Behar 82 by Bosnjak

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA • GODINA XVI • 2007 • BROJ 82 • CIJENA 15 KN

BEHAR DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU LIKOVNO OKNO: MUNIR VEJZOVI] PREDRAG MATVEJEVI]: KRUH, ISLAM I ARAPI MULTIMONOLOG: TI[INA MOLIM, RIJE^ IMA ORU@JE ZVUKOMJER: IDEALI DUHOVNOG OPSTANKA

BEHAR BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

KAZALO RIJE^ UREDNIKA .............................................................................................................. 3

Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Muhamed @DRALOVI] , Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr seadbegovicºyahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

IN MEMORIAM: MUHAMED @DRALOVI] (1944.-2007.) Tatjana Pai}-Vuki}: Pouzdani i tanko}utni {iritelj bo{nja~kog kulturnog naslje|a .................................................................................................... 4 Zija Sulejmanpa{i}: S doktor-efendijom u Beharu ....................................................... 6 DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU Knjiga koja je izazvala (ne)o~ekivan odjek .................................................................... 7 Tomislav Jonji}: Pre{u}ivana strana hrvatske povijesti ................................................ 8 Nada Kisi} Kolanovi}: Razdoblje kontinuiteta te dru{tvenog i demografskog rasta – cjelovita povijesna rekonstrukcija ................................... 12 Nenad Filipovi}: O ~emu ma{ta Tu|manovski povjesni~ar Zlatko Hasanbegovi} ............................................................................................... 16 Melita [vob: Vrijeme velikog previranja ...................................................................... 16 Ivan Lovrenovi}: Otkri}e potonuloga svijeta .............................................................. 17 [evko ef. Omerba{i}: Do sada smo pisali samo tu|e povijesti ................................ 17 [emso Tankovi}: Nesumnjiva izvrsnost i kriti~ki odnos spram izazova ................... 18 Faris Nani}: Prvi poku{aj kao poziv za daljnja prou~avanja ...................................... 19 Mirsad Bak{i}: Vrijednost na~elnog razlikovanja vjere i narodnosti ....................... 20 DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]U Ervin Jahi}: Nano{enje nove pau~ine: Knjiga koja nadilazi znanstvenu ma{tu .... 21 IZLOG KNJIGA ......................................................................................................... 22 i 37 ESEJ: TOKOVI MISLI Predrag Matvejevi}: Kruh, islam i Arapi ...................................................................... 23 LIKOVNO OKNO Sead Begovi}: Unutarnje svjetlo Munira Vejzovi}a ................................................... 26 PRIÂ Ludwig Bauer: Tako je divanila nena Ediba ................................................................. 28 POETSKI GLASOVI Emsud Sinanovi}: I cijela Bosna je moja koà, oguljena ........................................... 31

Kunski `iro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490

MULTIMONOLOG Senad Nani}: Ti{ina molim, rije~ ima oru`je ............................................................... 33

Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)

ZVUKOMJER Filip Mursel Begovi}: Ideali duhovnog opstanka ....................................................... 34

Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

PRIKAZI I KRITIKE Sead Begovi}: Biti odljev vi{eg principa ili kako sprije~iti neslobodu vlastita kretanja ........................................................................................................ 36 Sead Begovi}: Jeza nevidljivih negvi ............................................................................ 38 Sead Begovi}: Bosanska {kola plakanja ....................................................................... 38 BEHAROV LEKSIKON Dino Mujad`evi}: Konjhod`i} Mahmud ...................................................................... 39 Na naslovnoj stranici: Munir Vejzovi}, Plesa~ica i gitarist, ulje na platnu, 110 x 130 cm, 2006.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Ademaga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», izvorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

BEHAR 82

RIJE^ UREDNIKA

Strah od slobodnog govora ili kritika nedu`nog djela Ako te nitko ne brani i ne kritizira, zna~i da ne postoji{ na zemljovidu. Da traje{ po principu u se, na se i poda se. A biti kriti~an u na{em dru{tvu zna~i igrati se vatrom – biti bijela vrana izme|u onih koji nadimaju svoja prsa bez pokri}a, kao da su pokusali svo znanje ovoga svijeta. Zapadni dio toga europskog svijeta upravo je takav jer ne mora obijati tu|a predsoblja mole}i i preklinju}i, ali zato spretno krade tu|a znanja, uvijek ohol budu}i je izmislio humanizam i renesansu, prosvjetiteljstvo, modernizam i postmodernizam. Isto~ni dio svijeta ima manjak kriti~ara i, slijedom toga, mno{tvo zagovara~a vlastite egzistencije – takva kakva jest. Koliko je to dobro, vidjet }e se, jer takav se ìvot upravo razgr}e i raspli}e. Primjerice, rijetko se ~uje da je netko u islamskom svijetu branio ène. Ispada da ih ne treba braniti jer su oduvijek za{ti}ene i imaju sva prava te one same ne trebaju podizati glas, a s rukom na srcu mogli bismo se zakleti da nije tako. Mu{karac je jo{ posvuda vladaju}a duhovna i seksualna sila, kao {to je i dru{tvena atmosfera u islamskom svijetu jo{ uvijek mu{ka. @ene se, dakle, proizlazi, prilago|avaju prohtjevima mu{karaca. I ne samo to, one o sebi stje~u istu predstavu koju o njoj imaju mu{karci te posredno prihva}aju pod~injavanje. Mnogi se slaù da u Bo{njaka nije tako, da je èna vode}a, da je domina i da je rospija te je stoga zaista te{ko biti Bo{njak u Europi, a lahko na istoku. Oprezno preispitivanje poloàja ène u Islamu ~ini se da je krenulo iz Europe. Oprezno kaèm jer kad se bavite {kakljivom temom koja zaudara na stereotipe koje treba mijenjati {ejtan ne spava – potrudit }e se ve} netko da u najgorem slu~aju omiri{ete barut. Jer kome treba iskrena kritika kad za nas drugi bistre politiku i kada su nam najdraè skandalozne kronike tu|ih ìvota. Ho}u re}i, ako dirnete nekog Bo{njaka razlo`nom kritikom njegova “nedu`nog” djela, taj ne}e po{teno porumenjeti do u{iju i priznati svoj “grijeh”. Ne, on }e odjuriti kao oparen da na skrovitom mjestu spremi odmazdu – bez obzira na istinu

BEHAR 82

o sebi. To dovoljno govori {to sve onaj koji po{teno kritizira mora podnijeti na svojim ple}ima. Postoje i razdoblja primirja. To su trenuci pjesme i raspjevanosti. îm se negdje pu{}a sevdalinka, eto ti Bo{njaka za istom sofrom. Jo{ su ponekad zajedno slo`ni – kad se avdèsta k i klanja d`èma ktile, a poslije toga nema vi{e zajedni~ke tevsije hurmadìka. Za aktere kriti~kog razgovora krajnja instanca, odnosno spasonosna ideja, jest Allah d`.{. s kojim se barata kao da je On ne~ija hipoteza, a ne otvoreno polje koje je najbolje ne analizirati, ve} jednostavno vjerovati. Bo{njaci, kao i svi stanovnici svijeta, vole dizajnirati svoje ìvote, okruìti se modom, trendom, mrtvim stvarima u koje nije udahnuta du{a. Naàlost, u taj njihov dizajn spada i Bog koji se povr{no shva}a te naj~e{}e slu{amo slatkaste sadràje o njemu i poslanicima. Svete stvari postaju trì{ni proizvodi, postaju dekor. A kad se podiè kriti~ki glas onog koji vi{e ne èli sam sebe osu|ivati na licemjernu {utnju i kad taj po~inje govoriti, i to iznutra, iz dubine iskrene du{e, svi napokon pozelene, ali ovaj put od straha. Nastupio je zapravo strah od slobodnog govora te u prozvanih umah nestaje vi{ak tolerancije, a na scenu stupa teorija urote i paranoje i pritom je uvijek netko drugi ve}i musliman od nas samih. Ako je danas ve}i musliman – sutra }e biti ve}i i bolji samoprozvani ~ovjek i to je ve} dovoljno da vas se trajno odstrani kao bolesno tkivo, ili u najgorem slu~aju da vas se proglasi ludim i time nepoèljnim. Takve igre bez granica moè, naàlost, nakratko prekinuti svemo}na smrt. Jedna nas je zadesila nedavno. Napustio nas je po{ten, ~astan i uman ~ovjek – Muhamed @dralovi}, jedan od biv{ih urednika Behara. [to re}i? Jednostavno, Behar je ispunio sadràjem koji su Bo{njaci rado ~itali. Osobno sam bio jedan od radoznalih i zahvalnih ~ita~a. @dralovi}u, prelijepa imena, neka ti je vje~na slava i neka ti Allah d`.{. podari dènnet. Sead Begovi}

IN MEMORIAM: MUHAMED @DRALOVI] (1944.-2007.)

Pouzdani i tanko}utni {iritelj bo{nja~kog kulturnog naslje|a U Zagrebu je 21. studenoga Dr. sc. Muhameda @dralovi}a upoznala sam 1993. gopro{le godine preminuo dr. sc. dine, kada mi je privremeno “predao klju~eve” OrijentalMuhamed @dralovi}, vi{i znanst- ne zbirke Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnoveni suradnik, voditelj Orijen- sti, tada smje{tene u zagreba~koj [enoinoj ulici. On se talne zbirke Arhiva Hrvatske aka- spremao za put u Kairo, na mjesto savjetnika Hrvatskoga demije znanosti i umjetnosti i veleposlanstva, a ja sam ga trebala zamjenjivati u Zbirci. dugogodi{nji glavni urednik Tako sam se na{la na poslu za koji me ni studij orijentalne ~asopisa “Behar”. filologije, kao ni dotada{nje bavljenje arapskim jezikom i Muhamed @dralovi} rodio knjièvno{}u, nisu mogli dostatno pripremiti. Drè}i da }e se 1944. godine u @dralovi- mi najbolji vodi~ u svijet rukopisa biti radovi starijega ko}ima kod Bugojna. U Sarajevu lege, dala sam se na ~itanje njegove knjige “Bosanskoherje zavr{io Gazi Husrev-begovu cegova~ki prepisiva~i”. U njoj sam, sude}i prema naslovu, medresu, a u Beogradu je na o~ekivala odgovore na pitanja o tome tko se i kako bavio Filolo{kom fakultetu diplomi- prepisivanjem knjiga u Bosni u proteklim stolje}ima, no rao orijentalnu filologiju (arap- ona je nudila mnogo, mnogo vi{e; bila je to uzbudljiva Muhamed @dralovi} ski i turski jezik i knjièvnosti). pripovijest o arabi~kim rukopisima na tim prostorima, o (1944. - 2007.) Od 1970. godine s kra}im je tome {to su zna~ili svojim piscima, pisarima i vlasnicima, prekidima radio u Hrvatskoj tko ih je uvezivao, tko prodavao, kako su se prikupljali, akademiji znanosti i umjetnosti, a od 1993. do 1997. bio poklanjali, zavje{tali, ~uvali i propadali. Prate}i tragove je savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Egiptu. {to su ih pisari ostavljali na stranicama manuskripata, Autor je velikog broja znanstvenih i stru~nih radova iz ori- Muhamed @dralovi} i{~itavao je kodove kulture koje su ti jentalne filologije i kulkodeksi i plod i svjeturne povijesti. Cijeli Kroz svakodnevni zajedni~ki rad upoznala sam do~anstvo. Iz zaborava radni vijek posvetio je je tako vratio stotine Muhameda @dralovi}a kao iznimno toplu i prou~avanju rukopisa marljivih prepisiva~a, na arapskom, turskom, tanko}utnu osobu. Njemu samome ta je od skromnih dàmijperzijskom i bosan- osjetljivost donosila i te{ke trenutke. Boljelo skih podvornika do isskom jeziku, posebno teologa i praga je nerazumijevanje na koje je ~esto nailazio, taknutih onih koji su nastali u vnika, kojima zahvaljuBosni i u krajevima Hr- poga|ala ga duboka ukorijenjenost pogre{nih jemo za brojne privatske pod osmanskom predod`bi o islamskoj vjeri i kulturi koje su se, mjerke {erijatsko-pravvla{}u. Njegova knjiga nih, povijesnih, knjiosobito poslije 11. rujna, nametljivo probijale “Bosanskoherce govaèvnih, jezikoslovnih i ~ki prepisiva~i djela u kroz svjetske, pa i hrvatske medije. drugih djela napisanih arabi~kim rukopisima” arapskim pismom na (sv. I. i II., Svjetlost, Sarajevo, 1988.) plod je dugogodi{njih trima jezicima islamske civilizacije. Svojim je studijama istraìvanja kulture knjige i djelovanja pisara na tim pro- dao velik doprinos izradi svojevrsne “kulturne mape” storima. Muhamed @dralovi} bio je redoviti suradnik Lek- jugoisto~ne Europe osmanskoga doba; uz mnoge gradosikografskog zavoda “Miroslav Krleà”, i predava~ na ve poput Sarajeva, Mostara, Prusca, Banje Luke, Te{nja, Katedri za turkologiju, hungarologiju i judaistiku Filozof- Travnika, Tuzle, Livna, Biha}a, Klisa, Sinja ili Knina danas skog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Sudjelovao je u osni- moèmo vezati i imena zaslu`nih ljudi koji su u njima {irivanju Sekcije za orijentalistiku Hrvatskoga filolo{kog dru- li pisanu rije~. {tva, a u jednom je mandatu bio i njezin pro~elnik. AktivOsim kroz znanstvene i stru~ne radove, te enciklopedino je sudjelovao i u odràvanju Orijentalnih ve~eri u orga- jske i leksikografske odrednice, Muhamed @dralovi} u svanizaciji Odbora za orijentalistiku JAZU (danas HAZU). Nje- kodnevnim je razgovorima nesebi~no prenosio svoje znagov posljednji znanstveni doprinos (u suautorstvu s Mu- nje kolegama iz drugih ustanova – muzeja, knji`nica, arhiberom Masli}-@dralovi}) objavljen je u monografiji “Turska va, instituta. U godinama zajedni~koga rada bila sam u ku}a” (Rijeka, 2007.), za koju je i{~itao, preveo i komenti- prilici vidjeti da nijedan upit, pa ni onaj kakvog prostodurao arabi~ke natpise s ku}e osmanskoga konzula u Rijeci. {nog namjernika kojega je samo privukao natpis “OrijenNjegovom smr}u hrvatska je znanost izgubila istaknutog talna zbirka”, nije ostavio bez odgovora. Katkad je to filologa i velikog znalca islamske povijesti i kulture. zna~ilo da }e na nekoliko dana odloìti tekst na kojemu

BEHAR 82

IN MEMORIAM: MUHAMED @DRALOVI] (1944.-2007.) ne zbirke, od kojih je ve}inu poznavao “u du{u”, pristupao je na na~in orijentalista i arhivista, ali i na na~in ba{tinika intelektualne i duhovne tradicije koju oni utjelovljuju. Uza sve to, onako dobrohotan i obazriv kakav je bio, nikada nije dopustio da se u na{u suradnju uvu~e podjela na orijentaliste inovjerce koji “izvana” prou~avaju islamsku kulturu, i same muslimane kojima je dobar dio znanja o toj kulturi ucijepljen odgojem i {kolovanjem u mektebima i medresama. Kad bih se poàlila da unato~ svim nastojanjima te{ko uspijevam proniknuti u ìvot ljudi ~ije rukopise prou~avam, poku{ao bi mi pomo}i podijeliv{i sa mnom neka sje}anja na Bosnu svojega djetinjstva. Drugom bi mi prigodom na arapskome izgovorio kakav ajet, hadis ili stih – a znao ih je na stotine – o strpljenju, mudrosti i upornosti. Takvi mi razgovori danas silno nedostaju. Poruke koje pristiù od kolega i poznanika s raznih strana kazuju da je iznenadni odlazak dr. @dralovi}a i u njihovim ìvotima ostavio veliku prazninu. Bio je od onih ljudi u kojima su se, kako to preporu~a jedan ne odve} poznat hadis, na najljep{i na~in skladno zdruìle pamet i blagost. Sigurna sam da se on sada negdje u visinama – ali nipo{to ne i svisoka – dobrodu{no smije{i tome {to ovo sje}anje zavr{avam na njemu svojstven na~in. Tatjana Pai}-Vuki} S veleposlanikom Danijelom Bu~anom, 1994. radi kako bi se posvetio odgonetanju zaku~astog arapskog upisa na prstenu, procjeni vrijednosti rukopisa {to ga je netko na{ao u obiteljskoj ostav{tini, natpisima na oru`ju, novcu, posu|u ili nadgrobnim spomenicima. Sve je to shva}ao kao profesionalni izazov, ali i kao prigodu da onima koji su mu se obratili za pomo} pone{to objasni o kulturi iz koje su takvi predmeti potekli. Tako strpljivo i susretljivo odnosio se i prema studentima kojima je drào predavanja o islamskoj civilizaciji na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Veselile su ga njihova radoznalost, marljivost i èlja da {to vi{e nau~e o njima dotad malo poznatom svijetu. Kroz svakodnevni zajedni~ki rad upoznala sam Muhameda @dralovi}a kao iznimno toplu i tanko}utnu osobu. Njemu samome ta je osjetljivost donosila i te{ke trenutke. Boljelo ga je nerazumijevanje na koje je ~esto nailazio, poga|ala ga duboka ukorijenjenost pogre{nih predod`bi o islamskoj vjeri i kulturi koje su se, osobito poslije 11. rujna, nametljivo probijale kroz svjetske, pa i hrvatske medije. Pone{to od tih nezadovoljstava iznio je u uvodnicima {to ih je potpisivao kao glavni urednik “Behara”. Istodobno, prilozima suradnika i vlastitim radovima nastojao je pro{iriti spoznaje ~itatelja o bo{nja~kom kulturnom naslije|u. “Behar” koji je on ure|ivao, posebice zavr{ni dio ~asopisa domi{ljato nazvan “Kolofon”, nosio je pe~at njegovih stru~nih i znanstvenih sklonosti. U sje}anjima na nekoga tko se doista strastveno bavio filolo{kim i kulturolo{kim istraìvanjima te{ko je odvojeno govoriti o osobi i o njezinu radu. Muhamed @dralovi} desetlje}ima je prou~avao kulturu koja je neodvojiva od njegovih zavi~ajnih i obiteljskih korijena, od njegova na~ina ìvota, svjetonazora i senzibilnosti. Rukopisima Orijental-

BEHAR 82

U radnoj sobi

IN MEMORIAM: MUHAMED @DRALOVI] (1944.-2007.)

S Doktor-efendijom u Beharu Dr. @dralovi}a (oslovljavao sam ga Doktor-efendija), ~ija me smrt iznenadila kao poslovi~ni grom iz vedra neba, upoznao sam jo{ prije vi{e od ~etvrt stolje}a. Naime, tada sam u Ve~ernjem listu nastojao uvjeriti kolegu da ne pi{e mo{eja, nego dàmija. On je onda pred mene stavio strane novine gdje se spominjao neki Mouhammad i upitao: “Ho}u li napisati ovako, ili Muhamed?” “Muhamed”, rekoh. “A onda }u napisati i ârls, a ne Charles?” uzvratio mi je. Zbunio me. Na{i lektori nisu o tome ni{ta znali. Valjda ima neko pravilo, pomislio sam i potraìo @dralovi}a. Rekao mi je saàlno: – Nema. Arapi nisu poput Kineza obznanili kako bi se mogli njihovi znakovi pisati latinicom. Onda, ako taj ne}e pisati Muhamed, nego Mouhammad, Muhammad, Mahomet itd. {to se moè? Nasmijali smo se i rastali, da bi se opet na{li u uredni{tvu Behara, u jesen 1992. Bjesnio je rat. Brzo smo se sprijateljili, jer mu je takva bila narav. Objavio je ve} u drugom broju zapaèn prikaz “Katoli~ko-pravoslavni odnosi u Bosni”, zatim jo{ dva, a onda oti{ao u diplomaciju, u Kairo. I dalje smo bili u povremenoj vezi, jer sam ga molio da mi ondje potraì meU svakom broju Behara imao je barem jedan moare palestinskog muftije El vlastiti prilog. Nisam kvalificiran da ih seinija (nije ih vrednujem, ali sam ih devet desetina pro~itao Hu mogao na}i). sa zanimanjem bilo da je pisao o Mevludu, Opet smo se [ahnami, knjigama Ediba Mufti}a, kolofonima 1998. na{li u Bekada je u ili prilikama u islamskom svijetu. U uvodnicima haru, broju 34 nastavio reagirao je i na dru{tvene i politi~ke suradnju. Dio njegovih tekstova aktualnosti. zabiljeèn je u bibliografiji Behara, koja je naàlost, (ako se ne varam!) ura|ena samo do broja 39. Od broja 43 bio je zamjenik glavnog urednika, dvobroj 55/56 (2001. godine) uredio je ve} kao glavni urednik, (po odlasku Ibrahima Kajana) a ja sam bio njegov zamjenik. Ure|ivao je Behar dosljedno kao ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja {to stoji na naslovnici, jer je registar i njegovih zanimanja bio veoma {irok. U svakom broju imao je barem jedan vlastiti prilog. Nisam kvalificiran da ih vrednujem, ali sam ih devet desetina pro~itao sa zanimanjem bilo da je pisao o Mevludu, [ahnami, knjigama Ediba Mufti}a, kolofonima ili prilikama u islamskom svijetu. U uvodnicima reagirao je i na dru{tvene i politi~ke aktualnosti. Naro~itu je upornost i revnost pokazao u prire|ivanju tematskih brojeva. Prvi je (broj 59) obuhvatio vrlo sadràjni prikaz rada pokreta~a i urednika Behara Ibrahima Kajana. U drugome (brojevi 66/67) je bio povod smrt dr. Smajila Bali}a, a u njemu su objavljeni i neki na{oj javnosti dotad nepoznati tekstovi toga velikana bo{nja~ke kulture i vrijednog suradnika Behara. Dvobroj Behara (76/77) u kojem su uz @dralovi}eve, objavljeni radovi s me|unarodnog simpozija povodom dvogodi{njice smrti dr. Nerkeza Smailagi}a, bio je njegov, a i moj rastanak s Beharom. Posljednje godine bile su mu i vrijeme razo~aranja u postupke nekih ljudi. To se vidi iz njegova pogovora u tom dvobroju: “Mogli smo biti i bolji da se nismo borili s problemima na ~ije rje{enje nismo imali utjecaja. Nismo nikome podilazili, ali smo i shvatili da je juri{ na vjetrenja~e besmislen.” Zavr{avam rije~ima koje je izgovorio na{ velemajstor Dino Trtovac kad sam mu prenio tu`nu vijest: “Bio je beskrajno dobar ~ovjek.” ksicatan. Rahmetullahi calayhi rahmatan wa Zija Sulejmanpa{i}

BEHAR 82

bu.i1 1

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU Prikazi i izjave u povodu izlaska knjige Zlatka Hasanbegovi}a: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945., Doba utemeljenja

Knjiga koja je izazvala (ne) o~ekivani odjek Zlatko Hasanbegovi} ro|en je u Zagrebu 1973. U rodnom je gradu zavr{io osnovnu i srednju {kolu te studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Na istom sveu~ili{tu poha|ao je i poslijediplomski studij hrvatske povijesti te stekao naslov magistra znanosti. Zaposlen je kao asistent na zagreba~kom Institutu dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar”. U svome historiografskom radu zaokupljen je razli~itim temama vezanim uz odnos modernih hrvatskih nacionalnih i kulturnih ideologija, napose prava{tva i dr. Ante Star~evi}a, prema islamu i bosansko-hercegova~kim muslimanima u 19. i 20. stolje}u. Iz ove temeljne historiografske preokupacije nastala je i njegova voluminozna (624. str.) znanstvena monografija “Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja” objavljena 2007. u zajedni~koj nakladi Med`lisa Islamske zajednice Zagreb i Instituta dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar”. Pojava knjige izazvala je (ne)o~ekivan odjek, ne samo unutar zagreba~ke muslimanske zajednice, ~ije je, uostalom, zaboravljene temelje autor oìvio, istraìo i opisao. Knjiga je privukla pozornost medija i javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, napose zbog autorovog hrabrog zadiranja u klju~ne povijesne i politi~ko-nacionalne tabue povezane s ideolo{kim rascjepima u 20. stolje}u, unutar dihotomije komunizam/antikomunizam, jugoslavenstvo/ hrvatski nacionalizam, “fa{izam”/”antifa{izam”, te s genezom i problemima oblikovanja modernog nacionalnog identiteta bosansko-hercegova~kih muslimana. Autorovi provokativni javni nastupi, obiljeèni stanovitom kontroverzom, priskrbili su mu medijski prostor, ali i oznaku revizionisti~kog pristupa. Knjiga “Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja” u stru~nim krugovima u pravilu je hvaljena kao vrijedno historiografsko djelo dok je u jednom dijelu bo{nja~kog javnog mnijenja primljena suzdràno, bez sumnje i s odre|enom ideolo{konacionalnom pozadinom. U razgovoru s uredni{tvom “Behara” Hasanbegovi} je glavninu svojih kriti~ara ozna~io kao “nekompetentne mediokritete koji u nedostatku argumenata udaraju bo{nja~ko-antifa{isti~kom toljagom.”

BEHAR 82

Zlatko Hasanbegovi} Kako bilo, nesumnjiva vrijednost i relevantnost djela, uz sve gore navedene razloge, potaknula je uredni{tvo “Behara” da zainteresiranim ~itateljima preda ovaj dossier, omogu}i uvid u neke od ocjena i prikaza knjige i autorovog djelovanja te time podsjeti na kulturu ulju|enog dijaloga i va`nost temeljitog historiografskog istra`ivanja svih aspekata nacionalne pro{losti, naravno, sukladno onoj Tacitovoj, sine ira et studio (bez srd`be i pristranosti).

