sebe predstavlja kao “sirovog”, ozna~ava period upoznavanja sa hazreti [emsom. Nakon dobivanja id`aze za ir{ad od hazreti sejjida Burhanuddina, hazreti Mevlana tek po~inje slu{ati hazreti [emsa ali se jo{ uvijek poziva i na druge u~enjake, jo{ uvijek koristi djela drugih mislilaca. Drugi period, u kojemu hazreti Mevlana sebe predstavlja kao “sazrelog”, ozna~ava period intenzivnoga prepu{tanja hazreti [emsu, upijanje svake hazreti [emsove misli i njeno reflektiranje na svoje u~enike. Tu je, kako se veli, hazreti Mevlana bio poput Mjeseca koje prihvata sun~eve zrake i prenosi ih na druga nebeska tijela. Hazreti Mevlana u ovome periodu upotpunosti je “utonuo” u hazreti [emsa, a tada nastaje djelo koje ovo najbolje oslikava – Divan-i [ems. Hazreti [ems nastojao je hazreti Mevlanu “gurnuti” iz ovoga stanja, kako bi dostigao puno savr{enstvo te kako bi postao od onih koji govore po vje~nome znanju (’ilm ledunnî). Tako se povijesno protjerivanje hazreti [emsa iz Konje, a uslijed ljubomore hazreti Rumijevih u~enika, shvata kao metafizi~ka priprema hazreti Mevlane za postizanje kona~noga stadija kemâlijjeta, koje se moralo desiti “nasilu”, no{eno silnom hazreti Mevlaninom energijom, u povijesti manifestiranom kroz silnu tugu za svojim voljenim [emsom. Nakon povratka hazreti [emsa u Konju, uslijedio je tre}i period hazreti Mevlaninog usavr{avanja, koje sâm naziva “pregaranjem”. Hazreti Mevlana, no{en novom tugom uslijed definitivnoga nestanka hazreti [emsa iz njegovoga `ivota51, dostigao je stepen “kada i poslanici i evlije ~eznu za njegovim dru{tvom”. Ovo je najprepoznatljivije u njegovom sjajnom djelu Mesnevija. @ivot sastoji se od rastanaka, a srce slomljeno tugom uslijed rastanaka, postaje spremno kro~iti u drugi, vje~ni svijet. Tajna ~ovjekove tuge na ovome svijetu ustvari je tugovanje du{e svake osobe za uzvi{enim Gospodarom.52

TRA@ENJE UTJEHE USLIJED RAZDVOJENOSTI OD VOLJENOG [EJHA Do kraja `ivota ~eznu}i za svojim voljenim {ejhom, hazreti Mevlana poku{at }e na}i utjehu u dvojici prijatelja

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA odnosno u~enika. Svaki je bio specifi~an, i svaki je dodatno obojio izuzetno slo`en hazreti Mevlanin `ivot.

UTJEHA KROZ SEMÂ Za prvoga od njih, veè se poseban oblik zikra53 – semâ, kojega, naàlost, mnogi oslovljavaju sa “ples dervi{a” ili tek “ples”. Kako se prenosi, jedne je prilike hazreti Mevlana i{ao kroz zlatarsku ulicu. ûv{i zvukove koje su zlatari proizvodili kuju}i, srce mu je zaigralo te je hazreti Rumi, po{to je pao u dèzbu54, po~eo u~iti semâ55. U tome duhovnom zanosu, hazreti Mevlana za ruku je uzeo zlatara, starog prijatelja, tako|er jednoga od u~enika hazreti sejjida Burhanuddina, Salahuddina Zerkûba, te ga je uveo u semâ pa su se obojica prepustila tim kretnjama.56 Salahuddin Zerkûb do{ao je u Konju 1235. godine, te je, poput hazreti Rumija, postao u~enik sejjida Burhanuddina. Kasnije se vratio na selo, oènio se, te se ponovno nastanio u Konji. Po povratku, upoznao se sa hazreti [emsom pa su se susreti hazreti [emsa i hazreti Mevlane odràvali nekada u njegovome du}anu. Salahuddin Zerkûb bio je, za razliku od hazreti [emsa, uistinu nepismen, ali, poput hazreti [emsa, izuzetno poboàn. Nakon hazreti [emsova nestanka, bio je drugo ogledalo hazreti Mevlane u kojemu se ogledala ne samo hazreti Rumijeva plemenita du{a ve} ogledalo koje je pokazivalo ono neprolazno, neiscrpno. Hazreti Mevlanini u~enici osjetili su jaku ljubomoru i prema hazreti Salahuddinu, kona~no, “{ta je hazreti Mevlana vidio i {ta je uop}e mogao nau~iti od jednog nepismenog ~ovjeka?!”57 Hazreti Mevlana oènio je svoga Sultana Veleda za hazreti Salahuddinovu k}erku, a nekako u isto vrijeme, nakon smrti prve ène, hazreti Rumi ponovno se oènio, ovaj put sa Kîra Hatun, koju su, uslijed kr{}anskoga porijekla, a velike pobo`nosti, nazivali “drugom Merjemom”. Ona

mu je rodila jo{ dvoje djece, mu{ko i ènsko.58 Salahuddin Zerkûb obolio je, te je nakon duè bolesti, preselio na bolji svijet 1258. godine. Po njegovoj oporuci, nakon dènaze odràn je semâ u kojemu je u~estvovao veliki broj dervi{a.59

UTJEHA KROZ DIKTIRANJE MESNEVIJE Hazreti Mevlana uskoro je prona{ao i drugu utjehu za svog voljenog u~itelja. Mada neki datiraju po~etak te druge bliskosti odmah nakon Salahuddinove smrti, ipak, hazreti Mevlanino druènje (sohbet)60 sa plemenitim Husamuddinom êlebijem mnogo je starije.61 Husamuddin êlebi bit }e povod pa }e hazreti Mevlana po~eti diktirati svoje najve}e i najslavnije djelo – Mesneviju. Tokom vi{e od deset godina, hazreti Mevlana diktirat }e “Mesneviju” a plemeniti Husamuddin }e je zapisivati. Jednog dana sjedili su zajedno Mevlana Dèlaluddin i njegov u~enik (murid) êlebi Husamuddin. U razgovoru, Husamuddin je opet ponovio svoju èlju i molbu, da Dèlaluddin napi{e jedan }itab (knjigu), sli~an [ejh Attarovom “Razgovoru ptica” (Mantikut-tajr). Kao svoj odgovor Dèlaluddin je izvadio iz saruka (turban) papir i predao ga Husamuddinu, da pro~ita. Na tome papiru Dèlaluddin je napisao osamnaest prvih stihova Mesnevije. Ti stihovi su kasnije nazvani Fatihatul-Mesnevi tj. po~etak Mesnevije. Samo ovih osamnaest stihova napisao je svojom rukom Dèlaluddin. Ina~e, sve druge stihove iz {est svezaka (25.632) pisao je Husamuddin, a diktirao Dèlaluddin, naj~e{}e u no}i. To je trajalo vi{e od deset godina.62 Hazreti Mevlana mnogo je cijenio Husamuddina te se Husamuddin ~esto spominje i u sâmoj Mesneviji. Tako pronalazimo kako hazreti Husamuddin isti~e dugogodi{nje prijateljevanje s hazreti Mevlanom63, kako hazreti Rumi otkriva da bez Husamuddina kao da ne bi bilo ni ìvota za njega64,

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA a na po~etku drugoga sveska Mesnevije, hazreti Husamuddina izravno progla{ava zaslu`nim za boànski dar Mesnevije. Jedno je vrijeme ova Mesnevija bila odgo|ena. Treba izvjesno vrijeme da krv postane mlijeko. Dok tvoja sre}a ne rodi novo dijete, krv ne}e postati slatko mlijeko. Ovo dobro ~uj! Svjetlo Istine, Husamuddin, opet je okrenuo dizgine sa vrhova nebesa. Opet je po~ela Mesnevija.65 Istine ìvota, razumijevanje ~ovjekovoga bola na ovome svijetu kao bola svake du{e za istinskim prebivali{tem – blizinom premilosnoga Boga, taj jedan lijep a ipak dobro teàk teret u grudima, hazreti Mevlana nije imao kome da povjeri. Sve dok nije Husamuddin od njega zatraìo da mu otkrije dio toga tereta, da tajne koje samo {to nisu rapukle njegovo srce podari svim istinskim zaljubljenicima (a{icima). Tako je hazreti Mevlana tajne ovoga svijeta izraàvao kroz stihove Mesnevije, a hazreti Husamuddin vjerno ih je zapisivao, kako bi isti bili olak{anje iskrenim.

FIZI^KA SMRT To intezivno druènje hazreti Mevlane i hazreti Husamuddina, potrajat }e oko petnaestak godina, sve do hazreti Rumijevog preseljenja na bolji, vje~ni, svijet. Tek tada, hazreti Mevlana ponovo }e se susresti sa svojim voljenim {ejhom. Tek tada, hazreti Mevlana prona}i }e kona~nu utjehu, dosegnuti stanje u kojem je jedino i mogu}e izlije~iti “srce, rastancima ranjeno”. Stoga se cjelokupan hazreti Rumijev ìvot moè sagledati kroz odnos prema hazreti [emsu: priprema i i{~ekivanje njegovoga dolaska, neprekidno druènje (sohbet) s njim, i àl uslijed rastanaka i i{~ekivanje ponovnoga sastanka kroz prvu no} nakon smrti, prvu “bra~nu no}” – [ebi Arus. Tako se u ìvotu hazreti Mevlane moè izdvojiti pet bitnih perioda, svih pet okon~avaju se smr}u: 1. stjecanje osnovnih znanja (do smrti hazreti Behauddina) 2. hod sejrus-sulukom66 i sazrijevanje za {ejha (do smrti hazreti sejjida Burhanuddina) 3. trostruko dozrijevanje u kemâlijjetu, od “sirovosti” do “pregaranja” (do smrti hazreti [emsa) 4. àl za hazreti [emsom kroz semâ-zikr (do smrti hazreti Salahuddina) 5. àl za hazreti [emsom kroz Mesneviju (do hazreti Mevlanine smrti) Pojava [emsuddina zna~ila je prekretnicu u Dèlaluddinovu ìvotu, jer je u osobi [emsuddinovoj na{ao pravog u~itelja koji mu je otkrio istinu. Rijetki su takvi sretnici kojima je istina bila otkrivena! Dèlaluddin nije nikada mogao zaboraviti svoga u~itelja i spominjao ga je sve do smrti. U svojim djelima, on govori o njemu i u zanosu pjeva mu pjesme. Na jednom mjestu u “Mesneviji” on ovako opisuje [emsuddina, uzdiù}i ga:

BEHAR 80-81

Sunce moje, u~itelju moj. Moj ìvote i opstan~e moj! Samo Tvojom pomo}i spoznao sam Istinu (tj. Boga). O istino koja si me uputila Istini! Kao uspomenu na svog u~itelja i {ejha, Hazreti Mevlana osniva poseban dervi{ki red mevlevija i otvara tekiju, u kojoj se posve}uje isklju~ivo misticizmu i njegovu tuma~enju. U tom razdoblju, spjevao je i svoje ~uveno djelo “Mesneviju”. Hazreti Mevlana je preselio na Ahiret 5. Dùmadelahira 672. godine po Hid`retu ili 17. decembra 1273. godine po Miladu. Sahranjen je pokraj svog oca u Konji. Turbe Hazreti-Mevlanatovo pretvoreno je danas u Muzej, koji svaki dan obilaze brojni posjetioci i njegovi po{tovaoci. Allah rahmet ejle!67 Iza hazreti Mevlane, pored spomenutih djela, ostao je i dervi{ki red poznat pod imenom mevlevije. Na neki na~in, kompletan hazreti Rumijev ìvot i njegovo djelo, mogli bi se predstaviti kroz njegov poznati gazel “Gazel o smrti”. Iz toga razloga, gazel prenosimo u cjelosti. Kad preselim, kad moj tabut, svakom, da sam mrtav zbori, ne mislite da me tuga za svijetom ovim mori! Nek ne cvili za mnom niko, nek ne kaè: “[teta, {teta”, jer je {teta bit’ {ejtanov, pa i}’ tamo gdje se gori! Na dènazi mojoj nek se ne tuguje zbog rastanka, jer ba{ tada du{om mojom sre}a sastanka ùbori. Kad me spuste u grob, niko nek’ ne kaè: “Sasvim nesta!” jer dru{tvima dènnetlija grob – samo paravan tvori! Kad vidi{ da me spuste, smatraj da me tada diù. Zar ne nebu Sunce, Mjesec, kada za|e manje gori? Ti sve misli{ to je suton, ne Ne, svitanje to je pravo, jer spu{tanjem tijela u grob, radi se o du{e zori. Koje sjeme ne proklija, kad ga zemlja u se primi? Pa kako u proìvljenje, da mi du{u sumnja mori? Iz bunara izvadi se potopljena kofa puna. Stog ne pla~e duh Jusufov, dok se tijelo s jamom bori. Kad zatvori{ jedan otvor, tad se drugi sâm otvara. Pa nek se zbog moje smrti, ni rije~ tuge ne prozbori.68

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Po zavr{etku pisanja, rad sam predao na ~itanje, radi sugestija, profesoru Samiru Krlu~u, pa mu se ovim putem najtoplije zahvaljujem. S. B.

BILJE[KE: 1

Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, Sarajevo, Kaderijsko-Bedeviska tekija u êljugovi}ima, 1995., str. 6. 2 Vidi: Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, “Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama)”, [ebi-Arus, Sarajevo, Izdava~: Fejzullah Hadìbajri}, 1974., str. 8.; Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 7.; “Mevlana i dervi{i koji se okre}u”, bez autora, prijevod: R. i H. Misirli}, [ebi Arus, Sarajevo, Tarikatski centar, 1988., str. 55. Ovaj rad preveden je jo{ jednom, kasnije, i objavljen pod naslovom “Mevlana i njegov put ljubavi”, Sarajevo, “Merhamet”, 1992. Navedeno je da je autor knjige Mehmet Önder, te da je knjigu napisao na turskome jeziku a potom je i preveo na engleski jezik. Ne navodi se ko je knjigu preveo na bosanski jezik. Nesumnjivo je rije~ o identi~nom djelu, samo su dva razli~ita prijevoda. Premda ovaj rad predstavlja jednu od, kako smo rekli, rijetkih studija na na{em jeziku o ìvotu hazreti Mevlane, makar bilo rije~ i o prijevodu, te mada je rad uistinu pisan s ljubavlju, treba naglasiti da u pojedinim dijelovima postoje grje{ke. Radi vremenskoga pretho|enja, uglavnom }emo se dràti verzije objavljene u [ebi Arusu objavljene pod naslovom “Mevlana i dervi{i koji se okre}u”, s tim da }emo u fusnotama navoditi i ime autora, sluè}i se tim podatkom iz spomenute druge verzije. Lahko }e biti razlikovati na koju se verziju gdje pozivamo, budu}i da, kao {to smo rekli, rad u obje verzije nosi razli~it naslov. 3 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 8., 9. 4 Reynold A. Nicholson, Rukmī – Poet and Mystic (1207-1273), Pakistan, Suhail Academy Lahore, 2000., str. 17. 5 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9. 6 Ovako je navedeno u tekstu hadì hafiza Hadìmuli}a (vidi str. 9.). U tekstu Eve de-Vitray Meyerovitch, kaè se da je hazreti Behauddin pobjegao s porodicom pred najezdom Mongola te da je to bilo 1219. godine, dakle kada je hazreti Rumi imao dvanaest godina (vidi: str. 7.). Verziju hadì hafiza Hadìmuli}a podràva esej “Mevlana i dervi{i koji se okre}u” budu}i da se tu jo{ navodi i konkretan razlog. Naime, isprovociran suhoparnim racionalnim pristupom islamu, hazreti Behauddin ~esto se verbalno su~eljavao sa poznatim Fahruddinom Razijem ~ije je ideje podràva sultan Muhammed. Na jednome predavanju, uputio je Fahruddinu, sulta-

nu i njegovim sljedbenicima slijede}e rije~i: “Oh Fahri Razi! Oh Harezm{ah! O, njegovi sljedbenici! Vi ste se odrekli srca napunjenih mirom i duhovnim otkri}ima, vi ste sahranjeni u tami. Vi teìte jezeru izmi{ljotina ma{te. Ovi snovi dopu{taju porobljavanje va{eg tijela. Zatvorili ste o~i va{oj du{i i postala je slijepa na istinu. Ovim putem {tetite i sebi i drugima. Va{e sumnje i prazni snovi ra|aju deformisane i izopa~ene ideje.” Nakon ovoga, Fahruddin se poàlio sultanu, nakon ~ega je ovaj protjerao hazreti Behauddina. (Vidi: Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 43., 44.) No, u ovome radu navedena je samo godina ulaska Dìngis Hanovih vojski u Belh – 1214., a samo je re~eno: “Ubrzo nakon Behauddin Veledovog odlaska iz Belha”. (Vidi: str. 45.) Tako bismo mogli zaklju~iti da je godina navedena u Hadì Hafizovom tekstu ispravna. 7 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 45. 8 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9. 9 Vidi: Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 7. 10 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 46. Profesor Samir Krlu~ skrenuo mi je pa`nju da ova re~enica zvu~i mnogo jasnije u verziji Eve de Vitray – Meyerovitch, gdje se kaè: “Feriduddin Attar ... prore~e da }e Dèlaluddin uskoro upaliti vatru u svakom srcu, zaljubljenom u duhovnu nauku.” Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 8. 11 Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 18. 12 Vidi: Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9. 13 Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 9. 14 Vidi: Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9. 15 Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 8. 16 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 48. 17 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 49., 50.; Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9., 10. 18 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 10. 19 Sayyid, kod nas izgovara se kao “sejjid”, ozna~ava da je osoba potomak hazreti Huseina, unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam. S druge strane, koristi se i titula {arīf, kod nas izgovara se kao “{erif”, a ozna~ava osobu koja svoje porijeklo vu~e od hazreti Hasana, drugoga unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam. Oba unuka sinovi su hazreti Muhammed-pejgamberove, alejhisselam, k}erke Fatime i njenoga supruga velikog hazreti Alije. Vidi: Fehim Nametak, “Sejjidi, {erifi i nakibule{rafi u Bosni i Hercegovini”, Ehli Bejt u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Nau~noistraìva~ki institut “Ibn Sina”, 2003., str. 252. 20 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 56. 21 Ibid. 22 Hâl, pojava, odnos vezanosti du{e i tijela u jednom momentu, stanje, traènje sa stanjem, ono {to se pojavi na srcu. (Fejzulah Hadìbajri}, “Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza”, Zbornik radova Prvog simpozija: Tesavvuf – islamska mistika, Zagreb, Zagreba~ka dàmija, 1408./1988., str. 190.) 23 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 56. 24 Halvet, osamljivanje, odvojenost, susreti skrivenosti stvorenja sa Hakkom (dragim Bogom). Kod nekih redova traje ~etrdeset dana. Po tome je (dervi{ki) red halvetije dobio ime. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 190.) 25 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 57. 26 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 10. 27 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 10. 28 Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 34. 29 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 59. 30 Pîr, starje{ina, duhovni vo|a muslimana, vo|a jednog dervi{kog reda, osniva~ dervi{kog usulskog (metodskog) reda, {ejh. Ima dvanaest pîrova. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 205.) 31 Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 35. 32 Ir{ad, upu}enost u dervi{ki red, bu|enje ~ovjeka iz uspavanosti i nemara, osposobljenost dervi{a za vodi~a drugim a{icima, proces vo|enja i odgajanja murida od strane {ejha, mur{ida. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 194.) Murad, koji se spasio od svojih èlja, obveznik tarikata i svoga {ejha, ogoljen od svoje volje (predan Boìjim propisima), pripadnik tarikata sa zakletvom. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 203.)

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA 53

Reynold A. Nicholson, Rukmī – Poet and Mystic (1207-1273), str. 18. Vidi naprimjer: Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 61. 35 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, Oxford, Oneworld, 2003., str. 155. 36 Ibid, str. 159. 37 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 61. 38 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 155. 39 Ibid, str. 143. 40 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 142., 143. 41 Kema klijjet, potpuna zrelost, savr{enstvo, potpuno duhovno savr{enstvo. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 196.) 42 Vidi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 145.-154. 43 Vidi: Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 215. 44 Ogrta~ kojim se ogr~u dervi{i. Tako|er: “podobnost i selamet, odje}a znanja.” Vidi: Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 191. 45 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 153. 46 Kur’an, sura er-Rahmân, ajet 19. 47 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 11. 48 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 149., 150. 49 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 76. 50 Ibid. 51 Tradicija kaè da su hazreti [emsa ljubomorni hazreti Mevlanini u~enici ponovno oteli, ali da su ga ovoga puta ubili. Ba~en je u jedan bunar u Konji. Pored toga bunara, na njegovome izlazu, sagra|eno mu je turbe a okolo turbeta podignuta je dàmija. Fejzulah Hadìbajri} u tekstu “O Konji i vezi Sarajeva s Konjom” ([ebi arus ’66; Glasnik 1967., br. 3-4, str. 134-138), izme|u ostalog, pi{e: “Njegov (hazreti [emsov) mezar je podublje u zemlji, ispod kubure, pokraj bunara u koji je bio ba~en, kad je poginuo. Silazi se niz dvoje basamake, u pogetom stavu (kao na rukjuu). Mezar je od cementa, a i bunar je zatrpan i cementiran.” 52 Usporedi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 164.

“Zikr, spominjanje Boìjih imena jezikom i razmi{ljanje o Njemu, prizivanje Allaha, slavljenje Boìjeg imena. Moè biti skupni i pojedina~ni, a naj~e{}i oblici su: zikr-i dèhrî – (visokim glasom), zikr-i lisânî – jezikom, zikr-i kalbî – srcem, zikr-i hafijj – skriveni zikr.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 217. 54 “Dèzba, ekstaza, nadahnu}e Premilostivog, momenat kad Allah, d`.{., privu~e ~ovjeka Sebi pa on od silnog odu{evljenja bude zapanjen i ushi}en skoro do ludila, uslijed neposredne blizine Njegove sveobuhvatne ljepote, koja traje kao bljesak; privla~enje roba Allahu Allahovom voljom bez truda roba, privla~enje du{e el-Hakk-u.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 184. 55 “Semâ, (zikr), posebni stoje}i (kija km) zikr, dio zikra sa posebnim kretanjima koji do~arava kosmi~ki sklad, karakteristi~an za mevlevije.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 208. 56 Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of Rumi, Boston & London, Shambala, 1996., str. 23. 57 Ibid, str. 23., 24. 58 Ibid, str. 24. 59 Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of Rumi, str. 26. 60 “Sohbet, drugovanje, drugarski razgovor.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 210. 61 Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of Rumi, str. 26. 62 Fejzulah Hadìbajri}, “Bilje{ke i komentari”, u djelu: Mevlana Dèlaludin Rumi, Mesnevija, Sarajevo, Tekijski odbor Nak{ibendijsko Mevlevijske tekije na Mlinima i Sarajevu (Katedra Mesnevije), 1985., tom I, str. 217. 63 Vidi: Rumi, Mesnevija, tom I, bejt 126. 64 Ibid, tom II, bejt 2282. 65 Rumi, Mesnevija, tom I, bejtovi 1.-3. 66 “Seyr-i suluk, hod (idenje) u tarikatu, pona{anje.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 209. 67 Hadì hafiz Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 11., 12. 68 Gazel je prepjevao rahmetli E{ref Kova~evi}. Vidi: [ebi Arus, Sarajevo, Tarikatski centar, 1995., str. 6.

33 34

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Mevlanina misao: mogu}a paradigma za novi vijek Pi{e: Azra Abad`i} Navaey

MESNEVIJA – KANON ISLAMSKE DUHOVNOSTI Zanimljive su putanje ~itala~ke publike koja poput suputnika prati neko pisano djelo. I dok su neke knjige stolje}ima nakon svoga nastanka bile osu|ene na tavorenje u zaboravu, ~ekaju}i prigodu ponovnog (raz)otkrivanja, Rumijev opus magna - ponajprije Mesnevija – mogla bi se pohvaliti svime samo ne samotni~kom putovanjem kroz povijest ~itanja. Napisana sredinom 13. stolje}a u dalekoj Konji, bila je prvotno omiljeno {tivo na dvorovima posljednjih seld`u~kih prin~eva, istih onih zaslu`nih za trajno utiskivanje profinjenih perzijskih elemenata u turski kulturni substrat. I u narednim je stolje}ima utjecaj Rumija ostao neosporan i gusto razgranat {irom islamskoga svijeta; no, dok se duhovni trag Mesnevije, neko} nezaobilaznog {tiva svakog obrazovanijeg muslimana, protezao od indijskog potkontitenta sve do srednjoeuropskih podru~ja, sna`niji mevlevijski utjecaj na {ire mase ipak nije prelazio granice Osmanskoga carstva. Specifi~an misti~ki eros koji probija iz Rumijevih stihova, na~in promi{ljanja temeljnih kur’anskih poruka, duhovna antropologija ponikla na zasadama istih, a koja poku{ava proniknuti u jedno od sredi{njih pitanja sufijskoga u~enja - kao {to je ono o polo`aju ~ovjeka u univerzumu i uop}e smislu njegova postojanja – te osebujan pjesni~ki imaginarij, upisivali su se generacijama u stihove brojnih pjesnika islamske, napose misti~ke provenijencije. Nebrojeni prijevodi, komentari komentara, tuma~enja i tefsiri kao i u~estala referiranja na ovu svojevrsnu enciklopediju misti~koga u~enja - od Sultana Veleda iz 13. stolje}a do Muhammada Iqbala, velikog pakistanskog mislioca i pjesnika prve polovice 20. st. – potvrda su neiscrpne i duhovno inspirativne snage Rumijeva pjesni~kog i misle}eg genija.

ZAPADNO OTKRI]E RUMIJA I NOVA TUMA^ENJA Ovaj neprekinuti vi{estoljetni dijalog s mevlevijskom misli potrajao je sve do prvih desetlje}a pro{loga stolje}a, kada je naprasno prekinut. 1925., svega dvije godine nakon ustanovljenja Turske Republike i njena odlu~nog sekularisti~kog zaokreta, preko no}i su razvla{tene i pozatvarane sve dervi{ke tekije i hanikahi, prema shva}anju zagovornika jednoumlja - glavna rasadi{ta svakovrsne subverzivnosti. Usmjeriv{i svoje lice europskim obzorima, moderna se lai~ka dr`ava odlu~ila na vrlo antimoderan na~in razra~unati s vlastitim duhovnim naslije|em, potpuno ga zatomiv{i i zanijekav{i. Samo koju godinu kasnije, sli~na je sudbina zadesila i mevlevijsku tradiciju u Bosni. Nakon smrti posljednjega mevlevijskog {ejha, sarajevska je tekija zatvorena, da bi iza Drugoga svjetskog rata bila sravnjena sa zemljom.

No, ba{ nekako u to vrijeme zapo~inje smjelije zapadnja~ko otkrivanje islamske knjièvne ba{tine, te se teì{te institucionalnog zanimanja za ono {to se stolje}ima dràlo kanonom islamske duhovne riznice, s Istoka seli na Zapad. Po~ev{i jo{ od 19. stolje}a, s prvim prepjevima i tuma~enjima Rumija u okrilju njema~ke orijentalisti~ko-filolo{ke {kole, preko prvog kriti~kog izdanja Mesnevije na izvorniku i u engleskom prijevodu, zahvaljuju}i naporima R. A. Nicholsona i kasnije njegova nasljednika Arberrya, zatim ~itav niz uglednih ruskih iranista, te posebno poratna generacija islamologa predvo|ena dvjema damama - Annemarie Schimmel i Evom de Vitray Meyerovitch, koje su svojim suptilnim prijevodima i istraìva~kim àrom pribliìle Rumijevu misao {iroj zapadnja~koj publici, pa sve do novijega doba koje je obiljeèno posvema{njom Rumimanijom, posebice na ameri~kome kontinentu – interes za ovog porijeklom afganistanskog egzilanta na Zapadu nimalo ne jenjava; naprotiv. Neke od prvih znanstveno utemeljenih studija i suvremenih interpretacija Rumijeva djela potekle su iz pera upravo pojedinaca obrazovanih u zapadnim {kolama. Ipak, pogre{no bi iz ovako sumarnog pregleda bilo pomisliti kako je mevlevijska tradicija, njegovana posebno kroz ritual ~itanja, tuma~enja i komentiranja Mesnevije (mesnevihani) te izvo|enja seme, u svom prvotnom zavi~aju posvema zamrla. Osu|ena na tajnost, prigu{eno je i dervi{ki strpljivo tinjala zahvaljuju}i maru najustrajnijih1. Napokon, 1953. godine, po prvi put nakon gotovo tri desetlje}a zabrane djelovanja misti~ko-vjerskih redova u Turskoj, dobivena je dozvola za izvo|enje mevlevijskoga ceremonijala seme pred o~ima javnosti (premda u vrlo skromnim uvjetima jedne kino-dvorane). Suvi{no je i isticati kako je program odobren tek pod uvjetom da mu se pristupi kao kulturnoj manifestaciji, zanemariv{i pritom njen vjersko-duhovni kontekst. Kada je UNESCO 1973. godinu posvetio velikome mistiku u ~ast, nakon vi{ednevnog me|unarodnog skupa organiziranog povodom 700-te obljetnice njegove smrti, uslijedio je, kao kruna manifestacije, sve~ani ceremonijal seme za sve uzvanike. U staroj seldù~koj prijestolnici, gradu koji jo{ ~uva svoje anti~ko ime Iconium, ovaj iznimno produhovljen ritual koji simbolizira posve}eni susret ~ovjeka s onostranim, uprizoren je u - prostranoj sportskoj dvorani (!) kako bi se ~itavom doga|aju pridodalo pone{to tjelesnoatletskoga duha. Tradicija mevlevizma je, dakle, slu`beno odobrena i nastavljena, no plativ{i za to pozama{nu cijenu: despiritualizaciju, redukcionizam na razinu kulturnog spektakla, odnosno, u novije doba, turisti~ke atrakcije. U Iranu, zemlji ~ijim je jezikom Rumi pjevao, recepcija njegova u~enja pone{to je druga~ija. Kako se mevlevizam nikada nije institucionalno u~vrstio u {ijitskome duhovnom

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA okrilju, na~in na koji je ondje zaìvjela i preìvjela mevlevijska misao mo`da je i najbliì onom izvornom sufijskom svjetonazoru, saètom u izreci: “Sufija je onaj koji to nije”. Onom poimanju koje radije prihva}a poziciju kriti~ara umjesto pristajanja uz mainstream (jer mevlevije su bile poznate po dobrim odnosima s vladaju}om osmanskom elitom); onome koji pretpostavlja ideju vrlo osobnog misti~kog traganja nad kolektivnim pokoravanjem pravilima reda; i naposljetku, onome koji zagovara stanoviti oblik duhovne demokracije me|u svim bi}ima, kao alternativu svakom doktrinarnom i ideolo{ki optere}enom promi{ljanju svijeta. Stoga i ne ~udi previ{e ~injenica {to su zadnja dva desetlje}a, napose me|u mla|om generacijom Iranaca, kao nikada ranije obiljeèna sna`nim utjecanjem irfanu i novim interpretacijama Mevlane, kao prostoru neotu|ive duhovne slobode.

SUVREMENE RECEPCIJE RUMIJA Premda je slu`beno 2007. progla{ena godinom Rumija, zapravo su ve} devedesete godine pro{loga stolje}a, skupa s prijelazom u novo, bile obiljeène neobi~nim zanimanjem za njegovo u~enje, i sufizam op}enito. Otkako je 1995. godine ameri~ki pjesnik Coleman Barks objavio engleski prepjev izbora iz njegovih djela, {iroj javnosti dotada slabo znani srednjovjekovni perzijski mistik, u samo nekoliko godina postaje naj~itanijim pjesnikom u Americi nakon W. Whitmana. Ovdje se sad susre}emo s jednim paradoksom: u zemlji koja slu`beno ustraje na antiislamskoj propagandi, upravo je misao jednog islamskog pjesnika nai{la na plodno tlo, kao malo gdje u svijetu. Ostavimo li postrance sve one popularne vidove o~itovanja Rumimanije na Zapaduod toga da ga izvode suvremeni pop pjeva~i, do tiskanja odje}e s njegovim likom i sl., a kojima bi se vrijedilo pozabaviti unutar kulturalnih studija - javna ~itanja Rumijevih stihova, promocije knjiga, predavanja i okupljanja {tovalaca mevlevizma koja se odràvaju barem jednom mjese~no u svim ve}im ameri~kim gradovima, svjedo~e o kultnom statusu Rumija, ali i potrebama zapadnog dru{tva. Sa svojom filozofijom vje~itoga propitivanja i krzmanja uvrijeènih nazora, povla~enjem paralela izme|u naizgled nespojivoga, priznanjem da je kona~na Istina u biti nedoku~iva i nespoznatljiva, no zbog toga ni{ta manje vrijedna poku{aja dosezanja, i napose neprekidnim nadilaènjem i stanovitom dekonstrukcijom vlastitoga jastva, Rumi je upravo u postmoderni doìvio ponovno bu|enje. No ovdje je potrebno i va`no mo}i razlu~iti izme|u najmanje dvije dominantne interpretativne tendencije: one zadojene newagerskim okretanjem razli~itim oblicima spiritualizma, a koja je Rumija prigrlila u krajnje pojednostavljenom kulturnom kontekstu tek kao “propovjednika ljubavi”, odvojiv{i ga pritom

BEHAR 80-81

od njegova islamskog zale|a, i druga, koja u pomnom ~itanju nekih od najlucidnijih stranica islamske duhovnosti nazire ~vrsta upori{ta za novo tisu}lje}e. Sklonost sufijskim temama, i op}enito posezanje za junacima iz islamske geografije, danas je postalo svojevrsnim knjièvnim trendom, kako kod autora koji islamskome naslije|u pristupaju izvana, tako i kod onih koji mu tradicijski pripadaju, ali mu se kao temi iznova vra}aju. Jedna od njih, koja je svojedobno izjavila da je “tesavvuf neodvojivi sloj njenog knjièvnog stvarala{tva”, je i mlada turska spisateljica Elif S ¸afak. Prema njenome shva}anju, knjièvnost, ba{ kao i sufizam, svoju snagu crpi u traganju za transcendentnim, u potrebi nadilaènja granica vlastitoga ja, u nastojanju da se pomute i poru{e uspostavljene ograde: izme|u stvarnosti i sanja, ìvota i smrti, jastva i drugosti. Knjièvnost nam, drì ona, otvara mogu}nost da prije|emo na drugu stranu zadanoga identiteta, da se zagledamo u ~ovjekovu su{tinu i poku{amo postati netko sasvim druk~iji. Zbog toga, uvjerena je S ¸afak, postoji su{tinska srodnost izme|u ljudi posve}enih vjeri i onih posve}enih pisanoj rije~i. Njeno je stvarala{tvo na tragu upravo ovakvog promi{ljanja knjièvnosti, kao primarno duhovnog pa tek onda intelektualnog napora. Sufijska tradicija s kojom stupa u intertekstualni dijalog za nju ne predstavlja samo bogato kulturno naslije|e kojime intelektualisti~ki garnira svoje tekstove, niti knjièvni uzor koji valja opona{ati; islamski misticizam, rasko{no utjelovljen u pojavi hazreti Mevlane, za nju je polazi{te za nadogradnju i propitivanje aktualnih dru{tvenih problema. Sredi{nja sufijska misao o jedinstvu, jednosti i duhovnoj bliskosti svega stvorenog izranja tako u prozi ove suvremene autorice kao jedina mogu}a premisa za ljudskiji opstanak u dobu vladavine fragmenata. U svijetu {to izvikuje pohvale multikulturalnosti, no istodobno li{enom svake svijesti o nu`nosti isticanja duhovnih temelja na kojima svaka razli~itost jedino opstaje, mogu}e je ìvjeti tek jednim sku~enim i shizofrenim ìvotom. Kao antipod i krajnje humani odgovor ovakvoj vrsti duhovne degradacije i egzistencijalnog provincijalizma, S ¸afak upu}uje na ponovno promi{ljanje Rumija. Ustvari, dinami~kim ~itanjem Mesnevije, navodi na razmatranje nekih zamr{enih pitanja kulture, tolerancije, razli~itosti i slabosti iz perspektive islamske duhovnosti, pronalaze}i ondje ~vrste temelje za mogu}u paradigmu suvremenosti. Jer iako pripada srednjem vijeku, Rumi i danas, po mnogo ~emu, hrabro prednja~i ovom vremenu. 1 Bosanski mesnevihani (~ita~i i komentatori Mesnevije) mogu se s ponosom ubrojiti me|u rijetke u svijetu koji su ovu tradiciju uspjeli sa~uvati u iznimno te{kim prilikama 20.st. sve do dana{njega dana. O tome vid. iscrpan rad: “Mesnevihani Sarajeva”, Emin Leli}, u: Novi Muallim, br. 24, g. VI., 2005., Sarajevo.

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Nekoliko pri~a iz Mesnevije ÔVJEK KOJI JE HTIO POBJE]I OD AZRAILA1 (I, 956) Jednoga jutra u osvit zore, banu neki plemi} u naprasnoj ùrbi u Sulejmanove dvore. Lice ovog nesretnika sablasno je poùtjelo, a usne mu od jada oblilo modrilo. “[to te ti{ti, ~ovje~e, da ovako pati{?” zapita ga Sulejman. “Ma, Azrail me je takvim pogledom prostrijelio, svu svoju srd`bu i bijes na mene je sasuo”, zajeca nesretnik. “Kaì sad {to mi valja ~initi,” Sulejman }e na to, “{togod èli{, zatraì!” “Ti {to budnim okom na{e ìvote ~uva{!” otpo~ne ~ovjek; “Zapovjedi vjetru da me do Indije prenese: tamo }u, mo`da, smrti ute}i i du{u svoju spasiti.” Ljudi se tako od skromnosti i odricanja klone, da postaju plijenom lakomosti i pohlepe. Strah od siroma{tva i odricanja nalik je strahu {to proganja ovog smrtnika; pohlepa i ~astohleplje – to je tvoja Indija. I Sulejman naredi vjetru da ùrno ~ovjeka preko mora prenese i do udaljenih krajeva Indije odnese. Sutradan, dok je Sulejman na prijemu bio, sretnu Azraila pa ga zapita: “[to si tako gnjevno onog Bo`jeg stvora pogledao, da je jadnik bezglavo iz svog doma izjurio?” “Kad sam ga ja to ljutito pogledao?”, u ~udu }e Azrail; “Samo sam se za~udio kud je onuda prolazio. Jer mi je od Boga zapovijed stigla da du{u tog ~ovjeka, ba{ istoga dana, u Indiji uzmem. I ja sam se, eto, u ~udu snebio i u sebi pomislio: ’Da mu je i na stotine krila imati, do daleke Indije on ne moè sti}i.’ Sve {to se u svijetu de{ava ti ovako poredi, {irom o~i otvori i promisli. Od koga da pobjegnemo? Zar od sebe samih? Besmisleno! Od kog’ da se ~uvamo? Zar od Istine? Ej, huda nevoljo!

PRIÂ O GRAMATIÂRU I LA\ARU (I, 2835) Jednoga se dana neki umi{ljeni gramati~ar na la|u ukrca; smjestiv{i se udobno nasuprot la|ara, pun sebe, oholo ga zapita: “Jesil’ ti ikad gramatike u~io?”. “Ne”, la|ar mu re~e. A ovaj }e na to uznosito: “Pola tvog ìvota, tad, uludo prote~e!” Slomljena srca, la|ar se suzdrì, al’ odgovor ne dade, ve} u{uti. Malo utom, oluja se dignu; vjetar la|u u vrtlog zavitla, a la|ar u~enjaka gromko upita: “Zna{ li ti plivati? Sad mi kaì!” “Ma ne znam”, zavapi gramati~ar, “brate moj mili, dragi!” “îtav tvoj ìvot, gramati~aru, nestaje,” dobaci mu la|ar, “jer la|a nam, evo, u vrtlogu tone!” Ovdje je potrebno mahv2 poznavati, a ne nahv3; ako si u sebi umro, tad bez straha u vodu zaroni.

Voda }e mrtvog na povr{inu izbaciti, al’ `ivog, iz bujice tko }e spasiti? Kad uspije{ u sebi ljudsku narav usmrtiti, more bo`anskih tajni do visina }e te vinuti. O ti, koji stvorove ljudske magarcima zove{: sada i sam ko’ magare na ledu posr}e{. Da si i najve}i u~enjak svih vremena, gledaj sad nestanak ovog svijeta i vremena. Mi smo gramati~ara tako skrojili, da bi vas gramatici nestajanja podu~ili.

KAKO SU VUK I LISICA PO[LI S LAVOM U LOV (I, 3014) Jednoga su dana lav, vuk i lija po{li u gore i planine radi ulova. Zajedno su krenuli kako bi se potpomogli i {to bolje zamke za lovinu pri~vrstili. Svoj se trojici posre}i te su u golemoj stepi silno mnogo plijena pohvatali. Premda ono dvoje nije lavu na ~ast sluìlo, ipak se kralj ìvotinja velikodu{no ponio i s njima sve prijateljski ophodio. Zbog ovakvog }e se kralja svaka vojska `rtvovati, jer tek je zajednica ljudi izvor spasa i milosti1. Kad se, dakle, druìna ona na planinu uzverala, hitaju}i za lavom puna udivljenja, Smjesta se do~epala obilatog plijena: planinskoga goveda, jedne koze i ove}eg zeca. Jer svakome tko slijedi neustra{ivoga lava, uvijek }e dostajati mesa i izobilja. Dovukav{i s mukom ranjene zvijeri, krvlju oblivene, do prve gu{tare, Vuk i lija se polakome da }e plijen me|u njima kraljevskom pravdom biti razdijeljen. Bljesak te gramzivosti o{inu lava koji u~as shvati odakle izvire ova pohlepa. Jer lav je i vladar skrivenih tajni: poznaje sve misli koje um tek sluti. Ej, srce mislima zanijeto, vladaru se uteci od zlih i pokvarenih namisli. Jer on znade, al’ ne odaje, sve tvoje najskrovitije primisli i, ne bi li te zavarao, jo{ ti se u lice smije{i. Premda je lav znao za njihove napasti i isku{enja, tog im trena ni{ta ne re~e ve} ih obazrivo poslu{a; Ali u sebi pomisli: “E, bijednici jedni podli, ve} }u vas ja dostojno nagraditi! Zar vam nije dostatan moj obzir prema vama? Sva mudrost i razboritost od mene vam pristiè, i sve {to imate zbog moje je milosti iznimne. [to li jedna slika i moè svom slikaru prigovoriti? Kad ju je on sam stvorio i mislima obdario. Izbavit }u ovaj svijet od sramotnih ~ina, pa nek’ u njem preostane samo ova pri~a!”

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA Sve je ovako lav mislio i sa {irokim smije{kom na ono dvoje pogledavao; ne vjeruj, stoga previ{e ovakvim osmijesima2! Sva dobra i bogatstvo ovoga svijeta varavi su osmijesi Stvoritelja; to nas je izobilje opilo, kvarnim i oholim u~inilo. Ej, vjerni~e! Od odricanja i trapljenja za tebe boljega nema, jer prijetvorni }e se osmijesi prokazat’ kao zamka. Kako je lav isku{ao vuka “Hej, vu~e stari!” obrati se vuku lav. “De razdijeli ovaj ulov me|u nama, i pokaì nam koliko si pravedan. Budi moj zastupnik u ovoj razdiobi, pa da vidimo svi kakav si ti u biti!” “Presvijetli care,” otpo~ne vuk, “divlje govedo nek’ tebi pripadne, jer je sna`no i krupno, i samo tebi pristaje. Ona je koza srednjeg stasa i meni, nekako najbolje, odgovara; a ti lijo zeca uzmi i zasigurno ne}e{ pogrije{iti.” “Ma {to si to rekao, vu~e?” rasrdi se lav. “Jo{ jednom ponovi! Kako si se samo drznuo preda mnom ’ti’ i ’mi’ izgovoriti? Takav je vuk i od pseta gori, kad se u nazo~nosti plemenitog lava, usu|uje svoju nisku sobost isticati! Pri|i bliè, budalo umi{ljena!” povika lav na vuka, a kad mu se ovaj pribliìo, lav ga je bijesno razderao i usmrtio. Uvidjev{i brzo nisku i nedoraslu vu~ju prirodu, za kaznu mu s glave odere svu koù. “Budu}i te ni moja nadmo} nije izbavila od privida samopostojanja,” lav mu dobaci, “du{i poput tvoje valja se poni{titi i s tajnom Istine umrijeti. Zbog toga {to nisi svoju sobost preda mnom usmrtio, to me je ljubav nagnala da ti {iju stegnem i oslobodim od opsjene postojanja.” Sve propada i nestaje osim Njegove biti3: ne tragaj stoga za vje~nosti, sve dok se ne utopi{ u Bo`joj biti. Svi koji i{~eznu u Mome bi}u, bez straha su od propasti i nestajanja. Jer onaj tko pro|e kroz smrt svoga bi}a, dopire do vje~nosti i utrnu}a4. Tko god pred Njegovim dverima izusti ’ja’ ili ’mi’, bit }e odbijen i vra}en, prestat }e postojati.

PRIÂ O ÔVJEKU KOJI JE REKAO “JA” (I, 3056) Pokucao neki ~ovjek na vrata svoga prijatelja. “Tko je?” zapita prijatelj. “Ja sam”, odgovori ~ovjek. “Odlazi,” povika onaj iz ku}e, “jo{ je prerano da u|e{: za sirovog i prijesnog poput tebe nema mjesta za mojim stolom.” Moè li sirovog bilo {to skuhati izim plama samo}e i vatre razdvojenosti? [to li bi ga drugo i moglo osloboditi od dvoli~nosti i podvojenosti? Jadnik se s tugom okrenu i ode, te ~itavu godinu provede u traganju izgaraju}i u vatri razdvojenosti. Od silnog se plama naposljetku i skuhao, i vrativ{i se s puta, sav se ushodao uokolo ku}e prijatelja. Pun strepnje da mu se kakva neuljudna rije~ ne omakne s usana, boja`ljivo zakuca na vrata. “Tko je iza vrata?” za~uje se glas iz ku}e. “Ti si, du{o!”, odgovori do{ljak. “Budu}i da si sada ’ja’, u|i”, prijatelj }e na to, “jer nema mjesta dvojici ’ja’ u ovoj ku}i.”

BEHAR 80-81

NATJECANJE KINESKIH I BIZANTSKIH SLIKARA (I, 3467) Jednoga su dana Kinezi izjavili: “Mi smo najbolji slikari”, na {to Grci stado{e tvrditi: “Na{i su slikari jo{ vje{tiji majstori i vrhunski umjetnici.” “Obje }emo grupe isku{ati,” umije{a se sultan, “da vidimo tko je u pravu i tko je odista bolji.” I stali se Kinezi s Grcima prepirati, ali Grci prvi za{utje{e i sva|u prekinu{e. Kinezi predloè da se jedna soba njima namijeni, a druga nek’ se Grcima dodijeli. Sultan prihvati i dadne im dvije prostorije, jednu nasuprot druge: jednu uze{e Kinezi, a u drugu se smjesti{e Grci. Kinezi su od cara na stotine boja zatraìli, i car otvori riznice da uzmu {togod zatrebali. Svakog su jutra iz carske blagajne Kinezima na poklon darivane pribor i boje. No Grci su otpo~etka ponavljali: “Ni boje ni {are ne}e koristiti, ve} hr|u treba skinuti i zid do sjaja o~istiti.” Zatvorili su vrata i nastavili gla~ati, sve dok se zidovi nisu poput bistrog neba usjajili. Od mno{tva boja1 do bezbojnosti2 - to je put pravi: boja je poput oblaka, a bezbojnost - mjesec sjajni. Svaki odsjaj i svjetlost {to na oblaku zablista, znaj da je od zvijezda, sunca i mjeseca. îm su Kinezi svoj posao dovr{ili, od silnog su veselja u bubnjeve zasvirali. Do|e i car da slikarije razgleda i umalo da izgubi svijest od silnog udivljenja.

