Behar 98

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA z GODINA XIX/XX z 2010./11. z BROJ 98 z CIJENA 20 KN

BEHAR U FOKUSU: Reakcija na izjavu o "baliji" TEMA BROJA:

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Portreti: Eliezer Papo Adnan Kadri}: MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A POETSKI GLASOVI: Esad Jogi} PRIJEVODNA KNJI@EVNOST Mohammed Shoukri: Kov~eg PREPORODOVA IZDANJA Fe|a [ehovi}: Dr`' se (b)Alija Enes Ki{evi}: Rije~i vra}ene ku}i

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godi{nja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godi{nja pretplata 20 KM. Kunski `iro-ra~un: 1101441490 ZABA 2360000-1 Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-2 280-3 3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KUKAVICA

Tisak: mtg-ttopgraf d.o.o., Velika Gorica

Tisak:

Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

SADR@AJ UMJESTO UVODNIKA Reakcija na izjavu o "baliji’

3

TEMA BROJA: SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI PORTRETI: ELIEZER PAPO

Intervju s Eliezerom Papom (razgovarao Filip Mursel Begovi}):

Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama – o su`ivotu potomaka dvaju Abrahamovih sinova 4 Eliezer Papo:

Pri~e iz `ivota sarajevskih Sefarda – iz pro{losti i novijeg doba Inat 16 O jeziku i jo{ koje~emu 18 Popis 19 Hatid`a ^ar-Drnda:

Dru{tveni i pravni status Jevreja u Sarajevu – 17. vijek

21

2

POETSKI GLASOVI: ESAD JOGI] Sead Begovi}: Pjesni~ki smjerokazi `ivotnog temeljca Esad Jogi}: Vrtoglavica du{e

45 45

ESEJ: TOKOVI MISLI Fahrudin Novali}: Rod, dru{tveni polo`aj i mo}

50

PRIJEVODNA KNJI@EVNOST Mohammed Shoukri: Kov~eg 56 Lejla Sunagi}: Pisac koji je prikazivao unutra{nje drame pojedinca 58 PREPORODOVA IZDANJA

Primjer dobrih komšijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH:

Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-paše

FE\A [EHOVI]: DR@' SE, (B)ALIJA (roman)

Luko Paljetak: Pro`etost moralno{}u

23

Rikica Ovadija:

Laura Papo Bohoreta (1891. – 1942.)

26

MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE Ibrahim Kajan:

Mostarska knji`evna ba{tina – u mostarskom Muzeju Hercegovine

i eksplicitno zalaganje za slobodu i su`ivot

59

Filip Mursel Begovi}: "(b)Alija" ništa

28

ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A Senad Nani}: Jezi~na analiza kao hijal i zeuk 31 Adnan Kadri}: Objekt ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti 34

Naslovna strana: Bro{ura UN-a, Mir na svim jezicima svijeta

ne shva}a dok mu se ne stavi no` pod vrat Fe|a [ehovi}: odlomak iz romana "Dr`' se (b)Alija"

60 62

ENES KI[EVI]: RIJE^I VRA]ENE KU]I (izabrane pjesme, 1968. - 2009.)

Sead Begovi}:

Rije~i koje se izlijevaju u jezik

65

PROMID@BA Behar: Diploma za najbolji ~asopis na Sarajevskom sajmu knjiga 2010.

67

BEHAR 98

UMJESTO UVODNIKA

Reakcija na izjavu o “baliji” Zgro`eni izjavom Vlahe Bogi{i}a, ravnatelja Leksikografskog zavoda “Miroslav Krle`a ”, objavljenom u Jutarnjem listu 29. 1. 2011. u tekstu o trvljenjima u Hrvatskom dru{tvu pisaca, upu}ujemo javnosti sljede}e priop}enje: Govore}i o slobodi govora, Vlaho Bogi{i} zapravo rabi govor mr`nje. Ma kako inzistirao na kondicionalu, on nedvosmisleno hu{ka javnost svojim pitanjem: “…Tko }e nekoga sutra sprije~iti, pri ~emu ovo govorim u strogom kondicionalu, da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom u Hrvatskoj?”

Po nama, rije~ je neprihvatljivom, krajnje uvredljivom i ne~asnom primjeru potkazivanja ili poticanja na denunciranje i ideolo{ku diskvalifikaciju ljudi koji su “krivi”, i mogu}e neprihvatljivi, samo zato {to su tobo`e pogre{nog etni~kog i vjerskog identiteta.

Tim vi{e {to to izgovara leksikograf, a ne pjesnik, koji bi morao znati te`inu izgovorenih rije~i, ali i koji je, valja naglasiti, prvi ~ovjek jedne od najuglednijih kulturnih ustanova u nas.

Budu}i da smo u leksikografovu pitanju nedvojbeno prepoznali metu, naglas se pitamo zna~i li ova izjava da je doti~ni jedva tolerirani stranac u hrvatskoj kulturi i knji`evnosti ili da su takvi, “balije” dakle, generalno nedobrodo{li u istima.

Operiraju}i pa i hipoteti~kim prijetnjama, Bogi{i} otvara mogu}nost da se danas-sutra svakoga hrvatskoga knji`evnika, kipara, arhitekta, slikara, glumca i glazbenika bosansko-muslimanskoga podrijetla (ili kakva drugog, tre}eg…) diskvalificira po potrebi bezo~nim i vrlo uvredljivim etiketama, provociraju}i tako neki novi politi~ki mrak i zadrtost prema Drugom i njegovoj razlici.

Smatramo da hrvatska kultura niukoliko nije kultura plemenskih ili etni~kih “~istih identiteta” ve} pluralisti~ka i, sre}om, heterogena.

Mi u njoj nismo i ne mo`emo biti gosti jer smo je stvarali i stvaramo je svojim duhom i kreativnim izrazom, i ne dopu{tamo niti jedan oblik vlastite politi~ke ili ideolo{ke zloupotrebe, a kamoli biti,

BEHAR 98

kao u Bogi{i}evoj insinuaciji, nakaradna ikonografija za potkusurivanja.

Govor mr`nje hrani se izme|u ostalog vjerskom, etni~kom i ideolo{kom isklju~ivo{}u i, kao u ovom primjeru, svodi osobu na ne{to vrijedno prezira i nepo{tovanja.

Utoliko nam se ovdje uo~eni rasisti~ki diskurs, koji operira zlo}udnim pojmovljem da bi diskreditirao nekoga zbog njegova imena ili podrijetla, ~ini neprihvatljivim i {kodljivim u javnoj komunikaciji.

Ovim priop}enjem ne `elimo sudjelovati u bilo kojem sukobu, niti zauzimati stranu u polemici Jergovi} – Viskovi}, ve} samo upozoriti hrvatsku javnost na govor mr`nje, etni~ke i vjerske isklju~ivosti, koji ve} sutra, pri ~emu ovo govorimo u strogom kondicionalu, mo`e rezultirati ne~im znatno gorim, a nedavno bolno pro`ivljenim.

POTPISNICI: Munir Vejzovi}, akademski slikar i kipar Enes Ki{evi}, pjesnik i dramski umjetnik Sead Begovi}, pjesnik i knji`evni kriti~ar Ibrahim Kajan, knji`evnik i sveu~ili{ni profesor Tarik Filipovi}, dramski umjetnik i TV - voditelj Ekrem ^au{evi}, sveu~ili{ni profesor i prevoditelj Sead Muhamedagi}, knji`evnik i prevoditelj Izet \uzel, akademski slikar i kipar Ibrica Jusi}, glazbenik - kantautor Azra Abad`i} Navaey, sveu~ili{na asistentica i prevoditeljica Senad Nani}, arhitekt i publicist Filip Mursel Begovi}, publicist Faris Nani}, publicist Sena Kulenovi}, publicistkinja i prevoditeljica

3

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

INTERVJU: Eliezer Papo

Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama o su`ivotu potomaka dvaju Abrahamovih sinova Razgovarao Filip Mursel Begovi} IMAM DOBROG PRIJATELJA JEVREJA, RAZUMIJEMO SE! “Imam dobrog prijatelja jevreja” (naziv `idov ne}emo koristiti jer me je moj dobri prijatelj jevrej upozorio da je u Bosni sve dobro hodalo dok ih ~etrdeset i prve nisu po~eli zvati `idovima) ili “imam dobrog prijatelja muslimana!” Ove re~enice ~esto izgovaramo u situacijama kada `elimo pokazati da smo otvoreni, tolerantni, da po{tujemo druga~ije… To da imam ahbaba jevreja, meni muslimanu, posve je imponiralo na po~etku dru`enja sa sefardskim rabinom Eliezerom Papom. ^ak sam se time hvalio, kao da sam postigao ne{to veliko i zna~ajno, kao da sam prona{ao rijetku `ivotinjicu izumiru}e vrste. Primjerice, moj ushit Eliezerom bio je sli~an ushitu japanskog turista koji uspije fotografirati sjevernu medvjedicu negdje kod Hvara. Odu{evljenje je ubrzo prekinulo kriti~ko preispitivanje mojeg odnosa s Eliezerom. Zar sam jevreje toliko generalizirao da sam, na{av{i jednog rabina s kojim mogu prijateljski komunicirati, osjetio neizmjernu radost. Kao da sam s druga~ijim rabinima prije komunicirao? Ma hajte molim vas, nisam uop}e, naravno, ne iz neke mr`nje, animoziteta i tome sli~no, naprosto nisam imao takve prilike. Eliezer je odrastao u Sarajevu, te je njegovo poznavanje Islama i muslimana kudikamo ve}e od mojeg poznavanja Judaizma i jevreja. To me je uistinu dojmilo, ali i postidilo, po~esto sam za njegove “bosnizme”, u mailovima koje smo razmjenjivali, morao zavirivati u rje~nik turcizama.

Dakle, nesvjesno, jevreje sam po~esto generalizirao u negativnom smislu, napokon, to priznajem. ^ovjeku bude lak{e kada shvati da je pogrije{io, i da je dobio {ansu promijeniti mi{ljenje. Vjerojatno su moje predrasude prema jevrejima od istog onog korijena od kojega su i one prema muslimanima – iz nemara i neznanja. Od tada sam odlu~io osu|ivati ispolitiziranost takvih pitanja, i pojedince, no, ne ~itave narode – dakle, shvatih, nipo{to generalizirati. Me|utim, ba{ka muslimani, ba{ka jevreji, ljudi se zavole, a da za to ponekad ne mogu izna}i logi~nog razloga. Tako je bilo sa mnom i Eliezerom. Me|utim, ba{ka i me|ureligijska patetika, to je za one emocionalno ishitrene, sklone prenagla{enom sentimentalizmu, rekli bismo - za slabi}e. “Imam dobrog prijatelja, razumijemo se!” – to je ono {to je bitno, bez suvi{nih imenovanja i retrogardnih prozivanja. Razlike i dalje postoje, ali one ne optere}uju, jer, {to se ti~e odnosa Eliezera i mene nisu u funkciji sukoba, nadmetanja ili nadmudrivanja. Znam da Eliezer voli svoju vjeru i svoj narod, ba{ kao {to i ja volim svoje vjerske i nacionalne vrednote. Zar je to lo{e? Prezirati treba nacionalizam, klerikalizam i fundamentalizam, a ne patriotizam i vjersku za`arenost! U na{em slu~aju patriotizam i odnos prema Bogu, svakako mo`e biti integrativno sredstvo, jer nas tako|er povezuje i ljubav prema Bosni.

Upravo zato ovaj intervju s rabinom Eliezerom Papom ro|enim 1969. godine u Sarajevu, gdje je 1991. godine diplomirao na Pravnom fakultetu. Iste godine upisuje se na rabinsku akademiju Midra{ Sefaradi u jeruzalemskom Starom Gradu, u kojoj sti~e klasi~no rabinsko obrazovanje. Studije nastavlja na Hebrejskom Univerzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. obranio magistarski rad na temu Knji`evna, jezi~ka i sociolo{ka analiza teatarskih djela Laure Papo Bohorete. Od 2002. predaje `idovsko-{panjolski jezik i knji`evnost na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-[evi; a od 2004. godine obna{a funkciju zamjenika direktora Moshe David Gaon Centra za `idovsko-{panjolsku kulturu na istom univerzitetu. Godine 2009. obranio je doktorsku disertaciju na temu jevrejsko-{panjolskih parodija na Pashalnu Hagadu. Objavio je nekoliko nau~nih radova na hebrejskom, engleskom, ladinu i bosanskom, na temu `idovskog prava i filozofije te `idovsko-{panjolske knji`evnosti; zatim, nekoliko knji`evnih djela: La Megila de Saray (povijesni roman na Ladinu, Jeruzalem, 1999. - nagrada Hebrejskog Univerziteta za promicanje Ladino kulture), Sefardske pri~e (Beograd, 2000.), Sarajevska megila (Beograd, 2001. - u{ao je u u`i izbor za NIN-ovu nagradu i roman godine); osim toga priredio je i zbornik ~lanaka i eseja na temu Judaizam i ljudska prava (Sarajevo, 1998., II izdanje – Beograd, 2002.) - te trojezi~no izdanje Pashalne Hagade (Jeruzalem, 1996.).

4

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

ULOGA RABINA U JUDAIZMU I USPOREDBA S IMAMOM U ISLAMU Budu}i da ne pamtimo kada nam se otvorila mogu}nost intervjuirati rabine, i otkako je “Behara” ovo je zapravo prvi put, mo`da ne bi bilo na odmet da nam odmah definira{ koja je uloga rabina i kako se postaje rabin?

To je relativno jednostavno. Sli~no dana{njem Islamu, savremeni rabinski Judaizam nije centralizirana religija. Drugim rije~ima, ne postoji neki jevrejski Papa koji postavlja biskupe, koji opet rukopola`u sve}enike; ili neki jevrejski Sveti Arhijerejski Sinod koji postavlja episkope, koji opet postavljaju sve}enike. Ve} preko hiljadu, skoro hiljadu i po godina, svaka jevrejska zajednica je univerzum za sebe. Negdje su jevrejske zajednice organizirane na nivou dr`ave, drugdje na nivou grada ili regije, sve u zavisnosti od historijskog iskustva Jevreja na tom prostoru. Ponegdje, opet, nekoliko razli~itih jevrejskih op}ina mo`e funkcionirati u istom gradu. Kao, recimo, kod vas u Zagrebu. U svakom slu~aju, nijedna takva jevrejska op}ina (zajednica) ne pola`e ra~una nekoj drugoj jevrejskoj op}ini, jer je svaka nezavisna jednako kao sve ostale, bez obzira na njenu veli~inu, ba{ kao {to Rumunjska nije manje suverena od SAD-a, iako je bitno manja.

Svaka takva potpuno slobodna zajednica sama prihva}a odre|enog rabina kao arbitra u svim svojim unutra{njim stvarima – i to ugovorom, i na odre|eni rok. Slu`buju}i rabi-

BEHAR 98

ni (kod Sefarda, radije, hahami ili mudraci) biraju se, naravno, iz reda {kolovanih rabina. E sad, kako se {koluje za rabina? I to, opet, zavisi od zemlje do zemlje i od vakta do vakta. Kod nas u Bosni radilo se o tradiciji zvanoj {al{elet (h)akabala (na{a bra}a od strica, Arapi, koriste za to sli~nu rije~: silsila) ili ti: lanac predaje. Zna~i u~i{ pred nekim hahamom (ako se radi o manjoj op}ini) ili pred nekim hahamima (ako je op}ina ve}a, pa u njoj ima i vi{e hahama). ^esto su ljudi iz manjih op}ina i{li na {kolovanje u ve}e zajednice, gdje su postojali Bate Midra{ (jevrejske medrese iliti je{ive) u kojima su podu~avali vode}i stru~njaci jevrejskog prava. Bilo kako bilo, kada u~itelj ili u~itelji osjete da je u~enik dovoljno potkovan da daje odgovore na pojedina~na pitanja dadne mu se semiha (id`azetnama) koja se zove Jore? – Jore! (U prijevodu: Je li dostojan da meritorno da upu}uje? Jeste!). Ta se semiha mo`e ograni~iti na samo neko polje jevrejskih nauka, ili se mo`e odnositi na sve grane odjednom, sve u zavisnosti od stupnja do kojeg je pojedini talmid hahamim (u~enik mudraca) do{ao. Kasnije, mladi hahamu mo`e (a ne mora) dobiti i semiha koja se zove Jadin? - Jadin! (Je li dostojan da sudi? – Jeste!). Tako se postaje dajan, ili ti sudac u sporovima.

U ovo vrijeme industrijalizacije svega i sva~ega, industrijaliziralo se i jevrejsko u~enje – pa se vrlo ~esto mladi}i {alju u Izrael ili neki veliki centar u dijaspori gdje postoje mega{kole, sa nastavnicima, ~asovima i pisanim ispitima – relativno sli~no zapadnim fakultetima. Ja sam pro{ao kroz oba procesa. Prvo sam, prije rata, u~io kod pokojnog Vrhovnog Rabina Jugoslavije, Ham Ribi Cadika Danona zihrono livraha (blagoslovljene uspomene); koji je, opet, u~io na ~uvenom sarajevskom Teolo{kom zavodu prije II. svjetskog rata, ali i pred svojim ocem, Ham Ribi Danijelom Danonom, zihrono livraha. Ovaj potonji je, opet, u~io pred svojim ocem, Ham Ribi Isakom Danonom, zihrono livraha – i tako se taj {al{elet prote`e natrag do osniva~a sarajevske je{ive Ham Ribi Davida ben Jakova Parde, od njega do Venecije (gdje se on {kolovao) i Soluna (gdje su se {kolovali njegovi preci), otud opet do [panjolske, Sjeverne Afrike, Babilona – i, na koncu do Izraela, odakle je sve i poteklo. Pred sam rat, 1991. godine, oti{ao sam za Izrael gdje sam pet godina proveo u~e}i u jednoj sefardskoj je{ivi, zvanoj Midra{ Sefaradi (Sefardska medresa) u jeruzalemskom starom gradu, nadomak Zapadnog Zida (kog nejevreji ~esto nazivaju poprili~no uvredljivim imenom: Zid pla~a) i Hramske Gore, na kojoj se (na mjestu nekada{njeg jevrejskog Bet (h)-aMikda{a ili ti Solomonovog Hrama) danas uzdi`e islamski Bait-ul-Muqaddas ili Me{d`id Kubat As-Sahra (Kupola na Stijeni). Te godine u je{ivi, definitivno spadaju me|u godine kojih se najradije sje}am – ali sam se, ipak, profesionalno formirao prvenstveno u~e}i pred Ham Ribi Cadikom Danonom.

Koja je razlika izme|u sefardskog i a{kenaskog rabina?

Razlike izme|u sefradskih i a{kenaskih rabina uslovljene su razli~itim intelektualnim tradicijama koje su se razvile u krilu ovih dviju jevrejskih grupa. A{kenaske je{ive razvile su tradiciju pilpula, ili kazuistike. Posljedi~no, cilj {kolovanja u a{kenaskim je{ivama nije da pojedinac savlada sveukupnost kanonskih tekstova, nego da bude izlo`en jednom sistemu mi{-

5

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

ljenja, vi{ekutnom sagledavanju stvari, da bude u stanju do u nedogled nabrajati argumente za i protiv za bilo koje mi{ljenje izneseno u tekstu koji se analizira. Sefardski u~enjaci, s druge strane, nisu veliki ljubitelji pilpula, jer smatraju da isti relativizira proces pravne analize. U sefardskim je{ivama inzistira se prvenstveno na zaokru`ivanju temeljnog korpusa u svim disciplinama jevrejskih nauka, na savladavanju pravila besprijekornog ~itanja teksta Tore u toku bogoslu`enja ({to se na hebrejskom zove Keriat (h)a-Tora, sli~no islamskom kiraetu), te na stalnom zatvaranju rastojanja koji se u procesu u~enja stvaraju izme|u u~enikovog stalno rastu}eg intelektualnog JA i njegovog eti~kog JA. Po sefardskoj tradiciji, intelektualizam koji nema jake eti~ke temelje nu`no dovodi do stvaranja neuravnote`ene li~nosti.

Ove dvije bitno razli~ite intelektualne tradicije iznjedrile su i razli~ita o~ekivanja svake pojedine zajednice od rabina. Kada a{kenaski jevrejin postavi rabinu odre|eno prakti~no pitanje – on o~ekuje da rabin stupi u raspravu sa samim sobom, ponudi ~itav niz argumenata za i protiv, ili ~itav spektar mogu}ih odgovora – i na kraju, relativno nevoljko, suzi dijapazon teoretskih mogu}nosti na ono {to je prakti~no najuputnije. Istovremeno, a{kenaskom slu{aocu je poprili~no nebitno da li je rabin u tom procesu pravilno izgovorio svaki hebrejski glas, pravilno naglasio svaku rije~, prave}i razlike izme|u kratkih i dugih samoglasnika, i vode}i ra~una o svim pravilima prozodije. Sefard, s druge strane, o~ekuje da biblijski citati njegovog rabina budu besprijekorni; a odgovor na bilo koje pitanje konkretan – dakle: kratak, jasan i prakti~an.

Eventualno beskrajno nabrajanje argumenata za i protiv Sefard bi do`ivio kao rabinovo samo-preslu{avanje, te sljedstveno kao znak da doti~ni rabin ne vlada materijom - ili (jo{ gore) da ni sam nije siguran {ta i kako treba. U tom slu~aju, kao {to znamo, na{ je svijet sklon zaklju~ku da mu je najbolje da uradi ono {to mu ionako odgovara, jer stvari o~igledno nisu jasne i nisu jednozna~ne.

Mo`e{ li nam usporediti instituciju rabina s imamom?

Te{ko. Koliko se ja razumijem u Islam, imam je onaj koji predvodi vjernike u molitvi. Zna~i mo`e postojati stalni imam ili ad hoc imam. Stalni imami su zadu`eni i za upravljanje d`amijama ili mesd`idima u kome predvode molitvu. U Judaizmu predvo|enje skupne molitve nije rabinska du`nost.

U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bli`i monoteisti iz drugih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo… prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli muslimane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ni nacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne – nego "koga ufati{e - toga ubi{e".

6

Jutarnje bogoslu`enje u A{kenaskoj sinagogi u Sarajevu (ratna 1994.), Ro{ (h)a{ana - Jevrejska Nova godina

Osoba koja predvodi molitvu zove se na hebrejskom hazan, a na evropskim jezicima kantor. Na{ki bi se moglo re}i predmolitelj. Naravno, i rabin mo`e (kao i bilo koji drugi jevrej) slu`iti ili kao ad hoc ili kao stalni hazan, ali mu je to onda dodatna funkcija, kao {to recimo muderis mo`e biti i imam neke d`amije. Ukratko, haham (kako, rekosmo, Sefardi nazivaju svoje rabine) paralelna je ulozi muslimanskog hakima. U Bosni se umjesto hakim ~e{}e ka`e kadija, ali kako taj na{ bosanski kadija sjedi u me{}emi (mehkema – hakimova kancelarija) onda je jasno da se radi o istoj funkciji s dva imena. Elem, da ne duljim, rabin je dakle prvenstveno stru~njak za (h)alaha, to jest za jevrejsko pravo. Sli~no zna~enju termina {erijat – i termin (h)alaha zna~i Put, put kojim se ide.

Put pravednih. Uloga rabina, dakle, nije ritualna nego pravna. Rabin je lice koje nadgleda da sve u jednoj jevrejskoj zajednici bude u skladu sa Torom i njenom tradicionalnom interpretacijom. On sudi u slu~aju sporova i upu}uje u nejasnim situacijama. Ukratko, rabin nadgleda rad svih op}inskih institucija: skup{tine, odbora, {kole, sinagoge, groblja, zabavi{ta i sli~no, nastoje}i da im noga nikad ne spuzne s puta pravde i bogobojaznosti.

[TO JE JUDAIZAM I POVEZNICE S ISLAMOM Ve}ina na{ih ~italaca, pretpostavljamo, vjerojatno bi te{ko definirala Judaizam. Mo`e{ li nam pribli`iti osnovne postulate svoje vjere?

E to, ve}, mogu. U Judaizmu postoji 13 'iqare (h)a-emuna (= imanskih {artova): Uzvi{eni Bog je Apsolutno Suveren. Niko mu ni{ta ne mo`e ni dodati ni oduzeti, niti bi bez Njega i{ta moglo postojati.

Bog je Jedan, i to kako Jedinstven (nema drugog boga osim Njega) tako i Jedincat (nedjeljiv).

Bog je bestjelesan i nematerijalan.

Kao {to je prethodio svemu, tako bi postojao i kad bi sve ostalo prestalo da postoji.

Samo je Bog dostojan da mu se ~ini avoda (ibadet), slu`iti bilo ~emu drugom je avoda zara ({irq).

Bog komunicira sa ljudima putem proro{tva.

Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom (alejhi selam) je otac svih proroka, onih koji su mu prethodili i onih koji su do{li

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

poslije njega. Njegovo je proro{tvo posebnog stepena i nikada prije ili poslije njega nitko nije komunicirao s Bo`anskim na istom nivou.

Tora (=Tevrat) koju nam je zavje{tao Mojsije je Bogom data, i Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom je bio samo pero u Bo`anskoj ruci, tako da je sva Tora od Boga dana i ne sadr`i ljudske primjese.

Ova Tora nikad nije bila i nikada ne}e biti promijenjena.

Bog je svjestan ljudskih djela.

On nagra|uje pravednike i ka`njava bezakonike.

Obe}ani Ma{iah (Pomazanik, Mesija, Halifa) iz Doma Davidovog }e se kad-li-tad-li pojaviti da reuspostavi uzordru{tvo zasnovano na Tori, u koje }e se ugledati svi narodi svijeta, od vlastitog htjenja i uvjerenja.

Bog je kadar o`ivjeti mrtve i u~init }e to kad htjedne, kao {to je i obe}ao.

Kao {to vidi{, dobar dio {artova su nam gotovo identi~ni.

Prvih pet jevrejskih {artova odgovaraju prvom islamskom i njegovim obja{njenjima. Na{ {esti sli~an je va{em drugom, jer i proro{tvo i an|eli govore o istom: obje ummot (i Mojsijeva i Muhammedova) vjeruju u komunikaciju izme|u Boga i ljudi. Jevrejski sedmi, osmi i deveti princip vjere sli~ni su islamskoj vjeri u kitabe i resule. Podvla~im, Jevrejstvo ne nije~e mogu}nost da Bog po{alje raznim narodima razne poslanike sa raznim knjigama, koje bi ih vodile ka vjeri u Jednog Boga i avodat (h)a-Shem (h)a-mekubelet (magbul ibadetu), ali se ~vrsto dr`i da Bog nikada ne mijenja ono {to je poslao nekom narodu, jer ako je Bog savr{en i nepromjenjiv – onda je i Njegova intervencija u istoriju odre|ene grupe nepromjenljiva i savr{ena. Bog je, naravno, Apsolutno Suveren i mo`e nalo`iti raznim grupama razne stvari, sve u zavisnosti od toga {ta je za svaku pojedinu grupu najbolje. Otuda, za Judaizam, objave drugih ummot (ummeta) ne predstavljaju nikakav teolo{ki problem. Naravno, pod uslovom da su zasnovane na ideji ~istog monoteizma i neantropomorfizma. Nezamislivo je, naime, iz perspektive Judaizma, da bi Bog nekom narodu objavio da je On li~no djeljiv, promjenljiv, prolazan, ovisan ili tjelesan – jer Bog nikom ne bi lagao o Sebi.

Mislim da se jevrejska vjera u Bo`ansku svijest o ljudskim djelima i Njegovo nagra|ivanje dobrih i ka`njavanje zlih (deseti i jedanaesti princip vjere) mo`e usporediti sa ~etvrtim islamskim {artom koji govori o kaderu ili sudbini, jer {ta je sudbina ako nije ono {to je pojedincu dosu|eno na osnovu njegovih djela i vjere koju ta djela iskazuju. Jevrejstvo inzistira na ideji Apsolutne Bo`anske Pravednosti. Neprili~no bi bilo pomisliti da bi Bog zlima propisao dobru a pravednima

Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba – ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta.

Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna?

Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot.

BEHAR 98

Judaizam, po definiciji, mora do`ivljavati Islam kao veliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklonstvu, totemizmu i animizmu – koje je sada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma. Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta koji ona nala`e. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji.

Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju prednost tuma~i kao znak Bo`anskog favorizma. lo{u sudbinu. Jednako tako, jevrejska vjera u uskrsnu}e mrtvih lijepo se prepli}e sa sadr`ajem petog islamskog {arta o javmil ahiri, ili posljednjem danu. Naravno, u mnogo ~emu smo i razli~iti. Muslimani vjeruju da je jevrejska Tora vremenom djelomi~no izmijenjena. Pristajanje na tu pomisao bi za jevreja bilo kefira (=kufr), ali je za muslimana halal, jer Tora ne obavezuje nejevreje.

Jednako tako, sve {to mi vjerujemo za Mojsija, vi vjerujete za Muhammeda. [to je i logi~no, jer da nije tako, mi ne bismo bili Mojsijeva umma a vi Muhammedova. Ono {to je bitno da se podvu~e, rabinski Judaizam u~i da muslimani mogu zaslu`iti Bo`ansku nagradu ako se budu dr`ali monoteisti~kih i moralnih principa Islama. ^ini mi se da, jednako tako, i Islam u~i da jevreji ne moraju nu`no pre}i na Islam da bi zaslu`ili Bo`ansku milost, nego je mogu zadobiti kroz obdr`avanje Tore. Ukratko, ko iole ima soli u glavi mo`e jasno uvidjeti da ove dvije ~asne vjere jedna drugoj priznaju legitimitet, i jedna drugu do`ivljavaju kao legitiman put spasenja. Ku' }e{ vi{e? Naravno, svaka od ovih dviju vjera ponaosob dr`i da je ona kod Boga na malo vi{em mjestu, ali vjerujem da je tako i kad jedan mu` ima vi{e `ena, a ne kamoli Jedan Bog vi{e ummot. Svaka takva `ena, bi}e, vjeruje da je, ipak, malo (ili puno) pre}a od svih ostalih. Mislim da je to sasvim normalno, jer ko ne voli sebe ne mo`e voljeti ni druge. Na koncu konca, i sama Tora lijepo ka`e, Voli svoga druga kao {to voli{ sebe, zna~i ako ne voli{ sebe, ne mo`e{ voljeti ni druge. Ne mislim da je lo{e ni kad se vjere takmi~e, dok god se takmi~e u dobru. Ko }e bolje Bogu ugoditi. Neka konkurencije, zdrava je! Uostalom, ovaj stav nigdje nije ljep{e iskazan do li u Kur'anu samom, Sura al-Ma'ida, ajet 48: A da je Allah `elio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere u~inio, ali On ho}e da vas isku{a u onome {to vam propisuje, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svi vratiti – pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti. Problemi nastaju kad jedna vjera zanije~e drugoj pravo da se dr`i svoje knjige, ali u slu~aju ovih dviju konkretnih vjera taj problem danas ne postoji – a i u pro{losti je bio toliko endemi~an da je malo do umjereno suvi{no na njega tro{iti dodatne rije~i.

Osim {to su monoteisti~ke religije, koje povezuje zajedni~ki otac Abraham / Ibrahim, koje su poveznice Islama i Judaizma? Tako|er, u ~emu se to radikalno teolo{ki razilazimo?

7

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Teorija jevrejskog prava, kao ni teorija {erijata (koliko se ja u isti razumijem), ne poznaje kr{}ansku maksimu Bogu Bo`je, caru carevo. I u Judaizmu i u Islamu sve je Bo`je, uklju~uju}i i cara. Stoga, dakle, (h)alaha (jevrejsko pravo), jednako kao i {erijat regulira sve sfere `ivota, kako javnu tako i privatnu, zna~i: i liturgiju i ekonomiju, i teologiju i krivi~no pravo, i dogmatiku i etiku. Dakle, ono {to povezuje Judaizam i Islam nasuprot Kr{}anstvu to je "pravna priroda" ovih dviju religija. Kultura {eelot ut{uvot (doslovno: pitanja i odgovora, paralelno islamskoj fetvi), dakle fenomen konstantnog obra}anja religijskom autoritetu sa pitanjima iz svakodnevnice, kako bi se znalo {ta je zabranjeno a {ta dozvoljeno, {ta ~isto a {ta ne~isto, toliko tipi~na za Judaizam i Islam, relativno je strana Kr{}anstvu.

Judaizam, po definiciji, mora do`ivljavati Islam kao veliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklonstvu, totemizmu i animizmu – koje je sada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma.

Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta koji ona nala`e. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji. Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju prednost tuma~i kao znak Bo`anskog favorizma. Kao {to sam ranije ve} rekao, ni Judaizam ni Islam ne po~ivaju na zapadnoj ideji da se religija bavi duhovnim a politika ovosvjetskim.

Utoliko, osnovni "teolo{ki" sukob Judaizma i Islama je politi~ke prirode. Da li je iz perspektive islamske teologije mogu} nemuslimanski suverenitet na bilo kom djelu Blagoslovljene Zemlje, ili ti Zemlje Banu Israil (Sinova Izraelovih).

Kada bi islamski teolozi dali Izraelcima osje}aj da Islam mo`e verificirati bilo kakav dogovor izme|u Izraelaca i Palestinaca, taj dogovor bi bio postignut daleko br`e - i to (kao {to i treba) zbog unutra{njeg pritiska u Izraelu, a ne zbog vanjskog pritiska (iz Amerike). Dok god ve}ina Izraelaca bude vjerovala (a raznorazni islamski teolozi ih svojim fetvama u tom stavu svakodnevno u~vr{}ivali) da Islam "po definiciji NIKADA ne mo`e pristati na ustupanje BILO KOG DIJELA teritorije Dar ul-Islama nemuslimanima", mirovni proces ne}e dobiti puni zamah. Jevreja je {a~ica u usporedbi s muslimanima svijeta, i zato nije ~udo {to nam treba jasan jemin da teritorijalni kompromis nije samo novo arapsko sredstvo za kona~no rje{enje jevrejskog pitanja na Bliskom Istoku. Izraelci strahuju da arapski i muslimanski svijet pregovorima i mirovnim inicijativama `eli samo iznuriti i oslabiti Izrael, kako bi ga na kraju dokusurio. Zna~i, cilj je isti kao i 1948. – samo se sredstva mijenjaju, u zavisnosti od odnosa snaga. Sukob Izraelaca i Palestinaca, kao i budu}i sporazum ova dva napa}ena naroda ima i teolo{ku dimenziju – bi}e to novi dogovor Judaizma i Islama o su`ivotu potomaka dvaju Avramovih sinova: Isaka i I{maela.

dovoljna da umjesto predrasuda ljudi formiraju stvarne iskustvene stavove. A ovi, kao {to to obi~no biva kad postoji direktni ljudski kontakt, ne samo da nisu problemati~ni – nego bi mogli poslu`iti kao uzor za formiranje muslimansko-jevrejskih odnosa u evropskim dru{tvima u kojima se imigrantske muslimanske zajednice po prvi put sre}u sa stvarnim jevrejima, o kojima su dotada imale samo negativne predrasude zasnovane na tri i po upitna hadisa i "neupitnoj" anticionisti~koj propagandi. Ostalo je samo jo{ da muslimanska ~ar{ija, u Sarajevu i drugdje, apdejtuje i

Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave, prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razumijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Francuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubi status objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i subjektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time je i me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, ali upravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski teolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da je ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog {to ih razdvaja (forma).

Po tvojem mi{ljenju koje su osnovne predrasude koje jevreji i muslimani imaju jedni prema drugima i kako ih nadvladati?

Prvo lokalno, pa onda globalno. Predrasude, kao i samo njihovo ime zna~e unapredni stav koji nije zasnovan na rasu|ivanju, prosu|ivanju i sagledavanju. Mislim da urbani bosanski muslimani i jevreji, nemaju nekih bitnijih uzajamnih predrasuda. Vi{estoljetna izlo`enost jednih drugima bila je

8

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

novopristigle neurbane muslimane i nau~i ih {ta je kod nas u ~ar{iji red. Uzdam se da su muslimani Sarajeva dorasli tom zadatku, a vrijeme }e pokazati da li sam bio u pravu.

Na globalnom planu, na tragu onoga {to sam ve} rekao ranije… [to prije mi prestanemo strahovati od islamske potpune i definitivne teolo{ke nespremnosti na postojanje Izraela u bilo kojim granicama, a vi prestanete strahovati od cionisti~ke zavjere usmjerene na jevrejsko gospodarenje cijelim Bliskim Istokom, svijetom i okolinom – to }emo prije i jedni i drugi posti}i Bo`je zadovoljstvo, i na ovom i na onom svijetu.

Kada mi, danas, predstavljaju nekog potencijalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kao odmjerenog i uravnote`enog, ja odmah pitam da li je re~eni ikad bio ekstremista. Sugovornici po~esto ne shvate tok misli, pa krenu u apologetskom tonu, zna{ bio je mlad i sli~no - a ja se zapravo radujem {to }u imati pravog sugovornika u osobi koja je zatvorila potpuni krug, prerasla isklju~ivost mladala~kog zanosa i stasala u zrelog vjernika. Ako mi, pak, ka`u da je re~eni oduvijek bio odmjeren, ja se malo razo~aram, jer: ko nikad nije bio vrelo – te{ko da }e ikada postati rijeka.

Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva Sarajlije iz Kanade pred Zapadnim zidom u Jeruzalemu

BEHAR 98

Nama su va{i strahovi od nas blentavi, a mogu}e je da su i vama na{i. Kad sam 'nako kaharli, ja odem na neki islamisti~ki polu-anticionisti~ki, polu-antisemitski sajt i odma' mi se raspolo`enje popravi ~im vidim ~ime sve vladamo i kako smo uspje{ni. Da je babi propeler, bila bi helikopter!

O SEKULARNIM JEVREJIMA I SEKULARNIM MUSLIMANIMA Kada mi netko spomene sekularni Islam ili pak europski Islam naje`im se od muke. Kao da postoje neki drugi normalniji muslimani, kao da postoje neki europski muslimani mimo civilizacije Islama. Ne sla`em se s takvim diobama. [to je sa sekularnim Judaizmom i europskim jevrejima? Tko su ekstremni muslimani, a tko ekstremni jevreji?

Zasigurno nam mo`e{ puno toga posvjedo~iti budu}i da ~esto putuje{ na relaciji Sarajevo – Jeruzalem – Europa…

Sekularni Islam je, naravno, contradictio in adjecto – i tu si ti u pravu. Nezavisno od toga, sekularni muslimani postoje, je`io se ti na to ili se ne je`io. Postojanje drugih ljudi, ma kako ~udni oni bili u na{im o~ima, ne zavisi od na{eg pristanka. Oni su tu, htio ti to ili ne. Ti, naravno, mo`e{ da ustvrdi{ kako oni uop{te nisu muslimani, a oni }e ti na to lijepo re}i kako su oni Muslimani ili Bo{njaci (ili Turci, ili Albanci) muslimanskog povijesnog kruga. I? \e si bio? – Ni|e! [ta si radio? – Ni{ta! Opet ima{ s njima neki presjek skupova od kog ne mo`e{ pobje}i, na glavu da se nasadi{. U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bli`i monoteisti iz drugih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo… prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli muslimane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ni nacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne – nego "koga ufati{e - toga ubi{e". Takva iskustva stvaraju pomake u svijesti, i malo koji bosanski alim ili evropski rabin ne bi i o tome vodio ra~una kad bi se povelo pitanje statusa dana{njih koferim ili ti }afira. Komplicirano? [ta }e{, Onaj koji nas je dozvao u postojanje, i to tu gdje jesmo i ba{ tad kad smo, nam nikad nije ni obe}ao da }e lako biti ~ovjek i odre|ivati se prema drugima bez da se ogrije{i{, ja o sebe i svoju vjeru – ja o njih i njihovo ljudsko dostojanstvo. Nego, kao kod Njego{a, [ta je ~o'ek, a mora bit ~o'ek.