7 4.10.2007 9:25:03

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU

Pre{u}ivana strana hrvatske povijesti Pi{e: Tomislav JONJI], publicist i odvjetnik iz Zagreba Mo`da se nesloboda jednog naroda ni u ~emu ne ogleda tako jasno, kao u ~injenici da se va`ne knjige u njegovu krilu ne smiju napisati ni tiskati u vrijeme kad su najpotrebnije. Jedna od takvih, neobi~no va`nih knjiga, nije se mogla pojaviti 1945./46., kad su jugoslavenski komunisti~ki stru~njaci za vjerska pitanja desetkovali muslimane koji su se osje}ali Hrvatima, uni{tavali zametak Hrvatske pravoslavne crkve i nakon pokolja stotina i stotina katoli~kih sve}enika pripremali kona~ni obra~un s Katoli~kom crkvom hrvatskog jezika. Nije se mogla pojaviti ni po~etkom {ezdesetih, kad je jugoslavensko komunisti~ko vodstvo odlu~ilo ozakoniti i promicati posebnu nacionalnu identifikaciju boanskohercegova~kih Muslimana. Nije bila mogu}a ni 1989., kad su se formulirali nacionalni programi i pripremala osnivanja politi~kih stranaka, a jedva je bila mogu}a i 1990./91., kad su se polagali temelji savezni{tava, suparni{tava i neprijateljstava. Pojavila se tek prije nekoliko mjeseci: rije~ je o djelu mr. sc. Zlatka Hasanbegovi}a “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja”, koju su po~etkom o`ujka 2007. u Zagrebu objavili Med`lis Islamske zajednice u Zagrebu i Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Kako se navodi u uvodnom pripomenku, knjiga je ne{to izmijenjen i prilozima dopunjen magistarski rad, kojega je auktor 2005. pod naslovom Muslimanska zajednica u Zagrebu 1918.-1945. obranio na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

NEPOZNATE FOTOGRAFIJE I PRE[U]ENI DOKUMENTI U tehni~kom smislu, knjiga je ure|ena besprijekorno, skoro bez ijedne lektorske ili korektorske pogrje{ke, te s izvrsno snimljenim i prelomljenim fotografijama odnosno slikovnim prilozima i tablicama. A njih nije mali broj. Pisac je u knjigu uvrstio ~ak 285 fotografija i osam tablica, pri ~emu je posebno va`no napomenuti, da se poznate, ranije objavljivane fotografije mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Sve ostalo je dosad neobjavljeno, te neobi~no zanimljivo i neobi~no dokumentarno, pa je ve} prelistavanje knjige i sasvim letimi~an pregled fotografija iznimno uzbudljiva duhovna (i nacionalna) pustolovina. U sadr`ajnom smislu, Hasanbegovi}eva je knjiga vrlo uspjela sinteza povijesti zagreba~ke muslimanske zajednice od 1878. do kraja Drugoga svjetskog rata, pa i nakon njega, kad je i ta zajednica bila zahva}ena valom brutalne komunisti~ke represije. Knjiga je oboga}ena velikim brojem priloga, koji su tako|er dosad bili posve nepoznati. Me|u 42 priloga uvr{tena su, primjerice, starojugoslavenska i hrvatska (NDH!) redarstvena izvje{}a o aktivnostima

i politi~kom raspoloènju u muslimanskoj zajednici, znamenita Deklaracija akademskih klubova Zagreba~kog sveu~ili{ta iz travnja 1939. protiv nakanjene podjele BiH izme|u Ma~eka i Dragi{e Cvetkovi}a, brojni dokumenti o izgradnji zagreba~ke dàmije (od Me{trovi}eva prosvjeda dr. Mili Budaku zbog prenamjene njegova Doma likovnih umjetnika, preko raznih govora prigodom otvorenja dàmije 1944., do aktivnosti oko njezina ru{enja 1945.-1948.), a posljednja su dva dokumenta popis muslimanskih pripadnika oruànih snaga Nezavisne Dràve Hrvatske i hrvatskih legionarskih postrojbi u sastavu njema~kih snaga, koji su pokopani na Mirogoju, te popis odbornika razli~itih muslimanskih ustanova i udruga u Zagrebu do 1945. U uvodnim stranicama knjige pisac ukratko opisuje kako se islam, ne ra~unaju}i povremene boravke pojedinaca i skupina, “na hrvatskom etni~kom podru~ju pojavljuje u 15. stolje}u zajedno s osmanskom dràvom koja zaposjeda i glavninu hrvatskih zemalja”. S obzirom na nacionalno-dràvne, te vjerske i tradicijske naslage, u hrvatskoj se kulturi i mentalitetu tako razvio snaàn protuislamski i

Ako se i{ta u austrougarskoj politici od okupacije do aneksije (1908.), a i nakon toga, sve do 1918., moè smatrati konstantom, onda je to nastojanje da se sprije~i suradnja katolika i muslimana, koja bi omogu}ila muslimansko integriranje u modernu hrvatsku naciju i tako oja~ala ~imbenik kojega su vode}i monarhijski krugovi smatrali potencijalno vrlo subverzivnim. protuosmanski osje}aj. Predpreporodno i preporodno razdoblje obiljeèno je narodnim pjesmama i umjetni~kom knjièvno{}u, koja je tako|er impregnirana izrazitim protumuslimanskim notama. Snaàn udarac takvomu, pojednostavljenom i reduciranom shva}anju hrvatske narodne ideje zadaje integracijska ideologija, koju je sredinom XIX. stolje}a formulirao dr. Ante Star~evi} na bazi ekskluzivnoga hrvatskog nacionalizma. Iako je Star~evi}eva misao iz dana u dan stjecala sve vi{e prista{a, op}i je vojnopoliti~ki razvitak ko~io shva}anje, da su i katolici i muslimani u hrvatskim zemljama istoga etni~kog podrijetla. Bosanskohercegova~ki je ustanak (1875.) iznova podjario protumuslimansko raspoloènje (i ujedno osje}aj ju`noslavenske solidarnosti), a austrougarska okupacija

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU Po~etkom XX. stolje}a u Zagrebu se osnivaju prvi akademski klubovi koji okupljaju sveu~ili{tarce iz BiH. Ipak, s obzirom na konfesionalnu uvjetovanost ènidbenoga i dràvljanskog prava, jo{ postoje zapreke trajnom naseljavanju muslimana u Banskoj Hrvatskoj. Prijelomni doga|aj u tom smislu bio je Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji je u oùjku 1916. usvojen u Hrvatskome saboru, te krajem travnja nakon vladarove potvrde i progla{en. Zahvaljuju}i tomu, malo nakon svr{etka Prvoga svjetskog rata u Zagrebu je ìvjelo oko 200 muslimana. Jo{ uvijek su to ve}inom u~enici i sveu~ili{tarci, te vojnici i obrtnici, a njihov se broj u prvim godinama jugoslavenske dràve osjetno pove}ava.

RAZDOBLJE INTEGRACIJE O~evi prve muslimanske moderne u Bosni i Hercegovini, uredni{tvo “Behara”: Osman Nuri Had`i}, Edhem Mulabdi}, Fehim Spaho, Ademaga Me{i} – vlasnik i nakladnik lista BiH (1878.) nije, protivno o~ekivanjima ve}ine hrvatske javnosti (uz iznimku prava{a!), bitno pripomogla {irenju hrvatske nacionalne misli. Ako se i{ta u austrougarskoj politici od okupacije do aneksije (1908.), a i nakon toga, sve do 1918., mo`e smatrati konstantom, onda je to nastojanje da se sprije~i suradnja katolika i muslimana, koja bi omogu}ila muslimansko integriranje u modernu hrvatsku naciju i tako oja~ala ~imbenik kojega su vode}i monarhijski krugovi smatrali potencijalno vrlo subverzivnim. Tomu valja dodati ja~anje ju`noslavenske misli i o~ijukanje ne samo Srba u Trojednici i BiH, nego i nekih hrvatskih krugova s poletnom i ambicioznom Kraljevinom Srbijom. Takvim su se okolnostima i prilikama prilago|avale hrvatske vjerske, kulturne, a onda i politi~ke elite i snage, a u takvim su okolnostima djelovali i muslimanski intelektualni, vjerski i politi~ki krugovi.

Prema popisu pu~anstva 1921., na podru~ju Hrvatske i Slavonije ìvjelo je 3.145 muslimana, od ~ega 474 u Zagrebu. Deset godina kasnije, u Savskoj banovini ima 3.823 muslimana, od ~ega je u Zagrebu njih 1.239. Takav porast broja muslimana stvorio je i potrebu organiziranja vjerskoga i kulturnog ìvota. U prosincu 1919. prvim privremenim gra|anskim imamom za podru~je Hrvatske i Slavonije sa sjedi{tem u Zagrebu imenovan je Ismet Mufti}, koji je od 1916. bio vojni imam u karlova~koj 96. lova~koj pukovniji (kao drugi vojni imam u Hrvatskoj). Ve} 1922. imamski je ured podignut na razinu muftijstva, a imamu je dodijeljen naslov muftije. Oko organizacije vjerskog ìvota bilo je tijekom svih me|uratnih godina okapanja, koja su protkana dijelom osobnim, a dijelom i kulturnim odnosno politi~kim razlozima, {to pokazuje da ni

DODIRI I ZBLI@AVANJE NA PRIJELAZU STOLJE]A Nakon 1878., kad se BiH fakti~no, makar ne jo{ i formalnopravno, na{la u istome dr`avnopravnom okviru s drugim hrvatskim zemljama, intenziviraju se dodiri. Va`nu ulogu pritom ima Zagreba~ko sveu~ili{te, na koje se poslije 1892. upisuje ve}i broj muslimanskih studenata. Tu se susre}u sa Star~evi}em i njegovim sljedbenicima, koji su listom ~vrsti katolici, ali skoro bez iznimke protuklerikalci. Star~evi}anstvo je privla~no zbog svog frankofilstva i svog turkofilstva, ali najvi{e zbog svog slobodarstva i oporbenja{tva: ako itko u ovom dijelu Europe dosljedno zagovara blagostanje i slobodu pojedinca, skupina i naroda, onda je to upravo Ante Star~evi}. Simpatije prema njemu i njegovim idejama nisu samo pitanje politike, nego i pitanje etike. I doista, ve}ina muslimanskih sveu~ili{taraca prigrlit }e star~evi}ansku misao i hrvatsku nacionalnu ideju, ostaju}i i nakon raskola Stranke prava (1894.) vjerna Star~evi}evu nasljedniku dr. Josipu Franku. Time su, usporedno, u zagreba~koj sredini podkapali protumuslimanske predrasude i osje}aj nepovjerenja, a istodobno u vlastitom zavi~aju {irili osje}aj solidarnosti, bliskosti, pa i istosti s Hrvatima drugih vjeroispovijedi.

BEHAR 82

Zagreba~ki muftija Ismet Mufti} (@ep~e, 1886. – Zagreb, 1945.)

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU

Prvi zagreba~ki mesdìd u Toma{i}evoj ulici 12 muslimanska zagreba~ka zajednica, posve razumljivo, nije bila kompaktna, niti je u dru{tvenom ìvotu djelovala kao cjelina. No, velika ve}ina pripadnika zajednice u nacionalnom se pogledu osje}ala Hrvatima, a tako se, u istupima u javnosti i u svome knjièvno-publicisti~kom radu, deklarirao i Fehim ef. Spaho, reis-ul-ulema Islamske vjerske zajednice 1938.-1942. (ujedno brat Mehmeda Spahe i raniji urednik Pravde, glasila Jugoslavenske muslimanske organizacije). Hasanbegovi} napominje, da je jedan od razloga takve nacionalne identifikacije zagreba~kih muslimana vjerojatno i “prakti~na socijalna korist brèg suìvljavanja s novom sredinom”. No, nema nikakve sumnje da to ne moè biti glavni razlog, jer do takve identifikacije dolazi u Kraljevini SHS odnosno Kraljevini Jugoslaviji, pa i u doba {estosije~anjske diktature, kad bi identifikacija s jugoslavenstvom, pa i srpstvom, ~ak i u Zagrebu omogu}avala stanovite dru{tvene probitke. Unato~ tome, zagreba~ki muslimani u najve}em su broju izbjegavali reìmske udruge i manifestacije, solidariziraju}i se sa svojim katoli~kim sunarodnjacima. U skladu s tim, zagreba~ka je muslimanska zajednica postala sastavni, posve integrirani dio kulturnoga i vjerskog ìvota glavnoga grada Hrvata. Iako je svih tih godina bila procjepu izme|u politi~kih ciljeva, planova i taktika Ma~ekove Hrvatske selja~ke stranke i Spahina JMO-a, u drugoj polovici tridesetih godina u zagreba~koj se muslimanskoj zajednici po~inje osje}ati nagla{enije distanciranje od Ma~ekove politike. Radi}ev nasljednik nije imao previ{e sluha ni za islam i njegove odjeke na dru{tvenome, vjerskom i kulturnom podru~ju, a ni za Bosnu i Hercegovinu. Njegova spremnost da u interesu u~vr{}enja Jugoslavije i osiguranja autonomnog poloàja Hrvata, pristane na podjelu BiH s Beogradom, u zagreba~kim je muslimanskim redovima dovela do izrazitijeg priklanjanja sve sna`nijemu usta{kom pokretu.

}anska ideologija nije isklju~ivala islam (jer je “vjera stvar du{evnosti” i “po vjeri se ne dieli nijedan narod”), tako je u njihovim percepcijama Hrvatska nu`no uklju~ivala BiH. Samo u takvoj Hrvatskoj muslimani mogu predstavljati zna~ajan ~imbenik i ne biti podvrgnuti stalnoj (iako naj~e{}e slabo ili nikako potkrijepljenoj) bojazni od katoli~koga nadglasavanja, podcjenjivanja ili prozelitizma. I obrnuto, hrvatska politika koja se odri~e BiH, neminovno dovodi do preispitivanja muslimanskih pozicija. Strast kojom su mladi muslimanski intelektualci u razli~itim omladinskim publikacijama krajem tridesetih godina pisali o hrvatstvu BiH rje~ito govori o intenzitetu njihova straha da }e BiH biti podijeljena izme|u hrvatske i srpske politi~ke elite, slijedom ~ega }e muslimanska zajednica biti ne samo prepolovljena i rascijepljena, nego }e se morati suo~iti s pitanjem, je li njezino priklanjanje hrvatskoj integracijskoj ideologiji bilo opravdano. O tome dramati~no svjedo~i ve} spomenuta Deklaracija o BiH akademskih klubova Zagreba~kog sveu~ili{ta upu}ena reis-ul-ulemi IVZ Fehimu Spahi, sastavljena 29. travnja 1939. Deklaraciju su objavili “Hrvatski muslimani akademi~ari pitomci Narodne uzdanice”, “KAD August [enoa”, “HKAD Domagoj”, “Sveu~ili{ni pododbor MH” i “Udruènje sveu~ili{tarki u Zagrebu”. Imena udruga-potpisnica (a objavljeni su faksimili potpisa njihovih predstavnika pri sastavljanju deklaracije) pokazuju posvema{nju slogu hrvatskih nacionalista muslimana (Jusuf Oki}, ]azim Tuli}, Medìd Re{idagi}) i katolika (Branko Rukavina, Ivo Korsky, Ilija [aravanja, Janko Skrbin, Vjera Korsky, Stjepan Feri}, Nikola Jedna~ek, Miljenka Herceg), od kojih su neki uskoro dobili va`na mjesta u upravnom aparatu NDH (Rukavina, Korsky, Oki}) ili su nezaobilazna imena kasnije hrvatske politi~ke emigracije (Korsky, Skrbin). Kako je dvije i pol godine kasnije, u boì}nom bro-

PROTIV PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE, ZA NEZAVISNU DR@AVU HRVATSKU Time {to su nakon doseljenja u Zagreb posve prihvatili hrvatsku nacionalnu misao, zagreba~ki muslimani nisu zaboravili (a nisu ni mogli zaboraviti) Bosnu i Hercegovinu, s kojom su trajno ostali vezani osobnim, obiteljskim, vjerskim i kulturno-tradicijskim vezama. Kao {to star~evi-

Muhamed Had`iba{~au{evi}, pitomac zagreba~ke “Narodne uzdanice”, govori na sve~anosti u povodu otkrivanja spomenika hrvatskoj himni, Klanjec 1935.

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU ju “Hrvatskog naroda” (br. 309./III., Badnjak 1941., str. 21.) posvjedo~io Tias Mortigjija, ta je deklaracija bila politi~ki i nacionalni doga|aj prvog reda, a predana je Mili Budaku, nadbiskupu zagreba~kom Alojziju Stepincu, reis ul-ulemi Fehimu Spahi, nadbiskupu sarajevskom Ivanu Ev. [ari}u, te njema~komu, talijanskom, madàrskom, engleskom i francuskom konzulu u Zagrebu. Dostavljena je i upravi Matice hrvatske te glavnim odborima Napretka i Narodne uzdanice u Sarajevu. Umnoèna je i kao letak, a vijest o njoj objavio je buenosaire{ki Hrvatski domobran od 4. svibnja 1939. te pitsbur{ka Nezavisna hrvatska dràva od 3. lipnja 1939. Zagreba~ki su muslimani progla{enje NDH u travnju 1941. do~ekali s olak{anjem i odobravanjem, ba{ kao i ve}ina muslimana u BiH (u isto se vrijeme sandà~ki muslimani nastoje pripojiti Bosni i Hercegovini, a preko nje Hrvatskoj). Pritom je moglo biti razlika u motivima, ali je uvijek va`no imati na umu, da nekakvoga organiziranog muslimanskog otpora protiv NDH nije bilo, pa ~ak i poznate muslimanske rezolucije – koje se ~esto poku{ava krivotvoriti i iskrivljeno tuma~iti – nikada ni jednom rije~ju ne dovode u pitanje dràvni okvir i hrvatsku nacionalnu orijentaciju, nego se tek konfrontiraju s pogrje{kama reìma te zlo~inima i zlouporabama u ime vlasti. Karakteristi~an je u tom kontekstu odgovor posljednjega hrvatskog ministra vanjskih poslova, dr. Mehmeda Alajbegovi}a, na pitanje jugoslavenskih istraìtelja o razlozima njegova pristupanja usta{kom pokretu. Iako je svjestan, da mu je oko vrata ve} nataknuta om~a, Alajbegovi} ne kalkulira niti traì opravdanje: “Glavni motiv koji me je rukovodio da pristupim, odnosno kada sam pristupao usta{kom pokretu, bila je ideja hrvatske dràve. Na mene je dakle pri tome utjecala spoznaja o pravu hrvatskog naroda na svoju dràvu i drugi motivi nisu me pritom rukovodili.” Naravno, osobne razmirice i unutarnji prijepori nisu prestali progla{enjem nove dràve, pa }e i me|u zagreba~kim muslimanima tijekom ~etiri ratne godine biti manjih razmirica i razilaènja, a svaka od strana u sporu poku{avat }e na}i zagovornike i arbitre u ljudima iz vlasti, budu}i da je niz istaknutih hrvatskih nacionalista muslimanske vjeroispovijedi ili du`nosnika biv{e JMO dobio istaknuta mjesta u dràvnoj upravi (Hakija Hadì}, dr. Osman Kulenovi}, dr. Dàfer Kulenovi}, Hilmija Be{lagi}, Salih Balji} i dr.). No, karakteristi~no je da su najvi{a tijela dràvne vlasti, a osobito dràvni poglavar dr. A. Paveli}, uporno odbijali mije{ati se u te razmirice i unutarnja vjersko-organizacijska pitanja Islamske vjerske zajednice u NDH. Iako su budno pratile javlja li se me|u zagreba~kim muslimanima kakav protudràvni pokret (bilo jugoslavensko-komunisti~ki, bilo bosansko-autonomisti~ki), vlasti su otklanjale i pa~anje u uvijek osjetljivo pitanje konverzija muslimana na kr{}anstvo i obrnuto. Nasuprot tome, Paveli} je i na vanjski, simboli~ki na~in htio pokazati da su muslimani u NDH ravnopravni, te se ni po ~emu ne razlikuju od inovjernih Hrvata. Najjasniji znak u tom smjeru bio je odustanak od predratnoga plana izgradnje dàmije na tada{njoj zagreba~koj periferiji (Zelengaj) i njezina smje{tanja u srcu grada, preure|enjem Me{trovi}eva Doma hrvatskih likovnih umjetnika na tada{njemu trgu “N”.

BEHAR 82

Poglavnik Ante Paveli}, zagreba~ki muftija Ismet Mufti}, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve Germogen i evangeli~ki biskup Philipp Popp, Zagreb 1944. (sva trojica osu|ena na smrt 1945.) Hasanbegovi}eva knjiga donosi op{iran i bogato ilustriran prikaz izgradnje prve zagreba~ke dàmije, kao i niz dokumenata o njezinu ru{enju. I zagreba~ku je muslimansku zajednicu te{ko pogodio val represije. Muftija Ismet ef. Mufti} osu|en je na smrt krajem lipnja 1945., a te{ke su kazne pogodile i niz drugih istaknutih pripadnika zajednice. Ve} u lipnju 1945. po~inju se javljati glasovi za ru{enje dàmije, a oni dolaze iz redova komunisti~ke nomenklature muslimanskog podrijetla. Prvaci IVZ poku{avaju sprije~iti to zlodjelo, ali su u prolje}e 1948. morali priznati poraz: predsjednik Gradskoga narodnog odbora, drug Mika [piljak, u svome je velebnome humanisti~kom i anifa{isti~kom nadahnu}u 9. travnja 1945. donio odluku o ru{enju minareta “koje je podigao krvnik Paveli} u svrhu raspirivanja mr`nje i bratoubila~kog rata me|u na{im narodima”. Idu}ih su dana i tjedana minareti sru{eni, a kamen kojim su bili zidani stu~en i njime posute ulice na periferiji. Ru{enje dàmije simboli~ki je predstavljalo uvod u novu fazu povijesnog razvitka, u kojoj se agresivnije i dosljednije nego ikad ranije poku{alo, a uvelike i uspjelo, onemogu}iti hrvatsku nacionalnu identifikaciju muslimana. Zlatko Hasanbegovi} je, radi toga, naàlost u pravu kad na koncu (dodu{e, u predgovoru, ali znamo da se predgovori pi{u na kraju, a ne na po~etku!) priznaje kako ga suvremena situacija podsje}a na autobiografski Ju~era{nji svijet Stefana Zweiga, u kojemu taj austrijski pisac ìdovskog podrijetla pi{e i sanja o svijetu u kojem je “stasao i oblikovao se, a koji je bespovratno nestao u provali nasilja”...

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU

Razdoblje kontinuiteta te dru{tvenog i demografskog rasta – cjelovita povijesna rekonstrukcija Pi{e: Nada KISI] KOLANOVI], Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Premda su hrvatsko-muslimanske veze dugotrajna istra`iva~ka tema, u historiografiji gotovo da ne postoji monografija o islamu i muslimanima u Hrvatskoj na izvorima novog vijeka, izuzmemo li knjigu [evka Omerba{i}a, Islam i muslimani u Hrvatskoj (1999.) koja obuhva}a problematiku u rasponu od 10. stolje}a do suvremenog doba. Nedostatak monografija posredno upozorava da je povijesno ~itanje hrvatsko-muslimanskih odnosa tj. paralelnog i suprotstavljenog svijeta kr{}anstva i islama, zahtjevno i da iziskuje poznavanje komparativne metodologije kao i raznolike islamske ba{tine, koju povjesni~ar te{ko mo`e svladati bez iznimne akribije. Imamo li u vidu dosada{nju povijesnu literaturu, malo je autora koji se upu{taju u inovacije izvan sigurnog okvira tradicionalne politi~ke historiografije, da ne spominjemo niz nesporazuma do kojih dolazi kada se na samoosvje{tenje etni~kih grupaci-

Zagreba~ka katedrala s minaretom, karikatura, Zagreb 1922.

ja gleda kao na polazno danu ~injenicu, a ne kao na rezultat dugotrajnog i sloènog povijesnog procesa. Knjiga Z. Hasanbegovi}a Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja, zacijelo nije izvedena iz takve istraìva~ke pretpostavke. Problematika etnosa muslimana uop}e nije autorova istraìva~ka preokupacija, a ve} na po~etku obavje{tava nas da se u knjizi koristi nazivom muslimani jer je koncept bosansko-hercegova~kih muslimana kao posebnog naroda/nacije Muslimana/Bo{njaka u povijesnom vremenu kojim se njegova knjiga bavi “nepoznat” te “pripada kasnijem politi~ko-nacionalnom razvitku”. Pojam “bo{nja{tva”, zaklju~uje autor, tada se me|u muslimanima poglavito razumijeva kao “bosanski regionalizam” u sklopu {irih kulturnih, dràvnih ili nacionalnih entiteta (str. 16). Hasanbegovi}eva knjiga opse`no je djelo od 623 stranice osnovnog teksta, priloga i rasko{nih fotografija. Ovo je ponajvi{e povijesna pri~a o bosansko-hercegova~kim muslimanima u Zagrebu izme|u 1878. i 1945. godine i mogu}nostima identifikacije sa zagreba~kim kulturnim i urbanim obzorjem. Autor u knjizi kre}e od politi~ke kronologije koja njegovu djelu daje ~vrst okvir i strukturu u sklopu koje on uspijeva unijeti neke nove pristupe i teme. Problematiku muslimana u Zagrebu Hasanbegovi} promatra u povijesnom luku u kojem se cikli~ki smjenjuju usponi i padovi muslimanske vjerske i kulturne zajednice u raznim politi~ko-dràvnim sustavima. Uvod u glavni sadràj knjige jest problematika zagreba~kih muslimana u sklopu Austro-Ugarske (1878.-1918.), prema kriteriju sadrànom u {iroko prihva}enom stajali{tu da su se muslimani na{li na raskri`ju dvaju povijesnih tijekova: onoga koji ih je vezao uz islamsku ba{tinu i onoga koji je utirao put modernoga sekularnog diskursa. Sljede}a klju~na to~ka jest 1918. godina i stvaranje jugoslavenske dràve u kojoj se trajno oblikuje samosvojnost muslimanske zajednice. Godina 1941. i stvaranje NDH trebala je biti vrhunac razvoja muslimana, ali se zapravo pretvorila u po~etak nove krize koja je kulminirala 1945. stvaranjem komunisti~ke Jugoslavije. Dakle, politi~ka kronologija 1878.-1945. siguran je okvir u kojemu autor nastoji osigurati {to reprezentativniji uvid u kulturni i duhovni ìvot zagreba~kih muslimana.

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU

Trg N, Zagreb sredinom dvadesetih godina

Trg Kralja Petra I. Velikog Oslobodioca, Zagreb 1938.