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA Potom se zaputi Grcima; a kad su Grci uklonili pregradu koja ih je od Kineza odvajala, odraz svih onih {ara i kineskih slikarija, zablista kao u zrcalu na ugla~anoj plohi njihova zida. Sve {to car kod Kineza vidje, ovdje se zrcalilo jo{ ljep{e i blistavije, i dah mu oduzimalo od silne krasote. Grci su poput sufija: bez umije}a, znanja i u~enja. Pa ipak su svoja prsa do sjaja o~istili od pohlepe, {krtosti, mr`nje i zavisti. îsto}a ovog zrcala, nesumnjivo je srce, koje moè u sebi primiti nebrojene odraze. Beskrajni oblik Nevidljivog, odrazio se u Musi3 iz ogledala njegova srca.4 Nijedna se slika ne zrcali do beskraja: osim u srcu, koje uzvi{enu Svjetlost beskrajno odraàva. Do vje~nosti ono moè nove slike primati, i bez ikakve ih zapreke u sebi odraziti. Oni {to su srca od hr|e o~istili, oslobo|eni su boja i mirisa: svaki se tren Dobro njihovom pogledu pruà.

MUSA I PASTIR (II, 1720) Ugledao Musa jednog pastira kako putem hodi i bez prestanka ponavlja: “O, Boè, koji izabire{ koga ho}e{; Pa gdje si, da Ti mogu slugom postati, opanke {ivati i kose Tvoje o~e{ljati? Da Ti odje}u operem, od u{iju otrijebim i mlijeka Ti donesem, o Veli~anstveni; Da Ti ru~ice cjelivam, noìce istrljam i sobi~ak Tvoj pred po~inak ometem. Sve svoje koze Tebi `rtvujem, o Boè, {to Te uz lelek i jadikovku spominjem!” Za~uv{i ga gdje onako zbori, Musa mu se obrati: “Hej, a s kim se ti to tako razgovara{?” “S onime tko nas je stvorio, i zemlji i nebesima oblik dao”, odvrati mu pastir. “Ma ~uj ti njega,” re~e mu Musa, “zaista si zle sre}e, jer jo{ nisi ni pravim vjernikom postao, a ve} si u nevjeri ogrezao. Kakvo je to bogohuljenje i klevetanje? Zabu{i si usta vatom, da vi{e ovako ne lupeta{!

Smrad tvoga huljenja zasmrdio je cijeli svijet, i svileni pla{t vjere pretvorio u dronjke. Tebi pristaju opanci i ~arape, ali kako mogu takve stvari Svevi{njega biti dostojne? Ako smjesta ne prestane{, plamen Bo`jega gnjeva sve }e nas sna}i i cijeli narod do pepela sa`gati. Ako se vatra srd`be jo{ nije rasplamsala, pa ~emu onda ovaj crni dim1? Za{to ti se du{a tako pomra~ila i od Istine odrodila? Ako Gospoda i smatra{ sucem pravednim, ~emu onda takve prostote zbori{? Zaista je prijateljstvo sa budalom nalik neprijateljstvu, i Uzvi{enome takove molitve ne trebaju. Kome se ti to obra}a{? Zar sa stricem il’ ujakom pri~a{? Pa zar moè Stvoritelj zemaljske potrebe imati? Mlijeko se daje onima u razvoju, a opanke nazuvaju oni {to noge imaju. Njemu pristaju rije~i: Nije rodio, niti je ro|en2; svemu {to se ra|a On je Stvoritelj.” “Ej, Musa, usta si mi za~epio i du{u moju pokajanjem raspalio”, odvrati mu pastir kad ga je saslu{ao. I razderav{i od o~aja svoje halje, bolno uzdahnu i izgubi se u ravnici. Kako je Bog ukorio Musu zbog pastira Stigne Musi od Boga otkrovenje u kojem mu ovako rekne: “Mog si podanika od Mene odvojio. Jesi l’ poslanikom zato postao da ljude sa Mnom spaja{ i veè{, ili pak da ih od Mene udaljuje{? Koliko god je u tvojoj mo}i, ne upli}i se u razdvajanja, jer Meni je rastava od svih stvari ponajmanje mila3. Ja sam svakog stvora posebnom prirodom obdario i svakome osobit na~in izraza dodijelio. Za njeg su te rije~i hvalospjev, dok su tebi kleveta: {to je njemu slatki med, tebi je poput otrova. Ja sam li{en vrlina i mana; oslobo|en stara~ke klonulosti i mladena~kih uzleta. Ako sam i {togod naredio ljudima, nije to iz koristoljublja, ve} iz plemenitih pobuda. Indijcima je ponajbolje hindsko narje~je, a narodu Sinda – sindsko narje~je. Njihove molitve ne}e Mene pro~istiti, ve} }e oni sami u ~isto}i zablistati i biserje prosipati. Ne gledam Ja na jezik i na govor, ve} promatram du{u i ljudsku nutrinu. Ja promatram srce ako je ponizno, pa makar i govor ne odavao skromnost. Zato {to je srce skriveni bitak, a kazivanje i govor – tek izvanjski vid; vanjski je oblik poput uljeza, on je u srì svih pakosti i zala. Dosta vi{e rije~i, tih pojmova i metafora! @elim izgorjeti i stopiti se sa àrom plamena. Potpali vatru ljubavi u svojoj du{i, i pusti neka izgore sve fraze i misli. Ej, Musa! Jedno su ljudi u~eni i ugla|eni, a drugo su a{ici, u Boga zaljubljeni. Zaljubljeni svakog trena u ljubavnom plamu izgaraju: oni ne podlijeù pravilima - kao {to se od sela opusto{enog ne ubire porez ni desetina. Religija ljubavi je ponad svih drugih religija: onima koji su zaljubljeni, Bog je jedina vjera.

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA SVA\A IZME\U ÊTVORICE PROSJAKA KOJI SU HTJELI KUPITI GRO@\E (II, 3681) Darovao neki ~ovjek jedan dirhem ~etvorici prosjaka. Jedan me|u njima {to je perzijski govorio, predloì: “Ovim }u novcem gro`|a kupiti.” Drugi koji je bio Arapin, ljutito na njeg’ povika: “Ne, ja ho}u ’inab1, a ne nikakvo gro`|e, nitkove jedan!” Tre}i me|u njima, {to je bio Tur~in, tad prozbori: “Novac je moj, a ja ne}u ’inab, ve} samo uzum2 èlim!” A onda se oglasi i ~etvrti prosjak, Grk porijeklom, pa im re~e: “Pro|ite se, drugovi, pustih pri~a: ja èlim istafil3.” I sva ~etvorica sva|u zapodjenu{e, jer tajnu ovih imena ne znado{e. Pesnicama se udarali, nasrtali od neznanja; u neukosti ogrezli, li{eni svakog znanja. Da se onaj mudrac {to tajnu pozna i stotine jezika govori, ovdje slu~ajem obreo, sigurno bi ih sada izmirio i ovako im rekao: “Ovim }u jednim dirhemom sve va{e èlje ispuniti redom. Ako mi srca neiskvarena povjerite, ovaj }e vam nov~i} podariti sve èlje. Jedan }e dirhem – ~etiri postati, i ~etvoricu du{mana ujediniti. Va{e vas rije~i u sva|i razdvajaju, a moj vas govor miri u sjedinjenju; Stoga, utihnite bolje, i ni rije~i vi{e! Ja }u va{im jezikom postati i kroz moja }ete usta progovoriti. Jer, premda va{e rije~i pomirljivo zvu~e, opet su razlogom nesloge i sva|e.”

ZAZIVANJE BOGA JE ODGOVOR BO@JI (III, 189) Neki ~ovjek jedne no}i Boga doziva{e, sve dok mu usne od spomena Njegova ne postado{e slatke. “Hej, ti brbljav~e jedan!”, [ejtan mu re~e, “Gdje li je odgovor ’Tu sam’, na sve tvoje povike? Nijedan ti odgovor s Prijestolja ne stiè: dokle }e{ Bogu tako ustrajno slati pozive?” Slomljena srca ~ovjek se opruì i legne da spava, a u snu ugleda Hidra1 posred bujnog zelenila. “[to si posustao od molitve Bogu?”, Hidr ga zapita, “[to si se pokajao zbog pobo`nih zazivanja?” “Jer odgovor ’Tu sam’ ne dopire do mene”, ~ovjek mu uzvrati, “to sam se pobojao da sam odbijen sa vrata milosti.” “Tvoj uzvik ’O Boè!’, Moj je odaziv ’Tu sam!’”, prenese mu Hidr Bo`je rije~i, “A tvoje molbe, patnje i gorljivost Moj su glasnik tebi. Sve tvoje stremnje i napori da Me dosegne{, bijahu Moje ~ari da te Sebi namamim. Tvoj strah i ljubav om~a su Mojoj milosti: na svaki tvoj povik ’Moj Gospode!’, Ja uzvra}am mnogo puta ’Tu sam, evo Me!’”.

SLON U MRAKU (III, 1259) Doveli Hindusi slona u jednu mra~nu prostoriju da ga ljudima poka`u.

BEHAR 80-81

Mno{tvo se svijeta sjatilo da vidi golemog stvora i nagrnulo u tamnu sobu. Kako ga o~ima ne moga{e vidjeti, stado{e ga u mraku dlanovima opipavati. Jedan poloì ruku na slonovu surlu pa re~e: “Ovaj stvor nalikuje vodovodnoj cijevi” Drugi ga rukom za uho dodirnu i stvor mu se u~ini nalik lepezi. Tre}i, dotakav{i slona za nogu, re~e: “Meni se slon poput stupa ~ini.” A onaj {to je ruku na slonova le|a poloìo, izjavi: “Nema sumnje, ovaj slon prijestolju sli~i.” Tako ga je svatko sebi poimao prema onom {to je dodirnuo ili od drugih ~uo. Po onome {to vidje{e, tvrdnje im se razlikova{e: jedan ga je zvao dal1, a drugi ga elif 2naziva{e. Da je svaki od njih svije}u u ruci drào, razlika bi u njihovim tvrdnjama nestalo. Bit osjetila poput dlana je, ograni~ena, i cjelina slona dlanu je nedostupna. Bit mora je jedno, a morska pjena drugo; pusti sad pjenu i u more se zagledaj3. Mjehuri}i pjene {to danono}no iz mora kuljaju, svoj postanak moru duguju; ba{ je ~udno {to namjesto mora, uvijek vidi{ samo pjenu! Mi smo poput barki {to se morem sudaraju; o~i su nam pomu}ene u vodi bistroj. O ti, {to si zaspao u barci tijela: vodu si vidio, zagledaj se u Vodu nad vodama. Voda ima Vodu koja je pokre}e; duh ima Duha koji ga doziva.

POJA[NJENJE KAKO JE ZBUNJENOST PREPREKA RAZMI[LJANJU (III, 1376) Stigao neki ~ovjek prosijede brade, do jednog brija~a vje{te ruke. “Hej, mladi}u,” brija~u se obrati, “ja sam se, eto, nedavno o`enio, pa bi li mi sijede dlake iz brade uklonio?” A brija~ ga cijelog obrija i bradu pred njega stavi: “Sada sam prebiri i sijede odvoji, imam ja drugog posla za obaviti! Ovo su pitanja, a ono odgovori – sam ih razdvoji, da se njima u neprilici nitko ne poslu`i.”

ZLATAR KOJI JE GLEDAO UNAPRIJED (III, 1624) Do{ao neki ~ovjek kod zlatara pa ga zamoli: “Daj mi vagu da izvaèm ne{to zlata.” “Odlazi,” re~e mu zlatar, “nemam ti ja sito.” “Ma daj mi vagu,” opet }e ~ovjek, “ne zbijaj {alu sa mnom!” “Ali, u mom du}anu nema metle”, zlatar }e na to. “Pa sad je stvarno dosta!” povika ~ovjek, “ostavi se tih po{alica. Daj mi vagu koju sam te traìo! Nemoj se praviti gluhim i nasumce sva{ta blebetati.” “ûo sam {to si rekao,” odgovori mu zlatar, “nisam gluh, i nemoj slu~ajno da bi i pomislio da besmislice zborim. Razumio sam {to traì{, samo, ti si jedan drhturavi star~i} kojemu se ruke tresu i noge klecaju.

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA A osim toga, ovo tvoje zlato sadr`i sitnoga trunja i stugotina koje }e se, iz tvojih drhtavih ruku, po zemlji rasuti. E, onda }e{ mi re}i: ’Majstore, donesi mi metlu da izmetem zlato iz ove pra{ine’. Pa kad omete{ pra{inu i sakupi{ zlato na jedno mjesto, onda }e{ mi re}i da ti treba sito da ga prosije{ od trunja. Ja sam ve} na po~etku naslutio kakav je kraj. Odlazi, idi drugdje i neka ti je sretno!” Na po~etku pothvata sagledaj mu kraj, da se ne bi pokajao na Sudnji dan.

PRI~A O SUFIJI I PRAZNOM STOLNJAKU (III, 3014) Jednoga dana neki sufija ugleda stolnjak obje{en o ~avlu; u zanosnom plesu stade se vrtjeti, odje}u sa sebe trgati, I uzvikivati: “Evo hrane gladnih nevoljnika! Evo lijeka svim bijedama i mukama!” îm je njegov zanos do vrhunca stigao, tkogod je sufija bio, smjesta mu se pridruìo. Na sav glas povikuju}i, glasno su se smijali, i zanosom opijeni svijest su gubili. “U ~emu je stvar?”, brbljivac neki sufiju zapita. “Pa to je samo obje{en stolnjak, prazan, bez i trunke kruha.” “Odlazi, idi,” sufija mu re~e, “ti si oblik bez zna~enja. Ti za tvarnim postojanjem tragaj, jer ne pozna{ slasti voljenja. Voljeti kruh i bez kruha – to je hrana zaljubljenog, jer iskreni zaljubljenik nije suànj materijalnog. Zaljubljeni i ne mare za tvarnim ìvotom: oni i bez uloga uìvaju u dobiti. Iako krila nemaju, oko svijeta oblije}u; iako su bez ruku, odnose polo-lopticu. U ni{tavilu su zaljubljeni svoj {ator razapeli: poput tog ni{tavila, du{e su sjedinili.

PORE\ENJE NESTRPLJIVIH VJERNIKA S NEVOLJAMA I PATNJAMA SIROVOG SLANUTKA (III, 4189) Pogledaj onaj slanutak, {to li u loncu kipti? Vatreni ga plam, nemo}nika ti{ti. Kad god voda proklju~a, slanutak posko~i do ruba lonca i u bolnom vrisku zajeca: “Za{to me vatrenim àrom {iba{? Kad si me ve} kupila, {to mi sad opet nevolju pri~inja{?” A kuharica vje{to kuha~om mije{a i ovako mu odgovara: “Ne, samo ti fino provri i na vatri se zagrij. Nije to zbog mr`nje {to èlim da proklju~a{, ve} mi je èlja da okus uìtka ku{a{. Ova te ku{nja ne èli uniziti, ve} u hranu pretvoriti i du{i pribliìti. Vodom si se napajao i u povrtnjaku zrio: sve {to si popio bija{e stoga da bi sad izgorio.” Milost je Njegova prethodila srd`bi: zbog milosti su Njegove svi na ku{nji. Milost je Bo`ja gnjevu prethodila, kako bi svima postojanje priskrbila. Ni ljudsko tijelo ne nastaje bez ~ulnog uìtka, a kad tijela ne bi bilo, {to bi rastalila ljubav Voljenoga?1 Ako te bijes i srd`ba Njegovom voljom sustiù, to je zato da svoj ìvot prinese{ kao `rtvu.

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA Opet }e te za uzvrat obasuti milo{}u, jer si se pro~istio i savladao prepreku. “Ej, slanutku {to si u prolje}e zrio”, nastavi ona, “sad kad te muka u goste pohodi, znaj to cijeniti! Jer ~im se gost uz zahvalu opet Njemu vrati, kralju }e kazivati o tvojoj po`rtvovnosti. Kad te namjesto blagostanja dobro~initelj pohodi, sve }e ti blagodati na tome pozavidjeti. Ja sam Ibrahim, a ti moj sin pod noèm; glavu na zemlju poloì, jer sam usnio da te `rtvujem.2 Mirne du{e glavu Bo`jem gnjevu predaj, da ti grlo prereèm poput grla Ismailova.3 Koliko god da ti glavu sije~em, ta glava ne poznaje smrti i umiranja. U tvome predavanju je cilj vje~nosti; o, vjerni~e, valja ti se pokoriti. Hej, slanutku, klju~aj u toj ku{nji, sve dok od tebe vi{e ni{ta ne preostane. Ako si i uìvao u ovome zelenilu, znaj da pripada{ duhovnome povrtnjaku. Ako si i rastavljen od vode i blata zemaljske ba{~e, zalogaj si postao, do ìvih se vinuo. Hranom postani, u snagu i misao se pretvori! Biljkom si bio, sna`nim lavom sad postani! Iz Bo`jeg si imena ponajprije iznikao, i Njegovom se imenu sad povrati hitro.

LJEKARNIK I GLINOJED1 (IV, 625) Po{ao neki ~ovjek glinojed do trgovca za~inima da kupi glavu {e}era. A kod onog je ljekarnika umje{nog i spretnog, uteg na vagi namjesto kameni bio glineni. “Ako si naumio {e}era kupiti”, re~e mu ljekarnik, “samo da zna{ da mi je uteg na vagi glineni, a ne kameni.” “Meni sad ponajprije {e}era treba”, uzvrati mu ~ovjek, “pa nek’ ti je uteg od ~ega te volja!” Al’ smjesta u sebi pomisli: “Ta {to je kamen onome tko glinu jede? Meni je glina i od zlata bolja.” “Ako nema{ kamena i uteg ti je glineni”, nastavi glinojed, “tim bolje po mene, jer ja za glinom `udim.” I ljekarnik, da {e}er vagne, spusti umjesto kamena komad gline na pliticu vage, A potom stade rukom isto toliko {e}era lomiti, da se na|e u jednakoj mjeri i na drugoj plitici.

BEHAR 80-81

Budu}i da nije imao pijuk za lomljenje, podosta se zadrào i mu{teriju ostavio na ~ekanju. Dok je on tako bio zauzet {e}erom, onaj se glinojed poùdno i kradom po~astio glinom, Sve u silnom strahu da ljekarnik nenadano na njeg’ pogled ne svrati, i njegovo po{tenje na ku{nju ne stavi. Ljekarnik ga vidje, al’ se pri~ini zauzetim, pomisliv{i u sebi: “De, uzmi jo{ malo, ej bljedoliki! Bude{ li krao i glinu mi uzimao, samo nastavi, jer od svoga dijela zapravo jede{ i sebi naào ~ini{. Ti sve od mene strahuje{ i mene se boji{, al’ tvoj je strah uslijed niskosti; ja sam u strahu da se premalo zasiti{. Ako sam i zauzet kako ti se ~ini, opet ja nisam takova budala da ti dadnem odnijeti odve} od svog {e}era. Tek kad primi{ {e}er nakon vaganja, shvatit }e{ tko bija{e neznalica i budala.”

PRI~A O @EDNOM ÔVJEKU I ORASIMA (IV, 745) Kraj dubokog jarka prepunoga vode, èdni se ~ovjek na orah uspne i stade sa njega tresti plodove. I kako su orasi u vodu padali, vodom se zvuk razlijegao, a on je s visine mjehuri}e gledao. “Pro|i se oraha, hej mladi}u!”, neki ~ovjek mudro primijeti. “Orasi }e u tebi samo è| raspaliti. Ve}ina ti plodova u vodu pada: ne}e{ ih ni dohvatiti, jer je voda preduboka. Dok se ti odozgo s mukom spusti{ dolje, voda }e ve} daleko odnijeti sve orahe.” “Nije mi cilj orahe pobrati “, mladi} mu uzvrati, “vanj{tinu je magla skrilapa`ljivije promotri. Meni je cilj da oslu{nem zvuk vode i na njenoj povr{ini promatram mjehuri}e. [to li èdnome na ovom svijetu i valja ~initi, do li neprestano oko ~esme1 kruìti? Valja mu za potokom i ùborom vode tragati2, kao {to i vjernik oko Kabe3 obilazi. I sva moja stremljenja i ova Mesnevija, sve je to zbog tebe, dragi Husamudine4. Cijela se Mesnevija na tebe odnosi: u njenim si temeljima u cijelosti ti.

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA od svih ljudskih mana i nedostataka, u ~ijem se srcu, kao u zrcalu, ogledaju bo`anski atributi. (II, 1720) Misli se na pastirove rije~i upu}ene Bogu. 2 Kur’an, CXII, 3 3 Odnosi se na hadis (predaju) u kojemu se navodi Bo`ji stav u vezi rastave i razdvajanja. 1

(II, 3681) 1 ’inab: gro`|e, na arapskom. 2 uzum: gro`|e, na turskom. 3 istafil: gro`|e, na gr~kom. (III, 189) Hidr ili Hizr, tajanstvena je osoba koja se ne imenuju}i spominje i u Kur’anu. Nakon {to se napio sa izvora Vode `ivota (ab-i hayat), stekao je besmrtnost i postao vje~an. U prijevodu s arapskog njegovo ime zna~i Zeleni, jer prema predaji, kamo god da kro~i, zemlja se od njegovih koraka zazeleni. Kao jedan od Bo`jih odabranika koji su u vje~noj milosti i nikada ne umiru, upu}en je u Njegove skrivene tajne. Sufije vjeruju da ih Hidr presre}e u njihovim lutanjima, da im se javlja za vrijeme misti~nih vizija i upu}uje u tajne ezoterijskog nauka. 1

A kad si ve} ovu mladicu zasadio, mora{ joj vode dati; kad si je pustio da se razraste, sad joj ~vorove raspleti. Moj je cilj kazivanjem pojasniti tvoje tajne; èlja mi je da pisanjem ovim za~ujem tvoje pjevanje. Tvoj je pjev za mene poput pjeva boànskog: nek’ se nikad zaljubljeni ne razdvaja od Voljenog. S perzijskog prevela i odabrala Azra Abadì} Navaey

BILJE[KE: (I, 956, 2835) 1 Melek koji navje{}uje smrt. 2 Mahv (arap.): nestajanje, i{~eznu}e; prema sufijskoj gnozi to je izraz koji ozna~ava prestanak ljudskog bivanja, utrnu}e ljudskog samopostojanja. 3 Nahv (arap.): gramatika, sintaksa. (I, 3014) Aluzija na hadis (predaju) u kojemu se navodi da je “u zajednici vjernika (jama’at) spas, a u odvajanju- nevolja.” 2 Pod varavim osmijesima ovdje se misli na lagodu i ~ari ovozemaljskih u`itaka. 3 Preuzeto iz Kura’ana, (sura XXVIII, 88). 4 U izvorniku se, u ovome stihu navodi arapska rije~ la, u zna~enju negacije: ne, nema; nepostojanje. To je ujedno i prva rije~ {ehadeta – La illaha illalah (Nema boga osim Boga-Allaha), izjave kojom svi muslimani svjedo~e izraziti monoteizam, vjerovanje u jednog Boga. U doslovnom prijevodu, ovaj bi stih, dakle, glasio: “Tko god je pro{ao kroz la, sada se nalazi u illa”, {to se onda tuma~i da vje~no, istinsko postojanje mogu posti}i samo oni pojedinci koji su zanijekali sve (la), pa ~ak i vlastito postojanje, osim Boga, te tako dospjeli do kona~nog stupnja misti~ne spoznaje Jedinstva Bi}a - samoponi{tenja u uzvi{enom Bi}u (fana fi’llah). 1

(I, 3467) Simol izobilja materijalnog svijeta. 2 Simbol Bo`jeg jedinstva i jednosti bivanja. 3 U ovom se stihu aludira na ~udo koje je poslanik Musa (Mojsije) izveo na planini Sinaj, primiv{i bo`ansku naredbu (Kuran, XXVII, 12; XXVIII, 32): “Uvuci svoju ruku u njedra – iza}i }e bijela bez mane.” 4 Srce je povla{teno mjesto misti~ne spoznaje Jedinstva. Poslanik Musa primjer je savr{enog ~ovjeka (insan-i kamil) – mikrokozmosa, pro~i{}enog 1

(III, 1259) 1 dal: slovo arapske abecede, svinuto je, ima oblik kuta. 2 elif (alif): prvo slovo arapske abecede, ima oblik okomite crte. 3 U sufijskim tekstovima Bo`ja Bit se ~esto poredi sa morem ili oceanom. (III, 4189) 1 Ovaj stih upu}uje na dvojni aspekt ljubavi – stvarala~ki i prokreativni s jedne strane, i razorni, tj. uni{tavaju}i s druge strane. Kao {to uz pomo} zemaljske, ~ulne ljubavi nastaje ìvo bi}e, tako tu istu tvarnu i tjelesnu ~ovjekovu prirodu uni{tava i prì boànska ljubavi, koja se smatra vi{im i ~i{}im principom, nezaobilaznim na putu ~ovjekova duhovnog pro~i{}enja. 2 Sura Saffat – XXXVII, 102. 3 Postoji razilaènje me|u tuma~ima Kur’ana koji je od Ibrahimovih (Abrahamovih) sinova trebao biti `rtvovan – Ishak ili Ismail, budu}i da se ime niti jednoga od njih izri~ito ne navodi. (IV, 625) 1 Praksa geofagije (jedenja zemlje i gline) nekoliko se puta spominje u Mesneviji. Prema starijim izvorima ta je pojava nekada bila ra{irena naro~ito me|u ènama srednje Azije. U ovoj je pri~i glina simbolom zemaljskih uìtaka, pa prema tome onaj koji jede glinu simbolizira osobu u stalnoj potrazi za ovozemaljskim, tjelesnim uìcima. [e}er je, naprotiv, kao dragocjena namirnica, obojen sna`nom simbolikom duhovnosti i ~esto se koristi kao metafora duhovnih uìtaka. Trgovac za~inima (’attar), to~nije posebna vrsta ljekarnika i travara koji spravlja i prodaje lijekove i za~ine biljnog porijekla, tako postaje alegorijom mistika upu}enog u boànske tajne, ili ~ak samog Stvoritelja koji ljudima otkriva naslade kona~ne spoznaje. (IV, 745) 1 êsma ili bazen, kako stoji u izvorniku, simboli~an je izraz za savr{enog ~ovjeka. 2 Pod potokom, odnosno vodom op}enito, misli se na boànski svijet, tj. onostranost, dok zvuk ùbora vode ~ovjeka neprestano podsje}a na boànsku istinu. Tako i mistici, poput èdnog ~ovjeka iz pri~e, sjede na najvi{im granama stabla ljudskosti i odri~u}i se svih zemaljskih prohtijeva i ~ulnih èlja, oslu{kuju boànske zvuke. Ova pri~a upravo i govori o va`nosti oslu{kivanja i prpoznavanju boànskog o~itovanja kroz zvuke prirode. 3 Kaba je crni kamen u muslimanskome svetom gradu, Meki, kojega vjernici obilaze za vrijeme hodo~a{}a (had`). 4 Husamuddin êlebi bio je prisan Mevlanin prijatelj koji ga je nadahnuo za pisanje Mesnevije.

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA Elif S¸afak

Stabla bez korijenja “Svaki ~ovjek, nesumnjivo, mora imati nekakve korijene”, napisao mi je jednom jedan moj ~itatelj iz Istanbula. “Ako su va{i korijeni ovdje, za{to ste u Americi, a ako pak nisu tamo, kako onda uspijevate u svojim romanima tako duboko proniknuti i problematizirati ovda{nju, tursku kulturu?” Moj je odgovor glasio: “Pogledajte stablo Tube1”. Prema pri~i iz Mesnevije, jednoga dana sretne neki u~enjak putem dvije ptice razli~ite vrste koje su odbijale letjeti u svojim jatima. I silno ga zainteresira kako to da ova dva razli~ita stvorenja ne èle ìvjeti sa svojim obiteljima, na mjestima koja im pripadaju, ve} pretpostavljaju nekog ’stranca’ svojoj bra}i. Jedna od njih bija{e vrana, a druga roda… Ptice toliko druga~ije da je upravo nevjerojatno da se me|usobno zavole i dadu prednost jedna drugoj nad vlastitom vrstom. Jer – pa razumije se! - vrana treba letjeti s vranama, a roda s rodama. U~enjak se, dakle, pribliì i sa zanimanjem promotri ptice, sve dok ne otkrije da su obje hrome. I tada shvati da svi oni koji ne mogu opstati i odràti se kraj svojih bli`njih s kojima bi trebali dijeliti ìvot, bjeè i lete zajedno. U tom trenu shvati da su nedostaci, a ne vrline, ono {to zbliàva jedne drugima. Hrome ptice poznaju svoje ’slabosti’ i umjesto da ih iskoriste ili prikriju, one ih takvima prihva}aju. Istinska su jedino ona prijateljstva sklopljena ne na temelju vrlina, ve} mana koje dijelimo s drugima. Zajedni~ki nazivnik koji povezuje sve one jednako sretne i jednako bogate topi se i i{~ezava poput pjene. No, ono {to ra|a istinsku bliskost, ono {to odista zbliàva jest zajedni~ka patnja, zajedni~ka tuga i nevolja. Ptice sa srodnim manama, izmje{tene na sli~an na~in, ne moraju nu`no pripadati istoj vrsti. Tako se, na primjer, moè na}i mnogo vi{e istovjetnih crta izme|u jednog turskog i jednog ruskog anarhiste, ili pak izme|u nekog meksi~kog i turskog nihiliste. Nijemi jezik hromih ptica crpi svoju snagu iskaza mnogo vi{e iz ti{ine negoli iz rije~i; iz neiskazivog prije negoli iz kazivog. Nadilazi nacionalne, vjerske i jezi~ne granice. Upravo stoga je i mogu}e da se jedan usamljen i otu|en turski ~itatelj prona|e u romanu jednog isto tako usamljenog i otu|enog argentinskog pisca.

Elif S¸afak pripada mla|oj generaciji suvremenih turskih pisaca, koja svojom zanimljivom ìvotnom pri~om kao i knjièvnim talentom ve} vi{e godina privla~i tursku i svjetsku kulturnu javnost. Ro|ena je u turskoj obitelji, 1971. u francuskome gradu Strasborgu; kao dijete diplomata djetinjstvo i mladost provodi u ~estim putovanjima i promjenama kulturnih sredina (Francuska, Turska, [panjolska). U Turskoj zavr{ava studij Me|unarodnih odnosa. Potom slijede nagra|en poslijediplomski rad iz podru~ja ènskih studija na temu dervi{ke, to~nije bekta{ijsko-mevlevijske tradicije iz perspektive femisti~ke kritike i doktorat iz politi~kih znanosti. Od 1998. godine aktivno se bavi znanstvenim i predava~kim radom na turskim i ameri~kim sveu~ili{tima, a pored toga pi{e prozu te objavljuje kulturne i kriti~ke priloge u tiskanim medijima. Svjetsku

BEHAR 80-81

Ljudi koji su op}enito zadovoljni svojim poloàjem u ìvotu, koji su ispunjeni onime {to znaju, i koji se niti jedan jedini put nisu odvaìli izazvati sudbinu na dvoboj, nemaju ni razloga da isko~e iz lju{tura svojih ìvota. Posve je svejedno gdje ìve - u gradu ili na obali; jer, ~ak i kad su u gradu, takvi zapravo i dalje ìvotare na svojim malim obalama. Hrome ptice, mu~aljive i te{ke kako sebi samima tako i onima koje vole, vuku porijeklo upravo iz redova onih koji se nikako ne mogu skrasiti na jednome mjestu, ve} bez predaha lijetaju kao da je im je svako godi{nje doba - doba seobe. One se ne snalaze niti u gradu niti izvan njega. Ne mogu pojmiti ìvot bez kaosa, niti se mire s ti{inom. [to god da postoji, nalazi se u gradovima; a {to god se tamo na|e, ima i svoju suprotnost. Lijepo je i ugodno ìvjeti u mirnim, sre|enim, zelenim predjelima, daleko od doma{aja velikih i kaoti~nih gradova, samo {to je takav ìvot istodobno silno zagu{ljiv i beìvotan. Otkako sam do{la u Ameriku predajem upravo u takvim sterilnim i ure|enim studentskim kampovima. Na|e se ovdje ljudi svakojaka soja i uzrasta, ali iz nekog razloga, nema u blizini nijedne hrome ptice. One obitavaju u gradovima, utopljene u gradskoj vrevi i meteù. Ako se i udalje, iznova se i uporno, do{av{i svijesti, vra}aju urbanom ìvotu koji ih neprestance proganja; sve u nadi da }e se na povratku susresti s drugim, novim hromim pticama… Mo`da i nije toliko va`no mjesto kamo se ide kao ni prije|eni put, koliko sama ideja odlaènja. Ideja vje~itog lutanja. A opet, s druge strane, u nama je trajno usa|ena i misao o domovini. Pa ipak, neki su nalik dènnetskome stablu Tube. Premda ima korijenje, nije vezano za zemlju: korijenje mu je u zraku, okrenuto prema gore. Neki ljudi imaju upravo takvo korijenje, nomadsko. Me|u svim drve}em ja sam se uvijek osje}ala nekako najbliè stablu Tube. 1

Naziv d`ennetskog drveta s korijenjem prema gore, a kro{njom prema dole.

Odlomak iz knjige Plima i oseka S turskoga prevela: Azra Abad`i} Navaey

je pa`nju privukla pro{le godine kada je, optuèna poput zemljaka Orhana Pamuka za uvredu “turskosti” i turskog nacionalnog identiteta koju navodno promi~e svojim knjièvnim radom, sjela na optuèni~ku klupu. Spisateljica koja u svojim djelima vrlo svojstvenim knjièvnim izrazom progovara o ljudima s margina, rubnim pojedincima koji u pro{losti traè zaboravljene identitete, u knjièvnosti se prvi put oglasila 1994. zbirkom pri~a. êtiri godine nakon, za svoj prvi roman “Pinhan” (Skriven) nagra|ena je Velikom Mevlaninom nagradom. Do sada je objavila nekoliko romana i prevedena na nekoliko jezika; pi{e na turskom (s posebnim àrom prema zaboravljenim osmanskim arhaizmima) i engleskom jeziku.

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Rumi – poetska jeka s orijenta ljudske du{e Pi{e: Re{id Hafizovi}

Boìji ~ovjek kralj je ispod dervi{kog haljetka Boìji ~ovjek – riznica s blagom u ruini skrivena.1 Da li je Rumi, zacijelo, susreo kozmi~kog [emsa iz Tabriza vidljive, pozitivne geografije Irana ili je susreo svog vlastitog hijerokozmi~kog [emsa iz hijerogeografskih prostranstava svoje du{e, svog du{evnog Irana, [emsa iz smaragdnog grada Hurqalye, Hurqalye svoje nadsvijesti (sirr), to pitanje je sada sasvim neva`no na jednak na~in kao {to je na kraju postala izli{nom Rumijeva vlastita potraga za i{~ezlim [emsom nakon njihova ~etrdesetdnevnog duhovnog egzila i sr~anog razgovora (munajat) kojem su bile izvrgnute njihove dvije razu|ene intime. Ma {ta bio pravi uzrok Rumijeve potpune duhovne preobrazbe, sada je va`no samo to da nakon ~etrdeset godina njegova zemaljskog ìvota imamo jednog posve drugog Rumija ili Rumijeva iznutarnjeg, duhovnog vodi~a, Rumijeva meleka njegova bi}a ili samog Hidra ili Dìbrila Rumijeva bi}a sukusiranog u samoj supstanci i semanti~kom talogu sadrìnskog opsega Rumijeve Mesnevije i Diwana. Rumijeva potraga za [emsom iz Tabriza nije drugo doli njegova vlastita duhovna pustolovina, njegovo duhovno putovanje (sayr al-suluk) u sredi{te vlastite hijerogeografije, potraga za samim orijentom njegove du{e na kojem se radja [ems njegova bi}a2 i vremenite ritmove njegova kozmi~kog ìvota preobraàva u vje~nost, a velike talase oceana Rumijeva bitka3. uzbibane boànskim uplivom u Rumijevu intimu, pretvara u vje~ne i negaène snjegove. Poneka pahuljica tih snjegova dopire i u svjetove na{ih du{a sa mesnevijskih i divanskih obronaka intuitivne planine Qaf sada ve} i{~ezlog Rumija. Rumi je zavr{io svoju vlastitu duhovnu potragu i najzad se susreo sa svojim alter egom u kraljevstvu Mesnevije i Diwana, svejedno da li taj alter ego nosi ime hidrovske, dìbrilijanske ili neke druge melekutske inteligencije. Sada je preostalo da danas, nakon Rumija, svako od nas pokrene vlastitu duhovnu potragu na sliku Dèlaluddina Rumija i na tragovima {to nam ih je Rumi ostavio na snijegu-cjelcu svog blistavog knjièvnog i poetskog opusa. Nije nimalo lahko pokrenuti svoju vlastitu duhovnu potragu bez duhovnog vodi~a, jer Rumijevo mesnevijsko i divansko sadrìnsko kraljevstvo je bezgrani~no, metageografsko, metajezi~ko i hijerokozmi~ko. Njegove “granice” su “granice” srca, a njegovo prijestolje je hijerati~ko srce, duhovno srce boànskog Mikrokozmosa4. Ono nije ni isto~no ni zapadno, ni sjeverno niti ju`no. Na njegovu hijerokozmi~kom nebu sija {emsudinovski sun~ani disk, dìbrilijansko sunce sa luminoznozelenom hidrovskom svjetlo{}u. Svjetlost tog Sunca nije ni isto~na ({arqi) niti zapa-

dna (garbi), nego je i{raqi svjetlost koja grije toplinom srca i du{e, a sjaji sjajem polarnog svjetla transcendentnog Uma (aurora consurgens)5. Snagom te svjetlosti Rumi je uspio svladati sva pomra~ja i mrkline svoga prizemnog jastva, a njegovim sjajem je razbistrio i rastalio talog tog jastva i pretaknuo ga u ~isto, prozirno vino Ljubavi, koje nije vino trsa, nego vino koje je plod ~e`nje i duhovnog sjedinjenja zaljubljenika-vinopije i Voljenoga-Peharnika koji vino Ljubavi sipa u sufijin pehar-srce i neprestance ga drì u stanju du{evnog mahmurluka – derta i è|i za Voljenim. Vino Ljubavi raste na slojevitom tlu i duhovnom humusu mesnevijskih i divanskih vinograda, koji iz tog tla crpe najbolje duhovne gene i ra|aju plodovima sjajnim, zrelim i so~nim poput zrela maslinova ploda na vrhu misti~nog Sinaja. Ti plodovi su so~ni stoga jer se hrane humusom Rije~i Boìje i duhovnim supstratom pravorijeka Poslanika islama, ali njihovoj so~nosti doprinosi i voda sa Vrela @ivota, koja se slijeva sa obronaka planine Qaf i poput obilne ki{e pada u plodne zaravni onog duhovnog Tabriza okruènog vje~nim proljetnim vrtovima Mesnevije i Diwana. Sjaj tim plodovima, iz kojih se cijedi ~isto vino Ljubavi, daju topli i{raqi zraci {emsudinovskog sun~anog diska, koji stoji u zenitu ~ak i onda kada se tek radja ili zalazi na hijerkozmi~kom nebu Rumijeve du{e. Kada bismo poku{ali zamisliti sada posve duhovno, svjetlosno lice Rumijevo, {to su do danas mnogi uznastojali u~initi, te{ko bismo ga odjednom mogli naslikati, jer nakon onoga {to nam je Rumi kao duhovni zalog ostavio svojim knjièvnim opusom jasno je da njegovo lice, koje se zrcali u sadràju Mesnevije, Divana, Fihi ma fihi, Maktubata i drugih proznih djela, nije slika, monolitna predod`ba, jednoobrazno odraèni odslik. Njegovo duhovno lice je krajnje rasko{an mozaik, egzistencijalni arhipelag, beskrajno iznijansirana duga, svekozmi~ko zrcalo, uzbibani ocean, savr{eno bru{eni dijamant, graciozno ra{ireni paunov rep, sjajni biser iz oceanskih dubina... Ono je, zamalo, bezli~no i bezobli~no naprosto zato {to je njegov duhovni bitak nakvasao na svjetlosnoj ilova~i koju je kroz vi{estruke svetopovijesne i hijeropovijesne aione obasjavalo dìbrilijansko sunce suhufskih, zeburskih, tevratskih i kur’anskih rije~i, i hidrovsko sunce {to je prosijavalo kroz intime neizbrojnih glasono{a Rije~i Boìje, kroz duhovna predanja hijeropovijesnih tradicija kakve su one vedske, upani{adske, puranske, zen-avestinske, dasatirske i druge. A sva ta svjetlosna sazvu~ja su, na kraju, u punini zasjala u svjetlu pravorijeka Poslanika islama, koji je semanti~ka punina (jawami’ al-kalim) svih rije~i Boìjih i svih izvornih predanja, i koji je univerzalna primateljka (al-qabil al-kulliy) svakog

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA svetopovijesnog i hijeropovijesnog oblika Rije~i Boìje koja je svoj dugin spektar lomila na snje`noj povr{i ko zna koliko dostojanstvenika, pravednika, navjestitelja, glasono{a i apostola Jedinoga Boga. On je, ujedno, Rumiju nepotro{iva i neprevazidljiva paradigma i duhovni obrazac na ~iju sliku je i sam Rumi kretao u svoju duhovnu pustolovinu (sayr al-suluk) od odsudne ìvotne va`nosti. Slijede}i primjer Poslanika islama i njegovo iskustvo svetopovijesnog mi’raja, Rumi je svoj hijeropovijesni, sufijski, duhovni mi’raj uvijek ozbiljivao, ne kao habibullah – miljenik Bo`jiji, jer taj naslov je mogao imati samo Poslanik islama, nego kao ’a{iq, onaj koji je nepretrgnuto u svom èdjanju za Voljenim ispijao sami Talog svjetlosnog vina Ljubavi, i to iz onog Pehara koji je u sebi jedino sukusirao taj talog i ~iji pehar je sagradjen na samim iznutarnjim zna~enjima Rije~i Boìje. Treba li kazati da Talog vina Ljubavi predstavlja sama su{tina Rije~i Boìje kao takve, a Pehar ili Kr~ag je Poslanik islama kojeg su navlasito oblikovale “Dvije Ruke Boìje” i u njega kao makro i mikrokozmosa izlile sami Talog boànskih rije~i u njihovu punoljetnom, krunskom kur’anskom dovr{enju? Ako je Poslanik islama u sebi sukusirao svu svetopovijesnu puninu Rije~i Boìje (tanzilat), onda je Rumi, na neki na~in, u svoj duhovni kr~ag smirio i nataloìo hijeropovijesnu puninu Rije~i Boìje (ta’wilat), dok se gombao sa beskrajnim talasima silaznorazlijevaju}e svjetlosne rijeke Objave u svojoj neodoljivoj potrazi za ko zna kojim [emsom iz ko zna kojeg Tabriza. Dok opisuje svoj cjeloìvotni sufijski mi’raj, koji za Rumija ne zapo~inje u zrelijim godinama zemaljskoga ìvota nego ve} u maj~inskoj utrobi kao put kojeg on ~esto oslovljava mi’rajom od embrija do Uma, Rumi koristi univerzalni jezik u kojemu miruju sadrìnski geni najnjegovanijeg akademskog pojmovlja do svakida{njeg pu~kog govora, jezika kuhinje, bazara, jezika nerazumne prirode stvorenja, malakutskog jezika, jezika krajnje metafizi~kog simbolizma i znakovlja. Njegov jezik je, dakle, univerzalan, jer se-

BEHAR 80-81

manti~ka {irina njegova jezika izri~e onu cjelovitu egzistencijalnu dugu koja se razvija u polju mineralnog kraljevstva boànskog mikrokozmosa, kao ~ovjeka Boìjeg, a svoj rasko{ni vi{ebojni spektar smiruje u polju same boànske Prisutnosti, u istodobno prozirnoj i neprozirnoj svjetlosti Ilijuna. Koliko god se njegov jezik moè smatrati jezikom ljudskog zemaljskog svakodnevlja, valja ipak re}i da je njegov jezik potpuno hijerokozmi~ki, malakutski, metapovijesni, gotovo preegzistentan. To ne kaèmo s razloga rasko{nih simbolizama, metafizi~kih znakova i nesvakida{nje slikopisnosti njegova jezika, ~iju {irinu semanti~kog polja je, ~esto, veoma te{ko pratiti, nego to velimo s razloga unutarnjih, inicijacijskih zna~enja koja on smiruje u svoje rije~i i u svoj jezik, a ta zna~enja, te preegzistentne zdjele najrafiniranijeg duhovnog jezika (al-ta’ayyunat altabita) takve su da jednostavno grani~e sa svijetom Nebitka, sa tom beskrajnom i bezgrani~nom pustopoljinom u kojoj, medju ostalim darovima Duha Boìjeg, stanuje, prebiva i odvijeka se u{atorava i sam jezik. No, pojam Nebitka u Rumijevoj poeziji i prozi nikako ne ozna~ava nebitak kao puko ni{ta, kao ~isto nepostojanje. Za njega je taj pojam, kao i za ve}inu sufijskih mislilaca, simbol beskrajnog prostora vje~nog i sveobuhvatnog boànskog Znanja iz kojeg Voljeni, snagom svoje promisli, trijezne i dobrohotne Volje i nepogre{ivog Nauma izvodi sve na bivstvodavnu svjetlost svog vlastitog samoo~ituju}eg Bitka. Ondje su izvori one pregoleme egzistencijalne rijeke tajallijata, epifanija, o~itovanja, kraljevstava mno{tva, u ~ijem svakom detalju je skriveno zrcalo jedinstva na ~ijoj ula{tenoj povr{i se pojavljuje Lice vje~no Jednog i Jedinog Gospodara svih svjetova i civilizacija. U toj beskrajnoj pustopoljini Nebitka, koji je tek drugo ime za vje~no boànsko Sveznanje, klija sjemenje za svaki egzistencijalni oblik i za svako boànsko stvorenje koje ~eka milost svog bivstvodavnog oblikovanja i izlazak na svjetlost kozmi~kog Dana u vremenskom ritmu svog strogo odredjenog ka-

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA dera. To preegzistentno sjemenje i preegzistentne zdjele bitka svake stvari i svakog budu}eg stvorenja sukusirani su u boànskom Mikrokozmosu (insan rabbani), u zatvorenom oceanu njegova sr~anog pehara, koji je dostatno {irok i dubok unutar samo jedne podlo`ne mikrokozmi~ke du{e ìve da se u njemu odraze sva kraljevstva, uklju~uju}i i samo Lice Boìje. Svaka egzistencijalna pregrada svjetova i kraljevstava smirenih u oceanu sr~anog pehara boànskog Mikrokozmosa, koja ih odvaja jedno od drugoga, ujedno predstavlja i svojevrsni egzistencijalni talog, brojna egzistencijalna vela ~ije tamne tonove opijeni boànski Mikrokozmos mora, okom srca, do te mjere prozirnim u~initi da kroz njih moè vidjeti samo Lice Voljenoga. Jer, sve dok ne ugleda Lice Voljenoga, boànski Mikrokozmos, evlija, sufijski hijeratik ili homo viator se nalazi u stanju egzistencijalne razdvojenosti od Voljenog, u zarobljeni{tvu svoga jastva, u tamnici vlastite prenabujale uobrazilje, a to stanje Rumi, uglavnom, oslovljava dertom, mahmurlukom, srcoboljom. To stanje je po svojoj egzistencijalnoj tegobnosti i nepodno{ljivosti nalik stanju u kojemu se Poslanik islama na{ao nakon prve stanke koja je nastupila poslije prvih objava koje je primio od Boga. Ako je sadrìna boànskih objava, prema Rumijevu mi{ljenju, metafora za ~isto vino koje Bog-Objavitelj, Voljeni sipa u sr~ani pehar Poslanika islama, tad je zati{je, koje je nastalo nakon prvih objavljenja Boìjih, dert, mahmurluk i srcobolja koju je Poslanik islama u tom razdoblju osje}ao. Razlika je jedino u tome {to je taj dert u Poslanikovu srcu bio sna`niji, jer je Poslanik islama imao priliku i ~ast ku{ati univerzalni semanti~ki Talog svih boànskih objava koje su ikada je~ale svetopovijesnim i svetogeografskim obratnicama Rije~i Boìje. Koliko je tek, s druge strane, Poslanik islama morao pokazati talenta u svom hermeneuti~kom prozrijevanju i izbistravanju onih svetopovijesnih pregrada i svetojezi~kih zastora, koji su dijelili jedno svetopovijesno razdoblje Rije~i Boìje od drugog, kako bi vidio samo semanti~ko dno boànskoga Logosa kao takvog razljeveno na samome Licu Duha Boìjega. Kako bi druk~ije Poslanik islama mogao bez zazora najaviti sebe kao puninu svih rije~i Boìjih i kao primateljku svake egzistencijalne i sapijencijalne epifanije koja se ikada otkrila na stranicama Liber mundi (al-Qur’an al-afaqi) i Liber revelatus (al-Qur’an al-anfusi) i poput pojedina~nog bisera se iz Skrivene Riznice dokotrljala do srca Poslanika islama. Snagom takvog hermeneuti~kog (ta’wili) izbistravanja cjelovitog svetopovijesnog svjetlosnog toka Rije~i Boìje, Poslanik islama je mogao puninu Rije~i Boìje u svom sr~anom kr~agu pretaknuti u sami svjetlosni nektar u, rumijevskim jezikom kazano, ~isto vino (khamr safi) kojim }e se do kraja kozmi~kog Dana opijati pokoljenja, kulture i svekolike zemaljske civilizacije. Rumijeva upotreba jezika je takva da je odve} osebujna i kao takva samo njemu svojstvena. Rumi ne zazire da upotrebljava za obi~ne ljudske u{i gotovo bogohulno pojmovlje kroz koje nastoji izraziti ono najsvetije i najuzvi{enije. On je, u tom pogledu, jedan gotovo besprema~ni malamati sufijski mislilac, onaj koji svjesnom relativizacijom i brisanjem linije izmedju tzv. korektnog i “ortodoksnog” i onog “blasfemi~nog jezika” svjesno se u o~ima svakida{njih ljudi nastojao pokazivati kao onaj koji izaziva sablazan

obi~nog svijeta. No on nije, zacijelo, èlio izazivati sablazan kod ljudi, nego je njegov prvi i jedini cilj bio to da svakida{nji ljudski jezik univerzalizira do kraja i da pokaè kako niti jedna rije~ u ljudskom jeziku i u uhodanoj govornoj praksi nije do te mjere nedostojna da ne bi mogla ponijeti i zna~enje onog najsvetijeg. S razloga takovrsne upotrebe jezika, kao i zbog svega onoga {to je on na~inio svojim briljantnim knjièvnim opusom, Muhammed Iqbal je Rumija nazvao “svjetiljkom na putu slobodna ~ovjeka”6. Dovoljno je samo prisjetiti se {ta rije~i poput vina, pijanstva, mejhane, peharnika, razvalina i mejhanske druìne zna~e u svakida{njem ljudskom govoru, a kako uzvi{ene poruke i zna~enja one imaju u samoj Rumijevoj upotrebi. To }e re}i da Rumi èli jasno staviti do znanja kako su svakida{nja zna~enja koja ljudi daju rije~ima samo pjena koja se prigodice javlja i ve} u narednom trenutku i{~ezne na beskrajnom vodotoku ljudskoga jezika ~ijim dnom, kao nepotro{iva postojanost i beskrajnost struji pustopoljina Nebitka ili semanti~ki beskraj boànskoga Sveznanja. [ta da ~inim muslimani? Samog sebe vi{e ne znam, Nit’ sam ìdov nit’ kr{}anin, nit’ {tujem vatru nit’ sam musliman Nit’ sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam s mora, Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam od zraka, Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a k’o da i ne bivam Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz Bulgara niti Saksina, Nisam iz kraljevstva ira~koga, a dom mi nije ni Horasan Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta, nisam iz Ognja, Nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs niti Ridvan Bezmjesnost je moje mjesto, neozna~enost moj je znak, [ta }e mi tijelo, {ta li du{a, Du{i svih du{a sam pokoran7.