E vidi{, i u tome su nam ummot sli~ne. Sekularni Judaizam je, bezbeli, notorni nonsens – ali su, zato, sekularni Jevreji notorna ~injenica. A da vidi{ tek veselja kad ima{ zajedni~ku nacionalnu dr`avu, ili zajedni~ku op}inu (jer jevrejske op}ine u dijaspori nisu samo sinagoge nego i "klubovi nacionalne manjine", ba{ kao i neki mesd`idi u Republici Hrvatskoj) sa sekularnima. Tako, recimo, ima jedan jevrejski praznik, Hanuka, koji slavi spomen na malu grupu jevrejskih teocentrika koja se pobunila protiv vlasti heleniziranih Jevreja i njihove sprege sa onda{njom globalnom vladom, izvela prevrat, potamanila }afire, protjerala uljeze, i uspostavila Toradr`avu. Da vidi{ kako zdu{no u dana{njem Izraelu sekularni Jevreji slave re~eni praznik morao bi se zapitati jesu li oni

9

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

svjesni ~injenice da je to praznik u slavu nekih tamo birvak- dok od nje same ne ostaje ni{ta. Kada takvo odgovorno vodtilskih fundamentalista koji su potamanili birvaktilske seku- stvo izostane, ~esto se desi da ekstremizam umjesto faze u lariste, liberale i globaliste. Nego, u ~emu je stvar? I kod `ivotu postane supstitut za `ivot. Tada slobodno mo`emo Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni faktor stvaran- govoriti o zastoju u razvoju li~nosti. O izvjesnoj duhovnoj perja naroda. Sljedstveno, tvoja `iva vjera je za tvoje sekulariste verziji. Jako je tu`no vidjeti ljude u pedesetim ili {ezdesetim njihova istorija, tradicija i kultura. Oni tu svoju istoriju, tradi- godinama `ivota kako svoju nepotro{enu i nesublimiranu ciju i kulturu vole ba{ kao {to ti voli{ svoju vjeru. Identificiraju seksualnu energiju pretvaraju u nepresu{ni izvor omraze se sa tvojim mudracima, tvojim junacima i tvojim vje~itim prema svijetu i ljudima, a prije svega prema vlastitim suvjerpozitivcima, gade se istih drevnih negativaca kao i ti, pri nicima (koji su ih neodgovorno pustili da ne odrastu i ne ~itanju zajedni~kog kanona raduju se na istim mjestima gdje dorastu, pa mi ih, u neku ruku, i nije previ{e `ao). i ti, pla~u gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak Kada takve Petar-Pan vo|e, edipovci koji ne samo da nikada "ne {tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji- nisu do kraja odrasli – nego nedoraslost predstavljaju kao hovom poimanju svijeta. S druge strane, opet, nemalo takvih cilj i vrlinu, uspiju da se nametnu mladim umovima kao autsekularista zna i te kako pre{i{ati deklarirane vjernike u enti~ni glasnogovornici tobo`e zanemarenih vrijednosti, domenu eti~nog pona{anja. Kad tome jo{ doda{ koliko je zla katastrofalne posljedice su pitanje dana. Kao {to zna{, pou~injeno u ime religije na ovoj zemlji, eto nas pred vratima ku{avam da budem aktivan u me|ureligijskom dijalogu – a mog li~nog stava o ovom kompliciranom pitanju: Vjerujem sebe do`ivljavam kao teocentri~nog humanistu jevrejske da }e, ~im vjernici posvete etici onoliko pa`nje koliko provenijencije. Kada mi, danas, predstavljaju nekog potenciposve}uju ritualu, i nevjernici shvatiti spiritualne vrijednosti jalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kao rituala. Bar ve}ina… Do tad, ne ~udim se njima, nego nama. odmjerenog i uravnote`enog, ja odmah pitam da li je re~eni [to se ekstremista i ikad bio ekstremista. Suekstremizma ti~e, li~no govornici po~esto ne shvadr`im da je ekstremizam te tok misli, pa krenu u nu`na faza u razvoju ~ovapologetskom tonu, zna{ bio je mlad i sli~no - a ja jeka, a samim tim i vjernise zapravo radujem {to }u ka. Kada ~ovjek tek utvrimati pravog sugovornika |uje svoje jastvo i poku{au osobi koja je zatvorila va da odredi granice vlaspotpuni krug, prerasla istite li~nosti, da shvati gdje klju~ivost mladala~kog prestaje on a po~inju druzanosa i stasala u zrelog gi, sagledavanje svijeta u vjernika. Ako mi, pak, osnovnim konturama, u takozvanoj crno-bijeloj teka`u da je re~eni oduvijek hnici, nije nu`no kontrabio odmjeren, ja se malo produktivno. Dapa~e, li~razo~aram, jer: ko nikad nost u formiranju (bez obnije bio vrelo – te{ko da }e zira na to da li se neko forikada postati rijeka. UnaKumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva, pripreme mira kao ~ovjek i kao vjerto~ svim opasnostima nenik u pubertetu, ili se formira kao vjernik a "re-formira" kao kontrolirane i nekanalizirane ekstaze, tunjavo tinjanje (puki ~ovjek u poznijem `ivotnom dobu) je pod stra{nim pritiskom tradicionalizam) mi se nikada nije ~inilo dostojnom alternai stvaranje "~vrstog" religijskog, eti~kog ili kulturnog identi- tivom. A, ako }emo po srcu, sve mi se ne{to ~ini da i sama teta izgleda mi kao dobra centripetalna protute`a nebrojen- vjerni~ka baza ima vi{e povjerenja u post-ekstremiste kada im centrifugalnim faktorima kojima su ljudi u sazrijevanju je u pitanju predstavljanje u me|ureligijskim "deverima", izlo`eni. Kad ima pameti, odgovorna tradicionalna zajednica nego li u pred-ekstremiste. Narodna intuicija, {ta li?! vodi svoje ~lanstvo u pravcu pozitivnog iskori{tavanja ove faze zanesenosti vlastitim identitetom i tradicijom na na~in DIJALOG IZME\U MONOTEISTI^KIH RELIGIJA koji njima koristi a drugima ne {teti. Na `alost, danas smo svjedoci apsurdne situacije da u mnogim vjerskim zajedni- Dodiri Kr{}anstva, Islama i Judaizma u [panjolskoj – cama ekstremisti poku{avaju da nametnu svoju nedozrelu izme|u ostalog, tvoja su znanstvena preokupacija… viziju cijeloj zajednici. Da sve bude gore, nerijetko se radi o Da, uvijek me iznova fascinira taj period koji se u jevrejskim najboljim sinovima odre|ene zajednice, o iskrenim idealisti- naukama naziva Zlatnim Dobom [panjolske, kratki bljesak ma ~iji zanos i karizma plijene. Ni{ta tu`nije (a vala ni ru`ni- prave religijske zrelosti, u kome su (u lucidnim intervalima) je) od vjerske (kobajagi) zajednice koja nije u stanju da osi- pripadnici svih triju vjera igrali neki relativni ferplej na gura dozrijevanje svojoj djeci, nego se povla~i za njima i pu{- stvarno zajedni~kom terenu. Da se razumijemo, i to je daleta ih da je vode kad sami jo{ uvijek trebaju vodstvo. Iskusni ko od ideala odgovorne religijske zrelosti kome bismo trevjernici imaju odgovornost da kanaliziraju zanos svojih tek bali da te`imo danas – ali, lijepo je znati da je utopija nekad, stasavaju}ih suvjernika, obavezu da im pomognu da od buji- ipak, bila blizu ostvarenja. Primjera radi, u usporedbi sa zlatce naprave stameni potok – a ne poplavu koja {teti okolini, nim dobom [panjolske, Osmansko Carstvo se doima kao

10

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

period u kome jedan fudbaler sam pipla loptu na trgu, toleri- prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razuraju}i da druga trojica piplaju, svak u svojoj avliji. Za onaj mijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Franvakat, izgleda, ni to nije bilo malo. U to zlatno doba [pan- cuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubi jolske mudraci svih triju vjerozakona bavili su se, izme|u status objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i subostalog, i pitanjem odnosa izme|u racionalnog (logi~ki jektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time je dokazivog) i postracionalnog (misti~no iskustvo, proro{tvo, i me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, ali objava), polaze}i od (nekim teolozima i danas upitne prem- upravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski ise) da je ljudsko znanje jedno, da su logika i filozofija uni- teolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da verzalne kategorije - te da je znanje i iskustvo drevnih gr~kih je ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog filozofa (a samim tim, naravno, i suvremenih inovjernika) u {to ih razdvaja (forma). Jednako tako, shvatili su da je jedna ovim oblastima relevantno i iskoristivo. Kao {to bi Einsteinov od osnovnih primjedbi religiji njen "doprinos" sukobu i podigenije, da je ro|en u nekom afri~kom plemenu a ne u visoko- jeljenosti svijeta, te su se predali dokazivanju da ovjekoindustrijaliziranoj Evropi, do{ao do izra`aja u ~injenici da bi vje~ivanje podjela nije nu`ni zahtjev religije same po sebi. mali Bantu Einstein skupio daleko vi{e banana nego druga Tekovine ovog novog religijskog trenda, me|utim, nisu na djeca iz sela – tako ni Maimonides (na zapadu odoma}eni vrijeme stigle do ju`noslavenskih prostora, gdje je religija binadimak za Rabi Mo{e ben Maimona, koji je me|u svojim la jedina organizaciona alternativa komunisti~kom jednoarapskim suvremenicima bio poznat po arabiziranoj verziji partijskom sistemu, te kao takva iskori{tena od strane nanjegovog hebrejskog imena: Abu ’Imran Musa ibn Majmun cionalista, koji su se zacarili nad nekim religijskim zajedniibn ’Ubajd Allah) ne bi bio Maimonides bez duha sinteze ljud- cama svojih etni~kih grupa, kad ve} nisu mogli organizirati skog iskustva koji je vladao Al-Andaluzom. Maimonidesovo partije s nacionalnim predznakom. Nacionalizacija religije i religizacija nacije na ju`remek djelo Vodi~ zablunoslavenskim prostorima djelih (sistematizovana dovela je do toga da se I kod Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni fakreprezentacija rabinske kod nas govor o op}im ljumetafizike) nezamislivo je tor stvaranja naroda. Sljedstveno, tvoja `iva vjera je za dskim vrijednostima obi~bez aristotelijanskih tetvoje sekulariste njihova istorija, tradicija i kultura. Oni no do`ivljava kao recidiv melja, Al-Farabijeve teorikomunisti~kog "bratstvo/jetu svoju istoriju, tradiciju i kulturu vole ba{ kao {to ti je proro{tva ili Ibn Bad`ine dinstvo" ideala; koji bi, teorije du{e. voli{ svoju vjeru. Identificiraju se sa tvojim mudracima, onda, valjda trebao biti Pitam se koliko islamskih tvojim junacima i tvojim vje~itim pozitivcima, gade se stran svakoj religijskoj teologa danas uop}e zna tradiciji ponaosob i svima istih drevnih negativaca kao i ti, pri ~itanju zajedni~kog da je Vodi~ izvorno napiskupa (jer svaka bi, tobo`e, san na arapskom jeziku, kanona raduju se na istim mjestima gdje i ti, pla~u trebala biti zainteresirana te da mu je izvorni naslov gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak "ne samo za "svoje" ljude, a ne Dalalat al hairin. Nedavno faktora Bog u nji{tima".

Klju~na razlika je nedostatak i za "nevjernike"). je u Zagrebu, u izdanju Sad je, valjda, kona~no hovom poimanju svijeta.

Demetre, iza{ao integralni do{lo vrijeme da i mi hrvatski prijevod arapskog damo svoj doprinos svjetizvornika Vodi~a, iz pera skom me|ureligijskom dijalogu.

Da je sre}e i pameti, mogli vrsnog hrvatskog arabiste Danijela Bu~ana. Toplo prepobi prednja~iti u tom poslu i ponuditi svijetu i devletu recept ru~ujem! U to su sretno vrijeme jevrejski i islamski mistici zasnovan na stvarnom, iskustvenom me|ureligijskom posu|ivali jedni od drugih ideje te razmjenjivali i prosu|ivali su`ivotu.

Ti si inicirao jedan me|ureligijski ~asopis, i ja uzajamna iskustva. Najbolji primjer sinteze jevrejskog miststvarno ~ekam tu suradnju k'o ozeblo sunce jer iskreno icizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi vjerujem da je teocentri~ni religijski humanizam ozbiljna Bahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski eksklualternativa kako nacio-centri~nom i nacio-latri~nom poimazivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedan nju religije, tako i antropocentri~nom humanizmu suvremeod vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I- nog materijalizma. Da li je mogu}e voljeti Boga, a u isto vriHasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabrani jeme mrziti ljude (posebno one koji ga i sami vole, pa makar i druga~ije nego mi sami)? Ja mislim da nije! Stvarno nam je rod, odabrani soj). potrebno neko mjesto razgovora o na{im bitnim razlikama i Strah po~esto osje}amo prema ne~emu {to ne poznajemo. na{im su{tinskim sli~nostima, mjesto koje ne}e biti identifiSlo`it }emo se da je zato dijalog me|u religijama itekako cirano ni sa jednom vjerskom zajednicom per se, niti }e biti potreban. Svjedoci smo raznih oblika institucijalnog dijaloga obilje`eno "zvani~nom multi-tuti-fruti retorikom" za koju svi izme|u kr{}ana, jevreja i muslimana na na{im prostorima, izgleda znaju da je vi{e usmjerena na skupljanje poena kod {to je u svakom slu~aju pohvalna ~injenica. Me|utim, koli- stranih posmatra~a, nego za u{i vlastite pastve. ko su ti razgovori vo|eni politi~kim diktatom, a koliko stvar- @elim da vjerujem da }e de-ateizacija i re-teizacija humanisnom potrebom za tolerancijom i su`ivotom? ti~ke retorike na sjevernom Balkanu doprinijeti uo~avanju Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave, ~injenice da uzajamno po{tovanje, suradnja i spremnost na

BEHAR 98

11

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

dijalog ne samo da nisu strane na{im ~asnim monoteisti~kim tradicijama – nego su, zapravo, te`nja svake na{e religije ponaosob, ~im se ista oslobodi straha od zatiranja, progona, dominacije i preglasavanja. U eri u kojoj smo se izborili za razli~ita ljudska prava mo`da nije zgoreg da definiramo i jedno od Bo`anskih "prava", Bo`je pravo da se raznim ljudima objavi na razne na~ine. Ovdje smo da u~imo jedni od drugih, uspore|ujemo iskustva i poka`emo Abrahamu da Isak i Ji{mael, Jakov i Esav ipak znaju da im je praotac jedan, kao i Bog ~ijem je po{tovanju podu~io sinove i unuke...

USTA[KA OKUPACIJA I PRI^A O VREMENU KAD JE SVAKI PETI SARAJLIJA BIO JEVREJ Po tvojoj ocjeni, budu}i da je broj Jevreja uz genocidnu politiku u NDH smanjen na minimum, koliki je njihov utjecaj na multikulturalnu sliku BiH, i kojoj mjeri su va`ni kao dio konfesionalnog i etni~kog dijaloga u toj zemlji?

Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba – ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta. Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot. Mo`e li somun biti bez ~urekota? Mo`e! Je li somun? Jest! Je li to to? Jok! E tako je, "me{~ini" i s bosanskim jevrejima. Izbri{i ukus koji je Bosni dalo njihovo vjekovno prisustvo – i to ve} vi{e nije to. Sve i da su usta{e, za vrijeme hrvatske okupacije BiH, i pobile sve jevreje (a nisu, nego "samo" osamdeset posto) jo{ uvijek bi Sarajevo bilo poznato po svojoj (H)agadi; Isak Samokovlija bi jo{ uvijek bio neraskidivi dio bosanske knji`evnosti; Isak-eff.

Salom bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski ljekar obrazovan na Zapadu; a njegov zet, Jakov-eff. Sumbul, bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski farmaceut a la franka; dok bi Laura Papo Bohoreta jo{ uvijek bila prva `ena na svijetu koja je pisala drame na Ladinu. Salomova pala~a (ona lijepa zgrada sa reljefnim likovima u narodnim no{njama na Titovoj, odmah do kina Imperijal), Umjetni~ka Galerija BiH (preko puta Saborne Crkve), ona zgrada na Titovoj (u kojoj je nekad bila, a mo`e biti da je i sad, buregd`inica pod imenom Semberija) kao i zgrada pred kojom plamti Vje~na vatra (nekada{nji Grand Hotel Danijela Saloma) jo{ uvijek bi svjedo~ile o sjaju samo jedne od vi|enijih sefardskih porodica Sarajeva. Pet jevrejskih hramova, {to na ~ar{iji, {to u centru (dakle vi{e nego li i pravoslavnih i katoli~kih crkava u Starom Gradu i Centru zajedno), jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o vremenu kad je svaki peti Sarajlija bio jevrej.

Bjelavski hram Bet Tefila (na Mejta{u) jo{ uvijek bi pri~ao pri~u o sarajevskoj jevrejskoj sirotinji koja je odvajala od usta da u svom kom{iluku podigne Dom Bo`ji. Dana{nji BKC (nekada{nji Radni~ki Univerzitet \uro \akovi}) sagra|en pred sam II. svjetski rat, prilozima sarajevskih jevreja, koji je ponosno nosio ime Kal Grandi ili ti Veliki Hram, jo{ uvijek bi bio najve}a sefardska sinagoga ikad podignuta u Evropi. Kal vje`u ili ti Stari Hram na ~ar{iji, i uz njega skoro pa prislonjeni Kal Muevu ili ti Novi Hram, jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o jevrejskom udjelu u zanatima i trgovinama Ba{ ^ar{ije. Itd.

12

Itd. Itd. Mogao bih do sutra nabrajati ono {to se obi~no naziva jevrejskim doprinosom razvoju BiH. Sre}om, ta pri~a jo{ uvijek traje. Potomci malog broja bosanskih jevreja koji su, zahvaljuju}i Talijanima i partizanima pre`ivjeli NDH okupaciju, jo{ uvijek bitno doprinose napretku zajedni~ke ku}e. Taj doprinos je uvijek bio ve}i od jevrejskog procenta u stanovni{tvu Bosne, pa je i danas tako.

Poznato je, prema nekim nedavnim istra`ivanjima, da nema niti jednog pravnog dokumenta, niti jedne fetve, koja bi diskriminirala nemuslimane u osmanskom periodu.

Jevrejima je u Osmanskom carstvu bili poprili~no lijepo, a ~esto i mnogo ljep{e nego li u katoli~koj Evropi. Ilustrativan je poziv jedrenskog romanijotskog rabina Isaka Sarfatija iz 1454. godine a{kenaskim jevrejima da napuste katoli~ku Evropu i skrase se u benevolentnom Osmanskom carstvu. @iva istina! Ne postoji ni jedna jedina osmanska fetva ili carski ferman koji bi diskriminisali jevreje u odnosu na druge nemuslimane. Istovremeno, valja podvu}i, do \ulhane hati{erifa iz 1839. (kada po~inju reforme u pravcu stvaranja gra|anske dr`ave) Osmansko carstvo nije bilo dr`ava svih svojih gra|ana – nego islamska dr`ava u kojoj su nemuslimani bili gra|ani drugog reda, te kao takvi nisu mogli obna{ati javne funkcije, pla}ali su d`iziju (poseban porez za nemuslimane) i bili izlo`eni ~itavom nizu restrikcija ~ije je cilj bio podvla~enje njihovog inferiornog polo`aja u odnosu na carsku vjeru. Na primjer: zabrana jahanja ili pasanja oru`ja u prisustvu muslimana, zabrana odijevanja odje}e i obuvanja obu}e odre|enih jarkih boja koje su bile rezervirane samo za muslimane. Iskreno govore}i, ove odredbe nisu jevrejima te{ko padale, jer su zauzvrat dobili ne samo autonomiju – nego i dr`avnu za{titu za `ivot po svom Zakonu.

Dapa~e, mo`e se ~ak re}i da su jevreji u Osmanskom carstvu bili pozitivno diskriminirani. Na primjer, na jevreje se nije primjenjivao najgrozomorniji osmanski instrument reifikacije (pretvaranja u stvar, pokretno dobro) nemuslimana: dev{irma ili danak u krvi. Dok su stotinama godina janji~ari (i sami porijeklom oteta kr{}anska djeca) "ubirali" kr{}ansku djecu po Rumeliji (osmanskom Balkanu) i Anadoliji, jevrejske su porodice toga bile po{te|ene. Razloga je za to vi{e: dev{irma se sprovodila prvenstveno u selima – a osmanski jevreji su bili gotovo isklju~ivo urbana populacija.

Osim toga, Porta je znala da su kr{}ani vezani za zemlju, jezik i kraj – te da ve}ina ne}e odseliti ako zulumi ne pre|u odre|enu mjeru. Jevreji su, me|utim, bili daleko mobilniji -

Najbolji primjer sinteze jevrejskog misticizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi Bahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski ekskluzivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedan od vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabrani rod, odabrani soj).

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

pa su se u slu~aju otmice djece mogli i iseliti d`ematile.

Uostalom, kao zanatlije, trgovci i pripadnici slobodnih profesija (ljekari, farmaceuti i sli~no) jevreji su bili daleko bitniji za osmansku privredu nego ruralno zemljoradni~ko stanovni{tvo. Kad je, svojevaktile, sultan Bajazit primio jevreje prognane iz [panjolske, on se nije mogao ~udom na~uditi da Fernando i Izabela li{avaju svoje carstvo ovog radinog i benignog elementa, unapre|uju}i time njegovo.

Kad se sve sabere i oduzme, imaju}i na umu na{e dana{nje standarde tolerancije i za{tite prava manjina, mislim da bi se cijelo osmansko poglavlje sefardske istorije danas najbolje dalo sumirati rije~ima: Bilo je lijepo i lijepo je {to je bilo. Drugim rije~ima, raznoraznim neoosmanistima (po~ev od Davidovi}a, t.j. Davidoglua pa nadalje) mora biti jasno da {to je bilo napredno za 16. i 17. vijek nije, nu`no, prihvatljivo za 21. vijek. Da li bilo ko zdrave pameti mislio da bi dana{nji balkanski ili bliskoisto~ni jevreji ili kr{}ani milom pristali da sjahuju s konja (ili izlaze iz kola na autoputu) kad pored njih musliman pro|e pje{ke, ili da sakrivaju mobilne telefone (taj mi je dana{nji gad`et pao na pamet kao pandan onda{njem mu{kom gad`etu: svijetlom oru`ju) kad pored njih pro|e neki musliman. O bojama odje}e i obu}e da ne govorim. Da skratim, Bilo je lijepo, a sad je jo{ ljep{e.

Kad se ve} dohvatismo Osmanlija i vladala~kog doma Osmanovi}a, pretpostavljam da ve}ina ~italaca Behara zna da se (za razliku od prakse u ostalim monoteisti~kim religijama) jevrejstvo prenosi po majci, a ne po ocu. Muslimanima mu{karcima, recimo, dozvoljeno je da se o`ene kitabijkama (jevrejkama ili kr{}ankama), ali su djeca iz takvoga braka apriori muslimani. Katoli~ka crkva dozvoljava sklapanje braka katolika i inovjeraca (bez razlike pola), pod uslovom da nekatoli~ki supru`nik unaprijed pristane da djeca budu podignuta kao katolici. U Judaizmu, prelazak nejevrejskog bra~nog partnera na jevrejsku vjeru je uslov za sklapanje (h)alahi~kog braka, a vjerska pripadnost djece iz mje{ovitih brakova ra~una se po majci. Djeca jevrejina i kr{}anke su kr{}ani, djeca jevrejina i muslimanke su muslimani, a djeca jevrejke i kr{}anina ili jevrejke i muslimana su jevreji. Izgleda da se time htjelo obeshrabriti jevreje mu{karce, koji su ekonomski bili nezavisniji od pripadnica ljep{ega pola, da se `ene izvan vjere – a, istovremeno, mo`da, staviti do znanja momcima drugih vjera da }e im se djeca (ako milom ili silom posegnu za jevrejskim djevojkama) ipak ra~unati kao jevreji.

Bilo kako bilo, ako primijenimo ovo jevrejsko stanovi{te do kraja – ispada da su najmanje petorica Osmanskih sultana bili ~isti jevreji, po jevrejskom zakonu. Tako, na primjer, glasoviti Sulejman Veli~anstveni, me|u Turcima poznatiji kao Kanuni Sultan Sulejman (Zakonodavni Sultan Sulejman) po svojoj majci Helgi, a{kenaskoj jevrejki ~ije je muslimansko ime bilo Aj{a Hafiza (1479.-1534.), bi danas u svakoj sinagogi bio brojan u minjan (kvorum od deset mu{karaca, jevreja, neophodan da bi se odr`ala skupna molitva), jer je njegov (h)alahi~ki status neupitan. S obzirom na ~injenicu da je i `ena Sulejmana Veli~anstvenog bila jevrejka (HuremSultanija, na Zapadu poznatija kao Rokselana [1506.-1558.], ro|ena je u Poljskoj kao Aleksandra Lisovska), i Sultan Selim II. je po jevrejskom pravu bio jevrejin, a etni~ki posmatrano

BEHAR 98

Mislim da je {to br`e i {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture u izraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-palestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepo `ivjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudr`avljanima.

imao je tri ~etvrtine "jevrejske krvi". Nakon {to se i sam Selim II. o`enio jevrejkom, Nurbanu-Sultanijom (1525.-1587.) koja je ro|ena kao Rahela, njegov sin Murat III. ne samo da je bio (kao i otac mu) (h)alahi~ki jevrejin – nego je i etni~ki ve} imao sedam osmina "jevrejske krvi". Ovakvih istorijskih primjera ima jo{. Ne dr`im, naravno, da su navedeni osmanski sultani imali bilo kakav jevrejski identitet, ali vjerujem da su ga otete jevrejske djevojke uspjele u nekoj mjeri sa~uvati. Te zato uop}e ne sumnjam da je benigni osmanski stav prema jevrejima bio uslovljen ne samo interesima carstva i jevrejskom lojalno{}u, nego i zagovorom Sultanija Majki koje su porijeklom bile jevrejke. Unato~ re~enome na po~etku prethodne re~enice, svaki put kada gledam na Youtubu postove turskih islamista o jevrejskom porijeklu Ataturka kao dokazu da je i uspostava turske republike samo jo{ jedna jevrejska zavjera protiv hilafeta, uvijek dobijem `elju da im ka`em: [to bi jevreji ru{ili hilafet, kad su mu stajali na ~elu. Toliko je turskih sultana ~ije je jevrejsko porijeklo daleko neupitnije od Ataturkovog, pa {to po tom ne ~a~kate?

Poznato je da su muslimani sa~uvali sarajevsku Hagadu, da su pomagali mnogim Jevrejima za vrijeme II. svjetskog rata. Poznate su i muslimanske rezolucije protiv progona Srba, Jevreja i Roma u El-H Hidaji 1941. Jesu li, prema tvojim saznanjima, muslimani sudjelovali u ru{enju sinagoga i progonu Jevreja?

Pri~a o odva`nosti i mudrosti onda{njeg direktora Zemaljskog muzeja Joze Petrovi}a i muzejskog kustosa Dervi{a Korkuta u spa{avanju Sarajevske Hagade ubilje`ena je zlatnim slovima, kako u jevrejsku tako u sarajevsku istoriju, i postala je dio hagade (ka`e) o Hagadi. Istovremeno, dok su hrabri pojedinci spa{avali {to se spasiti mo`e i dok je po{tena muslimanska inteligencija prosvjedovala (i to je nepobitna istorijska ~injenica) protiv progona Srba, Jevreja i Roma – dotle su neki drugi muslimani obna{ali najvi{e funkcije u zlo~ina~koj NDH (od potpredsjednika D`afer-bega Kulenovi}a, preko doglavnika Adem-age Me{i}a - do Usta{kog Muftije, Imama Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova, Akifa Hand`i}a) – ili, pak, kao "obi~ne" usta{e (a manje-vi{e ~etvrtina usta{a su bili tada{nji Hrvati islamske vjeroispovijesti) sudjelovali i na terenu u dr`avotvornom projektu NDH, koji je podrazumijevao istrebljenje svih Jevreja i Roma, te "radikalno rje{enje srpskog pitanja" (po usta{kom trojstvenom receptu: tre}inu pobiti, tre}inu protjerati i tre}inu pohrvatiti).

Neslavnom muslimanskom udjelu u usta{kom klanju treba dodati i "teoretski rad" nekih onda{njih bosanskih alima

13

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

(posebno imama Hand`ar divizije) koji su s odu{evljenjem prihvatili bljutavu antisemitsku propagandu Hitlerovog suradnika Emina El-Husejinija, jeruzalemskog Velikog Muftije. Jednako tako, na slikama skrnavljena jevrejskog Velikog Hrama (dana{nji BKC), iz 1941. godine, vide se i neki muslimani (jasno je to po fesovima na njihovim glavama) kako raznose hramske klupe, ili skidaju bakar sa hramskoga krova.

Ukratko, bio je rat – i bilo je svega. U svakom `itu ima i kukolja, a u svakom ratu ispliva i ned`aset. Zato nasuprot muslimanskoj usta{koj hala{i i ned`asetu treba staviti muslimanske “evlije” iz Drugog svjetskog rata, poput Ahmeda Sadika kog su usta{e ubile u Jasenovcu zbog spa{avanja Jevreja, ili njegovog zeta, Mustafe Hardage, koji je i sam hap{en od usta{a i zamalo platio glavom spa{avanje porodice Kabiljo. Ko poma`e progonjenim, posu|uje Bogu -veli jedna jevrejska poslovica – i, uistinu, u toku posljednjeg bosanskog rata, Kabiljovi su nadigli izraelsku vladu na noge, kako bi iz sarajevskog u`asa izveli Mustafinu udovicu i Ahmedovu }erku, Zejnebu Hardagu ro|. Sadik. Kada je ova ~asna starice sletjela na izraelski aerodrom, tada{nji izraelski ministar unutra{njih poslova upitao ju je da li su tada, 1941., kada su pomagali Jevrejima, mogli i pomisliti da }e u budu}nosti postojati neka jevrejska dr`ava koja }e se truditi da odu`i dugove – na {ta mu je Zejneba kratko rekla: Nismo mi spa{avali Jevreje, mi smo spa{avali kom{ije.

Dovoljno je da je na svakog usta{kog zlo~inca muslimanskog porijekla bio jedan jedini Ahmed Sadik, jedan Mustafa Hardaga, jedan Dervi{ Korkut - pa da Sefardi iz Bosne znadnu da nisu d`aba `ivjeli 500 godina i sa Bo{njacima.

Tvoje zaista impozantno poznavanje islama proizlazi i iz ~injenice da si odrastao me|u muslimanima u Sarajevu.

Mo`e{ li s nama, iz osobnog iskustva, podijeliti nekoliko zanimljivih/{aljivih susreta dviju vjera.

Evo ti par anegdota koje meni uvijek izmame osmijeh na lice. @ene Sefartkinje voljele su da provode vrijeme polupraznika (prvi i posljednji dani praznika koji traju preko jedne nedjelje, a la Pesah i Sukot, ra~unaju se u pune

praznike u koje je zabranjen bilo kakav rad, dok se srednji dani praznika smatraju polupraznikom – i neki su hitni poslovi dozvoljeni) u kartanju. Hahamima se to, bezbeli, nije svidjelo – i oni izdaju odredbu po kojoj je "u svakoj jevrejskoj ku}i zabranjeno kartanje na polupraznik". Tu se na{e mudre nonas (bake) i tijas (tetke) dosjete i iznajme avlije muslimanskih kom{inica i serbez nastave da igraju karata, jer su hahami zabranili igranje u ku}i, a ne u avliji – i to samo jevrejskoj, a nikako u muslimanskoj. Judaizam je stra{no osjetljiv na zaklinjanje Bo`ijim imenom onako "bezveze", bez pravog razloga i nijeta, a po{to je prosje~nom Bosancu "vala" (Boga mi) svaka druga rije~ – jedan od sarajevskih hahama u svojoj knjizi Damesek Eliezer upozorava protiv re~ene prakse sljede}im rije~ima: Enmentar el nombre de el [em Jitbarah no es asur davka en le{on (h)a-kode{, salvo en todo modo de la{on es asur, tanto en Ladino… i ansi en la{on de los gojim: "Boga mi" o ke dizi "Tako mi Bog", i ansi si dizi in turkesku "vala i bila".

Spominjati ime Boga Blagoslovenog nije zabranjeno samo na Svetom jeziku (hebrejskom), nego je zabranjeno na svakom jeziku, kako na Ladinu… tako i na jeziku nejevreja: "Boga mi", ili ko ka`e "Tako mi Bog", ili ako ka`e na turskom "vala i bila".

Namjerno sam citirao i izvorni tekst na Ladinu, da ~itaoci Behara ~uju i koju rije~ jezika kojim je nekad govorila petina Sarajlija. I za kraj, svojevaktile mi je jedan dedo musliman ovako objasnio za{to je bosanskim muslimanima dozvoljeno piti rakiju, iako bi to po Islamu trebao biti veliki grijeh: Kad je Fatih Sultan Mehmed Bosnu feth u~inio on nas je pozv'o u din, a mi smo rekli da nemeremo po{to bi se ogrije{ili jer mi volimo popit' – a u Islamu je to haram.

Onda je on rek'o: Samo vi hajte vjeri, a evo ja vam dajem izun da morete pit rakiju… I tako je ostalo do dana dana{njeg. Ova diskrepancija izme|u naloga vjere i op}enarodne prakse me|u mnogim bosanskim muslimanima nije promakla ni njihovim jevrejskim kom{ijama, pa je stoga jedno {eretskih kodnih imena, koje se u Ladinu koristi za Bo{njake, ime Alme{as, ili ti [ljive – k'o biva Ovi {to piju rakiju, iako ne bi smjeli.

KNJ@EVNA KARIJERA I ROMAN NA LADINU Mo`e li se za tebe re}i da si trenutno unikatni primjerak jevrejske knji`evnosti u BiH ?. Pi{e{ romane, pri~e…

Bar dvadesetak sarajevskih Sefarda je izme|u dva svjetska rata pisalo pjesme (npr.: rabin Avram Kapon, Mo{e Rafaelovi} Atijas zvani Zeki-eff. i drugi), pri~e (npr.: rabin Avram Romano "Buki", Moni Finci, Benjamin Pinto, Samuel Romano i drugi) ili drame (npr.: rabin Moric Levi, [abetaj \aen, Laura Papo "Bohoreta" i drugi) – ali su njihova djela ostala nepoznata {iroj ~itala~koj publici, jer su pisana na Ladinu. Sarajlijama i Bosancima uop}e, naravno, poznati su samo oni koji su, poput Isaka Samokovlije ili Eriha Ko{a, stvarali na bosanskom - ili, poput Oskara Davi~a, Davida Albaharija i Filipa Davida, na

14

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

srpskom. Moj spisateljski rad se naslanja na obje tradicije lokalnih jevrejskih pripovjeda~a, kako na onu na Ladinu, tako i na onu na jeziku sredine – ali i na besmrtnike na{e knji`evnosti: Andri}a i Selimovi}a.

Autor si knjige La Megiila de Saray koju si napisao na ladinu. Taj dijalekt pretklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ine Sefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren. Zanimalo bi nas pone{to o tvojem zaista pohvalnom radu na o~uvanju ladino kulture…

Roman Sarajevska megila sam prvobitno po~eo pisati na bosanskom, ali sam ve} pri prvom dijalogu instinktivno pre{ao na Ladino (dodaju}i prijevod u fusnotama).

Po{to su kod mene likovi znatno blagoglagoljiviji od pripovjeda~a, brzo se ispostavilo da to tako ne}e i}i.

Roman s tri frtalja strane fusnota i nije ba{ neko primamljivo {tivo. Dakle, u prvi mah, bilo je daleko lak{e prevesti uvodne narativne, odnosno ne-dijalo{ke dijelove, na Ladino – nego li prisiliti sefardske likove da u {esnaestom vijeku (kad radnja romana po~inje) govore jezikom svoje nove zemlje. Tako je prvo izdanje romana iza{lo u Jeruzalemu, na Ladinu – i tek sam kasnije "prepjevao" knjigu na bosanski. Ka`em prepjevao, jer za razliku od Ladino verzije (koja se obra}a Sefardima bilo gdje, a ne samo eksjugoslavenskim Sefardima) beogradsko izdanje romana (za sada i jedino, jer {to bi neko u Bosni objavljivao istorijske romane o bosanskim Sefardima) obra}a se srpsko-hrvatskobosanskoj ~itala~koj publici. Dok je prvima vi{e trebalo obja{njavati Bosnu a manje Sefarde, drugima je Bosna jasna - ali Sefardi ba{ i nisu. Poku{avam re}i da se ne radi o jednom te istom romanu na dva jezika, nego radije o nekoj vrsti adaptacije.

Njema~ko divljanje na Balkanu i usta{ko u Bosni ko{talo je `ivota ve}inu Sefarda (Bosna, Srbija, Makedonija, Gr~ka).

Nisu stradali jedino Sefardi "stare Bugarske" (Bugarski su fa{isti, naime, isporu~ili Nijemcima Jevreje sa okupiranih podru~ja, po{tediv{i Jevreje koji su od ranije imali bugarsko dr`avljanstvo) te Sefardi Turske. Sa Holokaustom, Ladino je izgubio kriti~nu masu govornika i postao jezik u opasnosti. 1948. godine, sa osnivanjem dr`ave, ve}ina turskih i bugarskih Jevreja se iselila za Izrael gdje su se prvo lokacijski, a potom i biolo{ki, izmije{ali sa ostalim jevrejskim grupama, prestav{i tvoriti jedinstvenu etni~kojezi~ku grupu unutar Jevrejstva. U Izraelu je tada vladao kulturni koncept negiranja dijaspore i inzistiranja na "direktnom nadostavljanju" na Bibliju. Radilo se na obnavljanju hebrejskog jezika kao objedinjuju}eg faktora svih Jevreja, a Ladino, Jidi{ i Judeo-Arapski je tada{nja zvani~na dr`avna ideologija odbacila u ropotarnicu povijesti. U me|uvremenu, koncept monolitne hegemonisti~ke kulture je krahirao (ja Rabi {u}ur) i dana{nje izraelsko dru{tvo je kulturolo{ki mozaik razli~itih jevrejskih (naravno, ne samo njih) etni~kih grupa. U Izraelu danas `ivi dvjestotinjak hiljada ljudi sefardskog porijekla koji se u posljednje vrijeme sve vi{e interesiraju za svoje korijene. Mislim da je {to br`e i {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture u izraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-pa-

BEHAR 98

lestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepo `ivjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudr`avljanima. [to se ti~e moga rada na prou~avanju Ladina, te bogate knji`evnosti stvorene na tom jeziku – predajem sefardsku kulturu i knji`evnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik sam direktora Mo{e David Gaon Centra za istra`ivanje Ladino kulture, koji nosi ime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju – a ina~e je bio na{ ~ovjek, Travni~anin. Centar prikuplja usmenu i pismenu gra|u na Ladinu, financira istra`iva~ke projekte, organizira nau~ne skupove, dr`i kurseve i obrazuje mladi nastavnoistra`iva~ki kadar koji }e sutra ovu jedinstvenu baklju prenijeti dalje.