Glavni dio knjige strukturiran je u pet poglavlja bogate istraìva~ki potencijal mikrohistorije, te bi zacijelo vrijedirekonstrukcije i analize, dok je ostatak knjige {turiji i u lo sustavnije ispitati prve kulturne dodire. njemu dominira blok izvornoga gradiva koje ~ine 42 izvorIz Hasanbegovi}eve analize mogli bismo zaklju~iti da na dokumenta. Knjiga sadrì jo{ i zaklju~ak, popis kratica, je do 1918. muslimanska zajednica u Zagrebu bila naglaizore i literaturu te indeks osoba. Kratki Uvod autoru po- {eno optere}ena psihologijom raspr{enosti. Mnogo vi{e najprije sluì da pozicionira Zagreb kao grani~nu crtu isla- prostora u knjizi autor posve}uje zagreba~kim muslimanima i kr{}anstva, kako bi utvrdio da osamdesetih godina ma od 1918. do 1941. godine, kada zapravo zapo~inje 18. stolje}a zbog blizine osmanske granice on postaje sna`niji migracijski val muslimana prema Zagrebu kao “jedno od sredi{ta habsbur{ke islamske politike”. Na tu modernome gospodarskom sredi{tu i trì{tu radne snage. kulturnu promjenu posredno upozorava i nazo~nost Fran- Njihov status osnaèn je zakonskim priznanjem islama za Dombaya, austrijskog diplomata i orijentalista u Zagre- kao ravnopravne vjere u Hrvatskoj 1916. godine. Po~etak bu koji se 1795. javlja s knjigom Izvadak iz ìvotne povije- profiliranja muslimanske zajednice autor smje{ta negdje sti vjerovjesnika Muhameda u vezi s njegovim vjersko-po- oko 1919. kada je Ismet Mufti} imenovan za prvoga liti~kim i }udorednim na~elima. Implikacije oslabljene os- gra|anskog imama. Zajednica }e biti zna~ajno osnaèna manske hegemonije i zavr{etak Velikog rata krajem 17. i 1934. godine osnivanjem prve zagreba~ke islamske vjerpo~etkom 18. stolje}a u kulturnoj }e sferi, dakle omek{ati ske op}ine i osnivanjem Dèmatskog med`lisa 1937. koji protuislamski obrazac u Banskoj Hrvatskoj. je okupio vjersku i svjetovnu elitu. Uskoro je osnovana i Hasanbegovi} prvi Zaklada za izgradnju priljev muslimanskih stu- Za Hasanbegovi}a je zagreba~ka dàmija dàmije, te [erijatski sud denata u Zagrebu povenadleàn za bra~no i obinedvojbeno bila “simbol”, ~itavoga razdoblja, zuje s odlukom hrvatskoteljsko pravo muslimana slavonske Zemaljske vla- zbog ~ega on njezino ru{enje 1945. ocjenjuje kao koji je po~eo raditi 1938. de iz 1892. prema kojoj udar na “cjelokupni dru{tveni napor prve godine. su studenti [erijatske suHasanbegovi}eva regeneracije zagreba~kih muslimana”, {tovi{e kao da~ke {kole u Sarajevu konstrukcija povijesnog mogli nastaviti studij udar totalitarnoga komunisti~kog reìma na ~itav vremena izme|u 1918.prava na Zagreba~kom sustav vrijednost liberalnoga gra|anskog dru{tva. 1941. sadrì mno{tvo sveu~ili{tu. Osman Nuri podataka o kulturnom Hadì} bit }e prvi student prava koji }e upravo u Zagrebu ìvotu muslimana. U sredi{tu analize jest razvoj mjesnog 1894. tiskati svoju studiju pod naslovom Islam i kultura, odbora Narodne uzdanice 1923. godine koja se osniva pokazuju}i da muslimanski intelektualci ne bjeè od vla- kao akademski klub muslimanskih studenata, a nakon stitoga kulturnog i vjerskog izvori{ta. U analizi prvih kul- dvije godine klub se otvara i nemuslimanima. Autor prati turnih dodira muslimana sa Zagrebom autor polazi od rast dru{tva tijekom 30-tih kada prerasta akademske okvisitnih ali znakovitih detalja, primjerice doznajemo da je u re i oblikuje se kao gra|ansko kulturno dru{tvo koje je prosincu 1886. u Zagrebu boravio Mehmed Kolak Kolako- 1933. imalo tristotinjak ~lanova. Na planu doga|aja u vi}, pjeva~ iz okolice Biha}a kao gost Matice hrvatske te zagreba~koj NU ni{ta nije presko~eno, autor precizno da je recitirao pjesme koje je Matica objavila u zbirci pod rekonstruira unutra{nja previranja u mjesnom zagrebanaslovom Hrvatske narodne pjesme. Juna~ke pjesme (mu- ~kom pododboru NU od osnutka 1923. do ukidanja 1945. hamedovske). Njegov {ou i egzoti~an lik izazvao je veliki godine. Autor nas ne ostavlja u dvojbi da je hrvatski nainteres zagreba~koga gra|anstva, a tom zgodom Kolako- cionalizam uvelike profilirao tu kulturnu udrugu. Naciovi}a je portretirao slikar Ferdo Quiquerez, a njegovu re- nalnim kriterijima vrednovan zagreba~ki pododbor NU-a produkciju (Kolakovi}a s turbanom, cigarom i {alicom ka- postao je prostor za hrvatsku identifikaciju muslimana, a ve) moèmo na}i u knjizi. Ova nas epizoda podsje}a na Hasanbegovi} raspli}e zanimljivu povijesnu pri~u o zagre-

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU

Zagreba~ka d`amija (panorama)

NDH primje}uje odsutnost problematizacije. Autor u analizi prati rad Hrvatskoga muslimanskog dru{tva Narodna uzdanica, razglaba o izgradnji zagreba~ke dàmije te analizira problematiku mje{ovitih ènidbi i vjerskih preijelaza. Izostaje autorov komentar na niz drugih va`nih doga|aja. Prisjetimo se istraìva~kih mogu}nosti koje pruà primjerice, analiza vjerske i politi~ke elite nasuprot ekstremnome hrvatskom nacionalizmu, osobito dru{tva ilmije “El Hidaje”, djelovanje “Odbora narodnog spasa” koji se oglasio u Sarajevu u kolovozu 1942. godine, formiranje 13. SS-dobrovolja~ke bosansko-hercegova~ke planinske divizije (Handàr divizije) i drugim pitanjima o kojima je postoje brojni izvori i literatura. Ta disproporcijalnost znanja koja se osje}a u dijelu knjige posve}enom 1941.1945. godini rezultat je zapravo Hasanbegovi}eve metodologije koja se bavi dijelovima (Zagreb), a ne cjelinom (Hrvatska). Stoga se Zagreb doima suvi{e izoliran od konteksta Hrvatske i Bosne i Hercegovine, problematika ostaje plo{na u povijesnom vremenu koje je i za zagreba~ke muslimane bilo iznimno dinami~no i prijeporno. Taj nedostatak donekle nadokna|uju vrijedni i dosad nepoznati podaci koje autor donosi o Hrvatskom muslimanskom dru{tvu Narodna uzdanica i Hrvatskom muslimanskom dru{tvu u NDH, osobito radu dobrotvornog karaktera. Tako, primjerice, doznajemo da je u Zagrebu ve} potkraj kolovoza 1941. smje{teno dvjestotinjak izbjegli~ke muslimanske djece s podru~ja Hercegovine i kotara Biha}, koji su smje{teni u domu u Josipovcu i u domu za gluhonijemu djecu u Ilici; da je u rujnu iste godine u Zagreb stiglo i 1250 izbjeglica s podru~ja Biha}a koji su zatim smje{teni u okolicu Bjelovara i Oku~ane; da su u studenome 1944. otvorene dvije zgrade Dje~jeg doma Narodne uzdanice u [estinskom dolu. Autor zatim analizira povijest izgradnje zagreba~ke dàmije, koju prati serija izvrsnih fotografija. Za Hasanbegovi}a je zagreba~ka dàmija

ba~kom pododboru NU-a kao popri{tu “sna`nih politikoideolo{kih su~eljavanja” koja se od 1935. iz politi~kog ìvota prenose na studentsku populaciju. Pozornica tog sukoba jest Muslimanska akademska menza Narodne uzdanice i konvikit kroz koji je izme|u 1936. i 1945. pro{lo 214 u~enika i studenata i 40 studentica. Na stranicama njegove knjige osobito je prisutna svakida{njica zagreba~kih muslimanskih u~enika i studenata. Hasanbegovi} ne prati problematiku Narodne uzdanice isklju~ivo iz zagreba~ke vizure, ve} je poku{ava kontekstualizirati u okviru {ire sarajevske politike. Izvje{tava nas o reakcijama vodstva Narodne uzdanice u Sarajevu kada se poku{alo promijeniti ime udruge. Prema autorovim istraìvanjima, u Zagrebu je Edhem Mulabdi}, predsjednik sarajevskog Glav- 1941. godine bilo najvi{e prijelaza na islam te nog odbora, naime, odbio je 1936. zahtjev zagreba~kog pododbora NU-a da joj da pridjevak “hr- su se od ukupno 71 prijelaza, primjerice 33 vatsko” dru{tvo. Mulabdi} je objasnio da se time odnosila na rimokatolike, 31 na pravoslavce. ne “odbija hrvatsko ime”, ve} se po{tuju pravila Broj prijelaza je konstantno padao pa je, dru{tva po kojima dru{tvo nema hrvatsko nacionalno obilje`je (str. 112). Autor tako|er daje uvid primjerice, 1942. godine zabiljeèno 43 u previranja me|u muslimanskom sveu~ili{nom prijelaza; 1943. godine 16 prijelaza i 1945. mladeì nakon stvaranja Banovine Hrvatske, i nje- godine osam prijelaza. zino pristajanje uz Deklaraciju akademskih klubova Hrvatskog sveu~ili{ta u Zagrebu 1939. u kojoj se tvrdi da je nedvojbeno bila “simbol”, ~itavoga razdoblja, zbog ~ega Bosna i Hercegovina “etni~ki hrvatska zemlja”, a dokument on njezino ru{enje 1945. ocjenjuje kao udar na “cjelokupzavr{ava usklikom: “Ne damo Herceg-Bosnu dijeliti”. U kn- ni dru{tveni napor prve generacije zagreba~kih muslimajizi se tako|er donose podaci o radu manje eksponirane na”, {tovi{e kao udar totalitarnoga komunisti~kog reìma udruge pod nazivom Dru{tva zagreba~kih muslimana koja na ~itav sustav vrijednost liberalnoga gra|anskog dru{tva. Ne zatvaraju}u o~i pred ~injenicom da su u NDH po~injeni je 1939. preimenovano u Hrvatsko muslimansko dru{tvo. O~ito je da se u ratnom vremenu 1941.-1945. godine stra{ni zlo~ini na rasnoj i vjerskoj podlozi, Hasanbegovi} muslimanska zajednica hvatala u ko{tac s najteìm pro- zaklju~uje da je to vrijeme za muslimansku zajednicu bilo blemima opstanka te da je progla{enje NDH za muslima- “razdoblje kontinuiteta, dru{tvenog i demografskog rasta ne bio politi~ki i moralni izazov. Ma|utim, Hasanbegovi} potaknutog i poja~anog migracijom iz Bosne i Hercegovinije imao namjeru da kompleksnije obuhvati tu povijesnu ne prema Zagrebu” (str. 452). Takvu vrstu procjene, gotogra|u. Stoga se u odjeljku posve}enom muslimanima u vo je nemogu}e susresti, primjerice, u najnovijoj bo{nja-

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU

Zagreba~ko {erijatsko vjen~anje Muhameda Hadìba{~au{evi}a i Marije ôrda{i}, sjede Jure Franceti} i Jusuf Oki} kao {erijatski svjedoci, Zagreb 1941. ~koj historiografiji, koja NDH isklju~ivo vizira kao klasi~an oblik “asimilacije” i “kulturnog kolonijalizma” prema bosanskohercegova~kim muslimanima. Me|utim, treba priznati da se ovdje prvi put donosi uvid u problematiku me|uvjerskih odnosa te da se iz sabranih podataka moè i{~itati karakter vjerskih prijelaza. Tako se, primjerice, iz prezentiranih podataka moè vidjeti da je prijelaz s pravoslavne i ìdovske vjere na islam motiviran gra|anskom sigurnosti, a da je u slu~ajevima prijelaza rimokatolika bila rije~ poglavito o sklapanju zakonitih brakova. Prema autorovim istraìvanjima, u Zagrebu je 1941. godine bilo najvi{e prijelaza na islam te su se od ukupno 71 prijelaza, primjerice 33 odnosila na rimokatolike, 31 na pravoslavce. Broj prijelaza je konstantno padao pa je, primjerice, 1942. godine zabiljeèno 43 prijelaza; 1943. godine 16 prijelaza i 1945. godine osam prijelaza. Autor nas tako|er izvje{tava o demografskim kretanjima muslimana u Zagrebu izme|u 1910. i 1947. godine iz kojih je vidljiva tendencija neprestanog rasta, pa je primjerice, 1910. u Zagrebu ìvjelo 35 muslimana da bi se taj broj 1947. popeo na 2512 muslimana. U knjizi je ponu|eno obilje bio-bibliografskih podataka za gotovo cijeli prvi nara{taj muslimanskih intelektualca u Zagrebu. Iznimno je uvjerljiva analiza djelovanja zagreba~kog muftije Ismeta Mufti}a, a moè se na}i i mnogo vrlo ìvopisnih figura iz kulturnog i politi~kog miljea. Poglavlje Hasanbegovi}eve knjige posve}eno sudbini muslimanske zajednice neposredno nakon propasti NDH 1945. i uvo|enju komunisti~kog reìma, mnogo je saètije. Teì{te je stavljeno na represivnu problematiku, a povijesno vrijeme se osvjetljava politi~kim progonom muslimanske inteligencije koja je bila involvirana u kulturnu i vjersku infrastrukturu NDH, te ru{enjem zagreba~ke dàmije. Hasanbegovi} u posebnom dijelu donosi podatke o muslimanskim suradnicima u zagreba~kom novinstvu i publicistici prije 1945. godine. Na kraju slijede Prilozi u kojima autor prema vlastitom izboru objavljuje ~etrdesetak izvornih arhivskih dokumenata razli~ite provenijencije. Premda ovo gradivo moè biti zanimljivo istraìva~ima, ono donekle optere}uje osnovni sadràj monografije, a to Hasanbegovi}eva knjiga prema opse`nosti izvornog istraìvanja zacijelo jest.

BEHAR 82

Rije~ je o prvoj knjizi kao cjelovitoj povijesnoj rekonstrukcija muslimanske kulturne i vjerske infrastrukture u Zagrebu od 1878. do 1945 godine, dakle u jednoj par excellence zapadnoj i nacionalno formiranoj sredini. U njezinu je sredi{tu pretpostavka koju autor iskazuje zaklju~kom da je hrvatska nacionalna ideologija bila “isklju~ivi okvir u kojemu se oblikovalo shva}anje zagreba~kih muslimana o vlastitom identitetu prije 1945.” (str. 451.). Premda taj zaklju~ak nije sporan, on se u kon~anici pokazuje nepotpun jer vodi ra~una tek o politi~kom usmjerenju muslimana. Muslimani u Zagrebu nisu posredovali samo politiku, nego i svoju duhovnost i vjeru, kulturu, obi~aje i osje}ajnost, a sve to zajedno bio je katalizator njihova vlastita bujanja i samoosvje{tenja. Hasanbegovi}u treba priznati da je uporan traga~ za povijesnim izvorima, njegove bilje{ke upu}uju na veliki raspon kori{tenih arhiva javnog i privatnog karaktera (Arhiv Med`lisa Islamske zajednice u Zagreb, Hrvatski dràvni arhiv i Dràvni arhiv u Zagrebu, Arhiv Bosne i Hercegovine, Istorijski arhiv u Sarajevu, Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu itd.). Autor je precizan u rekonstrukciji povijesnih doga|aja, pouzdan u zaklju~cima, a njegov stil je ~itak i terminolo{ki ujedna~en. Njegova velika strast je foto-dokumentacija, pa je u knjigu uvr{teno 285 vrlo kvalitetno otisnutih fotografija koje izvrsno prate tekst. Imamo li u vidu da je Hasanbegovi} danas vi{i asistent u Institutu dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu, a njegova knjiga pro{ireni magistarski rad koji je obranio na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu 2005., od ovog se mladog znanstvenika moè o~ekivati da }e odràti kontinuitet znanstvenog interesa za povijest muslimana/Bo{njaka u Hrvatskoj. U Hasanbegovi}evoj knjizi potencijalni ~itatelji na}i }e dokumentiran i dijalogi~an pogled na muslimane u Zagrebu od 1878. do 1945. godine, osobito na muslimanske intelektualce i njihove hrvatske sugovornike koje autor prije svega vidi kao graditelje mostova izme|u dvije kulturne obale. [to re}i na kraju, osim da se i u ovoj knjizi moè osjetiti da je Zagreb dobivao kada se pona{ao kao grad intercivilizacijske komunikacije, te da je gubio kada je drugima i druk~ijima poku{ao nametati asimilativan model suìvota.

Unutra{njost prve Zagreba~ke d`amije

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU Nenad FILIPOVI], Slobodna Bosna, br. 547., Sarajevo, 10. svibnja 2007.

O ÊMU MA[TA TU\MANOVSKI POVJESNIÂR ZLATKO HASANBEGOVI] Respektabilan mladi nau~nik vrijedan prezira! De~ko koji obe}ava mrtvom Tu|manu Najnoviji Tu|manov cvjeti} – Hasanbegovi} Zlatko Hasanbegovi}: Prva dèmatli-purgerska ma}uhica neotu|manizma Kratka pouka o znanstveniku Hasanbegovi}u: Mladi znanstvenik Hasanbegovi} je uvjereni desni~ar-antikomunista

(…) @ivimo, kad govorimo o modernoj Hrvatskoj, u vremenu neotu|manov{tine, neobobanov{tine, neo{u{akov{tine. Barem kada se analizira politika Republike Hrvatske u Bosni te, jo{ vi{e, hrvatska politika u Bosni. Nekada{nji glavni profiteri antitu|manizma kao Ivan Lovrenovi} danas su zagovornici bobanovske formule podjele Bosne i Hercegovine na tri entiteta, a sve pod krinkom odanosti teoriji konsocijacije te imperativa da se prihvate “realnosti na terenu”. (…) U slu`bi te nacionalno-konsocijalne domoljubne ideologije na{ao se i Zlatko Hasanbegovi}, cvieti} vrlo fin, te prva zagreba~ka, d`ematli-purgerska, ma}uhica neotu|manizma. (…) Hasanbegovi}ev zajapureni antikomunizam vodi ga u negiranje bo{nja~ke posebnosti koju on smatra titoisti~kom tvorevinom. Njegov zajapureno bolesni antititoizam proizveo je neke od najapsurdnijih mu izjava. Prvi put sam za tog juno{u ~uo kada je prije nekoliko godina sarajevski Napredak organizovao nekakav znanstveni skup o `rtvama rata. Tu se Hasanbegovi} istaknuo nebuloznom tezom da su jugo-komunisti ubili u poslijeratnom periodu izme|u 1.500.000 i 2.500.000 ljudi. Ma kakav II Svjetski rat, ma kakvi sta{au, ma kakvi ~etalji, ma kakav Kragujevac, Tito je pobio najvi{e ljudi! Jo{ bizarnija je tvrdnja da

su Bo{njaci stada ovaca koji ne znaju ko ih je poklao u vremenu od 1992. do 1995. godine te tvrde da su to u~inili fa{isti te ljube i dalje Tita iako ih je poklao “Titi}” Mladi}. (…) Hasanbegovi}eva pojava simbolizuje haos i pogubljenost u koje su utonuli hrvatski muslimani, mahom Bo{njaci porijeklom, ako ne svi to i nacionalnim opredjeljenjem. Kao jasan rezultat petnaestogodi{njeg neuspjeha da budu priznati kao manjina u Hrvatskoj – a to im priznanje nikada ne}e ni do}i jer im ga ne mogu priznati dràva i dru{tvo koji su Srbe kao historijski dràvotvorni narod u Hrvatskoj sveli na nivo nacionalne manjine – Bo{njaci i njihova IVZ su na o~itom putu asimilacije u hrvatski nacionalni korpus. Jer, u Tu|manovoj i post-Tu|manovoj Hrvatskoj relevantni su me|u Bo{njacima i muslimanima samo oni koji su kao Hasanbegovi}. (...) Nije ovdje problem mladi Zlatko Hasanbegovi} koji ima u porodici komunisti~ku traumu. Njegov djed, nekada poznati gra~ani~ki i zagreba~ki poslovni ~ovjek, nestao je, 1946. godine, na poslovnom putovanju. Njegova porodica je bila izloèna udba{koj torturi. Ali to, ne zna~i da je intelektualcu, histori~aru uz to, dozvoljeno da siluje pro{lost propagandisti~kim eskapadama te da negira opstojnost zemlje i naroda i nacije iz kojih, htio on to ili ne htio, poti~e.

Melita [VOB, CENDO – @idovski istra`iva~ki i dokumentacijski centar Zagreb

VRIJEME VELIKOG PREVIRANJA Knjiga Zlatka Hasanbegovi}a “Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja” koju je 2007., na 624 stranice, objavio Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar i Med`lis Islamske zajednice u Zagrebu, izvanredno je pisana i dokumentirana. Brojni prilo`eni dokumenti nam poma`u da shvatimo vrijeme velikog previranja i podjela u svim zajednicama pa tako i u muslimanskoj zajednici u Zagrebu.

Za nas (@idove) je osobito interesantno poglavlje “Me|uvjerski odnosi. Mje{ovite `enidbe i vjerski prijelazi” (str. 348.). U knjizi je kori{tena i citirana brojna literatura, a postoji i kazalo osobnih imena. Knjigu je nabavio Cendo i mo`e se pogledati u njegovim prostorijama.

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU Ivan LOVRENOVI], knji`evnik, urednik i esejist

OTKRI]E POTONULOGA SVIJETA Knjigu Zlatka Hasanbegovi}a ~itao sam s velikim ~itala~kim uzbu|enjem. To je punokrvan spisateljski rad, u kojemu su se na najsretniji na~in susreli vladanje znanstvenom metodologijom, historiografska akribi~nost i sna`na autorska empatija. Ta knjiga pred na{im o~ima o`ivljuje cijeli jedan mikro-svijet (“muslimani u Zagrebu”), jednu veoma zanimljivu i dinami~nu sociokulturnu strukturu, i njezinu genezu u dugom razdoblju od onoga prvog poimence poznatoga “stanovnika” Mirogoja 1883, kroja~a Osmana iz Bosanskoga Novog, do 1945. godine. Ta godina, naravno, ne ozna~ava potpuni prekid, jer je u privatno-obiteljskim intimama i (jo{ vi{e) u uspomena-

ma taj svijet ìvio i dalje. Imao sam ga priliku i sam dodirnuti, barem u krhotinama, u svome zagreba~kom dje~a{tvu pedesetih godina, a likovi staroga gospodina Imamovi}a i njegova sina Keme, obojice rahmetlija ve} odavno, i danas mi ìve u sje}anju na plasti~an i topao na~in. Pa moj Mustafa R., o ~ijoj {iroj familiji i njezinoj ~estitoj historiji nalazim toliko va`nih podataka u Hasanbegovi}evoj knjizi... Ipak, u strukturno-povijesnom smislu, Hasanbegovi} naàlost to~no formulira: s 1945. godinom po~inje jedna potpuno nova povijest muslimana u Zagrebu, a ona sociokulturna struktura, koja se sa svom svojom vibrantnom unutarnjom socijalnom, politi~kom i kulturnom diversificirano{}u, bila razvila do tada, nestaje iza povijesnoga horizonta tako temeljito i tako potpuno, da se Hasanbegovi} eva knjiga za ve}inu dana{njih ~italaca pona{a kao senzacionalno, gotovo nevjerojatno otkri}e jednoga potonulog svijeta. To i jest njezina najve}a vrlina i vrijednost.

[evko ef. OMERBA[I], muftija zagreba~ki

DO SADA SMO PISALI SAMO TU\E POVIJESTI Pomalo je bilo sramota da toliko godina pro|e od pojave muslimana u Hrvatskoj, a da nitko o tome nije ni{ta zna~ajnije napisao. Autorova knjiga veliko je osvjeènje i mislim da se moè re}i da je ovo neka vrsta enciklopedije u koju je uspjelo stati i nacionalno i vjersko. U knjizi su posebno dojmljive i zanimljive ilustracije i fotografije od kojih su neke potpuno nepoznate. Autor je, po svom obi~aju, bio vrlo otvoren jer ja, recimo, neke stvari ne bi iznosio jer nisam siguran jesu li istinite. Radi se o doga|ajima vezanim uz islamsku zajednicu, muftiju, kadiju, ali bez obzira na to autor je bio transparentan i otvoren. Pratio sam kakve je reakcije knjiga izazvala u Hrvatskoj i u tom smislu postigla je pun uspjeh. Niz poznatih ljudi u Zagrebu i dràvi o knjizi su pozitivno, pohvalno i s iznena|enjem govorili. Autor sam priznaje da je na neki na~in èlio dati autobiografiju vlastite obitelji, a ~esto se bavio i muslimanskom elitom. Ho}u re}i da se u

BEHAR 82

knjizi nije bavio obi~nim pukom. I jedni i drugi su doprinijeli stvaranju zajednice. To je jedna od mojih digresija, ne bih rekao zamjerki. Izuzetno mi je drago da se ova knjiga pojavila jer bilo je intelektualaca u Hrvatskoj, kao {to je Vladimir Bakari}, koji su s podsmijehom i sprdanjem govorili o muslimanima. On nas je znao nazivati “ciganima”, makar se mi muslimani nikada ne odri~emo svojih Roma, koji su tako|er doprinijeli izgradnji Islamske zajednice u Hrvatskoj. Nadalje, Hasanbegovi} opisuje jednu od najteìh dionica muslimana na ovim prostorima, a to je NDH. U knjizi se moè u~initi kao da su muslimani prihvatili NDH kao svoje uvjerenje i ideologiju. Autor je bio dosta blizak i otvoren prema toj dionici povijesti ne uzimaju}i potpuno u obzir period do 1938. i {to su sve muslimani tada predstavljali jer neki èle re}i da su muslimani do tada bili poznati samo kao kahvedìje, a to nije to~no. Unato~ svim mojim “primjedbama” mislim da je knjiga izuzetan doprinos prou~avanju muslimana na ovom podru~ju. Ono {to }e Islamska zajednica uvijek podràti jest da obradimo period od 1945. pa do danas koji je vrlo bogat, buran i zanimljiv. U tom periodu muslimani su od anonimusa iz Toma{i}eve 12 dogurali do jedne od najljep{ih i najve}ih

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU dàmija u Europi. Taj period }e, u stvari, pokazati tko smo mi. Zna~ajno je da novije razdoblje nije siroma{no informacijama i ne}e trebati otvarati arhive. Moja glavna zamjerka knjizi je {to autor nije inzistirao na Bo{njacima. Kako god se autor nacionalno izja{njavao, a ima pravo da ne bude Bo{njak, mislim da ovdje ipak preteè bo{nja~ko nacionalno bi}e i da je o tome trebao voditi ra~una. On jest vodio ra~una o na{em bosanskom porijeklu, ali mislim da danas svaki intelektualac u Hrvatskoj koji se osje}a muslimanom i koji je porijeklom iz BiH mora inzistirati na bo{nja{tvu. Mislim da je tu islamska zajednica najvi{e kriva, govorim ovo osje}aju}i tu krivicu, jer je uvijek pretpostavljala islam nacionalnosti i to na jedan ignorantski, negativisti~ki na~in. Mi s vjerom dobivamo zaista mnogo, ali bez nacije mi ne moèmo izboriti tlo pod nogama, a to je za

Bo{njake bilo pitanje ìvota i smrti. Mi smo zbog na{eg anacionalnog odnosa dosta toga izgubili, a gubi i na{a vjera. Smatram da Hasanbegovi}u kao povjesni~aru nije stalo da bude kritiziran i demantiran ve} da objektivno prikaè ~injenice. Ja vjerujem Zlatku i njegovoj znanstvenoj utemeljenosti, a o tome da li je on desnije politi~ki orijentiran, kako neki kaù, ili ne, ne bih znao re}i. Na kraju krajeva, danas su te strane toliko izmije{ane da ne znate {to je lijevo, a {to desno. Mislim da je doprinos koji je dala prva Zlatkova knjiga garancija da }e i ovaj drugi dio posla dobro uraditi, a naravno da on nije jedini me|u nama koji to moè uraditi. Bilo bi dobro da se najnovije razdoblje opi{e s vi{e strana. Mi smo do sada pisali tu|e povijesti i biti }e dosta muke da priviknemo ljude da pi{u o nama i da se prestanu bojati re}i tko smo i {to smo.