BILJE[KE: 1. Mevlana D`elaluddin Rumi, Divan-i [ems, s perzijskog preveo: Muamer Kodri}, Lingua Patria, Sarajevo, 2005., 37) 2. Re{id Hafizovi}, Ljudsko lice u ogledalu sufizma, Institut “Ibn Sina”, Sarajevo, 2005, str. 139-142. 3. S.H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage, Tehran: Shura-ye ’Ali-ye Farhang o Honor, 1974, p. 23. 4. William C. Chittick, The Sufi Path of Love: the sopiritual teachings of Rumi, State University of New York Press, Albany, 1983, p. 27. 5. Henry Corbin, Svjetlosni ~ovjek u iranskom sufizmu, Institut “Ibn Sina”, Sarajevo, 2003., str. 89. 6. Nazir Qaiser, Rumi’s Impact on Iqbal’s Religious Thought, Lahore, 2003., pp. XI-XII. 7. Mewlana D`elaluddin Rumi, Divan-i [ems, s perzijskog preveo: Muamer Kodri}, Lindua Patria, Sarajevo, 2005. , str.45.

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A L U D DX IN XAX R U M I J A Intervju: Velid Imamovi}

Cijeli svijet mo`e ~itati Mesneviju Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Velid Imamovi} ro|en je 1963. godine u Vare{u gdje je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju. Gra|evinski fakultet je zavr{io u Sarajevu. Prije rata radio je kao projektant u Zenici, a za vrijeme agresije na BiH, kao pripadnik Armije BiH, aktivan je u obrani od agresora. Od kraja 1995. godine pa do listopada 1998. godine radi kao urednik stranog filma na dràvnoj televiziji BHT. Od 1998. godine radi kao sekretar Nogometnog saveza BiH za me|unarodne odnose. Me|u ostalim, Velid Imamovi} bosanskoj javnosti poznat je ponajprije kao prevoditelj {est knjiga Mesnevije Dèlaluddina Rumija od kojih su ~etiri ve} iza{le, a izdanja prve dvije o~ekuju se krajem godine. Imamovi} naslje|uje nimalo laku tradiciju prevo|enja Rumijevog duhovnog blaga od rahmetli Dèmaludina âu{evi}a, Mujage Merhemi}a, zatim Fejzi-babe Hadìbajri}a i hafiza Halida ef. Hadìmuli}a. Imamovi} nije davao komentare Mesnevije jer je uvjeren da Mesneviju svako moè ~itati na svoj na~in. Kada je izjavio da Mesnevija nije pisana samo za odabrane i posve}ene sufije i muslimane nego ju je Rumi darovao ~itavom svijetu, Imamovi} je izazvao veliko negodovanje ~ar{ije. Rad na prevo|enju Mesnevije Velid je zapo~eo u ramazanu 2001. godine i ~esto je bio napadan jer pojedini “stru~njaci” smatraju da prevo|enje Mesnevije s engleskog jezika nije vjerodostojno. Behar je zanimalo {to o tome ima re}i insan koji u slobodno vrijeme organizira sijela Mesnevije u Sarajevu i koji svojim rije~ima i ìvotom uporno svjedo~i islam. Je li Va{ prijevod Mesnevije s engleskog na bosanski vjerodostojan i pouzdan i nije li se time izgubila vi{ezna~nost, slikovitost i filozofsko-zna~enjska dubina u smislu poruke koju nam Rumijeva ostav{tina donosi? Za{to ne bih prevodio Mesneviju s engleskog kada ni arapski, ni turski, ni perzijski ne poznajem dovoljno?! I prijevodi s tih jezika su prijevodi prijevoda (osim direktno s perzijskog). Jednom sam ~uo da se hafiz Halid ef. Hadìmuli} pomagao prijevodom Reynoldsa A. Nicholsona u vlastitom

BEHAR 80-81

prevodila~kom radu. Ali i sve najbolje o Nicholsonovom prijevodu kao vrlo autoritativnom prijevodu. To je ~ovjek kojega svi zovu orijentalistom, ali ja otvoreno kaèm da je on musliman jer orijentalista ne moè na takav na~in prevesti Mesneviju. îtaju}i Nicholsonov prijevod na engleski, neke su mi stvari bile daleko jasnije nego kad sam ~itao prijevod rahmetli {ejha Hadìbajri}a na na{em jeziku. Nicholson je daleko bolje razumio Mesneviju, ali time, naravno, ne nipoda{tavam Hadìbajri}a i one koji se s time ne slaù.. Nicholson je, prevode}i s perzijskog, usporedno koristio arapske i turske prijevode i komentare. Koristio je prijevode iz ~itavog svijeta na engleskom, njema~kom i francuskom i davao svoja vi|enja tu|ih prijevoda, priznavaju}i da su pojedini prijevodi stihova bolji od njegovog i da njih treba koristiti. Uradio je enciklopedijski posao jer je znanje staroperzijskog na niskoj razini a njegova dopuna govornicima perzijskog sasvim dobra. Onima, me|utim, koji perzijski ne znaju ta je dopuna naprosto veli~anstvena. Sami Iranci priznaju da je njegov prijevod 95 % to~an. Bez obzira na sumnju neupu}enih, Nicholson je postigao dubinu i to ne samo u izrazima, ve} i u smislu i porukama. Mesnevija, naime, nije samo filozofsko {tivo, nego je ona i sufijsko djelo. Mnogi od tzv. kriti~ara, vjerujem, nikada nisu ~itali Nicholsona i nemaju pojma o engleskom jeziku, te ne poznaju sufizam jer ne ìve tim ìvotom. Teorijsko poznavanje sufizma je jedna stvar, a prakti~no sasvim druga. U svijetu, pa i kod nas, postoji mnogo teoreti~ara sufizma od kojih islam ima samo {tetu, ili nema ni {tetu niti kakvu korist. Neki perzijski komentatori, kada se ne slaù u ~itanju neke rije~i, pozivaju se na Nicholsona kao nespornog i autenti~nog autoriteta za perzijski jezik. Zar ti “moji kriti~ari” smatraju da bolje razumiju Mesneviju od Nicholsona?! Mo`da, ali ja to ne vidim u njihovim djelima koja kod ve}ine njih, koje poznajem, odi{u dunjalu~kim poùdama, prevarama razne vrste, laìma, zavi{}u itd. [ta su oni doprinijeli islamu, a {ta Nicholson? Pa Nicholson je uzrok {to je Mesnevija postala pristupa~na milijardi ljudi engleskog govornog podru~ja, te izvor nadahnu}a mnogim ljudima Zapada koji su prihvatili islam, dok je neke nadahnula da knjièvno obra|uju Mesneviju, a nekima je dala inspiraciju za djela kojima su se proslavili (Coelho: Alkemi~ar). Pa sad neka se poredi njegov doprinos islamu s doprinosom “islamobri`nika”! Za{to ste se odlu~ili da prijevod objavite u izdava~koj ku}i Buybook? Prijevode Mesnevije nudio sam u petnaestak izdava~kih ku}a u Bosni. Nijedna od njih mi nije pozitivno odgovorila pravdaju}i se da financijski ne mogu podnijeti projekt ili da je to za njih krupan zalogaj, {to je po{ten pristup i takvima

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA uop}e ne zamjeram. Nekolicina izdava~a, koji su muslimani, od dolaska Turaka. Dugo sam ~ekao prijevod tre}e Hadìhtjeli su me prevariti na mnoge na~ine i to èle}i mijenjati muli}eve Mesnevije i osje}ao sam revolt {to je nema - jer tekst, kao i vrlo nepo{tenim pristupom u sa~injavanju ugo- {to je ne bi bilo. Neki su govorili da Mesnevija nije za Bovora. Nisam uspio s vjerskim izdava~ima zbog realnih finan- sance, nego samo za uske krugove muslimana koji ju mocijskih razloga ili zbog onog drugog, podmuklog, razloga gu razumjeti. Ako kroz razne prijevode cijeli svijet moè koji je kod nas uobi~ajen - udarac noèm u le|a. Zadnja ~itati Mesneviju, {to se njezinim blagodatima ne bi mogla prilika je bio Buybook. S njima sam se po{teno dogovorio, koristiti {a~ica bosanskih muslimana. Mesnevija je u ~ar{iji ispo{tovali su sve zahtjeve i odradili su svoj posao na viso- bila i ostala tabu tema. I ja sam osjetio neprijateljstvo ~arkom profesionalnom nivou. âr{ija na to nije {utjela jer Buy- {ije jer, po njima, za prijevod nisam dobio dozvolu i govobook ne spada u vjersku elitu muslimana, niti je vjerski izda- rili su “otkud mi pravo” i sli~ne stvari. Dakako da ne ospova~, ali mene to uop}e ne interesira. Allah je upravo njih ravam ni~ije prevo|enje, ve} èlim ponuditi svoj pristup. odabrao da budu izdava~i i time ih je po~astio. Napravili su Bilo bi mi drago da se pojavi jo{ prijevoda i iskreno se daleko ve}i posao za bosanske muslimane i {ire nego neki nadam da }e kompletan Hadìmuli}ev prijevod ugledati od velikih vjerskih autoriteta u Bosni, koji nisu u~inili ni{ta, svjetlo dana. A za{to ne i ne~iji drugi? a u ~ije se evlija{tvo kunu muslimani u Sarajevu. Buybookov Otkad datira Va{ interes za fenomen Rumija? napor oko izdavanja Mesnevije samo je dokaz da je Allah Od 1987. godine zanimam se za sufizam. Rumi je sufija, d`.{. odredio da Mesnevija ne ide samo vjerskim krugovima nego da ju mogu ~itati svi. Iako Buybook nije vjerski izda- pripadnik islama i pir, jedan od utemeljiva~a dvanaest priznatih tarikatskih grana. va~, mislim da su, objaIzme|u njega i Ibn Arevljivanjem Mesnevije, na- Mesneviju karakterizira bezvremenost, i kad nad pravili daleko vi{e za bo- njom kontemplirate ~ini se da je pisana upravo za bija nema razlike osim u na~inu putovanja i intersanske muslimane nego doba u kojemu se ~ita. Ljudi koji prisustvuju na pretacije. Oni u su{tini neki od vjerskih autoritegovore isto i ne mogu ta u Bosni. Mesnevija je sijelima dobivaju odgovore na probleme koji ih re}i da Mevlanu nisam time iza{la iz tajnih kru- priti{}u upravo tih dana ili tog trena. volio i ranije, jednostavgova koji su ~esto podsje}ali na muslimanske masonske loè. Ona je, osim musli- no sam ga gledao kao i sve ostale. U prevo|enju Mesnevije mana, ponu|ena i Bo{njacima i Hrvatima i Srbima. Hrvati su uvidio sam o kolikoj se duhovnoj veli~ini radi. Ne kaèm da ju bolje primali nego neki Bo{njaci u Sarajevu. Naàlost, Rumi nudi najja~i put u islamu, ali meni je najpristupa~niji. reakcija “~ar{ijskih muslimanskih” i politi~kih krugova na Za Mesneviju sam saznao u ranim studentskim danima, a to sve to bio je poku{aj potpunog uni{tenja Buybooka. Uz Al- je bio Hadìbajri}ev prijevod. Kao student i{ao sam na njelahovu pomo}, to se nije desilo i nadam se da se ni ne}e gova sijela Mesnevije, a nekoliko puta sam prisustvovao i desiti. Podsje}am te protivnike da se sjete jednog bosan- Hadìmuli}evim dersovima u tekiji Nadmlini. Prvenstveno skog vica – kako je Mujo “skonto” da postoji Bog. “Kad god zahvaljuju}i njima, i ja sam zadobio ljubav prema Mesneviji. ne{to planiram, uvijek mi se neko uplete i pokvari posao.” Organizirate sijela Mesnevije u Sarajevu. U svakom Moè li se znanstvena akribija koja hladno secira slu~aju, zvu~i egzoti~no, ali i anakronisti~ki u na{e dotekst uop}e pribliìti Mesnevijama ili to mogu samo ba postmodernih postupaka. Koliko su sijela posje}ena predani i vjerom ve} nadahnuti pojedinci kao {to ste, i na koji na~in komuniciraju sa suvremeno{}u? Nije moje sijelo jedino sijelo u Bosni. I hadì hafiz Ha~ini se, upravo Vi? Treba biti u sufizmu da bi se Mesnevija mogla prevoditi. dìmuli} drì svoje sijelo Mesnevije. Ja ponekad tamo Ne mogu re}i da sam ja najbolji poznavalac engleskog jezika odem jer ga cijenim i po{tujem, a mislim da je to obostrau Bosni, niti da sam ja taj najnadahnutiji pa sam se zbog no. Kod njega dolazi vi{e ljudi, njih tridesetak, dok kod toga prihvatio prijevoda. Jednostavno, osje}ao sam àljenje mene najvi{e dvanaest. îni mi se da je najbolje da na {to takvo djelo ne mogu vidjeti bosanski muslimani, koji su, takvoj vrsti sijela bude prisutno najvi{e do deset ljudi. mo`da, u dana{nje vrijeme i najzaslu`niji da ga imaju, s ob- Uzeo sam jedan princip vo|enja koji odudara od klasi~nog zirom na sve {to se de{avalo u BiH u zadnjih petnaestak tekijskog sijela. Na mome sijelu nema autoriteta pred godina. Drugo je kada prevodi{ ne{to {to poznaje{ pa ti Al- kojim bi se ~ovjek suzdràvao i pred kojim bi se bojao lulah d`.{. otvara puteve i unutarnji vid. Onda moè{ posti}i piti neku glupost ili postaviti neko pitanje. To je otvorilo ono {to treba da se postigne - prevoditi a ~vrsto se dràti jednu poljanu razgovora gdje se svi osje}aju opu{teno i uèta Allahova. Tad se dobiva i Allahova podr{ka, a dokaz bez pritisaka. Sijela se odràvaju u ku}noj atmosferi i uvitome je i to {to sam do{ao do kraja prevo|enja. jek u drugoj ku}i nekog od dolaznika. To smo napravili zato da ne bude privilegiranih, odnosno onih koji stalno Jesu li Vam dosada{nji prijevodi Mesnevije bili od putuju s jednog kraja grada na drugi. Ovako svi putujekoristi s obzirom na metri~ku i re~eni~nu strukturu mo. Veli~ina sijela nije bitna, nego kvaliteta. Zadovoljniji teksta Mesnevije ili je Va{ posao odraz nezadovoljstva sam sa sijelom na kojem nas je manje. Ljudi koji èle prisustvovati jave se, do|u, neki odu i to nije problem – svako onime {to je dosad u~injeno? Kod nas se na sijelima Mesnevija govori ve} dugo. Neki izabire svoj put i na~in. [to se ti~e suvremenosti, Mesnekaù stotinu godina, ali ja mislim da se ~ita po tekijama viju karakterizira bezvremenost, i kad nad njom kontem-

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA plirate ~ini se da je pisana upravo za doba u kojemu se ~ita. Ljudi koji prisustvuju na sijelima dobivaju odgovore na probleme koji ih priti{}u upravo tih dana ili tog trena. Mnogi misle da je Mesnevija najvjerodostojniji izvor islama nakon Kur’ana (njegova sr`) i hadisa. [to Vi mislite o tome? Mesneviju su{tinski moèmo porediti s Kur’anom, ali ona je samo jedan mali djeli} njegova obja{njenja. Kako Kur’an ima sedam dubina ili razina, tako i Mesnevija ima sedam dubina. Ako ona ima sedam dubina s malim obja{njenjima nekih ajeta, koliki je tek Kur’an i njegova ja~ina? Te dubine se mogu otkrivati samo pojedina~no, u manjim dèmatima gdje se o tome razgovara, odnosno, koliko je ~ovjek sposoban primiti, toliko mu Allah otkriva. Ako mu otkrije neku tajnu, nje se treba pridràvati da bi mogao i}i dalje. îtaoci mogu primijetiti da ~itava Mesnevija obra|uje mali broj ajeta i hadisa, ili samo dijelove ajeta i hadisa.

~isti u vatri”, ponosan sam {to sam bosanski musliman. Svjestan sam ~injenice da je fizi~ka Kjaba u Mekki, a da se duhovna Kjaba mo`e premje{tati po ~itavom svijetu. U zadnje vrijeme bila je u Sarajevu, i to u ratu. Ako namaz u fizi~koj Kjabi vrijedi sto hiljada namaza, koliko tek vrijedi u duhovnoj Kjabi? U sufizmu, na kraju krajeva, nema razlike u vjerovanju jer nam on govori o su{tinskoj stvari.

Za{to ulema ponekad podozrivo gleda na Mesneviju? Da li zbog elemenata vjerovanja koji se ne slaù s slu`benim? [to je razlog sukoba tarikata i {erijata? Moèmo li povu}i paralelu s teolo{kim sukobima sunita i {i’ita? Tarikat bez {erijata ne moè opstati. Uleme koja se ne slaè s tarikatom bilo je uvijek. Postoje grupacije koje se Kako tuma~ite veliki interes Zapada prema Mesneslaù s tarikatom. Tarikat nije obaveza u vjerovanju. U sva- viji? Kriju li se u tome pomodni i trì{ni instinkti, oni kom slu~aju, i {erijatske i tarikatske odredbe moraju se rav- koji imaju pro|u kao dio New age stremljenja? nati po Kelimei-{ehadetu. On je osnova, norma i baza. Sli~Ne smatram da je to isklju~ivo biznis. Zapadni svijet je no postoji i u fizici gdje prazan i susret s bilo se svi novi fizi~ki zakoni Ono {to ulema napada, ono je {to ne razumije. Sva ~ime duhovnim ih oduravnaju s Newtonovim zvani~na ulema ne napada tarikat, a ona koja ga {evljava. Zbog toga su postavkama. Sve {to se u mnogi pobjegli u Indiju, napada, vi{e se odnosi na pro{lost kada su imali tarikatu govori, mora biti ali i tamo se nisu na{li. u skladu sa {erijatom. To vlast. Oni tada nisu napadali samo tarikat, nego i Neki su do{li i do Mezna~i da to sa sobom posve one koji su zagovarali istinski islam i {erijat. snevije koja ih je zaplahvla~i sve imanske i islamnula svojom istinito{}u. ske {arte. Ono {to ulema napada, ono je {to ne razumije. Svaki iskreni traga~ }e je na}i, pod uslovom da u svoju Sva zvani~na ulema ne napada tarikat, a ona koja ga napa- iskrenost ne umije{a bilo kakvu dunjalu~ku èlju. Budu}i da, vi{e se odnosi na pro{lost kada su imali vlast. Oni tada da su zapadnjaci uglavnom namirili i zadovoljili sve mogunisu napadali samo tarikat, nego i sve one koji su zagovara- }e ~ulne prohtjeve i u njima nisu na{li ni{ta, sasvim je norli istinski islam i {erijat. Poznato je da su ~etiri mezhebska malno da su postali iskreni traga~i bez dunjalu~kih zaprimama bili zatvarani, protjerivani i ubijani. Ukratko, sukob ljanosti u traganju. To je bio razlog za{to su u Mesneviji se de{ava u onih koji napadaju istinu ili su u neznanju. Je- mogli vidjeti istinu i povod prihva}anja islama. Preko pridan od razloga je {to sufizam nudi prakti~ne odgovore u jevoda Kur’ana i Hadisa vrlo je te{ko uhvatiti islam, otkriti svakom vremenu, {to tada{njoj vladaju}oj ulemi nije odgo- duhovne ljepote u njima koje su veli~anstvene, ali se uglavaralo pa su istinu suzbijali na sve mogu}e na~ine. Uosta- vnom otkrivaju onima koji su ve} duboko zagazili u islam. lom, istinu u svakom vremenu slijedi samo mali broj ljudi. Ljudi koji nisu imali pozitivnih kontakata s islamom, {to Sunizam je kao ~a{a, a {i’izam je kao te~nost u ~a{i, zna~i da nisu ni mogli prakticirati islamske obrede, te{ko kao forma i su{tina. Jedno bez drugoga ne ide. Zvani~na mogu prihva}ati vjeru sa samog izvora. Sijalica ne moè podjela postoji, ali oni koji negiraju jedno ili drugo nisu u biti direktno priklju~ena na visoki napon, treba joj tranpravu. U sufizmu nema podjele na {i’izam i sunizam. Neke sformator i struja koju }e ona mo}i podnijeti. Traga~i za sufije napadaju zastranjenost i kod jednih i kod drugih. istinom tako|er traè svoje transformatore, a jedan od Bosanski je sufizam specifikum jer uop}e ne poznaje suko- najboljih je Mesnevija. A kad govorim o pozitivnom trenbe ovakve vrste. Moglo bi se re}i da je bosansko-musli- du na Zapadu, time ne obuhva}am zvani~nu politiku koja manski narod po tome jedinstven u svijetu. Nije dàbe Al- je èstoko neprijateljski nastrojena prema islamu i muslilah d`. {. po~astio taj narod da ìvi na dodirnom podru~ju manima uop{te. Na primjer, kad neko uradi teroristi~ki trenuta~no najja~ih vjera i civilizacija na svijetu. To je je- akt, prva obavijest je da je musliman. Ako se desi da nije, dan veliki teret za ~itav narod. Zato {to se “zlato najbolje onda to nije terorizam, ve} nesuvisli akt pojedinca. Kr{}an-

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA Poslanik, jedan od najzna~ajnijih. U sufizmu on predstavlja duhovnog u~itelja koji oìvljava mrtva srca i lije~i grijesima pokvarene du{e. Rumijev univerzalizam je i{ao tako daleko da je gdjekad bio upitan njegov poloàj kod muslimana. Naime, poznato je da Rumi izme|u kr{}ana, ìdova i muslimana po~esto ne vidi razliku. Na kraju putovanja prema Allahu, kako kaè Mevlana, svijet vjere postaje jedna vjera, nema razlike. Osim u na~inu i mogu}nostima putovanja. Hazreti Mevlana kritizira ono {to je su{tinski pogre{no i kod kr{}ana i kod ìdova, ali i muslimana. êsto kritizira zabludjele sufije uzimaju}i ih kao primjer da bi ukazao na pogre{nu stvar. On nema ograni~enja u kritikama. Sve {to je pogre{no treba kritizirati. Ako je islam naj~istija vjera, a sufizam najispravniji put, to ne zna~i, po vjerovanju nekih na{ih ljudi, da ste automatski spa{eni ako ste musliman ili sufija. To je potpuno pogre{no. Na taj na~in se stavljaju u ulogu Vrhovnog sudije umjesto Allaha, jer samo On odre|uje i presu|uje ljudima. Nitko ne}e biti spa{en samo na osnovu svojih djela, pripadnosti islamu ili zbog patronata nekog {ejha, ve} }e biti oslobo|en Allahovom milo{}u. Dokaz tome je i da je u vrijeme Muhammeda s.a.v.s. bilo munafika me|u sljedbenicima islama koji nisu spa{eni. Nadalje, prisustvo nekog velikana me|u ljudima ne zna~i da on preuzima odgovornost za njih i njihova djela i da su zato automatski spa{eni. I to je tvrdnja sada{njih sljedbenika tarikata. Pa, poznati nevjernik Ebu Dèhl je s Poslanikom s.a.v.s. razgovarao i svjedo~io Allahova ~uda, a nije bio spa{en. Zar si neki dervi{ uobraàva da }e biti Na primjer, kad neko uradi teroristi~ki akt, prva spa{en ako je u prisustvu svoga {ejha, pa makar obavijest je da je musliman. Ako se desi da nije, takav bio me|u pravim evlijama?! Islamsko stajali{te nije da }e svi muslimani biti spa{eni, a da }e onda to nije terorizam, ve} nesuvisli akt ostali svijet zaglaviti u dèhennemu. Ne smijemo pojedinca. Kr{}anstvo takvog pojedinca se ne zaboraviti da }e, neposredno pred Kijametski dan, uzima kao kr{}anski terorizam. A ako se desi da je vrlo mali broj ljudi slijediti Imama Mehdija i Isa a. s. Mnogi muslimani bit }e sljedbenici Ded`dàla musliman, onda su muslimani cijelog svijeta (Antikrista). To je zabiljeèno u vjerodostojnim haprisiljeni da daju izvinjenja. disima. Za{to malo ne razmislimo? Jedina razlika je {to islam zaista nudi najvi{e svojim pripadnicistvo takvog pojedinca se ne uzima kao kr{}anski terorima. On obuhvata sve monoteisti~ke vjere s dopunama zam. A ako se desi da je musliman, onda su muslimani savr{enstva u duhovnom putu, pa zato muslimani imaju cijelog svijeta prisiljeni da daju izvinjenja. Nadalje, na TV-u najve}u prednost, ali, da ne zaboravimo, i najve}u odgoi u novinama prikazuju se muslimani u nekim dràvama vornost. Zbog toga je presu|ivanje drugim ljudima i drukao prljavci, neobrazovani divljaci, polugoli kriminalci s gim vjeroispovijestima vrlo opasno i nepreporu~ljivo. Po noèm u zubima itd. Pokrivena muslimanka je opasnost hadisu – najve}i broj sudija ide u dèhennem. za dràvu, a pokrivena ~asna sestra je ne{to normalno. Kad bih sve nabrajao, mogao bih napisati knjigu. Kakve je Rumi imao spoznaje o Bo`jim Poslanicima, posebno Isau a.s koji se ~esto spominje u Mesneviji? Njegov odnos prema Poslanicima je kur’anski. Po Kur’anu, mi ne radimo nikakvu razliku me|u Poslanicima. Poznato je da se u Kur’anu Musa a.s. najvi{e spominje. Poslije njega Isa a.s., a Muhammed a.s. vrlo malo, mada jedna sura nosi njegovo ime. Mesnevija je zadràla taj su{tinski odnos, tako da se stvar ponavlja. Onaj k’o zna za{to je to tako u Kur’anu, znat }e za{to je to tako u Mesneviji. Stav za Isa a.s. je islamski – on je rob, ~ovjek i Bo`ji

Moète li nam re}i o odnosu u~enika i u~itelja u sufizmu. Za{to je [ems zagonetno nestao? Tko je kome bio u~itelj? Neki se usu|uju iznositi pretpostavke da se radilo o homoseksualnom odnosu. U sufijskom putu mora postojati odnos u~itelja i u~enika. Zbog velikih opasnosti i prepreka na duhovnom putu, kojih po~etnik nije svjestan i ne moè ih nadi}i, potreban je vodi~ koji }e ga provesti kroz bespu}a i vrleti ovoga ìvota. Tarikat uvijek nalazi analogiju u dunjaluku pa istu stvar stavlja u {kole gdje postoje u~enici i u~itelj. Sasvim razumljivo je i da na ovom dunjaluku postoje oni

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA koji su se samostalno obrazovali, pa i u sufizmu postoje Uostalom, Zapad dana{njem ~ovjeku nudi sve ono {to takvi slu~ajevi, no vrlo su rijetki. Mevlana nas upozorava nekad nije bilo ni uobi~ajeno niti normalno, a razvrat, da u slu~aju samostalnosti moramo biti svjesni da je takav alkohol, droga i svi ostali veliki grijesi su za{ti}eni i ne pojedinac uspio radi toga jer se nalazi pod nadzorom smatraju se ni u kom slu~aju nemoralnim. To je jedan od na~ina ubijanja duhovnosti kod ljudi, razaranja porodice vrhovnih evlija, mada ni sam toga nije svjestan. U dana{nje vrijeme te{ko je na}i vjerodostojnog {ejha, kao osnovne }elije dru{tva. Svaka borba i poku{aj vra}anja ali insan se treba truditi da, slijede}i sunnet, te djeli}e ~ovjeka vrlinama i duhovnostima, kojima se razlikuje od u~itelja nalazi u razgovorima s prijateljima u dèmatu. drugog svega stvorenog, na Zapadu se medijski preobraUzimati znanje i upute od svega {to nas okruùje zna~i da àva u op}u opasnost za ~ovje~anstvo. Otud i toliko ga|etrebamo u~iti od muslimana koje smatramo i niìma od nje i odvratnost neupu}enih zapadnjaka prema islamu. Mevlana je imao u~itelja koji su ga proveli kroz zvani~na sebe (mada je takav stav prema drugim ljudima uop}e vrlo poku|en u islamu), od svih ostalih ljudi i iz biljnog i {erijatska zvanja. Sazrijevanjem Mevlane dolazi i [ems. ìvotinjskog svijeta. U tom posmatranju stvari se razaz- On na po~etku inicira su{tinsko shva}anje vjere kod Mevnaju duhovnim vidom koji svaki musliman ima, mada lane. U tom smislu [ems je bio njegov {ejh, ali samo na nejakim na po~etku, ali se tijekom putovanja unutarnji vid poja~ava i usavr{ava. Unutarnji vid nije Zato {to se â&#x20AC;&#x153;zlato najbolje ~isti u vatriâ&#x20AC;?, ponosan misti~na stvar jer se radi samo o jednom od pet sam {to sam bosanski musliman. Svjestan sam unutarnjih ~ula koji su paralelni fizi~kim ~ulima, ali ~injenice da je fizi~ka Kjaba u Mekki, a da se nisu cilj puta nego samo sredstvo putovanja. Kao {to je stvar s fizi~kim i duhovnim ~ulima, stvar je i duhovna Kjaba moè premje{tati po ~itavom svijetu. s u~enikom i u~iteljem. Sve je stvoreno u paru. U zadnje vrijeme bila je u Sarajevu, i to u ratu. Kurâ&#x20AC;&#x2122;anska i hadiska aluzija na to je bra~ni odnos mu{karca i ène. U ovom slu~aju {ejh je mu{ko, a u~enik po~etku jer kasnije oni postaju duhovni par. Ponavljam da ènsko, te se iz tog dvoje ra|a tre}e. @elim napomenuti se radi o duhovnim odnosima. U tom druènju u~enik i da se to ne odnosi na homoseksualnost kao {to sugeriraju u~itelj ~esto mijenjaju mjesto, odnosno zajedno putuju. zapadnjaci. Homoseksualizam je smrtni grijeh. U dana{- [ems sa svojim prvim odlaskom pokazuje Mevlani da su njem svemodernom globalizmu zapadnja~ke orijentacije, cjelina. Mevlana svoju nepotpunost ponovno osje}a nahomoseksualizam je za{ti}ena, pa i pohvalna stvar, a kon njegovog drugog odlaska kada se pretpostavlja da je njihove organizacije su vrlo jake u svijetu, pa i kod nas. [ems ubijen. Zbog toga Mevlana traì svoju nadopunu i pronalazi ju u zlataru Zerkubiju, a kasnije u Husamuddinu êlebiju. Iz tog duhovnog spoja nastala je Mesnevija. To je ono tre}e {to se ra|a iz para. Su{tinski gledano, [ems, Zerkubi i Husamuddin su jedno duhovno bi}e, samo tjelesno i vremenski podijeljeno. Postoji li sedmi svezak Mesnevije? Za{to se sumnja u njegovo porijeklo? Vi ste svaku od {est Mesnevija obiljeìli jednom bojom. Ako postoji sedam razina kroz koje se uspinje du{a, {to je sa sedmom bojom, kako }ete nju prikazati? Postoji sedmi svezak, ali nije Mevlanino djelo. Nitko ga ne uzima za ozbiljno. Boje su bile moj zahtjev i one ne odraàvaju su{tinu Mesnevije. One su odraz duhovnih boja du{a od prvog do sedmog nivoa koji je krajnji. Boje idu ovim redoslijedom: crvena, ùta, plava, zelena, bijela, crna i sedma koja je bezbojna. Prve tri boje su boje du{e koja nije do{la do spasa. S ~etvrtom bojom, odnosno nivoom, du{a postaje smirena i to je spa{ena du{a. Ne èlim re}i da su prve tri Mesnevije lo{e, niti da govore o tim vrstama nivoa. Moja èlja bila je da pokaèm da su Mevlanine poruke kroz Mesnevije sve kompliciranije. [esta je najkompliciranija za razumjeti. Boje na Mesnevijama uvijek trebaju podsje}ati ~ovjeka na put du{e na ovom svijetu. Boje su poredane po svojoj ja~ini u islamu. Po{to je sedma nevidljiva, odnosno bezbojna, htio sam tim poretkom re}i da sedma Mesnevija i ne postoji kao knjiga. Postoji Mevlana koji je kompletirao ~itavo sufijsko znanje u sebi, preko kojega Allah d`.{. {alje svoj bezbojni nur i obasjava sva ostala stvorenja i neìve stvari na ovom svijetu.

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA îji je Rumi? Na njega polaù pravo i Iranci i Turci. [to Vi mislite? Postoji tendencija prisvajanja Mevlane i kod Iranaca i kod Turaka. Iranci imaju argument da je ro|en u Belhu, tada{njem perzijskom carstvu, i da je bio Perzijanac te da je Mesneviju napisao na perzijskom jeziku. Sve je to~no. Turci kaù da je pre{ao u Konyu, tamo je ìvio i tamo je Mesnevija nastala. I to je to~no. Ove godine su bile dvije sarajevske proslave ro|enja Mevlane, jednu su pravili Turci, a drugu Iranci u suradnji s Fakultetom islamskih nauka i Orijentalnim institutom. Na toj takozvanoj iranskoj sam bio i dosta brzo sam ju napustio vidjev{i da Mevlana nije bitan nego se promoviraju neki drugi ljudi “vjerojatno bolji od Mevlane”. Takozvana turska promocija je u stvari bila turisti~ka promocija Antalyje i ostalih turskih primorskih gradova. Na kraju promocije sasvim lijepo su isprepleli mevlevijske dervi{e u “semau” s folklornim elementima i turisti~ku ponudu Turske. U pozadini se na platnu vide vrlo lijepe, atraktivne i oskudno obu~ene djevojke koje se sun~aju i ska~u u more. Mevlane nigdje nema. Valjda i Turci misle da su bolji od Mevlane. Smatram da Iranci po{tuju Mevlanu isklju~ivo zato {to je bio Perzijanac i smatraju da ima gre{aka u Mesneviji, jer Mevlana u Mesneviji kritikuje {i’ije rafidije kao i àlopojke {i’ija u Halepu prilikom obiljeàvanja godi{njice pogibije Hazreti Huseina na Kerbeli. Na isti na~in Mevlana uzdiè trojicu prvih halifa, a pohvalno se izrazio i o Muaviji. Da li to Iranci poznaju bolje islam od Mevlane? S druge strane, Turci su od Mevlaninog turbeta napravili turisti~ku atrakciju, a uzvi{eni mevlevijski ples sema li{ili duhovnosti i pretvorili u folklornu atrakciju za turiste. Mevlana je “u vlasni{tvu” svakog onoga kome je on zaista u~itelj. Takvog ga treba prihvatiti. Zato su i Turci i Iranci u pravu, ali i nisu kad pritom isti~u svoj nacionalni naboj. Radite li trenuta~no na nekim novim prijevodima ili nadopunjujete Mesneviju svojim komentarima? Upravo radim korekture teksta u svim Mesnevijama, èle}i posti}i ujedna~enje termina i stila u svim dijelovima. Moja daljnja èlja je da napi{em vlastite komentare Mesnevije, a to je posao ve}i od samog prevo|enja. Ho}u li u tome uspjeti, samo Uzvi{eni Allah zna. Uostalom, pitanje je ho}e li mi On to dozvoliti. Kad sam ovo rekao nekim muslimanima u Sarajevu, nahrupile su pohvale, a uglavnom kritike – Zar se usu|ujem? Ni drugi to nisu radili? Ko sam ja? Koga sam pitao? Zar se ne bojim kazne? Otkud ti pravo? Ova pitanja i kritike imali su utjecaja na mene, pa sam razmi{ljao – ako mi Allah d`.{. zaista dozvoli da uradim tu stvar, da li da te komentare uop}e ponudim na na{em jeziku, ili }u ga ponuditi Englezima i Amerikancima? Mo`da bih na taj na~in natjerao velike “islamobri`nike” Sarajeva da nau~e bar ne{to – bar jedan strani jezik. Uostalom, trebamo se prepustiti Allahu. Njegova Odluka je jedino mjerodavna i korisna. On je Najve}i. On je Onaj koji upravlja svime. Slava i zahvala pripadaju Njemu. Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s. i one koji su sli~ni njemu, kao {to je bio i Mevlana, biser mudrosti, uzor duhovnosti i skromnosti.

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Pri~a iz Mesnevije Kako je Dàfer r.a. krenuo sam u osvajanje jedne tvr|ave, kako se car te tvr|ave savjetovao kako da ga potisne i kako je vezir rekao caru: “Pazi! Predaj tvr|avu i nemoj biti tako smion pa da se baci{ na njega; jer ovaj ~ovjek ima Boànsku pomo} i u svojoj du{i ima od Allaha veliku staloènost”, itd. Kad je Dàfer krenuo na jednu tvr|avu, Ona je izgledala kao jedan zalogaj njegovom suhom nepcu.

Jedan bi joj u sukobu o~i vadio, Drugi bi joj u{i zubima trgao,

Ja{u}i sam, on je nasrnuo na tvr|avu, Tako da su oni zaklju~ali kapiju tvr|ave u strahu.

A tre}i bi joj rupu bu{io na bokovima: Od sjedinjene skupine joj ne bi bilo spasa.

3030

Niko se usudio nije da mu se u bici suprotstavi: Zar posada broda petlju ima da se protiv nemani bori?

Ali du{a mi{ija nema stalo`enosti nikakve: Na mjaukanje ma~ke, pamet mu odleti iz du{e.

Car se veziru svome okrenu, govore}i: “O Savjetni~e, {ta se u krizi ovoj treba u~initi?”

Mi{a onesposobi ma~ka lukava, ^ak i kad se broj mi{eva popne na sto hiljada.

On odgovori: “S ponosom i varkom se poselami, Pa mu s ma~em i }efinima pri|i, milost tra`e}i.”

Zar se mesar brine zbog brojnosti stada? Zar obilje svijesti pojavu sna sprje~ava?

“Pa”, car re~e, “zar on nije jedan i usamljen?” On odgovori: “Na usamljenost ~ovjeka ne gledaj s prezrenjem.

On je Gospodar carstva: On lavu stalo`enost daje, Tako da ovaj na krdo magaraca divljih ska~e.

Oko svoje otvori: tvr|avu dobro pogledaj: Ona se pred njim trese poput `ivog srebra.

Sto hiljada divljih i hrabrih magaraca Postaje ni{ta pred nasrtajem lava.

3035

3050

On u sedlu sjedi sam, hrabrost mu je postojana, Kao da su u pratnji njegovoj i Istok i Zapad.

On je Gospodar carstva: On Jusufu daje Ljepote carstvo, 3055 Pa je ovaj poput vode sjajne iz oblaka bijelog.

Nekoliko ljudi se obru{ilo, poput Fidaija, Pa se bacilo u bitku protiv njega.

On na lice jedno prosipa sjaj zvijezde, Pa tako car postaje rob djevojke neke.

On je svakog od njih oborio udarcem buzdovana, Pa su oni naglava~ke pali pred noge pastuha njegova.

On na lice drugo prosipa vlastiti Nur Svoj, Pa tako u pono} taj ~ovjek vidi svako dobro i zlo.

Djelovanje Allahovo mu je takvu stalo`enost dalo Da je on jednom rukom cijeli narod napadao.

Jusuf i Musa su od Allaha svjetlost unijeli U obraze svoje, lica svoja i nutrinu u prsima svojim.

Kad je moje oko lice tog cara duhovnog spazilo, Svo mno{tvo je iz pogleda mog nestalo.”

3040

Iz lica Musaova se zraka blje{tava pojavila: On je zastor navukao ispred lica svoga.

Mnogo je zvijezda; mada je sunce jedno, Temelji njihovi se razore pri pojavljivanju njegovom.

Sjaj lica njegovog bi zaslijepio o~i ljudske, Kao {to smaragd zaslijepi o~i zmije gluhe.

Mada hiljadu mi{eva glave svoje promalja, Ma~ka strah ne osje}a niti opasnost predvi|a.

On je Allaha usrdno molio Da veo postane pokriva~ za to mo}no Svjetlo.

O ~ovje~e, zar mi{evi u napad mogu krenuti? Oni u du{ama svojim nemaju nikakve stalo`enosti.

Re~e On: “Slu{aj, od odje}e od filca veo na~ini, Jer odje}a arifa je ~uvar povjerljivi,

Staloènost u vanjskim formama je stvar bezvrijedna: Slu{aj, od Stvoritelja traì staloènost ruha.

Jer je ta odora postala priviknuta na Nur: Nur Ruha sjaji kroz njenu potku i osnovu.

Stalo`enost nije posljedica mno{tva tjelesnog: 3045 Znaj da je tijelo, poput imena, sa~injeno od zraka praznog.

Od takve hrke spremi{te bolje ne postoji: Ni{ta drugo ne mo`e Nur Na{ podnijeti.

Kad bi u srcu mi{a ikakva stalo`enost postojala, Zbog osje}aja ogor~enosti bi se skupilo bezbroj mi{eva,

Kad bi mu se Kaf Planina kao prepreka postavila, Nur bi je u komade rastrgao kao i Planinu Sinaj.”

Pa bi se, navaljuju}i poput fidaija, Na ma~ku bacili bez ikakvog ~ekanja.

Kroz svemo}, tijela evlija dobijaju mogu}nost Da podnose bezuslovnu Svjetlost.

BEHAR 80-81

3060

3065

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA Mo} Njegova posudu staklenu ~ini boravi{tem Nura, Od kojeg ne bi mogla ni trun podnijeti Planina Sinaj.

Svetlo lica Jusufovog, kad je on prolazio, Na prozore s re{etkama svake vile je padalo,

Udubina i svjetiljka postado{e boravi{te Nura Koji je u komadi}e rastrgao Planine Kaf i Sinaj.

A ljudi u ku}i bi govorili: “Jusuf ovuda {eta i prolazi”;

Znaj da su tijela evlija udubine, a srca njihova su stakla: Ova svjetiljka osvjetljava Ar{ i nebesa.

Jer bi oni sjaj na zidu vidjeli, Pa bi ku}evlasnici uzrok toga shvatili.

Svjetlo nebesko je Svjetlom ovim zaslijepljeno, 3070 Pa nestaje poput zvijezda u jutarnjem sjaju ovom.

Ku}a koja ima prozor u smjeru tom, Oplemenjena je Jusufovom {etnjom okrepljuju}om.

Stoga je Pe~at poslanika prenio Od Gospodara vje~nog i neprolaznog:

Slu{aj, prozor jedan prema Jusufu otvori I po~ni u`ivati, kroz taj otvor ga gledaju}i.

“Ja nisam sadr`an ni u nebesima, Ni u prostoru, niti u uzvi{enim umovima ni du{ama;

Zadatak a{ka je da taj prozor u srcu na~ini, Jer ljepota Ma{uka }e prsa prosvijetliti.

Ali Mene, kao musafira, obuhvata srce mu’mina, Bez ograni~enja, jasno}e ili opisivanja,

Zbog toga, u lice Ma{uka neprekidno zuri! Poslu{aj, o o~e! Ovo je u tvojoj mo}i.

Kako bi na kraju, kroz razmi{ljanje tog srca, Sve iznad i ispod dobilo od Mene sre}u i vlast.

Prema dijelovima najdubljim sebi put na~ini: Okani se opa`anja koje se zanima ne~im drugim.

Bez ogledala takvog, ni Zemlja ni Vrijeme Ne bi mogli podnijeti vi|enje ljepote Moje.

3075

3095

Ti eliksir posjeduje{: u ko`u svoju ga utrljaj, Pa vje{tinom ovom neprijatelja pretvori u prijatelja.

Da pastuh milosti iznad dva svijeta galopira, Ja sam dao: Veoma prostorno ogledalo Ja sam oblikovao.

Kad divan postane{, dospje}e{ do Onog Divnoga, 3100 Koji ruh od besprijateljstva osloba|a.

Iz ogledala ovog se svakog trena pedeset svadbi pojavljuje: Ogledalo oslu{kuj, ali od Mene ne tra`i da ga opisujem.”

Vlaga njegova je hrana za ba{tu ruhova; Dah njegov o`ivljava onog koji je umro od muka.

Su{tina je ovo, da je Musa od odje}e svoje veo na~inio, Jer je on znao prodornost svjetlosti Mjeseca tog.

Ne samo da ti On cijelo carstvo svijeta niskog daje; On ti sto hiljada carstava razli~itih vrsta daruje.

Da je veo bio bilo {ta drugo, a ne odje}a njegova, On bi se razderao, ~ak i kad bi bio kao ~vrsta planina.

Osim carstva ljepote, Allah je Jusufu dao Carstvo tuma~enja snova, bez u~enja i podu~avanja njegovog.

Nur bi i kroz zidove `eljezne prodro: 3080 Kakav plan bi veo protiv Nura Allahova skovati mogao?

Carstvo ljepote ga je u zatvor odvelo; Carstvo znanja ga je do Saturna dovelo.

Taj veo je postao u`aren: To je hrka arifa u trenutku d`ezbe.

Car mu je rob postao zbog njegova znanja i vje{tine: 3105 Carstvo znanja je od carstva ljepote pohvalnije.