Posebno su, i glazbeno i tekstualno, lijepe sefardske narodne pjesme. Mo`emo li ih usporediti sa sevdalinkama?

Sefardske narodne pjesme djele se na tri kategorije: komplas (paraliturgijske pjesme, ili ti ilahije) romanse (juna~ke ili ti epske pjesme) i kantikas (lirske ili ljubavne pjesme).

Ove posljednje su per definitionem tematski bliske sevdalinkama, a na Balkanu su im postale jo{ bliskije, melodijski, refrenski, po na~inu a i po kulturolo{kom kontekstu izvo|enja. [to se melodijske bliskosti ti~e, ponekad se ne zna {ta je starije: koko{ ili jaje. Drugim rije~ima, da li je odre|ena melodija uticaj Sefarda na bosansku kulturu ili uticaj bosanske kulture na Sefarde. Primjerice, na istu onu melodiju na koju se u Sarajevu pjeva ~uvena sevdalinka Kad ja po|oh na Bentba{u, a na koju se donedavno me|u bosanskim muslimanima pjevala i jedna ilahija na arapskom jeziku, Bosanski Sefardi pjevaju jedan pijut (pseudoliturgijska pobo`na pjesma, ilahija) za ispra}aj [abata (Subote) na hebrejskom, njegov prevod na Ladino – te jedan pasus iz Psalma 118, koji se pjeva na hodo~asne praznike.

Mo`e{ li ~itateljima Behara, za kraj, uputiti jednu pozdravnu poruku na pravom bosansko - ladino dijalektu?

Il Djo vuz de bjen, i ondi lu miter! - Nek vam Bog da dobro, i da ga imadnete gdje smjestiti!

15

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Eliezer Papo

Pri~e iz `ivota sarajevskih Sefarda: iz pro{losti i novijeg doba Inat

A

ko je postojalo ne{to {to je ujedinjavalo sva ~etiri naroda i sve ~etiri konfesije u Sarajevu – onda je to bio inat. Sarajlije ~esto, ukazuju}i na tursko porijeklo same rije~i, tvrde da su im i inat, a ne samo ime mu, Turci ostavili u amanet. Oni koji dobro poznaje Turke, barem ove dana{nje, ka`u da je u turskom poimanju svijeta inat prvenstveno inat s drugim. U Sarajevu, me|utim, inat je bio prvenstveno inat sa samim sobom – pa tek onda, ako ~ovjeku ostane vremena i `ivaca (ipak je svak sam sebi najpre}i), i s drugima. Prevario bi se ko bi ustvrdio da je inat sociopsiholo{ka pojava. Mo`da negdje drugdje. U Sarajevu inat je bio stil, na~in `ivota, `ivotna filozofija – a nerijetko i ne~iji smisao `ivota. Nije se `ivjelo sa inatom – nego za inat. Nek crknu neprijatelji, nek zavide du{mani. Inat je bio jedna od rijetkih stvari koja je bilo dobro podijeljena i izme|u i unutar raznih grupa koje su tvorile Sarajevo. Sarajevski Srbi mnogo su ~e{}e od beogradskih citirali onu narodnu pjesmu po kojoj se Marko ne bi potur~io ni za pare ni za pusto blago – dok, recimo, za inat ve} bi. Bez da trepne. Ako, i imao bi ra{ta.

Muslimani, su, opet, sa posebnom afekcijom pokazivali spomenik inatu – ku}u, koja je svojevremeno stajala na mjestu Vije}nice – pa su je Austrijanci sru{ili (uz protunaknadu, Austrijanci k'o Austrijanci) – a vlasnik ku}e samo pre{ao na drugu stranu [eher-}ehajine }uprije i podigao istu onakvu ku}u kakvu su mu sru{ili, u zeru istu – pa joj narod, znaju}i uvijek prepoznati i odlikovati prave vrijednosti, nadjenu ime inat-ku}a.

Vele da se tamo ne inate samo ljudi. Jok, nego i rijeke, i planine, i vjetrovi – pa ~ak i zgrade. Ku}e, d`amije i ~esme inate se jedna s drugom. Tako, recimo, ima d`amija koja se zove Pobjegu{a. Bio jednom neki trgovac, bogat i du{evan ~ovjek. Jednom tako misle}i koji bi sljede}i sevap mogao upisati kod Boga u~ini mu se da nema ve}eg i ljep{eg djela nego podi}i d`amiju. Kako je rekao tako je i u~inio. Uvakufi dio imanja, od ~ega se trebala izdr`avati zgra-

16

da, kupi polje i japiju1 uze radnike – i s bismiletom zapo~e posao. Prvo su napravili samu d`amiju, jednostavnu ali ~vrstu gra|evinu od bijelog kamena sa prozorima u poluluku. Kad su priveli kraju gradnju d`amije, po~e{e graditi minaret. Radnici su radili cijelu cjelcatu sedmicu – i pred o~ima mahalalija po~e nicati ~vrsta kamena munara. Krajem desetog dana privedo{e radove kraju. Ostalo je samo jo{ da sutra pokriju bakrom {picasto kube minareta – i mirna Bosna. Ali tu se prevarili. Minaret im je o{tro zamjerio {to su ga po~eli graditi tek kad je d`amija bila gotova, kao siro~e – onako za potkusur. Nije im htio kvariti posao na po~etku.

Jok, ~ekao je da zavr{e – a onda, eto, te no}i koja ga je razdvajala od pokrivanja odlu~i da im poka`e svima, i trgovcu, i radnicima, i mahalalijama – pa, na koncu, i samoj d`amiji kojoj, izgleda, ionako nije bilo posebno krivo {to su se tako ponijeli prema minaretu – jer za svo vrijeme nepravednog zapostavljanja nije rije~i rekla, jedne jedine rije~i. E sa}ete svi vidjeti da i minaret ima ~ast, ja{ta radi – govorio je minaret upinju}i se iz petnih `ila da se odmakne od d`amije – i, vjerovali ili ne, uspio je prevaliti dobrih dvadeset metara, sve sa temeljima, i bez da mu i jedan kamen otpadne. Tolika je snaga inata i kod obi~nog minareta. Ujutru do|o{e oni radnici. Nisu mogli vjerovati svojim o~ima. Bez mnogo pri~e, jer ko bi im vjerovao, sru{i{e minaret, prenije{e kamenje do d`amije – i dado{e se na rad. Malo po malo, minaret je ponovo rastao na svom prvom mjestu, i ve} je bilo dogovoreno da }e tog i tog dana u novoj d`amiji po prvi put klanjati sabah. Sav se kom{iluk spremao da obilje`i taj sve~ani doga|aj. Pred zoru, s prvim pijetlovima, trgovac koji je naumio tog dana biti imamom u svojoj zadu`bini, pra}en ve}om skupinom vjernika grabio je prema d`amiji krupnim koracima.

Polako im se razdanjivalo pred o~ima, i u nevjerici vidje{e da je minaret pobjegao od d`amije dobrih tridesetak metara. [ta da rade? Ovo d`amija nije. D`amija bez minareta – to ima. Ali minaret bez d`amije? To niti ima niti mo`e biti.

Odgodi{e klanjanje, sazva{e ponovo radnike,

sru{i{e minaret i ponovo ga podigo{e. Ali obno} minaret ponovo pobje`e. Sedam puta su ga ru{ili – i sedam puta im je bje`ao. Sedmi put stari mahalski hod`a re~e trgovcu: Slu{aj, minaret ima vremena - ali mi nemamo.

Odlu~i{e da stvar ostave onako kako i jest. Otad je vele obi~aj kod sarajevskih muslimana da se d`amija i minaret grade zajedno, mic po mic, toliko da ne bude zazora i podozrenja me|u njima. Razboru skloniji tvrde da je tako ne{to nemogu}e – i da je cijelu storiju sa minaretom izmislio neki neimar pjano koji od rakije nije vidio gdje mu je d`amija a gdje minaret, a radnici nisu obra}ali pa`nju {ta i kako grade – jer su bili pla}eni da grade kako im se ka`e - a ne da misle i paze. Ja, i tako sedam puta – odgovarali su im zaina}eni sagovornici koji su vi{e vjerovali u prvu verziju. U drugoj ionako nije bilo ni{ta za vjerovati.

Jevrejska su djeca prolaze}i pored ove d`amije ~esto izvikivala stih iz Psalama: ’Im Adonaj lo jivne vajit – {av amelu bonav bo’ – ’Ako Gospod ne gradi dom – d`aba se trude oni koji ga grade’.2 Tako je to bilo u ona vremena kad su ljudi hvale}i inovjerca pazili da se slu~ajno ne pomisli kako mu hvale i vjeru.

Hri{}ani bi muslimanu, kad bi ga hvalili, rekli: alal ti vjera (ili alal mu vjera – ako su ga hvalili u odsustvu) – nek ti je prosta vjera. Dobar si ~ovjek – opra{tamo ti {to pogre{no vjeruje{. Ni muslimani nisu smatrali da to {to i hri{}ana ima dobrih ljudi govori ne{to o Hri{}anstvu.

Hvale}i hri{}anina obi~no bi dodali: ne hvale}' mu zakona. K'o biva: on je dobar – iako mu vjera ni{ta ne valja. Ni jednim ni drugim nije bilo ~udno {to ba{ hri{}ani alale – a ne opra{taju, i {to ba{ muslimani govore o zakonu – a ne o dinu. Bitno je da su se lijepo podijelili – i da se zna {ta je ~ije. Poslije su u ~ar{iju do{li neki novi ljudi koji su bolje ~uli {ta se govori – nego {to su vidjeli ko i kome, pa su pobrkali red do te mjere da danas ljudi iste vjere (uklju~uju}i i komunisti~ku u ~ovjeka i 1 2

Turski: yapi - materijal za gradnju.

Psalam 127:1.

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

bolje sutra) govore jedan drugom (h)alal (ti) vjera. Istini za volju, muslimani ka`u halal – a hri{}ani alal – ali sve druge konotacije su se odavno izgubile.

Neprevazi|ena legenda sarajevskog inata bio je bez sumnje Nikola Te{ki Radnik. Ko ga je znao – znao ga je pod tim imenom. Bio je malo u pet kod ringi{pila, kako se to u Sarajevu lijepo ka`e – ali uz to, ili mo`da upravo zbog toga, i o~i, u{i – i, {to je najva`nije, usta grada. U turska vremena budale su bile vi{e neka vrsta dru{tvene ustanove nego li li~no stanje duha.

Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom dru{tvenu odgovornost. Budale su bile ventil koji je regulisao i popu{tao pritisak u loncu u kome su se svi kuvali. Njima je bolest duha obezbje|ivala bezbjednost tijela – i zato su uglavnom neometani mogli govoriti javno ono {to je le`alo zapretano duboko u srcima njihovih sugra|ana, {prdati se s onim od ~ega je ~ar{ija strahovala, i vikati na sav glas ono {to se po ~ar{iji {aptalo. Kada se sve ovo uzme na um, postaje jasno za{to su budale predstavljale vitalni interes svih segmenata gradskog dru{tva. Jedna po{tena kasaba kojoj je stalo do imena i ugleda morala je imati i de`urnu budalu. Nedostatak iste bi je degradirao u najobi~nije selo.

Nije da na selu nije bilo du{evnih bolesnika. Jednostavno, tamo su oni bili obi~ni bolesnici, bez ikakve posebne dru{tvene uloge. Nije ih se slu{alo, njihove rije~i se nisu prepri~avale, niko ih nije podsticao i ohrabrivao da govore ono {to drugi ne smiju. U gradovima Orijenta budale su bile besplatno pozori{te, narodni parlament.

Stoga i nije ~udo {to su budale postale indikator razvijenosti nekog mjesta. I drugdje se grad bez pozori{ta smatra ve}im selom. Vele da su Andri}a jednom pitali da li i danas svaki bosanski grad ima po jednu budalu – a da je on odgovorio da danas ima po jedan pametan.

Svakodnevna dobro odmjerena kombinacija straha i smijeha bile su u Turskoj, izgleda, najbolje sredstvo za sprje~avanje ustanaka i pobuna. Na koncu, neosporno je da oni krvnici koji su u svome bijesu ka`njavali i budale nikad nisu uspijevali dugo zadr`ati vlast. Sarajlije tvrde da je osoba kojoj je Bog uzeo pamet ili stra{an grje{nik ili veliki pravednik. Bilo kako bilo u njih ne treba dirati – Bog ih je sebi obilje`io.

Ako se radi o pravedniku, Bog }e ga osvetiti – a ako li, pak, o grje{niku – onda mu je to o~igledno bila dobro odmjerena kazna kojoj nije trebalo ni oduzimati ni dodavati – jer Bogu ne trebaju pomo}nici. Bilo kako bilo, Sarajevo je dobilo u naslije|e, a potom jo{ i usavr{ilo os-

BEHAR 98

mansku instituciju narodnog glasnika. Kad su u II. svjetskom ratu Nijemci u{li u Sarajevo, ovu je ~asnu funkciju obavljao re~eni Nikola Te{ki Radnik. Odmah je uvidio da je posla mnogo – a vremena malo, pa zavrnu rukave i baci se na posao. Na sam prvi dan, kad je pra{njava kolona njema~kih vojnika ulazila u grad, negdje u Aleksandrovoj ulici, Nikola se baci na cestu koliko je dug i {irok, pa le`e}i pred njema~kim kamionima po~e vikati koliko ga grlo nosi: Halt!

Halt! Halt! Voza~u kamiona nije dugo trebalo da shvati da pred sobom ima bolesnog ~ovjeka. Kamion se zaustavi, vojnik iza|e iz kamiona i pristupi Nikoli da ga ukloni s puta.

Ovaj sko~i na noge lagane pa po~e objavljivati: Samo dva ~ovjeka u cijeloj Evropi mogu zaustavit' njema~ku vojsku - ja i Hitler.

Jugoslavija ubrzo bi podijeljena izme|u okupatora i njihovih doma}ih sluga. Dalmacija s ostrvima bila je dodijeljena Italiji – ali je usta{ka vlada u Zagrebu dobila zadovolj{tinu u okupaciji Bosne. Njema~ke su trupe Bosancima, ili barem arijevcima me|u njima, donijele novo NDH dr`avljanstvo. Bosanski Jevreji, sada @idovi, morali su biti izdvojeni od ostatka populacije kako je ne bi kontaminirali tjelesnim i du{evnim nedostacima svoje rase. Na mnogim je kafanama ve} u prvim danima okupacije osvanuo natpis: @idovima i psima zabranjeno. Oni koji su njema~kim predrasudama po svaku cijenu htjeli dodati i svoje lokalne pro{irivali su slogan u: @idovima, Srbima i psima zabranjen - a posve}enici Hitlerovog rasnog nauka, ponosni kako su brzo i dobro savladali gradivo, nisu presko~ili ni Rome – nego su na svoje radnje stavljali natpise: @idovima, Srbima, Ciganima i psima zabranjeno. @idovi ne smiju prodavati arijevcima. @idovi ne smiju kupovati od arijevaca. @idovi se ne smiju kretati ulicom iza {est uve~e. @idovi moraju nositi `utu traku na kojoj }e crnim slovima tog i tog omjera stajati napisano ’Jude - @idov’ – samo su neki od rasisti~kih zakona krvave NDH. Nikola, usta grada i njegov um, nije se smirio dok nije na{ao na~in da poka`e {ta misli o NDH, njenim zakonima i njenom rasnom ~istunstvu. Jednog jutra Isusov kip, koji je s pro~elja sarajevske katedrale blagosiljao prolaznike, osvanu oki}en `utom trakom.

Svijet koji je prolazio ispred katedrale vjerojatno ne bi ni obratio pa`nju na detalj, barem ne tako brzo, ali Nikola se ve} pobrinuo da im li~no skrene pa`nju. Stao je ispred katedrale i pokazuju}i prstom na Isusa po~eo galamiti koliko ga grlo nosi.

- [ta si ti zamislio? Ti sam od svih Jevreja da pro|e{ bes trake? A, ne, ne, ne mo`e kod mene! Jok, jok! Nikako!

Svijet se smijao od srca – a Nikola je nastavio sa svojom tiradom - Jeste vid'li vi pokvarenog Jevrejina? – pitao je unose}i se ljudima u lice. Viditel' |e se sakrio? U samu crkvu. Misli crkva }e ga spasit'.

Vrijeme ba{ i nije bilo za smijanje – ali ljudi koji su zatekli pred katedralom naprosto su pucali od smijeha. Nikola se opet okrenu Isusu: - Jesil' ti stvarno mislio da te ne}emo prepoznat'? Da te ne}emo dojavit'. Glumi{ tu nekog vel'kog katolika.

Usta{ka policija ubrzo prekide zabavu.

Nikolu prebi{e na licu mjesta, svijet rastjera{e – a Isusovom kipu, s mnogo muke, skido{e traku.

U to je vrijeme po~eo izlaziti i usta{ki list ’Hrvatski Narod’ koji je sebi u zadatak stavio obja{njavanje i razlaganje Hitlerove rasne teorije. Ni tu Nikola nije ~asa ~asio, odnekud nabavi izvjestan broj primjeraka re~enog lista – pa po~e vikati po cijelom Sarajevu: - Hrvatski Narod dvije kune! Hrvatski Narod samo dvije kune! Hrvatski Narod – jo{ malo pa nestalo!

Sarajlijama nije trebalo mnogo da razumiju Nikolinu igru. Namjerno, kako bi mu omogu}ili da {to du`e izvikuje svoj slogan, niko nije htio kupiti posljednji primjerak lista koji mu je ostao u ruci. Nikola je prolazio iz ulice u ulicu i vikao: - Hrvatski Narod samo dvije kune!

Hrvatski Narod – skoro nestalo! Posljednji primjerak Hrvatskog Naroda!

Trojica usta{a, u novim uniformama, svje`e obrijani, ispeglani i ure|eni {etkali su se sred Ferhadije ulice, o~ekuju}i da njihovi ula{teni pi{tolji i paradne uniforme otvore put ka srcu pripadnica ljep{eg pola.

- Jesil' vidio – obrati se jedan od njih drugoj dvojici – kako mi se smije{ila ova djevojka?

- Nije se smje{ila tebi – insistirao je drugi – nego meni.

- Gledaj, evo i ova mi se smije{i – ponovo }e prvi.

- Meni se ~ini – tre}i i najti{i me|u njima }e – meni se ~ini da se svi ne{to smijulje.

Druga dvojica pogleda{e unaokolo. I njima se u~ini da se svi prolaznici pomalo ~udno smiju.

- Hrvatski Naroood – posljednji primjerak! – povika Nikola u njihovom pravcu.

Ivan, odmah shvati razlog zavjereni~kog

17

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

osmjeha na licima prolaznika. Njegov selja~ki um, istreniran da u svakom ~ovjeku vidi neprijatelja i u svakoj stvari opasnost, bez gre{ke je de{ifrovao skrivenu poruku u rije~ima prodavca novina. Okrenu se prema svojim drugovima. Iz zbunjenog izraza na njihovom licu uvidje da njima jo{ uvijek nije bilo jasno o ~emu se radi.

- Tako je i bolje - pomisli. Posljednje {to je `elio bilo je da jedan od njih nanju{i priliku da iska`e lojalnost sistemu koji ga je izveo iz potpune anonimnosti.

Li~no, stupio je u vojsku da bi se spasio od oca pijanca koji, osim kad ga je tukao ili kada je galamio na njega, nije pokazivao druge znakove svijesti o njegovom postojanju. U djetinjstvu, batine su bile njegov jedini odnos s ocem.

Zajedno s njim rastao je i o~ev strah da bi mu jednog dana Ivan, tako se zvao, mogao platiti s kusurom za sve batine koje je dobio. Zbog tog straha i ni zbog ~eg drugog batine su se prorijedile – pa sasvim prestale kao da ih nikada nije ni bilo. Tako je prestala da postoji i jedina veza izme|u oca i sina. Ivanu se ponekad ~inilo da bi mu dra`e bilo kad bi se otac digao i prebio ga – samo da ga vidi, da poka`e da je svjestan njegovog prisustva. Otac je, ~ini se, uvidjeo da ignorisanje Ivana boli vi{e od batine – pa mu se dopalo da ga tako mu~i ako se ve} vi{e nije usu|ivao di}i ruku na njega. Stupio je u vojsku da bi pobjegao od zla koje mu se ~inilo, i ve} mu je bilo jasno da se ovdje od njega o~ekuje da ~ini zlo. Sada je on trebao da bude taj u ~ijoj je ruci sila. Nije mu se dopadala nova uloga.

Strepio je od `ivotinja koje su se otrzale s lanca u njegovim prijateljima. Stoga pohita Nikoli ne bi li nekako sprije~io incident prije nego neko od njegovih drugova shvati provokaciju.

- Gospon oficir, jeste li za Hrvatski Narod?

– upita ga Nikola naivno.

Znao je da }e ako odgovori odri~no izazvati buru smijeha kod prisutnih. Istovremeno nije `elio nikakvo zlo ni tom prodava~u novina za koga uop{te nije znao je li blesav ili samo hrabar.

Razmi{ljao je grozni~avo. Poku{a se prisjetiti {ta bi uradio neko od starijih iz njegovog sela. Oni bi se i sami pravili blesavi – pomisli.

- Stvarno nisam pro~it'o zadnji broj – re~e Nikoli, pru`aju}i mu dvije kune.

Nikola je jo{ neko vrijeme izvrgavao ruglu novu vlast – a onda je ubijen, kao i toliki drugi. Neki dr`avotvorac na{ao je za shodno da za{titi NDH od Nikole Te{kog Radnika.

Narod vjeruje da vlast, koja ne {tedi ni budale, ne mo`e biti duga vijeka – i, barem ovaj put, bio je i u pravu.

18

O jeziku i jo{ koje~emu

K

ada sam prvi puta ~uo ovu pri~u bio sam sklon do`ivjeti je kao puko pretjerivanje jer nisam mogao shvatiti da je mogu}e svakodnevno se koristiti odre|enim jezikom bez posjedovanja najosnovnijih informacija o njemu.

Pri~a glasi: Izme|u dva svjetska rata otvoren je u Sarajevu {panski konzulat. Jednom, kada su se u blizini konzulata na{le dvije sarajevske Sefartkinje, iz konzulata je iza{la konzulova supruga u `ivom razgovoru sa katoli~kim sve}enikom, gostom iz Madrida. ^uv{i prisne rije~i {panskog jezika (koji je u Bosni, kao i {irom nekada{nje Osmanske imperije, bio definitivni identifikacijski znak Jevrejstva) iz usta sve}enika - zabezeknuta nona obrati se svojoj, ne manje za~u|enoj druzi, uzvikom nevjerice: Vitis, Blanka, pop |i|o? (“Vidje li, Blanka, pop Jevrej?”)

Kasnije sam ~uo da je Kalmija Baruha, prvog bosanskog Sefarda koji je {panjolski jezik i knji`evnost studirao u [paniji, po povratku u rodno Sarajevo, posjetio njegov profesor srednjevjekovne {panjolske knji`evnosti, zaljubljenik u jezik Servantesa. Kalmi ga je, odvev{i ga na Bjelave na kojima su se djeca sva|ala jezikom kojim je napisan “Don Kihot”, bez vremeplova vratio u srednji vijek. [panac nije vjerovao svojim o~ima i u{ima – jer slu{ati pri~e o govoru {panjolskih Jevreja u Sarajevu, iz usta studenata sa nevjerojatnim smislom za jezik, bilo je jedno - ali vidjeti djecu koja se u igri koriste jezikom srednjevjekovne Kastilje, ~uti `ene koje se krajnje ozbiljno, potpuno nesvjesne vanrednosti fenomena, sva|aju - koriste}i srednjevjekovne kletve, bilo je ne{to sasvim sasvim drugo. Na kraju, Kalmi ga je odveo jednoj od ~uvenih bjelavskih kantaderas – `ena koje su pjesmom i defom uljep{avale sve porodi~ne radosti – od svadbe do paridas (babina) ili birita (obrezivanja). Na putu do stari~ine ku}e Kalmi je, ve} ionako egzaltiranom profesoru, objasnio da se radi o `eni po ~ijem je kazivanju pribilje`io mnoge romanse, neke su prije toga bile potpuno nepoznate u svijetu romanistike. Predstavljaju}i se starici, [panac je, poku{avaju}i izgovarati rije~i na srednjevjekovni na~in (“`” ili “{” umjesto “j” i sl.), izdeklamovao ne{to poput:

- Dobar dan, ja se zovem tako i tako, profesor sam srednjevjekovne {panjolske knji`evnosti na univerzitetu u Madridu i bio bih slobodan zamoliti vas da me udostojite slu{anja neke od romansi koje ste svojevremeno…

Ovde se nona blago nezainteresovano okrenula Kalmiju Baruhu s pitanjem: - Di ondi s’ambizo esti favlar in \i|o? (“Odakle je ovaj nau~io pri~ati jevrejski?”)

Njegov espanol ante-clasico za nonu je jednostavno bio \i|o – jevrejski. Ona nikada nije razmi{ljala o tome da su tamo negdje u [paniji, iz koje su, ponijev{i jezik zemlje stigli njeni preci, ostali i neki kr{}ani koji su i sami nastavili govoriti {panski.

No, tek kada sam ~uo da i Solun, nekada{nja “Republika \udija” (“Jevrejska Republika”) - tako nazvana zbog ~injenice da su od Izgona 1492. do Holokausta 1942. Jevreji ~inili ogroman procenat stanovni{tva (ponekad, ~ak, vi{e od 2/3 gradske populacije), posjeduje sli~nu pri~u, shvatio sam da, na~elno, nema neke bitne razlike izme|u televizora i jezika. I jedno i drugo su samo instrumenti - te kao {to je mogu}e koristiti televizor bez osnovnih znanja o elektronici - tako je mogu}e koristiti jezik bez osnovnih znanja o lingvistici.

Solunska pri~a veli: Jednom se u Solunu neki {panski brod zadr`ao dovoljno dugo da se jedan od ~lanova posade zaljubio u jednu solunsku Sefartkinju. Djevojka je svoju simpatiju upoznala prvo sa majkom i sestrama – a kada je mladi} ove osvojio prostodu{no{}u, srda~no{}u i neposredno{}u - odva`ila se da ga predstavi i ocu. @enama, naravno, nije palo na pamet da ispituju mladi}evo Jevrejstvo. Na koncu, govorio je {panski - {to je svaku sumnju ~inilo bespredmetnom. Otac je, me|utim, smatrao vlastitom du`no{}u da provjeri stepen obrazovanja potencijalnog zeta. No, na sva pitanja o Bo`jem Zakonu i zapovjednima (u kojima su se po prirodi stvari hebrejske rije~i preplitale sa {panskim) ina~e simpati~ni mladi} je odgovarao vidnim neshvatanjem. ^injenica da mladi}, ne samo da li~no nikada nije napravio aluziju na neki jevrejski tekst ili obred (~ime, u jevrejskom svijetu, ve}ina potencijalnih mlado`enja nastoji impresionirati potencijalne tastove), nego, ~ak, nije bio u stanju shvatiti njegove aluzije - pa ni otvorena pitanja - dovela je djevoj~ina oca do toga

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

da je posumnjao da se radi o jednom od anusim (hebrejski: prisiljeni – skupno ime za prisilno pokr{tene {panske Jevreja koji su desetlje}ima nakon Izgona pristizali u Tursku da bi se vratili savezu otaca). Kako sam nije znao iza}i na kraj sa tako delikatnim problemom, obrati se hahamu (hebrejski: mudrac, sefardski naziv za rabina) kome nije trebalo mnogo da otkrije da se pred njim nalazi ~istokrvni (u [paniji su u to vrijeme bili na snazi las leyes de limpieza de sangre – “Zakoni o ~isto}i krvi” koji su zabranjivali osobama ne~iste krvi obna{anje javnih funkcija i poha|anje univerziteta) cristiano viejo (“stari hri{}anin”). Haham, ne `ele}i izli{nom mnogorje~ito{}u kompromitirati porodicu, ~ija se k}i slu~ajno zaljubila u inovjerca, mudro presudi da “mladi} nije prisilno pokr{teni Jevrej - jer na{em zakonu nikada nije ni pripadao”. Nakon {to je cijela pri~a sa mornarom i djevojkom ve} dobrano pala u zaborav, pojavi se u Solunu mladi a{kenaski talmid hahamim (hebrejski: u~enik mudraca, naziv za ~ovjeka u~ena jevrejskom zakonu koji jo{ nije u potpunosti savladao cjelokupnu relevantnu gra|u) koji je krenuo na Istok da ovlada ~uvenom sefardskom tehnikom u~enja Talmuda. Kazamenteras (provodad`ike) vrlo brzo glas o mladi}evoj u~enosti donije{e do djevoj~ina oca – i on odlu~i da je za njegovu k}er najbolje da se {to prije uda za u~enog A{kenaza. Djevojci se dopalo {to je “njena sre}a” predmet razgovora solunskih udava~a – i ubrzo bi uprili~ena svadba – vesela i raspjevana kao {to je i red kad oboje `enika stupa pod baldahin prvi put. Jedina osoba koja se nije uklapala u op{te dobro raspolo`enje bila je nona – majka mladina oca. Kada ju je sin, primijetiv{i da ne u~estvuje u unu~inoj radosti, upitao: - Mana, ke te pasa – de ke tienes esta kara de Ti{abeav (“Mama {ta se s tobom de{ava – za{to izgleda{ kao da je ti{abevski post”) ona mu je spremno odgovorila: - Ez ke no intiendu, a esti \i|o no la ki`itis dar – i a un goj la vaz a dar? (“Ne razumijem - onom Jevrejinu je ne htjede dati – a ovom inovjercu je daje{?”).

Ponekad se pitam ne koristimo li sebe ovla{ i neobavije{teno kao ona “Kalmijeva” nona jezik. – Ali, gdje uop{te tra`iti uputstvo za upotrebu ~ovjeka.

BEHAR 98

Popis

B

alkance uop{te, a Bosance posebno, krasi posebna vrsta uro|ene rezignacije za sve {to ima veze s vla{}u. Nije bitno da li se radi o njihovoj ili o tu|oj vlasti – jer svaka vlast je u Bosni nekom njegova – a nekom tu|a.

Zbog ovog neprijateljstva {to ga prosje~an Balkanac gaji prema vlastima, u Bosni i u Crnoj Gori uvrije`io se obi~aj da se u razgovoru me|u pristojnim svijetom vlast i njene institucije ne pominju po imenu. Umjesto imena institucije treba koristiti zamjenicu – i to ne mu{kog ili `enskog – nego srednjeg roda. Sra~unali su, valjda, da to najvi{e poni`ava. Primjerice, Sarajlija }e uvijek prije re}i odvelo tog i tog – nego {to }e se udostojiti da spomene policiju koja je doti~nog odvela. Jest da je ponekad te{ko pogoditi o kojoj se instituciji radi – ali poni`avanje institucija je valjda dovoljno bitno da se malo izgubi na preciznosti. Ponekad, kad ba{ nema drugog izlaza, spomene se i institucija – ali tek na kraju re~enice, iza redovnog poni`avaju}eg srednjeg roda – na primjer: tog i tog pozvalo u vojsku.

Pred sam rat napravljena su u Bosni dva popisa stanovni{tva. Prvo redovni popis koji se u Jugoslaviji ionako vr{io svakih deset godina, da bi mu uslijedio lokalni, bosanski, koji se vr{io pod firmom izbora - iako rezultati nisu bili mnogo druga~iji od rezultata popisa.

Na prvom popisu mnogi su na{li za shodno da iska`u svoj revolt prema podjelama koje su se de{avale u zemlji pa su odlu~ili da se deklari{u kao Eskimi ili Indijanci. Drugi, opet, sa vi{e razumijevanja za lokalpatriotizam i plemensku posebnost, deklarisali su se kao Koman~i, Apa~i i sli~no. U to je vrijeme Sarajevom kru`io vic o dva prijatelja koja su se na{la u nekoj kafani – pa, pri~aju}i o ovome i onome, na koncu nado|o{e i na politiku i popis. Jedan prijatelj upita drugog: - I dobro, kako si se deklaris'o na popisu?

- Ko Indijanac, brate, a ti?

- Ko Apa~.

- Ohoho, separatisti~ke tendencije...

- Ti ni jedne, unitaristo jedan unitaristi~ki.

Bilo je onih koji su se htjeli prijaviti kao Marsovci. Jedan se osje}ao pingvinom, a ka`u da je bilo i nekoliko magaraca – ali su odbijeni pod izgovorom da ove nacionalnosti nisu priznate u Jugoslaviji. U istom tom tragi-

komi~nom duhu broda koji tone, ali se divno zabavlja pristupili su popisu i malobrojni sarajevski Jevreji. U jednoj porodici potu~eni su svi rekordi jugoslovenskog apsurda. Ispalo je da od {est ~lanova porodice nema ni dvoje koji pripadaju istom narodu, istoj vjeri - ili, ako ni{ta, bar govore isti jezik. Najapsurdnija od svega je ~injenica da se u re~enoj porodici niko nije morao pretjerano truditi da pretjeruje, preuveli~ava ili la`e. Dovoljno je bilo re}i puku istinu iz vlastitog kuta.

Nono, Bension, izjavio je da je po nacionalnosti Jevrejin, po vjeroispovjesti Sefard (ovde se okrenuo da objasni `eni da su Sefardi i A{kenazi zapravo isti narod – a da imaju razli~ite sinagoge), dok mu je maternji jezik Ladino. Odmah poslije njega, nona Klara, je izjavila da je po nacionalnosti Sefartkinja, po vjeroispovjesti Jevrejka – a da joj je maternji jezik {panski. Sin, Solomon, ~ovjek od svojim {ezdesetak godina izjavio je da je po nacionalnosti Jevrej - a po vjeroispovjesti Jugosloven. Kad mu je na to popisiva~ica saop{tila da Jugoslovenstvo nije religija prekinuo ju je bijesno: - Ja po Ustavu imam pravo da vjerujem u {ta ho}u – je li tako?

- Naravno... ali....

- E onda ja koristim svoje ustavno pravo i vjerujem u Jugoslaviju.

- Ali, gospodine, vjeroispovjest je pitanje... – a ne...

- Ja ne shavatam u ~emu je problem.

Ovom se ukazala gospa, onom se ukazalo ono, meni se ukazala Jugoslavija. Ja sam, gospo|o, ne morate mi vjerovat', Jugoslaviju vidio svojim o~ima, i ja vjerujem da Jugoslavija postoji. To je moje najdublje vjersko uvjerenje.

Na koncu, to je moje ustavno pravo.

Nemaju}i ni volje ni `ivaca da se dalje raspravlja, popisiva~ica u rubriku vjeroispovjest upisa Jugosloven.

- Maternji jezik? – upita ga.

- Srpski!

Popisiva~ica mehani~ki napisa srpskohrvatski – ali je Salamon prekinu: - Nisam rekao srpsko-hrvatski - nego srpski.

- De{a agora3– prekide ga nona, obra}aju}i mu se na ladinu da go{}a ne bi razumjela – a ti ke ti sali komu lu jaman.4 3 Ladino: 4

desha agora - ostavi sad, pusti se toga.

Ladino: a ti ke ti sali komu lu yaman - šta tebe briga kako ga zovu.

19

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

- Ja sam hrvatski govorio u Gradi{ci, {to sam mor'o – i vi{e mi ne pada na pamet – odbrusi joj Salamon.

- Samo da ne bude poslije 'prcale se tu|e koze – a mog jarca muda bole' – rezignirano zaklju~i nona diskusiju.

Popisiva~ica izbrisa rije~ hrvatski – pa se, prekidaju}i neugodnu situaciju, okrenu Greti, Salamonovoj `eni: - [ta ste vi po nacionalnosti?

- Jugoslovenka.

- Vjeroispovijest?

- Komunista.

Ne htiju}i ulaziti u nove rasprave o ustavnim pravima, popisiva~ica zabilje`i ono {to joj je re~eno.

- Maternji jezik?

- Njema~ki.

Ovdje popisiva~ica podi`e pogled. Nije znala procjeniti da li se to zavitlavaju s njom.

Posljednja stvar koju je o~ekivala, nakon svega {to je ~ula u ovoj ku}i, bila je izjava o njema~kom kao maternjem jeziku. Preleti pogledom po prisutnima. Niko se nije smijao.

Ponovo spusti pogled na papir, bilje`e}i iskaz i konstatuju}i pitaju}im tonom: - Interesantno...

- Znate - po~e Greta nespretno obja{njavati – mi smo Jevreji – pa smo kod ku}e govorili njema~ki.

- Zar Jevreji govore njema~ki? – upita popisiva~ica.

- Jevreji ne govore njema~ki - potrudi se nona da objasni -Jevreji govore {panski.

A{kenazi govore njema~ki.

- Nono, Jevreji govore hebrejski i `ive u Izraelu – ispravi je unuk, David.

- [ta, a ja nisam Jevrejka? – upita nona.

- Mi sad vi{e nismo ni{ta. U [paniji smo bili Judejski izgnanici. U Turskoj smo postali Sefardi, Jevreji prognani iz [panije. U AustroUgarskoj Izraeliti sefardskog obreda. U staroj Jugoslaviji Jevreji Sefardi. U NDH @idovi. U novoj Jugoslaviji Jugosloveni jevrejskog porijekla (ovdje pogleda Gretu). Sa}emo valjda bit' Bosanci jugoslovenskog porijekla jevrejsko-sefardske vjere komunisti~kog obreda (ovde pogleda Salamona). E pa, gospodo, samo vi nastavite skupljat' porijekla – al' bez mene.

- A {ta ti fali da bude{ samo ~ovjek? upita ga Lea, starija sestra.

- Pa kad smo svi samo ljudi – {to nas popisuju? Evo, ho}e{ ti prva re}i da si po nacionalnosti ~ovjek, i po vjeroispovjesti

20

~ovjek? Mo`ete svi vi le`at' potrbu{ke i smi{ljat' kako se danas osje}ate, i kako biste se sutra deklarisali. Iza|i sad pa pitaj nekog na ulici {ta si ti Lea Kaveson po nacionalnosti – svi }e ti odma' re}i da si Jevrejka, mo'{ ti glumit' Bosanku kol'ko o}e{.

- Ti si kreten – dreknu na njega Lea.- Upi{ite slobodno – re~e, obra}aju}i se popisiva~ici – u sve rubrike; nacionalnost: kreten, vjeroispovijest: kreten...