[emso TANKOVI], saborski zastupnik bo{nja~ke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

NESUMNJIVA IZVRSNOST I KRITI^KI ODNOS SPRAM IZAZOVA Knjiga Zlatka Hasanbegovi}a “Muslimani u Zagrebu 1878.1945. (Doba utemeljenja) tiskana u Zagrebu 2007. godine nesumnjivo spada u ona znanstvena djela koja, svojom tematikom, povijesnim okvirima i nesumnjivoj izvrsnosti zavrje|uje da se o njoj govori s du`nim uvaàvanjem i respektom. Treba odmah na po~etku primijetiti da je knjiga ve} izazvala brojne, kako pozitivne tako i negativne reakcije nekih krugova kojima se, o~ito, nije svidjela nagla{ena prezentacija doga|aja vezanih za razdoblje Nezavisne dràve Hrvatske (1941.-1945.). Ta, usu|ujem se primijetiti, nezrela razmi{ljanja, politikantski prigovori, ne mogu umanjiti visoke standarde koje je ugradio mladi, ali ve} dobrano afirmirani Hasanbegovi} spomenutim djelom. Ovo je va`no naglasiti jer, u podnaslovu knjige, “Doba utemeljenja”, sugerira na istraìvanje i nove radove i dalji prikaz razvoja Islamske zajednice u Hrvatskoj (s posebnim naglaskom na grad Zagreb). Knjiga je mogla (da li i trebala) nositi druga~iji naziv “Bosanski muslimani (Bo{njaci) u Zagrebu 1878.-1945”. jer, i{~itavaju}i demografsku statistiku, sve upu}uje na zaklju~ak da su emitivni centri doseljavanja u Hrvatsku isklju~ivo vezani za Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, premda je grad Zagreb, kao glavni grad Hrvatske, politi~ko, kulturno i gospodarsko sredi{te uvijek imao najbrojniju muslimansku populaciju, statistika islamskih vjernika je bila jedinstvena za cijelu zemlju. I{~itavaju}i nekada{nji

popis islamskih vjernika (Jedinstvena muslimanska op}ina) nai{ao sam na podatke o mojem ocu [emsi i majci Fatimi koji su boravili u Krièvcima gdje je otac bio {ef u èljezni~koj postaji Krièvci). Usput bih se zahvalio autoru Zlatku Hasanbegovi}u koji je, pomno istraùju}i dokumentaciju Muslimanske op}ine, prona{ao i pismo mojega oca Zagreba~kom muftiji u kojem ga moli da intervenira kod ministra èljeznica kako bi mu omogu}io prijelaz u mjesto s brojnijom muslimanskom populacijom. Moja sestra Emina ro|ena je u Krièvcima i ja sam, vjerojatno, zahvaljuju}i muftijinoj intervenciji i preseljenjem mojih roditelja, ro|en u Bosanskom Novom. Ova mala obiteljska pri~a kazuje da sam i osobno zainteresiran da se u novom izdanju knjige na|u i prilozi kojih u ovom izdanju nedostaje. Posebno mjesto u knjizi ~ine izvrsni statisti~ki preslici doga|anja kao i odli~an odabir fotografija koje potvr|uju da su na{i stari dolazili u Hrvatskoj kao trgova~ka i studentska elita i veoma brzo se integrirali u sve pore nove sredine koja postaje njihovim domom. I dandanas kada stari gra|ani Zagreba, Osijeka, Dubrovnika govore o muslimanima zamjetan je respekt i nagla{eno uvaàvanje. Statistika prelazaka na islam govori o brojnim i u nekim godinama i masovnijim konverzijama u na{u vjeru. Zanimljiv je i pregled muslimanske djece ro|ene u Zagrebu u razdoblju od 1919.-1945. kao {arolika vjeroispovijed majki novoro|enih. Mo`da ti detalji najbolje daju sliku stanja koje je prethodilo izgradnji Islamskog centra u Zagrebu 1987. godine. Priznajem da jo{ uvijek susre}em brojne sugovornike s kojima razgovaram o knjizi Zlatka Hasanbegovi}a. Ne ma-

BEHAR 82

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU li broj mojih prijatelja ukazuju mi na neke fotografije koje ih prikazuju u mladena~koj dobi ili pak na neke osobe njima drage i znane. Na koncu jo{ samo dvije misli. Ovo nije knjiga koju mo`ete pro~itati i ostaviti je u zape}ak. Ona }e vas, uvijek iznova zaintrigirati da joj odvojite dio svojega vremena i iznenaditi s nekim novim do`ivljajem.

Drugo, istinskih bih svim mladima preporu~io odabir ove knjige pri stvaranju kriti~kog odnosa spram izazova koji ih u budu}em ìvotu i{~ekuju. Narod koji nije svjestan svoje pro{losti te{ko moè o~ekivati bolju budu}nost. U tom kontekstu ova knjiga moè biti od velike pomo}i.

Faris NANI], dru{tvenopoliti~ki komentator i analiti~ar bo{nja~ke scene, biv{i glavni urednik Preporodovog Journala

PRVI POKU[AJ KAO POZIV ZA DALJNJA PROUÂVANJA Knjiga Muslimani u Zagrebu, Zlatka Hasanbegovi}a hvalevrijedan je izdava~ki poduhvat koji je u{ao na, u Hrvatskoj, ve} od{krinuta vrata jednoj podvrsti historiografskih istraìvanja, onoj koja se znanstveno i to ne samo marginalno bavi manjinskim zajednicama koje su glavni povijesni tokovi itekako poga|ali, ali ~ija je sudbina ostala nepoznata, sakrivena i marginalizirana ili pak politikantski interpretirana. Ovakva istraìvanja zapravo svjedo~e o punoj integriranosti manjinskih zajednica u sudbinu dru{tava u kojem ìve kao i dràvnih oblika koji ga ome|uju, iako to mainstream historiografima, a posebno amaterima me|u njima (F.Tu|man), ~esto izmi~e i to namjerno. Bez sumnje, Hasanbegovi} ovom knjigom dokazuje izrazitu sklonost znanstvenoj akribi~nosti koju sam prepoznao ~itaju}i njegove prija{nje, manje zahtjevne radove i slu{aju}i ga na razli~itim tribinama. Za~udno je koliko je dokumenata i fotografija jedne relativno marginalizirane i malobrojne zajednice u promatranom periodu, posebno iz takozvane NDH (ovo tzv. se ne odnosi na iritantno etiketiranje partizanskih historiografa, ve} na ~injenicu da ta dràva doista nije bila nezavisna), taj mladi autor i povjesni~ar uspio sakupiti, sistematizirati, originalno interpretirati i objaviti. Neke su fotografije i njihovi opisi, a i potpisani dokumenti pou~ni za one koji su skloni idealizirati odre|ene vode}e sudionike zbivanja, posebno izme|u 1941. i 1945. godine, ali i ne{to kasnije, bilo na “lijevoj” bilo na “desnoj” strani spektra. [teta je {to autor nije imao vremena konzultirati privatne arhive i sje}anja i drugih zagreba~kih bo{nja~kih familija kako bi prezentirani mozaik bio jo{ bogatiji. Imponira autorova persistencija na prou~avanju paralelnih politi~kih (lijevih i desnih) i kulturnih kretanja u Bosni i Hercegovini kao i odnosa u Islamskoj zajednici koji su

BEHAR 82

imali utjecaja na Islamsku i op}enito zajednicu muslimana, najve}im brojem etni~kih Bo{njaka u Zagrebu do 1941. Zbog toga, donekle ~udi kako u najopse`nije prikazanom (vjerojatno zbog ve}eg broja dostupnih dokumenata) periodu, onom NDH, nije gotovo niti dotaknut utjecaj stra{nih zbivanja genocida nad bo{nja~kim stanovni{tvom u BiH na tu zajednicu. No, ako takvih utjecaja nije bilo, zastra{uju}a je pomisao o samoj zajednici koja ostaje gotovo intaktna na poku{aje ~etni~kog zatiranja muslimana u Bosni, posebno zato {to nije bila neosjetljiva na razli~ite dokumente i druge vrste upliva iz Sarajeva i Bosne prije uspostave NDH. Ovdje posebno treba imati u vidu nekoliko rezolucija muslimanskih uglednika iz Sarajeva, Mostara, Banja Luke koji su u Zagrebu uru~eni {efu NDH – Anti Paveli}u, a koje su protestirale protiv zlo~ina nad Srbima i Romima, odnosno protiv rasne i ostalih diskriminacija. Tako|er, kako je knjiga naslovljena Muslimani u Zagrebu, ~ini se da nedostaje prikaz lijevih ili antifa{isti~kom pokretu bliskih ideja i utjecaja. Naravno, sama Islamska zajednica i druge “gra|anske” udruge nisu imale dokumentiranu suradnju s antifa{istima za vrijeme trajanja usta{ke dràvne tvorevine, ali to jo{ uvijek ne zna~i kako anifa{isti~kog utjecaja nije bilo. Bilo bi doista nepravedno prema mladom i vrlo vrijednom autoru i njegovom djelu simplificirano ih klasificirati u “desne” ili ne daj Boè, “ultradesne” interpretatore i interpretacije turbulentnog razdoblja od austrougarske okupacije BiH do zavr{etka II. Svjetskog rata. Napokon, ova je knjiga koja je napisana kao pro{ireni i dopunjeni magistarski rad pod mentorstvom prof. Ive Goldsteina prvi znanstveno prire|eni poku{aj historiografskog prikaza muslimanske zajednice u Zagrebu, od njenih po~etaka do institucionalizacije i relativne stabilizacije u uvjetima primitivnog gra|anskog dru{tva u onda{njim dràvnim tvorevinama. Time je njezina vrijednost velika, ne samo kao pionirskog rada, ve} i kao polazi{ta za daljnje prou~avanje svih segmenata pojavnosti i djelovanja jedne zna~ajne manjinske zajednice u Hrvatskoj.

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBU Mirsad BAK[I], predsjednik udruge â&#x20AC;&#x153;Dr. Safvet beg Ba{agi}â&#x20AC;?

VRIJEDNOST NAÊLNOG RAZLIKOVANJA VJERE I NARODNOSTI Prije svega, pozdravljam izlazak knjige jer ona predstavlja kamen temeljac znanstvenog istraìvanja o na{oj nazo~nosti i dokazuje od kuda smo i na koji na~in do{li u Hrvatsku. Radi se o pregledu na{e povijesti unatrag stotinu i vi{e godina te ~estitam na znanstvenoj akribiji mladog znanstvenika. Ve} na prvi pogled vidljivo je da je uloèn veliki trud u afirmaciji jedne zajednice koja je kona~no zavrijedila da ovakvim djelom dobije punu intelektualnu potvrdu o vlastitoj ukorijenjenosti u hrvatskom dru{tvu. Knjigu sam, iako nije roman, i{~itavao skoro na dah. Imponirao mi je jasan povijesni pregled koji pokazuje ulogu i doprinos islamskog tradicijskog i kulturnog kruga hrvatskoj kulturi i dru{tvu op}enito. Ovakva knjiga je nedostajala i osobno sam zahvalan Zlatku Hasanbegovi}u, kona~no i ponosan sam {to ga poznajem i {to s njime sura|ujem u afirmaciji muslimanskih vrijednosti hrvatske kulture, te se nadam da }e svoj rad nastaviti i pro{iriti. Knjiga je napisana objektivno, na temelju svih izvora koji su mu bili dostupni. Politikantske kritike koje su anonimno i zakulisno pristizale iz nekih krugova po mojoj su ocijeni deplasirane, jer se ne radi o kritikama koje su utemeljene na ~injenicama. Rije~ je o predrasudama koje dolaze iz vizure propale totalitarne ideologije kojoj su neki ljudi pri-

padali ranije i koja je oblikovala i njihovo suvremeno politi~ko i nacionalno odre|enje i koji su bili uvjereni da su ratni pobjednici temeljem svoje ideologije i dràvnih ciljeva jednom zauvijek napisali povijest. Povijesne ~injenice koje nalazimo u knjizi ukazuju na bogat ìvot na{e muslimanske zajednice u nastajanju, koja je imala snage, èlje i mogu}nosti da se odrì i napreduje u jednoj sredini koja ju je istinski prihvatila. Ova sredina pokazala je duboku trpeljivost koja je svojstvena autenti~noj hrvatskoj kulturi i nacionalnoj misli. Zato je i moglo do}i do oblikovanja jedne zajednice koja se ra|ala u nepovoljnim povijesnim okolnostima. Ima jedna izreka koja kaè da kada vjera postane politi~ka organizacija ona radi protiv ~ovjeka, a dok vjera sluì da se ~ovjek obrati Svevi{njem onda je ona izvor svih nadahnu}a. Drago mi je da je Zlatko Hasanbegovi} i historiografski potkrijepio vrijednost na~elnog razlikovanja vjere i narodnosti te afirmirao zaboravljenu ba{tinu muslimanskog hrvatstva i istinske vi{evjerske hrvatske kulture i time prokazao besmislenost otpora povijesno opravdanoj egzistenciji zajednice muslimana Hrvata, kao identiteta koji ni~im ne ugroàva suvremenu bo{nja~ku egzistenciju. Na kraju, mislim da svi koji imaju intelektualne potencijale u na{oj zajednici ovo djelo trebaju pro~itati kao dokaz da u na{em gradu i domovini nismo repa bez korijenja te da se imamo ba{tinu na koju se moèmo pouzdano osloniti, ali i intelektualce od formata koje treba cijeniti i po{tovati i na svaki na~in promovirati. Izjave pripremio: Filip Mursel BEGOVI]

BEHAR 82

DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U

Nano{enje nove pau~ine: Knjiga koja nadilazi znanstvenu ma{tu Pi{e: Ervin JAHI] Hvala Bogu {to nisam povjesni~ar! Povijest ne volim jer u njoj, po meni, ima dosta nejasne tu~njave, ali po{tujem je kad ne kalemi i ne nadopisuje, nego kad rekonstruira i (re)interpretira svoj predmet. Ovih dana ponovno i{~itavah i prelistavah knjigu povjesni~ara Zlatka Hasanbegovi}a Muslimani u Hrvatskoj 1978.-1945., Doba utemeljenja. I ne bi mi te{ko. Jer, ne treba ~ovjek biti od te struke da bi "nosom" namirisao je li neka knjiga ~emu, i po ~emu je ~emu ako je ~emu. Kaèm, ponovno i{~itavah i prelistavah, {to valjda podrazumijeva da sam je bar jednom pro~itao cijelu. I jesam. Iz po{tovanja prema temi, ali i prema autoru. I ni tad mi ne bi te{ko: ~ovjek se prihvatio golema posla, tragao i gonetao {to je skriveno ispod velikih gromada kamenja, putovao zbog dokumenata, udaljavao se od izvora i pribliàvao im se, nabasavao na vjerne i la`ne tragove. Prava pravcata istraìva~ka pustolovina. Aferim mu na tome! Hasanbegovi} je o~ito ozbiljan i ~ovjek i znanstvenik. To zaklju~ujem po discipliniranosti njegova rukopisa, po kompleksnoj i preciznoj re~enici koju zahtijeva esejisti~ko mi{ljenje. Po{tujem ga i drag mi je zbog toga. Usko gledano, Zlatko Hasanbegovi} svojom me knjigom zaduìo bilje{kama i prilozima za biografije nekih osoba iz onodobnog javnog i kulturnog ìvota. I podu~io. Hvala mu na tome. E sad, s obzirom na to da se Hasanbegovi}eva knjiga bavi "dobom utemeljenja", prirodno je o~ekivati da bi ona morala razgrnuti maglu i ublaìti slijepe pjege modernog konstituiranja jednog etni~kog subjekta, narodnosnog identiteta, vjerske skupine, kako god. Tu uo~avam krucijalne smetnje, gotovo nepremostive brane koje je postavio pred mene mo`da ponajprije Hasanbegovi}ev svjetonazorni koncept. Prvi put ~itaju}i njegovu knjigu, naime, nisam branio brani da mi bude branom, nego sam upamtio na kojem mjestu mi se isprije~ila i {utke primio na znanje njen nagon, strast, volju, "historijsku ambiciju", {to li ve}, da mi uskrati ime. Oduzmi ruì ime â&#x20AC;&#x201C; ruà }e i dalje

BEHAR 82

mirisati, bio je moj ~itateljski odu{ak s nezamjetnim udjelom eti~kog i estetskog bola koji pokatkad mentalni ~in, pa i ~itateljski, prati mimo na{e volje ili izbora. Drugi put "listaju}i" knjigu, brana mi se, sad me|utim na planu slike, isprije~ila ponovno. I to albumom endehazijske nostalgije. Vizualno, Hasanbegovi}eva knjiga sugerira nam nevinu i upravo razdraganu {etnicu usta{a u fesovima, jednu recepcijski nimalo nekonfliktnu mreù simbola, ma koliko dragocjenu kao dokument. Uostalom, ma koliko neizbje`nu s obzirom na tretirano vrijeme, ako }emo pravo. Na planu teksta, razdoblje od Berlinskoga kongresa do Prvoga svjetskog rata autor je gotovo pretr~ao, tzv. jugoslavensko razdoblje solidno popratio i s merakom se raspisao o vremenu NDH. Nema u tome ni{ta lo{ega. Sve je posve legitimno i na neki na~in o~ekivano s obzirom na podatnost i intrigantnost teme muslimana u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj. E sad, tu mi se po tre}i put isprije~ila brana. Iako vlada neosporno modernim znanstvenim aparatom i iako je, rekoh, rije~ o iznimno ozbiljnom i vrlo obrazovanom ~ovjeku, on svoj diskurs ideologizira, omek{ava konvencionalnu znanstvenu stegu i pripadnu joj suzdrànost i na neuralgi~nim to~kama najednom gubi na vjerodostojnosti strastveno unose}i vlastitu projekciju i podcrtavaju}i, u najmanju ruku, nategnute zaklju~ke. To ~ini vi{ekratno kad je posrijedi neprecizno imenovanje, ako ne i zloupotreba nominiranja. ZloUo~avam krucijalne upotreba, naime, imena onodobnih zagre- smetnje, gotovo ba~kih muslimana u nepremostive brane koje suvremenim uvjetima i je postavio pred mene svijeta uop}e i politolo{ke, sociolo{ke, eko- mo`da ponajprije nomske, ako ba{ ho}e- Hasanbegovi}ev te, historijske misli â&#x20AC;&#x201C; svjetonazorni koncept. ~ini mi se nazadnom, nekorektnom i, u kona~nici, nepristojnom za intelektualca i znanstvenika Hasanbegovi}eva formata. Ti su zagreba~ki muslimani, poru~uje nam Hasanbegovi}, prirodan i nimalo nekomotan odljev hrvatske nacionalne ideologije, {to }e re}i Hrvati islamskog vjerozakona du{om i obrazom. Nadalje, on tvrdi da je vladavina NDH doba njihova kontinuiteta, ekonomskog i demografskog blagostanja. I tu za Hasanbegovi}a nema zbora! Ali ima. Barem po meni. Hasanbegovi}u, naime, ne pada na pamet jedan drugi kontinuitet. Kontinuitet imena

IZLOG KNJIGA Bo{njak/Musliman! I to, ako ni{ta drugo, u kolektivnoj, premda neinstitucionaliziranoj, memoriji pripadnika muslimanske zajednice, u njihovoj Razlici koja je na jedvite jade od Berlinskog kongresa ~as dopu{tana, ~as potirana. Izme|u ostalog, u neopredijeljenosti ili u nametu da se opredijeli{ kao Hrvat ili, u Kraljevini SHS, kao Srbin. Argument za to? Najbanalniji i istodobno najistinitiji: obiteljska intima i pri~e koje smo ja, vi, mi kri{om slu{ali od svojih, naàlost uglavnom rahmetli, dida i nana. Pri~e o traumama jednog naroda stjeranog izme|u partizanskog ~eki}a i usta{kog nakovnja, pri~e o identitetu koji je barem jedno stolje}e be{}utno klja{tren ma{icama mo}i i manipulacije, svojatan i zabranjivan kao malo tko i {to. Pri~e o Slavenima ~ija imena nezgrapno zvu~e, o dràvnim zajednicama u kojima ih formalno nema ali su{tinski postoje kao neimenovan vi{ak, o jeziku koji se ne zove njihovim imenom i bratskoj ljubavi naroda koji su im tepali hortikulturne po{alice o cvije}u i ostale budala{tine. Pri~e o tome kako su to, eto, na{i Turci, muhamedanci i isto~njaci. Uostalom, argument za to su pri~e o strahu za vlastite ìvote u divlja~koj, fa{isti~koj dràvnoj tvorevini gdje se zatiralo @idove, Srbe, Cigane, Bo{njake i mnoge neposlu{ne Hrvate. Sve to spada u golu nu`du i be{}utnu uskratu slobode. Jer strah potire, obeshrabruje slobodu. Znam da Hasanbegovi} to zna, {tovi{e po{teno to i isti~e u svojoj knjizi kao konstataciju kakva je endehazijska politi~ka strategija prema nehrvatima. Stoga, eto, smatram da mu tvrdnja o muslimanskom kontinuitetu u NDH ba{ i ne drì vodu. @ao mi je to ustvrditi, ali Hasanbegovi} jednako tako ima vrlo ozbiljnih problema s komunizmom, {to je njegovo pravo kad to ne bi eskaliralo u mnogo sloèniji problem. Grubo kazano, naime, ~ini mi se da on ima izvjesnih problema i s antifa{izmom, a to je, drìm, ne{to posve malignije. Partizanski pokret otpora me|u muslimanima u Hasanbegovi}evoj knjizi posve je sti{an i minoriziran, a star}evi}anstvo i velikohrvatstvo stvaran i iskren izraz gotovo cijelog muslimanskog kolektiviteta. To je, naravno, istinito tek ako pristanemo na to da istina moè biti sve ili - da ni{ta nije istina. Da se umio li{iti sentimenta koji po~esto siluju tzv. povijesnu istinu, da se rasteretio od, iako diskretnog, latentnog zagovora odavno pokopanog i danas, nasre}u, posve neupotrebljivog mita o muslimanskim "povratcima iskonu", da nije emitirao prili~no neznanstvenu i nekontroliranu mr`nju prema komunisti~koj ideologiji i njenim u~incima u biv{oj Jugoslaviji (lako za komunizam, {tovi{e legitimno ga je mrziti, ali znanstveni ili esejisti~ki diskurs pretpostavlja otmjenost i nije njegovo da mrzi) – Hasanbegovi} bi bio autor, po meni, ne samo solidne ve} i velike, veli~anstvene knjige. Rastere}ena ideolo{kih oblatni, ona bi se mogla ~itati kao rad koji kudikamo nadilazi znanstvenu ma{tu, kao vjerno izvje{}e o ju~era{njem svijetu i publicisti~ko djelo prvog reda. Ovako, ona ostaje tek vrijedna pa`nje u skidanju dijela historijske pau~ine, a njen autor, zbog ideologizacije vlastita predmeta i nano{enja neke nove pau~ine, nekom vrstom utopijskog agitatora. [to, naravno, ne umanjuje moje po{tovanje prema zasigurno dosad najva`nijoj knjizi jednog zagreba~kog muslimana na{ih dana o zagreba~kim muslimanima ju~er.

Isabelle Wesselingh i Arnaud Vauleri:, “Bosna, ìvo sje}anje”, Buybook, Sarajevo, 2006., 383 str. U kolovozu 1992., jedan ameri~ki novinar je otkrio postojanje zatvoreni~kih logora za civile, koje su dràli srpski nacionalisti oko Prijedora, na sjeverozapadu Bosne. Snimci na televiziji i jedna fotografija obi{li su cijeli planet. Mije{aju}i reportaù, istraìvanje i analizu, navode}i razgovore s razli~itim akterima genocida, ova knjiga uspijeva u svom pothvatu u~initi dostupnim {irokoj publici pitanja koja su va`na za budu}nost regije i ~itave Europe.

Kemal Mahmutefendi}: “Genije na smetlji{tu”, Buybook, Sarajevo, 2004., 75 str. “Genije na smetlji{tu” uspijeva kroz stihove o modernoj osje}ajnosti iskazati egzistencijalnu obesmi{ljenost osobne, ali i kolektivne situacije. Stoga ove pjesme nude ~itala~ku avanturu spoznaje i samootkrivanja. U zbirci je uobli~ena simboli~ka sinonimija koja korespondira s ranijim Mahmutefendi}evim knjigama, ali i sa suvremenom bosanskohercegova~kom i svjetskom poezijom. Mahmutefendi} naprosto ne prestaje izvrsno pisati, uvijek je u trajanju, kao natpis svevremene poruke i obli~ja.

Majo Dizdar: “Mak Dizdar”, biblioteka Bosanski portreti, Vrijeme, Zenica, 2007., 175 str. Majo Dizdar otkriva nam dio lika poznatog pjesnika koji je do sada bio nepoznat – figuru oca. Knjiga sje}anja na Maka Dizdara dirljivo je svjedo~enje o ìvotu velikog pjesnika, njegovim usponima i padovima, strahu i sre}i, ljubavi, siroma{tvu, slavi… To je knjiga o velikoj ljubavnoj pri~i i uzbudljivom ìvotu porodice Dizdar, ~esto te{kom ali uvijek punom poezije. Sin slavnoga oca tridesetak se godina bavi publicistikom i novinarstvom te je autor petnaestak dèpnih romana koje je pisao pod pseudonimom Majkl Tauer. Pripremio: F.M.B.