Vatra je u kresivu pohranjena, Jer su se ve} zbli`ili kresivo i vatra.

KOMENTARI I SMISAO TEKSTA

I uistinu je Safura, iz ~e`nje i a{ka, Za tim Nurom upute `rtvovala oka obadva. Prvo je jedno oko zatvorila, a gledala je drugim okom Svjetlo lica Musaova; i to oko je izgubljeno postalo. Nakon toga se vi{e suzdràti nije mogla, 3085 Pa je drugo oko otvorila i na taj Mjesec ga potro{ila. Isto tako, mudàhid duhovni prvo daje hljeb svoj; Kad ga svjetlo ibadeta pogodi, on daje ìvot svoj. Onda joj je neka èna rekla: “Da li àli{ za okom narcisovim kojeg si izgubila?” Ona odgovori: “@ao mi je {to nemam Sto hiljada o~iju koje bih tom Mjesecu darovala! Prozor, a to je oko moje, taj Mjesec je uni{tio; Ali taj Mjesec tamo sjedi, kao u ru{evini blago. Zar blago ovoj ru{evini mojoj dozvoljava Da na trijem i ku}u moju sje}anje ima?”

3090

3029 – 3040 Kad Allah d`.{. nekom muslimanu dadne svoju pomo}, duhovnu staloènost i iz njegovog srca izbaci strah prema svemu stvorenom, onda je takav u stanju potpuno sam da se suprotstavi mnogobrojnijem neprijatelju, kao {to je to uradio ashab Dàfer r.a. Muhammed s.a.v.s. nas je u jednom hadisu obavijestio da, prilikom rata muslimana s nevjernicima, Allah u nevjerni~ka srca ubacuje strah na mjesec dana hoda, ili na mjesec dana unaprijed, u {to su se mogli osvjedo~iti na{i borci tokom prehodnog rata. Nadalje, zapovjednik tvr|ave je bio za~u|en takvoj smjelosti jednog usamljenog ~ovjeka i on bi, po svojoj pameti i razumijevanju, pruìo otpor Dàferu. Ali, pravi zapovjednici i vladari su uvijek imali pametne, obrazovane i duhovno jake savjetnike (potpuno suprotno sada{njem stanju u Bosni) i njih su uvijek pitali za savjet. Vezir, savjetnik (ili ministar) je imao nekakvu duhovnu spoznaju i znao je o kome se radi, jer su nekad ranije ljudi napadali Dàfera, ali ih je

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA 3042 – 3051 Sli~no pore|enje je s mi{evima i ma~kom. Mada mi{eva moè biti na desetine, svi oni se razbjeè pri pojavi jedne ma~ke. Njihova mnogobrojnost im ne pruà premo} nad neprijateljem, jer se u njima ne nalazi staloènost duha (ruha), odnosno, ovim se ponovo pokazuje da forme same po sebi ne vrijede ni{ta bez jakog ruha, odnosno, sva znanja, bogatstva i mo}i koje ~ovjek moè skupiti na ovom svijetu, potpuno su bezna~ajni u pore|enju s duhovnom snagom jednog ~ovjeka. Samo tijelo u pore|enju s ruhom je slabo poput zraka oko nas, pa takav mirni zrak ne moè nikako nauditi ~vrstim predmetima oko sebe. Da nije sve tako, skup mi{eva bi se bacio na jednu ma~ku i zajedni~kim udarom bi joj nanio èstok poraz, a na kraju bi je i ubio. Me|utim, mi{evi zadobiju ogroman strah kad samo ~uju mijaukanje neke ma~ke. 3052 Ista stvar se de{ava sa mesarom i stadom, kao i sa svije{}u i znanjem kod ~ovjeka, koji se poni{tavaju prilikom dolaska obi~nog sna, kojem se ~ovjek na kraju mora predati.

on sve pobio ili savladao. Usput, primijetio je da svi ljudi u tvr|avi imaju ogorman strah od Dàfera, {to je bio dokaz Poslanikovog hadisa da se radi o Allahovom ~ovjeku. I sam pogled na takvog ~ovjeka daje dokaz da se radi o osobi s kojom se ne susre}emo svaki dan. Zbog svega toga je dao preporuku zapovjedniku tvr|ave da mu se bezuslovno preda. Ovo bi bio dokaz i uputa na{im politi~arima da se ne boje nikoga (pod izuzetnim uslovima da su ispravni, istinski i nepotkupljivi vjernici), te da se mogu suprotstaviti svim onim koji napadaju na{ narod i dràvu, bez obzira {to nijedna velesila ne stoji iza njih i {to nemaju podr{ku drugih politi~kih stranaka, pa ni ljudi iz svoje stranke. Me|utim, ovakvo pona{anje ne vidimo kod njih, a me|u njima se zaista ni ne moè primijetiti nijedan sli~an ~ovjek koji bi imao petlju da se upusti u sukob za istinu. (Fidaija – pripadnik sekte ismailija (asasina) koji su bili obu~avani da `rtvuju svoje ìvote u slijepoj poslu{nosti naredbama glavnog zapovjednika, prete~e dana{njih atentatora) 3041 Dokaz mo}i takvih ljudi sunca koji toliko nadma{uje oni tokom dana ne mogu zvijezda u ovom slu~aju Boànske Istine.

BEHAR 80-81

se mo`e porediti sa sjajem sjaj zvijezda i mjeseca, da se ni primijetiti na nebu. Sjaj predstavlja sve protivnike

3053 – 3054 Sli~na stvar se de{ava i s krdom magaraca koje napadne jedan lav, a kojem se oni i ne pomi{ljaju suprotstaviti. Sli~ne stvari se de{avaju svuda oko nas, a ovaj svijet je pun uputa i naznaka iz kojih mi trebamo izvla~iti pouke, ili ~itati ih kao otvorenu knjigu. Pa i Kur’an se naziva Otvorenom Knjigom, {to predstavlja doga|aje, stanja, stvorenja i sve me|uodnose na ovom svijetu. Takvu Knjigu mogu ~itati samo “u~eni”, ali to su oni koji imaju unutarnji ili sr~ani vid, koji se ne moè zadobiti pukim ovosvjetskim naukama, na {kolama ili fakultetima, ve} praktikovanjem islamskih propisa i unutarnjom borbom protiv samog sebe (ili svoga nefsa). 3055 Jusuf a.s. je bio poslanik, specifi~an po svojoj ljepoti i tuma~enju snova. Prenosi se da je on imao dènnetsku ljepotu, a da dunjalu~ka ljepota predstavlja samo stoti dio te ljepote. Zato se kaè da je Jusuf a.s. bio vlasnik carstva Boànske Ljepote. 3056 Kao {to ruhanijjetski (duhovni) ljudi nadvladaju mnogobrojne neprijatelje i mo}nike, tako i vladare nekog carstva moè da savlada ljepota neke djevojke, pa ~ak i bezvrijedne robinje kojoj se on pokori. Allah d`.{. koristi i taj na~in da bi nekog mo}nika savladao i pokazao mu da sva njegova vlast, mo}, vojska, znanje i bogatstvo budu bezvrijedni pred nekom obi~nom djevojkom iz naroda. Ovakvi slu~ajevi su veoma poznati u na{e vrijeme, kada pojedine ène preuzimaju vlast u nekim oblastima preko svojih muèva ili ljubavnika. 3057 Za razliku od svjetlosti koja je nama poznata (vidljiva, ultraljubi~asta i infracrvena), postoji i Boànska Svjetlost

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

ili Nur, a ta rije~ se prevodi kao nama dobro poznata svjetlost iz razloga {to ima najvi{e sli~nosti s njom. Jedna od osobina Nura je data u ovom stihu – onaj koga Allah obaspe Nurom, moè razlikovati dobro od zla ~ak i u tamnoj no}i, odnosno kad nema ove svjetlosti. U prenesenom zna~enju, takav ~ovjek gleda ovaj svijet na druga~iji na~in. Ovaj svijet je i ina~e jedan zastor gdje skoro ni{ta nije onako kako mi to vidimo, a taj zastor se moè “razderati” jedino Nurom, ili sr~anim vidom, ili Boànskim nadahnu}em (ilhamom) ili na neki sli~an na~in, nepoznat u materijalnoj, empirisjkoj ili teorijskoj nauci. 3058 Mada se ovdje spominju samo Jusuf i Musa a.s., ne zna~i da svi ostali poslanici nisu bili ispunjeni Nurom. Oni su ovdje uzeti kao primjer zbog njihove manifestacije koja nam je poznata u Kur’anu i Hadisu – Jusuf a.s. je obilovao Boànskom Ljepotom, a Musa a.s. je pokazao manifestaciju Nura izvla~e}i ruku iz njedara pred Faraonom i njegovim dvorjanima, koja se tada pokazala bijela, kao da je

bila oboljela od gube. Svi poslanici su bili ispunjeni tim Nurom, odnosno, njihova materijalna tijela su postala duhovna, ruhanijjetska ili svjetlosna, a dokaz je {to se u hadisima prenosi da tijela poslanika i vjerovjesnika ne truhnu nakon smrti, odnosno da su nepromjenljiva. Sli~no se de{ava i s tijelima evlija, s tim da je trajnost povezana sa stepenom njihovog duhovnog napretka. Isto tako, sli~na stvar se de{ava sa {ehidima, mada je trajnost njihovog tijela nakon smrti daleko manja od evlijanskog tijela. 3059 – 3061 Musa a.s. je bio svjestan ja~ine Nura, koja se u njemu nalazila. Nepokriveni Nur bi iz Musaa zaslijepio sve ljude oko njega. Zato je on traìo od Allaha d`.{. da na~ini zastor preko njegovog Nura, odnosno, da ga pokrije. Sli~an problem se pojavljuje i kod evlija, koji su nasljednici poslanika i vjerovjesnika. I oni èle biti pokriveni od ostalog naroda, jer su svjesni teìne no{enja Boànske Svjetlosti u sebi. (Po narodnim predajama, svako zakopano blago ~uvaju zmije, a zmijske o~i moè zaslijepiti samo smaragd.)

BEHAR 80-81

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA 3062 – 3065 Allah d`.{. iz Svoje Milosti udovoljava Musau a.s. i daje mu upute kako }e pokriti Nur koji se u njemu nalazi. Veoma te{ko je na{im shvatanjem i znanjem do kojeg moèmo doprijeti shvatiti kakav bi trebao biti zastor koji }e prekriti Nur. Nur nije ni{ta materijalno ni opipljivo, pa da bi se moglo prekriti materijalnim zastorom (kao {to je bilo kakva prepreka kojom se moè zakloniti materijalna –fotonska svjetlost, ili olovni zastor koji moè sprije~iti prodor gamazraka, i sl.). Me|utim, Allah govori Musau da na sebe stavi dervi{ki ogrta~ (sirotinjski ogrta~ od grubog vunenog sukna, vrlo jeftin i neugledan, ujedno on predstavlja i oznaku prosjaka i siromaha). Pojavna neuglednost kod Musaa sprije~i}e ostale ljude da u njemu vide odabranog ~ovjeka i na taj na~in }e ta odje}a imati funkciju zastora. Jer ljudi su navikli da cijene samo materijalni sjaj i bogatstvo, odnosno samo one vidljive oznake dunjalu~ke vlasti i nadmo}i. Zbog toga narod ne}e ni traìti u neuglednim ljudima Allahove velikane i takve ljude ne}e nikad ni prihvatati. Oni koji èle priskrbiti naklonost naroda i u podru~ju vjere, nikad se ne obla~e kao siromasi, ve} daju sve od sebe da zapanje ljude bogatom odje}om, izuzetno lijepim vilama, skupim atomobilima, prefinjenim govorima, u kojima se pozivaju na odre|ene ajete i hadise. Ali, znaju}i da se to de{ava i da }e se de{avati do Kijametskog dana, Muhammed s.a.v.s. nam daje upute kako da nas takvi ne prevare – ûvajte se dobrih govornika; Ako u srcu ne osje}a{ mir nakon ne~ijeg govora, znaj da je taj govor la` i prevara; Bjeì od vladara i njihovog dru{tva; i sl. Neugledna odje}a najbolje podnosi Nur, jer se ~ovjek ne smije uobraziti zbog viokih duhovnih stepeni, kako se ne bi strovalio na dno poput prokletog Iblisa. Ljudi koji budu pozivani na pravi put na taj na~in moraju nau~iti da zanemaruju materijalizam, poloàje, ~asti, ugled i bogatstvo, te da se usredsrede na duhovnost, {to ne zna~i da trebaju u potpunosti odbaciti ovaj svijet, nego samo odbiti ljubav prema njemu. Nur je tako jak da je u vrijeme Musaa a.s. raskomadao planinu Sinaj koju je Allah d`.{. opet povratio, a to se desilo kad je Musa a.s. traìo da ga vidi, na {to mu je odgovoreno da on Allaha ne moè vidjeti, ali da }e se Allah otkriti planini Sinaj, na {to se Sinaj raspao, a Musa se na taj prizor onesvijestio. 3066 – 3070 Tijela poslanika i evlija su pripremljena za prijem Nura unutar sebe, tako da ga oni mogu podnijeti, kao {to ga moè podnijeti sufijska odje}a. To upu}uje na to da su poslanici i evlije u potpunosti odbacili ljubav prema ovom svijetu, da su zanemarili dunjaluk i sve ugodnosti koje on pruà, pa su tek nakon toga dobili Nur. U odnosu na masivnost planina, tijelo ~ovjeka je poput staklenke, ali Allahova mo} dopu{ta to ~udo da takvo krhko stvorenje moè u sebe primiti izuzetno jaki i mo}ni Nur. U Suri En-Nur se spominje udubina u zidu (mi{kat), svjetiljka i svjetlost, pa se ovdje tuma~i da tu udubinu predstavlja evlija, njihova srca su stakla, pa takva svjetlost osvjetljava cijeli svemir. U odnosu na ovu svjetlost, svjetlosti sunca, mjeseca i zvijezda postaju ni{tavne. Na taj na~in nebeski (duhovni) stanovnici mogu da vide i prepoznaju zemaljske evlije.

BEHAR 80-81

3071 – 3077 Na sli~an na~in, Allah obja{njava preko Svog Poslanika a.s. da Njega ne moè obuhvatit cijeli svemir, niti sve {to je stvoreno, niti sve nauke zajedno, niti sve pameti svijeta zajedno i sl. Ali, kao {to tijelo moè u sebi primiti i podnijeti izuzetno mo}ni Nur, tako i srce mu’mina (~vrstog, uvjerenog vjernika) moè da Ga obuhvati, ali to ne moè ni na koji na~in opisati. Na taj na~in poslanik, vjerovjesnik i evlija postaju kao propusni ventili ili transformatori preko kojih se pokazuje Allah d`.{. stanovnicima nebesa i zemlje, jer ni{ta na svijetu ne bi moglo podnijeti direktno vi|enje i susret s Gospodarom svijeta. Najuspje{niji pokaziva~ Allaha d`.{. je upravo Njegov Odabranik, Milost Svjetovima, Pe~at poslanika, Muhammed s.a.v.s. Zbog toga Allah i kaè Muhammedu s.a.v.s. u hadisi-kudsijji: “Zbog tebe sam stvorio ovaj svijet.” 3078 – 3080 Mevlana nas podsje}a na pravi zastor, a to je sirotinjska odje}a koju je Musa a.s. obukao, jer ni{ta drugo ne bi moglo sprije~iti manifestaciju i pojavu Nura. 3081 – 3082 Dervi{ka hrka ima i svoju propusnu mo}, koja se poja~ava kad se evlija nalazi u posebnim stanjima ruha – u dèzbi, kada ima posebne kontakte i razgovore i kad mu se du{a nalazi u velikom zanosu. Arif je onaj koji ima spoznaju, odnosno, sve stvari gleda na druga~iji, ispravan na~in. Nur u evliji se poredi s vatrom u kresivu. Oboje je skriveno dok ne do|e do udara kresiva o èljezo ili dèzbe evlije. 3083 – 3090 Safura spada u najodabranije ène koje Islam navodi. Ona je bila èna Faraona koji se usprotivio Musau a.s. i koji se utopio u Crvenom moru. Sve indikacije su da se radi o Ramzesu II. Safura je u potaji prihvatila Musaovu vjeru i od Allaha je traìla da je za{titi od Faraona. U jednom trenutku je Faraon nju pitao za savjet da li da prihvati Vjeru, na {ta ga je ona nagovarala, ali njegova odluka da se povjeri i pita za savjet svog prvog vezira odvukla ga je u propast. Sefura je ostala zbog jednog oka zbog Musaa a.s., ali joj ni to nije smetalo i bila je spremna `rtvovavti i drugo oko zbog njega, pa i da izgubi sve {to ima, jer je Nur, koji se manifestovao preko Musaa, ugasio sve bolove i nevolje koje bi mogla osje}ati. Zbog toga i duhovni velikani mogu podnijeti sve tegobe i isku{enja dunjaluka bez ikakvih problema, jer im zra~enje Nura olak{ava sve bolove. Musa a.s. seporedi s nebeskim Mjesecom, jer, kao {to Mjesec odbija sun~evu svjetlost na zemlju, odnosno on nije izvor svjetlosti, tako i Musa odbija Nur koji dolazi od Allaha i {alje ga ljudima na zemlji. 3091 – 3093 Ovdje ljepota Jusufa a.s. ima zna~enje Nura i njegovog sjaja na ljude. Jusuf je imao tako sna`nu ljepotu, da bi ona na specifi~an na~in zra~ila sa njega. Kud god bi on

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA prolazio, taj odsjaj je padao na sve oko sebe, tako da su ljudi znali da je Jusuf a.s. u njihovoj blizini. 3094 – 3097 Mevlana nam preporu~uje da i mi na svojoj ku}i (tijelu) na~inimo prozor prema Jusufu a.s., kao vlasniku Ljepote. Jusuf predstavlja evliju koji u sebi ima Nur. Probiti prozor na ovako uspavanom tijelu nije lagan posao, jer se prozor nalazi u srcu. A{ik (onaj koji voli) mora neprekidno gledati u lice Ma{uka (onaj koji je voljen – Allah d`.{.). “Gdje god da se okrenete, tamo je lice Allahovo”. Ovaj ajet nam pokazuje da je Allah na odre|en na~in prisutan svagdje, tako da u svim stvarima, stovrenjima, doga|ajima i de{avanjima trebamo traìti Njega, odnosno, znakove Njegovog stvaranja, Njegove osobine kojima se manifestuje na ovom svijetu, Njegove zakonitosti po kojima ovaj svijet funkcioni{e i sli~no, i to s ljubavlju isklju~ivo prema Njemu. U svim tim gledanjima ~ovjek ne smije ganjati svoj interes, materijalni dobitak, ugled i poloàj, ve} samo Njega. Ovaj na~in nije jednostvana i Mevlana u kompletnoj Mesneviji daje upute za postizanje ovoga, tako da se na~in putovanja ne moè objaniti u nekoliko re~enica. 3098 U svim tim istraìvanjima oko sebe, jedini pravi cilj je sam ~ovjek, i to iznutra, u svoj svojoj duhovnosti. Hadis: “Ko spozna sebe, spoznao je svog Gospodara” daje nam uputu da je najve}e i najzna~ajnije istraìvanje samoga sebe, otklanjanja svojih nedostataka i sli~no. 3099 U tada{njoj alhemiji je bilo poznato pretvaranje bakra u zlato uz pomo} eliksira. U duhovnoj alhemiji bakar je ~ovjek koji nema duhovnosti u sebi, a zlato je savr{en ~ovjek. Eliksir je na~in pomo}u kojeg }e dospjeti do te svoje savr{enosti. Eliksir mora postati uro|en na~in ìvota da bi se unutarnji neprijatelj (nefs, strasti) pretvorio u prijatelja (duhovno osvije{tenog ~ovjeka). 3100 Kad ~ovjek napusti svoju narav i preobrazi se, odnosno prihvati Boànsku narav, tek tada }e, svojom sli~no{}u }e dobiti dozvolu pristupa. 3101 Takav ~ovjek }e biti osvjeènje za sve ruhanijjetske ljude i oni }e traìti njegovo dru{tvo, a on njihovo, jer sli~an privla~i sli~nog. Njegov govor, koji je istinit, oìvljava}e ruhove onih koji su zamrli zbog te`nji za postizanjem dunjalu~kih uìtaka, a u kojima postoji tra~ak nade za duhovno{}u. 3102 Ovaj stih upu}uje na hadisi-kudsijju: “O dunjalu~e, ko te bude ganjao, budi njegov gospodar, a ko bude od tebe bjeào, budi mu rob.” Osim dunjaluka, kojega mi poznajemo, takvom }e se pokoriti i svjetovi koje mi ne znamo, a nalaze se oko nas.

3103 Znanja koja tada Allah daje Svojim robovima, znanja su koja su darovana bez prethodnog izu~avanja i truda koje zahtijeva nau~avanje. Po{to je takav rob povezan sa svojim Gospodarom na jedan ~udnovat na~in, On mu daje sve {to mu treba direktno, tako da taj rob ima znanja koja dotad nije nikad imao. Na ovaj na~in su znanja dobivali i oni koji poznajemo pod nazivom “dvanaest imama”, a imali su znanja i znali odgovore na sva pitanja jo{ u svom djetiknjstvu, a poznato je da ih niko nije podu~avao, niti su i{li u neke {kole. âk su odgovarali na pitanja na istom jeziku na kojem im je to pitanje bilo postavljeno, a da taj jezik nikad prije nisu govorili. Sli~na stvar se de{avala i sa havarijjunima (apostolima) Isaa a.s. koji su progovorili jezike koji su se govorili u pokrajinama u koje su oni bili poslati, i to naredno jutro nakon naredbe za odlazak u misiju. Na isti na~in je i Jusuf a.s. dobio znanje o tuma~enju snova. 3104 – 3105 Ljepota kojom je Jusuf bio obdaren, po{to je dunjalu~ki lahko primjetljiva, zbog zavisti njegove bra}e, odvela ga je u zatvor ovog svijeta. Tako i sve ono {to ~ovjek posjeduje od ovog svijeta izaziva zavist, mr`nju i neprijateljstvo drugih ljudi i uzrok je mnogih sukoba i propasti ljudi. Znanje, osim {to predstavlja vjersku ruhanijjetsku komponentu, isto tako je i duhovna / nevidljiva stvar ovog svijeta. Iako na neki na~in znanje ima u sebi element dunjaluka, ipak je, i takav, u stanju dovesti ~ovjeka do najvi{ih sfera, a kad se radi o istinskom znanju, znanju kojim je Allah d`.{. zadovoljan, onda ga dovodi do Saturna, koji ovdje ima simbol Sedmog Neba, najvi{eg ruhanijjetskog neba. Zbog toga je znanje pohvalnije od ljepote, jer je, na kraju krajeva, znanje vje~no, a ljepota prolazna. Vrlo je neobi~na Mevlanina izjava da je Car (Allah) Svome robu postao rob. Radi se o vje~noj tezi sufizma da je cilj a{ika da postane ma{uk, ili ~uvenog hadisa: “Moj rob se Meni pribliàva… …dok ne postanem Njegova ruka… noga… sluh… vid…”, odnosno da tad Allah d`.{. zavoli svog roba i udovoljava njegovim zahtjevima. Da ne bismo pali u zabludu i pomislili da ~ovjek na taj na~in moè “zarobiti Allaha”, treba ukratko objasniti da je ~ovjek tada odbacio svoju narav, odnosno usmrtio je svog nefsa (svoje strasti i èlje), a to je stanje fenaa (nestajanja) i do{ao je u stanje bekaa (vje~nosti), {to zna~i da je preuzeo Boànsku Narav i da u skladu s njom i radi na ovom svijetu. Odnosno, on je postao ogledalo u kojem se Gospodar ogleda, manifestacija Boìjih osobina i djelovanja, mjese~anski Izvor Nura za ostala stvorenja, oìvljavaju}i mesihanski Dah za usnula srca, Uto~i{te i Utjeha za one izgubljene, Kibla melekanske sed`de, Izvor mr`nje i neprijateljstva ibliskih stvorova, Strah kjafira i munafika… Odnosno, on je transformator za Boànsku struju i svjetlost koja se prosipa na ovaj svijet, jer bez takvih, nepripremljena stvorenja ne bi mogla podnijeti “visokonaponsku” upletenost Boànskih osobina i naredbi stvorenjima, pa ovaj dunjaluk ne bi ni postojao. S engleskog preveo i komentare napisao Velid Imamovi}

BEHAR 80-81

DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U

Mesnevija kao putuju}a tekija Pi{e: Ervin Jahi}

Bog zna kol’ko je u vjesnicima, da nas podu~i. Nikad moje uho nije ~ulo ljep{ih Saraj’vu gradu dàmija. rije~i od La ilahe illellah, Muhammeden resulullah. Sav Kol’ko dàmija, a kol’ko svemir zadrhti kad se one izgovore. Strmine se poravnaju, tekija. I svi im temelji, drve}e zaùbori, ptica vrisne od sre}e, more se uskome{a, bilo dàmijski bilo tekij- planina klikne, zvijezde sed`du na~ine, vo}ka obehara, list ski, zasa|eni u zemlju. pusti med, vuk i ptica, je`, jele i trave, jezera i oblaci, srne, I sva im gra|a od koje rijeke, rakovi, p{enica, smokve i masline, kamenje i mjesu na~injeni na svome sec... – sve ìvo i neìvo na znane i neznane na~ine mjestu i u savr{enu sk- posvjedo~i te najprvije, najstvarnije rije~i. Ni{ta mi se, eto, ladu. Dadu se te dàmi- ~itav ìvot nije tako primilo srcu. Nikad mi rije~i nisu je i tekije izmjeriti ljud- takvom snagom zazvonila u du{i. O, Allahu Milostivi, smiskim pogledom, ho- luj se svom robu i ne daj da med tih rije~i ikada zagor~a. dom i vremenom kojem Ti mi budi cilj u sre}i i nesre}i, u blagodatima i siroma{tvu. su odolijevale. Ipak, uvi- A ako se uzoholim, tresni me o zemlju silovito, a potom jek mi se u~ini da one mi oprosti. Ne dopusti da zalutam, Ti mi budi uè. A {to vi{e znaju o nama, ne- je od Boga – Gospodara svega vidljivog i nevidljivog – go mi o njima, ma koliko po~injale s nama, a zavr{avale, sla|e je od meda! A sad mi se valja presabrati, zanijeh se, podijeliti s vamoè biti, i bez nas. Za mene dàmije i tekije, bezbeli, nisu spomenici kulture, one se iz temelja opiru takvoj narud`bi ma ono {to moja du{a u jednoj tekiji prepozna, i re}i koju suvremenosti. One su praslika blizine Tvorca, dokaz ~ov- o bereketu i milostima koje osjetih i naslutih. Osam mu{kih jekova saveza s Gospodarom, ìvi muzeji u kojima se du{a i jedna ènska du{a, svaka ljep{a od ljep{e, ostave svoje sapire od svijeta i obnavlja za svijet. Al’ ima dàmija i dunjaluke od sebe, pod sebe, uzmu predah od subotnjih obiteljskih rituala, i otpute se, pred ak{am, na sijelo, Medàmija, k’o {to ima tekija i tekija. Ima tako jedna tekija {to svake subote ve} ~etvrtu go- sneviji u goste. Osam ku}a – osam tekija, svaka jednom dinu zaredom putuje. Tekija koja hoda uzgor-nizdol, u{i- hefti~no potaman u toj slu`bi – za no} tekije postanu. rinu-uvisinu. I ona mi je premila, i ona me ozari kad god Svaka na svojoj strani svijeta, a opet – iste – jedna! Svih joj stignem. Kad god me osam sustiè se u jednoj primi, osjetim se k’o mla- Otkriva se cijeli svemir zna~enja predamnom, i kao to~ci – u potrazi za blizidoènja, k’o da joj doda se budim – ne di{em, sanjam budan, slutim, ja nom i milo{}u Bo`jom. |oh u pohode. Ona brza Osam ku}a i devetero osje}am, mene boli a lijepo mi, ja pla~em bez suza du{a – jedna lijepa halbrzacima, a oblika nejma. Brza utoliko {to nej- na licu, du{a mi je kaharli i radosna istodobno, ka, razumom i odricama oblika, nit’ joj je gra- dijete sam, starac sam, damare osje}am posred njem, strpljivo{}u i iba|a od ~vrsta materijala. detom obdarena. U toj ple}a, neizmjernu sre}u i veselje ~uh u osami sebe, halci Velid, moj brat i Putuje a ne umara se, ~udna mi ~uda. A ~udio bistru suzu u srcu, sav sam se u du{u pretvorio, prevoditelj Mesnevije u se ja il’ ne ~udio, ona izgubih tijelo na tren pa ga povratih ... Eto tako {est knjiga – bisera od svake subote zano}i na rije~i, najfinijeg veza na Mesnevija subotom postaje putuju}a tekija, a drugom mjestu… U njoj bosanskom jeziku za Allaha dèlle{anuhu spo- svaki od tih ljudi, ~ini mi se, i tekija po sebi i za u~enog i neznalicu, za minju i Allah dèlle{anu- sebe. Svakom od njih se divim i svaki mi je lijep, mudra i nemudra insahu im se odaziva danju i na, za profesora i zemda ih se ne mogu nagledati. Nema ljep{eg no}u, no}u i danju, uviljoradnika – ~ita dvojek – elhamdulillah – i u milozvuka od rije~i La ilahe illellah stihe velikog {ejha, Hazpravo vrijeme. Jer, Allah reti Mevlane. A slu{aju dèlle{anuhu nikad ne kasni, nit’ je ikad okasnio. A ako ga sve bolji od boljih, moja bra}a u islamu: Amila, Ham}emo pravo, nije Njegovo da kasni, Allah dèlle{anuhu se do, Nedàd, Aziz, Hazir, Sezah, Ejub i Hamza. Moj Velid odaziva kad ga iskreno dozove{. pro~ita kakvu hikaju svojim bas-baritonskim timbrom, a A zahvala pripada Onome koji nam je dao da se rodi- ~etica vjernika stane tabiriti o pro~itanom, gonetati mo i koji nam je obe}ao onaj svijet. Koji nam je dao uputu zna~enja, zaplitati se o misterij i rasplitati ga, dohva}ati da ne lutamo i koji nas ne ostavlja u oskudici. Koji nam je tajne koje Allah ho}e da im budu dohvatljive, ili spokojno doveo Miljenika nad miljenicima, vjerovjesnika nad vjero- priznavati mo} tajni da ostane tajnom. Otkriva se cijeli

BEHAR 80-81

IZLOG KNJIGA svemir zna~enja predamnom, i kao da se budim – ne di{em, sanjam budan, slutim, ja osje}am, mene boli a lijepo mi, ja pla~em bez suza na licu, du{a mi je kaharli i radosna istodobno, dijete sam, starac sam, damare osje}am posred ple}a, neizmjernu sre}u i veselje ~uh u osami sebe, bistru suzu u srcu, sav sam se u du{u pretvorio, izgubih tijelo na tren pa ga povratih, u|oh u nepojamni tunel tjeskobe al’ ne zadugo, ne{to je kao gumicom izbrisa i ne osjetih je vi{e... Jesam li to opijen a{kom, pitah se. @udi li to moja du{a Gospodaru svome da se vrati? @eli li se ona to sabrati, usredoto~iti, misliti sebe? Rekoh, Velid pro~ita hikaju, pa se svi pogledamo, pa svi na}ulimo u{i i umove svoje, pa netko zapali cigaretu a netko otpije {erbe, netko zagrize datulju ili slatko {to ga je doma}ica maksuz za sijelo priredila, netko se me{kolji na kau~u, netko u fotelji, ja obi~no poravnim na }ilimu, al’ svi smo u halci, elhamdulillah, i svi ostavismo dunjaluk za vratima ku}e, pa je ku}a otad tekija, pa je ku}a cijeli jedan hairli svemir, pa se Allaha sje}amo {to vi{e moèmo i {to bolje znamo. A evlija Mevlana traga~ima se obra}a i u mnoìni i svakom pojedina~no. Jednako prije 8 stolje}a kao i danas daje nam neslutive ruhanijjetske dokaze i upute kako da izlije~imo svoja srca i duhovno se uspemo na ve}u deredù. Jer, Mesnevija jest more savr{ena znanja, jer Rumi jest dragulj nad draguljima. A kad nas napadnu dvosmislice, Jer, Mesnevija trosmislice, i kad nam se niti Rumijevih dragulja mudrosti zamrse, mom jest more Velidu Allah dèlle{anuhu da i{aret savr{ena pa nam on te ~vorove i ~vori}e poistiha i strpljivo razmrsi. Elhamdulilznanja, jer lah, nekad to u~ini Nedàd, nekad Rumi jest Amila ili Hamdo, da se Velid ne bi sudragulj nad vi{e natovario, slavljen neka je Uzvi{eni Bog! Bezbeli, stvari koje je Gosdraguljima podar svjetova pokrio, zastro koprenama, ostaju po strani svakog pa i ovog muhabeta jer obi~nim ljudima nije dato da o tome znaju i da sude. Amila, Hamdo, Nedàd, Aziz, Hazir, Sezah, Ejub, Hamza i Velid obi~ni su ljudi po svemu, samo ne i po nijetu, mislim, a Allah najbolje zna. Jer njihov je nijet ~ist od zemaljskih interesa doli onog ~ovjeku najpre~eg i najuzvi{enijeg – pribliìti se Bogu, Jednom i Jedinome. Ina~e, jedan od njih je voza~, drugi pisac, tre}i inènjer gra|evine, ~etvrti...? Ma nisam pit’o i ne znam, nit’ je to u poslovima duha od ikakve va`nosti. Jer oni od svojih domova na~ini{e tekije da bi spominjali Gospodara i Tvorca svjetova. Da bi mu se svidjeli. Eto tako Mesnevija subotom postaje putuju}a tekija, a svaki od tih ljudi, ~ini mi se, i tekija po sebi i za sebe. Svakom od njih se divim i svaki mi je lijep, da ih se ne mogu nagledati. Nema ljep{eg milozvuka od rije~i La ilahe illellah, ni ljep{eg insana od iskrena muslimana, mislim, a Allah najbolje poznaje tajne na{eg srca. To su moja bra}a po srcu i du{i. To sam ja, elhamdulillah, po srcu i du{i. Bog zna kol’ko je u Saraj’vu gradu dàmija. Kol’ko dàmija, a kol’ko tekija. Al’ samo mi je jedna znana koja hoda uzgor-nizdol, u{irinu-uvisinu.

Mudrost sufija, priredili James Fadiman i [ejh Ragib Dèrrahi,prijevod i dodatak Ahmed Ananda, Biblioteka Daire, Klepsidra, Sarajevo, 2006., 276 str. Izvorni naziv ove knjige, koja nas na jednostavan na~in uvodi u osnovne sufijske spoznaje, je Essential Sufism - Osnovi Tesavvufa. Sufizam ni po ~emu nije odvojen od islama, on je njegova sr`, njegovo srce. Mudrost sufija, kroz sakupljene mudrosti mnogih u~itelja u povijesti sufizma, vodi nas kroz àri{ne to~ke islama: nefsu i du{i koja mora doìvjeti preobraàj, ljubavi i srcu koje mora smek{ati, u~itelju i u~eniku, prakti~nim stranama sufizma i stanju preobraènja.

Tolstoj o Muhammedu s.a.v.s., s turskog prevela Ramiza Smaji}, Libris, Sarajevo, 2006, 142 str. Slavni ruski pisav L.N. Tolstoj pro~itao je 1908. godine u Indiji knjigu Abdullaha es-Suhreverdija “Hadisi Muhammeda a.s.”. Od pro~itanih hadisa sa~inio je poslanicu i objavio u ruskoj izdava~koj ku}i Posrednik. Knjiga je dugo godina skrivana od ruske javnosti. Naime, KGB se bojao da se ne pro~uje da je Tolstoj prihvatio islam jer rusko dru{tvo bi tad moglo krenuti neprihvatljivim putem. Teme hadisa koje je Tolstoj probrao zasnovane su na pojmovima siroma{tva i jednakosti.

Sahifa- potpuna knjiga Sedàdova, preveli Rusmir Mahmut}ehaji} i Mehmedalija Hadì}, DID, Sarajevo, 2005., 326 str. Kroz stolje}a prisutnosti Potpune poslanice Sedàdove mnogi predanici prepoznavali su u njoj riznicu tajnovitih znanja o putu prema Bogu. Na to ukazuju i njeni nadimci- “Indìl djece Muhammedove”, “Psalmi islama”, “Sestra Kur’ana” itd. Sahifa govori o potpunom ~ovjeku, svjesnom vi{e zbilje i ukazuje na okomicu kojom se svjetlost, duh i objava spu{taju u svijet i kojom se ~ovjek vra}a svjetlosti. Sahifa je poslanica o svijetu kao znaku Boìjem i ~ovjeku koji se pronalazi kao rob Gospodara svoga.

Priredio: F. M. Begovi}

BEHAR 80-81

POETSKI GLASOVI

ûdovita Bosna Pi{e: Nasko Frndi} Kao ~udovitu i ~udestvenu zemlju pamtim Bosnu od djetinjstva do ovih kasnih godina na izmaku ìvota. Pri~e djedova i starih nana o dobrim ljudima u zelenim dùbetima i danas u meni ìve. Ti dobri ljudi s dugim bijelim bradama ~udotvorna su bi}a, koja pomognu ~ovjeku kada se na|e u nevolji. Na~in pomo}i je razli~it. Tako neki siromah ~ija èna i sitna djeca gladuju najednom na cesti na|e kesu dukata, koju je na siromakov put kriomice stavio dobri ~ovjek u zelenoj odje}i. Drugom nesretniku dobri ~ovjek pomogne tako da mu netko ponudi dobar posao, i ìvot mu se preokrene. Ali dobri ~ovjek me|u ljudima ipak odabire pravoga, pa svoje ~udo iskazuje onome koji i sam, makar bilo ~ime, pomaè drugima. Zbog toga dobri ~ovjek, preru{en u prosjaka ili prosjakinju zalazi me|u ljude, a ponekad kuca na kanate ne~ije ku}e, i ~eka da mu tko od ~eljadi iznese komad kruha, ili {togod bolje {to ima u kirelju. Onaj tko prosjacima i nevoljnicima daje, njemu }e dobri ~ovjek pomo}i kad zapadne u neima{tinu, ili se pred njega isture kakve zapreke u ìvotu. ûdestvena je Bosna i kad treba sa {ejtanom iza}i na kraj, jer on je stalno u blizini, i uvijek insanu na uho {ap}e da uradi krivo, ili ne daj Boè, da kome nanese veliko zlo. Ako se uz ~ovjeka slu~ajno na|e nevidljivo nazo~an glavni me|u {ejtanima, on Iblis, treba se osobito ~uvati, jer Iblis moè povodljiva ~ovjeka navesti na krivu zakletvu, prijevaru, pa i na prolijevanje krvi ubojstvom drugog Allahova stvorenja. Stara muslimanska Bosna je i na druge ~udovite na~ine rje{avala svoje sitne i krupne zgode i nezgode u svakodnevnom ìvljenju. Ako se dijete ili odrastao ~ovjek od ne~ega jako upla{i, onda mu mahalski hodà pi{e ~udotvorni zapis na komadu papira kojeg se savije u trokutasto deme, i za{ije u krpicu od {arenog platna. Uz u~enje posebne dove taj zapis se prepla{enom na tankom koncu objesi oko vrata i uvu~e u njedra da dodiruje tijelo, te na taj na~in osloba|a prepla{enoga od straha ili od nekog uroka koji ga mu~i. Netko }e re}i - to su zaostale vrad`bine. Ali ipak, ako se bolje razmisli, ti zapisi su imali jaku sugestivnu mo}, kojom se i te kako sluì i najmodernija medicina, a posebno psihijatrija upotrebom tako zvanih “placebo” lijekova, koji nemaju nikakvo farmakolo{ko nego psiholo{ko-sugestivno djelovanje. Osim zapisa ~udovita Bosna ima jo{ jedan svoj “placebo” - lijek za pruànje hitne pomo}i ~ovjeku ako mu izne-

BEHAR 80-81

nada na srce i na du{u legne kakva te{ka muka. To je “salijevanje strave”, obred u kojem posebno nadarena èna iz mahale grumen olova rastopi u èljeznoj kutla~i na vatri, i uz mrmljanje samo njoj znanih rije~i nad prekrivenom glavom prepla{enoga rastopljeno olova izlije u legen s hladnom vodom. Od na~ina cvr~anja i od oblika kakvog poprimi vrelo olovo u hladnoj vodi, saliva~ica strave tuma~i {to je ono {to mu~i bolesnika i kako se moè toga rije{iti. Da li odnijeti paket svije}a u turbe gdje su mezari {ehita, ili dati sadaku petorici prosjaka. Ako je unesre}eni bogat, onda mora koju kesu dukata dati u vakuf da se popravi mekteb ili dàmija. Ja~i ljudi od poduzimljivosti, trgovci, prekupci i sli~ni njima, kada polaze u nove i krupnije poslove zatraè pomo} od starije naju~evnije bule u kasabi, da im klanja “istihare”. Tada odabrana u svojoj ku}i legne i zaspi, te prema tome {to joj je do{lo na san, bula kaè {to treba uraditi onaj koji je u dvojbi izme|u dva puta, dva va`na posla, koji mu je bolji i koji }e mu donijeti vi{e koristi. Takve istihare bogata{ pla}a zlatnim ru{pama ili dukatima. ûdovitost stare muslimanske Bosne nije bila samo u tome {to je imala svoje posebne na~ine duhovne pomo}i da svakodnevni ìvot insanu bude lak{i i podno{ljiviji. Ona je imala i razvijen sistem neposredne materijalne pomo}i siroma{nim ljudima u imaretima, javnim dobrotvornim kuhinjama, u kojima su se hranili gradski siromasi, zatim putnici nahodnici, pa |aci koje roditelji nisu mogli izdràvati. Da je sarajevski imaret bio kuhinja s kvalitetnim izborom jela, dokaz je i to da su u tom imaretu hranili se i vakufski zaposlenici. Posebno se spominjala imaretska ~orba i imaretski pilav. Gazi Husrevbegov imaret u Sarajevu osnovan je 1531. godine i ìvio je preko 400 godina, sve do Drugog svjetskog rata. U manjim mjestima i dèmatima nije bilo imareta, ali je bila razvijena redovita kom{ijska pomo} starim ljudima i bolesnicima. Uz te svakodnevne moralno obvezne uzajamne brige dobro je funkcionirao sistem krupnih islamskih du`nosti pla}anja godi{njeg zekjata. To je zapravo vjerski porez koji se ne pla}a dràvi nego narodu, u korist najsiroma{nijih obitelji i samaca. Zekjat ili ze}at kako se govorilo u mojoj Zenici, nov~ana je obveza da u visini 2,5 % od cjelokupne gotovine, dragocjenosti, trgova~ke robe i drugih pokretnih vrijednosti svake godine imu}ni podijele siroma{nima ljudima. To se ~inilo potkraj mjeseca ramaza-

POETSKI GLASOVI na. Tako su na ramazanski bajram i djeca siroma{nih roditelja imala nova odijela i cipele, jer su trgovci obi~no u naturi podmirivali zekjat. Osim toga, nakon mjeseca posta ramazana i srednje stoje}i ljudi pla}ali su sadakai-fitr, ili kako je narod govorio vitreta. Po islamskom propisu tu pomo} siroma{nima trebalo je dati prvi dan bajrama, prije klanjanja bajram-namaza, jer je to milostinja omr{aja, da oni koji nemaju tog dana imaju bogat bajramski ru~ak. Po glavi svakog samostalnog ~lana obitelji vitreta su bila u vrijednosti 1,66 kg p{eni~nog bra{na ili 3,33 kg je~menoga bra{na po tr`noj cijeni. Za koga se ne dadne vitre, siromahu u gotovu novcu, tome Allah ne priznaje ramazanski post. U staroj Bosni siroma{ni ljudi islamske vjere bili su darivani i za vrijeme kurban-bajrama, kada se dijeli brave}e i gove|e meso od zaklanih kurbana, kako bi i sirotinja tijekom tri bajramska dana mogla uìvati u dobrome jelu. A za siroma{nu, a nadarenu djecu koja su pokazala sklonost u~enju dugo se je odràla tradicija |a~kih domova s besplatnim {kolovanjem. Prije osnivanja svjetovnih obrazovnih institucija za turskog vremena u takvim vakufskim ku}ama boravili su polaznici medresa. Za vrijeme austrougarskog razdoblja vlasti u Bosni otvaraju se internati za djecu svih triju glavnih vjera u Bosni. Za stare Jugoslavije u Sarajevu je bilo vi{e internata, a tri su bila za djecu siroma{nih roditelja muslimana; dva za gimnazijalce (bio sam jedan od njih), a tre}i uz Gazi Husrevbegovu dàmiju, za polaznike medrese. U internatu {erijatske gimnazije u Sarajevu, u Dobrovolja~koj ulici pokraj Miljacke napisao sam svoje prve pjesme. Kada sam u petom razredu za {kolsku zada}u sastavio referat o Shakespeareovom “Hamletu”, moj profesor knjièvnosti Salem ]ati}, pro~itav{i taj moj prvi mali esej, upitao me: “Odakle si to prepisao?” Iz internata u Dobrovolja~koj svako jutro osim petka u pola osam svih osam razreda, u dvoredu pokraj ènske gimnazije, i{li smo preko mosta Drvenije uz Miljacku do Careve }uprije gdje smo skretali prema Dugom sokaku u na{u dvokatnu {erijatsku gimnaziju u kojoj se uz fiziku, kemiju, matematiku i ostale stru~ne predmete, u~io arapski jezik, i dva europska - francuski i njema~ki, a od klasi~nih latinski jezik. Stru~nim dometom i profesorima od kojih su jedna tre}ina bili nemuslimani, ta je gimnazija bila izuzetno cijenjena. Tako u mom pam}enju ~udovite Bosne ìvi i ~udesno Sarajevo, grad moga {kolovanja, fizi~kog i duhovnog sazrijevanja, i prvih mojih objavljenih pjesama. Sve {to sam dalje proìvio za vrijeme studija knjièvnosti, filozofije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i poslije za dugih desetlje}a rada u sferi kulture i knjièvnosti Hrvatske, sve je to bila samo dogradnja ste~enih moralnih vrijednosti u rodnoj mi Zenici i znanja i saznanja u nezaboravnom Sarajevu. Bosna me prati kao moja sjena najneposrednije u mome imenu i prezimenu. Gdje god sam ga izrekao, ovdje u drugoj mi domovini, dragoj Hrvatskoj, ili drugdje u biv{oj Jugoslaviji, odmah se znalo da sam iz Bosne. Ona mi je u glasu i u ~ehri, kao maj~ina du{a u mojoj du{i. To najbolje kazuju pjesme u ovoj zbirci koje sam pisao kao memento na staru Bosnu, jer se mi Bosanci od Bosne ne moèmo otrgnuti. Svoje fizi~ke i duhovne korijene vu~emo iz ~estitih ìvota na{ih djedova i pradjedova.

To sam teìo potvrditi u ovoj zbirci pjesama u kojoj ima nekoliko ciklusa. Sredi{nji je posve}en velikom sarajevskom kroni~aru i pjesniku Mula Mustafi [evki Ba{eskiji, koji je svoje kratke nekrologe o umrlim Sarajlijama pisao u drugoj polovini 18. stolje}a na turskome jeziku, a s kojeg je te zapise na bosanski jezik preveo i ùte listove u knjigu sloìo vrijedni Muhamed Mujezinovi}, te objavio kao Ba{eskijin “Ljetopis (1746-1804); Biblioteka Kulturno naslje|e, “Veselin Masle{a”, Sarajevo, 1968. godine. Neki od tih kratkih ìvotopisa povukli su me da poku{am u stihu, strofi i rimi do~arati svijet Ba{eskijinih vi|enja Sarajlija od prije 250 godina. Sli~no radi i slikar Mersad Berber na manjim i ve}im platnima do~aravaju}i svoje doìvljaje likova i ambijenata stare Bosne. Jedan je ciklus u “ûdovitoj Bosni” krik i bol kojeg je svijetom pronijela srebreni~ka tragedija, a koja i danas traje novim otkrivanjem masovnih grobnica. Kad se glavnina ratnih `rtava prona|e, i dostojno ih se smjesti na vje~ni po~inak u lijepo formirane mezare, sredit }e se i drugi ra~uni, pa }e Bosna i dalje trajati kao ~udovita zemlja tuhafli Bosanaca, od kojih su jedni muslimani, drugi kr{}ani, a tre}i hri{}ani. U zavr{nom ciklusu pjesme su iz mog zagreba~kog privo|enja ìvota kraju uz sje}anje na davno djetinjstvo i odrastanje u Zenici, u roditeljskoj ku}i s trojicom bra}e i sestrom, u ~udovitoj {irom svijeta dobro upam}enoj Bosni i Hercegovini.