- Mama – obrati se David Greti – maloprije kad gospo|i nije bilo jasno otkud ti Jugoslovenka govori{ njema~ki – {ta si joj rekla?

Znate mi smo Jevreji...

- Ti zvu~i{ k'o pravi mali jevrejski Milo{evi}. – ponovo }e Lea. - [to, bil' ti `eljela da sam jevrejski Alija i mirna Bosna?

- Mama, jesi li ti sigurna da si ti rodila ovog kretena?

- Pusti ga Lea – prekide je nona – svako od vas }e napravit' ono {to smatra ispravnim.

Moj brat Hajim je ovako govorio trideset i devete, ~etrdesete. Da ga je, bogdo, tata poslu{'o – sad bi svi bili `ivi.

- Nono, kako mo`e{ nasjesti na njegove pri~e? I ti si pre`ivjela – a nisi oti{la za Izrael.

- Da, tako je tata odlu~io onda, i tako sam ja odlu~ila ~etrdeset i osme. Hajim je oti{ao gradit' Izrael - a ja sam ostala gradit' Jugoslaviju. David }e – ~ini mi se za Hajimom, a ti }e{, po svoj prilici, k'o i nona ti. Bojim se samo da te ne upita starost |e ti je bila mladost.

Popisiva~ica, zaboravljena od sviju, naka{lja se retori~ki – pa kad se svi pogledi obrati{e na nju upita Davida: - Kako se ti zove{?

- David, David Kaveson.

- Zanimanje?

- Student.

- Nacionalnost?

- Izraelac.

- Pa, ne mo`e{ biti Izraelac, to je... {ta ja znam, to je... druga dr`ava.

- Je li vama neko rekao da se ja ne mogu izjasnit' kao Izraelac – ili vi to onako... iz glave?

- Pa je li ima{ ti izraelski paso{?

- [ta ste vi po nacionalnosti?

- Za{to?

- Onako...

- Muslimanka.

- I, jel' imate muslimanski paso{?

- Davide! – viknu Greta.

- Mama, samo pitam.

Bez suvi{nih komentara popisiva~ica pristade i na ovu autodefiniciju – pa nastavi s pitanjima u `elji da se {to prije do~epa neke malo normalnije porodice: - Vjeroispovjest?

- Jevrej.

- Maternji jezik?

- Hebrejski!

- E, sad si ga pretjer'o – prekide ga Greta – ne samo da ne zna{ hebrejski - nego kad je bio kurs u op{tini, i kad sam te zvala da do|e{ samnom – nisi htio. Na kraju sam ja Jugoslovenka u~ila hebrejski, a ti Izraelac si i{'o po kafi}ima.

- Da, ali si ti i{la.

- Ja jesam, ali ti nisi.

- Pa {ta o}e{? Gospo|a me je i pitala koji mi je maternji jezik. Je si li mi ti majka? Jesi.

Govori{ li hebrejski? Govori{. Zna~i koji je moj maternji jezik? Hebrejski. Nije me niko ni pit'o koji ja jezik govorim.

Ovdje se i popisiva~ica ve} po~ela smijuljiti. Greta ga pogleda pogledom punim ljubavi – pa se okrenu popisiva~ici: - Tvrdoglavo, moja gospo|o, tvrdoglavo.

- Imam i ja jednog ovakog kod ku}e.

Svima nam stalno dr`i predavanja. Valjda im to do|e u tim godinama, ili je tako vrijeme...

Lea se naka{lja tek koliko da prekine razgovor. Nije voljela kad hvale Davida u njenom prisustvu.

- Kako se ti zove{, sine – upita je popisiva~ica, koja se ve} osje}ala poprili~no kod ku}e.

- Lea Kaveson.

- Zanimanje?

- Student.

- Nacionalnost?

- Bosanka – odgovori podignutim glasom, kao da je time `eljela nadoknaditi nedostatak sigurnosti.

O~ekivala je reakciju. Niko, ~ak ni David, nije rekao ni rije~i. Izgleda da svim tim Jevrejima, Sefardima, Jugoslovenima i Izraelcima nije smetalo da u porodici imaju i Bosanku. Svima je bilo jasno da njen novi identitet proisti~e iz njene ljubavne veze, ali se niko nije petljao. Svak je na jedvite jade prona{ao svoju ravnote`u – tako da nikom nije padalo na pamet da remeti tu|u.

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Dru{tveni i pravni status Jevreja u Sarajevu – 17. vijek Drnda, Orijentalni institut Sarajevo Pi{e: Hatid`a ^ar-D Kao autenti~na etni~ka i kulturna zajednica Jevreji se uklapaju u historijski mozaik Bosne u 16. vijeku. Kada su nakon egzodusa 1492. godine protjerani iz [panije, prostori Osmanske dr`ave bili su za njih anticipacija egzistencijalnog mira i sigurnosti. Ta teokratska islamska dr`ava, ~iji su dru{tveni postulati normirani Kur'anom, podanicima svih monoteisti~kih religija pru`ala je imovinsku za{titu, slobodu vjeroispovjesti, garanti `ivota i pravnu sigurnost.

Uva`avaju}i odredbe Kur'ana, negirala je antisemitizam, kao i svaki drugi rasizam i vjersku netoleranciju. Sve lojalne podanike aktivno je uklju~ivala u izgradnju svog dru{tveno ekonomskog poretka.

U skladu sa prirodom svoje dru{tvene, duhovne i ekonomske djelatnosti, Jevreji su nastanjivali samo ve}e gradske aglomeracije. Pretpostavlja se da su u Sarajevo do{li iz Skoplja posredstvom trgovinske djelatnosti, onda kada je Sarajevo predstavljalo visoko razvijenu urbanu sredinu islamsko-orijentalnog tipa, uskla|enu sa nivoom ekonomskih mogu}nosti. Slijede}i prirodni i izgra|eni vitalitet nastanili su se u blizini poslovnog fokusa grada, dana{nje stare sinagoge1. U Osmanskoj dr`avi `ivot muslimanskih podanika normiran je [erijatom i Kur'anom u svim njegovim sferama, dok je `ivot nemuslimanskih podanika, me|u njima i Jevreja, normiran i odre|ivan obi~ajnim pravom i vlastitom tradicijom u okviru konfesionalnih zajednica, a {erijatom, osim u ekonomskoj i pravnoj sferi, u mjeri vlastitog izbora.2 U skladu sa takvom dru{tvenom koncepcijom Jevreji su izgra|ivali svoju zajednicu na iskustvima hebrejsko-{panske tradicije, a u povijesnom okviru zakonodavne, dru{tveno-ekonomske i kulturne tradicije islamske civilizacije. Izvori osmanske provenijencije ozna~avaju jevrejsku zajednicu imenom “Taife-i Jehud” ili “D`emat-i Jehud”.

Relativno malobrojni u odnosu na pripadnike drugih etni~kih i konfesionalnih zajednica, koje su najve}im brojem ~inile autohtone pripadnike bosanskog bi}a, Jevreji su u novoj sredini izgra|ivali gotovo hermeti~ki zatvorenu zajednicu. Ranije, napa}enom sudbinom obilje`ena svijest, izgradila je u njima odnos dublje distance naspram drugih vjerskih i etni~kih skupina, {to se manifestiralo u pri-

vatnosti `ivota. Me|utim, aktivno su se, zajedno sa drugima, uklju~ili u egzistencijalne oblike `ivota ovog grada, kao i u njegovu duhovnu i kulturnu klimu. Svoj identitet i svoju kulturnu sferu nesmetano su mogli njegovati i odr`avati, jer Osmanska dr`ava nije imala tendenciju kulturnog i nacionalnog odnaro|ivanja. Ve} ranije profiliran duhovni `ivot, u razli~itim oblicima, obogatio je bosanski kulturni ambijent novim sadr`ajima.

Njihovu dru{tvenu i pravnu poziciju u novoj sredini odre|ivala je situiranost u okviru {erijatskog prava i svjetovnog kodeksa u skladu sa kojima su imali status {ti}enika, odnosno zimija. Odredbama pravnih normi {erijata pla}ali su dr`avi {erijatske poreze, a tamo gdje aktualna pitanja dru{tvene prakse nisu mogla biti rje{avana mehanizmima {erijata, primjenjivano je kanunsko pravo, zasnovano na odredbama sultana.3 U nazna~enim pravnim okvirima odvijao se `ivot sarajevskih Jevreja. Ako taj `ivot zbog znatnog nedostatka relevantnih historijskih svjedo~anstava i nije mogu}e precizno rekonstruirati (postoje knjige Risponze tj. fetve sarajevskih rabina na hebrejskom, ali nisu prevedene), mogu}e ga je vjerodostojno skicirati. Prema podacima op{irnog popisa Bosanskog ejaleta iz 1604. godine u Sarajevu su evidentirana tri jevrejska doma}instva.4 Bosanskom namjesniku pla}ali su kanunom predvi|ene poreze, a dr`avi d`izju koja je predstavljala nov~ani ekvivalent za neu~e{}e u vojnim operacijama Osmanske dr`ave. Od ovog poreza bile su oslobo|ene odre|ene kategorije stanovni{tva,5 a visina d`izje varirala je sve do 1690. godine, kada je uspostavljen jedinstven sistem u pogledu iznosa i na~ina davanje d`izje.6

1

4

D`. M. Levy, Die Shepardien in Bosnien. Ein beitrag zur Geschichte der Juden auf der Balkan Halbinsel, Sarajevo, 1911.

2 F. Kar~i}, Društveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990.

3 Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegova~ki, Zvorni~ki, Kliški, Crnogorski i Skadarski sand`ak, Sarajevo, 1957.

BEHAR 98

Opširni popis Bosanskog sand`aka iz 1604. godine. Original se nalazi u Ankari, Tapu ve Kadastro No 477.

H. Had`ibegi}, Glavarina u osmanskoj dr`avi, Sarajevo, 1966, s. 13-33.

6 Navedeno djelo, s. 67.

5

21

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Protokom vremena jevrejska zajednica je numeri~ki rasla i svoju poslovnu aktivnost usmjeravala ka najkurentnijim suvremenim zanimanjima: zanatstvu, trgovini, nov~anim transakcijama i njima uslu`nim djelatnostima. Dostupni izvori ne pru`aju podatke koje su sve zanatske djelatnosti njegovali, dok nas Pavle Rovinjanin 1640. godine obavje{tava da u Sarajevu jevrejska ~ar{ija ima mnogo du}ana, kao na pijaci sv.

Marka, ali ne i sa tako bogatim asortimanom i finom robom.7 Prema odredbama kanunskog prava pla}ali su za plasman robe, kao i za kupovinu tr`i{ne takse razli~itog iznosa, shodno vrsti artikla, {to je predvi|eno odre|enim kanunima8 za sve poslovne aktere. Poslovnu djelatnost organizirali su u okviru esnafskih organizacija koje su svojim statutima regulirale tehniku i tehnologiju proizvodnje, kvaliteta, cijene finalnih proizvoda, odnos prema tr`i{tu, kao i unutra{nju hijerarhijsku strukturu. Posrednik izme|u njih bio je esnafski }ehaja9, a ukupna aktivnost bila je pod direktnom kontrolom zakonskog tuma~a-kadije.10 Trgovinska djelatnost bila je izvor egzistencije mnogih Jevreja iz Sarajeva. Kao i zanatlija i trgovac je morao uva`avati odre|ene eti~ke norme svoje profesije: ne varati na te`ini i cijeni, po{tivati zakon u smislu davanja taksi i carine. Trgova~ka djelatnost bazirana na pisanim ugovorima i poslovnom dopisivanju, iziskivala je pismenog ~ovjeka. ^injenica da se poslovni ~ovjek susretao sa ljudima iz razli~itog govornog podru~ja tjerala ga je da upoznaje druge jezike i obi~aje. Sve te okolnosti stvarale su od njih obrazovanu vrstu ljudi, respektiranu u aktualnoj sredini. Moglo bi se re}i da su Jevreji, zahvaljuju}i svojoj poslovnoj aktivnosti, bili uglavnom pismen i obrazovan svijet.

Po iskazu biskupa Olov~i}a iz 1672. godine Sarajevo je nastanjivalo sto jevrejskih doma}instava11. Taj broj pokazuje tendenciju rasta ove zajednice u krugu osmanske dru{tvene zajednice. Demografski porast ove zajednice je evidentan, iako su Sarajevo tokom 17. stolje}a pratili brojni negativni elementi, koji su usporavali njegov razvoj, ekonomski i dru{tveni prosperitet. Tu su ratne neda}e, bilo da su se ratovi odvijali u ofanzivnom, ili defanzivnom smislu, zatim elementarne nepogode: po`ari12, zemljotresi13, zatim epidemije raznih bolesti.14 Najve}u katastrofu Sarajevo je do`ivjelo 1697. godine, kada je predstavljalo zgari{te, ostalo iza neprijateljskih jedinica Eugena Savojskog. Austrijanci su tom prilikom na povratku poveli u zarobljeni{tvo neke Bo{njake i Jevreje.15 Sarajevo je docnije uspjelo prevazi}i krizu nazna~enog perioda i konsoli-

dovati ostatke `ivota. Prije toga, kada je Budim 1686. godine ostao izvan granica Osmanske dr`ave iz njega su u Sarajevo doselile neke jevrejske porodice. Me|u njima je bio i Zevi A{kenazi, obrazovan ~ovjek koji je tada postao sarajevski rabin.16 Krajem 17. stolje}a, ta~nije 1690./91. godine Sarajevo je nastanjivalo 68 punoljetnih, radno sposobnih Jevreja.17 [ezdeset pet ~lanova bili su aktivni predstavnici svojih porodica, dok su tri ~lana bila neo`enjena. Izvan ovog broja evidentirana su dva ~lana koji su pobjegli iz jevrejske zajednice.18 Prema uspostavljenoj kategorizaciji o pla}anju d`izje, s obzirom na imovinski i socijalni status, bogatoj kategoriji pripadalo je 8 porodica ove zajednice koje su na ime d`izje dr`avi pla}ali godi{nje po 4 dukata, srednjoj kategoriji pripadalo je 9 porodica. Na ime d`izje dr`avi su pla}ali po 2 dukata po doma}instvu, a u statusu donje kategorije pripadalo je 45 porodica koje su godi{nje pla}ale po 1 dukat.19 Svaki predstavnik porodice i punoljetni, radno sposoban mladi} identificiran je vlastitim imenom i imenom oca. Nazna~enu identifikaciju prati fizi~ki opis subjekta sa naznakama boje o~iju, kose, brade, brkova i tena. Vjerojatno u skladu sa modom vremena gotovo da su svi nosili brkove i bradu. Navode}i li~ni opis nagla{eno je da je odre|ena osoba visoka, srednjeg rasta, ili niska. Sumiraju}i navedene podatke moglo se ustanoviti da su navedeni mu{ki predstavnici jevrejske zajednice bili uglavnom srednjeg rasta, sa malim procentom visokih i niskih, kao i to da su uglavnom imali crne o~i i tamnu kosu sa brkovima i bradom. Plavookih i plavokosih u odnosu na evidentnu opitnu grupu, gdje ima 70,7% crnookih evidentirano je 29,3%. Ovi podaci mogli bi biti zanimljivi za antropolo{ku nauku.20 Prikupljanje d`izje vr{eno je pod kontrolom kadije koji je po profesionalnoj du`nosti morao poznavati propise o osloba|anju odre|enih subjekata od ovog poreza. U navedenim popisima takva lica nisu nazna~ena. Uz neka lica u ovim popisima nazna~ena je i njihova aktivnost. Zabilje`en je jedan kalajd`ija i dva graditelja. Zanimanja ostalih aktivnih mu{kih ~lanova nisu navedena, jer svrha ovih popisa i nije bila koncipirana u tu svrhu.

Na kraju bismo rekli da sarajevski i bosanski Jevreji nisu bili i ostali historijsko-geografska epizoda bosanskih prostora, i da su kontinuitet svog etni~kog i kulturnog identiteta odr`ali do danas, kao {to je neosporno da su ugra|eni u historijski spomenik kozmopolitizma osmanske dr`ave i njene tolerancije prema svim pripadnicima monoteisti~kih religija.

7

16

S. Zlatari}, Izvještaj o Bosni godine 1640. od Pavla iz Rovinja, Starine 23, s.

36-38.

8 Vidjeti: Kanuni i kanun-name...

9 H. Kreševljakovi}, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.), s. 46.

10 Ta kadijina aktivnost evidentna je u sid`ilima koji su kadijini dnevnici oficijelnog rada.

11 Fra Julio Jeleni}, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine Jugoslavenske akademije XXXV (1918.), s. 138.

12 V. Skari}, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1985, str. 107, 110.

13 Nav. djelo , s. 107, 110.

14 Nav. djelo, s. 109.

15 Navedeno djelo.

22

Navedeno djelo, s. 126.

Cizye defteriza Sarajevski kadiluk iz 169/91. godine. Nalaze se u Dr`avnom arhivu u Istanbulu.

18 Istanbul, Bašbakalnik Aršivi, Maliyedin Mudevver No 1437, 1438, 1439.

19 H. Had`ibegi}, Glavarina..., s. 87; Sid`il tešanjskog kadije u Orijentalnom institutu sadr`i ferman o ubiranju d`izje iz navedene godine. Sid`il je izgorio u ratnom pustošenju u maju 1992. godine, a prevod sid`ila uradila H. ^ar i on postoji u rukopisu.

20 Navedeni d`izje defteri. & Ovaj referat pisan je u vrijeme rata, u koncentraciji sveop}eg mogu}eg zla.

Nu`na literatura ili je spaljena, ili je bila nepristupa~na. Zato referat ne sadr`i postoje}e podatke koje bi pru`ila literatura za navedeni period.

17

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-paše Primjer dobrih komšijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH Sefardski rabin Eliezer Papo je cijeli roman posvetio posebnom sarajevsko-jevrejskom prazniku koji se zove Sarajevski Purim ili ti Hag (h)a-asirim (Praznik oslobo|enja usu`njenika), i slavi se svake godine, na dan 4 Marhe{vana (u oktobru), u spomen na juna~ku intervenciju sarajevskih muslimana protiv bosanskog vezira Ru`di-pa{e koji je, 1820. godine, bacio u okove tada{njeg sarajevskog hahamba{u, Ham Ribi Mo{e Danona i desetoricu drugih najvi|enijih Jevreja, na bigajri haku (ni krive ni du`ne), zaprijetiv{i da }e svu jedanaestoricu pogubiti ako mu se u roku od 2 dana ne isplati 500 kesa gro{a. Ta je svota u ono vrijeme predstavljala ogroman imetak, i jevrejska op}ina nije imala otkuda da ga namakne, sve da su svi ~lanovi op}ine dali sve {to su imali. U Sarajevu je, u to doba, `ivio ~estiti Rafael Levi, saraf-ba{a (mjenja~), ugledan i vi|en radi svoje ispravnosti i po{tenja me|u sugra|anima, a naro~ito me|u muslimanskim prvacima. Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti – ali koja se krivica dada sprati dukatima – govorio je stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjelo Ru`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku". Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje.

Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio `ivu glavu i pobjegao u Travnik. ^im je stigao u Travnik, odmah je zapo~eo snivati kako bi kaznio buntovnike. Prvo {to je u~inio, ka`e predaja, bilo je da sastavi jednu op{irnu predstavku Visokoj Porti, u kojoj je prikazao kako su se muslimani grada Sarajeva, pa i ostalo stanovni{tvo, zavjerili protiv Sultana. Pored toga skupljao je asker da u danom ~asu

Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti – ali koja se krivica dada sprati dukatima – govorio je stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjelo Ru`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku".

Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje. Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio `ivu glavu i pobjegao u Travnik. krene u Sarajevo i kazni buntovnike. Muslimani i jevreji grada Sarajeva, koji su u strepnji o~ekivali odmazdu, nisu ostali skr{tenih ruku. I muslimani su sastavili dugu i op{irnu predstavku, sa 249 potpisa sve od reda vi|enijih muslimana, u kojoj su iznijeli nasilje i krvolo{tvo Ru`dipa{e. Jevreji grada Sarajeva uputili su dva kurira u Carigrad, ~uvenom ^elebi Behor Karmoniju, sultanovom draguljaru, koji je u`ivao veliko povjerenje samoga Sultana i imao pristup kod njega u svako doba.

Posredstvom sultanove majke (sultanvalide) uspio je ^elebi Karmona skloniti sultana da odmah izda jedan ferman svome kapudanba{i (~uvar vrata kod Visoke porte) Sidki Zajimu, da se smjesta uputi u Travnik, da svrgne Ru`di-pa{u sa valijske stolice, te da ga dovede kao su`nja u Carigrad. Pretstavka, koju su sarajevski muslimani sastavili protiv Ru`di-pa{e, po svom istorijskom obilje`ju i po svojoj formi i obilju potpisa zavrijedila je svakako da se (u prevodu rahmetli Fehim-ef. Spahe) objavi u cjelovitosti:

Kal grandi (Veliki hram) - nekada najve}a sefardska sinagoga u Evropi, dana{nji BKC.

BEHAR 98

23

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

O

vo je istiniti vjeran arzual, {to ga kao Mahzar podnose ~asni muderrisi, po{tovane kadije, imami, hatibi, dobri {ejhovi, ~ija je molitva uvijek usli{ana, serturnaja, hase}ije, serdenge}tije, bajraktari i ostali izabranici jeni~arskoga Od`aka, trgovci, zanatlije, siromasi i nemo}nici, koji su pod okriljem Bo`jim nastanjeni u gradu Saraj-Bosni, koji je glavni grad i obrva vilajeta Bosne, koja je ~vrsti bedem za{ti}ene dr`ave i gvozdeni klju~ carskih krajina, na mjesto milosti, ugledaju}i se u Hadis: "Onima koji ukazuju milost, smilova}e se Svemilostivi. Smilujte se onima na zemlji, vama }e se smilovati oni na nebesima".

Ima neko vriieme kako je voljom Velikoga glad i razne muke i patnje. Stoga su sa mnogim pa je i ostala fukara jednodu{no odahnula i tako je mnogo naroda pomrlo i propalo. Samo su se mali i veliki (niski i visoki) do{li na jedan stepen, zapalo u more nevolja i te{ko}a. U nabavljanju do potpune nemo}i i patnje.

Mi smo se odvajkada zadovoljavali na{om trgovinom i samo znali za svoju du`nost, da svoju du{u hranimo molitvama za dug `ivot i vladu Padi{aha i da se njemu pokoravamo. ^uvali smo se nedozvoljenih postupaka, uvijek smo nastojali da budemo u granicama zadovoljstva Bo`je Sjene na ovome svijetu. Nalozima velikih valija, po{tovanih kadija, zabita i ostalih ~inovnika pokoravali smo se i uvijek bili na braniku vjere i dr`ave.

Stoga je na nas prosipana milost i o~inska briga, te do sada su ponizni stanovnici na{ega grada bili uzvi{enim carskim Hati-Humajunima oslobo|eni od svih dr`avnih te{kih da}a (Tekjalifi {akaj urfije). Kad bi uzvi{eni veziri i{li u svoje sjedi{te grad Travnik, oni bi se, prema starodrevnom pravilu, dr`ali reda da u na{em gradu preno}e tri no}i. Kako je bila op{ta du`nost svega stanovni{tva, da pri njihovu prolazu daje i priredi sve potrebe u~esnika njihove svite i da za njihovu udobnost `rtvuje imetak i du{u (mal i |an) da ne bi imali nikakvih pote{ko}a. S toga, ~im bi oni svojom sretnom nogom stupiti na bosanske granice, mi smo se dr`ali reda kao i prije, te smo skupili potrebnu hranu i dr`ali je pripravnu kroz deset dana, koliko traje put u na{ grad.

I dok je bilo pravilo tako, dana{nji valija bosanski, njegova ekselencija Mehmed Ru`di pa{a, nije po{tivao prija{nje primjere ve} je trajanje svoga puta u svoje sjedi{te produ`io na ~etrdeset dana. Na jedan dan pred njegov dolazak zatra`io je veliku mno`inu hrane i zahtijevao da mu se {alje vi{e nego {to je to do sada bilo.

Time je pritisnuo sirotinju i nemo}nike, nije gledao na pa`nju fukare i nemo}nika koji ni u ~em nisu zaslu`ili njegovu mr`nju i neraspolo`enje, te prema tra`enju dali sve vrste hrane i tako u svakom pogledu udovoljili obi~ajima gostoprimstva. On je protiv pravila no}io u na{em gradu deset no}i i ponovno tra`io hranu, pa je uzeo i ubrao. Za to vrijeme je na ponizno stanovni{tvo na{ega grada natovario kojekakve klevete i izmi{ljao postupke koji }e prouzrokovati kaznu. Do dva dana iza svoga dolaska zatra`io je od stanovni{tva na{ega grada, uvode}i jednu do sada nezapam}enu novost (bidat), pet stotina kesa. Kako nismo imali snage da to podnesemo, on je na dva dana prije polaska u svoje sjedi{te bez tu`itelja strpao u zindan Jevreje. Po{to nije bilo mogu}nosti da se dade tra`ena globa i kako nije bilo nikakva mjesta optu`bi, niti je bio posrijedi kakav prestupak ili prekr{aj, on je tu kaznu udesio samo zato da napuni svoju haznu. Da bi do toga na svaki na~in do{ao, on je poglavice (reis) Jevreja i kr{}ana, koji su nastanjeni u pomenutom gradu, kojima je od Fethe Fatihove data za{tita i sigurnost pohvatao i bacio u zindan, te im na vrat metnuo lance i lisi~ine. Mu~io ih je na razne na~ine, polio ih je vrelom vodom i najzad po~eo je s mu~enjima kakva se ne pamte i kakva ~ovjek ne mo`e da podnese. Od njegova nasilja i mr`nje procvilila su njihova djeca i porodice toliko, da se je njihov pla~ i jauk ~uo do svih sedam nebesa. Ali se spomenuti nije nikako smilovao, nego se je sav zalo`io za to, da uzme ove globe, koje se nisu mogle platiti. ^etiri-pet puta sa hiljadu poni`enja moljen je da mu se dadne pet hiljada gro{a, ali to nije ni{ta koristilo, ve} je odlu~io, da ih svezane provede u svoje sjedi{te, grad Travnik. U zoru predao ih je s lancima i lisi~inama svojim sejmenima, a i on je sam s njima po{ao. Po pravilu do{lo je i malo i veliko na glavni put s namjerom da gleda alaj (parada). Spomenuti sejmeni poveli su se krivom mi{lju, pa su svoje pu{ke uperili na pomenuto stanovni{tvo. Kada su opalili svi su se zaprepastili, pa se je svako, samo da bi spasao `ivot i du{u, razbjegao desno i lijevo i izbezumljeni i poma`u}i ostavili su sejmene. Kada su pametni ljudi za to saznali, oti{li su spomenutom pa{i, da ga o tom izvjestimo i zamolimo, a kad smo na tu gre{ku ukazali, on je jo{ vi{e planuo i nije htio nikako da oprosti ve} je rasr|en oti{ao u grad Travnik. Iza toga je poslao bujrultiju, navode}i stvari koje se nisu dogodile, te je ~ak dodao da smo, Bo`e sa~uvaj, na njega topovima pucali i opsjedali ga. Kada nas je sve tako obijedio, mi smo ponovno {erijatskim ilamom izvjestili pravo stanje stvari, i premda na nama nije bilo nikakva prestupka ni gre{ke, molili smo ga za pomilovanje i opro{tenje. Ali ni tu nam nije udovoljio ve} dovodi sejmene iz arnautluka da spomenuti grad (Sarajevo) poru{i i muslimanske `ene i djecu pognjavi (pobije). Osim toga razaslao je u kotareve bosanskog ajaleta bujrultije, kojima je zabranio, da se u na{ grad donosi `ive`, kako bi iz svoje savr{ene zle namjere jo{ vi{e gla|u upropastio ljude, `ene i sirotu djecu. Jer kako je ova fukara nastanjena u na{em gradu, njima je potreban pazar, koji se svake hefte kupi iz drugih kotareva, pa tako zanatlije i ina~e muku mu~e nabavljaju}i `ive` za jednu sedmicu. Pored toga je pod imenom raspravljanja o krajini kod sebe sabrao kapetane i ajane - i samo da provede svoju samovolju i osvetu sastavio je jedan mahzar, koji prikazuje na{e r|avo vladanje. Zatra`io je od njih,

24

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

da na taj mahzar stave svoje pe~ate, pa kako su se oni protivili, jer o tom nisu imali ni pojma, on ih je silom na to natjerao. Zatim se je usudio da taj mahzar podnese na podno`je uzvi{ene Porte, te nas tako sve objedi i potvori.

Stoga se usu|ujemo da putem ovoga mahzara prika`emo pravu istinu i zamolimo da Njegovo Veli~anstvo Padi{ah iz milosti prema narodu ne usli{a i ne povjeruje u ovakve neistinite stvari i da uka`e svoje vladarske bezgrani~ne milosti ubogom narodu i nevinoj djeci. U ostalom, zapovijedanje pripada onome koji je dostojan da zapovijeda.

Molimo Boga za pomo}.

NAPISAO SIROMAH: Sejid Nuruddin, Nakibul A{raf.

Ovo je ovako i ja sam na to svjedok.

Muhamed el Vaki, biv{i kadija u Dubnici (?)

Dosta je nama samo Bog, divan Ii je On Staratelj!

Essejid Abdulah, biv{i kadija u Lov~i (Albanija).

Rob, koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Muhamed, biv{i kadija u Mostaru.

Dosta je nama samo Bog, divan Ii je on staratelj.

NAPISAO SIROMAH: Essejid Muhamed Emin, kadija.

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Salih Sidki, biv{i kadija u Mostaru.

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu: Essejid Abdul Kelim, kadija.

Ko se smiluje i njemu }e se smilovati NAPISAO SIROMAH: Muhamed Nazif, biv{i kadija u Strumici.

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Mustafa Sabrij, biv{i kadija u [eherkjoj (Pirot) Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Muhamed Salim, biv{i kadija u Mostaru.

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Essejid Muhamed Sunullah, kadija.

Zapovjed pripada onome, koji ima da zapovijeda.

NAPISAO SIROMAH: Abdulah Rasih, biv{i kadija u ?

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Had`i Salih Vehbi, biv{i kadija u kotaru Servi (?) (pe~at izrezan).

Essejid [akir, muftija u gradu Sarajevu.

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu. [akir, biv{i kadija u kotaru Ardin (Anatolija).

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Sulejman Ru`di, biv{i kadija kotara Pazard`ik.

Rob koji moli.

Muhamed Emin, muderris u Gazi-

Husrefbegovoj Medresi.

Rob koji moli.

Osman, muderris u Simzade Medresi.

Rob koji moli.

Muhamed, muderris u Mehmedbegovoj Medresi (Bistrik ).

Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.

Mustafa Abid, biv{i kadija kotara Logatija (?)

Istina je, {to je napisano u ovom ~lanku.

"Moj se narod ne mo`e slo`iti na krivom putu". Siromah rob, da mu se Bog smiluje: Muhamed Hilmi Rob koji moli.

Had`i Abdulah, muderris u novoj Medresi.

Rob koji moli.

Hasan, muderris u Medresi Bakr Baba.

Rob koji moli.

Had`i Mehmed Hafiz, dersijam.

Had`i Hasan, dersijam.

Numan, vajiz.

Hafiz Jusuf, mualimu sibjan.

Had`i Salih, vajiz.

Halil, mualimu-sibjan u starom Mektebu.

Hasan, mualimu sibjan.

Abdulah, vajiz.

Had`i Abdulah, mualimu sibjan u GaziHusrefbeg mektebu.

Essejid Mu'stafa, hatib u D`amiji Sultana Mehmeda. [ejh Hasan, hatib u Alipa{inoj d`amiji.

Osman, hatib u Abdulahpa{inoj d`amiji.

Muhamed, hatib u Jahjapa{inoj d`amiji.

Ahmed, hatib u Jakubpa{inoj d`amiji.

Hasan, hatib u Mehmedbegovoj d`amiji.

Omer, hatib u Kadi Omerfendljinoj d`amiji.

Abdulah, hatib u Kadi Bali efendija d`amiji.

Mustafa, hatib u d`amiji Had`i Isa.

Ibrahim, hatib u d`amiji Kiu}uk Kjatib.

Osman, hatib u d`amiji Sagrak~i.

Ibrahim, hatib u d`amiji Muiah Arab Atik.

Hafiz, hatib u d`amiji [eih Fera.

Muhamed Sabri, hatib u Husrefbegovoj d`amiji.

Osman, hatib u Mehmedpa{inoi d`amiji.

Mustafa, hatib u Ajaspa{inoj d`amiji.

Mustafa, hatib u Skenderpa{inoj d`amiji.

Salih hatib u Gazi Balibegovoj d`amiji.

Osman, hatib u Kemalbegovoj d`amiji.

Muhamed, hatib u Kadi Hasanefendija d`amiji.

Osman, hatib u Vekil-har~ d`amiji.

Fejzullah, hatib u d`amiji Divan Kjatib.

Jusuf, hatib u d`amiji Kasim Kjatib.

Ibrahim, hatib u d`amiji Tabak Sulejman.

Salih, hatib u d`amiji Balizade.

Ibrahim, hatib u d`amiji [ejh Muslihuddin.

Mustafa, hatib u d`amiji ^ekrk~i Muslihuddin.

Ahmed, hatib u d`amiji Bakr Baba.

Essejid Omer, sarajevski muteselim.

Osman, mutesarif-zaim.

Mustafa, mutesarif-zaim.

Dervi{ Sulejman, zaim.

Muhamed, zaim.

Fejzulah, kantard`ija.

Dervi{ Mustafa, kjatib-zaim.

Muhamed, zaim.

Muhamed, zaim.

Abdulah, dvorski slu`benik.

Lutfullah, mustahfezan.

Hasan, mutesarif-zaim.

Mustafa, zaim.

Muhamed Sadik, zaim.

Omer, mutesarif.

Muhamed, mustehfezan.

Slijede jo{ 174 potpisa i pe~ata.

Ukupno 249 potpisa i pe~ata

Prvi potpisnik ove isprave je pradjed Fadilpa{i}a, poznati Fadil-pa{a, sarajevski [erifovi}, a za njim slijede: 15 kadija, 1 muftija, 5 muderrisa, 2 dersiama, 3 vajiza, 28 hatiba, 4 mualimu sibjana, 1 muteselim, 13 mutesarifa i zaima, 2 mustahfezana, 17 dervi{a, 52 trgovca. Zatim slijedi vojska, i to: 17 ihtijar-od`aka, a od vojske Jenji~ara: 6 serturnaja, 12 hase}lja, 36 serdenge~tija, 24 bajraktara , 9 seratika i 1 bez naznake zanimanja. Svega 249.

BEHAR 98

25

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Laura Papo Bohoreta (1891. - 1942.)

K}erka Jude i Estere Levi u Sarajevu je provela ~itav svoj `ivot. Godine 1911. udala se za Danijela Papu i u braku dobila dva sina: Leona i Kokija. Na samom po~etku rata, 1941. godine, oba su joj sina usta{e odveli u Jasenovac. Slomljena tugom i brigom, Laura Papo Bohoreta se razbolila i umrla u sarajevskoj bolnici 1942. godine. Nije znala da su joj sinove usta{e ubile ve} na putu prema logoru. Bila je knji`evnica i prevoditeljica, a isti~e se njen rad na istra`ivanju pro{losti sefardske bosanske `ene.

Njena studija "La Mu`er Sefardi de Bosna“ (Sefardske `ene u Bosni) predstavlja prvu kulturografsku i etnografsku knjigu o sefardskoj `eni. Taj dragulj kulturno-h historijskog naslije|a u BiH reizdan je 2005. (izdava~ka ku}a Connecttum) u prijevodu prof. dr. Muhameda Nezirovi}a.

Pi{e: Rikica Ovadija

Rad i kulturno djelovanje Laure Papo, izme|u dva rata, me|u sefardskim Jevrejima bili su veoma zapa`eni.

Bohoreta je stekla ugled i popularnost ne samo svojim prosvjetiteljskim radom, nego i pozori{nim komadima koje je pisala na {panskom ladino jeziku, koji se govori u Bosni. Svojim spisateljskim radom Laura Papo je htjela sa~uvati od zaborava i potpune propasti one kulturne tekovine {panskih doseljenika koje su s njima `ivjele, umirale i nestajale. Blagodare}i, Bohoreta nije samo ~uvala mnoge sentencije i romanse, nego i obi~aje, no{nje i mnogo folklornog blaga. Naro~ito je `ivo znala naslikati likove ljudi koje je sretala u svakodnevnom `ivotu i koji su `ivjeli u njenoj sredini. Opisivanju malih ljudi, zarobljenih pod teretom neima{tine, sirotinje i brige, prilazila je o~ima pjesnika, sanjara i vidara, humaniste koji vjeruje u ~ovjeka, u njegove sposobnosti, vitalnost i optimizam. U njenom literarnom radu, pored romantike i sladunjavog folklora, bilo je i realizma, ironije i sarkazma preko kojih se sagledao `ivot i kazivala istina.

26

Auditorij kojem se Bohoreta obra}ala nije bio malen: sitni trgovci, zanatlije, poku}ari, radnici, ljudi srednjeg i siroma{nog stale`a, ljudi bez egzistencije. Za njih je Bohoreta stvarala, njima upu}ivala svoje poruke, njih bodrila i htjela da zasmije svojim lijepim humorom. Sagledav{i dru{tvenu nepravdu tada{njeg vremena, pro`eta humanisti~kim idejama, nastojala je da pomogne onima kojima je pomo} bila potrebna. Bohoretu silno zabrinjava sve ve}i porast sirotinje i sve manja mogu}nost da joj se pomogne. Istina, postojala su karitativna dru{tva, bilo je dosta anonimnih dobro~initelja, ali zar su oni mogli korjenito rije{iti problem bijede i besposlice koje su svaki dan izrastale? Bohoreta osje}a da korijen zla i na~in njegovog rje{avanja le`e na drugoj strani. U jednom od svojih popularnih predavanja nagla{ava "da je radni~ka klasa nosilac progresa". To je razlog da se Bohoreta svojim radom priklonila jevrejskoj radni~koj zajednici "Matatja".

Pisala je za one koje je proces raslojavanja i pauperizacije tzv. srednjeg stale`a potisnuo u bijedne ku}arke, koji

BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

su `ivot provodili u neima{tini i te{kom tavorenju. Za ovakve ljude okupiti se na sijelu "Matatje" bili su prava sve~anost i doga|aj. Tu je Bohoreta primana iskrenim odu{evljenjem, a za uzvrat ona im je poklanjala sve svoje stvarala{tvo, intelekat, strast i gorljivost prosvjetitelja.

Pozori{na djela kao {to su: "Esterka", "Shuegra ni di baru buena", "Renado, mi nuera grande", nastala su kada je velika ekonomska kriza u svijetu do{la i do nas. Posljedice te ekonomske krize bili su krahovi, ste~ajevi, otpu{tanje s posla, nezaposlenost. Bohoreta je sagledala svu bezizlaznost toga polo`aja i stanja. Ona apelira na mlade ljude da izu~avaju razne zanate, da poha|aju stru~ne i srednje {kole. Otvoreno se buni protiv favoriziranja trgova~kog stale`a, protiv snobizma isticanja doktorskih titula, pod svaku cijenu o{tro napada sklapanje brakova samo radi miraza i sticanja bogatstva.