BEHAR 82

E S E J: T O KOV I M I S L I

Kruh, islam i Arapi Pi{e: Predrag MATVEJEVI]

jo{ dalje, Aleksandriji. Spu{tala su se i na jug, ka Mekki i Adenu. Prenosila su, uz ostalo, sjemenje, za~ine, mirodije, mirise - tamjan, balzam, cimet, ora{~i}, mirhu, aloju, kasiju i jo{ mnogo toga, nepoznatoga na zapadnim stranama. Pustinja, su{a i glad navodile su Arape da traè krajeve u kojima ima vi{e oaza i izvora, plodnijih polja i pa{njaka. Na svome su putu susretali i upoznavali razne na~ine uzgajanja ìtarica i pravljenja kruha, preuzimali ih i prilago|avali svome iskustvu i mogu}nostima svojim. Tamo gdje se stje~u putovi nastaju legende i stvara se povijest. Na raskrsnicama se ~uju glasovi prorokâ. “S njim su (Jusufom) u tamnicu u{la jo{ dva momka. 'Ja sam sanjao da cijedim vino (hamr)' – re~e jedan od njih. – 'A ja, opet,' – re~e drugi – 'kako na glavi nosim hljeb (hubz) koji ptice kljuju. Protuma~i nam to, jer vidimo da si zaista dobar ~ovjek.'” U tom je navodu (12:36) jedini spomen kruha u Kur'anu, koji nije osobito istaknut. Poslanik i vjerovjesnik Muhammed jeo je datulje, one od najbolje vrste zvane 'aùa (ili 'adùa) u njegovu rodnom gradu Mekki (Mekketu-l-Mukerrema) i u “cvjetnom gradu” Jesribu, budu}oj Medini (El-Medinetu-l-Munevvera). “Onaj tko pojede ujutro nata{te sedam 'adùa, ne treba se bojati toga dana ni otrova ni uroka”, kaè Amir bin Sa'ad. Ibn Omer navodi rije~i samoga Muhammeda: “Me|u stablima postoji jedno koje sli~i muslimanu - a to je palma”. Na palmi s dubokim korijenom raste, usprkos su{i, ponekad usred pustinje, slatka i hranjiva datulja. U raznim krajevima krase je razli~ita imena - temr, tafezuin, naziva se tako|er “datulja svjetla” - deglet-nur. Kruh nije predmet liturgije u islamu kao u judaizmu ili Postojalo je, prema legendi, devet arapskih plemena, kr{}anstvu. Njega su posvetili oni kojima je najvi{e trebao, potomaka Irama sina Semovog, unuka Nuhovog, i Ismaila obitelj i zajednica – ummet. Kur'an ne spominje ni sito ni prvoro|enoga nasljednika Ibrahimova. Postojbina im bila plug, ni ra` ni je~am. Ali o samu ìtu govori ~esto i nadahna prostoru nazvanom Arapski otok – Dèziretu-l-'Arab. nuto: “Mi s neba spu{tamo vodu kao blagoslov i ~inimo Stanovnici pustinjskih krajeva na sjevernoj strani kretali su da uz njezinu pomo} ni~e ìto koje se ànje… Zemlju rasise prema Siriji i Palestini, Sinaju i Crvenome moru. Na jugu jecamo pukotinama i ~inimo da iz nje ìto izrasta… Allah su se zadràvali u Jemenu, bogatu ìtaricama, koji }e sa ~ini da zrnje proklija”. U suri “Ja Sin” re~eno je: “Oìvljujemo svojom okolicom dobiti mitsko ime Arabia felix. U mezo- zemlju i iz nje vadimo zrnje.” potamijskim ravnicama i Mnogi hadisi, oni kojipredjelima Plodnoga po- Kruh nije predmet liturgije u islamu kao u ma je priznato kanonsko lumjeseca Arapi su stjecali zna~enje, dopunili su s judaizmu ili kr{}anstvu. Njega su posvetili znanja o poljodjelstvu i po{tovanjem Svetu knjinavodnjavanju te pripre- oni kojima je najvi{e trebao, obitelj i gu, koji su u dugotrajnoj mi raznovrsnih jela i pi}a. zajednica – ummet. Kur'an ne spominje ni usmenoj predaji mogli Prve se karavane spominsito ni plug, ni ra` ni je~am. Ali o samu ìtu ostati mjestimice okrnjeju u asirskim kronikama ni. “Sahihu-l-Buhari” jamvi{e od tisu}lje}a prije is- govori ~esto i nadahnuto… ~i da je “Poslanik volio lamizacije. U bitci kod je~meni kruh, koji je preKarkare, Arap Dùndub je s mno{tvom kamila pritekao u poru~ivao i bolesnicima”. Poslanikova k}i Fatima pruìla pomo} Aramejcu iz Damaska Im-Idriju, biblijskom Bar-Ha- je ocu “komad je~mena kruha”, a on joj je odgovorio: dadu. Plemena su se sve vi{e pomicala na zapad, putovi- “Ovo je prva hrana koju tvoj otac jede u ova tri dana” - to ma koji su vodili prema Palmiri i Alepu, Damasku, Basri i, je ~uo i zapisao Imam Ahmed. Prema hadisu koji je prenio Predrag Matvejevi}, jedan od najzna~ajnijih publicista u Jugoisto~noj Evropi, veliki poznavatelj Mediterana, humanist i kozmopolit, ro|en je 1932. godine u Mostaru, gdje je poha|ao osnovnu i srednju {kolu. Studije romanistike zapo~eo je u Sarajevu, a zavr{io u Zagrebu. Doktorirao je 1967. na presti`nom pari{kom univerzitetu Sorbonne (iz komparativne knjièvnosti i estetike), gdje je tako|er obranio habilitaciju za redovnu profesuru (1994.). ^lan je Savjeta Novog Plamena. Predavao je francusku knjièvnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1959.-1991.). Godine 1989. osnovao je jugoslavensku politi~ku partiju UJDI. Godine 1991. odlu~io je emigrirati i izabrao poloàj “izme|u azila i egzila”. Nastanio se najprije u Francuskoj, zatim u Italiji. Na Novoj Sorbonnei (Paris III) predavao je na Odsjeku za op}u i komparativnu knjièvnost. Od 1994. godine redovni je profesor na Slavistici rimskog univerziteta “La Sapienza”. Bio je gostuju}i profesor na raznim univerzitetima: New York University (1982.), Ecole des langues orientales (1991.), Université caaholique de Louvain (2000.). Univerzitet u Perpignanu, u povodu 600. godi{njice svog postojanja, dalo mu je doktorat honoris causa.

BEHAR 82

E S E J: T O KOV I M I S L I Ebu Davud: “za Poslanika Muhammeda ocat je najbolji za~in kruhu”. El-Buhari navodi i rije~i Ebu Hazima: “Poslanik nije vidio sito u svome domu”. Spor se vodio o tome je li ga imao priliku vidjeti u okolici prepunoj palmi, sa slatkim datuljama. Islam je pribliìo Arape jedne drugima i nastojao ih objediniti. Stvorio je vjerske slu`be i podupro dràvne ustanove - nastali su veliki kalifati Umevija i Abbasija. Udruèna su plemena krenula prema novim prostorima sa sabljom u ruci, pokorila Egipat, osvojila Ma{rik i Magrib, izbila na obale Sicilije, pre{la Gibraltar (Dèbelu-Tarik) i dala mu ime svoga vojskovo|e Tarika, zakora~ila u [panjolsku, dospjela u Portugal. Dostignu}a starih kultura stajala su pred novim osvaja~ima: Aleksandrija je bila odavno jednom od prijestolnica Mediterana, poznavala je i egipatski, i gr~ki, i rimski kruh; u Tunisu su se dugo sa~uvale predaje Feni~ana vi~nih pekarstvu, Kartaàna, poklonika boginje Tanit, Rimljana tako|er; Berberi su upoznali kruh prije dolaska Arapa, pod rimskom upravom; Sicilijanci su ve} prihvatili obred euharistije kad je islam dopro do njih i po~eo im se nametati; [panjolcima i Portugalcima su bili poznati ne samo kr{}anski obredi, nego i ìdovske poga~e i lepinje, kvasne i azime. Te{ko je utvrditi je li doista simbol islama - mladi mjesec sa zvijezdom u sredini - nastao za vrijeme no}nih radova na njivama kraj pustinje, koje su danju izloène vru}inama. Sija~i i èteoci gledali su zvjezdano nebo i mjese~eve mijene. Vjerovalo se od davnina da ìto brè raste no}u. Poslanik nije odredio spomenuti znak, koji je stariji od islamske vjere. Na prvim zastavama vijorio se {ehadet, koji u nekim muslimanskim zemljama i danas sluì kao grb, ispisan na zelenoj podlozi drevnom arapskom kaligrafijom: La ilahe illallah Muhammedun resulullah (“Allah je jedini Bog, Muhammed je njegov poslanik”). Na {irokim prostranstvima koja su zauzeli prije sukoba s Mongolima i Turcima, postojalo je mnogo naziva za kruh. Hubz je najuobi~ajeniji, ponekad ozna~ava svaku hranu. 'Aj{ je rasprostranjen u Egiptu, zna~i i kruh i ìvot. Serid je stari knjièvni naziv koji je, ~ini se, pao u zaborav. U skladu s Bo`jom rije~i, dìhad se, naime, na oruànu borbu za cijeli ummet odnosi samo kada je u pitanju obrana i jedino je tada legitimna i legalna kad agresiju ozna~uje zlo~inom. Berberi zovu svoj kruh ed`rum, vjerojatno prema latinskome agrum. Regif je poga~a, rekik lepinja, 'adìn tijesto od kojega se prave i lepinja, i poga~a, i sam kruh. Neumorni putnik Ibn Bettuta ~uo je kako gra|ani Isfahana nazivaju svoj kruh perzijskim rije~ima nan i nanna, napose kad se obra}aju djeci - autor ~uvenoga putopisa biljeì kako je, pje{a~e}i Sirijom, prolazio “pokraj vrtova, ispod palmi koje su s desne i lijeve strane {titile prolaznika od sunca, dok su trgovci u njihovoj sjeni prodavali kruh i datulje”. Sjena u tome kraju nagovije{ta blaènstvo. Mnogo su raznih kruhova mijesile neumorne ruke arapskih èna i pekara: kruh pe~en ispod pepela, hubzu-lmelle, poznat od najstarijih vremena, sli~an onome koji se spominje u Starome zavjetu, u “Izlasku”; bijeli kruh od srì p{eni~noga ìta, hubzu-l-huvvara; kruh od sitnoga bra{na, hubzu-l-semid, nazivan naprosto semid; kruh od

neprosijana bra{na, hubzu-l-hu{kar, jeftin kao i onaj obi~ni kruh koji se pravi za ~ar{iju ili suk te naziva hubzu-ssuk; skuplji je od njega kruh sa sezamom, “rasutim poput zlatne pra{ine”, po rije~ima pjesnika Ibn Haddad Huseina. Sa~uvalo se mnogo prezimena u kojima je korijen habbaz - pekar. Kronike spominju hljebove od so~ivice, od “alesa” sli~na p{enici ali druk~ijega ukusa, od maka, ìra, boba, roga~a, leblebije, od suhih smokava i samljevenih datulja te napose od smjese raznovrsna sjemenja: “Moè se sve na svijetu voljeti, ali se sjemenom kruhu ne moè odoljeti”, zapisao je pjesnik El-Me'muni. U djelu naslovljenom “[krtice” (El-Buhala), El-Dàhiz je nazvao kruh “kraljem svih jela”. Daleko bi odvelo nabrajanje vrsta kruha i lepinja po arapskim pokrajinama, to vi{e {to od mjesta do mjesta izgovori nisu jednaki, a i sama imena nisu ista. Sjetimo se ovom prilikom sufijske predaje, dervi{a i fakira te njihove askeze koja se odlikuje voljom da se odupru poroku pohlepe. Jeli su ponekad samo mrvice, tek koliko je potrebno da se preìvi u molitvi i zanosu. Nomadi su oduvijek bili u teèm poloàju od sjedioca, beduini od stanovnika gradova i sela. U pustinji nedostaje drva za vatru, a ni devina izmeta, koji sagori i stvori èravicu, nema dovoljno. Goni~i i jaha~i strpljivih ìvotinja

BEHAR 82

E S E J: T O KOV I M I S L I Tanka i providna lepinja preìvjela je razaranja grada i umiju otkriti, zameteno u pijesku, korijenje neobi~ne biljke zvane alfa ili halfa, koja brzo plane i pretvori se u ugarke. izgone iz njega. Sa~uvala se na drugoj obali, u marokanskoSladokusci preporu~uju da se, prije nego {to se tijesto stavi me Tatuanu, nadomak mora. Tisu}e i tisu}e Arapa, zvanih na zagrijanu kamenu ili pje{~anu podlogu, na istom mjestu Morisci, sklonile su se tamo, a i stanovit broj Sefarda po{ao ispe~e janje}i ili kozji but - kako bi lepinje dobile bolji okus. je tim putem, idu}i dalje. O Tatuanu se pripovijedalo kao Ku{ao sam ih zajedno s malom karavanom u Tunisu, na “odalisci Andaluzije”, ljepotici “polegnutoj u cvjetnu poputu od mora prema Kejruanu i Gafsi. Dijelove koje preo- stelju”, “s licem prekrivenim bijelim Poslanikovim burnustanu od objeda beduini spremaju u ko`ne vre}ice obje{ene som”. Oko Kazbe jo{ se vide ostaci starih utvrda, {panjoo sedlo, zajedno s duhanom, solju, ~ajem. Malo dalje u lskih po gradnji, “mudeharskih” po stilu. I tu se ulazi, kao i unutra{njosti afri~koga kontinenta susre}emo i Tuarege, u Kordobu, s raznih strana, kroz vrata koja nose stara imetako|er nomade. Jezik im je bliì berberskom nego arap- na – Babu-l-Mekber, Babu-s-Sa'ida, Babu-r-Ramuz, Babu-nskom, ali im je vjera ista. Njihove ène, tamne puti, ogrnute Nevadir. îni se da ni jedan grad, osim mo`da Fesa, nije plavim ili crvenim suknom, prepu{taju svojim muèvima da sa~uvao toliko andaluskih obilje`ja. Na suku Garsa Kebira se bave kruhom, kozama ili muflonima koji ponekad prate prodaju se sve vrste kruha, poga~e, lepinje. Ku{ao sam nekaravanu. Vodi~ mi je preveo dio pustinjske pjesme koji ke od njih. Takav je sigurno bio i kruh u Kordobi prije nego glasi: “Daj mi devu, sedlo i {ator, i ja }u biti sretan ~ovjek”. {to su je napustili posljednji Morisci i Sefardi. Ibn Haldun je u svojoj slavnoj raspravi, naslovljenoj ElRazli~it je njihov pojam sre}e, ali ne vrijedi manje. U pokrajinama koje su zauzele, arapske su vlasti dono- Mukaddima, prevo|enoj kao “Prolegomena”, saèo uz sile zakone i odredbe u vezi s kruhom i ìtom te nadzo- ostalo znanja o poljodjelstvu. Mudrac je u svom rodnom rom nad njihovom proizvodnjom i raspodjelom. U razdob- Tunisu vidio vlast Hafsija, u Maroku upoznao Merinije, lju od nekoliko stolje}a nastala su djela posve}ena prehra- njihov dvor i zatvor, u Egiptu je susreo Memalike i Fatimini, me|u kojima se ~esto navode “Knjiga o kuhanju” (Ki- je, u Grenadi Nasirije, u Kairu je predavao na El-Ezheru, a tabu-t-tabh) koju je sastavio El-Verrak Nasr bin Sejjar iz u Damasku pregovarao s mongolskim osvaja~em Tamer~etvrtoga stolje}a po hid`ri, “Etika trpeze” (Adabu-s-su- lanom - stekao je iskustva kakva nije imao mo`da ni jedan fra) iz pera Es-Sindi bin Muhammeda, “Rasprava o po{ti- od njegovih suvremenika. Napominjao je, jednostavnim vanju kruha” (Risaletun f-ihtirami-l-hubz) koju je napisao rije~ima, kako gajenje ìtarica i uvjeti prehrane bitno ovise ugledni Abdulgani en-Nablusi nekoliko stolje}a kasnije. o postupcima i sredstvima koji ih prate i pomaù. “Zada}a U staroj Kordobi, uz obalu Gvadalkivira, postojalo je u je poljodjelstva da proizvede ìto i hranu - a za to je povrijeme arapske vlasti trebno ne samo obraditi predgra|e pekara, Rebe- Filozof je nastojao objasniti i Poslanikov zemlju, zasijati je i nadzidu-l-rekkakin. Tu se mijerati, èti klasje, vr{iti ga odnos prema plugu i na~in na koji je sio najbolji kruh u Andate iz njega izdvojiti zrluziji. U blizini se nalazila prepri~an u nekim hadisima: Ibn Haldun no…, jer ~ak i obi~an “trgovina blagoga bazili- pretpostavlja da Poslanik Allahov nije prezreo dnevni obrok ìta iziskuka”, Havanitu-r-rejhan, a je upotrebu pomagala i plug kao sredstvo rada, nego kao na~in na do nje “vrt ~uda” – Munposuda, suradnju triju jetu-l-'adèb. Kordobljani koji se izrabljuju oni koji se njime sluè. zanatskih tijela - kova~a, su tuda prolazili s razdradrvodjelaca, lon~ara”. Figano{}u i èljom da nabave dobra kruha. Prali su ruke na lozof je nastojao objasniti i Poslanikov odnos prema pluobli`njim ~esmama i ispirali usta svjeòm vodom prije ne- gu i na~in na koji je prepri~an u nekim hadisima: Ibn Halgo {to su ga ku{ali. Odlamali su od njega komad po ko- dun pretpostavlja da Poslanik Allahov nije prezreo plug mad, zalogaj za zalogajom, nisu ga rezali. Bilo je vi{e od kao sredstvo rada, nego kao na~in na koji se izrabljuju oni dvadeset predgra|a u nekada{njoj Kordobi, uz veliku ri- koji se njime sluè. jeku, za vladavine Umevija, prije nego {to je grad razoren Ibn Haldun je ostavio neobi~an zapis u kojem uspou mjesecu {evvalu 633. godine po Hid`ri, 1236 po kr{}- re|uje kvasac s amajlijom: “Amajlija je nalik na kvasac anskome kalendaru. Predgra|e pekara bilo je na glasu. U (hamira), koji je sastavljen od elemenata zemaljskih, vonj se ulazilo kroz vrata od Saragose, Bab Saragusta. Tuda denih, zra~nih i vatrenih. Kadar je promijeniti sve ono u je neko} prolazio “Ebu-l-Valid Muhammed ibn Ahmed ibn ~emu se na|e svojom biti i oblikom svojim. Moè se uspoMuhammed ibn Ru{d – trebalo je cijelo stolje}e da to ime rediti s eliksirom (el-eksir)”. postane Averoes”, tako pi{e na{ nedavno preminuli suMnogi su jezici u mediteranskome okru`ju odavno i{vremenik u neobi~noj knjizi naslovljenoj “Alep”. Napo- ~eznuli. Aramejski je potisnuo hebrejski. Novi se gr~ki minje da su filozofovi preci “do{li iz pustinja Arabije te je udaljio od staroga. Latinski se rasuo u romanskome svijeon sam volio slu{ati klokot voda... ili pak {umove fontane tu. Arapski se jezik bolje odrào od ostalih - Kur'an je koji dopiru iz nekoga nevidljivoga vrta”. Susjedne su pe- ostao uzorom knjièvnom jeziku svih Arapa. Jezik je kruh karnice sigurno bile poznate Averoesu. U njih je zalazio i naroda, re~e mudrac. Ne ìvi se samo od njega, ali se bez Mo{e ben Maimonides, ro|en u Kordobi, hebrejski filozof njega ne moè. koji je tu na arapskom jeziku napisao prve stranice svoga (odlomak iz knjige: tuma~enja “Mi{ne”. I u kruhu su se najvjerojatnije na{le “Kruh Mediterana – svjetovni i sveti”) arapske i ìdovske sastavnice.

BEHAR 82

LIKOVNO OKNO

Unutarnje svjetlo Munira Vejzovi}a U povodu dviju splitskih izlo`bi ulja, skulptura i crteà koji su bili postavljeni krajem pro{le godine u pala~i Milesi i galeriji Kula Pi{e: Sead BEGOVI] I u na{e doba svjedoci smo vrlo ìve likovne scene, u nas i u svijetu. Ali, tehnologija, zatim interes za medijske malverzacije i nezasitno trì{te, koje uvijek iznovice lansira nove trendove, bitno su izmijenili pristup stvaranju i samome djelu. Na ìvoj likovnoj sceni sve vi{e mjesta zauzimaju oni koji napu{taju intimnu atmosferu ateljea i pretvaraju se u performere u prostoru (ne{to kao popudbina, primjerice, nedovr{enoj slici), ili }e posegnuti za video artom, body artom, raznim instalacijama i tjelesnim aktivnostima kako bi uop}e u{li u prostor slike. Virtualna komunikacija i razne ra~unalne simulacije te video sekvence potpomaù novom govoru pokretnih slika. Akademsko obrazovanje vi{e nije presudno za uspje{nost i kvalitetu likovnog djela - posvuda susre}emo â&#x20AC;&#x153;nomade ljepoteâ&#x20AC;? izvaninstitucionalne umjetnosti. Jedan od umjetnika koji nikada nije mijenjao simulakrum za taktilnu umjetnost, ali se u novo doba dobro uklopio obnavljaju}i staro, a koriste}i novo, jest slikar, crta~, grafi~ar i kipar Munir Vejzovi}. Kao pustolovni slikar kojeg je te{ko etiketirati, na svoju }e izdvojenu profinjenost, kao anakronist, manirist i postekspresionist, stalno podsje}ati. Dokaz su i ove dvije uspjele izlo`be njegovih novih radova u splitskoj pala~i Milesi i galeriji Kula. Od{kolovani individualac, ali ne i osobenjak jer uvaàva tradiciju sveukupne svjetske moderne ba{tine, uspio je sjediniti duhovnost i tjelesnost na na~in koji je ubrzo prepoznat kao ono najbolje u nas. On naprosto èli reagirati na poticaj ma{te, na vizualni izazov i emotivni udar, ustvr|uje akademik Tonko Maroevi} u katalogu re~enih izlo`bi, a nije mogao odoljeti ni potrebi da izi|e iz konvencionalnih ànrova, izloìv{i se napastima ~iste forme i autonomije oblika. Doìvljaj, vje{tina i znanje, njegov su energetski oscilogram, dodaje Marojevi}, pritom, autenti~nost u izrazu i individualna darovitost, odmi~e ga od ve}ine velikih i razvikanih uzora. Dovoljno je samo spomenuti s kakvim se razli~itim morfolo{kim postupcima on sluì. Crta olovkom, tu{em, sansanguinom, flomasterom, tintom, pre{anim ugljenom; u grafici se sluì bakropisom, akvatintom i suhom iglom, a u slikarstvu s akvarelom, gva{em, pastelom, uljem na platnu i kartonu. Modelirat }e u gipsu i bronci, a kombinirat }e i s drvom. Ono {to ga istinski odvaja od uzora jest to da nikada nije robovao pukoj imitaciji predlo{ka upravo izuzetno{}u meko}e poteza, blago{}u preljeva, gipkosti obrisa i vatrometom boja, odnosno ìve, mrljaste fakture â&#x20AC;&#x201C; zaklju~uje Maroevi}.

Vejzovi} se podjednako udaljava od autisti~nih i pomodnih svjetova koji se name}u kao nalog vremena. Bujnost njegovih vizija i oblika, stamena isklesanost poruke, a posebice osjetilnost u suglasju ~ovjeka i njegova okoli{a, a u njemu ponekad i erotskog gr~a, nutka nas da shvatimo kako se to nadopunjuje slikar, kipar i crta~ - bez me|usobne suprotnosti. Unutarnje vizije i taktilnost materije isprepli}u se na na~in da se nikada ne zagubi ko{tica pojmovnosti iz koje }e ubrzo niknuti novi plodovi (poduhvati). Od strastvene ekspresije jednog kokota, na ovim izlo`bama, do ta{izma i enformela, pratimo njegovu najve}u sposobnost, a to je spontanost nasuprot hladne logike i intelektualne ura~unljivosti. Stoga je on iskonski suptilan i kada je prepun predmetnih aluzija. Vejzovi} se kre}e prema beskona~nom vremenu i prostoru kroz male antropo-

BEHAR 82

NA OBALI, ulje na platnu, 170 x 140 cm, 2000.

BACCHANALE, ulje na platnu, 140 x 110 cm, 2003.

USNULA, pastel, 56 x 40 cm, 2005.

IBERIA, ulje na platnu, 35 x 55 cm, 2006.

KRAJOLIK, ulje na platnu, 110 x 150 cm, 2007.

BACCHANAL, ulje na platnu, 194 x 236 cm, 2006.

METAMORFOZA, bronca, 23 x 26,5 12,5 cm, 2005.

@ENA, bronca, 41 x 18 x 15 cm, 2006.

MUNIR VEJZOVI], 29. sije~nja 1945. ro|en u Doboju, BiH. Osnovno obrazovanje zavr{ava u rodnom gradu, te [kolu primjenjene umjetnosti u Sarajevu. 1965. godine upisuje se na ALU u Zagrebu, Slikarsko grafi~ki smjer. Tokom studija na ALU prekida studiranje na tre}oj godini i odlazi u Pariz, ba{ u vrijeme studenskih nemira 1968. godine. Nakon provedene godine dana vra}a se ipak u Zagreb gdje diplomira u klasi prof. Antuna Mezdji}a 1970. godine. Sljedi razdoblje opstanka u metijeru iako je primoran raditi na nekoliko {kola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vra}a se u Zagreb. 1977. predaje na [koli primjenjene umjetnosti u Zagrebu i to je bilo posljednje pedago{ko iskustvo. Od tada ìvi u sovjstvu samostalnog profesionalnog umjetnika. Borave}i u Parizu upoznaje i usvaja veliki dio francuske likovne ba{tine po raznim muzejima i galerijama istodobno poha|aju}i neobavezno Ecole des Beaux Arts. VA@NIJE SAMOSTALNE IZLO@BE: • GALERIJA JOSIP RAÎ], ZAGREB 1977. • GALERIA MARTIN / MOLINARY, NEW YORK,1983. • GALARIA PRINZHORN, BE^, 1984. • GALERIJA MO[A PIJADE, ZAGREB, 1985. • PARIS, CONFERENCES HIMBA-IMPOSTURE, PAR DRA@EN KATUNARI] POETE ET MUNIR VEJZOVI] PIENTRE LE CENTRE CURTUREL FRANCAIS, 1988. • MUZEJSKO-GALERIJSKI CENTAR “OÎ ISTINE” ZAGREB, 1992. • SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK, 1995. • GALERIJA MENKUL KIYMETLER BORSASI, ISTANBUL,1999. • MODERNA GALERIJA, ANKARA, 1999. • MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI (MALI SALON) RIJEKA, 2001. • GALERIJA ÎMI], DUBROVNIK, 2003. • AUDITORIUM, MILANO, 2004. • GALERIE BRUN LEGLISE, PARIS, 2004. • GALERIJA ANTONIO BALDO ASSICURAZIONI, MILANO, 2005. • GALERIJA KLOVI]EVI DVORI, RETROSPEKTIVNA IZLO@BA ZAGREB, 2005. • LA MEDIATHEQUE, INSTITUE FRANCAIS DE ZAGREB, 2006. • GALERIJA KULA, PALA]A HAZU (MILESI), SPLIT, 2007. OBJAVLENE GRAFI^KO-PJESNI^KE MAPE: • PASTORALE, MAPA MONOTOPIJA, IZDANJE ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB, 1986. • HIMBA-IMPOSTURE, DRA@EN KATUNARI]-PJESME, MUNIR VEJZOVI]-GRAFIKE, IZDANJE ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB, 1988. • GRAFI^KO PJESNI^KA MAPA; TVOJE TIJELO MOJA KU]A, MUNIR / ARSEN, GALERIA CANVAS, ZAGREB, 2000. • GRAFI^KO PJESNI^KA MAPA S LUKOM PALJETKOM, BACCHANALE, IZDANJE NSK, ZAGREB, 2003. NAGREDE I ODLIKOVANJA: • NAGRADA ZA SLIKARSTVO AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI, ZAGREB, 1970. • NAGRADA KONEX ZA GRAFIKU, ZAGREB, 1994. • RED DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULI]A, ZAGREB, 1996.