BEHAR 80-81

POETSKI GLASOVI Nasko Frndi}

Iz starih zemana POSVE]ENO RAHMETLIJAMA ocu Aganbegu, majci Hatid`a-hanumi, bra}i Safetu, Zuhdiji, Osmanu i sestri Aji{i.

Rahat ìvot i smrt Ako ho}e{ rahat biti ne daj na se srkletiti, nego sve nek polahko te~e. Od rahatluka nema pre~eg. I sjetim se kako mi je vavik nasihatila stara mati, da proìvim po svom namu, s hajir dovom, u islamu. U dobroti ne sustati; bogme i za svoj }eif znati beg le}i i beg ustati. Na kraju bi rekla mati: O, Allahu, daj insanu, dok je ìv mudar sabur, a kad umre - {irok kabur.

Kad je sutradan k}er ocu po{la u mra~nu tamnicu kroz guste straè, prije nego je do samice do{la, ~uvari je od glave do peta pretraè. îm ju je tamni~ar pustio u }eliju, pritajen uho je priljubio uz vrata, i ~u samo ilahanje i rije~ koju vreliju, kazanu glasnije iz ljudskog inata. Na ~u|enje svijeta: bez hrane i vode, ~etrdeset je dana ìvio osu|enik. Tada {irom carstva {ap-{apatom ode: Hrane ga mele}i, Allahov je {ti~enik! Rasrdi se car i naredi da odmah dovedu pred njega k}er prekr{itelja. Kad u njenim o~ima ugleda strah, car svoj glas umek{a i s malo veselja

Pri~a iz ba{tine

re~e joj: Ne boj se, pustit }u ti oca, ako kaè{ ~ime ga drì{ u ìvotu. Bit }e{ ~uvena i dobit }e{ novca, i dugo uìvat }e{ moju dobrotu.

Hrabar neki ~ovjek u davna{nje doba, gaze}i zakon prekr{aj uradi. Car ga utamni~i i ko bespravnog roba osudi na smrt od `e|i i gladi.

Tada `ena razotkri svoje bujne grudi i kaza: Rodila sam, mlijekom ga hranim. Vidjev{i je zamamnu car se uzbudi, al se `ena pokri zarom gusto tkanim.

Podvikne ~uvaru: Ni zalogaj jela, ni naprstak pi}a ne smije{ mu dati. Nek taj haber ~uje carevina cijela; kaznu je dobro na vrijeme znati.

Tako se osu|enik od smrti spasio, a k}er mu domogla se carskoga dara. Narod je pri~u izrekom ukrasio: Kad je `ena mudra - nadmudri i cara.

Za k}er osu|enog to bi udar bolan. Ponizno izmoli carsko smilovanje, pa je mogla u zatvor u}i svaki dan, da ocu ilahijama olak{a umiranje. Leè}i na postelji tvrdoj kao ledina zatvorenik je shvatio teìnu gubitka. Prosuzi kad stiè k}er mu jedina bez sahana hrane i {i{e napitka. Ali ~uvari spazi{e nakon njenog posjeta promjenu: osu|enik je potiho pjevu{io. Odmah je caru poruka odnijeta; ~uv{i je u razmi{ljanju mrko se natmu{io.

BEHAR 80-81

Hair je dobro Hair, hajir, hajr - sve je to sre}a i dobro. Hajde, sine, s hajirom ti bilo materina hajir-dova rije~ je najpre~a sinu kad ostavlja njeno toplo krilo. Hair je i graditi po Bosni hajire, ali to nisu samo puste rije~i, nego i medrese gdje se znanja {ire, i gdje hair put hainu sprije~i.

POETSKI GLASOVI Neka hajir svoje grane {iri hair po te do{o je, Abdija bogme }e{ se zakitit hajirom, jer ti draga knjiga i jazija.

Kasida o Ba{eskiji Rodio se u Sarajevu Mustafa Ba{eskija. Kao mom~i} ne htje bit zana~ija svilar, nego u~evan i ugledan Begov medreslija. I postade mualim i narodni pisar. U malom du}anu na niskome stoli}u sastavljao tu`ne àlbe zakinutih s po~etnim rije~ima: “Lijepo molit }u...”, za sitnje` kitio Ba{eskija le|a svinutih. Kad nevoljni nagrnu{e traè}i pomo}, u ve}i du}an preseli Ba{eskija bilje`nik. I tu se naporno grbio i obdan i obno} Ba{eskijin jedan mu i drugi pomo}nik. A efendi Mustafa, èljan novih saznanja, ode kod muderisa {erijatskog prava, da anlai{e sve zakone i ìvu}a stanja. A usput èljno astronomiju prou~ava. Bunar nauke du{u mu dubini vu~e. U dervi{a spozna misticizam bez granice. Tada pred mualimom novi svijet pu~e: Ro|enje i smrt su samo dvije stranice u sudbini dobra i zlodjela ~ovjeka. I zapisa: “Boè, spasi onog koji bjeì, a i onog koji tjera!”Jer nema lijeka ubojici. Njegov je grijeh i teret najteì! Zrele je godine proìvio ku}evno, tiho. Sa Safijom desetero djece izrodio. Svoj Ljetopis sloìo prozom i stihom. Svoje doba mudrim pam}enjem oplodio. Hiljadama umrlih Sarajlija ìvote opisao. Knjiga mu prepuna i po{tenih i krivih. Iz ùtih listova svjetluca krupna misao: Ono {to je zapisano - i mrtvo - ìvi.

Kroni~ar i pjesnik, Mula Mustafa [evki Ba{eskija, sin Ahmedov, unuk Kadri-hodè. Ro|en u Sarajevu 1731. ili 1732. g. u Mimar-Sinanovoj mahali. Bio izu~en sastavlja~ molbi i àlbi, te zapisa protiv uroka. Kao kroni~ar doga|aja i ljudi, posebno umrlih Sarajlija, ostavio je iza sebe podebelu knjigu trajne vrijednosti. Preìvio mo`dani udar 1801. i jo{ osam godina bio kroni~ar umanjene aktivnosti. Umro 1809. u Sarajevu. Iza sebe ostavio k}er i sina Mustafu koji je s potpisom Firakija nastavio o~ev ljetopisa~ki posao.

Bo{nja~ki dert Englezi govore splin. Bo{njaci dert vele. I tuga i jad fin od iste su psihi~ke fele. Ta tiha sablast stanuje u ljudskom tijelu i du{i. Engleze spleen osamljuje; Bo{njake dert gu{i. Neki sarajevski bazr|an, davno, Ba{eskija zapisao, `ut ko ekser zahr|an u dertu na se kidiso. Na Betba{i romanti~noj u viru o~i sklopio. U Miljacku turio dert svoj i rahat se - utopio.

Ba{eskijin bo{nja~ki jezik Bolan ne bio, kuda ti to ju~er odde, otide, odpaha, odgmiza, a meni ni{ta, ni allahemanet, nego sa tom {epavom nogom i {~apom odlaza, i odplaza, i odganpa, ba{ kao kakav nikoji moj ni svoj, odtapa, odpeda, odgega se, o{{ipa. Pa kud ti se tako `urilo, insanu, da onako odgelasa, odklipa, odhuka, ba{ ko da te svi {ejtani nekuda nose ti odvurja, odherbeza, odtrapa, odbata, od{ata, odhunja, odkasa, odhlapa, odfista, i odgega se, i odzvizdi, i odklapa, i odhurlja. Meni du}an samom ostade da mi po njemu kojeko hurlja i burlja, a ti, brate ro|eni, ni pet ni {est, bez ijedne bijele rije~i od|ipa, odsunja, odlista, odvreba, odhega, ma {ta odkreka, odklasa, odega, odstupa,

BEHAR 80-81

POETSKI GLASOVI odskaka, odtavrlja, odbavrlja. Ne bi mi bilo krivo da nije doba od i}indije, pa du}an niti zatvoriti, niti otvorena ostaviti, jer ti, moj brate, odpla~a, odbatlja, odgaza, odtalja, odvrlja, i sad te nako vidim kako eno ju~er ti bogme bez maha rukom odbatina, odklada, a mene u ovako velikom du}anu ostavi sama. Eto, neka si, na {epavost odbijam ti i bra}a smo, ali bolan ne bio kako sad jedan somun i sahan }evapa po sahata jede{, gvaca{, zvoca{, pir}a{ i lavutri{, sublja{ i lotri{, i hapi{ i gloginja{, i momolji{, i hlapa{, i jo{ ~aluga{, a uz to o svemu meni ni crne ni bile, ko da su ti mozak klete vrane popile. Kao {to su stari hrvatski pisci sluìli se latinskim jezikom, tako se Ba{eskija posluìo turskim jezikom u svome Ljetopisu. Koristio je varijantu turskog jezika kakav se govorio u Bosni, a kojeg su Turci zvali “Bo{njak-lehdè” - bosanskim dijalektom. Ali Ba{eskiji je bosanski jezik bio materinski, i on je u svojim kronikama zapisao da je bosanski jezik bogatiji od turskog, arapskog i perzijskog jezika. A to je ilustrirao na primjeru glagola i}i, koji u arapskom ima tri sli~na oblika, “Zehebe - raha - me{a”, dok u turskom jeziku ima samo jednu rije~ “gitmek”, a u bosanskom jeziku, zapisao je Ba{eskija, ima za glagol i}i ~etrdeset i pet razli~itih oblika. Zatim u turskom jeziku za glagol jesti ima samo jedan izraz “jemek”, a u arapskom je to glagol “ekele”, dok Bosanci za isti glagol imaju jedanaest razli~itih glagolskih rije~i. U stilu svog pristupa Ba{eskijinoj ostav{tini, ja sam od Ba{eskijinog citata bosanskih oblika glagola i}i i jesti sastavio prethodnu samostalnu pjesmu.

Uz njih i jedna medresa zvana Ina|ija na Bentba{i. Sarajevo se od muke stresa, i {alje mahzar u Travnik pa{i. Od toga malo fajde ima. Netko odlu~an skajiti jaziju, uhvate vaiza i snagom muselima progna{e ga u rodnu mu Aziju.

Umrlima nikad kraja Umro je Ahmet Sudùka, u bezistanu trgovac. Iza njega ostalo tridesetero neja~i. Umro i neènja Kunovi}; imo nos kao krastavac. Iza njega ostade oru`je s kojim se u ferku prednja~i. Ode i Hadì-Mustafa, Misirlija, i Mustafa Karpuz. Za njima i Avdija El~i}; kud god je hodao za sobom je svoju ènu i djecu vodao. Umro i Hadì-Be{lija - volio pare i ugled mahsuz.

Progon emira-vaiza ûdan neki hodà bio. On je ~etrnaest godina protivu Sarajlija vaizio da su {ejtanima rodbina. Petkom za vrijeme hudbe s }ursa je ugledne blatio. I trajahu njegove kudbe, dok mu nije jedan uzvratio. Je li to u~inio {ejhulislam, ili kadi-asker, ili tko od uleme, kome je bio izgaèn i}ram? Takvi vaizu ujdurmu spreme. U odbranu vaiz isturi slijepe fanatike koji ga {tite, i na o~igled uz hodù se lijepe, i sumnjivom dovom se kite.

BEHAR 80-81

POETSKI GLASOVI I pekar [olbat, koji je ljutito u susretu ne{to iz trbuha mrmljao i o~ima sijevao. I berber Ja{ar okrenuo je le|a svijetu, a `iv je lijepim glasom sevdalinke pjevao. Mula Mustafa Dugali}, udarao je u saz, i u~io mevlud uz stambolske tekbire. Sad mu je zauvijek zanijemio glas, kao i Nurki, prodava~u podveza za ~ak{ire.

I pamet im smute, i san im rasturaju, dok no}ni sati traju. I kad zaspu - sanjaju da se grobovi otvaraju, i da mrtvi ustaju...

[amar U prazne ku}e i stanove uselila neka nova lica. Ali oni ne poznaju ovaj bo{nja~ki grad, nit njih zna Srebrenica. Dok lijeù i bude se u tu|im ~ardacima, kao na iglama oslu{kuju {kripu, {apat u budàcima. [ta u Srebrenici traè nezvani ljudi tu|ih imena? Zar misle, zar smatraju da je povijest zavr{ena?

Vukovar i Srebrenica I Hrvatska ima takav bolan dar, od istog darovatelja u du{u, u srce urezan Vukovar. U njedrima Bosne komad leda godinama stoji. Jer Srebrenica na tisu}e mrtvih jo{ iskapa i broji.

Izgubljeni san Istrebljiva~i u ku}ama Srebren~ana spavati ne mogu. Jer ih nevidljivi mrtvi doma}ini ~ekaju na logu.

Svoje sam ra~une shodno podmirivao; vi{e one nov~ane nego me|uljudske. I sam krhak nisam slabe izrugivao, i radije sam otrpio nego uzvra}ao pljuske. Jednu nezaslu`enu i dan danas pamtim od poletne ruke gimnazijskog profesora. Kasnije bi prilika da pljusku uzvratim, kad sam ja tuma~io lekciju odozgora. Pustih neka ode kao da ga ne poznam, a kuhalo je u meni ko u parnom loncu. [amar mu tek sad ovim stihom vra}am, kad njega vi{e nema, a i ja sam pri koncu.

Pjesma o majci Hatidì Tu pjesmu odavno pi{em, samo ne znam gdje sam zametnuo stih po stih i strofu po strofu, {to u obasjana jutra ìvljahu u meni, a onda u ùrbi posla odlagah pro{lo u rezbarenu ~ekmedù pam}enja. Stara majko Hatidà, sva si pjesma svakodnevno ìva u du{i mi i tijelu, pod obrvama u plavim o~ima. U zagonetnu osmijehu koji pra{ta. [to sam bliè stiù}em kraju, sve ~e{}e te na|em u snu, i gleda{ me iz ogledala dok nam se lica u }ehri pretapaju, i tvoje rije~i u mom kazivanju. Nema nas a na okupu smo: uz ~etvero mu{ki}a sestrica Aji{a, i otac jo{ u begovatu pjevu{i. U dimijama, pod jemenijom, majko Hatidà, ti si glavna osoba u toj postojbini. Neotklonjiv ìvot sa zeni~ke Londè ovdje u Zagrebu sad se doga|a. Puna emocija, dosjetki, uzvika, {arena i zvu~na jo{ Bosnom di{e iz davnog djetinjstva ta muzejska slika.

Izabrao: Filip Mursel Begovi}

Tu|i ljudi

BEHAR 80-81

D O G A \ A N JA

Knjige rije~i: Tanah, Biblija, Kur’an u Hrvatskoj Pi{e: Osman Mufti}

Osvrt na izlo`bu u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu koja je trajala od 14. prosinca 2006. do godine do 31. sije~nja 2007.

Ideja biv{eg glavnog ravnatelja Nacionalne sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu, Josipa Stipanova, bila je postaviti izlo`bu prema uzoru pari{ke nacionalne biblioteke, koja je organizirala sli~ni postav. Autorski tim izlo`be u sastavu Julije Ko{, Adalbert Rebi}, Milan Topi}, Moran Rajkovi} i Osman Mufti} osmislio je izlo`bu kao povijesni prikaz vi{evjekovne nazo~nosti Svetih knjiga u na{im krajevima i kao dokaz duhovnog ìvota na{ih ljudi. Uz izlo`bu je bio zami{ljen i katalog izlo`be s prigodnim tekstovima koji su podastrijeli opis navedene povijesti. Odmah treba istaknuti da je katalog daleko nadma{io pojam sli~nih publikacija te je sa svojim izgledom i sadràjem postao izvanrednom knjigom u kojoj je prikazana vrlo temeljito uloga, zna~aj predmetnih knjiga, a ~esto i mno{tvo zanimljivih ~injenica koje su u nekom {irem smislu spoznaje o njima nepoznate. Po~etak izlo`be je bio prava sve~anost za mno{tvo uglednih posjetitelja me|u kojima su bili i uglednici iz dru{tvenog i politi~kog okru`ja kao i istaknuti predstavnici iz vjerskih zajednica. Pozdravnu je rije~ odrào glavni ravnatelj, a uz prigodno slovo izlo`bu je otvorio akademik Milan Mogu{, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kao urednik kataloga potpisuje se urednik Slavko Harni i savjetnici Muhamed @dralovi} i Ivan Kosi}, te stru~ne suradnice Irena Gali}, Alma Hosu-Pezelj, Anka Ivanjek, Anita Marin i Lucija Rado{. Knjiga, s predgovorom Josipa Stipanova i poticajnim ~lankom Pierra Bordreuila pod naslovom Revolucija monoteizma i njegov kontekst, koji je bio objavljen u katalogu: Livres de Parole Torah, Bible, Coran u Parizu: Bibliotheque nationale de France, 2005., u kojem je autor na vrlo saèt na~in dao povijesni pregled monoteizma i religijske evolucije u jednom dugovjekovnom procesu. Slijedi Pregled nastanka biblijskih predaja autora Adalberta Rebi}a u kojem je prikazan kronologijski pregled nastanka biblijskih predaja Staroga zavjeta u razdoblju od 3300 godina, zatim Novog zavjeta i naposljetku s pojavom kur’anske objave pa sve do dana{njih dana, u kojem su nazna~ena vremena, mjesta i doga|aji. U dijelu Kataloga {to ga je napisala Julija Ko{, a koji se odnosi na temeljne tekstove u ìdovstvu, na vrlo zanimljiv

BEHAR 80-81

na~in prikazala je povijest nastanka hebrejskog Tanaha, kao drevnog izvori{ta Biblije (Starog zavjeta), povezuju}i ih s prihva}anjem u kr{}anstvu i u islamu, dodu{e pod drugim nazivima, primjerice, kao Tevrat ili Tora. Tu je i obja{njenje o tome {to se podrazumijeva pod pojmom Knjiga Tore (pet knjiga), uz daljnje dvije cjeline, Nevim (Proroci) i Ketuvim (Spisi), koje u stoljetnim procesima nastajanja, tvore hebrejsku Bibliju. Na taj su na~in tri sastavna dijela obuhva}ena akronimom Tanah (T-N-K/H), koja se sastoji od 24 knjige, koje su u hebrejski izvornik prvi prenijeli rabin Jichak ben rábi Nátan (1438. n.e.) i ne{to ranije prije njega, rabin [elonmo ben Ji{maell, preuzimaju}i je iz kr{}anskih izdanja iz 13. stolje}a. U daljnjem tekstu autorica daje pregled biblijskih knjiga povezuju}i ih s usudom ìdovskog naroda u obe}anoj zemlji, navode}i primjerice da se kao autor pojedinih biblijskih knjiga javlja Mojsije kao izravni primalac Bo`je objave na Sinaju, zapisav{i je u 12 primjeraka, po jedan za svako ìdovsko pleme. Istodobno se navodi i znanstveno utvr|ivanje mno{tva slojeva i smjerova utjecaja koji su u drevnoj mezopotamsko - egipatsko – kananskoj pretpovijesti i povijesti ìdovskog naroda djelovali na postupni nastanak Tore i drugih biblijskih tekstova. Vrlo zanimljiv pregled se nalazi u daljnjem tekstu o Tori, prvo s prijevodima, a onda i traènjem njezina dubljeg smisla kroz ìdovsku mistiku koja privla~i pozornost kroz tzv. kabalu, za koju autorica kaè da je ~esto neznala~ki krajnje komercijalizirana, pa ~ak i grubo vulgarizirana. U daljnjem je tekstu kataloga dat prikaz najzna~ajnijih knjiga o svetim tekstovima u svakodnevnom ìvotu vjernika, a poglavlje zavr{ava s prikazom o ìdovima u Hrvatskoj i njihovim svetim tekstovima pisanim na hrvatskom jeziku. Drugi su dio knjige pisala tri autora (Adalbert Rebi}, Milan Topi} i Moran Rajkovi}) prema podjelama na kr{}anski, pravoslavni i reformatorski pristup u opisivanju Biblije. U prvom dijelu ove podjele, Adalbert Rebi}, kojega smatramo najmjerodavnijim poznavateljem Biblije, odmah na po~etku postavlja pitanje zna~enja rije~i “Biblija”, navode}i pojam gr~ke rije~i “ta biblija” {to ima zna~enje “sve{~i}i”, “knjiìce”, “knjige” smatraju}i pod tim raznorodne knjige

D O G A \ A N JA

Jeruzalemski Talmud: zeraim- @itomir, 1866. {to su ih vjernici rabili na svojim liturgijskim sastancima, ~itaju}i iz njih Rije~ Bo`ju. Drugi je naziv “Sveto pismo” ili jednostavno “Pismo” utemeljeno tako da se se Biblija ili Sveto pismo dijele na dva velika dijela: Stari i Novi zavjet. S tim da je Stari zavjet Savez Boga s izraelskim ili ìdovskim narodom, dok je Novi zavjet novi oblik odnosa Boga i ljudi koji je ustanovio Isus Krist. Nastajanje biblijskih knjiga Staroga zavjeta i njihova redakcija, prema Rebi}u, trajala je gotovo jedno tisu}lje}e, i bile su definitivno zaklju~ene poslije pada Jeruzalema i razaranja Hrama 70. godine poslije Krista. Kr{}ani su pokraj prvog stolje}a dodali ve} postoje}im ìdovskim “svetim spisima” jo{ i svoje “svete spise” - evan|elja, Djela apostolska i nazvali ih “Novi zavjet”. U daljnjem nas tekstu autor s prvim prevo|enjem hebrejske biblije na gr~ki jezik pod nazivom “Prijevod sedamnaestorice”, koji nije bio u svemu istovjetan s hebrejskim tekstom, te su nastala dva slu`bena teksta ìdovske Biblije. [to se pak ti~e kanona Novog zavjeta stvari se doimaju jednostavnije. Katoli~ka je crkva oduvijek slijedila popis knjiga Prijevoda sedamnaestorice, donose}i tako i one dodatne knjige koje @idovi ne donose i koje oni i protestanti nazivaju deuterokanonskim (gr~ka rije~ deuteros, zna~i drugi). Prema katoli~kom popisu Biblija sadràva 46 (39 + 7) biblijskih knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta:

zna~i ukupno 73 knjige. Uz ovo se napominje i to, da ìdovska i kr{}anska Biblija nemaju isti sadràj. U daljnjem tekstu, Adalbert Rebi} vrlo slikovito iznosi dvotisu}ljetno razdoblje Biblije kao knjige vjere, istine i ìvota, kao knjigu iskustva jednog naroda. Razlaè i to tko su biblijski pisci i na~in njihova nadahnutog objavljivanja. Rije~ je o evan|elistima koji su zabiljeìli Isusove govore poslije njegove smrti. Poseban se dio ovog poglavlja odnosi na prijevode Biblije u Hrvata, a posebno se isti~e kao najstarija Biblije zagreba~ke stolnice tzv. Radovanova Biblija koja se danas nalazi u Nacionalnoj knji`nici u Be~u (god. 1190., iz po~etka zagreba~ke biskupije) u kojoj se nalaze mnogi rubni prijevodi (glose) na starohrvatskom jeziku. Vatroslav Jagi} je ustanovio da su one u~injene pod utjecajem ~e{kog jezika i da je autor tih rubnih prijevoda poku{avao stvarati hrvatski jezik. U Hrvata se u srednjem vijeku razvila tradicija zabiljeèna ve} 1248. godine kada im je sv. Jeronim Bibliju na glagoljici dao i na pu~kom latinskom (Vulgata) me|utim, danas je sigurno, da su sv. Bra}a Konstantin (]iril) i Metod bili prvi koji su preveli Sveto pismo na jedan slavenski jezik. Do prvog tiskanja hrvatskog prijevoda cjelovite Biblije dolazi tek u 19. stolje}u, dok su do tada Hrvati prevodili Bibliju u dijelovima za liturgijske potrebe u formi lekcionara, koje je autor vrlo temeljito opisao. Pored toga, Adalbert Rebi} daje vrlo zanimljiv opis o prijevodu Bartola Ka{i}a (1575. – 1650) iz Dru`be Isusove, kojem je Kongregacija za promi~bu Svetog pisma povjerila prevo|enje Biblije na narodni jezik ({tokavski i latinicom), a koji je on zavr{io 1630. godine, me|utim, njegovi protivnici u Kongregaciji su bili protivni bilo kakvog objavljivanja Biblije na narodnom jeziku. Djelo se je ~uvalo u rukopisu u Vatikanskoj knji`nici i kao prvo tisak otisnito je tek 1999.-2000. u Paderbornu (nakladnik, Schöningu) s uvodnim slovom kardinala Franje Kuhari}a. Pored ovog prijevoda autor navodi jo{ nekoliko poku{aja prijevoda cjelovite Biblije na na{ jezik koji su ostali u rukopisu. Na zavr{etku, autor, nam daje pregled prijevoda Novog zavjeta i jednog prijevoda Starog zavjeta u zadnjih 40 godina, {to je bilo bogato ilustrirano i prikazano na izlo`bi. U drugom dijeli ovog poglavlja, autor Milan Topi}, daje prikaz Biblijske knjièvnosti u Srba, po~ev{i s prikazom seobe Slavena, s njezinim politi~kim zbivanjima, u kojima su se prvobitne dràvne jedinice spajale i ponovno razdvajale, uz procese dubljih etnopoliti~kih i kulturnih formacija naroda. Tu svakako spadaju i susreti s kasnoanti~kim, gr~kim i rimskim svijetom, a naro~ito poslije prihva}anja kr{}anstva, kada dolazi do odgovaraju}e kulturolo{ke i civilizacijske promjene u dru{tvima. I u ovom se poglavlju autor doti~e po~etaka srpske pismenosti povezuju}i je s Konstantinom (]irilom) i Metodom, koji su svoj misionarski rad zapo~eli u Moravskoj 863. godine, da bi ga zatim pro{irili i na susjednu Panoniju. Njihovi su se u~enici nakon Metodove smrti (885.godine) razi{li po zemljama slavenskog juga i u povoljnim prigodama razvili, ra{irili i doveli do pobjede djelo svojih u~itelja. Za vrijeme ]irila i Metodija kr{}anstvo se je definitivno utvrdilo me|u Srbima. Po~etak srpske knjièvnosti, prema jednom pismu {to ga je u to doba uputio Papa Ivan VIII. tada{njem knezu Mutimiru, u kojem ga poziva da svoju zemlju podredi panonskoj dijecezi, na ~ijem se je ~elu nalazio tada Metod,

BEHAR 80-81

D O G A \ A N JA jo{ uvijek ostaje otvorenim o tome da li je tada do{lo do prodiranja slavenske knjige me|u Srbe ili se to dogodilo kasnije, iz slavenskih kulturnih sredi{ta u Makedoniji i Bugarskoj. Naime, svega je nekoliko spomenika, koji su potekli iz na{ih krajeva u nekoliko stolje}a slavenske pismenosti: glagoljsko Marijino evan|elje iz 11. stolje}a, zatim dva ulomka iz apostolskih djela i Gr{kovi}evi, odnosno, Mihanovi}evi ulomci iz Apostolskih djela. Pored toga, o postojanju slavenske pismenosti postoji pismo bosanskog bana Kulina, Dubrov~anima iz 1189. godine, a kao svi spomenuti epigrafi, bili su pisani }irilicom. Iz tog razdoblja potje~u i najstarije }irili}ne knjige srpske redakcije, evan|elje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje, Miroslavovo evan|elje, kao i navedeni niz srpskih redakcija (recenzija) na staroslavenskom jeziku. Osnovna knjiga srednjevjekovne kulture i za Istok i za Zapad bila je Biblija, veliki zbornik spisa razli~itog karaktera i vjerskog u~enja, sabrana u dva dijela: Stari i Novi zavjet, koje i jedni i drugi zovu Svetim pismom. U daljnjem tekstu autor nas upu}uje na pojavnost apokrifa, koji su ostavili tragove u usmenoj tradiciji i pisanoj knjièvnosti, a posebno u crkvenom pjesni{tvu. S vrlo zanimljivom raspravom koja se je odnosila na prikaz knjièvnosti iz doba Nemanji}a pa preko kasnog srednjeg vijeka, autor nas dovodi do knjièvnog rada pod Turcima u kojem se razdoblju srpski kalu|eri trude da odrè kontinuitet sve do prvih desetlje}a 18. stolje}a. Prikazana je naslovnica Novog

zavjeta u prijevodu Athanasija Stojkovi}a iz 1830. i Biblija \ure Dani~i}a iz 1915. Iza toga su jo{ prikazana pet prijevoda od 1824. do 1911. godine. Zadnji dio ovog poglavlja je napisao Moran Rajkovi}, koji je svoje izlaganje o Bibliji i reformaciji sveo u neprihvatljivi kontekst podjele na Isto~nu crkvu (Pravoslavnu) i na Zapadnu (Rimokatoli~ku) koja se je desila 16. srpnja 1054. godine kada su na oltar Sv. Sofije u Konstantinopulu polo`ili bulu prokletstva. Svi poku{aji da se crkve ujedine kasnije u povijesti nisu do danas urodili plodom. Uz ovo se spominje i to da se Crkva nije prvi put razdvojila 1054. nego je to bilo u 5. i 6. stolje}u kada se je zbog kristolo{kih prepirki odvojilo nekoliko orijentatsko â&#x20AC;&#x201C; nacionalnih crkava. Pojava Reformacije ~esto se pripisuje kao pojava jednog augustinskog redovnika Martina Luthera, koji je 31. listopada 1517. pribio svojih 95 teza na latinskom i njema~kom jeziku na vrata wittenber{ke dvorske crkve, a bile su prete`no odraz tada{njeg stanja u ljudskom dru{tvu kao i u samoj Zapadnoj crkvi. Zahvaljuju}i pojavi tiska (Johannes Gutenberg), omogu}ilo je Martinu Lutheru da napi{e, pored ve} prije objavljenih 14 prijevoda na jeziku gornje i 4 na jeziku donje Njema~ke, ali na dijalektu. Ujesen 1522. godine tiskan je prijevod Novog zavjeta, s tim da se je pojavio tek 1534. godine. U ~lanku je opisana i sudbina Martina Luthera glede njegovih saslu{anja, pa kasnije ~ak i nagovaranja od novoizabranog njema~kog cara Karla V. koji ga je poku{ao nagovoriti da prizna zabludu, {to je ovaj odbio uz ~uveni odgovor. Autor Moran Rajkovi} u

Biblija Veteris Testamenti, 14. st, pergament, pismo gotica, uvez u ko`i s metalnim kop~ama, Zagreb Metropolitana, ms. MR 156.

BEHAR 80-81

D O G A \ A N JA

Epistole i evangjelja, 1808., tiskano u Budimu sa slovima Kraljevske Magjarske Mudroskupshtine podnaslovu “Sola Scriptura” daje zanimljiv i sa`et prikaz o temeljima Lutherova nauka i cjelokupne reformacije. Na kraju je ovog ~lanka autor dao pregled Reformacije i svatopisamski prijevod u Hrvatskoj, opisav{i prvog najzna~ajnijeg sve}enika koji je pre{ao na protestantsku vjeru,a to je Matija

Vla~i} Ilirik. Sredinom 16. stolje}a postojale su dvije slavenske protestantske tiskare, jedna u Urachu, a druga u Tübingenu, gdje su radili i prevodili biblijske knjige Prrimo` Trubar i Petar Pavao Vergerije. Zadnje je poglavlje u Katalogu napisao Osman Mufti} s brojnim slikama za koja je posebno zaslu`an Muhamed @ dralovi}. ^lanak ima svekupno 19 potpoglavlja, po~ev{i od uvoda, pa se preko definicija Kur’ana ide na tuma~enje Objave i povoda objave. Zatim je dat opis oblika i podjele Kur’ana, Kur’anskog reda i raspodjele, te naziva poglavlja. Prikazan je ukratko niz povijesnih ~injenica oko sakupljanja Kur’ana, opisani su hafizi kao ~uvari Kur’ana, zatim je prikazano Ebu Bekrovo sabiranje Kur’ana, nastanak Mushafa i kodifikacija Kur’ana, te naknadna pravopisna pobolj{anja vezana uz uvo|enje dijakriti~kih znakova, zatim kaligrafsko pisanje raznovrsnih oblika arapskog pisma. Pored toga dano je obja{njenje o sedam harfova Kur’na kao sedam kiraeta, ili kao sedam plemenskih narje~ja te naposljetku kao sedam nauka Kur’ana. Slijedi opis pravila ~itanja ili u~enja Kur’ana, zatim na~ini uvezivanja Kur’ana. Posebno je poglavlje posve}eno filozofskom poimanju Kur’ana. Nadalje je naveden i pojam broja 19 koji je broj utvr|en kao zaporka Kur’ana. Slijedi i pregled Kur’ana na druge jezike, {to je prema poznatim spisima u~inio Perzijanac Salman al-Farisi, prvi u prvoj polovici 7. stolje}a (kada je i bio sa~injen kur’anaki arhetip) prevev{i sure Fatiha na perzijski jezik. Koliko je poznato, prvi prijevod, ili to~nije poku{aj prijevoda

Najstariji sa~uvani primjerak teksta Kur’ana u hrvatskoj, privatno vlasni{tvo (8./9. st.) To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik! Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isâu, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i D`ibrîlom ga podr`ali. Baqara, 252-253

BEHAR 80-81

D O G A \ A N JA

Prednja korica uveza Kur’ana, pozla}ena koà 16. stolje}e, Zagreb, Orijentalna zbirka HAZU. kat. Br. 167. zna~enja Kur’ana na latinski jezik u~injen je u [panjolskoj 1143. godine. Ovaj je latinski prijevod sluìo punih pet stolje}a kao temeljna podloga u brojnim protuislamskim raspravama. Od 1543. godine pa nadalje javljalo se je jo{ nekoliko prijevoda kako na latinskom tako i na drugim jezicima, pa sve do izdanja Theodora Bibliandera u Zürichu 1547. koje sadrì predgovor Martina Luthera. Prvi prijevod na moderni europski jezik bila je italijanska verzija Andrea Arrivabenea, objavljena 1547. godine. Premda njen autor tvrdi da je prevedena izravno s arapskog jezika, izgleda o~evidnim da je to parafraza teksta Roberta Kettona. Prva francuska verzija potje~e od Andréa du Ryera, “Sur de la Garde Malezias”, koja iza{la s velikim brojem izdanja u razdoblju od 1647. do 1775. Ova su izdanja bila povodom za prvi Kur’an na engleskom jeziku od Alexandera Rossa, a istodobno su se za~ele verzije i na nizozemskom (Glazemaker), njema~kom (Lange) i ruskom (Postnikov i Verjovkin). Druga zna~ajnija verzija na latinskom jeziku ura|ana je izravno s arapskog jezika od strane Ludovica Marraciae koja je prvi put objavljena 1698. godine i drugi put 1721.. Ovu je verziju kasnije preveo Nerreter na njema~ki jezik. Osamnesto je stolje}e obilovalo s prijevodima koji su bili ura|eni izravno s arapskog jezika (od Salea na engleski 1734., Savary-a na francuski 1751., i Boysena na njema~ki 1773.). U devetnaestom stolje}u su ve}inom prijevodi ura|eni bez prevo|enja s arapskog jezika. U dvadesetom se stolje}u pojavljuju prve engleske verzije koje su uradili muslimani, dok oni iz ahmedijskog pokreta izdaju kur’anaske tekstove s prijevodima na europskim i ~ak afri~kim jezicima. U dvadesetom su stolje}u ura|eni prijevodi od mnogih najistaknutijih arabista i islamskih znanstvenika na sve glavne jezike Europe.

BEHAR 80-81

O PREVO\ENJU KUR’ANA NA NA[E JEZIKE PRIJEVODI NA SRPSKI ILI HRVATSKI JEZIK 1. Prijevod Mi}e Ljubibrati}a objavljen 1895. Ljubibrati}ev je prijevod Kur’ana tiskan o tro{ku Zadu`bine Ilije Miloslavljevi}a Kolarca u Beogradskoj dràvnoj {tampariji. Za ovaj se prijevod tvrdi da je to prijevod s Francuskog jezika. Na temelju ovog prijevoda je Jovanovi} Batat, koji je bio profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, u~inio izbor Kur’anskih odlomaka koji se odnose na zdravlje I objavio knjigu pod naslovom: “@ivot, zdravlje, bolest i smrt u Kur’anu” u izdanju Higijenskog zavoda u Sarajevu, a u tisku Dràvne {tamparije, 1927. 2. Slijede}i je poku{aj u~inio [ukrija Alagi} s tuma~enjem tefsira (umro 1936.), a za ìvota je uspio izdati ~etiri sveska pod naslovom “El-Kur’anul-Hakim- Kur’an mudri” prijevod i tuma~. I oko ovog se je izdanja pojavila odgovaraju}a polemika, koja je na razli~ite na~ine ocijenila taj poku{aj. 3. Prijevod Ali Rize Karabega objavljen 1937. je prijevod s Arapskog. Neki kriti~ari smatraju da je to prera|eni Ljubibrati}ev prijevod. 4. Prijevod Muhammeda Pandè i Dèmaluddina âu{evi}a objavljen 1937. Kriti~ari smatraju da je to prijevod s Turskog jezika, koji je opet prijevod s Engleskog. 5. Prijevod Besima Korkuta objavljen 1977. Jezik prijevoda je Srpsko-Hrvatski. Po svom izlasku u izdanju Orijentalnog instituta 1977. godine, Korkutov prijevod Kur’ana dobio je niz pohvala. Tako je primjerice na{ istaknuti orijentalist Daniel Bu}an ocjenio Korkutov prijevod boljim od njegovih prethodnika “zahvaljuju}i te~nosti i cjelovitosti preno{enjem iz arapskog u hrvatskosrpski (odnosno srpskohrvatski jezik)” (Vidi lit 17) Pohvale

ZVUKOMJER Korkutovom prijevodu uputili su i Ibrahim Kajan, knjièvnik, orijentalista Sulejman Grozdani}. 6. Kuran s vremensko-tematski raspore|enim poglavljima, priredio i komentirao Filip ]orluki}, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001. O ovom tuma~enju Kur’ana vrlo su se povoljno izrazili Enes Kari} i muftija [evko Omerba{i}. 7. Kur’an âsni, prijevod na hrvatski jezik, Wikisource, 2006. O ovom bi se prijevodu moglo raspravljati, jer se doima da je prevodilac dosta formalno uklju~ivao neke prili~no proizvoljne hrvatske rije~i koje ne odraàvaju stvarni smisao Kur’ana. Primjerice ve} u prvoj suri 2. ajetu kaè: Slava Bogu, gospodaru svijeta; a rije~ je o mnoìni “Gospodaru svijetova” itd.

PRIJEVODI NA BOSANSKI JEZIK 9. Prijevod Mustafe Mlivo objavljen 1994. (I izdanje), 1995. (II izdanje) i 2004. (III izdanje), 10. Prijevod Enesa Kari}a objavljen 1995., 11. Prijevod Esada Durakovi}a objavljen 2004.

PRIJEVODI PRIJEVODA 1. Njema~ki prijevod od nepoznatog prevodioca, na Bosanski preveo Ramo Atai} 2002. Jezik prijevoda Bosanski. 2. Engleski prijevod Muhameda Asada, na Bosanski preveo Hilmo ^erimagi} (?) ili ^erimovi}. Jezik prijevoda Bosanski.

CILJEVI: 1. Za{tita Kur’ana od pogre{nog prevo|enja 2. Ulaganje napora da se zbog lo{eg prijevoda Kur’an pogre{no ne tuma~i 3. Razbijanje op}eg stava prosje~nog muslimana da je svejedno kakav prijevod posjeduje i ~ita 4. Su`avanja prostora za pristalice raznih sekti da Kur’an tuma~e kako to njima odgovara 5. Prezentiranje izvornog teksta i zna~enja pojedinih ajeta, 6. Dovo|enje u sklad “izvornog teksta” i prijevoda, 7. Eliminacija naivnih tuma~enja pojedinih ajeta, itd.

Alif i ba smje{teni u mre`u kanona osam visina povezanih s harmonijskom kru`nicom

Preporod bosanske ilahije Pi{e: Senad Nani} Sjeta (Hor Sejfullah iz Konjica), Hayat Production, 2007., Sarajevo [iroka glazbena javnost, mo`da i ne uvijek svjesno, odavno ve} prièljkuje novi trend. Jer, predugo smo, naime, izvrgnuti kontroliranom audio kaosu, poreme}aju, turbulenciji dakle, koja poticana kreativnom nemo}i napada naj~e{}e jednostavan, ali raznolik sklad glazbenog naslje|a brojnih kultura {irom svijeta, pretvaraju}i ga i ispravno zvani turbo folk. Narod kontrolirano uzburkan. Ili poreme}en. Iako se ~ini da je, umjesto skladanjem, tradicionalno balkansko, bliskoisto~no i latino glazbeno naslje|e ono koje se zbog sna`ne prisutnosti ritma turbo sklapanjem najvi{e zlorabi, istina je da i sva druga naslje|a nerijetko postaju turbinskim gorivom nezaja`ljive globalne diskografije. êsto i pod krinkom ublaènog naziva poput fusion ili world. Eklektika nam nije ba{ kroz povijest donosila nove umjetni~ke vrijednosti. Za{to bi danas, i to u turbo varijanti? Stoga me iskreno raduje oporbeni novi trend koji i kod nas kona~no ostvaruje diskografsku nakladu. Novi trend glazbenu tradiciju ne uzima kao uzorak za potencijalni turbulentni mix ve} joj pristupa s po{tovanjem i kreativno. Od naslije|enog glazbenog sklada u~i te potom traì novi, vi{i stupanj formalnog reda u svom glazbenom umjetni~kom nastojanju. Takva glazba rezultira novim glazbenim iskustvom, a ipak prepoznatljivo srodnim skladnom izvoru. Mjera takve glazbe nije dopadljivost, {to je maksimum koji se prepu{tanjem glazbenih uzoraka turbulentnom kretanju moè dosti}i, ve} ju zna svako srce. Mjera je stupanj ganutosti. Vi{e od desetlje}a hor Sejfullah iz Konjica njeguje ilahije balkanskih i bliskoisto~nih tradicija. Pod vodstvom Ragiba Habibije, rijetkog glazbenog talenta koji u sebi ujedinjuje osobu kompozitora, aranèra i voditelja zbora, projekt se ne zadovoljava tek oboga}enim aran`manima tradicionalnih melodija. Sejfullahov CD pod nazivom Sjeta u Hayatovoj produkciji uvodi nas u prekrasnu glazbu koja se napaja dirljivom melodiozno{}u bosanskih, arapskih i turskih ilahija, kao i najljep{eg od bosanskog gradskog glazbenog naslje|a, tvore}i nove melodije nadahnute svjeìm umjetni~kim i duhovnim iskustvom. Posebno je dojmljiva ìvost zbornog pjevanja koja prisutno{}u i nadahnutom uskla|eno{}u brojnih dionica za razli~ite vokale i instrumente potvr|uje nastajanje kompozicije u djelatnoj du{i zbora Sejfullah. Ketebe Allahu ihsane ‘ala kulli {ej!

BEHAR 80-81

LIKOVNO OKNO

Multikolorna {uma i u njoj nevinost i ~isto}a zvonkih traka Pi{e: Sead Begovi}

Dino Trtovac: “Slikanje na dah ili s onu stranu kapaka” (U Galeriji Klovi}evi dvori u razdoblju od 5. lipnja do 1. srpnja mogli smo razgledati izlo`bu Dine Trtovca pod radno poetskim naslovom: “Slikanje na dah ili s onu stranu kapaka”) Koncepcija izlo`be, izbor djela i likovni postav: Dino Trtovac, Petra Senjanovi} Izlo`ba se odràla u godini kojom se obiljeìla dvadeset i peta obljetnica rada Galerije Klovi}evi dvori Jedan od autenti~nih pojava hrvatskog i bo{nja~kog slikarstva, koji nije dopustio da ga pomodni trendovi u umjetnosti zagu{e, svakako jest iznimno ativni umjetnik Dino Trtovac. Ono {to je u njegovom slikarstvu dugi niz godina zrelilo poput starog vina odjednom je postalo pitkije i to nakon bogatih likovnih iskustava koja je stjecao prilikom svojih dugih boravaka u inozemstvu, posebice osamdesetih godina kada ìvi na relaciji Pariz – Zagreb, te u Londonu i u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama. I ovom izlo`bom potvr|uje da je ustrajni slikar jedne slike s njenim nebrojenim metamorfozama. Neukrotivost njegovih varijacija pratimo kre}u}i se pomacima zvu~ne koloristike stazom “obojenih polja” bez prisu}a deskriptivnog i narativnog. Njegove se slike ne mogu prepri~ati jer Trtovac je slikar unutra{njih stanja i psihizma kromatskih ina~ica i ritmizacije, odnosno, proplamsaja svijetlih i tamnih pruga. Bogata aluzivnost njegovih slika prispodobiva je s glazbom i meditativnim sferama, a nabujale emocije uvijek iznovice pora|aju luksuz boja. Onima koji su u ovakvom postupku spremni prepoznati kli{ej ili matricu koja se u nedogled mnoì slikar suprotstavlja umreèno bogatstvo boje i njenu savr{enu utopiju koja stvara koloristi~ki ekran sa svekolikim nasrtajem psiholo{kih silnica. îste boje disperzijom naviru iz slike i obasjavaju promatra~a bude}i mu lirska sje}anja. Stoga i govorimo o Trtov~evoj lirskoj apstrakciji, a da pritom sklad i racionalnost ovih slika nedvojbeno postavljaju pitanje klasi~nosti. Upravo to lirsko sprje~ava pomisao o bilo kakvom ra~unalnom prodiranju u ovo slikarstvo. Iako ne slika stvarne, zbiljske motive nego impulse koje proizvodi glazba i koji su predloàk za bezbroj informacija o istom, mi pratimo optimisti~ne i akcione poteze kistom u brzom i kontroliranom prelijevanju boje. No, ako je svaka slika li{ena reference na predmetni svijet, uzvi{eni smisao ne}e izostati. Dapa~e, figurativna askeza i redukcionizam nudi rasko{ semanti~ke izraàjnosti i vi{ezna~nosti i bit }e predloàk za bezbroj informacija o istom. Trtovac je zaista osposobljen da jednu maniru izdigne iz njene banalnosti te da na jednostavan i prirodan na~in izdvoji suvi{ne geste aktivnog i budnog duha. On s lako}om slijedi kretanje i artikuliranu brzinu boje koja nas za~udo ne poùruje (~ak

BEHAR 80-81

ni u ishitrenim zaklju~cima) ve} smiruje brzinu otkucaja na{eg srca. U cijelosti Trtovac spiritualizira predmetnost slike na kojoj o~iti zanos i razum uravnote`uje bogatim pigmentarnim potezima. Koli~ina solarnog u slici pa i na cijeloj izlo`bi, ra~una na besmrtnost tvarnog (materijalnog) i vje~nost duhovnog raspolo`enja. Ovo slikarstvo, razo~arat }emo mnoge koji krivo zaklju~uju, nije intelektualno, nije sra~unato, ve} je oplo|eno slikarevim o{troumnim duhom koji se svakog trenutka prepu{ta dinami~kom ustroju svoje nutrine i koloristi~kim akordima koje potom stvara. Va`no je ista}i da, iako slikar ispituje na{u estetsku uzdr`ljivost i

LIKOVNO OKNO intuiciju, memoriraju}i svaki trenutak iz ìvota boje – nikad nas ne}e u~initi malodu{nima. Slikar je zaboravio vrijeme koje je isteklo i prostor koji se neprestano {iri s pomo}u vertikalnih i okomitih poteza koji opet nude razli~ite informacije od metafizi~ke nutrine do plakatne isturenosti koja bi da nam govori o nekom bogatstvu i rasko{i. Naoko Rutinska mehanika otvara uvijek nova i nova uviranja u boje i njihovu prote`nost, a potom u njihovo toplinsko {irenje bez tro{enja i habanja, poput vje~nog minerala koji nas zatravljuje ljepotom svoga zrcaljenja. Trtovac ne{to evidentira od svega onoga {to smo nau~ili vizualizirati, voljeti, i raspoznavati i {to sada na nas djeluje utje{no poput glazbe zvu~nih sfera. Te evidencije ne}e nas privoditi nekom kraju ve} uvijek novom i novom sje}anju. Uostalom svaka slika proishodi, a potom uvire u drugu, susjednu sliku, te nam je zaklju~iti da one posjeduju istu geneti~ku supstanciju, odnosno isto geneti~ko porijeklo. Ni{ta ne moè zamagliti slikarevu meditativnu prirodu i savr{en vizualni senzibilitet. Dapa~e, askeza i redukcionizam nude rasko{ introspektivne, cerebralne izraàjnosti i vi{ezna~nosti. Odjednom je uzburkan psihogram na{ih emocija koje ubrzo poti~u aluzije o glazbenim varijacijama i uzbudljivom kameleonstvu boja. Po svemu sude}i Dino Trtovac je kreator multikolorne {ume u koju kad znatièljnik u|e otkriva unutra{nje scene i pri~e bez stvarnih sadràja i koje uglavnom evociraju stanja nesagledive sre}e. Slikar sam sebe iznova tematizira grade}i originalnost cjeline na temelju koloristi~kih atakiranja i puta u nedogled. Ako je po srijedi triptih dopustit }e mogu}nost razli~itih puteljaka i staza jednog te istog pravca. Zaklju~iti nam je da Trtovac nije sistemati~ni arhivist jer narav njegova djela jest o~igledni prilog evoluciji boje i studija o jednostavnim morfolo{kim strukturama. Zaobilaze}i kategorije apsurda, praznine, nihilizma i monotonije on nudi otvoreni, direktni kolorit koji u mreì slike naprosto zvu~i. Nakon izlo`be posjetitelj osje}a da je upravo otkrio ono {to “misle na{e o~i” (Cézanne). To }e osjetiti svaki pomni razgleda~ koji nije nasjeo povr{nim zaklju~cima ve} je u{ao u emotivni labirint koji je sve drugo samo ne eskalacija jednoli~nosti i monotonije. Variranjem gotovo istih elemenata unutar istog polja postiè se apsolutna vedrina i gusto}a neke nade. Kanalizirana i usredoto~ena, istom i impulsivna narav slikareva ignorira tradicionalne frustracije i strasno se predaje boji, njenim vibrantnim toplinama, usmjerenih i dugih zamaha, no, kontroliranih u svome slijedu i kompoziciji. Zanimljivo da autor u svome radnom postupku nije ekstati~an – tu ulogu preuzimaju upravo boje koje su nano{ene istraìva~kom energijom kojom je, uostalom, slikar izgradio svoj autenti~ni put u sklopu recentne hrvatske i bo{nja~ke umjetnosti. Odjednom, njegov apstraktni modernizam postaje stvarna matrica za du{evna stanja radosti i sre}e. Vizualne senzacije koje Trtovac nudi, bez predmetnog svijeta, nisu igra ve} 30-godi{nje strpljivo prou~avanje razli~itih kombinacija (suìvota) boja. Uz mnoge predikate koje veèmo uz ovo slikarstvu, mogli bismo govoriti i o op-artizmu (specifi~noj optici), stoga je potrebno pomno promatranje slike da bi se pohvatali svi elementi autenti~ne doìvljajnosti. Tek tada nailazi fascinantni osje}aj {irenja, bujanja i ostra{}enog pulsiranja ~iste, primarne boje koju su ve} jednom rabili i ekspresionisti. Trtovac biljeì upravo tu energiju praiskonske mo}i boje.