Okomljuje se na netrpeljivost u porodici snahe prema svekrvi ("Shuegra ni di baru buena"), na nepo{teni odnos bogata{kog sina prema sirotoj djevojci bez miraza koja se zaljubljuje u njega i vene ("Renado, mi nuera grande").

Veoma duhovito Bohoreta tretira socijalne probleme tada{njega dru{tva, uspjeva da iskarikira i naruga se ta{tini, sva|i, netrpeljivosti, zavisti i ostalim manama predratnog malogra|anskog dru{tva. Prenose}i `ivot porodice na scenu, njene krize, probleme, procvat i raspadanje, gledaocima se pri~injalo da vide sebe u nekom ~udesnom ogledalu. Sve im je bilo blisko, drago, shvatljivo, poznato. Njene misli, rije~i i poruke primane su bez rezerve, kao od majke ili nekog prisnog prijatelja.

Glumci-amateri okupljeni u dramskoj sekciji "Matatje" sa velikim entuzijazmom pripremali su njena djela. Sa njima Bohoreta sara|uje, a ~esto, oblikuju}i pojedine likove, neke uloge pi{e za odre|enog glumca. Tako jednom od najtalentovanijih i najpopularnijih glumaca, tuma~a karakternih uloga u njenim pozori{nim djelima posvje}uje svoj pozori{ni komad "Renado, mi nuera grande" ovim rije~ima: "[alomu Danitiju koji umije da zasmije i da raspla~e sarajevsku publiku i kojeg mnogo volim. Bohoreta, 1933. godine."

"Matatja" je izvodila pozori{na djela protkana folklorom, kao {to su: "O`os mijos", "La pasensja vale mu~o", "Tjempos pasados", "Avia de ser", i druge. Ovim komadima glumci su do~aravali osebujan `ivot sarajevskih sefardskih Jevreja. Spomenu}emo jo{ kra}e pripovijetke Laure Papo-Bohorete: "La paparoza di tijo Kako Montiera", "Dulse de rosas", kao i crtice "Disjues di las hadras", "Dotas", "Tija Merkada di Jahilo Finci". Pisala je i pjesme, od kojih su sa~uvane samo neke. Najljep{e su: "Madres", "Violetas", "Humanita". Bohoreta se ogleda i na polju publicistike. Godine 1917. pisala je studiju o sefardskoj `eni kao odgovor na uvredljivi ~lanak Berna`ikovske "Die Spaniolin in Bosnien". Bohoreta se

BEHAR 98

~udi kako se neko mo`e usuditi da pi{e sa toliko diletantizma, nepoznavanja ~injenica i ignoracije. ^lanak Bernar`ikovske vrvi od napada na sefardsku `enu koju ona uop{te ne poznaje. Studija je najprije pisana na njema~kom jeziku. Na insistiranje Dr. Vite Kajona ona prevodi ovu studiju na {panski jezik. Dana 18. XII. 1931. godine Bohoreta je ovu studiju posvetila kulturnom dru{tvu "La Benevolencija". ^itaju}i ovu studiju pred na{im o~ima o`ivljuju likovi na{ih majki, baka i svih onih `ena koje su nas okru`avale u djetinjstvu. Za njih Bohoreta ka`e "Nedoku~ive su bile u svojoj ljepoti. Skromne `ene sa ~ijih lica je zra~ila ljubav prema domu i djeci, koje su `arile ljepotom, iako im na ~elu nisu blistali pravi biseri. One su strpljivo podnosile svoj `ivot, u ~asovima nesre}e bile su jake, u te{kim isku{enjima nepokolebive. Da bi sa~uvale svoju porodicu i ishranile svoju djecu, nisu prezale ni od najte`eg rada".

"Sefardska `ena je gorda", pi{e Bohoreta, "ona nikada ne odaje svoju neima{tinu, jer ne `eli da je sa`aljevaju".

Ove `ene su umirale tiho i ne~ujno, kao {to im je cio `ivot bio i tekao: skromno i radino, ~utljivo i tiho. "Za sefardkinju njen dom je bio jedno malo kraljevstvo", ka`e Bohoreta. Bohoreta je bila najstarije dijete u brojnoj porodici Levi. K}i malog trgovca, skromnih materijalnih mogu}nosti, osjetila je ve} u najranijem djetinjstvu te`inu neima{tine i oskudice. Otac se seli sa cijelom porodicom u Carigrad, gdje Bohoreta zavr{ava francusko-jevrejsku {kolu Alliance Israelite. Povratkom u Sarajevo prilike se nisu izmijenile, niti pobolj{ale. Pa ipak u porodici, u kojoj je Bohoreta odrasla i gdje je pro{la prvu {kolu `ivotnih borbi i tegoba, bilo je mnogo harmonije, ljubavi i strepnje, tako da je Bohoreta stvaraju}i svoje pozori{ne komade u njih utakala harmoni~nu atmosferu tog porodi~nog `ivota.

Knji`evnu vrijednost Laure Papo Bohorete ne treba osmatrati strogim mjerilima dana{nje svjetske ili na{e literature, nego kao pojavu prve sefardske obrazovane i pismene `ene u na{oj sredini. @ena koja se izdigla iznad vremena i sredine u kojoj je `ivjela. @ena koja je osje}ala potrebu i sposobnost da literarnim putem svoje poruke toj sredini ka`e. Njena djela predstavljaju nam dragocjeni izvor za prou~avanje folklora, obi~aja, vremena, psihologije i jezika kojim su govorili sefardski Jevreji. Kalmi Baruh, bez sumnje najbolji poznavalac `ivota, kulture i jezika sefardskih Jevreja, o njoj je kazao: “Laura Papo je poznata i divna radnica i vjerovatno jedan od najboljih poznavalaca sefardske usmene tradicije u Bosni". To je jedan dokaz vi{e izuzetnih sposobnosti ove zna~ajne `ene.

Preuzeto iz: Ovadija, Rikica: "Laura Papo Bohoreta", Spomenica - 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, Odbor za proslavu 400-godi{njice od dolaska Jevreja u BiH, Sarajevo, 1966., str. 305. - 307.

27

MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

Mostarska knji`evna ba{tina –

u mostarskom Muzeju Hercegovine

1

Pi{e: Ibrahim Kajan

Sa`etak: Sredi{nje mjesto u prostoru kulturnog identiteta Mostara, svakako je, uz arhitektonsko-neimarsku ba{tinu, golemo knji`evno naslje|e anonimnih i poznatih mostarskih pisaca. Knji`evnu ba{tinu ~ine tekstovi srednjovjekovlja, osmanskog, austrougarskog i jugoslavenskog razdoblja. Knji`evnom se ba{tinom bave arhivi, biblioteke, muzeji i specijalizirani zavodi. U Odjelu knji`evnosti Muzeja Hercegovine, smje{tenom u memorijalnoj ku}i Svetozara ]orovi}a, muzeolo{ki je obra|en i izlo`en javnosti vrlo mali dio naslje|a mostarske knji`evne gra|e: rije~ je o ostav{tinama trojice knji`evnika - Svetozara ]orovica, Alekse [anti}a i Hamze Hume. Predla`e se Gradu Mostaru da Muzeju, po{to je postao u neku ruku besku}nik iseljavanjem iz Medrese koju

mu je, pri osnivanju 1950. godine, Narodni odbor Op}ine Mostar predao na upravljanje, obnovi zgradu biv{e Djevoja~ke {kole za budu}e muzejske namjene. Odjel knji`evnosti u Ku}i ]orovi}a nu`no je vratiti prvobitnoj ideji, sje}anju na knji`evnike koji su u njoj `ivjeli - ]orovicu i [anti}u, obnoviti joj prvobitni interijer i unijeti savremene oblike muzealizacije knji`evne ba{tine.

Autor teksta sugerira, da treba pristupiti i pripremama novih prinosa prona|ene ili otkupljene gra|e, te je pripremiti za novi prostor Muzeja Hercegovina. Tako bi, u dugoro~nom programu, knji`evna ba{tina mogla osvojiti prostor svoje temeljne zada}e – da prenese u budu}nost ideje i razvojne slojeve kulturnih elemenata koji su, u pro{losti, bili temeljnom gra|om kulturnog identiteta Grada.

Klju~ne rije~i: Kulturni identitet, knji`evna ba{tina, Mostar, Muzej Hercegovine, arhiv, biblioteka, osmansko i austrougarsko doba, razdoblje kraljevine i socijalisti~ke Jugoslavije, pisci, rukopisi, gra|a, dokumenti, biografija, predmetno i duhovno, digitalni oblici i izdanja, virtualno spremi{te, kulturolo{ki prostor, pitanje postojanja i opstanka…

Historijski okvir Kulturni identitet grada Mostara razvijan je, oblikovan i potvr|ivan kroz vi{estoljetnu povijest, a najvidljiviji i najpoznatiji dijelovi tog skupa elemenata koji ga ~ine "usporedivim sa samim sobom“, nepobitno su u oblicima neimarske i knji`evne ba{tine. Historijska procedura kulturizacije obuhva}a vrijeme od 550 godina, od prvog spominjanja 1452. godine2, ispunjeno kontinuiranom smjenom razli~itih povijesnih razdoblja, kulturno-civilizacijskih obrazaca, jezika i pisama.

U pisanom naslje|u Mostarci ba{tine }irili~ne, latini~ke, arabi~ke i hebrejske tekstove, ispisane na bosanskom, hrvatskom, srpskom, te latinskom, turskom, arapskom, perzijskom i {panjolskom (ladino) jeziku mostarskih Sefarda. Najstariji sa~uvani mostarski tekstovi su epitafi urezani bosan~icom u srednjovjekovnim ste}cima.

1 Izlaganje na Nau~nom skupu "60 godina Muzeja Hercegovine u Mostaru", 2

Hotel Bristol, Mostar, 19. januara 2010.

Po pismu Dubrov~ana od 3. IV. 1452., u kojem se navodi da se Vladislav Hercegovi} odmetnuo od svoga oca Hercega Stjepana i zauzeo Blagaj i dvije kule na mostu Neretve (… et do castelli al ponte de Neretua…).

U: dr. K. Jira~ek, Die Handelstrassen und Bergwerke vom Serbien und Bosnien während des Mittelalters, Prag, 1879., str. 79

28

I ljudi i prostor na kojem su `ivjeli, svjedo~ili su sudare i mije{anje kulturnih i civilizacijskih nanosa kasnog bosansko-humskog srednjovjekovlja, osmansko-islamskog razdoblja (1466. – 1878.), austrougarskog vladanja (1878.

– 1918.), te razdoblja kraljevine (1918. – 1941.) i socijalisti~ke Jugoslavije (1945. – 1991.). U interregnumu, od 1941. do 1945., Bosna i Hercegovina bila je pripojena tzv.

Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj.

Mostarska knji`evnu ba{tinu Najplodnije knji`evno razdoblje, svakako je, ve} i po samoj dugovje~nosti, vrijeme osmanske uprave Mostarom. Knji`evni tekstovi pripadaju razli~itim jezicima i autori su im pisci razli~itih etni~kih pripadnosti, gledaju}i iz pozicije dana{njeg vremena. Pod pisanom i literarnom ba{tinom valja promatrati sve historijske, pedago{ke, disputacijske, filozofske, knji`evne i `urnalisti~ke oblike, te prijevodnu knji`evnost. Osim rukopisa i knjiga, u ba{tini zna~ajno mjesto zauzimaju listovi, ~asopisi, kalendari, almanasi, leksikoni, i sli~na gra|a.

BEHAR 98

MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

Me|u najstarijim poznatim autorima mostarskog (blagajskog) porijekla nalazimo sljede}a imena: Ali-beg Hercegovi} [iri, unuk Hercega Sjepana (u. 1550.), Kandi (zabilje`ena pjesma iz 1552./53.), Zijai Mostarac (u. 1584./85.), Ali dede Bo{njak (u. 1598.), Dervi{-pa{a Bajezidagi} (u. 1603.), Med`azi [ani Mostari (u. 1610.), Dervi{ @agri} Mostarac (u.

1640.), Adli ^elebi Mostarac, Husein ^atrnja, Kalimi Mostari, Ubejdija ibn Zirai i Hasan Mostari (kraj. 16. – po~. 17. st.), Ahmed Dervi{pa{i} Sabuhi (u. 1641.), Ahmed Ru{di Mostarac (1637. – 1699./1700.), Sulejman Mevlevija Mostarac (u. 1653.), Ahmet-aga Ar{inovi} Zirai (po~. 17. st.), Mustafa ef. Ejubovi} – [ejh Jujo (1651. - 1707.), Fevzi Mostarac (u. 1747.), Ahmed Mostarac (u. 1748.), Ibrahim Opija~ (1678. – 1726.), Rahmija Mostarac (kraj 18. – po~. 19.), Prokopije ^okorilo (1802. – 1866.) i Joanikije Pamu~ina (1810. – 1970.), Omer Humo (1820. – 1880.), Mustafa Sidki Karabeg (ubijen 1878.), Ali Fehim D`abi} (1853. – 1918.) i brojni drugi.

U austrougarskom razdoblju djelovali su i va`nija djela objavili vrlo plodni pisci Svetozar ]orovi} (1875. – 1919.), Aleksa [anti} (1868. - 1924.) i Osman \iki} (1879. – 1912.), Osman Nuri Had`i} (1869. – 1936.), Ivan Mili~evi} (1868.1950.), Abdulah Bjelavac (1857. – 1905.), Hasan Nametak, Mehmed D`elaludin Kurt (1876. – 1944.), ali i Musa ]azim ]ati}, ro|en u Od`aku (1878.), u Mostaru je ostvario najplodnije pjesni~ko, prevoditeljsko i uredni~ko `ivotno razdoblje izme|u 1913. do 1915., kada je umro.

Najzna~ajnija djela u prvoj Jugoslaviji napisali su Hamza Humo (1895. – 1970.), Nika Mili}evi} (1897. – 1980.), Abdurezak Hivzi Bjelevac (1886. – 1972.), Husein \ogo Dubravi} (1880. – 1961.), Ilija Jakovljevi} (1898. – 1948.), Jovan Radulovi}, Vladimir ]orovi} i Alija Nametak (1906. – 1987.), a u drugoj Jugoslaviji Abdurahman Nametak (1908.-1982.), Ivan Alilovi} (1925. – 1983.), Smail Bali} (1920. – 2002.), Hivzija Hasandedi} (1915. – 2003.), Vlado Pulji} (1934. – 2008.) i Alija Kebo. (1932. – 2008.)

Ideologizirani kulturno-prosvjetni sistem Socijalisti~ke Jugoslavije restriktivno se odnosio prema duhovnom i knji`evnom naslje|u posebice ako je bio pro`et vjerskim misaonim horizontom; u tom smislu izrazito se negativno odnosio prema, i ina~e "nepriznatim", bosanskim muslimanima. U obzoru sistemskog obrazovanja, nije postojala knji`evnost bosanskog srednjovjekovlja, osmanskog razdoblja, a iz austrougarskog razdoblja "propusnice" su imali isklju~ivo srpski i hrvatski pisci Bosne i Hercegovine. To stanje je trajalo sve do kasnih osamdesetih godina XX. stolje}a.

u pravilu trajno ~uva, stru~no obra|uje i daje na kori{tenje arhivska gra|a;5 BIBLIOTEKA (knji`nica) je javna ustanova, koja slijede}i op}eprihva}ene ciljeve dru{tva i na~ela stru~nog rada, nabavlja, obra|uje, ~uva i daje na kori{tenje knji`ni~nu gra|u;6 MUZEJ je stalna ustanova koja sakuplja, vrednuje, ~uva i izla`e javnosti zbirke predmeta, umjetnina, dokumenata, prenose}i ideje pohranjene u njima i stvaraju}i znanje o tome.7 U sve tri vrste institucija, uz evidentne svrhovite razlike njihovih temeljnih razloga postojanja, nerijetka je kombinacija svih nabrojanih aspekata u pogledu tretiranja knji`evne ba{tine, a koja se u svakoj od njih, barem u nekoj slu~ajnoj ili namjernoj selekciji, nalazi.

Za razliku od arhiva i biblioteka, koji obra|uju, ~uvaju i daju na kori{tenje ono {to su prikupili od ba{tine isklju~ivo u slikovnom, rukopisnom i knji`nom obliku, muzeji otvaraju {iri horizont prikaza autorove ba{tine koja uz djelo akceptira i samu osobnost, koja postavlja pitanja konteksta prostora i epohe, pa su nerijetko pojedina~ne muzejske zbirke knji`evne ostav{tine obuhvatile, uz rukopise i autorske primjerke objavljenih knjiga - prijepise, pisma, osobne dokumente, priznanja, diplome, povelje, plakate i sli~no, ali i kompletne biblioteke s kojima se pisac slu`io, namje{taj njegove radne sobe, uporabne predmete (nalivpero, tintarnice, nao~ale, odjevni predmeti i sl.), pa sve do stambenih i ambijentalnih cjelina u izvornom ili, ~emu se sve vi{e pribjegava, kompleksnih rekonstrukcija kojima je nebitno {to ne posjeduju ni jedan jedini izvorni predmet (npr. Dom Marina Dr`i}a u Dubrovniku, rodne ku}e /u izgradnji/ Antuna Gustava Mato{a – u Tovarniku).

Primjetno je da su muzejske postavke knji`evnih ostav{tina potpuno otvorene onoj dimenziji knji`evnika koja je, takore}i, prognana iz knji`evnosti - muzejski izlo{ci te`e rekonstruirati knji`evnu i osobnu biografiju – zadiru}i podjednako sna`no i u prostor i u vrijeme knji`evnikova `ivota.

Otuda se u muzeju vidno mjesto daje prepisci a ona uklju~uje niz drugih biografija preko kojih se pribli`ava i "o~itava" intimno i politi~ko vrijeme epohe…

Mala usporedba: Biografije i autobiografije, knji`evno i publicisti~ki pisani memoari – danas su ponovno na cijeni i, osobito u podru~ju engleskog jezika, objavljuju se u vrtoglavim nakladama. Publicisti~ke i romansirane biografije sve su ~e{}e prisutne na repertoaru knji`evne ponude u Hrvatskoj i Srbiji.8 Primjera, mada rijetkih, ima i u nas, u biografskim romanima Josipa Le{i}a.9 Vrlo je zanimljivo mi{ljenje zabi-

"Pospremanje" knji`evna ba{tina?

3

[to bi valjalo misliti i uraditi u nakani muzejskog "pospremanja knji`evne ba{tine"3, njezinog izlaganja i tretmana kao "op}ekulturnog dobra naslije|enog od predaka"4, kako se ba{tina i definicijski tretira.

Knji`evnom ba{tinom, kao klju~nom supstancijalnom gra|om (nakon filozofske) narodnosnog i nacionalnog duha, bave se osim muzeja, arhivi i biblioteke, a u nekim zemljama i specijalizirali zavodi za prou~avanje knji`evnosti.

ARHIV (lat. arhivum – pismohrana) je ustanova u kojoj se

BEHAR 98

Sintagma posu|ena iz teksta zagreba~kog prof. dr. Vinka Bre{i}a (”Kako pospremiti knji`evnost”, 2006.)

4 Op}a i nacionalna enciklopedija, knj. 2, Proleksis d.o.o / Ve~ernji list, Zagreb, 2005., str.208 5 Isto, knj. 1, str. 303 6 Isto, knj. 11, str. 52 7 Isto, knj. 14, str. 152 8 Primjerice, Radovan je Popovi} objavio desetak biografija (I. Andri}a, M. Crnjanskog, M. Selimovi}a, B. ]opi}a, I. Sekuli}, D. Maksimovi}, V. Petrovi}a, R. Petrovi}a, D. ]osi}a…), i na taj na~in sna`no vratio ugled tom, gotovo zamrlom, `anru u srpskoj knji`evnosti, NIN, 18. maja 2000.

9 Le{i} je napisao pet biografskih romana, me|u kojima je najpoznatiji "Aleksa [anti}", Veselin Masle{a, 1990.

29

MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

lje`eno u "Razgovorima sa Borhesom" Richarda Burgina, u kojem ~uveni knji`evnik ka`e: "U mnogim mojim pri~ama i pesmama sredi{nji lik je knji`evnik. Pa, `elim da ka`em da knji`evnost nije obogatila svet samo daju}i mu knjige, ve} i razvijaju}i novi tip ~ovjeka, pisca."10

Knji`evna ba{tina i knji`evnikova ostav{tina: tradicionalne zbirke i virtualna spremi{ta Potpuno je nedvosmisleno da se pod knji`evnim naslje|em podrazumijeva tekst, ono {to predstavlja knji`evnohistorijsku gra|u i koja zanima historiju knji`evnosti kao znanstveni prostor. Iz perspektive muzeja, naslije|e jednoga pisca nije samo pisani trag, njegova umjetnina rije~i, njegovo zapisano pa potom arhivirano djelo; danas je, nakon ruskog formalizma i strukturalizma, ponovo o`ivjelo zanimanje za njegovu biografiju i sve ono – predmetno i duhovno – {to je konstituiralo jednu cjelovitu sudbinu, koja je, upravo na tragu citata iz Borhesova iskustva – "razvila novi tip ~ovjeka, pisca". Takvo naslje|e ne mogu prihvatiti institucionalne prirode arhiva, biblioteka, zavoda za prou~avanje knji`evnost, pa ~ak ni "~uveni" misteriozni policijski arhivi. Takvo knji`evnikovo naslje|e – podjednako njegova pjesma i njegova lula, njegov rukopis romana kao i njegov probu{eni {e{ir – smje{taju se u muzej; jer: muzej izla`e na{em pogledu predmete u osobitu rasporedu, u rekonstruiranu historijsku sekvencu, ili u epohu - koja nama, danas, govori o putovima prije|enog razvoja i naslagama identiteta odre|enog vremena i odre|enog prostora.

U novokoncipirane zbirke suvremenih muzeja ili zavi~ajnih knji`evnih zbirki ulaze, uz tradicionalne, i suvremeni oblici informati~kog doba: audio i video-kasete, diskete i CD s digitalnim izdanjima rukopisa, knjiga, ~asopisa, ali i filmskim i dramskim oblicima u kojima je knji`evnikovo djelo dobilo novo ruho, novu medijsku mogu}nost beskrajnog, virtualnog spremi{ta. Digitalni oblici, obzirom na brze mogu}nosti distribucije (nosa~i teksta, slike i zvuka, Internet) i {irokog spektra kori{tenja, zahva}aju {iroki prostor klju~nih ~ovjekovih interesa i o~ekivanih odgovora kroz kulturnu ponudu - od znanstveno-istra`iva~kog i edukativnog do turisti~kog i kulturolo{kog.

Ku}a Svetozara ]orovi}a Odjel za knji`evnost Muzeja Hercegovine smje{ten u ku}i knji`evnika Svetozara ]orovi}a, otvoren je (1960.) s temeljnom idejom da se ukupna bogata mostarska knji`evna ba{tina reprezentira zaostav{tinom dvojice mostarskih i bh. pisaca Svetozara ]orovi}a i Alekse [anti}a. Iza 1970. Odjel je pro{iren postavom Hamze Hume, prou~avana u sklopu srpske knji`evnosti, te historijskim pregledom {tamparstva u Mostar od 1872. do 1941. godine. Dodavanjem nove gra|e, iznevjeren je po~etni koncept memorijalne ku}e kao autenti~nog ambijenta u kojem su `ivjeli, stvarali i umrli pisci izuzetno bogatog i zna~ajnog knji`evnog naslje|a. Obzirom da 10

Bergin, Ri~ard: Razgovori sa Borhesom, De~je novine, Gornji Milanovac, 1981., str. 166

30

je Muzej nakon nezapam}enog ratnog razaranja 1992. – 1995., iseljen iz zgrade Medrese, najzna~ajnijeg dijela prostorija u kojima je bio smje{ten u doba osnivanja (1950.), pa je sada zbijen u Spomen ku}i D`emala Bijedi}a, predla`e se Gradu da rekonstruira u ratu te{ko stradalu zgradu biv{e Djevoja~ke {kole i u nju smjesti temeljne muzejske postavke te trenuta~no najstarije kulturne institucije u Mostaru.

Odjel knji`evnosti nu`no je potpuno rekomponirati na na~in vra}anja temeljne zamisli iz 1960., tj. ku}i ]orovi}a mora se vratiti unutra{nji stilski izgled i sadr`aj koji simulira `ivotni ambijent knji`evnika ]orovi}a i [anti}a; nu`no je pristupiti stvaranju novog prostora (u sklopu rekonstruirane Djevoja~ke {kole kao novog Muzeja Hercegovine?) u kojem bi muzealizirana knji`evna i druga pisana ba{tina Mostara potpuno zrcalila kulturnu ina~icu ukupnog identiteta Grada po{tuju}i historijske, kulturolo{ke, nacionalne, jezi~ke i knji`evnoformalne paradigme u kojima su stvarani tijekom svih razdoblja, a ne samo austrougarskog i etni~ki jednozna~nog.

P.S. Ostalo je neodgovoreno na mogu}e pitanje kamo smjestiti zbirku Hamze Hume? To je pitanje po`eljno, jer }e otvoriti pitanja, prije svega, bo{nja~kog samozaborava. Gdje je, u Mostaru, ro|en Dervi{-pa{a Bajezidagi}? Gdje su `ivjeli Mustafa ef. Ejubovi} i njegov u~enik Ibrahim Opija~? Gdje je, u kojoj ulici ro|en Osman \iki}? Mo`da }e nas to podstaknuti, da barem mo`emo upitati jo{ uvijek `ive nasljednike ne tako davno umrlih, u historijskom smislu, Mustafe Sidki Karabega, ili u najnovije vrijeme – Hume, Nametka, Hasandedi}a, Kebe!

Umjesto zaklju~ka Predstoje nam zadaci prvorazredne kulturolo{ke prirode i redefiniranje na{e kolektivne memorije. Nju }e podupirati konkretni zadaci tra`enja, identificiranja i rekonstrukcija (u nu`nom pronala`enju novog prostora ili kapitalnog investiranja u izgradnju novog Muzeja Hercegovina s cjelovitom panoramom vi{estoljetne mostarske knji`evnosti, do otkupa knji`evnih zaostav{tina i ku}a zna~ajnih pisaca), zatim prou~avanja i prire|ivanja izdanja antologijskih, izabranih ili sabranih djela mostarskih pisaca, Suvremene tehnologije i elektroni~ke obrade, digitalne obrade i digitalna izdanja otvaraju prostor novim djelatnostima muzeja, prije svega prostor virtualnog muzeja – izuzetno bitnog osobito za rijetke ili nedostupne rukopise, prijepise, izdanja, kriti~ke valorizacije, fotografije, ~asopise…, po cijelom svijetu rasute knji`evne ba{tine koja se u zadnjih nekoliko desetlje}a vrlo plodonosno iznosi u kulturnu javnost.

Temeljno pitanje na{eg odnosa, posebice i iznad svega pitanje dr`ave i njezinih institucija, prema kulturi – najdoslovnije je pitanje na{eg postojanja i na{eg opstanka, a pod na{im opstankom podrazumijevam svakog ~ovjeka u Mostaru i u dr`avi Bosni i Hercegovini. Jednostavno, propast kulture, koja se o~ituje na svakom koraku, propast je ove dr`ave.

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Jezi~na analiza kao hijal i zeuk Adnan Kadri}, "Objekt ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti: Muradnama Dervi{-pa{e Bajezidagi}a“, Orijentalni institut u Sarajevu, 2008.

Pi{e: Senad Nani} Adnan Kadri}, autor prevodila~kog, kriti~arskog i teoretskog djela "Objekt ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti: Muradnama Dervi{-pa{e Bajezidagi}a“ razumijevanju izvornika pristupa poimanjem ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti. Koncept Ljubavi u "Muradnami“ Dervi{-pa{e Bajezidagi}a, dokazuje autor, temelji se na poznatom tesavufskom konceptu i teoriji "{ahida“ – svjedoka i mjesta osvjedo~enja bo`anske Ljubavi i Ljepote, kojeg je utemeljio Ibn Arebi. "Muradnama“ ve}im dijelom predstavlja adaptirani Bajezidagi}ev prijevod Binaijeve mesnevije "Sehaname /O dare`ljivosti knjiga/“ s perzijskog na osmanski turski jezik. Uvodna poglavlja i zavr{nu poemu "Muradname“ skladao je Bajezidagi} i djelo dovr{io godine 1587. Kadri}ev prijevod predstavlja prvo kriti~ko izdanje "Muradname“, velikog djela tesavufske knji`evnosti bosanskog autora uz ve} kriti~ki prevedena djela "Pripovijest o [ejhu Abdurrezzaku“ Hasana Zijaija Mostarca i "Ljepota i srce“ Ahmeda Valija Novopazarca. Autor je uz kriti~ki prijevod izvornika knjigu opremio teoretskim i kriti~kim poglavljima gdje, osim u samo djelo, daje i uvid u zna~enja i kontekst cijelog knji`evnog `anra.

Autor "Muradname“ Dervi{-pa{a Bajezidagi} ro|en je u Mostaru. U doba sultana Selima II. /1566.-74./ i jo{ uvijek mo}nog velikog vezira Mehmed-pa{e Sokolovi}a, vrlo mlad odlazi na Dvor. Selima II. naslje|uje Murat III., ljubitelj klasi~ne perzijske poezije, kome prijevod poeme Bajezidagi} posve}uje. "Sehanama“ se na prijevod daje Bajezidagi}u, ve} poznatom po vlastitom poetskom djelu na perzijskom jeziku "Zubdetu-l-E{‘ar“. Bosanskim je beglerbegom imenovan 1599. Godine 1603. pogiba u bici kod Csepela /Kovin Ade/. Iz 1602. poznati su njegov gazel o Mostaru, tarih-elegija povodom maj~ine smrti i gazel o Bosni upu}en serhat-agama, a iz no}i pred pogibiju proro~anski gazel o sudbini. Kadri} djelo oboga}uje prijevodom navedenih gazela. Razmatraju}i kontekst djela, autor koristi uobi~ajenu odrednicu "orijentalno-islamske“ knji`evnosti. Pitamo se {to ona to~no zna~i. Odre|uje li tematsku i formalnu vezu s perzijskim i indijskim predislamskim naslje|em, tada i zna~ajan korpus gr~ke antike pripada "orijentalnoj“ knji`evnosti, od Platonovog pojma estetike do Aristotelove kozmologije. Odnosi li se pak na islamsku ili, specifi~nije, tesavufsku tematiku, pridjev "orijentalno“ je suvi{an. Smatram primjerenijom upotrebu odrednice "islamske“ ili knji`evnosti "muslimanskih naroda“, neovisno o jeziku predlo{ka.

BEHAR 98

Povijesno je tesavuf prisutan u knji`evnosti na turskom jeziku od samih po~etaka. Javlja se ve} u prvom pisanom djelu Turaka muslimana pod naslovom "Znanje koje daje sre}u“ koje je napisao Jusuf Has Had`ib. Jo{ u vrijeme sultana Selima Javuza izdana je fetva o pravovjernosti Ibn Arebijevog u~enja. Tesavufski stru~ni registar u Bosni sre}e se ve} u 15. stolje}u, jo{ od otvorenja Isa-begove tekije. Otada su napisana brojna djela. Autor isti~e kako je poezija na osmanskom turskom jeziku uglavnom preuzimala i neznatno modificirala velike romansirane arapske i perzijske ljubavne epove. Veli~a se pojam ~edne ljubavi gdje `udnja ne tra`i ispoljenje u tjelesnom u`itku. To je vrst "orijentalne“ platonske ljubavi.

Jusuf je oli~enje {ahida, on je "voljena osoba“, vrhunac fizi~ke ljepote i islamskog odgoja. Zulejha ga ne uspijeva privoljeti na tjelesnu ljubav i pribli`ava mu se samo putem ~edne platonske ljubavi.

U islamskim knji`evnostima, obrazla`e Kadri}, kult ~edne ljubavi razvija se u dva pravca, onom profane ~edne

31

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

ljubavi izme|u mu{karca i `ene, te onom koji podrazumi- savufsko razumijevanje prirode spoznaje preveo u projeva tesavufski modificiranu poemu gdje profana ljubav stor prirodne filozofije oslobodiv{i je naslije|enih mepostaje misti~ka Ljubav. Kult ljepote postupno se pret- tafizi~kih proizvoljnosti aristotelske tradicije i tako otvovara u kult misti~ke ljubavi prema apsolutnoj "Ljepoti“, rio prostor za oblikovanje renesansnog i modernog pojBogu, odnosno u ljubav prema Stvoritelju te vanjskim i ma svemira. ^ovjek je mikrokozmos Bo`anske Ljepote i unutarnjim duhovnim ljepotama ~ovjeka. "Ljubav se Ljubavi. Duhovno srce je ~ovjekovo sredi{nje vrelo izdigla iznad poriva tijela i srca da bi postala duhovna dis- Spoznaje. Stvarala~ka imaginacija /hijal/ mjesto je susciplina.“ Zadr`avaju se stari klasi~ni opisi ljepote `ene ili reta ljudske i Bo`anske Ljubavi. Ovako pojmljena priroda mu{karca, ali im se bitno modificira namjera i poruka ~ovjekovog bi}a odraz je epistemologije ~istog platonizdjela. Primjeri strastvene ljubavi preobra`avaju se u ma u islamskoj misti~noj tradiciji, koju poznajemo iz primjere pedago{ko-didakti~ke naravi. Oni to mogu, jer djela El-Gazzalija i drugih klasika, ali i iz sukladnih nestaju svi dijelovi koji govore i opisuju fizi~ku strast. Sna- refleksija u bliskim tradicijama, kao {to ~itamo u djelu `na tradicija ljubavne poezije u perzijskoj knji`evnosti, primjerice Leibniza, naglasio bih. sklonost k unutarnjem tuma~enju teksta /te’vil/ i filozofs- Zanimljivi su ciljevi prijevoda s perzijskog koje Bajezidagi} ka stremljenja k spoznaji "tajne“ istine, otvorili su vrata isti~e. Prosvjetiteljski namjenjuje svoj prijevod narodu tesavufskoj i ibnarebijevskoj interpretaciji pojma ljubavi i kako bi na turskom jeziku bio svima dostupan, za op}e u poeziji. Metafore misti~ke naravi postupno prerastaju u dobro. Bajezidagi} iskazuje skromnost u smislu svojih prepoznatljive terminolo{ke odrednice, pa ve} tada nas- pjesni~kih dosega. Lako su usporedivi toposi s onima taju terminolo{ki rje~nici. Navedenu teoriju i terminolo{ki srednjovjekovne i ranorenesansne europske poezije, isti~e Kadri}. Poglavlje "Tevhid“ je kumulirani topos nesustav usvajaju pjesnici u svim islamskim zemljama. izrecivosti Svetog, toposa danas Sredi{nji pojam i "lik“ perzijske vrlo rijetkog, ina~e sastavnog dijemisti~ne poezije je {ahid koji predPovijesno je tesavuf prisutan u knji`ela diskursa sakralnog ekspresivstavlja mladu i lijepu osobu. ^ak i vnosti na turskom jeziku od samih ponog podstila u knji`evnosti. Lirski mladi} mora biti obdaren ljepotom ~etaka. Javlja se ve} u prvom pisasubjekt prelazi iz lirskoga "ja“ u tijela, ali i uzorito{}u islamskog lirski "mi“ jer glasom kolektiva veodgoja. ^itava emotivna skala u nom djelu Turaka muslimana pod li~a opjevane autoritete. U nastavopisu lijepe osobe tek je izraz divlnaslovom "Znanje koje daje sre}u“ ku lirski subjekt relativizira sebe i jenja ljepoti Bo`jeg stvaranja. koje je napisao Jusuf Has Had`ib. Jo{ svoja djela mole}i Boga za pomo}. [ahid posvjedo~uje ljubav prema u vrijeme sultana Selima Javuza izdaTo je topos pobo`nog blagoslova.

Bogu. Ogledalo je {ahid. [ejh je i U autobiografskom poglavlju "SeHermes /sabejski Poslanik Idriz, na je fetva o pravovjernosti Ibn Arebibeb-i te’lif“, Bajezidagi} govori toza koga se prenosi da je podu~en jevog u~enja. Tesavufski stru~ni regiposom nagla{ene skromnosti. On zikru kao putu k samospoznaji/ i star u Bosni sre}e se ve} u 15. stoljekoristi i retori~ki inventar za prunjegova slika, a murid /u~enik/ je }u, jo{ od otvorenja Isa-begove tekije. `anje slike idealnog ~ovjeka, onog onaj koji o~ekuje sjaj bo`anskog Svjetla u svojoj "svjetiljci“ – srcu /"Allahu nuru-s-semavati ve-l-erd“/. Srce murida je istodobno ogledalo /staklenka/ drugom vjerniku kroz koje treba bljesnuti plam Spoznaje, precizira Kadri} osnove tesavufske spoznajne metode. Treba re}i da se ovdje nalazi i prostor mogu}e i ~este manipulacije misti~kim tradicijama gdje u~itelj neupitno{}u autoriteta podre|uje u~enika u svrhu svog, iako duhovnog, ipak u`itka. No, kako autor citira Magribija, "U svoj ljepoti vidim samo Njega, ne misli da mi je do lijepog lica stalo… Ti mo`da sunce vidi{, a ja Lice cijelo…“. Stoga u ovoj tradiciji nema individualiziranih opisa, lik voljene osobe posve je {abloniziran i idealiziran. Svaki atribut voljene osobe ima preciznu simboli~ku vrijednost. Oblikovan je gotovo hermeti~ki zatvoren tesavufski terminolo{ki inventar metafora sukladan onima u anti~koj perzijskoj knji`evnosti.

Ljubav prema stvorenom je metafori~ka, odraz zbiljske ljubavi prema Stvoritelju. Stvoreni svijet je metafora Bo`je ljubavi. Kako se umom ne mo`e obujmiti Bo`je bi}e, o Bogu se ne razmi{lja izravno ve} razmatraju}i Njegova stvorenja. Prisjetimo se ~asom kako je El-Gazzali ovo te-

32

koga se hvali, kao i slike idealnog krajolika, umjesto realisti~nog kada govori o stvarnoj osobi i prostoru. Bajezidagi}evo spominjanje pjesni~kog nadahnu}a, kao dijela isijavanja Bo`je milosti i druge filozofske opservacije u djelu, Kadri} dr`i zanimljivima za shva}anje op}eg karaktera poezije, gdje rije~ "{i’r“ etimolo{ki vezuje uz spoznaju i osje}ajnost vi{e razine. Ovdje moram ulo`iti prigovor. Izvorno "{i’r“ ozna~ava osjetilno, iskustveno znanje, pa ga Kur’an suprotstavlja kao ni`eg reda onom koje je ste~eno istinskom poukom, "‘ilm“.

Stoga mu se ne mo`e etimolo{ki pripisati samo ono zna~enje koje nudi Kadri}. Perzijska refleksija arapskog pojma, naime, nije izvor.