LIKOVNO OKNO skno izobli~ene anatomije tijela (vidljivo kod istaka bokova; slika: “Torzo”, “Leè}i akt”) samo su jo{ jedan ekspresivni element koji uvaàva odnos tijela i prostora. U takvu masu, koju asimetri~no raspodjeljuje, Munir udahnjuje svoje zavidne energetske naboje, posebice one erotskog porijekla. Figurativni stup “@ene sa }upom – cariatida” stremi uvis. Putenost je u drugom planu (za razliku od “Leè}eg akta”), a nagla{ava se gracilnost vje~ne ène, i ènskote uop}e. Smireni njen iskorak odaje gotovo mitsku snagu, dakle, monolitnu puno}u i karakternost. Iako se kipar na trenutak odri~e klasi~nog ideala – zadrào je tradicionalnu teìnu simbola: ène karijatide. Na izlo`bi u pala~i Milesi izloèn je i ve} od prije poznati Vejzovi}ev “Don Quijote” (asambla` od drva, gipsa i {page) koji slijedi prepoznatljivu romanesknu pri~u ustaljenu u na{im sje}anjima i pretvorenu u amblemati~nost. Munir ne zaboravlja organsko i ritmi~no, ono Don Quiote, drvo, {paga, gips, 40 x 44, 2006. {to sugerira putovanje, odnosno, vje~nu potragu pustolovnog junaka za istinom. Vejzovi} je kao i Cervantes pomorfne pri~e koje ugra|uje u arhitekturu cjelokupnog dje- krenuo svog viteza te }e i literarno upu}eni promatra~ la (slike: “Bacchanal”, “Na obali”, “Iberia”, “Radost ìvo- osjetiti jedno poglavlje velebnog romana. Na taj je na~in ta”, “Terra incognito”). U pojedina~nim radovima nudi ostvarena jo{ jedna ina~ica sloènog ljudskog lika zajedno zanimljivu interdisciplinarnost, naprosto osje}amo preta- sa svojom komplekspanje vrsta - prije svega, pribliàvanje slikarstva i kiparstva. nom pri~om o utjelov- Vejzovi} ne obnavlja kult Pritom ne odbija narativnost, dapa~e, dje~jom }e se iskre- ljenju ljudskog sna, pro{losti – on se njime no{}u vinuti na krilima ma{te (slika: “Radost ìvota”). stradanja i uporne borVeliku privla~nu snagu imaju i njegovi d' apresi (na be za pravi~no i nedo- bavi i razgovara s njim ovoj izlo`bi: “Doru~ak na travi”, “Olimpia”) koji nude uvi- sti`no. na nov na~in. Njegovo jek novu ~aroliju istoga, ako je potrebno ~ak i spu{tanja Vejzovi} ne obna- se svako djelo, isto tako do groteske, ali uvijek logi~ne motivike jer za ovog umjet- vlja kult pro{losti – on nika ne postoje tehni~ki problemi zanata kojima se se njime bavi i razgo- i izlo`ba, moè shvatiti poku{ava pribliìti temi. Kristali~ni oblici nadrealne vizije vara s njim na nov na- kao bogata asocijacija suzdrànog kolorita na slici “Konj” donose te{ke emocije, ~in. Njegovo se svako na umjetnost uop}e. a pojedini sastavni dijelovi slike podre|eni su iracionalnoj djelo, isto tako i izlo`kompoziciji, iako, Vejzovi}, u takvim djelima zadràva ok- ba, moè shvatiti kao Ono {to je na njegovim renutost materijalnom predmetu kao oda{iljatelj znakova bogata asocijacija na slikama pokret, potez, vidljivog svijeta. umjetnost uop}e. Ono linija i boja – dolazi Kada motiv prestaje biti temom slike zadràt }e se na- {to je na njegovim slituralisti~ko impresionisti~ki detalji koji su ujedno i simbo- kama pokret, potez, li- samo od sebe, kao li neobuzdanog veselja organskih oblika (slike: “Sv. Juraj”, nija i boja – dolazi sa- vlastita gesta i esteti~ki “Slikar i model”), ili }e uradci funkcionirati kao ekspresiv- mo od sebe, kao vlasti- zahvat. ne slike na granici apstraktnog slikarstva i nadrealizma ta gesta i esteti~ki zah(slike: “I mjesec u ku}u u|e”, “Plesa~ica i gitarist”). U oba vat. Ipak, on uvijek polazi od vlastite estetike pri ~emu je slu~aja na dopadljiv na~in povezano je organsko i kon- boja manje sredstvo, a vi{e autonomni oblik djela, kao {to struktivno – preklapanjem linija uz kultivirani kolorit. Time su mu i samostalne forme unutar slike odraz potisnutih Vejzovi} vjerojatno ukazuje na mogu}u novu figurativ- radnji – poput snovi|enja. On prati njihovu usamljenost u nost i staru naviku neoekspresivnosti. To se posebno od- kozmi~kim dimenzijama ne zaboravljaju}i pritom da je raàva na njegovim skulpturama. On voli pokretljive kon- raznorodne stilove stvorio samo za sebe, bez obzira na ture na svojim kipovima te jo{ jednom potvr|uje da ga uzoriti predloàk. I mo`da ba{ stoga, mi ga uvijek iznoviodista zanima povijesni razvoj moderne skulpture. Grote- ce prepoznajemo – novog i svjeèg.

BEHAR 82

PRI^A

Tako je divanila nena Ediba Pi{e: Ludwig BAUER

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a {kolovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevo|enjem stru~nih djela, me|u kojima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku iz 1967. godine. Bauer je bio profesor i u~itelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdava~ke ku}e Globus i knji`evnog ~asopisa Na{a knjiga, analiti~ar javnoga mnijenja i propagandist, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar), istra`iva~ interkulturnih pitanja i kolumnist. Bavio se ure|iva~kim poslovima od antologija do izbora {kolske lektire, pisao predgovore, kritike i recenzije. Objavio je vi{e knjiga za djecu. Posebno je ugledan kao romanopisac, a do sada je objavio romane Trag u travi (1984.), Trik (1985.), Dokaz da je zemlja okrugla (1987.), Kratka kronika porodice Weber (1990.), Biserje za Karolinu (1997.), Partitura za ~arobnu frulu (1999.), Prevo|enje lirske poezije - Romanetto Buffo (2001.), Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat (2002.). Posljednji roman Zapisi i vremena Nikice Slavi}a objavljen je ove godine. Za Behar je interesantan podatak da je Bauer jednu svoju prozu za djecu (Poliglot i pas ) objavio u Sarajevu godine 1989. U istom je gradu u ediciji Bosanska knjiga objavio roman Biserje za Karolinu godine 1997., a tako|er i prvo izdanje romana Partitura za ~arobnu frulu godine 1999.

Evo me. Tu sad stojim, a u grlu mi stoji rije~. Bilo bi bolje da tamo i ostane, ali ne}e, ne moè… Ne{to bih rekla, ali se bojim... Bojim se i rije~ izgovoriti, jer znam da je grijeh govoriti. A ne mogu ne govoriti. Ne mogu ne govoriti! Ne znam ni da li smijem ne govoriti... Ko smije? A svi govore. Ja bih, eto, morala… Morala bih ne{to ispri~ati... Ne zato {to sam stara i mudra, jer stara jesam, ali nisam previ{e {kolovana, a jo{ manje sam mudra. Nisam ni ne{kolovana pa da se kaè kako nena blebe}e u svom neznanju. A opet, neprosvije}ena sam, neuka... Ali sve ovo {to bih morala ispri~ati nema veze s mojom mudro{}u i {kolovanjem. Ima to veze s onim {to sam proìvjela, s onim {to sam skrivila, s onim {to me boli... Eto, to je ono. Mudri ljudi kaù da je zapisano da ~ovjek ho}e dok je ìv da grije{i...Velika je to istina. Ja to dobro znam. I znam da moram to izre}i da i drugi znaju. Mala je ta moja pri~a, a opet – ve}a je od cijelog mog ìvota. Jer {to je bio ìvot moj?... Gdje je bio, kada je bio? Gdje sam to ja ìvjela, kada sam ìvot proìvjela?... Po-

ku{avam se sjetiti ne~eg lijepog, ne~eg dobrog u svom ìvotu... Vele da ljudi pamte samo dobre stvari, samo ono lijepo {to im se u ìvotu dogodilo. A ja, ja se malo ~ega takvog sje}am. Malo ~ega lijepog. Ne sje}am se gotovo ni~ega {to je bilo prije... prije Onoga... Malo se ~ega sje}am, doista. Malo... Pri~aju o djetinjstvu, a ja se djetinjstva premalo sje}am. Iz djetinjstva sje}am se visoke tarabe. Mo`da i nije bila tako visoka, ali sam ja bila malena. Sje}am se da je bilo sramota gledati kroz tarabu, kroz rupe od ispalih ~vorova i proreze izme|u dasaka. Bilo je sramota gledati ovamo i gledati onamo, i unutra i napolje. A opet se gledalo. Kroz rupu u tarabi nekad se vidjelo kako ljudi prolaze, a nekada oko. Nikada nisam saznala ~ije je bilo oko. Pobjegla sam kad sam ugledala oko. Bila je sramota da èmsko dijete bude izloèno pogledu izvana... Uvijek je ne{to bilo sramota. Toga se sje}am. I ono {to nije bilo sramota za druge, bilo je sramota za ène... Eh, sramota! Prokletstvo èmskog ~eljadeta! Prokletstvo i nevolja moja. Pri~aju i o mladosti, a ja se i mladosti slabo sje}am. Ne sje}am se tih prolje}a koja spominju, ne sje}am se cvije}a koje smo, vele, u vijence plele. Ne sje}am se biglisanja biljbilj-ptice. Mo`da sam se prije sje}ala, prije Onoga... ali sada se ne sje}am vi{e. Ne sje}am se ùbora {edrvana. Ah, sje}am se samo ùbora onog nesretnog potoka, jadna ti sam!... Ali to je bilo kasnije, puno kasnije. A toga prije, kao da nije nikada ni bilo. Iz mladosti sje}am se neke zmije. Na velikom kamenu, u dìbaru, nedaleko ku}e, povi{e puta... Bila je tako neka udubina. Upla{ih se ja, a vala upla{i se i ona. Valjda se upla{ila zato {to iz one udubine nema kamo pobje}i nego prema meni. Skamenila se ja kao onaj kamen pod zmijom, sve mislim da }e sko~iti, iako je babo uvijek govorio da zmije ne mogu da ska~u, a ène da ne o{tre jezike u ba{kaluku... To mu je bila samo uzre~ica, jer u nas nije ni bilo ba{kaluka... Prisjetila sam kako babo govori, a opet – ne znam. Ako se pomaknem, sko~it }e na me. A ona se uvukla u udubinu, pa samo glavu podigla i jezikom paluca. I onda me neko zazva, pa dok sam se ja okrenula, zmije nesta. Ali onaj jezik nisam zaboravila... Tanak, a ìv kao rasje~ena kandìja. I sada mi se koà najeì kad pomislim... Ah, trebala sam tada razumjeti da sve zlo od jezika dolazi. Sve zlo od jezika dolazi! Dèhalet, neprosvije}enost na{a navodi nas da govorimo i onda kada bi trebalo mukom mu~ati. Bolje bi bilo da se insan bez jezika ra|a. Sve je zlo u rije~ima koje nam s jezika silaze. Tako je Ono i po~elo. Ne sje}am se kada, ali bilo je odjednom. Po~elo je rije~ima. Po~elo je od jezika. Odjednom je neko umjesto kom{ija izrekao balija. Odjednom ja, nena, ovaka kaka k jesam – postala balinkura. Ru`ne li rije~i! A opet izlazi iz ne~ijih usta... Kako ja mogu biti balinkura kada sam se cijeli ìvot samo stidjela? Kada sam se stidjela {to postojim!... Uvijek sam se stidjela da ne u~inim neku sramo-

BEHAR 82

PRIÂ tu. Glavu okretala, u{i pokrivala da ne vidim i ne ~ujem ne{to {to ne prili~i. Stidjela sam se i za one koji sramotu ~ine, i za one koji tu sramotu gledaju ili slu{aju... Takvom su me svi i znali, pa niko od mojih nije preda mnom koju grubu rije~ ili psovku izgovarao... Govorili su: “Nije ona dàbe dobila ime Ediba. Nje`na je i fina kao {to joj ime kaè.” A ja sam se i toga stidjela. Bilo me sramota da me hvale... A onda odjednom – balinkura! [to nisam umrla onda kada su me prostaci po~eli prostaku{om nazivati? U pri~i i pjesmi srce puca od bola, a u stvarnosti boli, boli, boli do neba, ali ne}e da prepukne. Srce je tvr|e od dèvahira, tvr|e od alem kamena. Priti{}e i boli, ali ne puca! Vele da ono {to se dogodi – dogodi se zato {to je zapisano da se dogodi. Kad neko umre, vele: Bilo je tako zapisano. I kad se neko zaljubi, vele: Bilo je tako zapisano… Meni nije bilo zapisano da se zaljubim. Mogla sam, bilo je prilike. Dali su me bili u gimnaziju. Vele, neka je èmsko ~eljade, ali je iz dobre ku}e. Na{a je ku}a slovila od starine kao dobra, pa nam je ugled ostao i kada je blagostanja nestalo. Ostao ugled kao teret. Mora{ ovo, ne smije{ ono. Mora{ ono, ne smije{ ovo. Vremena se mijenjaju, reko{e, pa neka na{a Ediba bude prva iz ove ku}e koja }e {kole zavr{iti, kako joj i imenu pristaje. Zapisano je valjda, vele, da po|e u gimnaziju, pa da mudre knjige ~ita da joj se ne bi mladena~ke misli po glavi motale. Jer ionako nema tu mladi}a koji bi joj rodom bio ravan, da je uzme za ènu. Neka se {koluje i neka pri~eka. Bilo je ondje u {koli zgodnih mladi}a, a i ja sam se nekima svidjela. Ponekad me neko u o~i pogledao, a ja pogledam u zemlju. Mogla sam se tada i zaljubiti, mlado-ludo, mogla sam, velim, a opet – stidjela sam se. Valjda sam i ja vjerovala da }e nado} ono {to je zapisano. Kad je bilo negdje oko mature, stao me salijetati stariji ~ovjek. Nisam to shva}ala, nisam razumjela. Bio je ne{to mla|i od bába k, ali ne puno, pa nisam razumjela odmah {to bi on od mene. Onda mi je mater objasnila, jer moj se Alaga njima ve} bio izjasnio prije nego {to sam ja i razumjeti mogla. Objasnila mi je mater da je on ~ovjek ugledan i imu}an, pa ako je ve} tako zapisano, {to onda imam ~ekati. Stid me bilo odbiti ozbiljna ~ovjeka kojem je toliko do mene stalo. Valjda je doista tako i bilo zapisano. Jer zavoljela sam ja svoga Alagu, bez obzira na sav stid i muku {to sam u po~etku osje}ala… Valjda je tako bilo zapisano… Valjda je bilo zapisano i da rodim tri k}eri, jednu za drugom, na svoju i njihovu sramotu, jer svi su o~ekivali sina... Iako je moj Alaga bio prosvije}en ~ovjek i govorio je da su svi ljudi jednaki, i mu{karci i ène... Nismo imali oko ku}e ni visoku tarabu... Onda se rodio i sin. Mo`da sam tada bila najsretnija u ìvotu. Ispunila sam ono {to se od mene o~ekivalo. Nisam podbacila kao èna. Mo`da sam, velim, tada najsretnija bila. Vjerovatno jesam, ali ipak velim mo`da, jer i toga se slabo sje}am. Bila sam iskrvarila mnogo, a niko se nije sjetio da me pogleda. Kada su mi po~eli davati infuzije, nisam vi{e ni znala za se... Ali nije bilo zapisano da umrem. A sin nije ni zaplakao, nije se pobunio {to se hrani na prsima tu|e ène. Bio je nalik na moga bábu, a bábo je bio ~ovjek dobra srca, pa smo mu zato dali ime Atif. Radovala sam se djeci, valjda sam se radovala kako rastu, kako su u {kolu kretali, jedno za drugim. Koja majka ne voli svoju djecu, koja ne uìva u njima, koja im se ne

BEHAR 82

raduje? Valjda sam se radovala, mislim, znam da sam se radovala, ali sada vi{e tu radost ne pamtim. Asli sam se radovala valjda i unu~adi. Najmla|a se k}i prva udala, preko reda, vrela krv – zna se. Radovala sam se unu~adi i djeci svojoj, priznajem, a stidim se i kajem zbog te svoje radosti. Jer moja je radost prokleta. Nije se tada trebalo radovati, nego zakukati. Ali kako bih ja tada znala? Jesam li znala da je zapisano da je ~ovjek uvijek na gubitku? Novi ~ovjek, nova nevolja, nova nesre}a... Vele da ono {to se dogodi – dogodi se zato {to je bilo zapisano da se dogodi. Ne znam, ne znam... Kad bi tako bilo, niko ni za {to ne bi bio kriv. A ja jesam. Ja sam kriva... Ja sam kriva za sve... Ne za sve {to se dogodilo, ali kriva sam za ono {to mene boli... Svi su od mene o~ekivali mudrost, a mudrosti u mene nije bilo. Za{to su mislili da bih trebala biti mudra? Valjda zato {to sam bila nena. Dugo sam bila nena, najduè u ìvotu. Pa me svi pitaju: Kaì, neno, kako je bilo ovo, kako je bilo ono... Kaì, neno, kako bi ovo valjalo uraditi? A ja kao znam. A ja kao najmudrija na svijetu. I na stid sam zaboravila, pa na svoju sramotu sve one mla|e pou~avam. “Nemoj, k}eri, ovako, nego onako!” “Bolje }e ti biti da to ovako uradi{.” I sve tako govorim i mudrujem, kao da i{ta znadem. “Je li, neno, za{to nam govore da smo Turci?” – pitaju me. “Ne znaju {to govore”, velim ja. “Neuk svijet, pa ne zna {to govori.” “A nismo li mi, neno, mo`da ipak Turci?”

PRIÂ “Nismo, blago moje”, odgovaram ja i mudrujem, onako kako je meni bábo govorio, “oni koji su se kao Turci osje}ali, imali su prilike vi{e puta oti}i u Tursku. A mi koji smo ostali, pripadamo ovamo, i rodom, i jezikom, i obi~ajima. Ne slu{ajte neuke”; mudrujem ja, “jer ono {to neuci govore – i nema nekog zna~enja.” A imalo je! Za druge sam govorila da su neuki, a sama sam bila neuka, na sramotu i nesre}u svoju. Mo`da je doista bilo zapisano da ne bjeìmo kada je bjeàti trebalo... Ali kada su mene pitali “Je li, neno, je l’ treba bjeàti?” – ja sam odgovarala “Za{to bismo bjeàli kada ni{ta skrivili nismo! To zli ljudi ho}e da nas zavade. Ali ne}e uspjeti!” Ne}e uspjeti! Tako sam govorila u svojoj neukosti, a mislila sam da sam mudra. Tako sam mislila, na svoju nevolju i sramotu. Mo`da je doista bilo zapisano da bjeìmo kad je bilo prekasno... Mo`da je doista bilo zapisano da se sklanjamo gdje zaklona nema... Ali mene su oni mla|i uvijek pitali, i ja sam odgovarala jer mi se ~inilo da znam odgovor. A nisam ga znala. Nisam znala {to nam je zapisano. Onda se odjednom moralo bjeàti, jer valjda je tako bilo zapisano, ali niko se tada nije sjetio da mi kaè: “Rekla si da ne}emo morati bjeàti”. Niko se toga nije sjetio – osim mene same. Sjetila sam se i stidjela sam se. Moralo se bjeàti. Nije vi{e bilo biranja. Mu{karci su oti{li s pu{kama da nam pomognu pobje}i u sigurnost. “Svijet ne}e dopustiti da vam se u~ini zlo. Oni su do{li ovamo da nas za{tite. Niko ih nije tjerao da ovamo dolaze; zna~i: èle nam pomo}i.” Tako su govorili. Tako sam i ja govorila svojoj najstarijoj k}eri i snahi. Ali tada sam ve} znala da ne vjerujem u to {to govorim, i da govorim samo da ohrabrim i njih i sebe. A jesam li ikoga ohrabrila? Ili sam samo i njih i sebe navela da srljamo u najgore? Ako je bilo zapisano da bjeìmo onako kako smo bjeàle, onako kako su i drugi bjeàli, onda za to ne bih ja trebala biti kriva. Ali ja krivicu osje}am. Kriva sam {to sam i tada govorila krivo. Kriva sam {to sam bjeàla bez nade, a drugima la`nu nadu budila. Bjeàli smo u sigurnost, a sigurnosti nigdje nije bilo. Oni {to su nas trebali za{titi nisu nas mogli ni prihvatiti. Nije bilo mjesta ni za desetinu naroda koji se onamo sjatio. I tako se na|osmo bez za{tite, bez svojih, bez hrane, bez vode. Sve one ène koje su bile u na{oj grupi odjednom gledaju u mene i traè izlaz i spas. “Umrijet }emo bez vode. [to da se radi, neno?” Odjednom ja postala i njihova nena. Postala nena i onima koje nikada prije ni vidjela nisam. Pla~u i od mene o~ekuju spas. Tada sam rekla da po|emo prema onim ku}ama koje smo vidjele u bjeàniji na{oj, prema selu koje je izgledalo napu{teno. Ja sam to rekla. Ja. A one poslu{ale. I ja sama, na svoju sramotu i nevolju, poslu{ala svoju ludu glavu. Da smo imale snage jo{ bismo i potr~ale. Potr~ale bismo u svoju propast!

Odjednom oko nas insani s pu{kama! Neki se smiju, a neki nas gledaju kao podivljali psi. @ene zavapi{e. Ali ni jedna ne moli za milost – nego traè vode! A oni nam dado{e rakije. Poneka ne}e, a oni udri po njoj. Onda su nas otjerali u neku jarugu gdje je bilo jo{ tih divljaka, ali se vi{e niko nije smijao. Jednoj djevojci strgo{e odje}u i onako u razderanoj odje}i bace je na zemlju. Dvojica je drè, a jedan polegao na nju, pa je jo{ {akom udara da se ne otima. Niko ne zna koliko je to trajalo. Sve su ène do{le na red. Nisu se ni branile. Samo su jecale i drhtale od strave i uàsa. A ja pokrila o~i da ne gledam. Odjednom ~ujem: “Daj i babu ovamo, da se ne àli poslije UNPROFOR-u i Ujedinjenim nacijama.” Tada sam pomislila samo na svoga dànteslim Alagu, da je dobro {to je umro, pa ne}e nikada za ovo saznati, za moju nevolju i sramotu, za bol i za krv koja mi se po nogama slijevala. Poslije su nas tjerali nekamo, tjerali nas kao stoku, pa nam opet zlo ~inili. Mene vi{e nisu zlostavljali. Sâm Allah zna koliko je to trajalo... Negdje je zapucalo, pa nastade neka trka i dovikivanje, a onda nas ostavi{e da sjedimo na zemlji, bez rije~i i bez suza, jer suze su bile isplakane, a govoriti kao da smo zaboravile. Kasnije, kada smo se spustile niz kosinu i dok smo se prale u potoku, sve su ène uglas govorile. Kukaju i proklinju. “Na{i su jo{ u {umi”, veli jedna, a misli na na{e mu{karce, “pu{ke imaju u ruci. Oni }e nas osvetiti!” I druge su to prihvatile, pa govore o mu{karcima, o muèvima i sinovima koji }e ih osvetiti. Ja sam }utjela i drhtala od hladne vode, ali se nisam prestajala prati. A onda sam i ja progovorila, na svoju nesre}u. Progovorila u ludosti i neukosti svojoj. Ja koju su smatrali mudrom! Ja koja sam znala kakvo se zlo krije u rije~ima, kakvo zlo ljudski jezik predstavlja... Za{to nisam i dalje {utjela? ôvjek ho}e dok je ìv da grije{i...Velika je to istina... Tada sam rekla ènama da ne prizivaju na osvetu, da ne prizivaju da ih osvete muèvi i sinovi. Allah neka nam dade milost, rekla sam, da na{i mu{ki, na{i sinovi nikad ne saznaju za ovu na{u nevolju i sramotu. Da, zaista, to sam rekla, zavapila ondje, stoje}i u hladnoj vodi, u potoku. Kriva sam, kriva i moja se krivica ni~im ne moè izmjeriti. Jer to {to sam zazvala, zaèljela, zamolila, ponadala se u ludosti svojoj – tako se i dogodilo. To mi se ispunilo. Niko od na{ih mu{kih nije o tome ni{ta saznao. Ni moj Atif, ni zetovi. Obistinile se moje rije~i nesretne! Nisu mogli ni{ta saznati. Prije nego {to smo stigle na sigurno, njih su zarobili, odvezli autobusima, iskrcali u pusto{i i pobili. Ostala sam ìvjeti sa svojom nesre}om i svojom krivicom, jer ne znam umrijeti. Srce boli, ali ne}e da prepukne. Valjda je zapisano da ni na trenutak ne smijem zaboraviti da sam kriva... Valjda je zapisano da svoju krivicu moram priznati i cijelom svijetu razglasiti... Ne mogu o tom ne govoriti... A vi koji me slu{ate? [to je s vama?