Intervju: Dino Trtovac

Kompozicija agonije i luksuza boja Razgovarao: Sead Begovi}

Kao prvo, zanimaju nas tvoji po~eci nakon svr{ene Akademije i {to te je nagnalo da za voli{ ~isto}u ~istih primarnih boja kao temeljni strukturalni element? Koji su stilski utjecaji i koji autori, u nas i u svijetu, bili presudni za takvu o~aranost “`arkim povr{inama” i “zvonkim trakama”? Nakon svr{ene ALU u Zagrebu 80-ih bila su mi otvorena vrata Pariza, to~nije, specijalizacija slikarstva na L’Ecole supérieure des Beaux- Arts, a ne{to kasnije, 1982., specijalizacija na Slade Schoool of Fine Arts u Londonu. To su bili ozbiljni po~eci, moja promatranja, promi{ljanja, studiranja, zatim sazrijevanje i umjetni~ka katarza. Pravi i prvi

BEHAR 80-81

LIKOVNO OKNO po~eci su sigurno vezani za djetinjstvo kada bistrim i ~istim promatranjem prirode, boja u njoj i svjetlosti otkrivate ~udo kojim }ete se kasnije ozbiljno pozabaviti.... Bukovac, Vidovi}, Reiser, Murti} su mi puno pomogli, kasnije Shagal, impresionisti, newyor{ka koloristi~ka {kola, Barnet Newman, Sam Francis, Louis Maurice i drugi koloristi. Privla~ila me samo boja, njen pigment, njena ~isto}a, zvukovi i sje`ina koji se skrivaju u njima - to su mi bili uzori koji su zra~ili s velikom privla~nom snagom.

stnih naplavina, katarzom i uporabom ~istih likovnih tehnika i elemenata, specifi~ne kompozicije, kao i alata. Vjerojatno je i glavana tajna u ~istom vi|enju, promi{ljanju i reduciranju boja. Likovna kritika tako|er isti~e angloameri~ke utjecaje u tvojem radu. O ~emu je rije~? Studirao sam u Parizu i Londonu, ali nekako mi je najbli`a bila newyor{ka likovna scena, posebno ona koloristi~ka. Amerikanci su bili uvijek ispred drugih, puno su istra`ivali i eksperimentirali, stoga su dostigli najbolje rezultate. Naravno da me je takva kvalitativnost i novina privukla te ba{ otuda taj anglosaksonski element koji sam pohranio u mojim slikama. U svemu tome je trebalo prona}i sebe, svoje mjesto i zaista nije bilo lako, No, sada sam spokojan.

Moè li se u jednom trenutku iscrpiti ovaj samo tvoj luksuz boja i planira{ li se vratiti nekom obliku figuracije: opisnom, deskriptivnom i narativnom, to jest konkretnim tematima i sadràjima? Nemogu}e je iscrpiti ovaj luksuz boja, on je kao vlastiti krvotok i krvna grupa. Povremeno èlim naslikati i ne{to Nisi angaìrani slikar (to je vje~no u modi) ali si akfigurativno, narativno, ali ne volim deskripciju, reportaù i cionisti~ki raspoloèn, prepun neuni{tive energije koja bilo kakvu narativnost. Poku{avam na svoj na~in vidjeti i {iri neko pouzdanje i optimizam, ~ak i sna`no izraènu interpretirati vi|eno. Dugo na taj na~in promatram i slikam emocijsku poruku, osim terapeutskog (smiruju}eg) Dubrovnik te sam ga ovoga ljeta izloìo u galeriji Sebadje lovanja tvojih slika. Zanima me, vode li one neki stian u Dubrovniku. Uspio sam ga interpolirati u svoju dijalog sa stvarno{}u i sa zbiljom, imaju li neki daleki sliku. Mogu}e je to vlastitim slikarskim rukopisom, a tako odraz te stvarnosti i zbilje, prije nego {to se krajnji }u povremeno raditi i na drugim temama. Nemam prema u~inak pretvorio u meditaciju i ezoteriju? tome nikakvih predrasuda. Svi su veliki slikari radili i apPouzdanost, optimistrakciju i figuraciju i kozam, emocijske poruke, ristili druge metode i teh- Nemogu}e je iscrpiti ovaj luksuz boja, on je kao akcijsko raspoloènje, tenike u svom radu. Bitno vlastiti krvotok i krvna grupa. Povremeno èlim rapeutsko djelovanje, je ostati svoj, imati svoj naslikati i ne{to fi gurativno, narativno, ali ne bitne su komponente rukopis, svoje vi|enje boonoga {to radim. Nisam ja i njihovu iskonsku pre- volim deskripciju, reportaù i bilo kakvu sklon angaìranom u slipoznatljivost. narativnost. Poku{avam na svoj na~in vidjeti i karstvu. Svakako da ove interpretirati vi|eno slike vode svoj dijalog sa Kritika te stilski svrstvarno{}u i sa zbiljom i stava u slikare lirske one jesu odraz stvarnosti i zbilje jer se materijali i pigmenapstrakcije, a ~ini se da je za akceptiranje tvoje zadnje ti nalaze i pronalaze u njima, tu se ra|aju i na koncu preizlo`be potrebno i rafinirano iskustvo op – arta, da bi laze u meditaciju i ezoteriju. Ali, prije toga i iza toga prebise otkrile tanahne varijacije i rafinirano pretapanje va jedan predìvot koji nije lako otkriti. Potrebno je mnogo boja u naoko istom kompozicijskom predlo{ku. Slaè{ akribije i zanesenja{tva, no, to je velika tema kojoj se prilali se s takvim doìvljajem tvoje izlo`bene postave u zi s oprezom i sistemati~no{}u. Klovi}evim dvorima? Da, {iroko je polje lirske apstrakcije, bilo je to u poZa~udo, nismo zasi}eni tvojom kromatskom ljestvi~etku... ima i op-arta i jo{ puno toga u dubinskim naslagama, u pozadini ve} zgotovljene slike i moje ideje. Ali s com. U ovom ciklusu (postavu) primje}ujemo nje`na godinama dolazi do vlastitog i naoko istog kompozicij- pretapanja (preljevanja) boje. Nisu li to znaci raznjeèskog predlo{ka. Trenutno me opsjedaju vertikale i hori- nosti i opu{tenosti, {to opet kompozicijama daje neku zontale, ali u njima je jo{ bezbroj drugih likovnih kompo- dramatiku – ~ak sfumato i agoniju boja? Pretapanja, prelijevanja, interakcija boja samo su onaj nenata, ~itava jedna filozofija boja i njenih vi{ezna~nih vizualnidio slike, iza je prava vi{eslojna pri~a, a ona itekako manifestacija koje nas, napokon, neprestano o~u|avaju. moè biti dramati~na, svejedno {to je zamamno lijepa, Kritika tako|er zaklju~uje da si se opredijelio za ta- bojama itekako moète apstraktno sugerirati agoniju, kozvano “~isto slikarstvo”. Podsje}am te da i u poeziji strah, veselje, harmoniju.... postoji adekvat ovog kriti~ko-teorijskog termina. NaiIz svakog tvojeg platna kao da dopire glazba. Slike me, “~ista poezija” je oslobo|ena prljav{tine i otpada kao da “muzi~e”. No, nisam prvi koji traì poveznicu s ulice te }e se kao gradivo za pjesmu rabiti samo tvojih uradaka s glazbom. Bit }e interesantno ~uti koiskonske i elementarne rije~i i metafore. U ~emu je tajliko je to to~no i slu{a{ li glazbu dok radi{? Uostalom, na ~isto}e tvojih poteza kistom? je li ona tvoj poticaj ili su tvoja djela plod koncentraTo slike zaista jesu izraz ~istoga slikarstva, one su takocije potaknute iskustvom svjetske slikarske ba{tine i |er ekvivalent ~istoj poeziji. Do tog stupnja nevinosti dostudijskim prou~avanjem boja? lazite dugim radom, vlastitim ~i{}enjem od suvi{nih bala-

BEHAR 80-81

LIKOVNO OKNO Slike trebaju imati i tu komponentu, da iz njih dopire glazba, da su muzi~ke. O njima kriti~ari povijesti umjetnosti nerijetko pi{u kao o muzi~kim partiturama, a ja zaista volim muziku koja me motivira, no, neovisno o njoj, nastojim stvoriti vlastitu glazbu u svojim slikama. Ponekad, dok slikam ~ini mi se kao da sviram. Moje slike imaju mnogo elemenata muzi~ke kompozicije koju poku{avam harmoni~no komponirati. Volim zvu~nu kulisu dok slikam, ako je ona dobra, ukoliko nije skladna promijenim je. Moje slike su rezultat svjetske likovne ba{tine i vlastitog tridesetogodi{njeg iskustva. Ne bih rekao da slika{ â&#x20AC;&#x153;na dahâ&#x20AC;? kako neki kaù, ili se varam? îni mi se da kontrolira{ eruptivnost boja: njihovu brzinu, rezove i komponiranje svjetlosti i tamnosti, pigmentiranje i tako dalje? Koliko je to to~no? Cijenjeni likovni kriti~ar, knjièvnik i akademik dr. Tonko Maroevi} ~itavog mog radnog vijeka prati moje likovno stvarala{tvo i najkompetentniji je govoriti i pisati o njemu. On osje}a unos nove znakovitosti i najmanju promjenu u njemu. Osobno mi je njegov stil likovnog promatranja najbliì. On je to~no osjetio da je ciklus slika izloèn u Klovi}evim dvorima doista odslikan na dah, jer ja tako slikam, no nastojao sam taj dah maksimalno racionalizirati, usavr{iti, reducirati na na~in kako to radi dobar kirurg nakon 30-ak godina rada. Ovo je slikarstvo na dah, ali su pripreme i preventivni postupci Dugotrajni. Potrebno je mnogo vje`be da biste ne{to odsvirali na dah, odnosno, u jednom dahu.. Da, sve mogu kontrolirati i ove slike jesu vrhunski kontrolirane da bi bile odslikane na dah, malo je u njima slu~ajnosti. U svakom slu~aju spiritualizira{ poredmetnost slike na kojoj o~iti zanos i razum uravnoteùje{ punim i {irokim potezima. Jesu li po srijedi transcendentne nakane, neka besmrtnost i vje~nost duhovnog raspoloènja? To~no je, postoji spiritualna komponenta u mome radnom postupku i nadahnu}u, perfektno si to percipirao. Poku{avam prona}i ono {to nema ni mjesta ni vremena, kao {to bi rekao veliki francuski pjesnik Jean Claude Renard, èlim u svojim slikama posti}i bezvremensko.

Moèmo li od~itati erotsko u tvojim kompozicijama, osim {to je skriveno u samom ~inu stvaranja, u {to ne sumnjam? U mojim slikama sigurno postoji element erotskog, no to prepu{tam promatra~ima i povjesni~arima umjetnosti. Svi ljudi vide druga~ije i u tome je kontroverzni dijalog izme|u djela i njih uvijek otvoren i ja ga ne definiram. Ne strahuje{ li da }e popustiti na{a uzdr`ljivost te nas u~initi zasi}enim (ne i malodu{nim) vidiocima tvojih dinami~nih kretanja i kontemplativnih zapleta na tvojim slikama? Zar se toliko pouzdaje{ u vje~nost vibrantne topline na tvojim slikama? Ni{ta nije vje~no, moje slike su samo refleksije, bezvremenske iskrice, i one me vesele jer slikam zbog sebe i druga~ije ne bih niti mogao. Mo`da }e one jo{ nekoga razveseliti kao {to mene iskreno vesele pri samom ~inu stvaranja. Ne strahujem za njih, one su nepopravljivo iskrene i optimisti~ne. [to moè otkriti hrvatska, a {to bo{nja~ka likovna sredina u tvom apstraktnom modernizmu? Stru~na kritika posvuda vidi potpuno isto likovne vrijednosti na mojim platnima, a publika posve individualno vodi vlastiti dijalog s mojim slikama, zato ih nikada ne definiram do kraja. One su otvorene kao nebo. Odaje{ se kao hipersenzibilni ~ovjek koji zaista ni~im ne bu~i i ne larma. Nisi li se stoga olako rije{io ornamentike, realne voluminoznosti i konkretnih etno simbola koje bi tvoj }utilni psihogram mogao proizvesti? Moj psihogram je tako {iroko i univerzalno strukturiran. Ponekad se zapanjim izljevima potisnutog. U mojem psihizmu nalaze se svi elementi etnosimbola i vlastitih pregnu}a ka neistraènosti. U zadnje vrijeme nastojim {to vi{e memorirati, vratiti se korijenima koji su nosioci otajstvene i magi~ne simbolike. Dugo sam letio po svijetu, od grada do grada, od dràve do dràve, kao p~ela od cvijeta do cvijeta i marljivo kupio duhovni pelud, no, treba negdje i sletjeti â&#x20AC;&#x201C; a to sam upravo u~inio.

BEHAR 80-81

Dino Trtovac, Kompozicija 29, 2007.

Dino Trtovac, Kompozicija 44, 2007.

LIKOVNO OKNO

Korov ponad razru{ena doma Pi{e: Sena Kulenovi}

Akademski kipar i slikar Izet \uzel (ro|en Derventi, 24. kolovoza 1941.) {kolu za primijenjenu umjetnost poha|ao je u Sarajevu (1958.-1963.), a Likovnu akademiju zavr{io je u Zagrebu 1971. godine u klasi profesora V. Michiellia. Suradnik je majstorske radionice A. Augustin~i}a (1974.-1976.). Idejni je za~etnik i osniva~ grupe Biafra. Osnovao je edukativnu likovnu koloniju u Derventi. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, [tipu, Derventi, Banja Luci, Njema~koj i [vedskoj. Kao umjetnik koji je vi{e od tridesetak godina aktivan na likovnoj sceni, \uzel se u po~etku uspje{no dokazao kao kipar istraùju}i fenomene oblikovanja u razli~itim materijalima skulpture koje predo~uju sjedinjenje i razaranje forme. Od osamdesetih godina pro{loga stolje}a \uzel se preteìto predstavlja kao slikar. Likovna kritika je primijetila njegovu slikarsku preokupaciju stilski uobli~enih i ekspresivno uvjerljivih pejsaà. Posebno nadahnu}e \uzel nalazi u zavodljivo bogatom kolorizmu rodnog kraja Dervente. Upravo je izlo`bom Godine korova dokazao svoju ljubav prema zavi~aju. No, \uzel je majstor likovne performacije i vi{estruke sadràjnosti {to nije vidljivo prostom oku.

U zagreba~koj galeriji “Stan~i}” predstavljen je novi ciklus slika Izeta \uzela pod nazivom “Godine korova”. Iako danas \uzel svoj unutra{nji nemir izraàva na sofisticiraniji na~in, bojom i kistom, naizgled zatvoren u svoj svijet i meditativno okrenut pejzaù, to ni na trenutak ne umanjuje njegovu angaìranost, niti ga li{ava osje}aja za prostor i vrijeme u kojem ìvi. U tom smislu \uzel je jo{ uvijek bijafranac. Duboko asocijativnim naslovom izlo`be “Godine korova” usmjerava nas na izvor svog nadahnu}a. \uzel u ovom ciklusu kre}e od intimnog pejsaà rodne Dervente gdje zati~e razru{eni dom zarastao u korov. Korov nas sapli}e, gu{i, umrtvljuje i razara, ali za \uzela korov je i motiv koji otvara nove svjetove. Dovoljan je lom svjetla da slikara pokrene na istraìvanje. Odlu~nom informelisti~kom gestom biljeì sva neo~ekivana zbivanja u mikrosvijetu koji ga okruùje. Na poliptihu “Pukotine”, kojeg ~ini dvadeset jednakih kvadratnih platna, zaustavljeni su detalji senzacija uhva}enih brzinom oka. Sna`nu ekspresivnost (“Arabeskno kretanje”, “Rez u memoriji”, “Razlistaj blje{tavila”, ”Cvatnja korova”, “Razuzdano cvjetanje”) postiè o{trim potezima koji paraju platno i kidaju zadane okvire. Bura ìvota buja na \uzelovim platnima u eksploziji mo-

BEHAR 80-81

drih tonova kroz koje prodiru oker, crveni i zeleni potezi. Modrina platna okruùje nas melankolijom kojoj se \uzel ne prepu{ta, sve je vje~na mijena u sredi{tu u kojem tinja osobna radost i optimizam ìvota. Rijetki su umjetnici, a ovdje kao paralelu moèmo spomenuti jednu od posljednjih velikih izlo`bi Ede Murti}a “Montraker”, koji u svom opusu tako dugo zadrè snagu i svjeìnu izraza. Ciklus “Godine korova” svojim izvanrednim stilskim i metierskim dosezima nagovje{}uje da nas Izet \uzel jo{ uvijek ima ~ime iznenaditi u vremenu koje je pred nama.

M U LT I M O N O L O G

MENJ[EVICI Pi{e: Senad Nani}

Ispunjavaju}i obra- Malajac”. Malajac, molim? Nije li to ime pripadnika naroda? zac, ne sje}am se gdje, Ili sam toliko potamnio na tropskom suncu? Ali moj nos… u imigracijskom uredu koji je izrazito nespojiv s dalekoisto~nim antropometrijama, ili sveu~ili{noj klinici, te sam bio uvjeren da me jasno odre|uje. Da, nekad sam bio uz ime i prezime, go- ponosan. Ni meni ne preostade ni{ta drugo do re}i “So dinu ro|enja, zanima- how?” Precizna administracija dala mi je u tren jednozna~an nje i ostalo, malezijske odgovor: “U rubrici religija upisali ste islam”. “Kakve, zabome vlasti pita{e i za ga, veze ima vjera s rasom?!”, o{tro uzviknuh. “Pa Malajci su moju – rasu. Ne zamje- islamske vjere, a ne Kinezi ili Indijci”, obja{njava vrla adminiraju}i narodu Malezije, stratorica. doma}inu koji mi je I sad ti iskaì svoj identitet! Objasni da stvari nisu tako omogu}io {kolovanje jednostavne, da mora biti prostor za ne{to sloènije identikoje u domovini, kao i tete jer postoje ljudi koji takve identitete ìve, ovdje i posvu{to{ta drugo tada, ni- da. Uvijek druga~iji, odnosno tek u ne~em razli~iti, a zapravo sam mogao ni sanjati, isti, a samo gdje{to bogatiji. Mo`da ih je malo, ali trajno te shvativ{i zagu{enost tvore sve ve}i broj kategorija. Nikad se u nemo}i svog izraza sustava naplavinama o identitetu nisam osje}ao manjim nego tada. Prava manjibiv{e britanske kolo- na. Do nepostojanja, formalno-pravnog, dakako. No upravo nijalne vlasti u obliku morbidnih kategorizacija ljudi an- to formalno-pravno poricanje mog postojanja kao posebnoglosaksonskim pravom, pristupih samopropitivanju iden- sti jest po~etak i fizi~kog uni{tenja, u rasponu od asimilacije titeta. Koje sam, zapravo, rase? Bijele, u slu~aju da jo{ do genocida. Dok je ve}ina, ili kako bi Rusi rekli, bolj{evici, postoje tek crna i ùta, ili, u sloènijoj varijanti, medite- nervozna {to ju neki nosonja maltretira svojom sloèno{}u ranske, slavenske, dinarske, koje li? [to mi to uop}e zna~i? identiteta i nespremno{}u na degradaciju kulturno-povijeSjetih se u ~as da obrazac ispunjavam engleskim jezikom sne sloènosti pojedinca u dru{tvu na nekoliko statisti~kih te se upitah jesam li doista Kavkaànin. Razumiju li ljudi u torova, menj{evici gube, ma koliko bili u pravu. Kao {to smo administraciji da to ne zna~i ê~en, Dagestanac ili Arme- u povijesti i svjedo~ili. Vi{ekratno. nac, ne zato {to bi se A tko nije manjina? tko prepao imena koje Kada kaèmo da smo pripadnici manjine, samo Tko nije nikad osjetio izvan Kavkaza me|u pritisak bolj{evika u ma koristimo raspoloìv i uobi~ajen tehni~ki termin. obi~nim ljudima razlikojem dru{tvenom askuju samo Turci, ve} Vi{estrukost na{eg identiteta, gdje puno}om i pektu svoje osobe, erzato {to sam taj krasan ljubavlju ìvimo i one takozvane ve}inske, ~ini nas go, svog identiteta, od planinski lanac pod profesionalnog, dobputnicima k idealnom dru{tvu, k onom ~iju snijegom gledao uìvo nog, etni~kog do idejiz aviona i, zaista, ni na idealnost ne odre|uje odsutnost razlika, ve} nog, rasnog ili vjerskog? koji me na~in ne odre- naprotiv, odsutnost ve}ine. Pjesnici su, vele, ~u|enje |uje. Pa ma {to englesvijeta. Malo ih je, ~udski jezik o tome mislio. Napisao bih mo`da i “orang puti” ni su. Mi ostali, koji, kao i oni, ìvimo od profesionalnog pa ~ak i “matsale” ili kako li se ve} taj pogrdni naziv za rada, bolj{evi~ki samodopadno ne podnosimo nemjerivost bijele okupatore pi{e, ali {to ako je, u ovoj poput Bosne njihova djela. Manjina su oni i prema bolj{evi~koj masi izrazito multikulturnoj sredini, mom referentu malajski, knjièvnih djelatnika drugih profila. Med`nun, rekli su iako slu`beni, ipak drugi jezik? Pi{i Senade, napokon, Mekkanlije, lu|ak, za Muhammeda Bo`jeg poslanika, ~uv{i “Caucasian – white”, {togod to zna~ilo. njegovu rije~. Med`nun, med`nun, povika{e bolj{evici, pa Uvjeren da sam ovom trulom konstrukcijom preduhitrio zar bi i moglo biti druga~ije kada ga tako malo slijedi, sve nejasno}e, samodopadno predaju}i obrazac s mislima o mi{ljahu oni. Uvi{e se brzo u svoje snoplje jedinstva, fa{ije, nu`di reforme naslije|enih pravnih sustava u svijetu, naro~ito po talijane{ki, ni trenutka ne traè}i kakva argumenta, smiu biv{im kolonijama kao {to su Malezija ili Hrvatska, putem sla i potvrde svojim jednodimenzionalnim uvjerenjima koja izgradnje koherentne nove strukture sa svjesno odabranim se oslanjaju na golu prisutnost i broj, ma kako promjenjive izvorima prava, kao {to je Bo`ja i rije~ Razuma, a ne rije~ te dvije kategorije bile. Nisu to, zapravo, uvjerenja, tek varocvale imperije, do~eka me namr{teno lice referentice s kla- ljiv osje}aj nepovredivosti u izjedna~enoj ve}ini. si~nim kineskim iskazom nerazumijevanja. “So how?” re~e, [to je toliko va`no? Moraliziramo li previ{e? Ne, bolj{evici “neto~no ste ispunili rubriku Rasa, morate napisati da ste proklinju elementarnu istinu svijeta i ~ovjeka, a to je da Bog

BEHAR 80-81

M U LT I M O N O L O G nije udahnuo iz svog Duha u ljude, ve} u ~ovjeka. Po Svojoj sve univerzalnim. K tome, dano nam je otkri}e novih svemirnaravi. Zato ga i tvori tako razli~itim jednim od drugoga, skih dobara, koje na{ rad ~ini sve svrsishodnijim i u~inkovitijim tako sloènog identiteta, jer samo u sloènosti i proìvljenosti te bivamo sve bliì ve}oj raznolikosti i obilju Bo`jeg djela. te u pojedina~nosti onog drugog u svakoj posebnosti, mo- Umjesto da tr~imo ususret raznolikosti i obilju Bo`jeg stvagu} je pristup onome {to se jo{ ne zna, onom malom subjek- ranja u vje~nom rastu, mi èlimo pojednostaviti svijet do tivno spoznatom dijelu jo{ nespoznate objektivnosti koje se, beìvotnosti. kao potvrda istinitosti, mora i moè objektivno reprezentiraZato ure|eno dru{tvo mora omogu}iti reprezentaciju ti te tako aktualizirati vrijedno{}u kroz razine dru{tvenih svih dru{tvenih, dakle, politi~kih posebnosti identiteta, pa identiteta. Aristotelova zabluda pseudo priznanjem po- makar pojedinac sudjelovao u vi{e njih, {to i jest najbolji stojanja Boga u obliku morbidno inferiorno zami{ljenog bi}a slu~aj. Ni jedno dru{tvo, kako je mudra glava primijetila, koje ne moè ni{ta konraspravljaju}i o dostuptrolirati, ~ak se niti kre- Koje sam, zapravo, rase? Bijele, u slu~aju da jo{ nosti obrazovanja - a tati, i moè proizvesti postoje tek crna i ùta, ili, u sloènijoj varijanti, mogla je i o dostupnotek prvi pokret, stvorila sti i kriterijima upo{ljamediteranske, slavenske, dinarske, koje li? [to mi je tisu}ljetnu kulturu povanja, raznih imenovagre{nog usmjerenja spo- to uop}e zna~i? ... A tko nije manjina? Tko nije nja i kandidatura - ma znajnog puta. Zabluda nikad osjetio pritisak bolj{evika u ma kojem kako brojno, veliko i je da nas vi{e znanje pribogato bilo, ne moè dru{tvenom aspektu svoje osobe, ergo, svog bliàva Bogu u mjeri svoju budu}nost grasvog pojednostavljenja, identiteta, od profesionalnog, dobnog, etni~kog diti na talentiranoj djepa pogre{no jezik istra- do idejnog, rasnog ili vjerskog? ci elite. Ona je ionako ùjemo prema pretpojednodimenzionalna u stavljenom prakti~ki mjeri u kojoj ju je boljonomatopejskom isko{evi~ki jednodimenzionu umjesto prema idenalizam iznjedrio. Saalnom slu~aju ostvaremo nadarena djeca cijenja svih njegovih potenlog dru{tva jam~e opcijala koji izrastaju iz stanak. A vjerojatnost njegova organi~na bi}a. razvoja talenta je ve}i u Pogre{no smiraj i puokru`ju ve}e izloènosti ninu spoznaje traìmo razli~itim kulturama. To u prostoru bez suprotnisu, dakle, manjine, stavljanja razlika, u bive} identiteti jednog vanju bez razlikovanja, dru{tva, u funkcionalu nirvani, {to ona, kako nom smislu njegovi segneke {kole tuma~e, izmenti, od radnih do revorno zna~i. Naprotiv, gionalnih, kulturnih, Bog je ìvu}i, mnogoidejnih, etni~kih i vjersvojstven, stotinu Mu skih, i svaki treba biti imena znamo, neposrezastupljen u politi~kom dan je izvor sve raznoizvr{nom odlu~ivanju. likosti koja je, {to vi{e Da nam odluke ne buznamo, sve obilnija. Otdu jednodimenzionalkri}e jednostavnije forne, povr{ne i glupe. mule od onih kojima Kada kaèmo da smo do odre|enog tresmo pripadnici manjinutka ne{to proturje~no ne, samo koristimo rastuma~ili, istodobno znapoloìv i uobi~ajen teh~i da smo proturje~nost ni~ki termin. Vi{estrurazrije{ili, ali u vi{oj dikost na{eg identiteta, menziji stvarnosti, i da gdje puno}om i ljubavje otvoreno niz novih, lju ìvimo i one takojo{ sloènijih pitanja na zvane ve}inske, ~ini koje treba na}i jo{ vi{i nas putnicima k idealstupanj odgovora u jo{ nom dru{tvu, k onom vi{oj dimenziji jer }e se i ~iju idealnost ne odreovo novo pokazati u ne|uje odsutnost razlika, ~emu proturje~nim, do ve} naprotiv, odsutsudnjeg dana nikad ponost ve}ine.

BEHAR 80-81

M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA

[ejtan u lijevoj, i melek u desnoj komori srca ASMIR KUJOVI] je ro|en 1973. godine u Novom Pazaru, gdje je zavr{io osnovnu i srednju {kolu. Od 1991. godine ìvi u Sarajevu. Studirao je romanistiku i knjièvnost naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavljivao je u brojnim knjièvnim ~asopisima, a radio je i kao novinar u listovima: “Slobodna Bosna”, “BH Dani” i “Walter”. Bio je glavni urednik sarajevskog ~asopisa za knjièvnost i kulturu “Lica”. Objavio je knjige pjesama “Vojni sanovnik” (1997.) i “Zagrobni ìvot” (2000.), te roman “Ko je zgazio gospo|u Mjesec” (2002.). Pjesni~kim, proznim i esejisti~kim tekstovima zastupljen je u vi{e antologija, pregleda i panorama savremene bosanskohercegova~ke i bo{nja~ke knjièvnosti. Za roman “Ko je zgazio gospo|u Mjesec” nagra|en je Godi{njom nagradom Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godini. Pojedini tekstovi su mu prevo|eni na engleski, francuski, turski, flamanski, makedonski i slovenski jezik. Godine 2005. u Be~u je objavljeno dvojezi~no izdanje njegove knjige izabranih i novih pjesama pod naslovom “Das versprochene Land /Obe}ana zemlja” na njema~kom i bosanskom jeziku.

Drvo ìvota U po~etku svijeta zasa|eno je drvo na svakom od njegova 22 lista Sunce dodiruje podzemne vode podzemne vatre podzemna neba svaki njegov cvijet je slika podzemnih vatri podzemnih voda podzemnih neba svaka parna latica cvijeta izvire iz tame i svaka neparna latica uvire u tamu jer cvijet je vrtlog stvoren da ispuni tamu U po~etku svijeta zasa|eno je drvo njegovo korijenje raste vr{cima ìlica njegov izdanak raste cijelim tijelom Sunce nikako da svojim ljubavnim dodirima prodre kroz cvijet, da bude podzemna voda podzemna vatra podzemno nebo u ìli stabla samo plod ~uva ta~an oblik Sun~evih milovanja izvla~i dugine strune uz koje se uspinje U po~etku svijeta zasa|eno je drvo njegovo korijenje prodire kroz slojeve epoha i minule epohe uporedo razrastaju ìle mu se razgranavaju kroz svu utrobu Zemlje da oìve pepeo podzemnih vatri da oìve oblake podzemnih voda i vode podzemnih oblaka da oìve pepeo uga{enih zvijezda i granama dodirnu zvijezde U po~etku svijeta zasa|eno je drvo plodom u sjemenu ~uva knjigu ìvota

i niko ne smije ubrati taj plod niko ne smije pojesti taj plod jer bi tako otkinuo list jedne knjige jer bi otkinuo knjigu jedne knjige i drvo bi moralo biti ponovo zasa|eno do{la bi zima

Nabukodonosor Iz usta Nabukodonosorovih iza|e zelena golubica poletje ka nebu i zapjeva Neka svaki od graditelja Babilonske kule, sa spratovima poredanim kao stepeni{te ka Nebu, vidi razli~it raspored stepenika – poput poloènih struna jedne beskona~ne harfe; Neka svaki od graditelja Babilonske kule mjeri ravnoteù izme|u njenih spratova da im raspored uskladi sa ritmom zvjezdanih putanja, sa ritmom otkucaja stotina ìvih srca Jer onaj koji je prvi izgovorio rije~ Du{a svojim ju je glasonosnim dahom stvorio, i usmrtio, a potom u tijelo zapisao, da bi je oìvio. Stoga je i ona - otisak pismena, kao {to koà, u vidu stara~kih bora, u samoj sebi ostavi trag Iz stidnice Salomine iza|e plava golubica vinu se ka nebu i zapjeva VODA

BEHAR 80-81

M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA

Obe}ana zemlja Ulicom Mar{ala Tita - Isus te vodi za ruku. Vodi te - kao dje~aka kroz Samoposlugu; I ti si o~aran pokretnim stepenicama, O~aran vo`njom u invalidskim kolicima Kolone mrtvih, kolone nero|enih, Kolone mrtvoro|enih, pored vas prolaze I svi su tu`itelji, svi su optu`eni, Svi su advokati - i svi vas mimoilaze

Kad le`e}i, u travi, za`miri{ na jedno oko, i cvjeti} zakloni hrpu grbavih brda, cvjeti} sa trnom, kog stado ne jede, no drhti i miri{e samo radi tebe; dok te povjetarac miluje ko majka i livada novembrom izatkana tako da se ne zna {ta je vez, a {ta podloga, u gnijezdu, iz jaja, izlije}u o~i mjesto pti}a pod nebom na{minkanih kapaka.

Isus te vodi kroz zadimljene kafane Gdje starci-dje~aci ple{u acid-jazz, Dok glave osciluju poput atomskih kuglica Sparene il rasparene, po zakonu ~estica Preko pje{a~kog prijelaza Isus kora~a Odjeven u uniformu vojnog truba~a â&#x20AC;&#x201C; Krst raskrsnice sje}a na Golgotu Razapet na lan~i}u izme|u obna`enih grudi neke djevojke sa Marijinim licem Isus te doziva: Jahja! Jahja! â&#x20AC;&#x201C; Jer ti si pro{ao kroz vatru I sad se zove{ Jahja Njegov {tap se pretvara u Zmiju I Zmija se ponovo pretvara u {tap Gleda{ kako {tapom razdvaja dva mora I probija put kroz radio-talase.

Leonardov zapis na crteù srca [ejtan je u lijevoj komori srca tu gdje izvire novo gorivo od oblaka i zemljinih plodova i stada {to ljen~ari izme|u njih. Melek je u desnoj komori srca gdje pristiè gare`, pepeo i dim â&#x20AC;&#x201C; skr{ene kosti izre~enih rije~i. Taj gare` on mi baca u o~i i traì da ga od rijeke razdvojim. [ejtan udi{e, melek izdi{e. [ejtan {apu}e, melek zapisuje... Ali i ja, dok ovo biljeìm, Imam na umu da sam ro|eni ljevak i da su, mo`da, u mom slu~aju, ova dvojica, zamijenili mjesta.

Definicija ljubavi Ljubav je volja, za zrenjem, u tu|oj ko`i. Dokaz:

BEHAR 80-81

Pofali}ka bitka Pred ku}om ~etni~kog vojvode na{li smo pripremljenu gajbu pivskih fla{a sa benzinom. Istim tim benzinom zalili smo i za`dili mu ku}u. I danas, kad se toga sjetim, sjetim se i sestre {to je izdahnula jer nismo imali ni kapi benzina da je prevezemo do bolnice.

@u~ Za deset minuta kre}e akcija. Ne znam otkud mi se toliko spava dok granate sipaju zemlju u lice. Kroz otvor pu{karnice vidim: jedno drvo, drugo drvo - stupovi {to dr`e oblake i veo magle {to uzmi~e pred okom. To je veo nad maj~inim likom.

M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA Hadis veli: Jedna no} na straì vaì kao sto godina molitve. Jer jedna no} provedena na straì te~e sporo kao sto godina iskrene molitve. Ki{ne kapi {u{kaju u li{}u kao oprezni koraci diverzanata. Za pet minuta kre}e akcija. Jedva gledam, o~i mi se same sklapaju.

mar{ira hor ~asnih sestara. Novine rasklopljene kao note pred svira~ima orkestra. Striptizeta, godina lanjska â&#x20AC;&#x201C; u tami odba~en oklop raka; Onaj {to hodio je po vodi bija{e lagan, kao slamka.

Golo brdo Vidio sam, ro|enim o~ima, kad je odletio, na sve strane. Sanjao je da postane najbolji golman bje{e to Igitina posljednja parada. Trenutak ranije, smije{io se. Sutra je trebalo da se sastane sa Indirom pomiri sa Almirom vre}u drva ponese ku}i staroj ubere hajdu~ke trave. Sutra je trebalo da pusti korijene. Ne znam {ta da osje}am. I ne mogu da vjerujem jer za rastanak se nismo pozdravili. - Otkako je rat, govorio je, u~im da ho}u {to Allah ho}e. I da ne}u {to Allah ne}e. U tom je sve umije}e. Ne mogu da vjerujem jer trebalo je, jo{ ne{to, da mi ka`e.

Belkisa Za{to {apu}e{, ovdje nas niko ne ~uje? Pustila si da ki{a pokvasi tvoje obraze pod korom stabla. Dok govori{, iz usta ti izlazi magla i, kao slu~ajno, breza je stresla mokri snijeg, sa grana, stali smo da nas razmine sahrana. Ptica kljuca zale|ena sunca. Vidi{ li isto {to i ja? Tebi lijepo stoji svaka ulica. No ove ispucale ruke, {to te grle, tebi previsoko stoje, kao vje{ala.

Bo`i}na razglednica Po snijegu opale zvijezde â&#x20AC;&#x201C; park je novogodi{nja razglednica. O~i {eta~a su opale zvijezde, du{e mrtvih lepr{aju sa `ica. Kroz zidove napu{tenih soba

Najdalje nebo Ako pogledam najsitniju zvijezdu Udaljenu od zemlje bilion svjetlosnih godina, Vidim je onakvu kakva je bila Prije bilion godina. Ako na najdaljem nebu stoji Adem I gleda u mene teleskopom, Vidi me onakvog kakav sam bio Dok sam jo{ bio sa njim, u Edenu.

Kibla U sobi 507 hotela Roger Smith u New Yorku naga|am: u kom pravcu se nalazi Hram u Mekki?

BEHAR 80-81

M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA Da li prema prozoru? Ili ka vratima? Mo`da prema stonoj lampi? Ili prema televizoru? Pitam sobaricu u hodniku sa koje strane izlazi Sunce? Gleda me blijedo kao da sam pao s Marsa Kip Slobode je, mislim, negdje prema prozoru... Soba 507 hotela Roger Smith u New Yorku kroz zastakljenu no} plovi kao splav na Atlantiku.

Mekka Ima jedno djevi~ansko mjesto u meni, odasvud poplo~ano bijelim mermerom; vidljivo samo kroz zasljepljuju}u ~istotu sun~evog svjetla Prijatelje prepoznajem kad lica okre}u ka tom mjestu u meni.

Svjetioni~ar Ka svjetlu u no}i sve stvari su sjeni. [ejtani su danju crni, a no}u vatreni. Opleo sam mre`u, oko pu~ine, i vu~em je, vu~em, o~ima, vade}i sa dna potopljene brodove da sastavim {arene vagone. Mjesec je nestao. Mo`da sam ja Mjesec? Evo, {est koraka u jednom koraku. Ja{u}i, ja krotim i u~im svoga konja i tu se ne vidi: ko je kome vo|. Neko je sad isklju~io ton i zbog prehlade ne poznajem svoj glas. Dodirujem zidove tu|im rukama. A kada ne{to krivo izgovorim, Mjesec se skrije iza oblaka. Svjetiljka srca po~adila od prejakog plamena. Znojem svojim uprljana no} dogorijeva upaljena svjetiljka srca sjenke sija.

Doti~em ga bosim stopalima. Osje}am njegovu toplinu pod povr{inom bijelog pe{kira {to prekriva moju golotinju upija moj znoj i vodu Zemzema

Zatim, izlazim iz tog trena i posmatram sebe ko krpenu lutku.

Tu su redovi poredani Indone`ani, Iranci, Turci, Sudanci svijaju krugove latica oko istoka, zapada, sjevera, juga

Vrata se, sama, ponekad, od{krinu i tako ostanu kao na kapiji ku}e u `alosti.

I ~ujem {um kolanja zajedni~ke krvi, i hiljade glasova tu|ih u mome glasu, i moj glas opet budi hiljade tu|ih glasova

Dok svjetioni~ar pri~a sam sa sobom. Vrijeme je spalo, ko lanac na biciklu, i pedale se okre}u uprazno.

Izabrao: Filip Mursel Begovi}

I ti si taj koji zastupa{ sve njih i svi oni zastupaju tebe Usnama doti~e{ grumen zemlje {to ga je Adem donio iz d`enneta I svi su ovdje mladi i svi su ovdje istih godina Kraj ~esme te pozdravlja djevojka sa stopalima najnje`nijim sa o~ima crnim, po danu zvjezdanim Uzimam liru i sviram mada nikad nisam znao da znam da sviram Ovdje, na mjestu mog stida spominjem se svega nepovratno izgubljenog dok se sje}am onog tamo, sada{njeg.