U uvodu u prijevod Bajezidagi}evog prijevoda "Sehaname“ Kadri} ustvr|uje postojanje posebno "kodiranog“ metajezika tesavufskog poetskog diskursa. Jezik tesavufske poezije i s psiholo{kog aspekta predstavlja podru~je "vladavine terminologiziranih metafora“ vi{e razine. Tesavufska ideja Ljepote i Ljubavi je univerzalna i stoga sli~na onima u anti~koj Indiji i Gr~koj te judaisti~koj filozofiji kao i predislamskoj Arabiji. Nasuprot ideji

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

da je rije~ o vi{ezna~nosti leksema, Kadri} tvrdi da kon- koji je potisnut iz javnog `ivota. No on nije nestao, jo{ je u tekst neutralizira pretpostavljenu potencijalnu "vi{e- upotrebi. Metafore koje upu}uju na spoznaju su{tine zna~nost“ odre|ene lekseme i aktualizira "tra`eno“ odre|enih pojava, ontolo{ke metafore, prirodne su u ljudzna~enje. Opredijelio se stoga za doslovnu stru~nu kon- skoj viziji stvarnosti pa o njima ne razmi{ljamo kao stitekstualiziranu interpretaciju poeme opremiv{i prijevod liziraju}im metaforama. Ontolo{ke metafore sastavni su rje~nikom terminolo{kih leksi~kih jedinica kori{tenih u dio spoznajnog procesa u ljudskom umu, a logika jezika "Sehanami“. Lijepo je biti ~itatelj Kadri}evog djela i uvje- neke apstraktne pojmove najneposrednije iskazuje kroz riti se da tuma~enje makar ove poetske tradicije ima metafore, vje{to nas podsje}a autor na zaboravljene snage oduprijeti se Derridaovoj de/kon/strukciji. Jer, temelje spoznajne prirode ~ovjekova uma. prisjetimo se, Allah objavi Furkan, Sverazlikovnik koji Kadri} razmatra i pitanje eventualnih homoseksualnih i razlikuje sve pojmove o kojima govori i to na na~in teks- pedofilskih aluzija tesavufske knji`evnosti. Pori~e tu motualnog samoodre|enja. Svaki pojam odre|en je nizom gu}nost dokazuju}i da svi tarikati u tesavufu polaze u svore~eni~nih odredbi koje zajedno stabiliziraju njegovo jim osnovnim pravilima, zapisanim u pravilnicima pona{anja "telkin-namama“, od hadisa u kojem Poslanik zabzna~enje. Islam po~inje kontekstualnim tuma~enjem.

Ponegdje se u Kadri}evom prijevodu ipak postavlja pitanje ranjuje po`udno gledanje u lica dje~aka i djevoj~ica. Podjesu li leksi~ke jedinice tesavufskog stru~nog registra ba{ sje}a na prisutnost istog motiva, gledanja u lice lijepog na svim mjestima nedvojbeno simboli~kog zna~enja ili dje~aka, u anti~koj gr~koj te predislamskoj perzijskoj i mo`da ponekad, s obzirom na kontekst dijela poeme, arapskoj kao i srednjovjekovnoj europskoj knji`evnosti imaju i doslovno zna~enje bez simboli~kog odre|enja. Da gdje se javlja blagonaklonost prema takvom pona{anju, li se u pri~i o ~au{u, koji propada i uop}e ne pristupa ali ~esto uz osude po`ude. Zanimljivi su u tom kontekstu citati djela povjesni~ara Gelibolulu duhovnom putu, ljepota djevojke Mustafe Alija iz 16. stolje}a koji kojom je o~aran mo`e prevoditi Kadri} govori toposom nagla{ene potvr|uju praksu zabrane i ka`njapo~etnim velikim slovom Lj, ili skromnosti znanstvenika tvrde}i za se vanja homoseksualnog pona{anja njeno lice po~etnim velikim da je laik u tesavufu kada stru~nu hermlade mu{ke posluge "gulama“ slovom L, kada on u njima ne vidi meneuti~ku interpretaciju prijevoda tekna osmanskom dvoru. Povjesni~ar odraz Bo`jeg stvaranja? S obzirom sta prepu{ta stru~njacima za tuma~eGelibolulu govori o gulamima i s na narav teksta i terminolo{ki obzirom na njihovo etni~ko porijekstru~ni registar, poema predstavlnje tesavufskih tekstova. ^ak i kada je lo uspore|uju}i grupe po izgledu i ja tipi~an primjer hiperteksta, gdje rije~ o tesavufu kao predmetu znanstpo moralnim svojstvima, gdje su se iza svakog termina krije povenog istra`ivanja u cilju tuma~enja mladi Bo{njaci visoko plasirani po sebna pri~a i posebna vrsta poetzna~enja, a ne "tek“ prevodila~kom potoba kriterija. Kadri} nam daje i priske i misti~ke realnosti teksta. To hvatu, poetskom diskursu ili duhovnom jevod fetve Bajezidagi}a kojom za je tekst vrlo razvijene mre`e iskustvu, Kadri} je dokazao da je kadar homoseksualizam i pedofiliju /guintertekstualne hijerarhije citata, suvereno tuma~iti tesavuf. lam-dostluk/ propisuje javno prokaluzija i op}ih tesavufskih motiva, letstvo i kamenovanje. ^ak i kad bi isti~e autor. se doslovno izvan konteksta prevoRadnja se u tesavufskoj poeziji u biti odvija u Srcu onoga koji je na putu Spoznaje. Naizgled dio i tuma~io Bajezidagi}ev prijevod opet bi se do{lo do konkretne imenice u tesavufskom stru~nom registru ~i- zaklju~ka da poema opisuje nefizi~ku vrstu ljubavi, osim taju se kao apstraktne imenice. Termini su zagonetke ko- ako se svjesno ne bi mije{alo razumijevanje pojmova je se same odgonetaju i postaju odgonetkama zbiljskog ljubav i seksualnost, argumentira Kadri}. smisla tesavufskog teksta. "Analizu poema iz tesavufskog Autor jedno poglavlje posve}uje i u`itku ~itanja. Jezi~ki stru~nog registra treba po~eti prou~avanjem teocentri~- u`itak u tesavufskim djelima le`i u nepredvidivom seno, a ne uobi~ajeno antropocentri~no oznakovljene poet- manti~kom preklapanju leksika iz stru~nog tesavufskog ske slike svijeta. Svijet tesavufskih termina nije fiktivni registra i op}eg leksika, ka`e. Dodao bih samo da je to svijet odre|enog autora, ve} je to konvencionalizirani sis- su{tina dra`i jezika uop}e gdje, naro~ito prelaskom u tem znakova za iskazivanje odre|enog stava i svjetonazo- vode prijevoda, tu dra` "ku{amo“ na nu`no stvarala~ki ra“, sjajno ocrtava Kadri} temeljne stvarnosti tesavufske na~in. Mo}na jezi~na analiza je i hijal i zeuk. Kadri} gospisateljske kulture. Kadri} ustanovljava semanti~ku ne- vori toposom nagla{ene skromnosti znanstvenika tvrdeprozirnost teksta na leksi~koj razini osmanske poezije. }i za se da je laik u tesavufu kada stru~nu hermeneuti~Funkcionalno raslojavanje leksike u osmanskom jeziku ku interpretaciju prijevoda teksta prepu{ta stru~njacima najlak{e se raspoznaje kroz stru~ne registre kao {to su za tuma~enje tesavufskih tekstova. ^ak i kada je rije~ o administrativno-pravni, vojni, medicinski, muzi~ki, gra- tesavufu kao predmetu znanstvenog istra`ivanja u cilju |evinski, astronomski, tesavufski itd. Iste lekseme u raz- tuma~enja zna~enja, a ne "tek“ prevodila~kom pothvatu, li~itim stru~nim registrima ozna~avaju posve razli~ite poetskom diskursu ili duhovnom iskustvu, Kadri} je pojmove. Najproblemati~niji je tesavufski stru~ni registar dokazao da je kadar suvereno tuma~iti tesavuf.

BEHAR 98

33

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Adnan Kadri}

Objekt ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti:

Muradnama

DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A (Odlomke odabrao Senad Nani})

UVODNA RIJE^ Tradicija bosanskih narativnih mesnevija u 16. vijeku Knji`evnost na osmanskom jeziku u 15. i 16. vijeku do`ivljava svojevrsnu renesansu u ~itavom Carstvu, osobito sa {irenjem vojnih granica i kulturolo{kih utjecaja, postepenim uklju~ivanjem razli~itih naroda i poetskih obrazaca u kulturolo{ko-civilizacijsku osnovu dru{tva u naj{irem smislu. Herceg Stipan Kosa~a Mla|i, ro|en 1459. u Herceg-Novom i odveden 1463. godine u Carigrad kao dijete, kasnije poznat u historiji kao Ahmed-pa{a Hercegovi}, postaje zet sultana Bajazida II. i {est puta biva veliki vezir u Osmanskom carstvu, a svoju zahvalnost sultanu Selimu iskazuje kasidom na osmanskom jeziku. Njegov sin Hercegovi} Ali-beg [iri ostavlja iza sebe bogat poetski opus na osmanskom jeziku. Njega se mo`e smatrati utemeljiteljem narativnih historijskih epskih mesnevija u bosanskoj knji`evnosti na osmanskom jeziku. S druge strane, Nasuh Matrak~i iz Visokog, ro|en krajem krajem 15. ili po~etkom 16. stolje}a u viso~koj porodici Kara|oza mo`e se smatrati svojevrsnim utemeljiteljem pravca vite{ke poezije Bo{njaka na osmanskom jeziku. U sultanovoj gardi Nasuh iz Visokog bio je poznat kao silah{or (glavni oru`nik) i kao “matraki” (vitez sa posebnim kopljem koje se zove matrak). Njegova poezija ima elemente univerzalne vite{ke epike, iako je on vi{e poznat po svojim minijaturama ilustriranim putopisima po Anadoliji, Iranu, Hrvatskoj i drugim balkanskim krajevima. Osim toga, kroz osmanski obrazovni sistem u Carstvu, izme|u ostalog, dolazi i do pojave visokostilizirane lirike koja sve vi{e osvaja i bosansku kulturolo{ku scenu u 16. vijeku. Postepeno dolazi do

34

odvajanja epike i lirike. U lirici se posebno izdvaja ljubavna lirika pro`eta tesavufskim u~enjem. U tesavufskoj ljubavnoj lirici prednja~i mostarska poetska {kola. Veliki hercegova~ki pjesnik Hasan Zijai Mostarac pored sre|enog Divana pjesama ima i jako zanimljivu ljubavnu poemu - Pripovijest o [ejhu Abdurrezaku. On je, slobodno se mo`e re}i, jedan od utemeljitelja tesavufske bosanske ljubavne lirike u formi mesnevije. Osim toga, fenomenolo{ki promatrano, pojava pjesnika narativne ljubavne lirike ukazuje na utjecaj sna`nog vala, uvjetno re~eno, “prijevodno-renesansne” literature u ~itavome Carstvu, uglavnom sa perzijskog jezika.

Osim Hasana Mostarca, me|u zna~ajnije pjesnike tesavufskih ljubavnih mesnevija treba spomenuti i Ahmeda Valija Novopazarca i njegovu ljubavnu poemu Ljepota i Srce . Pod utjecajem sna`nog vala sve popularnije prijevodno-renesansne mesnevijske tesavufske ljubavne lirike u Osmanskome carstvu pjesni~ki se oformio i sazrijevao ~uveni mostarski pjesnik i zanimljiva javna li~nost Dervi{-pa{a Bajezidagi}. Njegova tesavufska ljubavna mesnevija Muradnama nastala je kao rezultat prijevoda Binaijeve mesnevije Sehaname sa perzijskog jezika. Djelo je dovr{eno 1587. godine. Sa~uvana su dva rukopisa ovog djela: istanbulski (Beyazit Millet Ktp. - Ali Emiri Manzum Eserleri 1010) i bratislavski (Univerzitetska biblioteka, TF 42) rukopis. Prilikom izrade ovoga rada, kriti~ki tekst Muradname radili smo na osnovu navedena dva rukopisa.

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

STUDIJA UZ KRITI^KU OBRADU RUKOPISA

Poezija na osmanskom jeziku uglavnom preuzima i, ~ini se, tek neznatno modificira velike romansirane arapske i perzijske ljubavne epove. [to se ti~e preuzimanja motiva iz perzijske knji`evnosti, poezija na osmanskom jeziku prvo dora|uje modificirane poetske uzore iz postsasanidskog perioda i kasnije, a potom razvija vlastiti poetski izraz. Naime, dinastija Sasanida 641. godine okon~ana je prodorom arapskih osvaja~a koji su sna`no promovirali novu, monoteisti~ku religiju, uvode}i neka nova pravila razumijevanja odnosa me|u spolovima, kao i promjene u na~inu mi{ljenja i osje}aja. Nastaju brojni romani u stihu, ta~nije duga~ke narativne poeme u mesnevi-stihu, kao {to je [ahnama od Firdusija, Vis i Ramin od D`urd`anija (1010.-1074.), Husrev i [irin od Nizamija (1141.-1204.) itd. U navednim djelima prete`no se opisuju pojave i doga|aji u aristokratskim krugovima. Ljubav kao tema obra|ivana je s posebnom pa`njom, idealna `ena se predstavlja kao vjerna i pouzdana majka, a mu{karac kao pouzdan ~ovjek i mu`.1 U duga~kim narativnim ljubavnim poemama poku{ava se poetski {ablonizirati predstava / slika idealne `enske ljepote, kao i ljubav izme|u mu{karca i `ene. Ljubavna pri~a o Husrevu, carevi}u iz porodice Sasanida, i [irin, ne}akinji kraljice Mehin Banu, ima dosta pripovjednih obrata, ali je u biti “poetska” slika `ene predstavljena sa dosta pa`nje i po{tovanja. @ena se idealizira, kako u prekomjernoj strasti tako i u prekomjernoj vrlini; bez obzira na vrstu ljubavi, sve je podre|eno bra~noj zajednici. Susret Husreva i [irin pun je vatrenoga izgaranja i bio bi posve ostra{}en da kraljica Mehin Banu nije postavila uvjete [irin da ni u ~emu ne popusti Ferhadu prije samog stupanja u brak. [irin se svo vrijeme bori protiv vlastitih nagona, bez obzira {to dopu{ta par “bezazlenih” poljubaca. U spjevovima koji izvorno nastaju u arapskoj poetskoj tradiciji, ta~nije u ljubavnome spjevu Lejla i Med`nun, kao i u sli~nome spjevu Jusuf i Zulejha, veli~a se pojam uzritske ljubavi (~edne ljubavi), gdje silna `udnja ne tra`i ispoljenje u bilo kakvoj vrsti tjelesnoga u`itka. To je, ustvari, neka vrsta “orijentalne” platonske ljubavi. U uzritskoj poeziji se ~ak i zagrljaj mu{karca i `ene ograni~ava tek na emotivni izljev osje}anja, bez fizi~ke strasti i `udnje. Ideju uzritske (~edne) ljubavi ne treba poistovje}ivati sa pojmom “neostvarive” ljubavi koja se katkad ~ini glavnom poetskom preokupacijom brojnih pjesnika na orijentalnim jezicima.

U ljubavnoj pripovijesti Jusuf i Zulejha, koja se djelomi~no temelji na kur’anskoj pripovijesti o zaljubljivanju `ene egipatskog vladara u poslanika Jusufa, Jusuf je oli~enje “{ahida” (svjedoka i osvjedo~enja bo`anske Ljubavi), on je “voljena osoba”, vrhunac fizi~ke ljepote i islamskoga odgoja.

Zulejha ga ne uspijeva osvojiti i privoljeti na tjelesnu ljubav, a pribli`ava mu se samo preko “uzritske” (~edne) platonske ljubavi, one vrste ljubavi koja pravo upotpunjenje dobija tek u duhovnome svijetu. Doista, navedene dvije pripovijesti, posebno obra|ivane i dora|ivane i u razli~itim poetskim varijantama unutar okvira perzijske knji`evnosti, predstavljaju liniju koja, samo uvjetno govore}i, povijesno odvaja dva posve razli~ita pristupa (i perioda) u pisanju ljubavne poezije na perzijskome jeziku – period starog ciklusa pod utjecajem perzijskih klasi~nih djela i islamski period.

Kult ~edne (uzritske) ljubavi u orijentalno-islamskim knji`evnostima razvija se u dva pravca: prvi pravac jeste pravac uobi~ajene, profane ~edne ljubavi izme|u mu{karca i `ene, dok drugi pravac podrazumijeva tesavufski modifciranu poemu o razli~itim likovima, gdje (profana) ljubav postaje (misti~ka) Ljubav. Zanimljivo, kult ljepote u misti~koj poeziji razvija se kroz opis ljepote poslanika Jusufa. Navedena pojava zbunjuje brojne istra`iva~e fenomena ljubavi u orijentalnoj knji`evnosti, osobito one koji ne poznaju (ili ne prihvataju) koncepciju misti~ke Ljubavi. Ideal ljubavi u oba slu~aja predstavljaju vjernost i ~ednost, dok je pojam Ljepote univerzalni fenomen koji, zbog svoje {irine, obuhvata i mu{karce i `ene, i kozmos i zemaljske stvari. Kult ljepote u orijentalnoj knji`evnosti postepeno se pretvara u poseban kult misti~ke ljubavi prema Apsolutnoj Ljepoti (Bogu), odnosno u ljubav prema Stvoritelju i izvanjske i unutarnje, duhovne ljepote ~ovjeka. S obzirom na datu koncepciju pojma / kulta Ljepote i kulta Ljubavi u tesavvufu, neminovno je i sli~na misaona orijentacija u knji`evnosti i islamskoj filozofija morala biti zaodjenuta u misti~ki duh (katkad ~ak i u osoben “misti~ki idiom”). Takav kult podrazumijeva neku vrstu misti~ko-simboli~ke konvencionaliziranosti jezika kojim se `eli opisati navedena koncepcija pojma (posredovane) Apsolutne Ljubavi i Apsolutne Ljepote. Cilj ljubavi naprosto prestaje biti ciljem tjelesne naravi i postaje posebnim stremljenjem duhovne naravi. Rije~i kojima se predstavlja nova koncepcija ljubavi prema Bogu dobijaju novi, misti~ki smisao. Po{to ljepota ~esto izaziva ljubav, i prema osobama od krvi i mesa, ona op}om misti~kom konvencijom postaje i ljubav prema Bogu i ljubav prema “bo`anskom u ~ovjeku”. Kako to dobro obja{njava jedan od istra`iva~a i teoreti~ara orijentalne poezije Robert Surieu, ljubav se izdigla iznad poriva tijela i srca, da bi postala duhovna disciplina i jedan od puteva koji vode do misti~kog sjedinjenja 2.

Takvo misti~ko tuma~enje pojma Ljubavi i Ljepote u tesavufskoj knji`evnosti svoje utemljenje ima u poznatoj pripovijesti o poslaniku Jusufu, koji je opisan kao najljep{e Bo`ije stvorenje vremena u kojem je `ivio. Takvom tesavufskom razvitku kulta Ljubavi, a uz to i kulta Ljepote, i u perzijskoj je knji`evnosti donekle pogodovao princip tuma~enja vjere “metodom tevila” / metodom “iznutarnjeg” tuma~enja teksta. Unutarnje (batin) tuma~enje teksta, u pravilu, nije u suprotnosti sa izvanjskim propisima vjere. Navedenu pojavu u knji`evnosti mogli bismo uvjetno opisati kao svojevrsnu misti~ku sakralizaciju pojma uzritske (~edne) ljubavi. Da bi

1

2

I. UVOD U RECEPCIJU TESAVUFSKE KNJI@EVNOSTI

“KOKETNI ^EMPRES, LEPTIR I SVIJE]A” (O kultu Ljubavi i Ljepote u orijentalnoj knji`evnosti)

Dakako, postoje i manja odstupanja. Vidi detaljnije: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u starom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani, Rijeka, 1968, str. 32.

BEHAR 98

Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u starom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani, Rijeka, 1968, str. 60.

35

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

se bolje shvatila navedena pojava u orijentalnoj knji`evnosti, mo`da treba spomenuti i neke zanimljivosti na razini tuma~enja op}e sakralne tradicije i svetih tekstova na podru~ju tada{njeg islamskoga dijela Irana. Naime, vrlo ra{irena {iitska interpretacija vjerskih propisa temelji se na unutarnjem (batin/ ezoteri~kom) tuma~enju Teksta, a spoznaja tajni i njihovo tuma~enje po~iva na koncepciji slije|enja imama. H. Corbin ukazuje na mogu}u povezanost ezoteri~ke koncepcije “tuma~enja tajne” u {iizmu sa ezoteri~kom koncepcijom tuma~enja teksta u sufizmu (posebnoj vrsti u~enja i teorije o spoznaji i ljubavi prema Bogu).3 Pitanje ezoterijskog tuma~enja teksta ~esto se osporava u krugu tradicionalnih, ortodoksnih vjerskih u~enjaka, ali se razli~ita interpretacija koja ne odstupa od principa propisa islama, ipak, uva`ava i po{tuje.

Kao rezultat nove metafizi~ke spekulacije, ali i kao produkt promjene u obi~ajima i moralu, novi, tesavufski koncept kulta Ljubavi i kulta Ljepote {iri se i poetskom adaptacijom perzijskih klasika iz sasanidskoga perioda. Naprosto se zadr`avaju stari, klasi~ni opisi ljepote `ene ili mu{karca, s tim da se bitno modificira “namjera i poruka djela”. Neki primjeri strastvene ljubavi u knji`evnosti preobra`avaju se u pou~ne primjere pedago{ko-didakti~ke naravi. Nove verzije starih perzijskih ljubavnih pripovijesti dobijaju posve novi, tesavufski duh. Poezija nagla{ene strastvene ljubavi, kao i opisi ljepote koji impliciraju strast, podi`u se na vi{u, tesavufsku razinu recepcije, nestaju svi oni dijelovi i opisi koji govore o fizi~koj strasti, a razuzdanost se osu|uje i opisuje tek toliko da se udovolji pedago{ko-didakti~koj nakani djela. No, ni takav pristup opisu ljubavi nije uvijek unificiran: psihologiju opisa ljubavi u drevnoj perzijskoj knji`evnosti, koja se kasnije uveliko odra`ava u poeziji na osmanskom jeziku, nije jednostavno definirati.

Kejkavus sin Iskenderov jedan je od predstavnika stare psihologije u interpretaciji ljubavi u perzijskoj knji`evnosti 11. vijeka. U djelu Kabusnama on daje vrlo neobi~ne opise i savjete u ljubavi. Ima tu utjecaja i islamske koncepcije ljubavi, ali i predislamskih obi~aja i ideja u knji`evnome predstavljanju pojma ljubavi i seksualnosti4. Filozofski kult ljubavi nadilazi ~istu `elju za fizi~kim u`itkom u svim svojim varijacijama.

Ipak, vrlo te{ko je dati jedinstvenu definiciju filozofskog stava o kultu ljubavi u perzijskoj knji`evnosti tog tzv. “prijelaznog razdoblja”, odnosno u periodu ulaska perzijskih pokrajina u islamski kulturolo{ko-civilizacijski krug. ^ak i kod Omera Hajama nalazimo platonske filozofske opservacije, kakva je i opservacija o gledanju u lijepo lice i sli~ne pojave. U nekim djelima o~ituje se staro perzijsko “sujevjerje” o tome kako lijepo lice uvijek “donosi sre}u i uspjeh” u `ivotu.

U poimanju i interpretaciji ljepote u poeziji 12. stolje}a, naime, sre}u se osnove za tuma~enje sredi{njeg pojma i “lika” perzijske misti~ke poezije. To je teorija “{ahida” koja u biti predstavlja “lik” mlade i lijepe osobe. ^ak i ako je to mladi}, on mora biti obdaren ljepotom tijela, ali i uzorito{}u islamskoga odgoja, budu}i je ~itava “emotivna skala” u opisu “lijepe osobe” tek izraz divljenja ljepoti Bo`ijega stvaranja. Sli~ne stavove nalazimo u idejama panteisti~kih filozofskih pravaca ~estih u perzijskoj poeziji tog vremena.

Ljubav, i sa aspekta filozofskog i sa aspekta op}eg misti~kog poimanja tog pojma, nadilazi granice ovosvjetskoga,

36

profanog poimanja pojma ljubavi. Takvu teoriju u opisu Ljepote i Ljubavi nalazimo i kod Sadija u sljede}em primjeru:

Kad promatram obraz tvoj, na priliku mjeseca stvoren, o moj idolu Ja zapravo promatram istinski odraz bo`anske milosti (Sadi)5 Andaluzijski mistik i filozof Ibn Arebi (1164.-1240.) teorijski razra|uje i opisuje pojam duhovne ljubavi. Duhovna ljubav podrazumijeva posebnu vrstu ljubavi koja nema za cilj fizi~ko dostizanje objekta ljubavi, ve} samo duhovnu vezu posebne vrste – vezu u ime Boga. Takav poetski zadatak u lirici na orijentalnim jezicima nametao se stolje}ima i kroz poetska ostvarenja razli~itih pjesnika.

Teorija “{ahida” u biti upu}uje na “svjedoka koji posvjedo~uje ljubav prema Bogu” ({ahid = svjedok). Dakako, postoje i druk~ija shvatanja pojma ljubavi u knji`evnostima na orijentalnim jezicima. Ibn Hazm, koji zastupa onaj drugi krak na skali razumijevanja ezoterijskog i/ili egzoterijskog poimanja pojma ljubavi, dr`i se doslovne interpretacije koja podrazumijeva i ljubav prema Bogu a i ostale vrste ljubavi koje mogu biti i misti~ke naravi, ali i ne moraju. Ibn Arebi je svojom interpretacijom Ljubavi u tesavvufu dodatno razvio misti~ku teoriju o voljenoj osobi kao o {ahidu - svjedoku ljubavi prema Bogu. Stekao je velik broj pristalica u raznim krajevima islamskoga svijeta. Sna`na poetska tradicija ljubavne poezije u perzijskoj knji`evnosti, sklonost ka unutarnjem tuma~enju teksta (te’vilu) – hermeneutica spiritualis u naj{irem smislu, kao i naklonost autoritetima te, na kraju, vje~ita filozofska stremljenja ka spoznaji tajne istine, ~ini se, otvorili su vrata tesavufskoj i ibnarebijevskoj interpretaciji pojma ljubavi i u poeziji. Ranije metafore misti~ke naravi postepeno prerastaju u prepoznatljive terminolo{ke odrednice, po{to se brojne aluzije i mogu}e referencije kakva pojma svode tek na osnovnu - tesavvufom kontekstualiziranu i konvencionaliziranu interpretaciju, ta~nije na jedno i osnovno referencijalno misti~ko zna~enje odre|enoga pojma. Ve} tada nastaju djela i “terminolo{ki rje~nici, traktati i spiskovi rije~i” za potrebe daljeg prou~avanja, razumijevanja i pisanja sufijskih tekstova razli~ite naravi i tematike. Navedenu teoriju i terminolo{ki sustav usvajaju brojni pjesnici u svim islamskim krajevima, a skoro svi pjesnici divanske poezije u Osmanskom carstvu pi{u jezikom i terminolo{kim aparatom ve} modificirane sufijske poetske tradicije.

Teorija “{ahida” postala je jedna od vode}ih teorija u predstavljanju naravi Ljubavi u orijentalnim knji`evnostima uop}e, a tesavufska terminologija nezaobilazna za pravilno razumijevanje spomenutog koncepta kulta ljubavi i ljepote.6 To je koncept duhovnog puta gnostika (‘arifa) u potrazi za spoznajom Istine. Zapravo se tu radi o nadaleko poznatoj filozofskoj teoriji hermetisti~kog tuma~enja spoznaje, poznatoj i na 3

Corbin, H. Creative Imagination in the Sufism of Ibn 'Arabi, Princeton 1969. ^ak se daju i neke aluzije i savjeti koji se otvoreno kose sa islamskim na~elima vladanja.

5 Cit. prema: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u starom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani, Rijeka, 1968., str. 78. Vidi detaljnije u nastavku rasprave.

6 Pojam a{-{uhud u koncepciji Ibni Arebija jeste neposredna spoznaja pod pla{tom duhovnog zrijenja.

4

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Istoku i na Zapadu. Sabejski Hermes po nekim isto~nim filozofima jeste poslanik Idris. Hermes / Idris je, prema istim predajama, podu~en vlastitom zikru (molitvi Srca) koja predstavlja put ka samospoznaji. Hermes je u filozofiji odraz vlastite slike u ogledalu. Ogledalo je {ahid. [ejh je istodobno i Hermes i njegova vlastita slika, dok je murid (u~enik na putu Spoznaje) inicijacijom stavio “lampu pod staklenku (Srca)” o~ekuju}i da u njegovu srcu zasja svjetlo Bo`anske Upute (Bog je svjetlo nebesa i zemlje... )7. Srce murida je istodobno i ogledalo drugog vjernika i staklenka ({i{e) kroz koju treba da “bljesne plam Spoznaje”. Onaj koji poma`e da se ta spoznaja “upali i bljesne” mo`e biti i {ejh, ali i ~ovjekovo promi{ljanje o Bogu kroz razmi{ljanje o stvorenjima (tj. {ahidu – koji svjedo~i Bo`ansko Savr{enstvo / Kemaliyyet). [ahid, svjedok i osvjedo~enje Bo`anske Ljubavi i Ljepote, po brojnim sufijskim u~enjima, jeste sami ego koji kontemplira sufija, kontempliraju}i teofanijskoga svjedoka (Kontempliraju}i = Kontemplirano). Mjesto teofanijske forme zapravo je u podsvijesti (ili bolje re~eno – u nadsvijesti unutarnjega oka) onoga koji kontemplira Bo`ansku Ljubav i Ljepotu. Tako “{ahid” postaje arhetip ispoljavanja Spoznaje Boga, odnosno Bo`anske Ljubavi i Ljepote u sufijskoj poeziji. Sli~nu teoriju razvijaju Suhraverdi i Ebu-l-Berekat Bagdadi (u. 1165).8 U knjizi As‘ada E. Khairallaha Love, Madness and Poetry. An Interpretation of the Magnun Legend (Beirut - Wiesbaden 1980.) uo~ava se pozitivan znanstveni oprez u analizi razli~itih poetskih varijanti poznate legende o Med`nunu i Lejli. Pored izno{enja mi{ljenja razli~itih autoriteta u tada{njoj orijentalistici, sam se autor posebno osvr}e na D`amijevu poetsku verziju navedene legende, verziju koja je u osnovi klasi~na sufijska poema prepuna misti~ke, tesavufske simbolike. Vi{ezna~nost raznih dijelova poeme i sufijski simbolizam nisu posljedica slu~ajnog nizanja i kontekstualiziranja simbola, ve} se tu radi o precizno razra|enom sistemu ozna~avanja.

Elementi platonskog ljubavnog “zanosa” mije{aju se sa idejom ljubavi prema Bogu. As‘ad ljubav Med`nuna i Lejle u D`amijevoj verziji pri~e tako|er definira i kao neku vrstu uzritske (~edne) ljubavi, koja postupno biva “mistificirana” odre|enim terminolo{kim leksi~kim aparatom i prerasta u misti~ku, odnosno sufijsku Ljubav. Ljubavno “ludilo” kod Med`nuna i nije pravo ludilo, ve} se radi o njegovom gubitku kontrole nad vlastitim egom u svojoj Ljubavi. Kako to obja{njava As‘ad, sufijska interpretacija i kodiranje teksta odvija se na isti ezoterijski na~in na koji sufije ina~e tuma~e ~ak i Kur’an, metodom te’vila – izvo|enja unutarnjeg zna~enja Teksta. R. A. Nicholson9 skre}e pa`nju na slu~aj poznatog sufije [iblija koji je sam tuma~io vlastite izreke o tesavufskoj ljubavi. As‘ad tako|er navodi, kao realan, i problem mogu}e dvostruke recepcije D`amijeve poezije. Me|utim, ~ak i u slu~aju “nemisti~ke interpretacije” nikako se ne mo`e pore}i ~injenica da fenomen opisa uzritske (~edne) ljubavi ne podrazumijeva fizi~ku strast koja je sama sebi cilj, ve} se i u takvoj (nefizi~koj) ljubavi postavlja za cilj svojevrsno “duhovno ispunjenje”, duhovna ekstaza i unutarnji do`ivljaj ljubavi.

Uzritska (~edna) ljubav naziva se i “ljubavlju odgoja”. Ako se analizira fenomen uzritske ljubavi u orijentalnim knji`evnostima, prvi zaklju~ak koji se name}e jeste da je tu ljubav prete`no “razgovor” koji gotovo i da ne podrazumijeva bilo kakav fizi~ki kontakt. ^ak i kad taj razgovor ispunjava srce

BEHAR 98

u~enika ili sljedbenika, jasno ispoljavanje “ovosvjetske” naklonosti rije~ima ne{to je {to se formalno kosi sa na~elima morala, obi~aja i vjere. No, uvijek se povla~i jasna granica izme|u ~edne duhovne ljubavi i ~edne osjetilne ljubavi.

Ljubav kao temelj postojanja svijeta svakako podrazumijeva neku vrstu ljubavi me|u ljudima, a sre}a koju ~ovjek osjeti pri pomisli da je voljen zapravo je prirodno stanje duhovne sre}e ~ovjekove. O navedenim stanjima raspravljali su i Platon i Sokrat, ali i brojni filozofi poslije njih. Oni to nazivaju najuzvi{enijim ciljem ljubavi i ciljem postojanja svijeta10. Brojna su djela arapskih filozofa koji su razmatrali navedeni fenomen ljubavi, uglavnom po uzoru na gr~ke filozofe i sa izvjesnim modifikacijama kulturolo{ke naravi. U poeziji je postojao i poseban `anr uzritske ljubavi pisane na razli~itim orijentalnim jezicima.

Uzritska ljubav je i po Ibn Arebiju osnova idealne ljubavi me|u ljudima, jedna od polaznih stanica od koje se kre}e ka uzvi{enim stupnjevima Ljubavi prema Bogu. Corbin smatra da je pojam ljubavi kod sufija mogu}e ostvarivati na dva na~ina: kroz asketizam i kroz ljubav prema ljudima koja isklju~ivo podrazumijeva Ljubav prema Bogu. Kult Ljepote u tesavvufu ispoljava se na isti na~in i on je podre|en te`nji ka Apsolutnoj Ljubavi / Stvoritelju. Konvencionalizam sufijske poezije postao je univerzalna koncepcija pojma Ljubavi, a “geografija” sufijskih pjesnika postala je univerzalna misti~ka poetska geografija11. Zato gotovo iste sufijske termine i simbole nalazimo i u arapskoj i u perzijskoj i u osmanskoj poeziji i knji`evnostima na tim jezicima op}enito.

Ako bi se analizirala teorija i koncept “{ahida” (svjedoka ljubavi prema Bogu) u orijentalnim knji`evnostima, zapazila bi se sli~na interpretacija zaljubljenosti ~ovjeka u Istinu.

Pjesnik Magribi (umro 1406./7.) ovako u stihovima obja{njava svoju ljubav prema lijepim licima: U svoj ljepoti vidim samo Njega; stog nemoj pomisliti da mi je do lijepog lica stalo.

Takve su misli daleko od mene: u svemu Njega vidim Ti mo`da vidi{ sunce: ja ~itavo Lice vidim.

Kamo god svrnem pogled, drugoga ne vidim do Njega.

Sve {to od Njega vidim, vidim samo po Njemu.12 I znameniti sufijski pjesnik Feriduddin Attar (umro 1220.) sli~no pi{e: Svjetlo vjernika blistavilo je Njegova lica, Mrak nevjernika sjaj njegove kose.

Atomi {to ple{u u ovom i drugome svijetu Zraka su sunca s Njegova lica.

U ova dva svijeta promatra{ ti slike Dvaju lukova Njegovih obrva. ^itav veliki potres Uskrsnu}a Ra|a se iz zanosa Njegova treptaja.13 7

An-Nur, 35.

Corbin, Henry, Svjetlosni ~ovjek u iranskom sufizmu (prev. Hafizovi}, R.), Sarajevo 2003, str. 48-50.

9 As-Sarag, Abu Nasr, Kitab al-Luma' fi-t-tasawwuf. Ed. R.A. Nicholson, Leiden 1914.

10 Vidi detaljnije: Da'if, Shawqi (1999.) Al-Hubb al-'uz riyy 'inda'l-'Arab, Al-Qahira.

11 Vidi detaljnije: Schimmel, Annemarie, Geografija pjesnika (prev. Enes Kari}), Sarajevo 2004.

12 Cit. prema: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u starom Iranu (prev. A. [oljan), Rijeka, 1968, str. 78.

13 Ibid.

8

37

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Na sli~an na~in i ostali pjesnici izla`u svoj stav o Ljubavi zasnovanoj na teoriji “{ahida” (svjedoka ljubavi prema Bogu). No, visok stupanj apstraktnosti pojmova koji se koriste u sufijskoj poeziji stalno proizvodi “dvosmislenost” u recepciji. Kod pjesnika kratkih nenarativnih poema te{ko je utvrditi spol kojem se obra}a pjesnik, ali ne i op}i kontekst lirike koji tu pjesmu ontolo{ki kontekstualizira. Ljubavne romansirane narativne mesnevije pisane su ~esto u misti~kom stilu, a voljena osoba (Jusuf i Zulejha i sl.) postaje simbol misti~ke, metafizi~ke Ljubavi.

U ljubavnoj poeziji, treba i to ista}i, nema individualiziranih opisa, a lik voljene osobe je posve {abloniziran i idealiziran.

Zna se mjesto i simbolika gotovo svakog atributa voljene osobe. Voljena je osoba i “kumir”, ali i “od roda hurija”, “lica poput mjeseca”. Voljena osoba probada svojim “prodornim pogledom”, “strijelom od obrva”, “strijelicom iz oka”.

Lice je rumeno “poput ru`e”, oko pospano “poput narcisa”, zubi su “biseri”, usta mala “poput pupoljka”, stas je “stas ~empresa” itd. Navedene usporedbe sre}u se i u poeziji na perzijskom i u poeziji na osmanskome jeziku14. Zaljubljeni uvijek govori o svojoj patnji, o tuzi, dertu, prolijeva “krvave suze”, njegovo lice “vehne”, ne `eli “lije~nika”, preklinje voljenu, unaprijed ne o~ekuje pozitivan odgovor, sagorijeva u ljubavi. On je pogo|en isku{enjem ljubavi, izgubljen, usamljen, `edan susreta, raspolu}ena srca, njegov uzdah “baca svijet u vatru”, tuga mu “stas povija”, zarobljenik je ljubavi, opijen a{kom. Voljena osoba idealizira se poput idealnog lika Jusufa pejgambera, ona je odgojena i ne uzvra}a poglede, ne primje}uje poglede naklonosti. Osoba koja se voli ne opisuje se fizi~kim opisom izuzev opisa lica, gdje se uglavnom daju usporedbe op}e naravi koje ne variraju ni{ta posebno, gotovo da se ne odvajaju od uobi~ajenih tradicionalnih usporedbi sa elementima u prirodi.