BEHAR 82

POETSKI GLASOVI Emsud SINANOVI]

I cijela Bosna je moja ko`a, oguljena ([ehidima Srebrenice)

Emsud Sinanovi}, suvremeni bo{nja~ki pjesnik koji ìvi i radi u Hrvatskoj vi{e je puta svrnuo pozornost na autenti~nu poetsku rije~ sredine iz koje potje~e. Iako visokoobrazovan, on umije zavesti ~ita~a atmosferom i tonalitetom pu~kog govora {to nedvojbeno odaje nostalgiju za zavi~ajem, ali i hrabru nakanu za o~uvanjem narodskog kazivanja u oblandi modernog poetskog iskustva. Posvema autenti~an pjesnik kojeg u na{e doba najiskrenije moè prepoznati i prihvatiti “Preporod” kao jedan od svojih najboljih izraza i glasova. U poemi “I cijela je Bosna moja koà, oguljena” Sinanovi} na epidermi vlastite koè osje}a tragediju svoga naroda koja se desila u zadnjem ratu. On umije transponirati lijepa sje}anja u zlu kob i potresne slike ispred kojih zaista ne moèmo ostati ravnodu{ni. Motivika je presudna za njegovu pjesmu jer }e neustra{ivo odraàvati jedno vrijeme i u njemu ljubav i plam obiteljskog ognji{ta kao i bezna|e – kao i strah. Sinanovi} nije opisiva~ poraza ve} pobjede nesalomljiva duha bo{nja~kog naroda. Pred nama je tlocrt njegove du{e. Pritom mu jezik, kao nosivi ornamentalni element, otkriva arhajsko sje}anje, ~ar{ijsku momentalnost i oporu stvarnost – onakva kakva odista jest bila i kakva, nadajmo se, vi{e nikada ne}e biti. Poema pred nama ~ini se da je nastavak njegove vrlo uspjele knjige iz godine 1994. ~iji naslov dovoljno govori sam iz sebe: “Vrhpoljski {ehidi”. S. B.

Moj brat je zaklan Zaklan 33 puta u bjeljinskoj dàmiji I stigao do 13. zrna tespiha “Do 14. nikad ne}e{ sti}i” {apnu mu no` na grlo, i Iblis na uho U Vrhpolju, u kom su momci vaktile Odlaze}i pod pendèr curama pjevali: Sva su sela ogra|ena ìcom Samo Vrhpolje Sanom i Sanicom Slave}i tako ljepotu Vrhpolja U tom Vrhpolju lijepo su kasapili mog brata

BEHAR 82

Ahbabi njegovi najbolji, \uro i Stevo Isti oni ahbabi kojima Avlijska i, du{e vrata [irom otvorena bila I, ko hodì, po~asno mjesto za sofrom Moj brat je udavljen Udavljen iljadu puta u logoru Manja~a Davili ga svi redom, no dohaka mu Dohaka mu njegov u~itelj Gojko [aula Koji mom bratu nikad nije mogao oprostiti [to je s petog i {estog sata povijesti pobjegao na Bajram I jo{ mu pjevu{io dok ga je davio “Bajram ide, Bajramu se nadam” Sarajevska Drina bez filtera na pol se ugasila Za nepopu{enu cigaru moj brat je dao Prozra~nu kri{ku kruha Mog brata ko bijelog ga}ana Istog onog ga}ana kojeg je on najvi{e volio u svom golubnjaku U letu 33 iljade puta je ubijao i ubio Snajperist s Pala Dok je efendija Ismet Spaho istog dana tri sina i ènu u kabur stavio i jo{ im dènazu klanjao. Moj brat je ubijen 11. srpnja 1995. osam iljada puta U Srebrenici s osam iljada metaka ispaljenih u Potiljak njegov: Jer je bio musliman, jer je bio Bo{njak, jer Je postao punoljetan za metak. I ostavio za sobom sina jedinca. I umirao je i umro 8 iljada puta u istom danu Dok su Luciferi pojili: Joj miline, pokraj reke Drine. I tog 11. u srpnjuu Srebrenici Uzalud su parkovi ~ekali svoje tihe {eta~e Uzalud je klupa u }o{ku ~ekala srame`ljivog Mog brata i njegov prvi ljubavni sastanak. U okolnim selima Jabuke petrova~e su od tuge zaboravile sazrijeti Jedan kokot je od straha zaboravio pjevati Zameci u pti~jim jajima isto tako zaboravili Ljusku prokljuvati, Slavuji biglisati.

POETSKI GLASOVI I tako butum priroda klanjala dènazu mom Iljadu puta s iljadu metaka ubijenom u potiljak bratu I Gavran ma koliko bio crn, Nije graktao tog dana. I za{to ba{ u potiljak? Sigurno mu se nisu usudili gledati u lice Boje}i se da mu ezan iz oka ne izleti. Ta cijelu svoju istoriju su ko ajduci, ko ~etnici, ko {korpioni Pisali iz zasjede. A moju sestru koja je tek zavr{ila osmoljetku Silovali su u Vrhpoljskoj mahali, usred keja u Prijedoru: Silovali u centru Doboja, i na proplanku u Musi}a gaju, Silovali pokraj mekteba gdje je musaf nau~ila i ba{ se Spremala za hatmu. I mati joj haljinku po babinu }eifu {ila Jer on franke iz [vicarske {alje. Moja sestra nikada ne}e obu}i sa{ivene dimije, Crni vjetar joj u jarku Stranice Musafa lista A ona krvari adet u roju muhe Nasred puta. Nasred puta u Sarajevu, Srebrenici, Banjaluci, Derventi, Biha}u, Novom, Petrovcu, Klju~u. Silovali su moju sestru… A gdje je nisu silovali? I tada sam od muke kriknuo, zavapio, zaurlao: O, Boè Svemogu}i, ako te ima O, Boè Svemogu}i, udijeli ponovo vjeru Svom nemo}nom robu. Pokaì mi ponovo ni{ane sirati- mustekima Ili je Lehvi- mahfuz, za nas Bo{njake, Iblis cenzurirao. Kako mogu ponovo vjerovati I tko im moè oprostiti Pred zjenicam grana Silovane pupoljke… O, Boè, daj mi snagu Ibrahimovu. I pro|e 10 godina kako su ubijeni moj brat I sestra moja. Svijet pravedni èle}i sve svesti u svijest morala Statistike. Sve do danas nije izbrojao metke ispaljene U potiljak mog brata u Srebrenici Neki tvrde da ih je bilo 7 iljada i 999, a Neki jopet dodaju jedan metak preko 8 iljada Izgleda da su Srbi tada pucali }orcima U mog brata Jer ja{ta je svijet i dalje gluh. Ali svejedno Srbi nisu zaboravili Srebrenicu Pa im se predsjednik 11.7.2004. inaugurirao A oni Pilatovi vojnici, lale {to niti smrde Niti miri{u, na isti dan ove godine odràli Referendum da se sjete kako su s frendovima Srbima Rakiju pili i dobro pazili da ne ubiju moga brata Neki dan jedna ru`na politi~arka veli na BK- televiziji:

“Genocid je namjerno ubistvo, a na{ih pet, deset momaka izvr{ilo je masakr u Srebrnici. A masakr nije genocid, masakr je spontano ubijanje”… Eh, da je danas ìv moj brat Imao bi 28 godina I bio ponosan na sina jedinca Tarika koji ve} mujezini u dàmiji i poslije njegove Smrti ro|ene. Dine koja je u IV. razred osmoljetke ide. Sve petice ima. Kad god ne mislim na njega, on mi se javi U snu pjesmom: Ki{a bi pala, pasti ne moè Sve zbog àlosti Ibrahim- bega. Ibrahim- bega vezana vode Vezana vode da ga objese. Sa njim pristaje brat mu Alija: - Brate Alija, pazi mi djecu Pazi i moju kao i svoju. Kad svojoj djeci kroji{ haljine, Kroji i mojoj kao i svojoj Nek se ne pozna da su sirota. Eh, da je ne{to danas ìva moja sestra. Il bi bila pred zavr{etkom fakulteta, Il bi dijete u be{ici ljuljala, Il bi emancipirana bila ìv~ana i dru{tveno aktivna. Bila {to bila, samo da je ìva. I ona mi se u snu sevdalinkom javi: Do{la voda od brijega do brijega Pronijela Mejru na tabutu. - Hajde, Mejro, s nama ve~erati. Ve~erajte, mene ne ~ekajte, Mene ~eka gotova ve~era U Dènnetu me|u hurijama Selamit }ete mojoj staroj majci Neka klanja pet vakat- namaza Neka posti mjesec Ramazana Neka Mejri namjeni kurbana. I zaklah ja jedan kurban za brata, jedan za sestru Koljem, suzama abdest uzimam i jopet zazivam Svevi{njeg: O Stvoritelju svega [to leti [to hoda [to gmiè Vrati mi vjeru u ajet: Inna li-llahi ve ina ilejhi radì’un. I kroz suzu {to se u dugu iznad Bosne preto~i ûh ove rije~i: Sabur. Sabur. Saburom je Dènet Poplo~en. Sabur. Prolje}e 2005.

BEHAR 82

M U LT I M O N O L O G

Ti{ina molim, rije~ ima oru`je Pi{e: Senad NANI]

Kao u kakvoj Kafki- ostvario je i niz globalnih strate{kih ciljeva. Jedan od svanoj mori, ba{ tako, ba- kako najva`nijih je potpuno brisanje evropske ambicije ~eni na le|a, koprcaju- stvaranja zajedni~ke obrambene strukture o kojoj se do }i se, nemo}ni osoviti rata govorilo sasvim ozbiljno. Uspje{no je ratom dokazase na vlastite noge, na evropska nemo} zajedni~ke obrambene politike. Trajpreobraèni i ru`ni, no. Inaugurirana je, istodobno, “nu`nost” pa stoga i gledasmo i slu{asmo “pravo” NATO-a na vojnu intervenciju izvan teritorija zevijesti u suton ljeta sa malja ~lanica NATO obrambenog sustava. Obrambenog, zajedni~ke NATO vje`- rekoh? Ma koja obrana, u pitanju je postmoderna imperibe na Kordunu i sred- jalna politika koja za cilj ima pretvorbu NATO-a iz obramnjem Jadranu. I kao da benog vojnog pakta u onaj kojem je svrha za{tita imperije je sve u redu, najbo- i, uglavnom, privatnih interesa njenih nositelja. Jer nespoljem. Sve zra~i optimiz- sobnost zapadnih dru{tava, naro~ito u polju znanosti, inmom “male bondin- dustrije i obrazovanja, da se uspje{no nosi s izazovima ga”, bratstvo u jedinst- suvremene konkurencije, lije~iti se moè, a o~ito je da tavenoj raznolikosti bra- ko smatra i establi{ment radikalno oportunisti~kih mili}e po oru`ju, svi poletno tr~e skupo opremljeni i posvuda taristi~kih reìma na zapadu, samo kontroliranim ratnim se s lica i{~itava radost sveop}e sigurnosti. Kako su to samo stanjima protiv nepostoje}ih neprijatelja. Ili barem onih visoki ideali, ma kako to gordo zvu~i – sigurnost! Ne bi li koji su pod njihovom kontrolom. Terorista, dakle. Samo u nam svima taj prizor trebao ulijevati osje}aj mo}i i ìvotne navedenim uvjetima, naime, mogu}e je natjerati cijele naostvarenosti, ta vizija arkadije sigurnosti? Ma i bolje, {tovi{e, rode da, bez ikakve konkurencije te zakonske procedure i ne}emo se la}ati glogova kolca u potrazi za tim skrivenim nadzora, a uz prakti~ki standardne tro{kove, konzumira bi}ima zla, imamo mi{i}ave i trajno intimne momke me|u na{e proizvode. Samo u tom slu~aju nitko ne pita za kvasobom koji }e brinuti za nas, i za svoj novac. Otjerat }e oni litetu i cijenu. A najmanje dobavlja~, jer politi~ke, pa tako sve fantome i vampire, za nas i umjesto nas. Brè bolje re- i vojne odluke donosi financijska umjesto industrijske elivni }e izvjestitelj tada fri{ko i temeljito o~i{}enog Informa- te kojoj, kao i svima nama, preostaje samo sje}anje na tivnog programa HTV-a izvijestiti kako na{a presveta sigur- dobra stara vremena razvoja i napretka tre}eg kvartala nost nije niti skupa. Zaboga, pa zar su sloboda obrambene dvadesetog stolje}a. I tako sve dok financija{ka elita, koja politike i crkavica od milijun eura visoka cijena za tu prekra- po svojoj prirodi ne moè razumjeti da je jedini stvaran i snu predstavu hvatanja fantomskih terorista s “paintball” i legitiman prostor profita samo onaj koji nastaje pove}a“paintsmoke” bu~nim i njem omjera korisnog {arenim oru`jem? A na{i Odavno je pitanje legitimiteta oruàne borbe rada i uloène energije, predobri Ameri, toliko nije preuzela politi~ke pojedinca i zajednice temeljni moralni nas vole i cijene, dive se poluge svijeta krenuv{i na{oj sigurnosnoj kulturi, problem. Svoje pravno razrje{enje problem u demontaù suverenih na{oj gladi za progonom doìvljava inauguracijom pojma dìhad u dràva i njenih institucivampira i inih utvara, oni ja za{tite interesa politidràvi koju je osnovao Bo`ji poslanik investiraju, kao pravi fi~kih naroda koji su stalantropi, 80% tro{kova Muhammed. U skladu s Bo`jom rije~i, dìhad jali na putu porasta nepriredbe. Tako je i drugi se, naime, na oruànu borbu za cijeli ummet legitimnog profita kroz najsvetiji prioritet pored odnosi samo kada je u pitanju obrana i jedino institucionalizaciju dogosobne sigurnosti takome slobodnog trì{ta. |er po{tovan, a to je sije tada legitimna i legalna kad agresiju Najslobodnijeg, naravgurnost i neokrnjenost ozna~uje zlo~inom. no, u ratu. na{ih osobnih financija Odavno je pitanje leeventualnim dodatnim poreznim optere}enjem. Nadalje, gitimiteta oruàne borbe pojedinca i zajednice temeljni ~ijom se krvlju ta bahata filantropija budètira? Kojim rato- moralni problem. Svoje pravno razrje{enje problem doìvvima i shodno tome “sigurnosnim paketima” je hranjena? ljava inauguracijom pojma dìhad u dràvi koju je osnovao To se na{e reportere uop}e ne ti~e. Jer, zaboga, sigurnost i Muhammed Bo`ji poslanik. U skladu s Bo`jom rije~i, dìhad dàbaluk, to su na{i ideali. se, naime, na oruànu borbu za cijeli ummet odnosi samo Tko se jo{ uop}e sje}a kako je NATO zlorabio rat u kada je u pitanju obrana i jedino je tada legitimna i legalna biv{oj Jugoslaviji? Kontrolirani niz jugoslavenskih ratova kad agresiju ozna~uje zlo~inom. Univerzalnost pravne ideje

BEHAR 82

ZVUKOMJER vojske, koncipirane kao isklju~ivo obrambene sile, svoju potvrdu doìvljava razvojem i globalizacijom sustava nacionalne dràve. Pojam obrane je u cijelom svijetu postala op}a obveza, ali i pravo svakog pojedinca, ne samo profesionalca, od zapadne demokracije do socijalisti~kog naoruànog naroda. Deklarirano pravo na agresiju svoje je mjesto nalazilo samo u fa{isti~kim reìmima i njihovim povijesnim prethodnicima. Naàlost, ~ini se i nasljednicima. Tim gore kada je neprijatelj fantom, vampir bez stvarne adrese, manipuli dizajniran za odràvanje trajnog ratnog stanja bez ikakvog pravnog prostora za utjerivanje odgovornosti. Njegovo unaprijed odlu~eno neuspje{no hvatanje navodno malo ko{ta. Na Kordunu glog do gloga, traì NATO terorista svoga. U ovim mentalnim i govornim zulumatima, tminama nad tminama, trude se svim silama u~initi nas moralnim i emotivnim kretenima. Trebali bismo, naime, pod artiljerijom pseudoargumenata, zaboraviti elementarnu ~injenicu da NATO iz obrambenog sporazuma prerasta u imperijalno ~udovi{te iz ~ega je posve razvidno da je potpuno neprihvatljiva ideja participacije u takvom sustavu u kojem se neka`njeno promovira i ostvaruje pseudo pravo na zlo~in agresije na zemlje ili u zemljama izvan ~lanstva - pa ma kako sigurnosno, financijski, gospodarski i organizacijski to bilo u~inkovito ili ne. Jo{ jednu generaciju koja svoju pro{lost krije od vlastite djece mi, na ovim prostorima, vi{e si ne moèmo priu{titi. Ne}e nas bit’!

Ideali duhovnog opstanka Hafiz Jahja Imamovi}: “Potlje Jednog ne miluj…”, sufijske ilahije i kaside, Audiofeel, Zenica, 2004.-2007. Pi{e: Filip Mursel BEGOVI]

îni se da novi i jo{ posve mladi izvo|a~i ilahija i kasida iz Bosne èle ukloniti pozornicu, ograni~avaju}u distancu izme|u izvo|a~a i slu{a~a. Oni od glazbe o~ekuju posve druk~ije uzlete, mo`da posve duhovne u~inke. Ilahije i kaside, ~ije je izvo|enje tijekom i neposredno poslije rata ~esto u sebi nosilo i, sasvim sigurno, tada potrebni, domoljubni i profani prizvuk, u novije vrijeme ne podnose izri~aje nacionalnog i svjetovnog naboja. [to su se vi{e profanizirale, {irio se i prostor slu{ateljstva i bila je silovitija njihova slavodobitnost. Mogli bismo re}i da su dugo bile jednoli~ne i jednozna~ne te su stoga znale sa`gati sve drugo {to bi du{a jo{ znala kriti. Danas, me|utim, one su se kroz djelovanje mnogih horova i zborova {irom Bosne, pa i Hrvatske, pretvorile u ekskluzivni i ekstati~ni glazbeni prostor za one koji traè duhovno zadovoljstvo i napredak. Moè se sve to nazvati i nevjerojatnim te izgubiti iz uha vazda upitnu dubinu ~ovjekovu. Kada je rije~ o ilahijama i kasidama, posrijedi nije ni{ta zbiljsko, nego ne{to {to se tek postvaruje. Ako to postavlja nekakav glazbeni zahtjev na izmjenu kvarnoga ovozemaljskog, tada svi koji sluè ovoj duhovnoj glazbenoj vrsti moraju biti pomalo nevjerojatni, nezemaljski – dodu{e unutar granica do koje, ba{ kao i mogu}nost ~ovjeka, jo{ dopire naslut onostranog spasa. Ilahijama i kasidama, na koje se ~esto pozivamo kada govorimo o tradicionalnom bosanskom tekstu i melosu, trebao je povratak ognji{tu, onom svom izvornom polazi{tu. Kada se pjevaju, najblagotvornije djeluju u tekijama. Mogli bismo re}i da su iz njih i potekle. Razlike izme|u slu{a~a i onoga koji ih izvodi tu prividno nestaju. Na djelu nije bilo kakva estradna egzibicija jer, dok se pobo`ne pjesme izvode u tekiji, one postaju i jesu samo dio na{eg duhovnog ìvota i kao takve mogu zvukom izre}i ono {to postoji kao uzvi{ena cjelina. Jedan od onih koji nije sjedio preklopljenih ruku i ~ekao da sve skupa propadne u prostor profanog i svjetovnog je hafiz Jahja Imamovi}, mladi glazbenik i u~a~ Kur’ana iz Zenice. Imamovi} iza sebe ima ve} nekoliko CD-a ilahija i kasida i, kako je primijetio recenzent nosa~a zvuka Dèmaludin Lati}, od ranije se prihvatio sakupljanja i afirmiranja na{ih drevnih ilahija koje su, na svu sre}u, zabiljeìli rijetki dervi{ki zbornici ili med`mue ispisane srcem i rukom bosanskih nak{ibendija u Oglava~koj ili nekoj drugoj tekiji. Jedna od njih je i pjesma “Potlje Jednog ne miluj…” za koju je tekst napisao

BEHAR 82

ZVUKOMJER poznati dervi{ i pjesnik alhamijado knjièvnosti [ejh Abdulvehhab Ilhamija - @ep~evi i po kojoj je ovaj album dobio ime. Ovdje je zanimljivo spomenuti da je u mnogim jezicima pjesni{tvo i pjev izraàva jednom te istom rije~ju. U slu~aju CD-a sufijskih ilahija i kasida hafiza Jahje to zna~i da postoje trenutci kada govor s onu stranu stvarnog iskaza dobiva dubinu, s pomo}u koje izvo|a~ moè jasnije izraziti sadràje koji nadilaze ono {to je ~isto obavijesno. Te{ko nam je to razumjeti, jer u dana{njem poimanju glazbe ta pojava vi{e nije ostvariva. Tonovima, melodijama i harmonijama moè, dakle, izre~ena rije~ poja~ati svoj smisao, pri ~emu se postiù i sti~u osje}aji koji nadilaze ~istu logiku. Naravno rije~ je o zikrullahu, mantri~nom ponavljanju Allahovih imena. U Imamovi}evoj glazbi primje}ujemo smisao koji joj daje golemu mo} nad ljudskim tijelom i duhom, rje~nik koji sti{ava jecaje na{e du{e i lije~i na{e grijehe. Na ovu glazbu, za neke, ne reagirati pro~i{}uju}om suzom ili ostati mirno sjediti iziskivati }e dodatnu koncentraciju. Emocije koje ova glazba uzrokuje mogu kulminirati do ekstaze. Neki bi zlobnik mogao re}i da je pridjevak sufijske u ovom slu~aju pretenciozan jer moèmo se zapitati kakve su onda one obi~ne ilahije? Jesu li mo`da manje vrijedne? Ostale bismo ilahije, po tome, nazvali novokomponiranim ezela do vje~nosti. Pojavljuju se egzoti~ni ì~ani instrujer }e melodija biti ukradena od starih izvedbi. Zaista, ve- menti poput uda i kanuna, na kojima su za potrebe CD-a }ina novijih pobo`nih pjesama nisu obiljeène sufijskom svirali turski muzi~ari. Tek {to je insan, poput Jahje Imatemom i svjetonazorom i za iskrenog a{ika tragaoca ne movi}a, u glazbu unio takozvano staro glazbalo, neki bi svjedo~e jedinstvo zna~enja rije~i i njihove glazbe. Ni{ta ga rado nazvali puristom, stilskim asketom ili kao nekoga ne moè biti neposrednije i osjetljivije od sufijskog ogla{a- koji pred svakom notom neprestano razmi{lja. Takve bevanja ugo|aja i stoga je u dervi{koj glazbi do kraja neza- zazlene rije~i kao {to je vjernost u svome izvoru dobivaju obilaziva i nenadomjestiva svaka rije~, dapa~e svaki slog. negativne konotacije, ali to nije krivnja bezazlene rije~i, [to je neka glazba sufijskija time je i nedodirljivija i jedva nego samo krivnja njezine neupu}ene uporabe. Sufijska da se tko usu|uje pjevati je, iz bojazni da }e joj slogove glazba se nije nikada ni smatrala dijelom slu`benog glaznenamjerno produljiti ili skratiti, naglasiti odve} slabo ili benog ìvota nego ideolo{ki motiviranom protuglazbom odve} jako. îni se, po znakovitim ushitima srca, dok koju su otkrili i ~uvali odabrani krugovi odu{evljenih poslu{amo njegovu glazbu, da je hafiz Jahja na{ao potrebnu sve}enika. Primijetiti }emo da je to znak â&#x20AC;&#x153;slomaâ&#x20AC;? koji se mjeru. Prispodobljujemo li silu ljubavi koja izlazi iz ovih ne moè suvislo objasniti ni shvatiti jer kada se glazba pjesama s vodom onda odvoji od svoje publike, ta glazba do~arava bu- U Imamovi}evoj glazbi primje}ujemo smisao to nije krivnja ni glazbe narsku dubinu osje}aja publike. Svakako, tokoji joj daje golemu mo} nad ljudskim tijelom i ni iz koje se moè uzdi}i me nije razlog ni umjetono ne~utno {to sĂĄmo duhom, rje~nik koji sti{ava jecaje na{e du{e i nost op}enito, nego dune poznajemo, {to ni- lije~i na{e grijehe. hovno stanje vremena. smo nikad zagrabili. SuNe radi se o krizi u koju fijske ilahije i kaside zvu~e skladno samo ako uvijek nano- je upalo interpretiranje ilahija i kasida, nego ilahije i kasivo nastaju iz duboke utonulosti u ti{inu koja se odijelila de otkrivaju krizu vremena u kojem ìvimo. Pravi glazbeod svijeta i onda kada je rije~ o vedrijim glazbenim izved- nik, poput Jahje Imamovi}a, pjeva i sklada, htio to ili ne, bama i stihovima. Za slu{anje ovakve glazbe potrebno je onako kako to duhovna situacija vremena od njega traì; iskati od Uzvi{enog mo} ~arolije predavanja. u protivnom, bio bi parodist koji isporu~uje novokomHafiz Jahja je do sada imao iskustvo pjevanja u raznim ponirane krivotvorine prema narud`bi. U trenutku kada horovima u BiH, ali svoj glas pronalazi kao individualac, a vi{e nema jedinstva duhovnog stvaranja i ìvota, hafiz rezultat je izdvojeno muzi~ko ispoljavanje duhovne spoz- Jahja nas spa{ava poniru}i u veli~ajnu pro{lost sufijskih naje i talenta. Slobodno moèmo re}i da nitko u novije ilahija i kasida. Ugo|aj koji osje}amo slu{aju}i ovu glazbu doba, na glazbenom planu, nije vi{e u~inio u samostal- osje}aj je lebdenja, osje}aj jednog jedinog zvuka poput nom istraìvanju starih sufijskih tekstova i ilahija od hafiza La illahe illelah Muhammed resulullah, za kojim slijedi Jahje. On je prvi u BiH i regionalnom trì{tu sufijsku pje- duhovna opijenost. Niù li se, me|utim, takvi ugo|aji smu u potpunosti obradio u orijentalnim (turskim) aran`- jedan za drugim, slijedi li slu{a~ rast i opadanje duhomanima. Aran`mane je radio vrsni instrumentalist i muzi- vne struje, osjetit }e te`nju ka idealu neprekinutog du~ar Amer [ehi}. Vode}e glazbalo na CD-u je naj kao in- hovnog opstanka u zikru kojo upu}ujemo Vrhovnom strument pla~a i jecaja, a koji simbolizira prolazni svijet od A{iku.