BEHAR 80-81

MIT I SUVREMENOST

Mit u dana{njem vremenu Pi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi}

êsto jedni pred drugima glumimo kako nam je do na{em neposrednom okruènju. Zna~i da smo i sami, htjetra~a i mita stalo kao do lanjskog snijega, pretvaraju}i se li ili ne htjeli, na indirektan na~in uvu~eni u koloplet mida smo i jedno i drugo ve} davno nadi{li, ali ljubitelji i je- tskoga koje posjeduje vlastite zna~enjske prakse, a time i dnog i drugog znaju da tra~ i mit predstavljaju mehlem za osobitost jezika koji se koristi u ideolo{ke/politi~ke svrhe. njihovu du{u. U ~emu je razlika/sli~nost izme|u mita, Kako povezati mitske iskaze, mitsko mi{ljenje i da li se motra~a i knjièvnosti? Mo`da nikakva, odgovorili bismo od- è mitologija dovesti u vezu s npr. knjièvno{}u, ideolomah na po~etku, ali poku{at }emo ukazati na koji na~in gijom, politikom? Knjièvnost za razliku od mitologije predstavlja samo funkcionira svaki od navedenih oblika. Mitovi i danas nastaju samo je pitanje gdje i za{to. Za jedan od mogu}ih svjetova, ona predstavlja svijet koji bi se razliku od usmene kulture u kojoj je mit dobivao povla{teno mogao dogoditi, predstavlja pri~u ro|enu u ne~ijoj ma{ti mjesto, danas se stvaraju suvremeni mitovi koji imaju na- ili onu pri~u koja je umjetni~ki uobli~ena na osnovu ne~ijeg mjeru da se upotrijebe u odre|ene ciljeve. Zbog toga {to doìvljaja. Sve ono {to je osobno doìvljeno predstavlja dana{nji mitovi razotkrivaju svoju po~etnu namjeru, oni na{ vlastiti emotivni svijet, a za emocije se veèmo na prolaze lo{e, ali dok traju vrlo su u~inkoviti. na~in da ih ljubomorno ~uvamo samo za sebe, pa prema Dobro ispri~an tra~ mora imati fabularne dijelove, sli~no tome sve osobno doìvljeno i proìvljeno ne moè predknjièvnom djelu: uvod, stavljati istinu. Zbog tosredinu i kraj, a ~esto i Iskaz: “ Sve {to je bilo prije tranzicije moè se ga osvije{teni ~itatelji poantu, ali gle vraga, ia- nazvati kaosom”, predstavlja pri~u o novom ne traè istinu u knjièko je tra~ dobro ispri~an vnim djelima {to zna~i ìvotu koja postaje mitskim iskazom. Ovo on nije djelotvoran. Djeda se i ne trude povjelotvoran je onda kad ga razmatranje, naravno moè biti primjenjivo i u rovati knjièvnim ~injeshva}amo kao istinu, a okviru politi~kih snaga koje politiku svojih nicama kaje se nastoje shva}amo ga kao istinu nametnuti kao “prava stranaka propagiraju kao jedino ispravnu, onda kad obja{njava istina”. Za razliku od ne~ije porijeklo, ne~iji smatraju}i kako je prije njih postojao samo kaos njih, ~itatelji i slu{atelji neuspjeh, ne~ije pogre{- (na djelu je ljubavna veza retorike i mitologije). mitskih pri~a ili oni koji ne postupke, itd., a kasu skloni mitskom mi{da dosegnemo na{u istinu onda nam nikakvi dokazi vi{e ljenju, svijet mitskog, ali na àlost i knjièvnog, pa i politinisu potrebni. Tra~ po~inje djelovati, iako u njemu nema ~kog i ideolo{kog razumijevaju jedino kada mitskim, knjiama ba{ ni{ta od provjerljive istine. Naklapanje i tra~ po- èvnim pa i politi~kim i ideolo{kim tekstovima vjeruju, a to staju mitom onog trenutka kada nas po~ne zanimati ono im vjerovanje omogu}ava da iskaz ne shva}aju kao “pjes{to se u njima govori, ne samo iz znatièlje, nego iz ne~ega ni~ku sliku” ili kao ideolo{ku i politi~ku rije~, koja uvijek {to ~ini temelj na{e ìvotne orijentacije. Milivoj Solar isti~e polazi od retori~kih principa, zasnovanih na uvjeravanju. kako sve to predstavlja, ne samo krizu pojedinca, nego U svakodnevnom ìvotu ~esto smo i sami podlo`ni utjekrizu dru{tva, politike i kulture. caju mitskoga. Ako prihvatimo ~injenicu da je npr. na{a Ne moramo biti sljedbenici mitologijskog mi{ljenja, ali sada{nja dru{tveno politi~ka situacija (nazovimo to tranzise ono ipak nastanilo u svijestima onih koji se nalaze u cijskim vremenom) bolja od vremena socijalizma, ako nas u

BEHAR 80-81

MIT I SUVREMENOST to doista uvjere, onda se vi{e ne radi ni o kakvom teoret- njur, onda su ga svi vidjeli pa se u to uklju~ila i znanost sa skom zaklju~ivanju zasnovanom na literaturi nego o cjelini zaklju~kom da je pojava lete}ih tanjura mogu}a. Na tim na{e egzistencije, radi se o “ìvotu”. Iskaz: “ Sve {to je bilo presjecima se stvaraju zna~enja, najprije pojedinac zna, a prije tranzicije moè se nazvati kaosom”, predstavlja pri~u onda svi znaju, na ~emu se konstituira mitolo{ka pri~a nao novom ìvotu koja postaje mitskim iskazom. Ovo razma- stala na jakim glasinama; {to zna~i da mitolo{ka pri~a ne tranje, naravno moè biti primjenjivo i u okviru politi~kih traì nikakvog obja{njenja, ona je sama sebi svrha i cilj, ona snaga koje politiku svojih stranaka propagiraju kao jedino ne traì razotkrivanje istine nego se moè uvijek iznova naispravnu, smatraju}i kako je prije njih postojao samo kaos dopunjavati novim detaljima i nekim novim istinama. Za razliku od tra~a koji zahtijeva i odre|enu provjeru, sljedbe(na djelu je ljubavna veza retorike i mitologije). M. Solar isti~e kako vjerovanje mijenja na~in razumije- nici mita svojeglavo su samouvjereni, egoisti~ni i ograni~eni, vanja. Uz pretpostavku bezuvjetnog vaènja, rije~i dobi- ne mare}i za istinom, ona ih ~ak iritira jer je pojam njihove vaju strogo utvr|ena, naprosto zadana zna~enja. Dokazi istine i pravde uvijek jednozna~an i ne traì nikakvog obja{kako je tranzicija bolja od socijalizma nisu zasnovani na njenja. Moè se zaklju~iti kako je tra~, iako ga se toboè znanstvenom jeziku nego su potvr|eni kroz osobno isku- ve}ina kloni, ipak na ne{to ve}oj vrijednosnoj ljestvici od stvo pojedinaca koji su u tranziciji vrlo dobro profitirali. mita, upravo zbog toga {to tra~ podlijeè provjeri i traMit se nikad ne zasniva na znanosti i njenim aksiomima ganjem za nekakvim oblikom istine. Mitu je svejedno. Bitnego na osobnom iskustvu koje se èli prezentirati kao no mu je ispri~ati pri~u koja }e donijeti korist onome tko ga jedino mogu}a istina, ne{to {to se ne moè provjeriti. Na je lansirao u galaksiju ovozemaljskih ozna~itelja. Svjedoci taj se na~in iz osobnog iskustva pojedinca ra|aju op}e- smo kako se mitom èli sa~uvati odre|ena pozicija u dru{tvaè}i stavovi koji se lijepo upakiraju u mitsku pri~u koja vu, sa~uvati vlast itd. Pretpostavka kako je dru{tvo mitolo{ki nije ukori~ena kao knjièvna pri~a nego podlijeè dorada- i dogmatski na~in poimanja svijeta i njegovih vrijednosti ma, nadopunama i nadopunjuje se u nedogled, ovisno o ve} u naslagama godina iza sebe ostavilo, ali smo svjedoci potrebi trenutka. Nitko ne provjerava da li se kakva la` da jednoumlje koje nikada za kompromise znalo nije, na usput u doradama i nadopunama prilijepila. Jezikom se àlost, i u na{em vremenu se iz kukuljice èli pretvoriti u ìvahnog leptira. moè, ne samo sporaKada mit i mitska zumijevati, nego i lagaNetko je vidio lete}i tanjur, onda su ga svi vidjeli svijest u nekom dru{tvu ti jer se rije~i mogu odili zajednici prevlada, vajati od imenovanih pa se u to uklju~ila i znanost sa zaklju~kom da je {to sve postaje “prepostvari te se tako preno- pojava lete}ih tanjura mogu}a. Na tim presjecima znatljivo isklju~ivo na se na druge stvari. se stvaraju zna~enja, najprije pojedinac zna, a razini recepcije: mit Jezik uvijek povezupretvara vi{ezna~nost jemo sa “realnim stvari- onda svi znaju, na ~emu se konstituira mitolo{ka u jednozna~nost i ne ma”, {to zna~i da je je- pri~a nastala na jakim glasinama… traì da samo isto mislizik “sama stvarnost” pa prema tome trebao bi biti i sama istina. Kako }e se on- mo nego traì jednodu{nost…”. Jednodu{nost predstavlja da sna}i slijepi sljedbenici takve istine u paradoksalnoj si- negaciju individualnih razlika, razlika na razini znanja, emotuaciji koja vlada na{im vremenom kad bi ono {to je naj- cija, èlja, potreba i ìvotne orijentacije u cjelini. Prista{e bliè na{oj duhovnosti, a to je misao, jezik i osje}aj treba- mita èle da vide ono {to drugi ne vide, oni ~eznu da to {to lo biti “sama stvarnost”, tj. “sama istina”. Svakodnevno èle vidjeti doista vide, pa onda u njihovim svijestima dolasmo bombardirani mitskim iskazima koji ne razlu~uju isti- zi do potpunog ko{mara, mrvice racionalnog ve} potopljenu od laì pa slijepi sljedbenici jezi~ne, misaone i emotiv- ne u paranoju. Nesre}a sljedbenika mita nalazi se i u neumitne jednozna~nosti, koja ne posjeduje lice i nali~je, postaju nom protjecanju vremena. Oni nisu nesretni zbog samog tragi~ari, zalutali u {umi mitskog postmodernog vremena vremena nego zbog toga {to ne mogu vratiti vrijeme jer su u kojemu se ne vrednuje naukovanje “kako govoriti isti- u njemu èljeli vidjeti jedino svoj vlastiti uspjeh i zbog toga nu” nego kako uvjerljivo lagati i kako se moè {irim naro- pristupaju razli~itim oblicima ritualnih seansi koje im nude dnim slojevima prezentirati “neprijatelj” kojeg je izmislila la`nu mogu}nost da iskora~e izvan vlastitog vremena, {to njihova ma{ta ili im je misao ro|ena iz ko{mara mitolo{kog zna~i da i vrijeme kao Bo`ju datost èle iskoristiti, ne za svijeta nastanjenog davno u njihovom djetinjstvu koje je op}e, nego za vlastite ciljeve. Mit po svemu sude}i sigurno izrodilo duboke komplekse u njima. Mit pri~a o onome grabi ka prvobitnoj dogmatici i usmenoj kulturi, {to zna~i {to se zbilo, a njegov interes postaje samo ono {to je za da i sljedbenici mitolo{kih pri~a bez obzira {to ìve u ponjega “podno{ljiva istina”, a “podno{ljivo” uklju~uje one stmodernom vremenu koje vi{e ne karakterizira samo pisa~injenice koje }e prenositeljima i kreatorima mita sluìti na kultura nego i elektroni~ki mediji, najbolje se snalaze u za vlastite ciljeve. usmenoj kulturi, poku{avaju}i raspuhati skoro ugaslu vatricu s ognji{ta. Mit nema kraja kao {to ima npr. knjièvno djelo jer njegove bezbrojne varijacije uvijek stvaraju novu KAKO NASTAJU MITOVI? pri~u. Mit se temelji na laì, ali je poznato kako se la` uvijek Solar na jednostavnom primjeru o nastanku mita o le- izvodi iz istine, a ne obratno, kako bi ljubitelji mita èljeli. te}im tanjurima indirektno obja{njava nastanak bilo kakvih Mit ni{ta ne moè razoriti kao ironija, koja iznutra razara drugih mitova u na{em vremenu. Netko je vidio lete}i ta- njegov samouvjereni, egoisti~ni i svojeglavi svijet i jezik.

BEHAR 80-81

E T N O M U Z I KO L O G I JA

Melopoetski oblici dervi{a nak{ibendijskog reda u Bosni i Hercegovini Pi{e: Jasmina Talam

Sklonost ka misti~kom na~inu ìvota u islamu je poznat pod nazivom tesavuf1 ili islamski misticizam. Nastao je iz unutarnje potrebe savjesti protiv dru{tvenih nepravdi koje se nisu odnosile samo na druge, nego i na osobne nedostatke povezane sa zahtjevima ka unutarnjem, duhovnom o~i{}enju. Na prakti~nom planu, tesavuf je teìo da nadi|e osjetilni svijet, te da dosegne svijet duhovnih realiteta. Taj prakti~an put se definira kao tarikat2. Tarikati su bili organizirani kao institucionalni tesavuf, a cilj im je bio osloboditi ljudski duh ropstva i mana i ukrasiti ga vrlinama. Ve} u desetom stolje}u postojali su sufijski centri ili tekije u kojima su zagovornici tesavufa, poznati kao dervi{ki redovi, obavljali molitve i usavr{avali svoje znanje. Dervi{ki redovi su vezani za jednog u~itelja, odnosno osniva~a (pira) ~ije ime nosi odre|eni red. Usvajali su njegov metod obuke, koristili njegovo sufijsko iskustvo i slijedili pravila na koja je on upu}ivao. U~enje se prenosilo putem kontinuiranog lanca (silsile). [ejhovi proizvedeni unutar odre|enog dervi{kog reda postajali su duhovni nasljednici osniva~a reda. Nak{ibendijski red je osnovan u Turkestanu i veè se za ime Muhammeda Behaudina Nak{ibenda. Zasniva se na u~enju da je najve}i cilj ljudskog ìvota spoznaja Boga, a postiè se razumom i intuicijom. Razumom se moè upoznati vanjski svijet koji je vidljiv i materijalan, dok se intuicijom spoznaje samo duhovni svijet. Sposobnost spoznaje racionalnog i intuitivnog postiè se askezom i zuhdom3. Te sposobnosti se razvijaju u tekijama kroz obrede poznate pod nazivom zikr4 koji se naj~e{}e obavljaju poslije no}nog namaza. Zikr kao vjerski obred zna~i slavljenje Allaha kori{tenjem ustaljenih fraza koje se ponavljaju prema obrednom redosljedu. Behaudin Nak{ibendi je smatrao da se zikr moè obavljati na dva na~ina: srcem i jezikom, te da oba na~ina imaju upori{te u Kur’anu5. Nak{ibendijski red je dugo njegovao stav Horasanske {kole da je “vanjsko za svijet, a unutarnje za Boga”.

NAK[IBENDIJSKI RED U BOSNI I HERCEGOVINI U okviru cjelokupne tradicionalne kulture Bo{njaka, zna~ajno mjesto zauzimaju dervi{ki redovi. Izvori i predanja sa~uvana u narodu govore da se nak{ibendijski red pojavio u Bosni i Hercegovini ve} u XV stolje}u. Prvi {ejhovi nak{ibendijskog reda bili su Ajni Dedo i [emsi – dede. U Bosnu su do{li sa vojskom sultan Fatiha i poginuli 1463. godine. Smatra se da je prva nak{ibendijska tekija bila Gaziler tekija6 koja se nalazila u Sarajevu na putu ratnika Ga-

ziler Yolu. Oko 1500. godine , Skender–pa{a Juri{i} je podigao drugu nak{ibendijsku tekiju u Sarajevu sa imaretom i musafirhanom. Nakon toga podignute su jo{ tri tekije u Sarajevu: Jediler tekija, tekija na Mlinima i tekija {ejha Hasana Kaimije. Pored Sarajeva, nak{ibendijske tekije su napravljene u Mostaru, Fojnici, Vukelji}ima i Oglavku kod Fojnice, Visokom, Travniku, Fo~i i Seonici kod Konjica. U ovim tekijama okupljalo se srednje gradsko i seosko stanovni{tvo. Kao jedni od nosioca religiozno–moralnih uticaja, dervi{i nak{ibendijskog reda su razvili svoju kulturnu i umjetni~ku djelatnost po{tuju}i nepovrjedive principe vjere. Umjetnost u tekijama se nije razvijala kao izolirana pojava, nego kao dio op}enitog smisla ìvota. Smatra se da su, u razvoju kulturne i umjetni~ke djelatnosti, najzna~ajniju ulogu imale tekije u Vukelji}ima i na Oglavku. Bosanskohercegova~ke nak{ibendije prakticiraju kombinirani zikr. U toku zikra, dervi{i stoje u halki (krugu). Ismail Anqarawi, pisac iz XVII stolje}a, za halku je dao sljede}e obja{njenje:” Smatra se da bi}e ima oblik kruga: s desne strane se nalazi vanjski svijet, a to~ka koja se nalazi nasuprot njoj nazvana je “stupanj ~ovjeka”. Svijet i ~ovjek duguju svoju pojavu o~itovanju ove to~ke biti i kre}u se du` kruga postojanja, prema rije~ima: “Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }e ponovo iz ni{ta stvoriti.” (Kur’an XXI, 104)... U tom ~asu se shva}a da je ljudsko znanje povezano sa istinskim izvorom i da je oslobo|eno neizvjesnosti i sumnje.”7 Zikra dervi{a sastoji se od u~enja Kur’ana, pominjanja Allaha, dono{enja salavata na posljednjeg bo`jeg Poslanika, izgovaranja rije~i iskrenog pokajanja (tewbe i istigfar), u~enja prigodnih ilahija i upu}ivanja (ir{ada) u pravila tarikata. Pored redovnog zikra koji se odràva uo~i ponedeljka i uo~i petka, u tekijama se odràvaju mevludi i obiljeàvaju mubarek ve~eri8. Mevlud podrazumijeva, prije svega , proslavu ro|enja Poslanika Muhammeda a.s. koja se obiljeàva 12. rebiu-l-evvela mjese~eve godine9. Sastoji se iz u~enja Kur’ana, u~enja i recitiranja odlomaka iz mevludskih spjevova i prigodnih ilahija. Mevludi se, u tekijama, odràvaju i drugim prigodama, a za povod imaju neki radostan ili vaàn doga|aj i predstavljaju najljep{i izraz po{tovanja prema Poslaniku. U dane kada se obavlja zikr ili obiljeàvaju navedeni praznici, za tekije se veè jo{ jedan obi~aj. Izme|u dva no}na namaza, ak{amskog i jacijskog, u mejdan odaji se u~e ilahije. Prije ezana koji poziva na jacijski namaz, redovno se izvodi sve~ani salavat. U tekiji u Vukelji}ima kod Fojnice, salavat i ezan redovno u~e dva ili tri u~a~a i to

BEHAR 80-81

E T N O M U Z I KO L O G I JA ispred ulaza u tekiju. Izvode ih istovremeno ili naizmjeni~no, svaki po jedan dio tekstualnog obrasca. Za ovakvo izvo|enje salavata i ezana biraju se dervi{i koji se odlikuju lijepim i prodornim glasom. Poslije obavljenog jacijskog namaza, dervi{i se redaju u halku i izvode zikr. Svi navedeni melopoetski oblici se u~e, a ne pjevaju. Ovaj svjesno upotrebljeni izraz govori da se radi o melodiziranju teksta i jasno pokazuje stav o funkciji muzike u dervi{koj obrednoj praksi. Muzika se, zapravo, mo`e shvatiti kao odre|ena disciplina disanja i visine zvukova. U svojim raspravama o sufizmu, Eva de Vitray Meyerovitch navodi da se “duhovna glazba potvr|uje kao sredstvo nadahnjuju}e spoznaje, jer nastaje iz zahvalnosti, iz reminiscencije u platonskom smislu. Cilj nije slast slu{anja ljupkih melodija, nego doku~ivanje bo`anske aluzije. Glazba je bu|enje du{e, ona ukida vrijeme, jer ga pretvara u sje}anje. Utjecaji nevidljiva svijeta, slu{ni kao i vidni, proizvode mo}an u~inak na srce kada su s njim u skladu, to jest kada je srce ~isto.”10

prenosio isklju~ivo usmenim putem, te se tradicija u~enja vremenom mijenjala. Promjene su ovisile o muzi~kim sposobnostima ljudi koji su ih prenosili. To se, uglavnom odnosi na stilske elemente: dinamiku, tempo, interpretaciju teksta i ornamentaciju. Postupci muzi~kog oblikovanja i ukra{avanja predstavljaju individualnu kreaciju, {to zna~i da je melodija odlika stila u~enja svakog izvo|a~a. Tekst ilahija se nikada nije podre|ivao ambicijama vlastitog muzi~kog izraàvanja. Za svakog u~a~a je bio toliko dragocjen da se nikada nije mogao stavljati u drugi plan. Melopoetskom analizom se do{lo do zaklju~ka da se melopoetske strukture postiù sljede}im postupcima: – povezivanjem stihova – ponavljanjem stihova – dodavanjem rij~i eksklamativnog zna~enja (hu Allah, ja Allah, Allah Hakk itd.) – dodavanjem prostih i sloènih pripjeva – kombinovanjem navedenih postupaka.

Melostrofe se, u najve}em broju ilahija, sastoje od dvostiha ili bejta. U oblikovanju melostrofe uo~ljiva je povezaUnutar nak{ibendijskih tekija u Bosni i Hercegovini, nost teksta i melodije. Melostihovi su oblikovani kao relastvarala se i njegovala poezija na bosanskom, turskom i tivno zaokruèni odsjeci, ali su dovedeni u odre|enu ovisnost jedan sa drugim. arapskom jeziku. To su Jedan melostih, u najbile ilahije, kaside, na’- Kao jedni od nosioca religiozno–moralnih uticaja, ve}em broju ilahija, tovi, munadàti. Ve}ina dervi{i nak{ibendijskog reda su razvili svoju kulturnu kontrastira drugom pa poetskih oblika je dobii umjetni~ku djelatnost po{tuju}i nepovrjedive se doima kao pitanje la jednostavnu melodiju koje traì odgovor. Najkoja je bila prilago|ena principe vjere ... prakticiraju kombinirani zikr. U toku ~e{}i oblik stiha je sedizvo|enju u skupnom zikra, dervi{i stoje u halki (krugu) merac. Oblik ilahija se dervi{kom obredu. U~enjem melopoetskih oblika i ritmi~kim pokretima tijela jednostavnim izlaganjem stihova, gradi i ras~lanjivanjem, misti~no se do~arava kretanje svega postoje}eg oko Stvori- tj. razdvajanjem stihova na ~lanke, {to tako|er podrazutelja. Od navedenih melopoetskih oblika naj~e{}e se u~e mijeva i odre|eno ponavljanje. Interesantnu osobinu u ilahije. Ilahije su dobile naziv od arapske rije~i Ilah {to zna~i stvaranju pojedinih ilahija predstavlja refren koji stoji uz Bog11. To je, u osnovi, melopoetski oblik koji govori o Bogu, melostih ili melostrofu sa ulogom da dovede do potrebljubavi, po{tovanju i pokornosti prema Njemu. Ilahije imaju nog zaokruènja melopoetske cjeline. Povezivanjem i poza cilj i uspostavljanje odre|enog odnosa prema drugim navljanjem stihova, dodavanjem eksklamacija i pripjeva ljudskim manifestacijama neposredno uzrokovanim ili pre- narod je stvorio odre|ene modele ilahija u koje je, na svoj lamanim kroz taj sadràj kao {to su ìvot i smrt, smisao i na~in, uklopio poetsku i melodijsku sadrìnu. Mo`da ba{ u besmisao, radost i àlost, i tome sli~no. Nastale su na pjes- tome i leì odgovor na pitanje za{to u odre|enoj sredini ni~kim osnovama kaside u drugom stolje}u po hid`ri, a nije te{ko ispjevati novu pjesmu. Tonalno – melodijske karakteristike ilahija se mogu prosvoj pravi izraz doìvjele tek nekoliko stolje}a kasnije prvenstveno zahvaljuju}i dervi{kim redovima. Veoma zna~ajan matrati sa aspekta tonskih odnosa i melodijskih tipova kroz doprinos razvoju islamskih melopoetskih oblika dao je is- koje se oni ispoljavaju. Tonski odnosi ve}eg broja dosad taknuti perzijski pjesnik i sufija Dèlaludin Rumi poznat snimljenih i analiziranih ilahija jasno ukazuju da se radi o pod nazivom Mevlana. Stvaranju i njegovanju ilahija u Bo- napjevima ve}eg opsega ~iji ambitus dostiè i do dva tetrasni i Hercegovini veliki doprinos su dali, izme|u ostalih, Ab- korda. Ve}i broj napjeva je dijatonskog tipa {to zna~i da se u okviru jednog tetrakorda nalaze dva cijela stepena i jedan durahman Sirija i Abdulvehab Ilhamija. Ilahije su se, kao poseban vid oplemenjivanja islamskog polustepen. Napjevi su, op}enito gledaju}i, uzlazno – silazpoimanja i ìvljenja najvi{e stvarale i u~ile u tekijama. Na- nog karaktera. Ve}i broj napjeva po~inje finalisom. Postestajale su kao individualni iskaz sa poznatim autorom ili peno ili skokom, melodija se kre}e prema upori{nom tonu. kao kolektivni narodni izraz, pou~an i melodijski jednosta- Upori{ni tonovi koji se mogu javiti i nekoliko puta unutar van. Pisane su na bosanskom, turskom i arapskom jeziku, a jednog napjeva imaju veoma zna~ajnu ulogu. Stvaraju {irile se usmenom predajom ili prepisivanjem alhamijado dojam napetosti i traè funkcionalno razrje{enje kojim se pismom. Osnovne karakteristike ilahija su melopoetske, to- postiè formalna zaokruènost muzi~kog sadràja. Osnovnalno – melodijske i metro – ritmi~ke. U odre|ivanju tonal- ni melodijski obrazac je oslobo|en duìh ornamentiraju}ih no – melodijskih osobenosti ilahija potrebno je naglasiti da melizmatskih grupa, ali se ne izbjegavaju kra}i ukrasi koji muzi~ka struktura nije precizno odre|ena. Na~in u~enja se ne optere}uju osnovnu melodijsku liniju.

ILAHIJE

BEHAR 80-81

E T N O M U Z I KO L O G I JA U okviru zikra, ilahije se u~e na dva na~ina: – grupno u~enje u unisonu – solisti~ko u~enje uz ritmizirano izgovaranje odre|enih tekstualnih fraza svih u~esnika u zikru (la ilahe illallah, Allah hak daim haj, Allah maliki jevmidin ili samo Hu). Ilahije koje se izvode uz ritmizirano izgovaranje ostalih u~esnika u zikru karakteriziraju jednostavni i kratki melostihovi silabi~kog karaktera {to zna~i da je rije~ o funkcionalnoj muzici u kojoj tekst ima primarnu ulogu. Interesantno je napomenuti da se javljaju sli~ni ili isti napjevi u ilahijama razli~itog sadràja. Postupak u stvaranju nove ilahije se, dakle, moè sastojati od uzimanja ve} poznatih napjeva kojima se dodaje novi tekst. Ovakav na~in gradnje zabiljeèn je i u bosanskohercegova~kim tradicionalnim narodnim pjesmama, a ukazuje na ~injenicu da je tekst glavni cilj narodnog stvarala{tva, a muzika sredstvo njegovog kazivanja. Veoma je va`no spomenuti i metro – ritmi~ke karakteristike ilahija. Postojanje obilja tekstova razli~itih struktura i sadràja kazuje o bogatstvu stvarala{tva dervi{a nak{ibendijskog reda. Tekstovi napjeva na turskom i arapskom jeziku uti~u na ritam melodije svojim strogim pravilima ispravnog izgovora. Ilahije na bosanskom jeziku su pisane u razli~itim stihovima: sedmercu (4,3), osmercu (4,4), desetercu (4,6) i (5,5), jedanaestercu (3,3,5) i dvanaestercu (6,6). Ova poezija je, po svojoj fakturi, zasnovana na metru ritma i intonaciji na{eg jezika, ali ne i na fakturi na{e narodne poezije. U shemi njenog stiha i oblika se osje}aju strukturalni elementi orijentalnih knjièvnosti. Izuzetak su one malobrojne ilahije koje su spjevane po uzoru na na{u narodnu poeziju u narodnom desetercu ili osmercu bez rime. Ritam se u ilahijama izraàva u dva osnovna oblika i to kao napjevu ritmu rije~i – parlando rubato i u ritmu pokreta – giusto silabik. Napjevi u ritmu rije~i sadrè duga, otegnuta i te{ko mjerljiva trajanja na jednom tonu koja se, u toku izvo|enja, smjenjuju s kra}im ritmi~kim grupacijama. Ove ilahije se ne izvode u zikru, nego u drugim prilikama kao {to je na primjer vrijeme izme|u ak{amskog i jacijskog namaza. Metro – ritmi~ke komponente ovih ilahija u svojoj osnovi imaju rije~, odnosno tekst. Metri~ki i ritmi~ki odre|eni stih se javlja kao osnova za obrazovanje i razvijanje melodije ilahije. Me|utim, tekst se nije priklonio postoje}oj ritmi~koj organizaciji, {to je automatski dovelo do izvjesnih akcentskih pomjeranja u samom stihu. Ritam rije~i je, ina~e, kategorija koja preovladava u na{oj narodnoj tradiciji. Nije rijedak ni slu~aj da se posljednji slogovi melostihova produàvaju ~ime se postiè njihovo prividno rimovanje. Drugi vid ritmi~ke organizacije je u ritmu pokreta i izraèn je kod u~enja ilahija u zikru. Nosi obilje`ja tradicionalnih obrazaca. U ovakvoj ritmi~koj organizaciji se primje}uje ve}i stupanj promjenljivosti govornih akcenata. Posebno se zapaà kod silabi~kih napjeva koji zavr{avaju dugim tonovima. Takva pojava je vjerojatno nastala iz potrebe za jasnijim zavr{etkom.

SALAVATI Salavati predstavljaju melopoetske oblike koji se izvode na razli~itim mjestima i u razli~itim prilikama. Rije~ sa-

lavat podrazumijeva blagoslov koji se obavezno u~i kada se spomene Poslanikovo ime. To zna~i da se uz ime posljednjeg bo`jeg Poslanika Muhammeda a.s. obavezno treba izgovoriti alejhi selam ili sallallahu alejhi ve sellem {to proizilazi iz Kur’anskog ajeta: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i {aljite mu pozdrav” (Kur’an, XXXIII, 56). Salavati se razlikuju sadràjno i melodijski ovisno od toga u kojoj se prilici u~e. Tradicija izvo|enja nalaè da se, nakon prou~enog salavata, nakloni i desna ruka stavi preko grudi. Svi salavati po~inju rije~ima kojima se blagosilja Poslanik i njegova porodica. Dono{enje salavata je obaveza, ali i obi~aj {to svjedo~i tradicija u~enja salavata od svakodnevnog namaza u kome se koriste kra}i salavati do ve}ih melopoetskih oblika. Izvode se u razli~itim prilikama i na razli~itim mjestima {to uti~e i na na~in interpretacije. Tekst je isklju~ivo na arapskom jeziku koji, svojim strogim pravilima to~nog izgovora, uti~e na ritam melodije. Razlikujemo nekoliko melopoetskih oblika salavata. Najkra}i i naj~e{}e izvo|eni salavat je Allahumme salli ala sejjidina Muhammed. Dervi{i nak{ibendijskog reda ga svakodnevno u~e. Ovaj salavat se sa istim ili veoma sli~nim melodijskim obrascem susre}e u cijeloj Bosni i Hercegovini, {to zna~i da nije karakteristi~an samo za dervi{e nak{ibendijskog reda. Napjev ovog salavata je veoma jednostavan sa malim tonskim nizom dijatonskog tipa. Dervi{ki salavat je ne{to sloèniji po svojoj strukturi i izvodi se prilikom zikra i tevhida. Tekstualni obrazac dervi{kog salavata je nastao povezivanjem proznih re~enica, tako da ritmi~ka struktura napjeva i metri~ka struktura teksta ukazuju da se ritam napjeva i metar rije~i ne podudaraju. Za razliku od prethodno navedenog, tonski niz je labilnog tipa jer se javlja drugi labilni stupanj zbog kojeg dolazi do pomjeranja poloàja polustepena. Veoma je zna~ajan mevludski ili sve~ani salavat koji se, tako|er, izvodi u razli~itim prilikama. Kao zanimljiv primjer moèmo naglasiti da se u tekiji u Vukelji}ima kod Fojnice, tradicionalno uo~i mubarek ve~eri izvodi sve~ani salavat i to prije ezana koji poziva na jacijski namaz. Dva ili tri u~a~a stanu ispred tekije, stavljaju ruku iza uha i naizmjeni~no u~e tekstualne fraze salavata. Za ovo izvo|enje biraju se dervi{i sa lijepim i prodornim glasom. Obzirom da u~a~i nisu vjerski obrazovani, njihov na~in izvo|enja je veoma blizak tradicionalnoj seoskoj vokalnoj praksi. U~a~i u~e “iz glasa” sa snagom koji privla~i i odràva pa`nju slu{aoca. Salavat je, dakle, funkcionalni dio islamskog vjerskog obreda i, kao takav, ima i odre|eni muzi~ki zna~aj. U ovom radu, pa`nja je usmjerena na dva veoma va`na melopoetska oblika – ilahije i salavate. Me|utim, melopoetski oblici vjerskog sadràja koje prakticiraju dervi{i nak{ibendijskog reda su daleko brojniji i raznovrsniji. U dosada{njim etnomuzikolo{kim istraìvanjima im nije posve}ena adekvatna pa`nja. Razloga za to je vi{e – od nezinteresiranosti istraìva~a pa do nepruànja mogu}nosti malobrojnim zainteresiranim istraìva~ima da do|u do podataka. Zbog toga, ovaj rad ima za cilj samo da ukaè na jedan izuzetno vrijedan kulturni segment koji zasluùje da bude detaljno prou~en kako od strane etnomuzikologije, tako i drugim znanstvenih oblasti.

BEHAR 80-81

E T N O M U Z I KO L O G I JA SA@ETAK

BILJE[KE:

Nak{ibendijski red se, u Bosni i Hercegovini, pojavljuje ve} u drugoj polovini XV stolje}a. Osim redovnih vjerskih obreda, dervi{i nak{ibendijskog reda su njegovali islamsku kulturu, knji`evnost i umjetnost. U ovom radu prikazan je samo jedan segment njihove djelatnosti – melopoetski oblici koji su se stvarali i njegovali unutar nak{ibendijskih tekija. Klju~ne rije~i: dervi{i, nak{ibendijski red, Bosna i Hercegovina, melopoetski oblici

1 Tasawwuf: infinitiv pete vrste glagola arap. rije~i suf – vuna. Ozna~ava obla~enje vunene odje}e i posve}ivanje misti~kom na~inu ìvota, sufija – mistik. 2 tarikat: od arap. rije~i tariq, mn. turuq – put, metod pribliàvanja Bogu 3 zuhd: uzdr`ljivost od grijeha, od onog {to je suvi{no, od svega {to udaljava od Boga 4 zikr: slavljenje, spominjanje 5 zikr gali: glasni zikr, zikr dali – tihi zikr koji se o~ituje srcem 6 Ova tekija se prvi put spominje u testamentu Kemal – bega koji poti~e iz 1538. godine. 7 Meyerovitch, Eva, Antologija sufijskih tekstova, str.163 8 Mubarek ve~eri koje se obiljeàvaju u tekijama: - Lejletu – l – regaib – no} u kojoj je Amina osjetila da je zanijela Muhammeda a.s., a obiljeàva se uo~i prvog petka u mjesecu redèbu; Lejletu – l – mirad` – no} u kojoj je Muhammed a.s. doìvio najve}e duhovno i fizi~ko uzdignu}e i od Allaha dobio zaduènje za pet dnevnih namaza. Obiljeàva se 26. dan mjeseca redèba; Lejletu – l – berat no} u kojoj, po islamskom vjerovanju Allah odlu~uje o ljudskim sudbinama. Obiljeàva se 15. no} mjeseca {a’bana; Lejletu – l – bedr –no} uo~i 17. ramazana, dana kada se dogodio prvi oruàni sukob izme|u muslimana Medine i mu{rika Meke u kome su malobrojni muslimani izvojevali prvu veliku pobjedu (marta 623. godine/ 2. godine po hid`ri); Lejletu – l – kadr – no} uo~i 27. ramazana: Ova no} se smatra za najodabraniju no} u godini jer je tada po~ela objava Kur’ana. 9 Prema izvorima, Poslanik je ro|en 20. aprila 571. godine, odnosno 12. rebiu – l – evvela mjese~eve godine. 10 ibid., str.163 11 Akademik Cvjetko Rihtman navodi da su ilahije dobile naziv po pripjevu “la ilahe illallah”. To mi{ljenje je neprihvatljivo jer veliki broj ilahija nema taj pripjev.

LITERATURA Al - Farabi. 1930. La Musique Arabe. Paris: Librairie Orientaliste. Algar, Hamid. 1972. Some notes on the Naqshibandi tariqat in Bosnia. Berlin: Die Welt des Islam. XIII. êhaji}, Dèmal. 1986. Dervi{ki redovi u jugoslavenskim zemljama. Sarajevo: Orijentalni institut. Hadìbajri}, Fejzulah. 1977. Zikr i ir{ad. Zbornik radova Prvog simpozija o tesawwufu. Zagreb. [ukri}, Nijaz. 1977. Mjesto i uticaj tesawwufa na razvoj islamske kulture u nas. Zbornik radova Prvog simpizija o tesawwufu.Zagreb.

BEHAR 80-81

KO M U N I KO L O G I JA

Jezik zablude i ograni~ene mo}i ~ovjeka Pi{e: Denis Glibi}

U SUSRET DRUGIM LJUDIMA Mnoge ìvotinje su inteligentna bi}a koja posjeduju fantasti~ne mogu}nosti u~enja. No, nemogu biti nau~ena govoru. Ne znaju se koristiti ni jezikom znakova. @ivotinje tako nikada ne razmjenjuju iskustva i nikada ne raspravljaju o tajnama ìvota. Nedostaje im mogu}nost izraàvanja misli. Jezik je sposobnost ljudske vrste da misli i da se izraàva verbalno, on je ~ovjeku Bogom dana sposobnost koja ga uzdiè i pruà mu vi{u vrijednost od zvijeri. Jezik je ~ovjeku omogu}io da se dru{tveno i kulturno razvija i da okuplja i odràva zajednicu, {to otvara cijeli novi svijet me|usobno isprepletenih odnosa me|u pojedincima, a komunikacija otvara mogu}nosti inovativnog mi{ljenja, poti~e kreativnost i inteligenciju. Sve ~etiri, kako ih Zapad naziva, kolijevke civilizacije: Egipat, Mezopotamija, dolina rijeke Ind i Kina – razvile su se otprilike u isto vrijeme, a ono {to ih je ujedinilo i istovremeno u~inilo razli~itim od okolnih dru{tava, u kojima se tako|er razvijala trgovina i obrada metala, bio je izum pisma. Glinene plo~ice kao rani oblici zapisa predstavljali su sredstvo mo}i. Zapisivali su se zakoni, temeljne ideje i dru{tvena pravila, porezna davanja i vojne zapovijedi. Pisani jezik izgledao je poput ~arolije. ârobno je dostupan i putem ove publikacije. Johannes Gutenberg je izumom tiskarskog stroja omogu}io da se kota~ po~ne kotrljati. Darovitim ljudima osigurao je pristup neophodnim jezi~nim nadahnu}ima. Odjednom se otvorio put sna`nijem razvoju znanosti. Mijenja se na~in na koji ljudi doìvljavaju sebe i svijet koji ih okruùje. U toj pri~i jezi~nog razvoja i pismenosti Internet je ne{to posve novo. Odnosi me|u ljudima, institucijama, dràvama okre}u se oko sposobnosti izraàvanja – i doista, ìvot sam po sebi, predstavlja ogroman i neizmjerno sloèn, ali profinjen proces komunikacije izme|u nas krhkih pojedinaca. Te{ko je ozbiljno tvrditi kako zna~ajan broj goru}ih problema na{eg doba – dru{tvenih, politi~kih ili osobnih – ima svoje korijene u nedostatku dijaloga. Ono {to nam danas nedostaje nije spremnost za dijalog, nego na~in i kontekst dijaloga. Nedostaju nam iskreni i kvalitetni odnosi. Svi do odre|ene mjere patimo od krive predod`be o stvarima koje se doga|aju izvan na{eg malog dijela svijeta koji nas neposredno okruùje. To nas pak nimalo ne spre~ava da stvaramo mi{ljenje o razli~itim stvarima, ~ak i onim kompliciranim o kojima imamo prili~no ograni~eno znanje. Ve}ina onoga o ~emu vjerujemo da ne{to znamo jest upravo to – vjerovanje da ne{to o tome znamo. Postupci drugih ljudi su nam utoliko razumljivi ukoliko doista znamo {to oni vjeruju da znaju. Svijet je jednostavno

prevelik i previ{e kompliciran da bismo mu se otvorili u svakom aspektu. Zbog toga stvaramo vlastite zamisli i pojednostavljujemo modele njegova funkcioniranja. Stalna nepotpunost informacija zna~i da svakodnevno moramo plutati oceanom nesporazuma i bez orijentacije, {to predstavlja vrlo zahtjevan i skup proces.

PREDVI\ANJE GENOCIDA I DIJALOG GLUHIH Dràvno (institucionalno) sponzorirani genocidi u Kambo|i, biv{oj Jugoslaviji i Ruandi najve}e su katastrofe dvadesetog stolje}a. Tisu}e javnih politi~kih djelatnika i njihovi agenti odgovorni su za stotine tisu}a ljudskih ìvota. U slu~aju Ruande, jedan je ~ovjek jasno vidio {to }e se dogoditi te je molio za pomo} prije nego {to bude kasno. Traìo je od svojih nadre|enih da mu dodijele dodatan broj ljudi u mirovnim postrojbama, oru`je, i mandat da sprije~i ubijanje. Kao komandant UN snaga u Ruandi 1994., 47godi{nji kanadski brigadni general Romeo Dallaire bio je u poziciji da sprije~i jednu od najve}ih katastrofa dana{njice, ali nitko od njegovih nadre|enih nije slu{ao njegova upozorenja. Ekstremisti~ka skupina Hutu terorizirala je manjinsko stanovni{tvo Ruande, zvano Tutsi. U samo 100 dana Huti su poubijali oko 800.000 Tutsa i umjerenih Hutua. Bili su to trenutci kada je iskreni i otvoreni dijalog bio prilika da se promijeni situacija, kada su nadre|eni UN-a u sjedi{tu u New Yorku propustili priliku da ozbiljno shvate Dallairea i prihvate njegove napore za neizbje`nom intervencijom. New York je bio nedovoljno pripremljen da saslu{a Dallairea, a on nedovoljno snaàn da kroz dijalog natjera nadre|ene da prihvate njegove zahtjeve. Da je bilo druga~ije 800,000 ljudi bi danas i{lo u {kolu, na posao ili bi jednostavno ìvjeli ìvot na Ruandskom suncu. Ruanda je dugo bila dom Hutusa, koji su ~inili 90% stanovni{tva i Tutsisa, 10%-tne manjine. Obje populacije, tretirane su kao etni~ke grupe, pri~aju isti jezik, ìvjele su izmje{ane u istim selima i sklapale su mje{ovite brakove. Nakon Prvog svjetskog rata, kolonijalna nasljednica Njema~ke nad Ruandom bila je Belgija koja je odlu~ila vladati isku{anom metodom “podijeli i pokori”. Belgijanci ocjenjuju kako su Tutsi superiornija populacija, s obzirom da su vi{i i svjetlije puti, dok su Hutusi primitivniji. I dok su Hutui prisiljeni odra|ivati posao za Belgijsku administraciju Tutsisi ih nadgledaju. Ovakva nametnuta podjela stvara povijesni jaz koji }e rezultirati tragi~nim posljedicama. Prilikom odlaska u Kigali, glavni grad Ruande, gdje }e biti budu}e sjedi{te UN trupa, iskusni, karizmati~ni i cijenjeni Dallaire zahtjeva vojno osoblje od 4,500 vojnika (po mogu}nosti obu~ene i opremljene belgijske vojnike),

BEHAR 80-81

KO M U N I KO L O G I JA te $ 200 milijuna za dvadeset i jedno mjese~ne operacije. Boutros Boutros-Ghali odobrava 2,500 vojnika (60% njih iz Banglade{a, bez treninga, neopremljene, bez iskustva) i $ 54 milijuna. Dallaireova misija u Ruandi bila je bez pravnih savjetnika, humanitarnih stru~njaka i predstavnika za ljudska prava. Svjestan u kome smjeru se situacija u Ruandi razvija, Dallaire otvara komunikacijski kanal prema New Yorku i zahtjeva dodatno oru`je. Kofi Annan odbija uz napomenu: â&#x20AC;&#x153;Izbje}i ulazak u bilo kakvu aktivnost koja mo`e voditi do uporabe sile. Uloga UN snaga u Ruandi nije sprije~iti me|uetni~ko nasilje, nego pomo}i ruandskoj Vladi u spre~avanju istogâ&#x20AC;?. Kasnije, 11. sije~nja 1994., Dallaire se ponovo obra}a Annanu s dodatnim informacijama vezanim za militantne planove, na {to Annan promptno uzvra}a i upu}uje ga da o stanju na terenu direktno komunicira s predsjednikom Ruande Juvenal Habyariman. U velja~i iste godine specijalni predstavnik UNa za Ruandu, J. R. Booh Booh upozorava Annana da Predsjednik Habyariman nikada nije slijedio Dallaireove upute o militantnim pripremama Hutua za masovna ubijanja. Zapo~inju prva ubijanja (35 mrtvih u Kigali). Na udaru ekstremista su i Belgijski vojnici u sastavu UN-a.

Brzopleto formiramo zaklju~ak. Klasificiramo sugovornike prema njihovom statusu, izgledu, pripadnosti grupi, rasi, spolu, religiji, politi~kom opredjeljenju i ~ujemo samo ono {to od pojedine klase o~ekujemo, a filtriramo stvarnu poruku. Takve predrasude sigurno odgovaraju na{im osobnim interesima, ali moramo ih nau~iti razlikovati.

Dallaire je vjerojatno najbolje od svih na svijetu znao {to }e se dogoditi. Kada je New York potpuno ignorirao njegove informacije, poku{ao je sa alternativnim kanalima poslati poruku. Traìo je svoju vladu u Kanadi da reagira i uspostavi komunikaciju s onima koji donose odluke. Lobirao je kod klju~nih ambasadora u Kigali i radio je s me|unarodnim reporterima kako bi se kreiralo mi{ljenje. New York i Annan nisu reagirali. Kasnije je UN lamentirao kako je Dallaireovim infomacijama nedostajalo konteksta, te je na osnovu njih bilo te{ko formulirati slu`beni stav. Drugi su mi{ljenja kako je UN-ov ured bio istovremeno zaokupljen posljedicama krize u Somaliji i Bosni, te u tim uvjetima odgovorni nisu uloìli dovoljno napora da ozbiljno akceptiraju poruku iz Kigalia. Ve}ina ljudi kada stupaju u diskusiju, dijalog ili bilo koji drugi oblik interakcije, prije svega o~ekuje da budu shva}eni. To je sasvim prirodno. Me|utim, ako obje strane poku{avaju biti shva}ene, niti jedna zapravo ne slu{a. Ako smo fokusirani samo na svoje misli, apetite i osje}aje, ne usvajamo poruku s druge strane. Takav oblik interakcije jednak je dijalogu gluhih. Ne samo da je potrebno uloìti vlastite napore kako bi se shvatilo {to je druga strana htjela re}i, nego moramo biti svjesni i prihvatiti da je u svakom obliku konverzacije prisutna gre{ka. Mi jednostavno kreiramo na{e mi{ljenje na osnovu vlastitog iskustva i vlastitog razumijevanja ìvota. Treba priznati da frekventno kreiramo pogre{no mi{ljenje.

stoga i draga. Ona omogu}uju da se osje}amo mentalno udobno i vode nas do intelektualne lijenosti. Spremni smo poduzeti velike napore da zadrìmo status quo u na{im glavama, umjesto da se potrudimo razumjeti drugu osobu. Jer u trenutku kad moramo nau~iti ne{to novo, moramo promijeniti i svoj ìvot, svoj karakter i sebe cijeloga. To je jedan od razloga za{to su mogu}nosti kretanja pojedinih dru{tava povijesnom kartom zapravo vrlo male. I naj~e{}e vrlo nesretne. Netolerancija ili uskogrudnost ono je {to nas u bilo kojem dru{tvu nagoni na selidbu - fizi~ku ili intelektualnu, svojevoljnu ili prisilnu. Poslije Ibn Sine (Avicenna, 11. st.), Ibn Ru{da (Averroes, 12. st.), Al-Hawarizmija, povijest islamske narode vodi ka jednom zaklju~ku: da se njihovo okruènje kre}e i mijenja znatno brè od njih samih. Kretanje islamskih naroda u tim okolnostima ponajprije prisilna i nevoljka reakcija na vrtlog dru{tvenih sila i povijesnih interesa. Povijesni je proces prema svojoj definiciji ne{to {to se nalazi u pokretu. U skladu s tezom o kontinuiranom povijesnom gibanju, moèmo re}i da je ubrzanje jednostavnije za nekoga tko je ve} u pokretu, za razliku od onoga tko stoji na mjestu. Oni koji su u pokretu u ve}oj su milosti od onih koji nepokretno stoje. Ljudi s nerazvijenim talentom za dijalog, trebali bi biti svjesni da se ~ovjek ne ra|a sa svim sposobnostima, ve} se treba obrazovati i oblikovati dugo vremena, uz velike napore, kako bi zasluìo epitet pozitivne konstante i vertikale.

BEHAR 80-81

DIJALOG RAZUMNIH I OSVIJE[TENIH Ljudi su u biti konzervativna bi}a. Pojedinci su skloniji starim na~inima pona{anja prema drugima, ljudima i ìvotnim prilikama, unato~ ~injenici da njihov tvrdoglav, nefleksibilan, arogantan, autoritativan i sebi~an stav nema upori{ta u modernom dijalogu. Takve osobe napadaju, nare|uju, kritiziraju, prekidaju druge dok govore, drè im prodike i dijele savjete. Ne preuzimaju odgovornost za svoje probleme, nego zbog njih optere}uju druge, kruti su i neosjetljivi za tu|e osje}aje. Nadalje, nesigurni su, te{ko im je priznati gre{ku i ispri~ati se. Rigidno se drè svojih stavova jer su previ{e nesigurni da bi se otvorili za nove stvari. Razlog je tome da kod navedenih pojedinaca, prevladavaju stara i poznata vjerovanja koja su

KO M U N I KO L O G I JA U islamu, Kur’an-om je proces u~enja definiran kao projekt koji traje cijeli ìvot. Danas nema niti jednog naroda, niti jednog dru{tva kojemu je u~ena, suptilna, nadahnuta i razumna komunikacija potrebna kao {to je potrebna muslimanima, a to zna~i: Iskrena i sadràjna razmjena mi{ljenja i ideja prije svega. Muslimani, kao deùrni krivci uvijek pri ruci, moraju jasno, izravno i bez straha govoriti o svojim osje}ajima. Ne smiju dopustiti da ih u dijalogu svladaju neugodne emocije poput: straha, ljutnje, srama, krivnje, neugode, bespomo}nosti i ovisnosti o drugome. Potrebno je iskazati interes za osje}ajima drugih ljudi. Postupati racionalno i ispravno, a ne s osje}ajem krivnje ili prisile. Islamska dru{tva ne smiju biti previ{e pasivna i intelektualno lijena, te samim time nedovoljno prijem~iva prema sofisticiranoj promid`bi novog vremena.