U spomenutom, gotovo hermeti~ki zatvorenom tesavufskome terminolo{kom inventaru oku{avali su se brojni perzijski i osmanski pjesnici. ^empres je u anti~koj perzijskoj tradiciji simbol `ivota i mladosti (sveto Zaratustrino drvo). Usne su kao rubin crvene. Rubin u anti~koj perzijskoj poeziji simbolizira vino, a biser (u sintagmi biser zubi) samo je daleko podsje}anje na simboliku “velikog praska” u drevnim isto~nja~kim teogonijama u kojima biser “puca da bi iz njega nastao svijet”. Kontrast blistavoga lica i crnih uvojaka (kose, obrva, o~iju) podsje}a na usporedbe iz starih poema koje su pisane pod utjecajem manihejskih u~enja, gdje je taj kontrast dualisti~ke predstave svijeta ili kakva objekta zapravo odraz borbe sila sjetlosti i sila tame. Ovi kli{eizirani izrazi, dakako, imali su vi{e utjecaja na perzijskoga pjesnika obrazovanog na klasi~nim i drevnim perzijskim poetskim uzorima, nego {to su imali utjecaja na pjesnika koji je samo koristio poznati leksi~ki inventar za opis ljepote i ljubavi i nije bio previ{e upu}en u daleku simboliku nekih motiva u opisu voljene osobe. No, navedeni inventar postepeno se oboga}uje i novim kulturolo{ko-civilizacijskim asocijacijama: pojmovi sjedinjenja (visal) i razdvajanja (firak) dobivaju nagla{eno tesavufsko zna~enje.

Sjedinjenje je zapravo sjedinjenje s Istinom, s Bo`anskim u spoznaji Apsolutnog, dok je razdvajanje (firak) pojam koji ukazuje na to je ~ovjek za tren do`ivio susret sa Bo`anskim Svijetlom, Spoznajom, a onda opet bio vra}en u sfere zemaljskoga iskustva. Beskrajne su asocijacije koje se nude razli~i-

38

tim kontekstualizacijama misti~ke ljubavne poezije. Poljubac u misti~koj poeziji predstavlja dodir sa misti~kom spoznajom koja je posljedica osje}aja zadovoljstva od “slatkoga razgovora” sa ljudima koji su dosegnuli Apsolutnu Istinu.

Sufizam se pro{irio svuda u islamskome svijetu i zauzeo posebno mjesto u intelektualnim i umjetni~kim krugovima u dru{tvu. Duhovna ljubav D`elaludina Rumija prema [emsu Tebriziju detaljno je opjevana u Rumijevoj poeziji.

Svima je danas manje ili vi{e poznato da se tu radi o misti~koj Ljubavi dviju osoba koje streme istinskoj spoznaji Boga.

Misti~ku poeziju vrlo je jednostavno i `anrovski razlikovati od poznatog `anra hezeliyyata (raskala{enih pri~a) i tayyibata (lascivnosti).

Op}enito promatraju}i, pri klasifikaciji pojma ljubavi u knji`evnosti na osmanskom, kao i na ostalim orijentalnim jezicima, naj~e{}e se sre}u dva pojma: 1. ‘ - istinska, stvarna ljubav, praiskonska ljubav prema Bogu. Bog je lijep i voli ljepotu. Ta vrsta ljubavi je bez interesa i strasti, ljubav prema Stvoritelju svega stvorenog. Sa ljubavlju prema Bogu ostvaruje se istinska spoznaja svijeta i stvarnosti. Svaka ljubav koja ne uklju~uje ljubav prema Bogu nije zbiljska i praiskonska. “Robovanje Bogu” jeste ljubav du{e prema Bogu koja, po svetoj tradiciji, po~inje onog trenutka kad je Bog stvorio du{e u praiskonu i upitao ih: zar Ja nisam va{ Gospodar?, a one mu odgovorile: Da, ti si na{ Gospodar. Udaljavanje du{e od praiskonskog zavjeta Bogu jeste udaljavanje du{e od praiskonske, “zbiljske” ljubavi .

2. ‘ – nestvarna, posredna, relativna, metafori~ka, simboli~ka ljubav, “izvedena” ljubav.

Ljubav koja nije ljubav prema Bogu naziva se izvedenom, posredovanom ili posredni~kom ljubavlju. Za nju se koristi vrlo zanimljiv termin: ‘ – metafori~ka ljubav. Ljubav prema stvorenom je u biti metafori~ka, nestvarna, nezbiljska, odraz zbiljske ljubavi prema Stvoritelju. Naime, svijet i sve {to je stvoreno jeste metafora Bo`ije ljubavi. Termin (ovosvjetska ljubav) nije suprotan terminu a{k hakiki (ljubav prema Bogu): ta dva termina se prepli}u i opisuju pojam ljubavi u njegovoj ukupnosti. Ta~nije, da nema zbiljske ljubavi, ne bi bilo ni metafore takve ljubavi. Metafora naprosto ne mo`e ni postojati ako ne upu}uje ni na {to. ‘ (nestvarna, relativna ovosvjetska ljubav) jeste posredovana ljubav, “simboli~ka” ljubav, ljubav prema svemu {to je Bog stvorio, metafora zbiljske ljubavi – ljubav prema stvorenjima kao metafori Bo`ijeg stvaranja, a ona uklju~uje i sljede}e vrste ljubavi: ljubav prema prirodi, ljubav prema `ivotinjama, ljubav prema blagodatima i lijepim stvarima, ljubav prema ~ovjeku (ljubav prema velikanima iz svete tradicije, ljubav prema velikanima iz historije islama, ljubav prema vjerskim autoritetima i sl., ljubav prema bli`njima i ~ovjeku op}enito: ljubav mu{karca prema `eni, ljubav `ene prema mu{karcu, ljubav mu{karca prema mu{karcu - ljubav oca prema sinu, sina prema ocu, u~i14

Usp.: Isen, Mustafa & Macit, M., Horata, O., Kiliç, F., Aksoyak, I.H. (2002) Eski Türk Edebiyati El Kitabi, Ankara, str. 296-300.

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

telja prema u~eniku, u~enika prema u~itelju i sl.)15 Ibn Arebi jo{ prije skoro hiljadu godina daje detaljan opis tesavufske ljubavi u djelu Mekanska otkrovenja, u poglavlju “O spoznaji stupnja ljubavi”16, obja{njavaju}i razli~ite stupnjeve Ljubavi, ali i razli~ite vrste objekata ljubavi u sufizmu.

Nazivi poglavlja u djelu, iako tek posredno, sami po sebi daju posebnu klasifikaciju ljubavi, kako slijedi: O bo`anskoj ljubavi (o tome kako Bog voli ljude i o na~inima ispoljavanja te ljubavi), i O bo`anskoj ljubavi po / u kojoj mi volimo Allaha (o tome kako se Bog voli kroz ljubav prema ostalim ljudima, bilo da se radi o metafizi~koj ili fizi~koj ljubavi), koja se dijeli na dvije vrste, kako slijedi: - duhovna ljubav (koju posjeduju samo ljudi “koji imaju znanje i pamet” da razlu~e {ta je Bo`ija uputa i Zakon, odnosno sveto u Ljubavi, a “duhovno se voljeti” mo`e svako stvorenje, bez obzira na to o kojem se spolu radi – ta~nije, objekt ljubavi / ono {to se voli kod mu{karca i `ene u duhovnoj ljubavi jeste ljudska pokornost Bogu i djela koja su Bogu draga); - uobi~ajena uro|ena, tjelesna ljubav (koja se dijeli na dvije vrste: a) op}a ljubav prema fizi~kim likovima zbog uobi~ajene, uro|ene `elje / puke potrebe za ljubavlju, a ne radi voljene osobe; b) pojedina~na ljubav prema likovima, koja se vezuje za pojedina~ni lik, kakav je slu~aj sa Med`nunom i Lejlom itd.). [to se ti~e uro|ene ljubavi prema likovima / osobama, ona ~esto poprima elemente “duhovne ljubavi” onog trenutka kad svijest o ljubavi kod zaljubljenog (a{ika) prema onome {ta / kojeg koju voli (ma{uku) poprimi elemente metafizi~kog poimanja smisla Ljubavi kao jednog od na~ina ispoljavanja Bo`ije milosti. Stupnjevi takve misti~ke (tesavufske) svijesti mijenjaju se i postaju vi{i ako je osoba koja voli (a{ik) ve} na putu istinske spoznaje (hakikata) Bo`anske ljubavi koja sve obuhvata.

Motiv duhovne ljubavi {ejha prema u~eniku i u~enika prema {ejhu isklju~ivo se zadr`ava na metafizi~koj razini. Motiv “topljenja” u~enika pred {ejhom i {ejha pred u~enikom podrazumijeva utapanje u “more spoznaje” Boga. Za duhovnu ljubav Ibn Arebi iznosi sljede}u konstataciju: duhovna ljubav je sredina izme|u bo`anske i uobi~ajene ljubavi. Ono {to je bo`ansko u toj ljubavi to i ostaje, a ono {to je lik to je promjenljivo i prolazno. ^ovjek koji se utapa u Bo`ansku Ljubav postaje “Duh (bez tijela)”. Onoliko koliko se ~ovjek utapa u bo`ansku ljubav, toliko njegova ljubav poprima osobine duhovne ljubavi, a sam put ka Bo`anskoj Ljubavi uklju~uje duhovnu ljubav i prolazak kroz razli~ite faze zaljubljenosti du{e na putu vjere i spoznaje. Pojava an|ela / meleka i u fizi~kom liku, po Ibn Arebiju, pokazatelj je ~injenice da i “~ista” duhovna ljubav mo`e poprimiti (ob)lik. Lik i oblik vrsta su blagodati; Bog se voli i bez interesa, ali i zbog blagodati koje dodjeljuje ~ovjeku.

Odnos ~ovjekov prema liku i slici u duhovnoj ljubavi op}a je metafora odnosa ~ovjeka i prema Bogu. Navedeno shvatanje ljubavi u tesavvufu odrazilo se i na knji`evnost pisanu u tom stru~nom registru, na razli~itim orijentalnim jezicima.

15

Unaprijed napominjemo da se pojam "ljubavi" u na{oj analizi razlikuje od pojma "seksualnosti".

16 E{-{ejhu-l-ekber, Muhjiddin Ibn Arebi, "O spoznaji stupnja ljubavi", U: Izbor tekstova iz djela Mekanska otkrovenja II (prev. Ibri{evi}, S. & Ahmetagi}, Ismail), Sarajevo 2007., str. 353-503.

BEHAR 98

SUFIZAM U OSMANSKOJ KNJI@EVNOSTI sa osvrtom na sufizam u bo{nja~koj knji`evnosti na osmanskome jeziku Sufizam se u knji`evnosti na turskome jeziku javlja jo{ sa prvim pisanim djelima na turskom jeziku. Ideje sufizma sre}emo jo{ u Kutadgu Biligu (Znanje koje sre}u daje), duga~kom pedago{ko-didakti~kome poetiziranome djelu Jusufa Has Had`iba napisanom u 11. stolje}u.17 Ahmed Jesevi, Junus Emre, Ahmed Edib Jukneki i ostali pjesnici na turskom jeziku tako|er koriste tesavufske motive u svojim djelima. Na perzijskom jeziku i u turskome okru`ju D`elaluddin Rumi pi{e svoje vi{etomno djelo Mesnevi Ma‘nevi koje predstavlja jedno od temeljnih djela svjetske sufijske poezije do danas. Teorija o “{ahidu” (svjedoku Bo`ije ljepote i ljubavi), dakle, prelazi kasnije i u poeziju na osmanskom turskom jeziku. Navedena tesavufska teorija o “{ahidu” nailazila je na brojna nerazumijevanja, tako da su pjesnici “koji bi se vi{e udubili u mistiku” naprosto bili protjerivani iz svoga kraja zbog nerazumijevanja (ili nerazumljivosti) “poruke” u {irim slojevima dru{tva. Brojni osmanski pjesnici, osobito u drugoj polovici 15. stolje}a, bili su izlo`eni incidentnim “neznanstvenim hajkama” na teoriju o “{ahidu” u poeziji. Osobito je omalova`avano i kritici podvrgnuto u~enje i djelo Ibn Arebija. Stoga je u vrijeme sultana Selima Javuza, brata `ene velikog vezira Ahmed-pa{e Hercegovi}a i tetka Ali-bega Hercegovi}a, izdata i sljede}a pravna decizija (fetva) o pravovjernosti Ibn Arebijeva u~enja: Znajte da je veliki [ejh, slavni upu}iva~ u Istinu, Pol svih gnostika, predvodnik svih onih koji ispovijedaju transcendentno jedinstvo bo`anskoga Bitka, Muhammad lbn ‘Ali Al‘Arabi At-Ta’i Al-Hatimi Al-Andalusi, savr{eni dijalekti~ar i izvanredni savjetodavac, napisao slavna djela i izveo brojna ~udesa, te da je njegovo svjedo~enje Istine prihva}eno od strane znalaca Zakona i mjerodavnih ljudi. Onaj koji ustaje protiv njega, taj grije{i; ko ustrajava u svome osporavanju, taj u zabludi ostaje, a Sultanova je du`nost da ga kazni i iz zablude izbavi, jer Bog je nalo`io Sultanu da nare|uje ~injenje dobra, a zabranjuje zlo.18 Nakon navedenog pravnog mi{ljenja, koncept o {ahidu kao svjedoku Ljubavi prema Bogu pro{irio se gotovo na sve poetske vrste, o tome konceptu se pisalo u stru~noj literaturi; {tavi{e, po tom konceptu je pisana poezija i u tekijama i na Dvoru. @elimo napomenuti da se u poeziji na visokostiliziranom osmanskom jeziku (u “dvorskoj” poeziji) ne koriste samo lekseme preuzete iz perzijskog jezika, ve} se preuzima i sami koncept opisa a{ika (zaljubljenika) i ma{uka (voljenog) / Ma{uka (Voljenog).

Opis ljepote je tako|er {abloniziran, bez obzira da li se radi o “mu{koj ili `enskoj” ljepoti. Iste su metafore, ista pore|enja, 17

Kutadgu Bilig (Znanje koje sre}u daje) jedna je od prvih pripovjeda ko-didaktikih poema u turskoj pisanoj knji`evnosti 11. stolje}a. Ujedno je to i prvo knji`evno djelo Turaka muslimana. Autor je ove poeme Jusuf Has Had`ib. Djelo je dovr{eno u Ka{garu 1069.-70. godine. Posve}eno je vladaru isto~nih Karahanida Abu Ali al-Hasan Tabga~ Bugra-hanu.

18 Cit. prema: Hafizovi}, Re{id (1995:62) Ibn Arebijevo filozofskoteolo{ko u~enje o logosu (doktorska disertacija), Bemust, Zenica.

39

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

iste aluzije – isti koncept i teorijsko utemeljenje pojma a{k (ljubav). Naprosto je nestalo formalne granice u opisu “misti~ke” i “lai~ke” ljubavi, izuzev u sufijskoj terminologiji koja bitno obilje`ava odre|ene pjesme. Katkada sam kontekst poeme, ~ak i terminolo{ki, ostavlja mogu}nosti vi{estruke recepcije. Koncept opisa “{ahida” (svjedoka posrednika do Ljubavi i Ljepote) traje koliko traje i divanska poezija na osmanskome jeziku. Svaki divanski pjesnik implicite je uklju~en u navedeni leksi~ko-pojmovni koncept opisa Ljepote i Ljubavi. ^ak i u slu~ajevima pisanja parodija na neke pojave, kao i na sam koncept idelane ljubavi (Sünbülzade Vehbi, Sabit i drugi), pojmovno-leksi~ki inventar za opis ljepote i ljubavi ostaje isti.

Sufijski stru~ni registar sre}e se u Bosni ve} od 15. vijeka.

Isa-begova tekija jedna je od prvih zajedni~kih ku}a otvorenih za javne kulturne i vjerske aktivnosti ljudi u Sarajevu. Sli~no je i sa ostalim ve}im mjestima u Bosni 15. stolje}a. Bosanski vojni zapovjednici gajili su simpatije prema tesavufskom u~enju. Jedan od prvih bo{nja~ko-muslimanskih pjesnika na osmanskom jeziku bio je Jakub-pa{a Bo{njak, pobjednik u boju na Krbavi 1493. godine, koji je za sebe volio re}i da je dervi{. Ne ulaze}i u to da li se radi o afektiranom toposu nagla{ene skromnosti gdje se leksema dervi{ mo`e koristiti u zna~enju “ubogi, siroma{ak” ili se, pak, mo`da radi i o pripadnosti odre|enom redu, mo`e se slobodno re}i da je navedena leksema ve} bila u upotrebi u bo{nja~koj poeziji 15. stolje}a na osmanskom jeziku. Gotovo su svi bo{nja~ki pjesnici na orijentalnim jezicima poznavali tesavufski stru~ni registar. Ali-beg [iri Hercegovi} (unuk Hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e) koristi lekseme iz tesavufskog stru~nog registra, zatim Nasuh Matrak~i iz Visokog (po~etkom 16. stolje}a), pjesnik kronograma na mostu Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu Muhamed Karamusi} Nihadi duboko je inspiriran tesavvufom, Hasan Zijai Mostarac pi{e velike narativne poeme i svoj Divan pjesama prepun leksema iz tesavufskog stru~nog registra. Ahmed Sudi Bo{njak iz ^ajni~a bio je dvorski pjesnik i komentator perzijskih klasika, uklju~uju}i i komentare klasi~nih tesavufskih poema. Ahmed Vali Novopazarac tako|er je sufijski pjesnik, Dervi{-pa{a Bajezidagi} bio je i bosanski namjesnik i sufijski pjesnik, Dervi{ @agri} pi{e podu`e i vrlo provokativne misti~ke poeme, mostarski pjesnik Kamili komentirao je tesavuf-

sku poeziju. Ali Dede Mostarac napisao je velik broj rasprava i poetskih djela u kojima dominiraju tesavufske teme i motivi. U 16. vijeku brojni su se stanovici Mostara u popisne deftere upisivali kao “sufije”.

Abdullah Bo{njak Abdi poznat je kao Komentator Fususa , ~uvenog tesavufskoga u~enjaka Ibni Arebija.19 Sar? Abdullah je bio poznat kao “Komentator Mesnevije” D`elaludina Rumija. Posljednja dvojica pjesnika i komentatora bili su po svojim komentatorskim nadjevcima poznati u ~itavome Carstvu. Za Salahuddina U{{akija Bo{njaka neki histori~ari knji`evnosti ka`u da je napisao “oko 200 knjiga” na turskom, arapskom i perzijskom, a smatrao se jednim od najboljih poznavatelja tesavvufa u svoje vrijeme20. Detaljnija istra`ivanja ukazuju na to da Salahuddin U{{aki Bo{njak, za kojeg pisci tezkira bilje`e i to da je porijeklom iz poznate sarajevske porodice {ejhova, ima preko 70 ve}ih djela, od kojih neka imaju vi{e od 500 strana. Treba skrenuti pa`nju i na njegov obimni poetski opus na orijentalnim jezicima (u Divanu i izvan njega).

Komentirao je i dotad neka manje komentirana Ibni Arebijeva djela. Sarajevski pjesnik Muhamed Nerkesi bio je inspiriran sufijskim djelima, {to se vidi i u njegovoj Hamsi (kodeksu od pet cjelovitih djela). Ahmed Ru{di Mostarac – Sahhaf bio je tesavufski pjesnik kao i Sulejman Mezaki iz ^ajni~a. Sufijski motivi se sre}u i u divanima sarajevskih pjesnika: Mehmeda Fevzije, Ali{ira Feriduna, sarajevskog kadije Abdulkerima Samiija, Mahira Abdullaha Bo{njaka, Mehmeda Re{ida, Asima i ostalih. Osman [ehdi, utemeljitelj istoimene biblioteke u Sarajevu po~etkom 18. stolje}a, bio je poznat po svojoj u~enosti i sklonosti ka pisanju sufijske poezije, isto kao i njegov sin i pjesnik Ahmed Hatem Bjelopoljak. Vehbi Sto~anin i Mejli Gurani tako|er su pod utjecajem tesavufskih ideja i poetskoga koncepta. Tesavufske termine vrlo ~esto sre}emo i u poeziji Fadil-pa{e [erifovi}a, kao i u kra}im pjesmama njegovih suvremenika iz 19. stolje}a. U 19. stolje}u u sufijskoj poeziji osobito se isti~e Arif Hikmet-beg Sto~anin.

Ukratko, brojni su bosanski pjesnici koji su u svojoj poeziji bili pod sna`nim utjecajem ideje tesavufskog vi|enja pojma Ljepote i Ljubavi u poeziji. Dervi{-pa{a Bajezidagi} Mostarac samo je jedan od njih.

19

20 Kiliç, Mahmud Erol (2006) "Otomanski sufija bosanskoga porijekla Abdullah Salahuddin el-Uššaqi", U: Isa-begova tekija u Sarajevu. Zbornik radova, Sarajevo.

40

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Dervi{-pa{a Bajezidagi}

GAZEL O SUDBINI

(prijevod: Safvet-beg Ba{agi})

Gdje pomo}i ne imade Svemo}noga Gospodara Tu opravit ne}e ni{ta tisu} svjetskih pametara.

Ako Allah samo bude jednom robu na pomo}i, Bilo dobro, ili ne bilo, sve }e mu za rukom po}i Pa`nja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka!

Odre|enu sudbu ne}e otkloniti tvoja ruka.

Neka tisu} pancijera od ~elika na se me}e, Smrtnik ne}e odbit strijelu s kobnog luka kobne sre}e!

Ne brini se - su|eno je dobro i zlo na svijetu.

Gledaj “Ve nahnu kasemna” {ta Bog veli u ajetu.

Bo`ija se volja vr{i, kako ho}e, ‘nako tvori, Astrolo`e, {ta se mu~i{ zalud ti je gledat gori.

Sve je divno, bez pogre{ke, {to Umjetnik Vje~ni {ara Savr{enstvo umjetnosti sve je, {to on slika, stvara.

Ako `eli{ sretan biti, udesu se svom pokori.

Dervi{u, dobro pamti, hazreti Pir tako zbori.

Istanbulski rukopis Muradname, po~etak djela (AEME)

UVODNA BAJEZIDAGI]EVA POGLAVLJA MURADNAME (Tevhid, Munad`at, Nat, Medhija Poslaniku, Sebeb-i Telif ) II Munad`att, pjesma tiha pokajanja

O Gospodaru bez sli~nosti s bilo ~im i bez poredbe Svetost Tvoju doku~iti 21 - pomisao je nemogu}a, bez osnove

40)

Za Tvoju vje~nost u upravi, dokaz ovo je: - Kome vlast pripada – Bogu, Jednome24 45)

Ti si Prvi, Tebi po~etka nema Ti si Posljednji, za Tebe kraja nema

Koliko god ispravna i zdrava bila Kad Tebe upoznaju, slaba{na su osjetila

O Gospodaru, Za{titni~e, Preuzvi{eni Ja sam rob bespomo}ni, posve izgubljeni

Svako svaki put u odre|eno vrijeme ne{to ne poznaje U poimanju Bi}a Tvojega sve osim Tebe nemo}no je

Stalno sam obuzet grijesima Ah, rob buntovan i neposlu{an sam ja

O Gospodaru, samo si Ti onaj koji sebe poznaje Nek niko nikada na ovome putu u zamor ne zapadne

Dostojno Tebe nije moje robovanje Dok mojih poslova neispravnih puno je

(BR 43a) Strast prizemna mene dolje obori Nepokora mi stas povi i slovo “nun” ( ) sa~ini 25

Tvojoj mo}i i mudrosti nema granice - Usahnut }e more prije nego {to rije~i nestane 22 Ti si Vladar - Tvoja vladavina vje~no traje Sve prolazi - vje~no je Viso~anstvo Tvoje

50)

Da vje~an si - dokaz jasni dovoljan je Ajet - Sve {to je na Zemlji prolazno je23 21 Glagol irmek u tesavufskom stru~nom registru ozna~ava dostignu}e odre|enog stupnja kroz spoznaju Bo`ije svetosti. Navedeni stih mogu}e je uvjetno ~itati i na sljede}i na~in: (Sti}i do Tebe nemogu}e je, s brigom i oprezom), ali, po{to ni u BR rukopisu koji grafijski registrira geminaciju (udvajanje suglasnika/ te{did) nema nigdje navedenog znaka, opredijelili smo se za u tekstu navedeno, prvo ~itanje kao osnovno. Oba ~itanja u skladu su sa zadatim metri~kim obrascom Muradname.

22 Stih koji u podlozi ima kur'anski ajet: Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli jo{ jednim sli~nim. (al-Kahf, XVIII:109)

BEHAR 98

(AEME 3b)

Neprestano, no}u i ujutro ja grijehe ~inim Spominju}i to, svaki dan bolno uzdi{em Ah, mojim prijestupima granica nema!

Nepravdi i neposluhu mome kraja nema!

23

Ajet: Sve {to je na Zemlji prolazno je. (Ar-Rahman, 26) Stih koji u podlozi ima kur'anski ajet: Na Dan kad }e se oni pojaviti, kada Allahu ne}e o njima ni{ta skriveno biti. Ko }e imati vlast toga dana? - Allah, Jedini i Svemo}ni! (al-Mu'min, XL:16) 25 Grafem "nun" ( ) u ljubavnim mesnevijama simbolizira "povijeni stas neke osobe zbog tuge i `alosti". Navedena grafijska simbolika toliko se ~esto upotrebljava u navedenom kontekstu, da se katkada mo`e analizirati i kao posebna vrsta stereotipa u okviru poetskih stereotipa u ljubavnim mesnevijama Bo{njaka u 16. vijeku.

24

41

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Tvoju zapovijed oskvrnavljuju}i, postadoh ja, koja li {teta Rob koji naredbe strasti po`udne prihvata Okre}u}i se od pokore Tebi, trena svakoga Udovoljavah svome nefsu 26 sklonom zlim djelima

U ~ast istine ~etvorice odabranih halifa U ~ast istinitosti dina i {erijata stamenoga.

70)

O plemeniti i milosrdni Gospodaru O Bo`e, koji jesi za{titnik svome robu 55)

Kur’an drugom njegovim bliskim u~ini Du{i njegovoj vjerovanje omili

Milostiv budi i za stanje se moje pobrini Na put na koji ja ne mogu uputiti,27 Ti uputi

Nek mu saputnik izdisaj bude na kraju svega Vojnik-{ehadet: la ilahe illallah 34 – nema boga osim Allaha (AEME 4b) Na Dan pro`ivljenja Ti ne postidi Me|u stanovnicima mah{era 35 ne ponizi

Uspjeh i pomo} od Tebe, mojim drugom u~ini U more samilosti sve utopi Grudi moje ~e`njom 28 prema Tebi prosvijetli Dobrotom svojom bi}e moje u ru`i~njak pretvori

Oprosti mu prijestupe i nemoj ga kazniti Kad sudi{, dobrotom svojom presudi

Dom srca mojega hramom u~ini 29 Kabu 30 du{e moje svjetlo{}u posve ispuni

60)

Sa ovog ogledala srca moga pra{inu o~isti Ovo oko du{e moje blistavim u~ini (AEME 4a) Svjetlo{}u tajne spoznaje, Bo`e, Ti Tminu neznanja u vjeri 31 sa srca otkloni Ljubav prema Tebi u vjeru i ibadet mi pretvori Bo`e, ne prepusti me samom sebi, Ti me za{titi Ne dopusti niti jedan trag sebi~nosti u meni Bivstvom Svojim moje bitisanje ispuni Ovo moje postojanje u nepostojanje promijeni I ovu tjeskobu moju u prostranstvo pretvori Srce moje izvori{tem svjetala u~ini Riznicom skrivenih tajni moje bi}e u~ini

65)

26

Razmi{ljanje i spominjanje Tebe meni omili U~ini da du{a u spoznaji Tvojoj tajni te`i 32 (BR 43b) S blago{}u na moje stanje pogled baci Uto~i{te Svoje blagodati Ti zaklonom u~ini

75)

Smiluj se tu`nome, o Svemilosni Samilost i oprost kakav pristoji, Ti uka`i ^ine}i ga dostojnim poslani~koga zauzimanja Dostojnim ga u~ini velikoga susreta i d`enneta Nek se vo|a vjerovjesnika za njega zauzme Nek ono za ~im traga na oba svijeta prona|e V

Seb beb b-ii te’liff Povod za pisanje poeme 230) ^as bih kasidu ~as gazel izricao Sve bih u ukrasima i nedosti`no govorio Nekad je to zlatnik, nekad ogrta~ sve~ani Broj poklona za mene se umno`i

Pribje`i{tem i potporom mojom stalno budi Kad sam nemo}an, pomo} mi pru`i

Na kraju, vladar koji prave vrijednosti cijeni, zna Daju}i darove bez ra~unanja i brojanja (BR 48b) Odgovaraju}om u~ini Has-odaju 36 Bezgrani~no dobro~instvo ukaza Dervi{u

O Bo`e, tako Ti istine svjetla vjerovjesnika Vladara Jesriba 33 iz Arabije, Muhammeda

Dervi{ postade blizu padi{aha Sve misli{, trun~ica se suncu pribli`ila

Prema tesavufskom u~enju to je nefs (strast, duh) u ~ovjeku koji je sklon zlim djelima (nefs-i emmare bi's-su').

27 Aluzija na ajet: Ti, doista ne mo`e{ uputiti na pravi put onoga koga ti `eli{, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e, i On dobro zna one koji }e pravim putem po}i. (al-QasaTimes Trans, 56) 28 - velika `elja na putu Spoznaje.

29 Aluzija na beyt-i ma'mu r (Ku}a sre}e), jedan od naziva za Kabu.

30 U tesavvufu Kaba je srce okrenuto Bogu, mjesto susreta s Bogom.

31 Leksema cehl (neznanje) koristi se u stihu u smislu nepoznavanja i

42

Kad du{u dervi{a ~as su|eni zgrabi Od tada{njeg `ivota i roda on }e se oprostiti, ruke oprati

neprakticiranja vjere i vjerozakona.

32 U tesavufskom u~enju sintagma mahrem-i ra z ozna~ava osobu koja `udi da spoznaje tajne Bo`ije emanacije.

33 Vladara Medine.

34 Rije~i [ehadeta: la ilahe illallah - nema boga osim Allaha.

35 Ehl-i mah{er = stanovnici Mah{era, oni koji }e biti pro`ivljeni na Dan pro`ivljenja.

36 Kane-i kass, posebna odaja na Dvoru.

BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

235) Po~e dru`enje padi{aha i dervi{a U upravi svijetom stvar odgovaraju}a

Ne spavaj, na nefs 45 svoj sebi~ni dobro pripazi Razmi{ljaj 46 i ne robuj “onom zlu o kome se ovdje zbori” 47

Padi{ah i dervi{ su na svijetu ovom Ne{to o ~emu se govori u srcu i na jeziku svakom

Slije|enje strasti ovakvu na kraju “korist” daje: Da ~ovjek sam tra`i patnju i muke bezbrojne

Nema vi{e takvog cara koji toliko o dobru razmi{lja Izgled mu je k’o u cara, a `ivot k’o u dervi{a Pjesnik: Mevlana Bina’i (

Nefsu svome ne uga|aj, ne ispoljavaj /duhovno/ neznanje Onaj {to nefsu uga|a do`ivjet }e kajanje

)37

NAME-II BINA’I ( Djelo: SEHA-N BINAIJEVA O DARE@LJIVOS STI KNJIGA

)

465) Na kraju, `udnja za lijepom osobom i pi}em je Na oba svijeta to se potvr|uje Ono {to kao odgovor ima stid i kajanje A u naslije|e dobija patnju i pla}anje dugova

Prijevod sa perzijskog na osmanski turski: Dervi{-pa{a Bajezidagi} Prijevod sa osmanskog turskog na bosanski: Adnan Kadri}

455) Ostavi onu ljubav koja nije u ime Boga 38 Ne misli da je ljubav igra i zabava

Dok iskrena prijatelja ne bude, na put se ne ide Ka`u - Iskren prijatelj, pa onda Putovanje! 48 715) Prijatelj prijatne }udi i sudrug {to isto Srce ima ^ini da sasvim nestane Tuga ~ovjekova Draga Osoba {to tvom unutarnjem Stanju odgovara: Ako ti `ivot `rtvuje{, da je ona toga vrijedna

Vi{ebo{tvo i obo`avanje lijepih osoba ne svjedo~i Ta ljubav koja nije ljubav prema Bogu 39 na zao }e te glas dovesti

Iskren Prijatelj /na putu Spoznaje/ vrijedan je cijeloga svijeta Ne samo svijeta, nego i najvrijednijega {to u Du{i ima

Za dragom osobom, {to je ti ugleda, a koja se srcem igra, ti ne `udi Pravi je put o~igledan, na krivi ne idi

Sohbet sa vjernim prijateljem ~iste }udi /Na putu Spoznaje / U`itak 49 sred d`enetske ba{~e budi

Kumira 40 {to vidi{ ne obo`avaj i ne predaji mu srce Du{u 41 svoju ne sagorjevaj u vatri tuge i brige Od svog srca ne pravi stani{te za voljene osobe Je li podesno da sveti{te kumira Kabom 42 postane?!

460) Poslanik Gospodara sveg stvorenoga nare|uje: Mimo Boga ni za ~im silno ne `udi, to zabranjeno je!

(AEME 20a) Prema mjestu kible Istinske Spoznaje 43 ti lice okreni Ne idi na put vi{esmislenosti ovosvjetske 44, do|i i Rije~i se dr`i (BR 55b)

37

Mevlana Bina'i, perzijski pjesnik od kojeg je sa~uvan divan pjesama i djelo ~iji prijevod dajemo posredstvom prijevoda Dervi{-pa{inog na turski jezik. Iz Ni{apura je. @ivio je u vrijeme Ali [ir Nevaija. Iz Ni{apura je oti{ao u Bagdad, a potom u Azerbejd`an. Seka na ma mo`da ima i neke elemente autobiografskoga karaktera i mo`da donekle nosi pe~at pjesnikovog vlastitog `ivotnog iskustva.

38 U tesavufskom registru izraz (neiskonska, nestvarna ovosvjetska ljubav, ljubav prema ovosvjetskim stvarima) uzima se kao izraz opre~an izrazu (zbiljska, istinska ljubav, ljubav prema Bogu). Bez istinske ljubavi ('i{k-i hakiki) prema Bogu nema ni slasti istinske spoznaje Bo`ijeg Bi}a ( ).

39

- ljubav koja se ne osje}a prema Allahu ve} prema ne~em drugom.

Sanem - mjesto ispoljavanja Apsolutnog Bitka.

Can - mjesto o~itovanja istinske Spoznaje; mjesto "Duha" koje posu|uje bitak tijelu.

40 41

BEHAR 98

(AEME 37a) 870) Ma~ je za me tek jedan gutljaj bistre vode /isijavanja Spoznaje/ Zar se A{ik 50 uste`e da za Prijatelja 51 svoj `ivot, Du{u `rtvuje Briga 52 /na putu Spoznaje/ Leptira ovakva je u svako vrijeme: Da Svije}i 53 - Licu voljene osobe `ivot daruje

42

Ka'be - Bo`ija ku}a; srce okrenuto Bogu; mjesto susreta s Bogom.

Hakikat - istinska spoznaja Boga; bitnost, bit; sr` svih stvari; Istina.

44 Rah-i meca z - put ovosvjetskih stremljenja, dunjalu~ki put.

45 Nefs - strast i po`uda u ~ovjeku.

46 Fikr - razmi{ljanje o Bo`ijim znakovima koji vode istinskoj spoznaji.

47 Bed-name - biti doveden u te{ko stanje; sniziti mertebu (nivo) na putu savr{enstva.

48 Tarik - muridovo slije|enje propisa na putu spoznaje Boga.

49 Zevk - intuitivno zrijenje i u`itak u Spoznaji.

50 'A{ik - ~ovjek koji je svoju ljubav usmjerio Bogu.

51 Yar - salik, dervi{; onaj sa kojim se razgovara na putu istinske spoznaje.

52 Gamm - nevolja na putu ka Bo`ijoj Ljubavi.

53 [em' - svije}a; lice i obraz; svjetlost od Boga; ono {to isijava svjetlost Apsoluta i sagorijeva sve oko sebe.

43

43

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Na putu do Prijatelja 54/u ime Boga/, `rtvovanje `ivota, za mene Su{tinom vje~noga `ivota postalo je Na putu Ljubavi `ivot - smrt je Plakanje uz ovakvu Brigu zapravo je smijanje A{ik koji Du{u svoju Voljenoj Osobi ne daruje U zahtjevu svome Iskren bio nije 875) Vrhunska ljubav, to je carevanje Lijek za Ljubav jeste du{e `rtvovanje Silno se raduju}i ^istoj Ljubavi {to ne prolazi Had`e-zade ovaj gazel sa~ini: GAZEL HAD@E-Z ZADEA, KOJI VOLI BOGA 55 (AEME) (BR 68b) Ko Du{u Voljenom 56 /Bogu/ kao `rtvu poklanja Nek mu Bog du{i 57 olak{a za svagda Du{a od tijela odvojeno pada Ali `elja za Ljubavlju od Du{e se ne odvaja U tijelu je Du{a kao dug {to se posu|uje.

Bolje je da ona kod Vlasnika svoga bude 880) Ko Du{u daje taj prema Voljenoj Osobi osjeti u`ivanje Melek iz svijeta gajba meni dovikuje A{k od Dervi{a 58 stvara padi{aha (AEME 37b) A{k stvara padi{aha - ovaj svijet /Sudbina/ siromaha.

54

Dost - prijatelj u ime Boga; Bog kao najbolji prijatelj ~ovjekov.

Ha ( ) - Hu, On, Bog. 56 Canan - Uzvi{eni Bog; izuzetno `eljeno Bi}e.

57 Ruh - onaj / ono {to spoznaje Boga; bit ~ovjeka; vrhunska spoznaja.

58 Dervi{ - mistik, sufija, osoba koja je na putu Spoznaje sebe i svoje poslove posvetila Bogu.

59 Bratislavski i istanbulski rukopis Bajezidagi}eve Muradname razlikuju se po tome {to se u istanbulskom rukopisu nalazi samo Pogovor djelu, dok se u 55

44

ZAVR[NI DIO POEME59 (Poglavlje o dare`ljivosti, Bajezidagi}eva pohvala vladaru i pohvala vlastite knjige)

BR (AEME 56a) 60 Onaj {to dobro~initelj je, me|u ljudima ~istim najvi{i Nek se na oba svijeta dodatno uzvisi Onaj koji se ne obazire na {tovanje dunjaluka Taj brzo otkrije odli~nost drugoga svijeta Ko dijeli ono {to ima na svijetu ovom Otkrit }e na kraju zadovoljstvo sutra{njicom svojom 1370) Ako bude pozivao 61 na plemenito tro{enje svoga blaga Neka ga Bog sa~uva od svakog belaja !