BEHAR 82

PRIKAZI I KRITIKE

Biti odljev vi{eg principa ili kako sprije~iti neslobodu vlastita kretanja Ervin Jahi}: “Kristali Afganistana”, V.B.Z., Zagreb, 2007, str. 118 Posebno treba ista}i pjesmu “Guantánamo” u kojoj je Jahi} progovorio iz pozicije tre}eg lica o strahotama koje su drugi ~inili muslimanima (u ovom slu~aju toponimska razmje{tenost drugih nije va`na). Pjesnik u takozvanoj inverziji namjerno hipertrofira opise zlostavljanja ne bi li jo{ jednom podsjetio na njih i na taj ih poseban na~in, zgro`en, jo{ jednom osudio Pi{e: Sead BEGOVI]

Jahi} se po~inje javljati devedesetih pro{loga stolje}a, prvotno kao pjesnik najdublje ùdnje spram jezika i s vjerom u njegovu dinami~nu mreù koja emanira beskona~ne jezi~ne kombinacije. Budu}i je bilo prepoznatljivo da u tim radnim operacijama uvelike uìva, ubrzo se obratio ka umnaànju i nadziranju pjesmovnog smisla te je u njemu otkrivao ~ak i ne{to transcendentno. Time je izbjegao generacijsko skidanje do gole koè i prepisivanje stvarnosti, a posebice se nije htio li{avati metafora i lijepih slika. Nakon knjige “Biografija i auto” i izabranih pjesama “Pustinja neona” Jahi} je postao pjesnikom koji gotovo misti~ki doìvljava po~ela, onih o~u|eno mitskih i misti~kih. Dakle, on }e kao pjesnik neposredno isku{avati prisutnost Boga, polaze}i od pretpostavke da upravo izme|u Boga i ljudske du{e mora biti srodnosti te on zapaljuje iskru boànskog u sebi. No, Jahi} ~ini i ustupak prema suvremenom svijetu i to vrlo angaìrano. U zagovoru ove knjige, Branko Male{ pi{e da je rije~ o mirnodopskim pjesmama u kojima je pjesnik zgranut vanjskim vremenom i njegovim klaustrofobi~nim nametanjem teme te }e mu ovaj put, zaklju~it }emo, jezik posluìti i kao doju~era{nji, prezreni prijenosnik informacije. Kao poetski svjedok, u “Kristalima Afganistana”, Jahi} nastupa s optu`bom i moraliziranjem na relaciji istoimenih pjesama: “Kabul”, “Kandahar”, “Guantánamo”, “Kubanski nokturno”, “Dok traìmo svoje ja – Ernesto, Che i ja”, “Pejsa`”. Posebno treba ista}i re~enu pjesmu “Guantanámo” u kojoj je Jahi} progovorio iz tre}eg lica o strahotama koje su drugi ~inili muslimanima (u ovom slu~aju toponimska razmje{tenost drugih nije va`na). On u takozvanoj inverziji namjerno hipertrofira opise zlostavljanja ne bi li jo{ jednom podsjetio na njih i na taj ih poseban na~in, zgroèn, osu-

dio. Pjesnik se u istoj osobi me|usobno ne sukobljava s vi{e do sada prepoznatih i reprezentativnih pjesni~kih iskustava koje je isku{ao. Vjerojatno je dostigao svoj vrhunac i zrelost upravo stoga {to si nije ograni~io slobodu vlastita kretanja. U tom smislu prepoznat }e s jednakom dojmljivo{}u rituale svakog totalitarizma, emocionalne prizore svakodnevice i njihove tanahne permutacije, a kretat }e se sve do one to~ke u kojoj poezija nije neizostavno otu|ena od filozofije i religije (pjesme: “O vani i unutra i vaganju mjere”, “O svojstvima u prirodi i dru{tvu”). [to se ti~e potonjeg: svijet sve manje trpi zapreke kad se radi o teolo{kim pitanjima. Jahi} ~ak osje}a i njegovu mra~nu praiskonsku stranu. Po~etkom devedesetih pro{loga stolje}a Jahi} je djelovao u skladu s onda{njim poetikama koje su uglavnom diskreditirale estradno recitativne jezi~ne prakse te su bile okrenute od ozna~enih pojmova i njihovih grozdova zna~enja. Cijenio se omnicentrizam subjekta i panergetske misije ozna~itelja. Jezi~na energija crpila se iz svijeta prije nego {to se on pod~inio banalnostima. Ovom se pak knjigom pjesnik suprotstavio totalitarnom sadràju svijeta. Opojna jezi~na sredstva zamijenio je za simbolnu sliku toga svijeta s mnogo jasnijim porukama te }e ovo biti njegova najbolja knjiga koja je ne~uvenim propustima ostala bez neke knjièvne nagrade. Dakle, u prvim je pjesmama umnaào uìtak proizvodnje jezika, a potom je otkrio, kako kaè Male{, njihovu mirnodopsku su{tinu - zgranut vanjskim vremenom i njegovim klaustrofobi~nim nametanjem teme. Polaze}i tako od sebe on hrabro svla~i takav svijet. Napokon mu se vratilo samopouzdanje u vlastito esencijalno ja i ono magi~no, koliko si to moè dopustiti ne poeta vates ve} poeta faber. Ali, prepisivanje stvarnosti on diè na vi{u po-

BEHAR 82

IZLOG KNJIGA tenciju jer se doti~e svjetske doga|ajnosti i duha vremena koji nam nije nimalo sklon. Nije autsajder ni luzer ve} ~arobni kritik i polemik {to neposredno izvire iz mnogih njegovih pjesama. Ponekad }e ~ita~e dirati na na~in na koji to oni najvi{e vole - u srce, ali bez predrasuda o onom s ~ime se identificirao i socijalizirao. Stvarnosnu ekscesivnost narcisoidnog subjekta spretno zaobilazi, iako pripada generaciji mladih hrvatskih i bo{nja~kih pjesnika kojima je to posebno omiljelo. Poku{at }e ne{to sagraditi toplinom i du{evno{}u, ali i strogo}om. Kao funkcionalistu i akcionistu pjesme mu skidaju koprenu s prakti~ne stvarnosti, zatim ima pone{to seksa, raznih dru{tvenih igara i sve to u nekoj opreznoj politi~ko estetskoj oblandi. U na{e doba, uz pomo} postmoderne, kada je iz na{ih ìvota nestalo sve mitsko, magijsko, metafori~no i psihoanaliti~no, Jahi} poku{ava unutra{nju du{evnost posredovati uz osje}aj jedinstva s Bogom. Oni koji su skloni ideolo{ko politi~kim diferencijacijama (poneki nerealni kriti~ar) bili su skloni to nesumnjivo dobro pjesni{tvo ozna~iti kao patrijarhalno (kao da u tome ima ne{to lo{e) i kao svojevrsnu ideolo{ku izvedbu. Nasuprot tome Jahi} ni~emu ne daje posebni dignitet, ne zastupa stranu ako ona nije moralna te moèmo re}i da ima rijetko iskreni nijet (namjeru). Pitamo se zar je grijeh osluhnuti intimni prostor neizmjernosti kao {to su to ~inili svi veliki pjesnici. Konkretno, rije~ je o teizmu sufijskog tipa koji Jahi} kao musliman vjernik dobro poznaje. Njime {iri opseg svojih vi|enja, a bome i na{ih. Pjesnik sam sebe privodi Vrhunskom principu i takvo toniranje poneseni ~ita~ izo{trenih ~ula moè osjetiti u kontinuitetu. Sjetimo se legendarnog mu~eni{tva iz daleke 922. godine kada je zaneseni propovjednik (velid) Al Haladà iz Bagdada platio glavom zbog svoje misti~ne ljubavi. Pred svoje pogubljenje, ozaren unutra{njom vatrom, rekao je: “Ubijte me / vjerni drugovi / ìvot moj / po~inje / u mojoj / pogibiji” Stvoriti sebe, biti svoj odljev u skladu s vi{im principima ujedno je i najljep{a spoznaja u poeziji. Dakle, Jahi} uza sve ve} pobrojano {iri vjerski idealizam usuprot svjetovnom oportunizmu, a odu{evljenje mu proizlazi iz alegorijskih pri~a mesnevijskog tipa i kuranskog svetog uzora. Osjetit }emo mjestimice i judeokr{}anske simbole koji tako|er formiraju njegovu lirsku misao, iako to ne}e dominirati cijelom knjigom ve} sluì kao vezivno tkivo. U tom smislu nema neposrednog kontakta izme|u ~ovjeka i Boga, kao u nekih hrvatskih pjesnika (“Bogo~ovjek” Ivana Slamniga te “Isus i ja” Nikole [opa). Jahi} je na stazi na kojoj je Bog apsolutno transcendentan. Skrivene istine u pjesmama: “Molitva”, “O Mesneviji”, “O pjevu tijela me|u nebesima”, “Dova”, a i u drugima, ima srodstva izme|u Boga i ~ovjeka, ali samo u jednom smislu – Allah dèlle{anuhu zapaljuje boànsku iskru u nama. Zaklju~iti nam je da pjesnik Jahi} nije ni jezi~nom hipertrofirano{}u, ni misti~no{}u, ni slikama stvarnosti ograni~io slobodu vlastita kretanja. Prepoznat }e s jednakom dojmljivo{}u rituale svakog totalitarizma. @ustro se upu{ta s mra~nom i svijetlom stranom svijeta u ko{tac, stoga odlu~no zao{trava svoj izri~aj jer zasigurno ne èli o tome bezazleno i humorno meditirati kao ve}i dio njegovih generacijskih suvrsnika.

BEHAR 82

Esad ]imi}: “Isku{enja zajedni{tva”, Did d.o.o., Sarajevo, 2006., 201 str. ]imi} nam ovom knjigom donosi ~itavu panoramu fenomena, vidljivih i skrivenih, tuma~e}i proteklo vrijeme, situacije i ljudske naravi. Autora, ponad svega, interesira suodnos religije i nacije. Fenomen Bo{njaka u knjizi se neotklonjivo ponudio upravo kao to~ka kri`anja bitnih ishodi{ta svekolike dru{tvene, povijesne, politi~ke i kulturne drame ovih prostora. Bo{nja{tvo je uspje{no pretrajalo stolje}a i upravo se pokazalo u ovom vremenu kao ~udesan fenomen koji svjedo~i o vlastitoj vitalnosti i poziva autora ove knjige na znanstveno propitivanje. Temom o sekularnoj dr`avi posredstvom tretiranja vjeronauka ]imi} je testirao demokrati~nost dru{tva, modernost i humanost vjerskih zajednica.

Zehrudin Isakovi}: “Kulin ban”, biblioteka Bosanski portreti, Vrijeme, Zenica 2007., 84 str. Kulina bana veli~ali su uglavnom oni koji su voljeli Bosnu, a denuncirali ga, i, kasnije, demitologizirali i omalovaàvali, ve}inom oni koji Bosnu voljeli nisu. Kako prije stotinu godina tako i danas. Autor knjige nam objektivno, novinarski, pribliàva lik najvje{tijeg srednjovjekovnog diplomata, hrabrog vojskovo|e, mudrog i razumnog suverena, ljubimca vila i omiljenog bosanskog vladara. Od pisane ostav{tine iz perioda njegove vladavine, svakako je najva`nija ~uvena Povelja Kulina bana (1189.) koja se uzima kao klju~na ovjera tada{nje bosanske dràvnosti.

Ahmed Buri}: “Bog tranzicije”, biblioteka Tridvajedan, V.B.Z., Zagreb – Sarajevo, 2005., 127 str. ^itatelj }e primijetiti da je Buri} svojom prvom zbirkom pjesama pokazao i talent i ambiciju, no, Bog tranzicije }e ponajprije ostati upam}en po vehementnoj pjesni~koj rekapitulaciji jednog turbulentnog i krvavog razdoblja. Knjiga je spretno ilustrirana fotografijama Damira [agolja koje svjedo~e tranzicijsku i postratnu svakodnevicu prate}i time Buri}ev pjesni~ki izraz. Pripremio: F.M.B.

PRIKAZI I KRITIKE

Bosanska {kola Jeza nevidljivih plakanja negvi Mile Stoji}: “Priznanje: izabrane stare i nove pjesme”, Biblioteka Tridvajedan, knj. 9, V.B.Z., Zagreb, 2007., str. 240

Maro [ehovi}: “Osiroma{eni uran” (Biblioteka Mladice knj. 4,) Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2007., str. 65

Pi{e: Sead BEGOVI]

Primiv{i 2007. godine “Goranov vijenac”, Mili Stoji}u je na hrvatskoj knjièvnoj pozornici poru~eno da se njegovo poetsko iskustvo moè s lako}om preslikati i uklopiti u varijantne modele suvremene hrvatske poezije te }e on od sada definitivno putovati dvosmjernom cestom na relaciji Bosna i Hercegovina – Hrvatska. Naravno da mu je najdraè vra}anje na racionalno konstruirana semanti~ko sadràjna polja hercegova~ke zavi~ajnosti {to je uzrokovano i zadnjim nesmiljenim ratom, a Stoji} je od onih koji je zastra{en budu}no{}u i besku}ni{tvom bio posebno pogo|en. Pjesme iz prvog razdoblja odmi~u se od sarajevske estradne {kole te vrve pojmovnom nestalno{}u i lutaju}im subjektom koji jo{ uzmi~e ukrasima ljudske opstojnosti. U novim pjesmama on {iri zna~aj zavi~ajnog geografema te se kre}e svijetom ukazuju}i na dru{tveni stratum i sudbinu bosanskohercegova~kog lokaliteta. Osje}ajno misaona stanja njegovih pjesama, u kojima se prepoznaju i egzistencijalne spoznaje, obavijena su zale|em rata, razdobljem agresije i neprestanim politi~kim raspravama i uzbu|enjima, a takva stanja ne trpe dekor ve} se odmah jezi~no ~vrsto ukotve u referentima. Stoga Stoji} prati ritam razgovorne komunikacije te }e njegova poetska deskripcija (tipolo{ki i evokacijski) biti sli~na matricama mladoga hrvatskog pjesni{tva. Za Stoji}a ìvot nije neprikaziv te je on pomalo i rapsod koji nam pri~a uglavnom tragi~nu stranu borbe za opstanak. Pjesnik svijet promatra nakon masovnih deportacija i koncentracijskih logora iz migracijske, prognani~ke i socijalno nezavidne pozicije, uglavnom bosanskih Hrvata i Bo{njaka, ali i drugih nesretnika koje su ratom poharali, neima{tinom filali i koje su iznevjerili mo}ni, agresivni i bogati grabe`ljivci. Poga|a ga prolaznost i starost, a njegove su ljubavi uvehle, nimfe su mu ostarjele, a humci nikada ne}e doìvjeti uskrsnu}e. Ipak, izbjegli~ka i egzilantska nostalgija, ta bosanska {kola plakanja, podsje}a nas da u jednom trenutku povijesti neki umi{ljeni redatelji ìvota nisu mogli postati nosioci moralnosti i blagostanja, te je stoga prevladala tjeskoba u prostranim bo`jim odajama.

Ako je gr~ka tragedija sa svojim mitovima o herojima sna`ne volje dobivala na va`nosti i dostojanstvu tada }e je usuprot tome mladi dubrova~ki pjesnik i kipar Maro [ehovi} u svom dijakroinijskom pogledu na povijest ideja, dovesti do paroksizma, njene detronizacije i grimase, ba{ kao {to to predo~uju jezovito privla~ne vinjete knjizi (fotografije autorovih skulptura). Naime, nebesko tijelo Uran, kao kozmi~ka sila simbolizira duh modernog svijeta, a u ~ovje~jem organizmu on upravlja ìvcima. Naslov “Osiroma{eni uran” ve} dovoljno govori sam za sebe i ukazuje prema kojim se slu~ajevima motivacije pjesnik odnosi negativno, toniraju}i crnilom osjet za {arenu ljepotu svijeta. Kroz dekodiranje mitolo{ko tragi~ne scene (Dedal, Valkira, Damoklov ma~) i kr{}anske simbolike koja proishodi iz pasionske ba{tine on }e svaki gubitak i doìvljaj ni{tavila uvijek ne~im ispuniti, vode}i bitku za sebe. Iako zasad ne vodi pobjedni~ku bitku, ritam i akceleracija njegova {krta stiha (stihovi se sastoje od jedne ili dvije rije~i, a strofe nerijetko od jedne re~enice, bez interpunkcije i velikih slova) èli ponuditi metafiziku nade s izri~ajem nalik zazivanju. înit }e to skidaju}i zastor sa scene suvremenosti, sje}aju}i nas njenog davna{njeg zaboravljenog konteksta i njene neprekidne geste opona{anja. San ljudskog uma je osiroma{en, a dramu njegovog pejsaà, koja izaziva i sukob emocija nagla{ava Maro [ehovi} u bolnoopojnoj jezi i traklovskoj nelagodi. Nevidljive negve uzap}enika koje ti{te pjesnika, ponajbolje odraàva naslovnica knjige: Vrata tamnice u Kneèvu dvoru u Dubrovniku; taj bezdan slobode komunicira s uàsom i atak je na autenti~no ja, emocionalno i miroljubivo, za kojim traga ovaj pjesnik koji posjeduje determinacijsku i simbolnu mo} za ~ovjekove iluminativne ùdnje. Na veliku sre}u, za njegove crne ekstenzije svijeta postoje i djevice, boginje Valkire, da spa{avaju njegovo razvi}e ljubavi i poku{aje uzleta: “Dedale/sjeti se kad/svog Ikara/pa mu zapali/svije}u/ od istog/voska/{to mu ga je/bog istopio/ka`njavaju}i/na{/ uzlet”.

BEHAR 82

BEHAROV LEKSIKON KONJHOD@I], Mahmud, novinar i publicist (Ljubu{ki, 27. X. 1905 – Zagreb, 11. XI. 1979). Gimnaziju je polazio u Mostaru i Velesu. Studij prava zapo~eo u Beogradu i dovr{io u Zagrebu 1931. U razdboblju 1932-36. bio je sudski pripravnik na Okru`nom sudu u Mostaru i na Okru`nom sudu u Splitu te 1937. sudac Kotarskoga suda u Benkovcu. Od 1932. redovito se javljao dopisima iz Mostara i zatim Splita u beogradskom dnevniku Politika, a izme|u 1937. i travnja 1941. radio je kao dopisnik toga lista iz Zagreba. God. 1940-41. bio je kao komunisti~ki sipmatizer ~lan privremenoga odbora Dru{tva prijatelja SSSR za Hrvatsku. Boravio je u Mostaru tijekom 1941. te je od 1942. ponovno djelovao u Zagrebu kao novinar. Kao ~lan rukovodstva novinskoga odjeljenja zagreba~koga NOO sudjelovao je u pisanju i ure|ivanju ilegalnih komunisti~kih glasila u Zagrebu Vijesti (1942-43) i Narodna borba (1943). God. 1943. bio je zamjenik u Odboru Dosaveznoga vije}a Hrvatskoga novinarskoga dru{tva, no u rujnu te godine pre{ao je na teritorij pod partizanskim nadzorom. Djelovao je 1943-45. kao ~lan uredni{tva i stalni suradnik Vjesnika JNOFH (neko vrijeme 1944. Vjesnik ZAVNOH). Izabran je 1944. na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom za ~lana Predsjedni{tva kluba kulturnih radnika. God. 1944. nakratko je radio kao dopisnik Tanjuga i radio-stanice “Slobodna Jugoslavija” iz Hrvatske, 1945. bio je urednik je reporta`ne rubrike u Ilustriranom vjesniku a 1946-47. i odgovorni je urednik toga glasila. Bio je dopisnik Tanjuga iz Kaira 1947-48. U razdoblju nakon 1948. bio je zaposlen u uredni{tvu listova Oslobo|enje i Crvena zvezda (Beograd) te potom u zagreba~kim redakcijama dnevnika Borba i agencije Jugopres. Umirovljen je kao djelatnik Ureda za informacije Izvr{nog vije}a sabora SRH 1960. – U zbirci svojih reportaà Selja~ki pokret u Hrvatskoj (1940) poku{ao je srpskoj javnosti pribliìti povijest i ideologiju hrvatskoga selja~koga pokreta. Autor je zbirke putopisnih reportaà iz Egipta Vidio sam Egipat (1956). Napisao je knjigu memoarskih biljeàka o partizanskoj borbi Na 1000 frontova (1959) i monografiju o novinstvu i publicistici u slu`bi KPH i partizana 1941-1945. Rije~ istine (1975). Pisao je publicisti~ke raodove o partizanskom pokretu u {iroj rije~koj regiji (1963, 1969). Objavio je publicisti~ke zapise o povijesti Ljubu{koga i okolice u 20. st. u knjizi Kronika o ljubu{kom kraju (1974-1981) te o ènama mostarskoga kraja u komunisti~kom i partizanskom pokretu u knjizi Mostarke (1981). Autor je romana iz partizanskoga ìvota Odred Crveni tetreb (1978) kao i publicisti~kih knjiìca Krvavim tragovima talijanskih fa{ista (Zagreb 1945), o zlo~inima po~injenim pod talijanskom okupacijom zbirke, i Putevima bratstva (Beograd 1975), o bratstvu i jedinstvu u partizanskim postrojbama. S Norbertom Neugebauerom napisao je senarij za strip A. Maurovi}a “Rankov odred” koji je objavljivan 1961. u Plavom Vjesniku. Novinskim ~lancima, osobito socijalnim reportaàma, javljao se u listovima Sokolski glasnik (1928-30), Jugoslovenska po{ta (192930, 1933), Gajret (1930, 1933), Jugoslavenski list (1930), Selja~ke novosti (1938), Narodni pomladak (Beograd 1938), Slobodna misao (Nik{i} 1938) i Politika (Beograd 1930-41). U razdoblju 1943-45. sura|ivao u glasilima VjeBEHAR 82

snik, Naprijed i Borba. Nakon drugoga svjetskoga rata njegovi novinski ~lanci i publicistist~ki prilozi, ve}inom o partizanskoj i komunisti~koj borbi 1941-45. u Jugoslaviji, objavljivani su u izdanjima Oslobo|enje (1950, 1963, 1970-71, 1973-74), Brazda (1950), Naprijed (1950), Trideset dana (1950), Vjesnik (1950, 1955-57, 1959, 1962, 1966, 1968, 1970-72, 1974-76), Crvena zvezda (Beograd 1952-54), Borba (Beograd 1953-Zagreb 1953), Na{a {tampa (Beograd 1953, 1956-58), VUS (1954, 1958), Globus (1955) Narodni list (1955-56), Novine mladih (1955), Brodski list (1957), Drvodjelac (1957-58), Dubrova~ki vjesnik (1957-59), Glas Zadra (1957), Glas Istre (1957-60), Li~ke novine (1957-59), Karlova~ki tjednik (1957-59), Novosti (Vinkovci 1957), Po`e{ki list (1957), Sloboda (Mostar 1957), [ibenski list (1957-59), Varteksov vjesnik (195759), Viroviti~ki list (1957), Vara`dinske vijesti (1957-59), Borovo (1958-59), Bjelovarski list (1958), Duga Resa (1958-59), Glas Podravine (1958-59), Magyar Szó (Novi Sad 1958), Me|imurje (1958-59), Moslava~ki list (1958), Vjesnik komuna (1958), Li~ki kalendar (1961), Komunist (1963, 1968, 1974, 1976) Matica (1963), Ve~ernji list (1963), Novinar (1965), Novi list (1967) Rije~i (1969), Dometi (1971), Zagreb u NOB-i i socijalisti~koj revoluciji (Zagreb 1971), Odjek (1973), 4. jul (Beograd 1973), Kultura i umjetnost u NOB-u i socijalisti~koj revoluciji u Hrvatskoj (Zagreb 1975), Mali vjesnik (1976) Zagreb 1941– 1945, 3 (Zagreb 1983) i Zbornik sje}anja. Vjesnik 19401990 (Zagreb 1990). DJELA: Selja~ki pokret u Hrvatskoj. Zagreb 1940. - Vidio sam Egipat. Zagreb 1956. – Na 1000 frontova. Zagreb 1959. – Sje}anja u kamen uklesana. Spomenici radni~kog pokreta i narodne revolucije u Hrvatskoj. Zagreb 1960. Od Kupe do mora. Rijeka 1963. - Drugi odred Primoraca, Gorana i Istrana 1942. godine. Zagreb 1969 (suautor V. [vob). - Rije~ istine. Zagreb 1975. - Kronika o ljubu{kom kraju, 1. Ljubu{ki 1974; 2. Sarajevo 1981. – Odred Crveni tetreb. Novi Sad 1978. - Mostarke. Mostar 1981. LIT.: (prikaz knjige Selja~ki pokret u Hrvatskoj): Izraz, 2(1940)9, str. 504-505. – Jutarnji list, 29(1940)10230, str. 9. – Gospodarska sloga, 5(1940)15, str. 5. - Prvi kongres kulturnih radnika. 25-27. lipnja 1944. S. l. 1944, 30, 32. – (prikaz knjige Od Kupe do mora): Telegram, 5(1964)212, str. 5. - M. Ivekovi}: Hrvatska lijeva inteligencija 19181945, 1-2. Zagreb 1970. – (prikaz knjige Drugi odred …): Kr~ki zbornik, 1(1970)str. 582-583. - Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodila~ke fronte Hrvatske 1941-1945, 1-2. Zagreb 1970. - (nekrolozi): Matica, 29(1979)12, str. 35. S. Ostoji}, Politika (Beograd), 76(1979)13. XI, str. 8. Ve~ernji list, 23(1979)13. XI, str. 9. - Vjesnik (1979)13. XI, str. 4. – (prikaz knjige Mostarke): A. Kebo, Oslobo|enje, (1981)11. II, str. 8. – M. Per{en: Vjesnikove godine 19401990. Zagreb 1990, 37, 44-45, 47-48. - J. Grbelja: Uni{teni nara{taj. Zagreb 2000, 200. - Spomenica Hrvatskog novinarskog dru{tva. 1910.-2000. Zagreb 2000, 126. - Z. Hasanbegovi}: Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Zagreb 2007. Dino MUJAD@EVI]

BERI]ET RIJE^I Ervin Jahi}

CIPELE Prema mom izra~unu, ~ovjek za ìvota Iznosa tri, mo`da ~etiri odijela, ako ne ìvi U nekoj nemogu}oj zemlji, ako dobiva Kolikogod pla}u i nema nereda na ulicama, Ako studenti ne juri{aju na vlade I zemljom ne vladaju generali Ako, dakle, istom ìvi u Ta{kentu Ili Tirani, toliko se odijeva Obi~an ~ovjek Po prilici Ali, koliko ~ovjek za ~itava ìvota Promijeni pari cipela [esnaest pari, mo`da sedamnaest To valjda nitko ne zna, nit je ikad brojio Ako, me|utim, i jest [to je s ratovima I s cipelama u njima I s hodom u zlovremenima Je li naru{ena progresija hoda, uostalom, {tednja Na cipelama ili tek zakidanje ratnih profitera Trgovinska oseka moèbitno Strogo uzev{i, ja zapravo ne znam ni{ta o tome Premda opsesivno drìm do odgovora Ako nema rata i ako nam je ìvot Prosje~no poduzetan I ako, {tono se kaè, traje Dulje od ìvotnog vijeka leptira Koliko, dakle, cipela promijeni Puki ~ovjek za cijelog cjelcatog ìvota Jel moèmo, naprimjer, re}i [to se taj nahodao cipela Pitam ja vas