RJE[AVANJE IZAZOVA NASLIJE\ENIH NAVIKA Zaista malo ljudi radi i postiè rezultate samostalno – mo`da par genijalnih umjetnika, nekolicina genijalnih znanstvenika, mali broj talentiranih sporta{a. Ve}ina nas radi s drugima i na taj na~in smo u~inkoviti. Preuzimanje odgovornosti za odnose s drugim ljudima sastoji se od dva jednako bitna elementa. Prvi je, prihvatiti ~injenicu da su drugi ljudi jednako individualni kao i mi sami. To zna~i da i oni imaju svoje ja~e strane i svoje nedostatke. Imaju svoje vrijednosti, svoj na~in u~enja i rje{avanja izazova. Osobno iskustvo, izraènost njegovih osjetila, kultura i naslije|ene navike ~ine mentalnu mapu pojedinca koja filtrira dolazne informacije na na~in da poznate stvari prihva}a, a nepoznate ignorira. Tako svaki pojedinac kreira svoju suènu sliku realnosti. Za prosje~nog Europljanina snijeg ima jedan naziv, a Eskimi imaju preko sedamdeset naziva za snijeg. Vjerski simboli nekome predstavljaju emotivno ispunjenje; netko drugi u njima vidi opasnost za svoju sigurnost. Gandhi je postio da bi se duhovno pro~istio; muslimani poste da ispune jednu od vjerskih du`nosti dok netko tre}i posti jer jednostavno èli biti mr{av. Grijeh i moral su osjetljive dru{tvene kategorije. [to je grijeh u jednom dru{tvu, ne mora biti u drugom. [to je moralno u jednom dru{tvu, ne mora biti u drugom. Ljudi stvaraju svoja vlastita iskustva. Istraìvanja pokazuju da se na{a iskustva, osjetila, kultura i navike, kao mentalne mape, u prosijeku minimalno poklapaju 2%. To su dodirne to~ke na kojima se moè uspje{no izgraditi odnos. Svatko ima svoj na~in djelovanja, svoj na~in interakcije s drugima, svoje vi|enje okoline. Svoj, a ne moj ili na{. Ljudi ne moraju biti dobri i lo{i, oni samo imaju druga~ije unutra{nje programe. Ne postoji idealan prijatelj ili suradnik. Ali, postoji potreba da se prihvate oni koju su razli~iti od nas. Tajna odgovorne interakcije jest shvatiti osobu i osloniti se na njene sna`ne osobine, njen na~in rada i njene vrijednosti. Kada bismo, umjesto da se bavimo ljudskim manama i propustima, u drugim ljudima traìli pozitivne osobine i na njima gradili na{ odnos, rezultati na{ih zajedni~kih poduhvata bili bi mnogo vi{e uspje{niji. Drugi dio odgovornosti za odnose jest odgovornost za komunikaciju. Ono {to smo mi izgovorili i poruka koju smo htjeli poslati ne mora biti jednaka poruci koju je druga stra-

na ~ula ili percipirala. Stoga mi koji komuniciramo imamo odgovornost jasno i shvatljivo artikulirati na{u poruku kako bi se postigao èljeni ishod. Dru{tvo je puno osobnih konflikata. Najve}i dio njih proizlazi iz istine da ljudi ne kreiraju svoje mi{ljenje na osnovu ~injenica, nego na osnovi pretpostavki i predrasuda, a {to }e re}i - na osnovu neznanja. Razlog za{to ne znaju je taj {to mi ne komuniciramo jasno, a oni ne pitaju, pa nemaju ni odgovor. Ova pogre{ka sna`no reflektira ljudsku krhkost. Ve}ina ljudi danas sura|uje s drugim ljudima razli~itih znanja, stru~nih profila i iskustva. Ravnatelj neprofitne organizacije mo`da je prije radio kao gra|evinski inènjer i ima iskustva u konstruiranju sloènih gra|evinskih projekata, ali ne zna ni{ta o stvarima koje prije nije radio – o marketingu za neprofitne organizacije, knjigovodstvu, pravnim aspektima i sli~no. Njegovi suradnici unutar neprofitne organizacije koji se bave pravnim pitanjima, marketingom i knjigovodstvom moraju osigurati da ravnatelj shvati {to oni poku{avaju napraviti, za{to je to {to rade korisno, kako }e to ostvariti i kakve rezultate o~ekuju. Jednostavno moraju to~no informirati ravnatelja kako bi on svojim radom i postupcima pridonio ostvarivanju tih rezultata. Razvoj timova, organizacija i dru{tava vi{e se ne zasniva na autoritetu i prisili, nego na komunikaciji i povjerenju. Postojanje zrele komunikacije i povjerenja izme|u ljudi ne mora nu`no zna~iti da se oni me|usobno vole ve} da oni razumiju i po{tuju jedan drugog. Za{to je potrebno ovo osvijestiti? Ljudi se dominantno druè s onima koji su im sli~ni. Tako lak{e uspostavljaju odnos uzajamnog povjerenja i razumijevanja. Me|utim u ìvotu je potrebno nekada razgovarati i o neugodnim stvarima s ljudima koji nam ne “leè”. U takvim situacijama moramo biti spremni izraziti stav i odvesti razgovor u smjeru koji }e polu~iti najbolji rezultat, a da pri tom ne proizvedemo novi konflikt. Preuzimanje odgovornosti za odnose apsolutna je potreba.

[TO NAS PRIVLAÎ, A [TO ZADR@AVA Lijepi ljudi hodaju gradom, pomno odjeveni i dotjerani, istaknuti i uspje{ni. Pretpostavimo da vas neka od tih osoba toliko privu~e da joj pristupite i poku{ate ostvariti konverzaciju. I da vam recimo uspije oti}i s tom osobom na kavu. Uskoro ostvarite neki odnos. Postajete prijatelji, suradnici, par. Zapo~inje otkrivanje dobrih strana i mana koje se kriju iza vanj{tine. Otkrivate iskrenost, po{tenje, toleranciju, upornost ili lijenost, nefleksibilnost, nemoral. Budu}nost va{eg odnosa po~iva upravo na koli~ini kvalitetnih osobina te se ova pri~a nalazi u korijenu svih odnosa. Privu~eni smo vanj{tinom, izgledom, na~inom odijevanja, statusom, {armom, inteligencijom, ali rijetko kada nas to i zadràva. Trajni odnosi iziskuju prave vrijednosti, trud, pa opet trud, davanje, razumijevanje, pomo} i kulturu dijaloga. Kada vrijeme potro{i izgled, kad izblijede odjela, treba nam kvalitetan odnos, ne~ija briga, razumijevanje, pomo} u rje{avanju problema, ugoda komunikacije. Ina~e odlazimo dalje, u nove odnose. Kvaliteta ìvota po~iva na kvaliteti odnosa koje smo uspjeli ostvariti s ljudima koji nas okruùju. Svi teìmo istinskim, trajnim odnosima. Kako bismo ih stvorili i odràli trebamo u njih uloìti veliki dio sebe. Energija koju smo uloìli u odnose na kraju se uvijek vra}a.

BEHAR 80-81

P R E P O R O D N I E P I TA F I

Neka im hurije ne pokaù namr{teno lice Uvod, izbor i prepjev: Dèmaludin Lati} Tarih (ar. historija) jedna je od najpopularnijih lirskih vrsta tzv. divanske knjièvnosti. Rije~ je o epitafima koje su bo{nja~ki pjesnici, naslanjaju}i se na predislamsku bosanskoglagolji~ku tradiciju, ispisivali na kamenim nadgrobnim spomenicima (ba{lucima, ni{anima, bilizima, ma{etima), uglavnom na jezicima “isto~ne renesanse” (^. Velja~i}): turskom, arapskom i perzijskom. No, nisu se ti pobo`ni zapisi nahodili samo na nadgrobnim spomenicima ve} i na svemu {to je bosanski ~ovjek smatrao vrijednim, ~emu je bilo su|eno da traje i ~emu se divilo. Tako tarihe nalazimo i na vratima dàmija, tekija (dervi{kih samostana), mostova, biblioteka, {kola, kahvana, ljetnikovaca... Osim {to su ispjevani u saètim formama i monorimnim stihovima, ti uklesani lirski zapisi su imali svoj zna~enjski i formalnojezi~ki iktus u zavr{nom stihu u kome se davao tzv. ebdèd: niz izabranih slova toga stiha koji je davao godinu (tarih) datog doga|aja. Naime, hurufat (arapska alfabet), zastupljen u sva tri spomenuta jezika, ima svoju konvencionalnu broj~anu vrijednost. Valjalo je izabrati stih (obi~no neki ajet iz Kur’ana, izreku posla-

nika Muhammeda - mir i blagoslovi bili s njime – ili poznatu mudrost) ~iji su harfovi (slova) davali zadati broj~ani zbir koji je bio ravan godini neke smrti, gradnje ili otvorenja nekog lijepog objekta. U mno{tvu takve lirike, ipak se najuspje{nijim smatraju tarihi u povodu smrti mladih i dragih osoba, princeza, k}eri jedinica, sinova, supruga ili muèva. Najistaknutiji pjesnik ove vrste (navodno uvr{ten u svjetsku antologiju epitafskog stvarala{tva) bija{e Mehmed Gurani, ~iji je pjesni~ki pseudonim bio Mejli (doslovce onaj koji je sklon vjeri, blizak Bogu), sarajevski dervi{ i pjesnik koji je ìvio izme|u 1713. i 1781. godine. On je svojim tarihima obiljeìo najva`nije doga|aje svoga vremena. Dosada{nji lo{i prijevodi i nikakva upjevavanja te neka vrsta “ekskomunikacije” ukupnog “isto~norenesanskog” stvarala{tva iz europskoga knjièvnohistorijskog konteksta odbijali su zna~ajniji interese za tarihe i druge sufijsko lirske pjesni~ke vrste. Antologiju tariha ove godine u Sarajevu objavljuju Lamija Hadìosmanovi} i Minka Memija u prepjevu Dèmaludina Lati}a.

Tarihi XXXVIII Kapija ovog dergjaha Kapija ovog dergjaha – to je dènnetska kapija jer tude vladar carstva ugodnosti Boìje sniva! On bje{e prijatelj Fatiha, velikog sultana, savjetnik mu za pravila tokom ratnih dana. U ogledalu Boìje ku}e on traìo je odraz svoj, i tako se pribliìo Bogu, Ljepoti Vje~itoj! Njegova ~ista du{a u miru snije sada; {ehitskom smr}u u borbi ona se preseli mlada! Srce, sedam nebesa preleti, i kli~i, i pi{ti, “i dan njegove smrti u moru Boìje milosti i{ti!” God. 866. h. (1461. – 1462.) S turskog: Mehmed Mujezinovi}

XLV [ejh Ibrahim-efendija [ejh Ibrahim-efendija, muftija ~vrstog imana, ode sa ovog svijeta u vje~nost zarana! Uzvi{eni Kur’an i Hadis je mudri tuma~io; uto~i{te Hakka tra`io, svoje skute svio. ^im se saznade {ta se sa njim zbilo, kao da se sve u crno zavilo!

BEHAR 80-81

P R E P O R O D N I E P I TA F I U rahmetu du{a neka mu je ~ista, a mezar nek’ mu prostran od svjetlosti blista! Na Mah{eru, nek’ mu Allah Ku}u u`ivanja da! Iz gajba se Sukeriji ovaj tarih doda: “Sa zikrom,Allaha spominju}i, Ibrahim-efendija ode svojoj vje~noj ku}i!” God. 1075. h. (1664.-1665.) S turskog: M. Mujezinovi}

XLIX O, àlosti, ode sa ovog sv’jeta... O, àlosti, imenjak Halilullaha dunjalu~ka zatvori vrata, hadì Ibrahim, dervi{ kadirijskoga tarikata! Na Bo`’jem putu, k’o Edhem imetak sav ostavi, Allahovom zadovoljstvu on sve pretpostavi! “Vrati se” odabra rije~i taj insan tih i smiren pa s uìtkom i ~e`njom ode na Ahiret! Boè, nek nur tevhida sja u mezaru robu tom, odlikuj ga i uzvisi Svojom ljepotom! Za utjehu, Mejli, pi{u}i tarih, tajni glas slu{a: “Eno, kurbanom posta Ibrahimova du{a!” God. 1154. h. (1741.-1742.)

L Vo|a putnika na putu Vo|a putnika na Bo`ijem putu, predvodnik siromaha, onih {to samo Njega tra`e stotinom vrelih uzdaha, onaj {to na tom putu nad pitanjem bdije nau~nim i pozna tajnu “Podu~i Adema imenima svim”, Sunce na nebu vo|enja na putu dervi{kom, onaj {to spozna tevhid prema putanji hode}i vi{oj, savr{eni pir, me|u dervi{ima odabranik, Mustafa, kadirijski {ejh, u~evni i znani! Na dunjaluku njemu sli~noga nije bilo, prvak svog doba, Gospodaru predan milom! Kada je naredbu “Vrati se” ~uo iznenada, ispusti du{u smjernu, u vje~nost ode tada. Zar je ~udno {to nije za ovaj mario svijet?! Znao je da je prolazan i da vje~an nije! Eto, ostavi ovaj svijet {tono ga vide o~i; Bog mu darova drugi, u koga sa ~e`njom kro~i! Ostavi drugove svoje, na rastanku sre}e, i ode u ba{~e Adna, te ku}e svoje vje~ne! Neka mu Allah mezar tevhidskim obasja sjajem, neka mu Svoje po~asti od prvog sastanka daje, neka mu dobro~instva {efa’at njegov budu kada se bude dijelila pravda na savr{enom sudu! Mejli mu tarih napisa i ovu prou~i dovu: “Neka Gospodar pomiluje du{u njegovu!” God. 1160.h. (1747.)

LI [erif Ahmed-efendija [erif Ahmed-efendija, ponos uglednika, na bolji svijet ode! Ruka sudbine u knjigu `ivota upisa “Zavr{i se ovdje!” Nadaju}i se da u D`ennetu }e imati vje~ne odaje,

bi mu nare|eno da napusti zemlju i ìvot {to kratko traje! Na ovom varljivom svijetu niko ne na|e mira! Taman da pravdu dijeli, valja mu po}i do svemira! U vje~nost nebesku on posla sedàdu svoju zemaljsku! Boè, u~ini mu uto~i{tem huld-sudnicu rajsku! O njemu govore brojne osobine lijepe njegove. Nadamo se da }e Bog usli{iti njegovih dostova dove, da }e mu za sve donijeti dvostruku nagradu i time mu otvoriti vrata u Dènnet-i Adnu. Bio je u~enjak blag, istinu {tovao je, krivce je osu|ivao, pravedne ~uvao je. Presude su mu uvijek i uvijek pravedne bile. Neka mu za to Hakk podari dènnetsko obilje! Nek mu na{ Resul zagovornik na Roz-i mah{eru bude i neka Uzvi{eni spasi one {to osta{e ljude! Neka mu gre{ke budu opro{tene sa puno milosti! Nek mu u mezaru bude drug tra~ak Boìje svjetlosti! Po njegoovj smrti, Mejli u tarihu ovome i{te: “Neka [erifu Gospodar podari ’Adn za boravi{te!”

LVI [teta, Muhammed-efendija... [teta, Muhammed-efendija u vje~ne saraje pohiti: sid`il `ivota dovr{i ~im ga na Svoj sud pozva Istiniti! On se uzda u milost beskrajnu na{ega Gospodara! Nek uvijek bude sa hurijama u sobi svog mezara! Odbiv{i ~etiri, Mejli posmrtni tarih mu {tije: “Neka je rahmet du{i svijetlog Muhammed-efendije!”

LVII Jahja-efendija, ponos kadija Rumelije Jahja-efendija, ponos kadija Rumelije, ode da na vje~nom sv’jetu sebi gn’jezdo svije! Grad Kara Ferja dodijeljen njemu je krasni bio; znaju}i da je to privid, on nije poloàj htio! Napusti poloàj taj ~eznu}i da se sa Vje~nim sjedini. Uzvi{eni ga zauv’jek smjesti u Dènnet Svoj predivni. Prema svijetlom {eri’atu sudio on je uv’jek. “Jedan sudija u raju!” zar tako re~eno nije? Neka ga Milostivi u rajske saraje sretna preseli, a do Proìvljenja nek bude sa ljepoticama b’jelim! Neka mu Mustafa {efa’at da na Danu ra~unice! Neka mu hurije nikad ne pokaù namr{teno lice! Ovako pero ispisa tarih smrti mu, Mejli: “Jahja-efendija u ’Adn-i na’im preseli!”

LX Onaj tek izrasli pupoljak O, àlosti, onaj tek izrasli pupoljak olistale ruè, Kantamirijin unuk, Mula Mustafa, napusti ove dane tu`ne! Prolaznost spozna ovoga sv’jeta on {to mla|ahan okusi smrt; du{u ispusti i s ~e`njom ode u vje~ni i svijetli vrt! Neka mu Allah ispuni mezar mirom na|enim u Kur’anu! [efadìja neka mu Mustafa bude na velikom Sudnjem danu! Mejli se tariha od slova s ta~kama divnoga sjeti: “Ovoga ~asa u raj hafiz Mustafa odleti!”

BEHAR 80-81

P R E P O R O D N I E P I TA F I LXIII

LXVII

Dènneti}, taj insan po{tovani... Dènneti}, taj insan po{tovani, o, tugo, napusti ovu Ku}u ku{nje i u stani{te odseli drugo! Tri godine kajmekam ejaleta Bosne bija{e; niko u ovom gradu za njegovo zlo ne zna{e! Neka mu Svevi{nji primi du{u u tobe istigfaru, a melecima Njegovim neku bude drug u mezaru! Ja, Mejli, izrekoh mu tarih u tu`nom govoru: “Ismail-beg na|e uto~i{te u dènnetskom dvoru!”

On je vje~no @ivi Poznati alim, muftija pobo`ni, vrline vrelo, prvak u id`tihadu, te{ke mes’ele rje{avao je smjelo. Taj ~asni insan bija{e najbolji u fetvama niz godina; svi ga slu{ahu, jer bija{e sre|en, pun l’jepih osobina. Plemi}, Resulovih svojstava, more koje od dobrine blista; po~a{}en Bo`’jom dobrotom, srca milostiva i ~ista. Prvak u~enjaka, s imenom Fahr-i Alema na{eg; dobar ahbab, po{tovan ~ovjek {to premca nema{e. Dok je slu`bovao, cvjetale su {eriatske odredbe sv’jetle; u vje~nom ìvotu neka ga za to nagrada Bo`’ja sretne. O, smrti! “Vrati se!” “U|i!” o, pozive ~asni! Istiniti nek mu podari stepen {ehida krasni! U vje~ne dvorce neka mu du{a leti na krilima ptica; u Dènnetu neka boravi u dru{tvu mladih ljepotica! Svoje potomstvo ostavio je u tuzi velikoj. Tu`na srca, tajni glas? Esad mu izre~e tarih poput Kerubijana: “Boè, rahmetliji neka je ba{~a Firdevsa darovana!”

LXVI El-Fatiha El-Fatiha! Prvak evlija, predvodnik {ejhova, Mejli! U duhovnom sv’jetu je poznata u~enost njegova! U sarajevskoj tekiji mihrab tevhida na|e; tu se pribli`i Istini, pred najve}e tajne iza|e. Njegova du{a u ba{~e Adna ode poput teku}ice: dobrinom i a{kom mnoge dovede pred D`emal-i Lice. Uz Vehabovu pomo} tarih mu je izre~en: “Mejlijina du{a sada Bo`’joj blizini lije}e!”

BEHAR 80-81

P R E P O R O D N I E P I TA F I LXVIII Hajirsahibija Salih-pa{a Hajirsahibija Salih-pa{a, {to do ugleda Asafa stiè, u Bo`’je ime mnoge hajrate posvuda diè. Boìja uputa je bila dar za ovog dobrotvora pa zapis i spomen osta na plo~i od mramora. Nadahnut, Esad mu tarih, odu{evljen, re~e: “U prosvijetljenom dru{tvu ova evlija sebi mjesto ste~e!”

LXIX Dènneti} Ali-beg, {to volje musafire Dènneti} Ali-beg, {to volje musafire, u ovom gradu nenadno preseli na Ahiret! Bje{e dare`ljiv, pun plemenitosti. Neka mu Bog obilno daruje milosti! Tarih mu izi|e iz pera rascjepana: “Ovdje je Ali-bega Dènneti}a stanak!”

LXX Car zemlje sufijske nauke Car zemlje sufijske nauke ovdje spava, {ejh Husejn, od vojske Bo`’je dobrine nevidljiva bio je tvr|ava, {ejh Husejn. Izvor Boànskog nura, majdan bisera skupih i sjajnih, riznica blaga najve}ih, Boànskih tajni, {ejh Husejn. Ukras prijestolja nasljedstva, vrelo tajni Boànskih, okrunjena glava prijestolja velajeta carskih, {ejh Husejn. Pre~istih i savr{enih sufija bio je cvat bijeli, prvak, vo|a nak{ibendija, vojskovo|a smjeli, {ejh Husejn. Kod mulla Murada, drugoga pira, u Stambolu znanog, bio je vekil njegova hanikaha odabranog, {ejh Husejn. Pobo`njak, svjetlo Mjeseca u gradu u~enjaka, hafiz-Muhammeda, murid toga {ejha i prvaka, {ejh Husejn. Ugledni pro~elnik u dru{tvu gdje sjede evlije, Bo{njak po rodu i porijeklu on ti je, {ejh Husejn. Konju, Bagdad, Buharu i Semerkand on je obi{ao; k’o Sunce, ~etrdeset godina, s u~enjem nije stao, {ejh Husejn. U rodnome mjestu edeb i ilum on je posijao; razuman i bistar, du`nosti pira ovdje obavljao, {ejh Husejn. S vrutka njegova vrela {ejh-Sirri Kevser je pio; savr{en mur{id, poput Hidra on je proìvio, {ejh Husejn. Kada duhovnom mu djedu da do|e Allah javi, “Ode {ejh Husejn!” tarih-i kamil [akir sastavi.

LXXI Hatidà, Dervi{-begova Hatidà, Dervi{-begova, {to je kao ruìca bila, ~a{u je smrti iznenada mlada ispila. O, velike {tete, ali -to je emer Boìji! Mlado{}u oki}ena, bila je ljep{a od svih! U ba{~i ovog svijeta kao ruà je stajala. Jesenski vjetar puhnu tek {to je olistala! Stiè jesenski vjetar, u crnu zemlju je savi! Ovaj svijet je prolazan, svakome zamku pravi!

A gdje je prelijepa [irin, zanosna Lejla gdje je?! Gdje je Zulejha? Vallahi, samrtno ovdje sve je! Boìja se ne obara, ona }e do}i svakom! Neka se majka i babo strpe zbog Njegovog emera takvog! Pa {ta ako odlazim sa ovog prolaznog sv’jeta ako mi Bog podari mjesto u osam l’jepih Dènneta?! U Dènnetu ima hurija mnogo, b’jelih i crnookih, a i momaka, tako mi Boga, mladih i visokih! Ej, Emine, neka rije~i tariha njezine smrti budu: “Resule, budi joj zagovornik na Bo`’jem stra{nom sudu!”

LXXIII Allah je vje~no @ivi U trenu kad je u vje~nost se svio, svoje je ahbabe u tugu zavio. Kapije rahmeta i Ba{~a je sebi otvorio; u njegovom vaktu takvoga Bog nije stvorio. Zli jezici i licemjeri obijedi{e njega, sirotu, kad jesen stiè njegovom nje`nome ìvotu. Ispio je ma{trafu svoje samrtne gor~ine hiljadu i dvjesta trideset sedme godine. Za {ehidsku smrt je ovo tarih uklesani: “Sejjid hadì {ejh Vehhab” ovdje se nastani.

BEHAR 80-81

P R E P O R O D N I E P I TA F I LXXIV

XCI

Vladar bez premca Vladar bez premca, Asaf svoga doba Dèmove vrline, Ali Salih-pa{a, lav svijeta, vezir Hercegovine. Velikani i prvaci u sjenci njegove pravde bi{e; dobra djela more mu dare`ljivosti preli{e. Evo, on podiè i lijepi posmrtni biljeg ovi, koje s ljubavlju pohode nebeski katovi. Po~ivali{te ovog insana Kibla je nevoljnika, izvor mora blaènstva, Kjaba zaljubljenika. [ejh Sirri je ~isto ime, hazna gdje s’ krije Boànska tajna; on je kutb sv’jeta, veliki gavs, predvodnik hadègana. Pero nije kadro ni dio njegovih vrlina opisati; ono je nemo}no, pisac na ovom ovdje treba stati. Mezaru moga oca, [akire, tajnim je glasom tarih dan: “Ovo turbe je oka srca i kutba vremena surmedan!”

Rijetko obrazovan ~ovjek Rijetko obrazovan ~ovjek Kadi} ovdje spije. Poznat pod imenom Obasjanog, Enverije. Kada ~u poziv:”Irdì’i...”, putovat’ odlu~io; u Dènet-i Adnu sebi je trajno gn’jezdo svio. Insan visokih vrlina i l’jepog ahlaka je bio; istrajnost, ~ednost i dostojanstvo du{e sastavio. Ko je muhta~ bio, on mu se odaziv’o rado, a pomag’o je kol’ko je mog’o i staro i mlado. On je napisao op{irno djelo iz na{e historije; ovakvo se djelo dosad pojavilo u nas nije. Ono sadrì doga|aje i silnu raspravu. Samo ~italac shvata pi{~evu vr’jednost pravu. Do nove ovakve knjige mnogo }e prote}i vode; njih pi{u samo oni koji za znanjem dugo hode. Nek Allah milo{}u obaspe na{eg Enveriju, Dènnetom Me’va neka nagradi ga u miru! Hilmijo, nakon razmi{ljanja izreci mu tarih: “Nek Allah Muhammedu Enveriji veselje podari!” “Neka mu mezarom radost gospodari!”

LXXVIII Iz ove Bosne na Rodos... Iz ove Bosne na Rodos doplovi s la|om sudbine i kao musafir ostavi ovaj svijet ta{tine! Niko ne zna {ta je tu|ina, kud sudbina brodi; d`aba je, od Adema svijet na ovaj na~in hodi! Sve {to `ivi smrtno }e {erbe da popije; dok je u t’jelu, to du{i nikako znano nije! Ne ostavi ga smrtni ~as, t’jelo mu u zemlju stavi. Neka mu du{a naselje rajsko za sebe pripravi! Dervi{-Fadil, mevlevi, po smrti tarih mu skiti: “Nek Mahmud-pa{i mjesto u raju podari Istiniti!”

LXXXII Od valova sudbine... Od valova sudbine uma}’ ne moèmo; ~a{u smrti pijemo, u vje~nost putujemo! Oh, àlosti, eto, na{em Ze~evi}u stiè poziv “Vrati se!” Besmrtnome Bi}u! Kao melek on je u davanju bio e da bi se sretan u raju stanio! Osim dove ’vamo mi ni{ta ne znamo; zbog rastanka pjev bulbula slu{ajmo! Pjesnik tarih re~e, jedan uzimaju}’: “Hadì Muhammed se naseli u raju!”

XCII Allah je vje~no @ivi ûveni Mirza Safvet-beg, pjesnik poletan, budilica naroda na{eg, borac k’o arslan. Ovaj poznati emir u narod pisanom rije~ju si|e; u e{rafu, u pro~elju je bio, po{tovan i vi|en. Svakom je pomag’o, o nama vodio brigu; ìvot provede {ire}i korisnu, l’jepu knjigu. Njegova djela nalikuju svjeèm perivoju; u brojne pjesme i knjige metn’o je mudrost svoju. I mladi i stari u njegovim pjesmama uìvaju; uspomene na njega dugo }e da traju. Pogledaj rije~i ovoga tariha mu krasna: “U rajske ba{~e odleti slavuj l’jepoga glasa!”

LXXXIV Hadìomerovi}, ~uven po bogobojaznosti Hadìomerovi}, ~uven po bogobojaznosti i i}ramu, kome ne bija{e ravna u bosanskom vatanu. Dugo sarajevski muftija i reisu’l-ulema je bio; kao upori{te isprobanog puta svugdje se glasio. Kada, Bo`’jom voljom, osamdesetu napuni, napusti Ku}u ku{nje, u vje~noj se skljuni. Stiè jedan u~enjak, Enveri, pa mu tarih veli: “Mustafa Hilmi na po~inak u Dènnet odseli!”

BEHAR 80-81

NOVE KNJIGE

Ratni postupak prema tamo nekim balijama Izet Perviz: “Potkovani golubovi”, V. B. Z. (Biblioteka Ambrozija, knjiga 137), Zagreb, 2006., str. 179 Pi{e: Sead Begovi}

U srpnju ove godine, u dvorani Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu, predstavljen je roman “Potkovani golubovi” jednog od najdarovitijih bosanskohercegova~kog pripovjeda~a Izeta Perviza (ro|en godine 1969. u Mutniku u Cazinskoj krajini) koji je literarnom rekonstrukcijom stvarnog zlo~ina koji je po~injen u Srebrenici (egzekucija bo{nja~kih mladi}a vezanih ìcom), uznemiruju}e i brutalno, ali i spisateljski ingeniozno, kroz anamnezu jedne srpske obitelji, podsjetio na stvarno lice rata. Roman je u{ao u najuì izbor za knjièvnu nagradu V. B. Z.-a i Ve~ernjeg lista. Perviz polazi od grozomorne tv-snimke koja je razotkrila i ovjekovje~ila taj zlo~in. No, ponajvi{e ga zanima kako mali ~ovjek postaje zlo~inac i kako se u postratnom vremenu profilira njegova }ud i moralni karakter. Posvema, pred nama je angaìrani pisac, dobar poznavalac svoga susjedstva, koji prati tragiku jedne srpske obitelji u nekom srpskom gradi}u. U romanu, u kojemu je glava obitelji Stanimir (Stani{a) po~inio zlo~in te je razotkriven na snimci koja je prikazana u Hagu na su|enju Slobodanu Milo{evi}u, iz pripovjeda~ke perspektive svih aktera (Stanimira, supruge Ljubice, k}erki Snjeàne i Anke, djeda Miodraga i sina Milutina) postupno se fabulira napeta pri~a. Dominantni stilski postupak je monolog, dakle, u ich-formi, kroz doga|ajnost, ocrtavaju se portreti likova koji zasebno pri~aju u pojedinim poglavljima. Obitelj nikada nije ~ula da se Srebrenicu napadalo. Znali su jedino da su srpske jedinice oslobodile taj grad koji leì na samoj granici uz Srbiju i koji je uvijek pripadao Srbiji. Uostalom, i sam je general Mladi}, kojega Stani{a naprosto oboàva, rekao da su Srbi napokon do~ekali dan kad }e se osvetiti za dahije. Roman }e posluìti kao autoterapija svima onima ~ija je temeljna ~ovje~nost povrije|ena i dovedena u pitanje. Golub je simbol mira i slobode, a ako ga potkujete oteàt }ete taj let ka slobodi i poruci mira. Potkovani golubovi, ta nadrealna slika, ironijski se odnosi spram Stani{inog uvjerenja da je on zapravo istinski borac za srpsku stvar – koji je to i djelom dokazao. Re~ena kaseta sa snimljenim zlo~inom godinama je kruìla gradi}em, a da nitko nije reagirao, a govori nam da Stani{a nije detronizirani junak ve} zlo~inac kojega ~ar{ija {titi i slavi. Pisac se mjestimice

oslanja i na politi~ku, odnosno na netom odigranu povijesnu faktografiju: ubojstvo premijera \in|i}a, slu~aj Milo{evi} (oslikan kao bankar sa svinjskom glavom) te slu~aj [e{elj. Budu}i da je ve} u ekspoziciji nagla{en neposredni doga|aj te se zaista ne manipulira i ne koketira s dokumentarno{}u ({to mjestimice dokazuje srpski ili bo{nja~ki jezi~no leksikolo{ki fond: “pokupilo ga milicijsko auto”) manjak fikcije ne}e i ne mo`e zasmetati. Rije~ je o romanu zbivanja i lika koji se ostvaruje i ocrtava u obiteljskom krugu. Uz zanatsko umije}e, pisac plete pleter stvarnog doga|aja i korespondira s vremenom. Tako usustavljena gra|a tvori socijalnu vrstu romana koji hrabro koristi fakcijske izvore i podatke iz suvremene povijesti. Odabirom pri~e i svojom umje{no{}u, Perviz umije doprijeti do {ire publike te }e se ovaj vjerodostojni roman o be{}utnosti jednog vremena i ljudi uvelike ~itati, mo`da i stoga {to nije po{te|en ni jedan segment dru{tvenog `ivota bez obzira na etni~ku skupinu, posebice onaj devijantni kao {to su ovisnosti, alkoholizam, plja~ke i tako dalje, a nacionalisti~ki rekvizitarij ostvaren je na mitemima kao {to su maj~ica Srbija i srbomrzitelji.

BEHAR 80-81

NOVE KNJIGE Perviz je dobro uo~io okru`je i atmosferu srpskog selskog i gra|anskog ìvota te slijedom toga i tradiciju srpskog pu~kog romana koju su tako|er koristili, ali s drugim predznakom, srpski nacionalisti~ki pisci kao {to su Jovan Radulovi} (roman “Golubnja~a) i Vuk Dra{kovi} (roman “No`”) koji su, ni~im izazvani, veli~ali srpstvo i vlastitu, manijakalnu ugroènost. Ovaj pak roman ne emitira takve poruke, ali ukazuje na tragiku bo{nja~kog naroda ili bilo kojeg naroda. Na drugoj strani srpskim egzekutorima, u kolektivnoj svijesti srpskog naroda, raste ugled, a oni, po~inioci gnusnog zlo~ina: “hodali su s glavama u oblacima, izigravaju}i opasne tipove s kojima nitko ne smije da se zajebava jer oni su laki na obara~u”. Iako su rijetki osu|ivali smaknu}a mladih Bo{njaka smatrali su da to nedjelo treba zatajiti, da ne do|e na vidjelo. Ve}ina nije razmi{ljala o genocidu i zlo~inu ve} o ratnom, vojnopoliti~kom postupku prema tamo nekim balijama. Naprosto, nije postojala dilema: naprasiti srpski junak ili ubica, a na kraju je prevladalo mi{ljenje da nitko nema pravo osuditi srpske junake. Takva mra~na retorika ve} odavno je poznata: Srpska majka ra|a one koji odmah stanu na branik domovine, ~asti, obraza, istorije, juna{tva i ~ojstva. Kao {to raspli}e klupko zlo~ina, Perviz svjedo~i i o porodi~nom rasulu i moralnim nedoumicama pojedinih ~lanova obitelji. Primjerice, djed Miodrag se sje}a nekada{njeg smje{ka svog usnulog djeteta (Stanimira), a sad se pita: {to se ocrtavalo na njegovu licu u trenutku kada je pucao u bo{nja~kog dje~aka. Djed smatra da mu je sin po~inio ono {to se protivi moralnom zakonu koji su u~ili od svojih o~eva. Nadalje, Perviz biljeì i {izofrene oscilacije glavnog lika. Kada kum Sava odlu~i da pobije prekobrojnu {tenad spasi ih upravo Stanimir i podijeli susjedima - tada dopusti da ga jedno pseto (iz zahvalnosti za poklonjen ìvot?) liè po licu. Takve simboli~ke scene ukazuju na dvoli~nost i ne~ovje{tvo, na savjest koja nagriza Stanimira. Znakovito je i njegovo stalno brisanje ruku za koje on ima opravdanje jer ga navodno smiruje. No, pisac nas o~igledno podsje}a na metaforu ~istih ruku, odnosno, pranja ruku. Simboli~nost zahva}a i grafite, primjerice: “no`, ìca, Srebrenica” i potpis – lubanja s prekriènim kostima. Zatim: “Ratko Mladi} heroj” i “klat }emo vas opet”. Na neki na~in Perviz sugerira da obitelj ubice, posebice djeca, uvijek ispa{taju i tegobno proìvljavaju kaznu namijenjenu njihovim o~evima te prolaze kroz svojevrsno ~i{}enje. Epiolog je vi{e nego tragi~an: mali Milutin nikada nije prohodao, ostao je u kolicima, Ljubica je pukla u du{evnoj bolnici, jedna od k}eri, Anka, zavr{i u talijanskom bordelu izgrièna spolnom bole{}u, djed se propije, a druga k}er, Snjeàna, zavr{i u Kongu kao njegovateljica djece ratnih izbjeglica. Na kraju saznajemo da je ovaj roman napisala Snjeàna, a Milutin dopisuje epilog te zahvaljuju}i njemu saznajemo za krajnju sudbinu likova. Interesantno je to da autor postupno iznu|uje na{e razumijevanje za ovu stravi~nu pri~u, koliko god to paradoksalno zvu~alo. Nema sumnje da je Stanimirova obitelj `rtva njegova zlo~ina, a ako taj zaklju~ak pro{irimo na zajednicu i na dru{tvo, poruka je jasna: ne moè se smiriti na{ bijes, na{e poniènje i gubitak dragocjenih ìvota, a ne moè se ni prisilno iznuditi oprost za jezovit zlo~in koji se ne isplati jer zlo~inci bivaju uvijek ka`njeni – jo{ za ìvota.

BEHAR 80-81

Doprinos poznavanju hrvatskoosmanskih odnosa Vesna Miovi}: “Dubrova~ka Republika u spisima osmanskih sultana s analiti~kim inventarom sultanskih spisa serije Acta Turcarum”, Dr`avni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik 2005. Pi{e: Dino Mujad`evi}

Prema procjeni autorice Vesne Miovi} dio je arhivskoga gradiva Dràvnoga arhiva u Dubrovniku poznat pod zbirnim imenom Acta Turcarum (“turski spisi”) i sadrì oko 15 tisu}a raznovrsnih dokumenata. Ovo vrijedno povijesno vrelo za hrvatsku povijest nastalo je 450 godina dugim prikupljanjem osmanskih dokumenata nastalih u svezi s osmansko-dubrova~kim diplomatskim i trgova~kim odnosima. Vesna Miovi} je ve}i dio ove knjige posvetila upravo manjem, no, mo`da i najbitnijem, dijelu toga gradiva: sultanskim spisma. Naime, u drugom, ve}em dijelu knjige ~itateljima je predo~ila analiti~ki inventar ne{to manje od dvije tisu}e takvih spisa nastalih izme|u 1458. i 1805. godine. Jednostavnije re~eno, kratki sadràji tih dokumenata opremljenih datumom i mjestom nastanka poredani su kronolo{ki s datumom prema gregorijanskom i hid`retskom kalendaru. Snalaènje u tom golemom gradivu dodatno je olak{ano odli~nim imenskim kazalom te kazalima zemljopisnih naziva i osmanskih upravno-sudskih jedinica te upravno-sudskih funkcija i naslova. U prvom dijelu knjige autorica je dala op}eniti pregled svoga istraìvanja sultanskih spisa. U prvom poglavlju prikazala je i ocijenila dosada{nja, jo{ uvijek nedovr{ena, istraìvanja Acta Turcarum i posebice sultanskih spisa, ~iji su tek manji dijelovi do sada obra|eni, saèto prikazani ili objavljeni u originalu ili prijevodu. Potom je autorica u drugom poglavlju dala osmanisti~ku diplomati~ku studiju o vrstama sultanskih spisa koji su se na{li u posjedu Dubrova~ke Republike. Ona ih klasificira u ~etiri kategorije: me|udràvni osmansko-dubrova~ki ugovori (kapitulacije), fermani, povelje i hatt-i humayuni.

NOVE KNJIGE

Vesna Miovi} je pri izradi ove knjige uz suvereno poznavanje arhivskoga gradiva pokazala zavidno poznavanje osmanskoga jezika i povijesti {to joj je omogu}ilo da napi{e mo`da i najkorisniju knjigu hrvatske osmanistike ikada.

Najstariji sa~uvani osmanski dokument Dr`avnog arhiva u Dubrovniku: priznanica za upla}eni dubrova~ki hara~ (1500 cekina) za razdoblje od 1. studenog 1457. do 31. listopada 1458., koji je platio Laketa, ~ovjek dubrova~kog kneza; 19. studenog 1458. (12. Muharrema 863.), Istambul (AD, 7/2.1, sv. 1, br.1).

Tre}e je poglavlje nazvano “Pregled osmansko-dubrova~kih odnosa prema sultanskim spisima” i u njemu je do u detalje opisana gra|a koristi koju su obje strane izvla~ile iz stoljetnih bilateralnih odnosa. Osmanlije su, pi{e Miovi}, dobivali od Dubrov~ana redovit godi{nji hara~ kao znak priznanja vrhovni{tva osmanskoga vladara. U Istanbul su stolje}ima odlazili i obavje{tajni podatci o kr{}anskim zemljama. Preko Dubrov~ana su vra}ali u kr{}anskim zemljama zarobljene Osmanlije i prebjege iz Osmanskoga Carstva. Dubrov~ani su Osmanilijama tako|er pruàli transportne usluge na svojim relativno brojnim brodovima. Kao osmansku korist autorica biljeì proslave i topovske plotune u ~ast novoustli~enih osmanskih sultana i njihovih vojnih pobjeda u Dubrovniku. Najve}a korist koju su Dubrov~ani imali od svojih odnosa s Osmanlijama bila je, kako se nagla{ava, za{tita dràvne suverenosti i cjelovitosti ozemlja Dubrova~ke Republike, koju je pruàla osmanska velesila po{tuju}i vjekovni sporazum s malom jadranskom republikom. Od presudne va`nosti bile su, dakako, povlastice koje su na teritoriju Osmanskoga Carstva uìvali dubrova~ki trgovci. Uìvali su carinske i druge pogodnosti za svoju djelatnost, a Vesna Miovi} detaljno prikazuje i s kakvim su se problemima susretali. Dubrov~anima su veoma lukrativni bili monopoli koje su uìvali u Osmanskom Carstvu: prodaja dubrova~ke soli te promet prema osmanskom teritoriju. Porta je tako|er vje{tim Dubrov~anima dala pravo loviti koralje u osmanskim vodama, uvoziti osmanske prehrambene proizvode, skrbiti se za dobrobit katolika bosanskoga ejaleta i imati dubrova~ke bogomolje na osmanskom teritoriju. Za kraj prvoga dijela knjige, Vesna Miovi} ostavila je Dubrov~anima preva`no pitanje sigurnosti i pravne za{tite koje su osmanske vlasti prema me|udràvnim sporazumima morale dati Dubrov~anima. Dubrova~kim trgovcima i putnicima u Osmanskom Carstvu prijetili su ponajvi{e razni razbojnici na kopnu i pirati na moru. Me|u ovima drugima osobito su se isticali libijski (“tripolitanski”) pirati koji su osim u vodama Sjeverne Afrike operirali i u Egejskom i Jadranskom moru. Za njihovo podmi}ivanje pla}ali su velike svote do samoga po~etka 19. stolje}a. Knjiga je izuzetno lijepo opremljena, posebno se isti~e nekoliko oglednih reprodukcija originalnih osmanskih dokumenata u boji. Ova knjiga predstavlja jedan od najve}ih doprinosa poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosa do sada i daje gotovo potpun pregled nad 450 godina dugim povijesnim odsje~kom dubrova~kih odnosa sa zale|em. Vesna Miovi} je pri izradi ove knjige uz suvereno poznavanje arhivskoga gradiva pokazala zavidno poznavanje osmanskoga jezika i povijesti {to joj je omogu}ilo da napi{e mo`da i najkorisniju knjigu hrvatske osmanistike ikada.

BEHAR 80-81

NOVE KNJIGE

[minka i bestijarij balkanskog prostora [ejla [ehabovi}: “Make – up”, Naklada Zoro (Biblioteka Nulta stvarnost; knj. 1), Sarajevo - Zagreb, 2006., str. 66 Pi{e: Sead Begovi}

Budu}i da se jo{ uvijek mlada autorica [ejla [ehabovi} (ro|ena 1977. godine u Tuzli) kao post diplomac bavi feministi~kim studijima, pomislili bismo da je naslov ove knjige “Make – up” (dotjerivanje, {minkanje lica) ciljano upu}en u obranu svih stigmatiziranih, a uglavnom poèljnih ènskih atributa te otvara staru ranu: opreku mu{karac/ èna koja je u povijesti zapadnja~ke kulture napokon postala dru{tveni i intelektualni pokret i popri{te rasprava koji }e kulminirati feminizmom. [ejla [ehabovi} nije zato~nica ènskog identiteta u toj mjeri da bi promicala agresivno ènsko pismo. No, ènsko iskustvo bit }e njen tematsko motivski predmet pjesmovnog iskustva i u tom smislu ona }e blago i umjereno potkopavati pojmove i pretpostavke patrijarhalnog dru{tva. Primjerice: “U tvoje vrijeme / liberalni mu{karci su smatrali / da ène ne moraju kuhati / ali sami kuhati nisu znali”. Takva i jo{ è{}a licemjerja u nekim }e pjesmama razblaìti i moralno poo{triti postratno stanje i ratne traume u gradu Sarajevu i izvan njega. Naime, ~esta su njena pjesmovna iskustva i zabilje{ke s razli~itih putovanja po Europi ili sa seminara za nastavnike, s ljetovanja i tako dalje s kojima komparira svoj svijet u kojemu do izraàja dolazi pitanje nasilne i nenasilne komunikacije. Ona }e se opredijeliti za evidenciju nenaklonjene joj stvarnosti i u tome skrivati intelektualne pomake koji nastaju kao rezultat komunikacije i sukoba sa svijetom i ljudima. Poetski jezik [ejle [ehabovi} je ~ist i slijedi tekstualno naslje|e recitativnosti estradne sarajevske {kole koja je s minimumom ki}enosti i figurativnosti postizala efektne dojmove. Sintagma njene re~enice (stiha) svjedo~i o mo}i govora, ali }e njene lucidne intervencije, odnosno interkulturalni zaklju~ci, izbje}i puko prepisivanje stvarnosti i nagnati nas da pa`ljivo pratimo njen lirski “ja”, koji nesputano luta razli~itim tematskim izvorima. Takve opservacije o vanjskom svijetu po~inju osloba|ati autoricu i kada pjeva o edukaciji, {minki, {ljokicama, ìvotu an|ela, izboru za miss, ilahijama, ekskurziji, razglednici s ljetovanja, pregledu knjièvnosti balkanskog naroda, kamenu za kumire, ljubavi i paklu. Dèhenem u pjesmi “Svjedo~enje”, koja ima i podnaslov “vjernik je vjerniku ogledalo”, posluìo je za autoironijsku igru: “…Pakao jeste. / A ti ako ne vjeruje{ / pogledaj me u ogledalu.”. I ne samo jednom, autorica }e pribjegavati humornoj i ironi~noj slici svijeta: “…Boè, spasi me mutnih nogostupa i stihova / Velikih

BEHAR 80-81

pjesnika.”; a to odgovara generacijskoj slici poetika iz devedesetih godina pro{loga stolje}a koja je jo{ uvijek aktualna. U toj poetikolo{koj slici koja podsje}a na poetiku chick – lita (kokino sme}e) buntovni spol [ejle [ehabovi} je manje vaàn, a vi{e }e do izraàja do}i njen ènski duhovni identitet s autobiografskim crticama koje imaju tendenciju vje~nog kretanja – sve zbog ~e`nje za ne~im boljim. Recepijentu (~itaocima) je olak{ana komunikacija jer se komentira zajedni~ka svakodnevica uglavnom u narativnom ruhu. [ehabovi}ka hrabro {iri argumentacije o sebi bez ve}ih konfliktnih odnosa. Ona se radije utje~e na autonomiju skrivene duhovnosti nego na istrgnutu doga|ajnost bizarne zbilje iz koje izvla~i iznova mi{ljenu egzistenciju svakodnevnog ìvota. Najbolje }e to ilustrirati pjesma po kojoj je naslovljena zbirka (“[minka”): “Ujutro, / Kad se prepadnem smrti / uzmem pincetu. / tako: ~up – ~up; / popravljam oblik. // Obrve, kaù, drugome / nude pravi izraz. // Svakog jutra / U strahu pripremam prezentaciju.”. Njene pjesme odli~no emitiraju atmosferu nego zaokruènu pri~i. Neznatnim stvarima, koje su bile od presudne va`nosti u na{im ìvotima, ona }e udahnuti liri~nost, a istaknuti ono {to je do sada bilo umrtvljeno. Prije svega bit }e to psiholo{ka razina u me|uljudskim odnosima koja svojim prisu}em uop}e ne ~udi jer nakon rata, i pogaènih dostojanstava ljudi, u~init }e nam se da naprosto ne postoji druga~ija mogu}nost pjevanja. “Ima li i{ta osim va{eg mraka, dragi moji ljudi?“, re}i }e pjesnikinja u pjesmi “Pregled knjièvnosti balkanskih naroda”, rado podsje}aju}i na bestijarij re~enog prostora.

BERI]ET RIJE^I

Gle, s창m sebi sam neznan, pa {to mi je, zaboga, ~initi? Ne klanjam se ni kriù ni polumjesecu, nisam ni kaur ni ìdov. Dom mi nije ni istok ni zapad, ni kopno ni more; rod mi nije ni an|eo ni zemni patuljak. Nisam iskovan ni od vatre, ni od pjene, nisam sa~injen ni od praha, ni od rose. Nisam ro|en u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni u Bugarskoj, ni u Indiji od pet rijeka; nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu. Ne stanujem ni na ovomu, ni na onomu svijetu, ni u raju, a ni u paklu. Ne otpadoh iz Edena, a ni iz Rizvana, niti mi je porijeklo Ademovo. U mjestu izvan najdaljeg mjesta, u predjelu bez sjene i traga, du{u i tijelo nadilaze}i, ja vazda nanovo ìvim u du{i mojega Ljubljenog! Dèmaluddin Rumi: Divan-I [ams 31 Prevela Vesna Krmpoti}