Nema sumnje u to da ~ovjek {to plemenit je Na kraju vrijedan isto kao i dirhem postaje Pametnome prili~i, odgovara svakog trena Da bude {tovatelj plemenitosti – a ne rob dirhema 62 (BR 84a) Onom koji najve}u vrijednost svog `ivota, koju ima, tro{i Nek potomak njegov dobro ime63na svijetu ostavi Onaj ~ija je narav ~ista, a plemenitost uobi~ajena je Na kraju uva`en, i po svjetskom i vjerskom, postat }e (AEME 56b) 64 1375) Na Dan pro`ivljenja sudac }e biti Bog Istiniti Zadovoljan bi}e ~ovjekom plemenitim On ime njegovo zavolje i tako ga po~asti Nek se plemenitom smiluje Gospodar Svemilosni! bratislavskom rukopisu nalaze i dva sljede}a poglavlja: O dare`ljivosti (13411376); Pouka, pjesnik i pohvala vladaru (1377-1400).

60 Tekst {to slijedi nastavak je BR 83b strane, ali i nastavak AEME 56a strane (od 8. distiha).

61 Sala - poziv na zikr.

62 Ovdje se zavr{ava strana AEME 56a.

63 Nam - ime; slava; mekam; zastor.

64 Sljede}a dva distiha (1375, 1376) nalaze se i u istanbulskom AEME rukopisu (56b).

BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

Esad Jogi}

Vrtoglavica du{e Pjesni~ki smjerokazi `ivotnog temeljca Novi rukovet pjesama Esada Jogi}a otvara se s neskrivenom i aluzivnom anga`irano{}u s obzirom na neka univerzalna dru{tvena previranja kao {to su desni i lijevi te dualitet Bog je `iv – Bog nije `iv, kao u pjesmi "Presuda". Potonje nije autorova teolo{ka ili nitzscheova nedoumica, ve} uo~eni predlo`ak suvremena `ivota.

Dapa~e, pjesnik Jogi} koristi kao osnovnu gra|u za svoje pjesme apolonske elemente svjesnog reda i mjere, a osnovni instinkt njegova pjeva je lirsko sje}anje koje se s jedne strane ne odri~e sladostrasna `ivota, a s druge strane i te kako je svjesno nebeske okomice i postojanja jednog uzvi{enog nebosklona, odnosno, jednog nedohvatnog, transcendentnog pogleda odozgo. Dakle, u prvim pjesmama (istaknimo re~enu pjesmu "Presuda") osje}amo gotovo agitacijsku imaginaciju i pjesni~ku vokaciju koja je u kontaktnoj potrazi za pravdom i istinom.

U Jogi}a se osje}a sna`na potreba za iznala`enjem motiva, da bi se on istaknuo i potom opjevao, isprvice pragmati~no s podosta deklamacije, ali i hrabrog (bez zadr{ke) predo~avanja zbilje, ~ak i u situacijama u kojima prevladava slikovitost i personificirani psihizam ( "nebo knji`are" i "prestra{ene kosti"). Pjesnik u svom stvarala~kom usijanju ne}e prezati niti od manirizma, upravo stoga {to smatra da neke doga|ajnosti (ljubavne zgode: voljena `ena, majka, Bosna, Hrvatska) treba dodatno estetski okititi (pjesma: "Dvije kapi ki{e), a ne nad njima izvr{iti, primjerice, politi~ku ili neku drugu manipulativnu kozmetiku. Ba{ zato je Jogi} u ljubavnoj lirici raznje`eni neoromantik. Neobi~no mu je stalo do simbola klasja (snaga koja udahnjuje `ivot), njive (zapravo zemlje, elementa koji proizvodi i pohranjuje bi}a) i posebno kamena kao simbola stvoriteljske energije. U rukama graditelja (pjesnika ili Tvorca svega postoje}eg) on postaje smjerokaz `ivotnog temeljca, odnosno vitalisti~ke energije i opstanka. Autor }e to posebno istaknuti, kao pjesnik jasne tematsko motivske orijentacije, kroz slikovno predo~avanje: "kamenog broda", "kamena krajputa{a", "ru{evina", "kipova", "sru{enih i izgra|enih ku}a".

Jogi} vje{to izbjegava sevdalijsku patetiku, njena ishitrena emocionalna stanja da bi sa~uvao da{ak nje`nosti na tim rubovima ushitne radosti i `ivota. Posvema iskren, prati taktove vlastita srca i to }e biti presudna unutra{njost i vanjskost pjesnikova, njegova duhovna egzistencija, bez pomutnje nejasnih i apstraktnih mo~vara moderniteta. Usuprot tome zavoljet }e sigurne simbole (kao {to je mjesec, zvijezde i mjese~ina i) koje onda dovo-

BEHAR 98

Biografija Esad Jogi} ro|en je 11. svibnja 1941. u Prijedoru, gdje je stekao osnovno obrazovanje. U Zagrebu je zavr{io Vi{u grafi~ku {kolu, a 1984. diplomirao je na Grafi~kom fakultetu u Zagrebu kao drugi u klasi, a kao prvi diplomirani grafi~ki in`enjer u BiH. Radio na mnogim projektima instaliranja i reorganizacije tiskara i uvo|enju obveznog ISO – Standarda kao za{tite kvalitete proizvoda. Uredio mnoga monografska izdanja. Tako|er je sura|ivao Dr`avnim inspektoratom na programu suzbijanja ovisnosti od droga. Bio je urednikom knjige autora Dubravka Klari}a pod naslovom Suvremeni trendovi zloporabe droga. U suradnji s MORHOM, i me|unarodno priznatim hrvatskim vojnim znanstvenicima, bio je urednik velikog projekta Oru`je za masovno uni{tenje. ^lan je Dru{tva hrvatskih knji`evnika, Matice hrvatske, Jutra poezije, a objavio je desetak knjiga proze i poezije.

Poezija: Krvava `etva, Stra{no je biti ptica za vrijeme lova, Materija sre}e, Zagreba~ki snovi, Suze na licu vremena Proza: Roman Put u izlazak, Tri `ene i fratar, Mrtvi vlak; pri~e: Zvono, Mirakul, Danak, [apat, Sablje, Ciganski san, Opro{tajno pismo i Robovi.

Objavljuje prozu i poeziju u listovima, revijama i knji`evnim ~asopisima.

45

POETSKI GLASOVI

di u razli~ite slikovno semanti~ke interakcije, ponekad i metafori~ke: kapljice mjese~ine, zvjezdano nebo, opojne mjese~ine; tu su naravno i behari, razli~ite vrste boli, nesnosne samo}e (te duhovne egzistencije), "la|e ljubavi" i tako dalje. Ne bez zna~aja su i mladi mrtvi ratnici ({to se dirljivo referira na zadnji rat), te u tom smislu uvijek razoru`avaju}a maj~inska bol.

Uporabom vezanog stiha (mjestimice u tercinama) Jogi} otkriva vje{tinu u razmje{taju nimalo banalnog rimarija, dakle, ne}e koristiti izrimarene rime te }e

leksi~ko ustrojstvo sapeto u kontekstu, zatim lako doku~ive metafore, ostati prepoznatljivi i dostupni (cvat ljubavi, `ivota sjaj, rumeni san, suze progonstva). Jogi} se zna izraziti prijem~ivo, pjevno i recitativno, dakle, estradno, {to je jo{ jedna vrlina ovoga pjesni{tva koje u na{e doba uglavnom nastaje na temeljcima apsurdizma i emocionalne ravnodu{nosti, u doba kada se pjesnici ne opu{taju i ne iznose svoju du{u na tepsiji kao jedini polog svoga poetskog postojanja.

Sead Begovi}

PRESUDA

U KNJI@ARI

Od golog zagrljaja Lijevih, i pitonovog stiska Desnih, oko moje presude zate`e se konop.

U knji`ari na polici zaboravljene knjige.

Zarobljene pri~e krhkih sudbina.

Zaspali likovi u tu|im mislima.

Na ple}ima korica, pra{ina.

Treba je ~itanjem kona~no otpuhnuti, ali paziti na zarobljene sudbine u {injelu od korica dok spavaju u kolijevci materinskog jezika.

Bog nije `iv!

U crvenoj molitvi mar{iraju biste Lijevi. @iv je! Svemogu}i je!

Iz molitve ozareni izlaze Desni.

Ispod neba knji`are na vrhu klimave police iz posva|anih rasutih korica krik anatomije slova: Iz herbarija sudbina, viri ruka i ne{to rebara.

Stihovi golom presudom sele u roman, pretapaju se u nijeme olovne znakove, kako bi postali bezli~na masa u kombinatu uniformiranih opasnih slova od dogme,

Samo prestra{ene kosti ljudske povijesti.

Pritiska ih vla`ni strop u tijesnoj Prokrustovoj postelji.

Muk iz bolesnih korica, ho}e van iz povijesti.

Gdje se ne proizvodi niti lijevo, niti desno samo se prera|uju ljudske sudbine i sadi crveno cvije}e na uvrije|enom kamenu.

Od zagrljaja uniformiranih slova od dogme, s crvenom presudom pod jastukom, i konopom oko vrata Tonem u spasonosni san.

^itatelj je nijem, slijep i gluh, ne slu{a, ne ~uje i ne vidi, kako slova u redovima bje`e iz korica.

Lepr{aju u svoj nestanak.

Postaju prognanici u pam}enju.

MOJA KU]A Kao ma~ak oko ka{e, sunce obilazi oko dimnjaka moje stare ku}e.

Sjenom ga ve} `dere po trbuhu i zlatnim glasom se podriguje nad sudbinom zidara koji ga je zidao. Da pu~ka dim mog gologuzog djetinjstva.

46

BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

TIJELO I DU[A

RUMENI GRIJEH

PRIJATELJU

Moje tijelo je kazali{te u kojem se igraju ozbiljne drame

U ko{ari svjetlosti ra{trkane u prolje}u, {utimo i volimo se.

Prijatelju!

Jesi li ~uo za Zemlju, Bosnom zvanu?

U kojem se pla~e i smije, dok se igraju tragikomedije.

Stolje}ima haranu, dok joj iskri kremen ljuto, a du{a prska...

Kao stanar scene koju gradi i ru{i moje tijelo je podstanar u ro|enoj du{i.

Nijema od ljubavi ne da{ da ti iz dojki bukne slatki grijeh. da iz bradavica sukne molitva pokajanja.

Kao plaha srna izlazi{ iz samo}e {ume na proplanak pred svog strasnog lovca.

Poslije predstave kad se zastor spusti, u kazali{tu na sceni na podiju, konaku du{e, tijelo }e postati hrana.

Za oprost grijeha moli{ cvije}e i toplu crvenu ranu strasti, koja }e u po`udi nastati u strasnom jauku tananog brida.

I bijelih poludjelih bedara.

U kazali{tu pod zemljom u kojoj se crvi, Publika iz tame, zalogajima moje sudbine hrane.

Pretvara{ se sva u rumeni grijeh i molitvu pogleda plahe srne {to `udi na proplanku `ivota.

DRVOSJE^E Ljutim ujedima sjekira drvosje~e ple{e po {umi.

Stabla isprepadana {ute.

Samo im drhture vrhovi nebeskih kro{nji.

Koje se mole oblacima.

Pobjegla bi negdje na sigurnu ~istinu.

Ali strah im korijen dr`i.

Dok izdi{u svoju posljednju fotosintezu.

U molitvi nestalom suncu.

Kad umorni lovci uspavaju svoje sjekire, U samrtnom plesu Drhturi jo{ samo njihovo mrtvo li{}e.

Uz slatki rumeni bol u crvenom mraku strasti Postala si `ena.

BEZIMENI KRAJPUTA[ Sve {to je sisalo nebeske grudi, I ljubilo bludni mjesec kao jedra.

Sve {to je zemljom hodilo, I grlilo rumen sunca u smiraj dana.

Sve {to je pupalo i U cvijet procvjetalo, Sve {to je u tami klice Bilo, i iz zemlje isklijalo.

Sve je pro{lo mimo mene, Kao da me nema.

Bezimeni krajputa{, Na putu bez povratka.

Luda misao. Tvrda ljuska.

U pro{nji Sudbine udara sivo, kao umorni saz {to strunom pla~e.

Rumenom sevdalinkom kao vino jo{ `ivo, ~etiri stotine godina i jo{ ja~e Dankom u krv tako je umivo.

Dankom u ljubavi tako je dozivo.

I san postanka bo{nja~kog tako uzaludno snivo.

CRVENI LEPTIRI Te no}i sam ti donio jato crvenih leptira i spustio ih na modre uzbu|ene bradavice nektarom da ih podoji{.

Jedan je bio strasno `edan i sletio na vla`ne usne.

Od slasti poljupca se uko~io i u drhtaju krila izdahnuo.

U oko ti se spustila neobuzdana zvijezda repatica da se ugrije na `aru strasti i Prozebla od beskraja svemira zaspi u zagrljaju leptira.

Dok si sjedila na rubu svemira gledao sam kako ti suze {krope crvena krila mrtvog leptira.

U snovima novog prolje}a.

BEHAR 98

47

POETSKI GLASOVI

LIJEPA SI

KIPAR I @ENA OD MJESE^INE

Ovo je san: lijepa si u prolje}e sa svibnjem u kosi dok te behar {kropi nektarom opojnim po usnama `ednim.

Probudila se snena od po`ude.

Na bijelim bedrima veo mjese~ine, ~uva rumenu tajnu tananog brida.

Obraza umivenih beharom tre{nje, u oku vrisak nadolaze}eg prolje}a.

Lijepa si: u ljeto u zrncima `ala kad ti mjese~ina po bedrima sanja, na rumenom bridu u postelji od koralja.

Lijepa si: u jesen kad ti iz dojki, strah od po`ude rumenom ljubavi pupa.

Lijepa si: u snu kad grli{ svoje nero|eno dijete u vatri od maj~instva, kao kad tigrici iz oka otrgnu mladun~e.

Lijepa si: u meni na krhkoj postelji od snova kad te u crvenom mraku kao krijesnicu dozivam u postelju vriska oka.

Ovo je java: snovi se moji probude, kad mi dolutali vjetar u osamu puhne, i sve odnese u nadanja i nestanaka.

U duge zime ~ekanja do ra|anja do proljetnih snova koji u meni vri{te, kao i sam ljudski `ivot.

Zate~ena srna tu`nih o~iju kad joj se lovac preko ni{ana skru{eno klanja, presudu joj nudi.

Kad zavjesa od mjese~ine skliznu, obna`ena takva nije `eljela biti. [tite}i se krilom prepla{ene ptice krhkom gran~icom `enskoga straha, prstima dugim kao strune harfe zapletena u anatomiju probu|ene strasti, podi`e je tek do rumenog brida po`ude.

Uspravna i plaha, prepla{ena pogleda, bolesnik na samrti kad lije~nika gleda, pretvorila se u mramor od mjese~ine da je zaljubljeni kipar u ljubavi kle{e.

Od strasti i nemo}i u dlijeto se pretvorio kao vjernost ljubavi, mramorni grob isklesao.

Lijepa si i u nadi ~ekanja.

Miloduh, zumbul i ru`e, dlijeto isplelo u `rtvenu ko{aru za kipara, i grob.

Prekriven velom od mjese~ine jo{ toplim od `enskih bedara.

TREBA SE MOLITI

Upitah u molitvi skru{en: ^iji je ovaj prozra~ni grob? ^ije to dlijeto u mramoru jeca?

Bili smo vojska {to bespu}ima rata luta, Sanjali smo povratak ali nismo znali puta.

Pitaju}i mjesec i zvijezde o izgubljenoj stazi spasa U nadi bili smo u potrazi dok nam se sudbina talasa.

To je grob zaljubljena kipara koji kle{e ljubav `ene s bedrima od mjese~ine.

Odgovori ru`a i pomirisa snene usne zaljubljenog kipara.

Dozivali smo stazu dok bespu}ima tumaramo, sve dok ne osjetismo.

Da je izgubljeni put u nama.

A ne, negdje tamo.

Treba se moliti samo.

48

BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

STARA RU[EVINA

STARA PE] LEDENO [UTI

CRVENE PTICE

Na proplanku sanja Stara ru{evina.

Nemamo drva. Ostala su u {umi.

Sat otkucava vrijeme neimanja.

Djed iz prazne lule odbija nadu bez dima. Pu~ka u tamu ledene sobe i proklinje vatru.

U snu ranjavam svoje srce.

Baka s crnom podbrada~om na glavi {utnjom ve} cijeli `ivot voli i po{tuje tog {utljivog starca.

Crvene ptice spavaju u letu.

Lijepa je jer je moja.

Iznad nje Bog. Kao svjetlo iz `ivota koji je okru`uje.

Iz njedara joj str{i kameni zid koji ima aureolu njegova duha.

Umiva ga ne~im {to se ne vidi.

Gluh je na vremena koja mu u temelju kameno spavaju.

On tako vje~no {uti da se pomisli, kako ga nema.

Vjetar uzalud orgija sokakom, nema dima iz gluhe i ledene pe}i da se s njim poigra i veseli.

Hranim ga sevdalinkom iz njegove krvi.

U snu mi se ra|a moja prva ljubav, nosi na usnama bosanski mjesec.

Tako moji mili starci {utnjom svojom govore, `ive mirno i po{teno u tvrdoj vjeri u Boga.

Nemo}ne ruke drvo u {umi ~eka.

Kad joj narastu dojke trepavice i krila,

KAMENU RODNOM

OKVIR ZA SLIKU ZAGREBA

To vrijeme je mirni duh na{ih atoma.

Selo moje pod planinom {uti.

A, gora rasula kameno stado.

O, selo moje kameno.

Gornjim gradom ki{a sipi dijete ptice mrvicama hrani, slavuj pjeva na ocvaloj lipi Ilicom {areno cvatu ki{obrani.

Vrijeme je da se kona~no sastanem s cijelom svojom materijom i molekulom koja je jo{ manja.

U avliji kamen djetinjstva, predaka mojih.

Iznad humka. Kameni spomenik:

I svojim atomom koji je tako malen i vje~an.

Da kona~no u ru{evini, na|em sebe.

kamen - goro kamen - nebo kamen - bole Djetinjstvo sneno. kamen - zemljo kamen - majko kamen - `eno kamen - dojko kamen - djevojko.

Iako ne dr`i ni{ta i ne slu`i ni~emu drhturi na mrazu i kruni se na `ezi. kao da u`iva u svojoj pro{losti.

Jo{ tako beskoristan pri~a o vremenu i graditelju slave ~ovjekove.

Iz vremena nastajanja.

Iz vremena postojanja.

Iz vremena kojeg je sve manje.

Kamenu stameni, pamte te sejmeni.

Pamte te svi moji ro|eni i nero|eni.

Me|a{u - domoljube vje~ni bojite se nezvani i neznani: kamenu - o~e preklani, Kamenu na{ vje~ni!

BEHAR 98

poletjet }e u moje prognano djetinjstvo.

Lotr{~ak od Gradeca, snena Dverca sanjaju podne kad top opali, prognanici Vukovara samo mila djeca u radosti jedva u uspinja~u stali.

Ka{ljucavim ognjem, lampa{ stari ~uva sveta Kamenita vrata, umornom rukom starac ga pali svaku ve~er to~no, ne treba mu sata.

Slikam Markov trg i Banske dvore graditeljstvo poslije Medvedgrada, Zagrebom {ume bijele gri~ke zore sa Sljemena sunce, na Kaptol ve} pada.

U magli Prisavlja, dimnjak i munara brodovi kojima samo jarboli vire, sanjaju Savi lude tokove stare nove avenije, koje se {ire i {ire.

49

ESEJ: TOKOVI MISLI

Rod, dru{tveni polo`aj i mo} Sa`etak Rod je tvorbeni element dru{tvenih odnosa izme|u spolova. Upu}uje na artikuliranje mo}i, na borbu za bolji dru{tveni polo`aj. Dru{tveni nerris, pokazatelj mo}i. Stoga pripadnost polo`aj je, sui gen razli~itim dru{tvenim skupinama i institucijama, pripadnost razli~itom spolu/rodu, jednakost pred zakonom, posjedovanje stanovitog stupnja obrazovanja, zaposlenost, dohodak, imetak, zna~ajno i, ~esto, odlu~uju}e utje~u na posjedovanje i upotrebu mo}i. @ene su kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina diskriminirani ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svijeta, osobito u zemljama u razvoju. Podre|eni dru{tveni polo`aj `ena rodno je mjesto njihove nemo}i u dru{tvu.

Nejednakost mo}i posljedica je nejednakosti distribucije i nedjelotvorne upotrebe izvora mo}i koji ~ine njenu mogu}u primjenu (Dennis H. Wrong).

Mo} je sposobnost namjernog i djelotvornog ostvarivanja volje upotrebom politi~kih, ekonomskih, tehnoznanstvenih, vojnih, kulturnih, medijskih, simboli~kih sredstava/izvora mo}i. Zato se mo} provodi; ona nije zaseban izvor koji posjeduju pojedinci ili skupine kao dodatak izvorima dru{tvenoga polo`aja. Pomo}u znanja mo} prodire u sve razine dru{tvenoga `ivota (M. Foucault). Autor, u razmatranju mo}i, polazi i od Foucaultovog shva}anja mikrofizike mo}i i Max Weberovog shva}anja mo}i kao pojave koja se manifestira u dru{tvenim okolnostima u kojima subjekt svoju volju mo`e potvr|ivati nasuprot otporu drugih, {to je blisko Voltaireovom shva}anju mo}i kao nastojanja "da drugi ~ine kako se meni svidi".

Klju~ne rije~i: diskriminacija `ena, dru{tveni polo`aj, mo}, rod, spol.

Pi{e: Fahrudin Novali} U literaturi nema jedinstvenog i jasnog razlikovanja izme|u termina "rod" i "spol", pa }emo se slo`iti s onim autorima koji smatraju da u toj oblasti vlada i koncepcijska i terminolo{ka zbrka.1 Joan Wallach Scott o jezi~noj uporabi rije~i "rod" koristi tekst iz American Heritage Dictionary of the English Language, 3. izd., 1992., koji glasi: "U tradicionalnom smislu rod se rabi ponajprije u ozna~avanju gramati~kih kategorija ‘mu{kog’, ‘`enskog’ i ‘srednjeg’ oblika; no posljednjih se godina ta rije~ u~estalo primjenjuje za kategorije odre|ivanja spola, primjerice u frazama kao {to su jaz me|u rodovima i politika roda. Ovu primjenu potkrepljuje praksa brojnih antropologa koji rije~ spol rabe za ozna~avanje biolo{kih kategorija, a rod za socijalne i kulturalne kategorije" (Scott, 2003:237).

Nu`nost uvo|enja kategorije roda kao kategorije historiografske analize omogu}ilo bi razumijevanje na~ina na koji su spolne razlike sistematski zadirale u dru{tvo i kulturu i pri tom uzrokovale nejednakost izme|u `ena i mu{karaca, primje}uje Lydia Sklevicky2 (Sklevicky, 1996:16). "Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stolje}a feministi~ke su se teoreti~arke (me|u koje se i sama ubrajam)", pi{e Joan

Wallach Scott, "okrenule rodu kao na~inu ponovnog promi{ljanja determinanata odnosâ izme|u spolova" (Scott, 2003:11). Termin "rod" imao je u to vrijeme va`nu teoretsku zada}u i zna~enje. O tome J.W. Scott ka`e: "(...) sama je rije~ – gramati~ki pojam transponiran na dru{tvenu/kulturnu arenu – bila uznemiruju}a" (Scott, 2003:11).

Joan Wallach Scott smatra da je "rod primarno podru~je u kojem, ili pomo}u kojeg, se artikulira mo}", i dodaje, "rod je uvijek stalan na~in omogu}avanja ozna~avanja mo}i na Zapadu, kako u `idovsko-kr{}anskoj tako i u islamskoj tradiciji" (Scott, 2003:66). Sr` definicije roda, prema Scottovoj temelji se na integralnoj povezanosti dvije postavke: "rod je tvorbeni element dru{tvenih odnosa koji se temelje na uo~enim razlikama izme|u spolova; i rod je primarni na~in ozna~avanja odnosa mo}i" (Scott, 2003:64). Te tvrdnje Scottova potkrepljuje mi{ljenjem da promjene u organizaciji dru{tvenih odnosa uvijek to~no odgovaraju promjenama u oblicima predstavljanja mo}i. Pritom napominje da se promjena ne zbiva nu`no u jednom smjeru. Na putu konceptualizacije roda razmotrimo i njegovu strukturu.

1

2

Vi{e o tom problemu vidjeti u knjizi "Rod i politika povijesti", autorice Joan Wallach Scott, 2. poglavlje: Rod: korisna kategorija povijesne analize, str.

47-73 i 10. poglavlje: Jo{ neka razmi{ljanja o rodu i politici, str. 237-256.

50

"(...) u onoj mjeri u kojoj historija `ene uspije u~initi vidljivima `ene u povijesti, u~init }e vidljivima i mu{karce, (...)", misli Lydia Sklevicky. (Sklevicky, 1996:17).

BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

STRUKTURA RODA Kao sastavni element dru{tvenih odnosa utemeljenih na uo~enim razlikama me|u spolovima rod, prema Scottovoj, obuhva}a ~etiri me|usobno povezana elementa: prvi su simboli koji se nalaze u razli~itim kulturama. Oni proizvode vi{estruke i ~esto proturje~ne prikaze – "Eva i Djevica Marija kao simboli `ene, primjerice, u zapadnja~koj kr{}anskoj tradiciji – no isto tako i mitovi svjetla i tame, pro~i{}enja i okaljanosti, nevinosti i iskvarenosti" (Scott, 2003:64). Ovdje je va`no koji se simboli~ni prikazi prizivaju, na koji na~in i u kojem kontekstu. Drugi element jesu normativni koncepti.

Oni izla`u interpretacije zna~enja simbola koji smjeraju ograni~iti i obuhvatiti njihove metafori~ke mogu}nosti. Ovi su koncepti sastavni dio vjerskih, obrazovnih, znanstvenih, pravnih i politi~kih doktrina, te kategori~ki i neopozivo zagovaraju smisao mu{kog i `enskog, mu{karca i `ene. Gledi{ta koja se pojavljuju kao dominantna, navode se kao jedino mogu}a. "Svrha je novoga povijesnog istra`ivanja", isti~e Scottova, "poremetiti ideju fiksnosti, razotkriti prirodu te rasprave ili tog potiskivanja koji dovode do pojave bezvremene vje~nosti u binarnom prikazivanju roda" (Scott, 2003:64).

Problem normativnog koncepta zahtijeva i anga`man "ideje politike i povezanost s dru{tvenim institucijama i organizacijama", {to je, "tre}i aspekt rodnih odnosa" (Scott, 2003:64). ^etvrti je aspekt roda subjektivni identitet. Scottova smatra da "povjesni~ari moraju ispitati na~in na koje se rodom obilje`eni identiteti doista izgra|uju te povezati svoja saznanja s nizom djelatnosti, dru{tvenim organizacijama i povijesno specifi~nim kulturalnim prikazima" (Scott, 2003:65).

Sve to ukazuje na slo`enu strukturnu povezanost elemenata roda. Usto, u novije vrijeme u teorijskim razmatranjima, nagla{avanje rodne nejednakosti ustupa mjesto nagla{avanju rodne razli~itosti.

"Ve}inom su feministice – sociologinje", opravdano smatraju M. Haralambos i M. Holborn, "stvorile teorije rodne nejednakosti, pa opet malo je slaganja o uzrocima ove nejednakosti, kao i oko toga {to bi trebalo poduzeti kako bi se ove nejednakosti smanjile ili prevladale" (Haralambos i Holborn, 2002:136). Sude}i prema spektru teorijskih pristupa rje{avanju problema rodne nejednakosti, u novije doba nagla{avanje nejednakosti ustupa mjesto nagla{avanju razli~itosti.3 Dru{tveni svijet treba shva}ati sa stajali{ta pluralnosti razli~itih skupina, na primjer crnih `ena, lezbijki i tako dalje. (Haralambos i Holborn, 2002:197). Navedeni oblici feminizma "odbacili su pristup da postoji samo jedna stvarnost koju je mogu}e otkriti, jedna teorija pomo}u koje se mo`e shvatiti dru{tveni svijet. To je, zaklju~uju isti autori, "omogu}ilo razvoj novih 3

U tom smislu Michael Haralambos i Martin Holborn razlikuju: radikalni feminizam, marksisti~ki i socijalisti~ki feminizam, liberalni feminizam, crni feminizam i postmoderni feminizam (Haralambos i Holborn, 2002:136). Ovdje ne}emo sustavno navoditi osnovna obilje`ja navedenih feministi~kih orijentacija. Zbog nepristrasnosti liberalnih feministica isti~emo samo jednu opasku iz teksta o liberalnom feminizmu u navedenom djelu. "Za liberalne feministice, nitko nema koristi od postoje}ih rodnih nejednakosti; i mu{karci i `ene trpe jer su potisnuti potencijali i `ena i mu{karaca. Primjerice, mnoge `ene s potencijalom da budu uspje{ni i kvalificirani /vje{ti pripadnici radne snage ne dobivaju mogu}nost da razviju svoje talente, dok su mu{karcima uskra}eni neki u`ici bliskog odnosa s vlastitom djecom" (Haralambos i Holborn, 2002:137).

BEHAR 98

uvida, pa ~ak i stvorilo prostor za novu granu sociologije – sociologiju mu{kosti" (Haralambos i Holborn, 2002:197).

U ovom radu autor }e upotrebljavati termin "spol" za ozna~avanje biolo{kih kategorija, a "rod" za socijalne i kulturalne kategorije. U tom smislu rod upu}uje na nejednakost mo}i, na borbu za bolji dru{tveni polo`aj u okviru mu{ko-`enske opozicije.

DRU[TVENI POLO@AJ Dru{tveni polo`aj determiniraju razli~iti individualni i kolektivni sadr`aji i obilje`ja stanovitog dru{tva (Yuval-Davis, 2004:117-119). Stupanj obrazovanja, zaposlenost, profesija, nova zanimanja, jednakost pred zakonom, dohodak, imetak, pripadnost razli~itom spolu/rodu, pripadnost razli~itim politi~kim, etni~kim, nacionalnim, vjerskim, kulturnim i ostalim dru{tvenim skupinama, kao klasi~ni indikatori dru{tvenog polo`aja, potrebne su i nu`ne, ali ne i dovoljne pretpostavke za istinsku jednakost me|u ljudima koja podrazumijeva i te`nju za jednakost dru{tvene mo}i. Povoljniji dru{tveni polo`aj pojedinaca i dru{tvenih skupina posljedica je posjedovanja, ja~anja i upotrebe mo}i.

POLITI^KA I DRU[TVENA MO] Proizlaze}i iz dru{tvenoga polo`aja njenih nositelja, mo} je, prije svega, dru{tvena pojava. Pritom se ne smiju zanemariti subjektivni psihi~ki ~initelji nositelja politi~ke mo}i, kao {to su "volja za mo}", snaga li~nosti, snaga karaktera.

Pojam mo}i u novovjekovnom mi{ljenju javlja se kao izraz dva bitna ~ovjekova odnosa – odnosa prema prirodi (mo} nad prirodom) i odnosa prema dru{tvu (mo} nad dru{tvom).

Mo} nad prirodom ima tehnoznanstvena, a mo} nad dru{tvom socijalno-politi~ka obilje`ja. Prva podrazumijeva mogu}nost postupne slobode od prirodnih sila, a druga stalnu opasnost od pod~injavanja socijalnim i politi~kim silama. Ali, mo} nad prirodom i mo} nad dru{tvom me|usobno su povezane, pa ih ne mo`emo strogo odvajati. Vladavina nad ljudima u tijesnoj je vezi s vladavinom nad prirodnim izvorima, stvarima i obratno.

Konstituiranje stanovitog oblika mo}i nad resursima alokacije (prirodni okoli{, sirovine, sredstva proizvodnje i tehnike, proizvedena dobra) i nad resursima autoriteta (prostornovremenska organizacija dru{tva, organizacija uzajamnih odnosa me|u ljudima, organizacija ‘`ivotnih prigoda’ za samorazvoj i samoizra`avanje) stvara pretpostavke za oblikovanje politi~ke sfere i uspostavljanje dru{tvene dominacije.

Pomo}u upotrebe znanja obje se vrste resursa organiziraju i iskazuju kao nezamjenjivi instrumenti uve}avanja mo}i.

Stoga, nejednakost distribucije izvora mo}i, koji se upotrebljavaju da bi se ostvarili stanoviti ciljevi, imaju za posljedicu nejednakost mo}i, opravdano smatra Dennis H. Wrong u svojoj knjizi "Power" (Wrong, 1988:IX). Mo} nije zaseban izvor koji posjeduju pojedinci ili skupine kao dodatak izvorima bogatstva, vje{tine, dru{tvenoga polo`aja. Ona je tvorbena, a ne pasivna snaga, pa se mora provoditi. Pomo}u znanja mo} prodire u sve razine dru{tvenoga `ivota – od tijela i odgoja do rasta stanovni{tva.

Sve razine dru{tvenoga `ivota postaju predmet njezine oblikotvorne snage. To je i ono {to Michael Foucault naziva

51

ESEJ: TOKOVI MISLI

Samo je 11 `ena me|u 457 dobitnika Nobelove nagrade, od njezina ustanovljena do kraja dvadesetog stolje}a. (...) ^lanica nacionalnih akademija znanosti u svim je zemljama vrlo malo, (...), a HAZU se sa 6.3% akademkinja uklapa u te svjetske trendove. Najve}i udio `ena u svom ~lanstvu imaju turska (14.6%), islandska (12.3%), latvijska (11,6%) i norve{ka (11.1%) akademija znanosti" (...) (Prpi}, 2004:62).

mikrofizika mo}i. U na~elu, kao i uop}e, u odnosima mo}i ne postoji binarna i sveobuhvatna opreka izme|u nositelja vlasti i podvla{tenih. Mo} djeluje kapilarno i posvuda4. Brojni odnosi snaga koji se oblikuju i djeluju u cijelom dru{tvu slu`e op}oj rezultanti pribli`avanja, svrstavanja, homogeniziranja, udaljavanja, podjela, rascjepa. "Uvjet mogu}nosti mo}i, u svakom slu~aju stajali{te koje omogu}uje razumijevanje njene provedbe, (...) je pokretno postolje odnosa snaga" primje}uje Foucault, "koje neprestano, svojom nejednako{}u, dovode do stanja mo}i (kurziv, F.N.), no uvijek ograni~enih i nepostojanih" (Foucault, 1994:65).

Max Weber prepoznaje pojavu mo}i tamo gdje ona potvr|uje "svoju volju nasuprot otporu drugih", {to je blisko Voltaireovom shva}anju mo}i kao nastojanja "da drugi ~ine kako se meni svidi". Strausz-Hupe u mo}i prepoznaje "vlast ~ovjeka nad ~ovjekom" (Arendt, 1996:177).

John Kenneth Galbraith u "Anatomiji mo}i" (Galbraith, 1987) razmatra mo} s tri aspekta: s aspekta prinude – ka`njavanja ili prijetnje kaznom onima koji se ne `ele pod~initi (kondigni oblik mo}i); s aspekta poticaja – onima koji se `ele pod~initi nudi se pozitivna, afirmativna nagrada ili pohvala (kompenzacijski oblik mo}i); i tre}i aspekt je uvjeravanje i odgoj kojim se mijenjaju uvjerenja onih koji se `ele pod~initi (kondicionirani oblik mo}i). [to je, prema utjecajnom ameri~kom poslovnom magazinu Forbesu, bilo odlu~uju}e za svrstavanje na popis najmo}nijih `ena na svijetu?

NAJMO]NIJE @ENE NA SVIJETU Da bi netko bio popularan, bogat i mo}an, mora imati pristup va`nijim institucijama. Institucionalne pozicije koje ljudi zauzimaju, "dobrim dijelom i uvjetuju njihove izglede za stjecanjem i o~uvanjem vrijednosti kao {to su vlast, bogatstvo i presti`" (Mils, 1964:13).

Utjecajni ameri~ki poslovni magazin Forbes objavio je sredinom 2004. popis najmo}nijih `ena na svijetu. Con-

52

doleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a5, "princeza ratnik", kako je nazivaju mediji zbog njene klju~ne uloge u ratu SAD-a protiv Afganistana i Iraka, progla{ena je najmo}nijom `enom na svijetu. Odmah iza nje je zamjenica premijera NR Kine Wu Ji. Cherie Blair, supruga britanskog premijera Tonyja Blaira, najmo}nija je `ena u Britaniji?6 Mo}nija je i od britanske kraljice, a dvanaesta po mo}i me|u `enama u svijetu. Tre}e mjesto pripalo je Soniai Gandhi, udovici pokojnog predsjednika Indije Ragiva Gandhija. ^etvrta je supruga aktualnoga ameri~kog predsjednika Laura Bush, a peta njezina prethodnica, Hilary Clinton. Me|u prvih deset nalaze se i dvije predsjednice – Indonezije, Megawati Sukarnoputri i Filipina, Glorie Macapagal-Arroyo. Listu deset najmo}nijih zatvara Carly Fiorina, {efica Hewlett-Packarda.7 Prema Forbesu za ocjenjivanje su kori{teni razli~iti parametri, kao {to su trenutni dru{tveni polo`aj i cjelokupni `ivotopis ocjenjivanih osoba do brojnosti pojavljivanja u medijima i sfere utjecaja. Autori teksta u Forbesu prvo mjesto Condoleezze Rice kao najmo}nije `ene svijeta obrazla`u ~injenicom da je ona "imala klju~nu ulogu u planu vo|enja SAD-a u dva rata te u svim konzekvencama koje su iz njih proiza{le." Osim toga Riceova je imala i ima veliko povjerenje aktualnog predsjednika Georgea Busha. Kineskinja Wu predstavljena je kao "nova zvijezda" Kineske komunisti~ke partije. Wu se osobito istakla u pregovorima o trgovini Kine s Ruskom Federacijom koje je iznimno uspje{no privela kraju. Istaknuto je da je njezina najve}a pobjeda bila ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju, ~ija su vrata Kinezima bila dugo zatvorena.

Indijka ro|ena u Italiji Sonia Gandhi tre}e mjesto najmo}nijih `ena na svijetu mo`e zahvaliti tomu {to je odvela Kongresnu stranku do velike pobjede na op}im izborima u svibnju 2004.

Dodatno po{tovanje i bodove Gandhi je dobila zato {to je odlu~ila da mjesto premijera prepusti Manmohanu Singhu.

Osim vlastitih zasluga za pripadaju}i dru{tveni polo`aj i mo} u vrhu najmo}nijih `ena svijeta, osim pristupa va`nijim dru{tvenim institucijama; iza nekih od tih `ena nalaze se, ili su se nalazili, njihovi mo}ni mu`evi; ili neke druge mo}ne osobe. Iza Laure Bush bio je tada{nji predsjednik SAD-a i njen mu`, George Bush; iza Hilary Clinton, tada{nji predsjednik SAD-a i njen mu`, Bill Clinton; iza Cherie Blair, 4 "Mo} je posvuda, to ne zna~i da ona sve obuhva}a, ve} da odasvud dolazi. A

‘odre|ena’ mo}, po onome {to je u njoj trajno, repetitivno, inertno, samoreproduktivno samo je zbirna posljedica koja se ocrtava na osnovi svih tih nepostojanosti, splet koji se oslanja na svaku od njih i uzvratno ih nastoji u~vrstiti" (Foucault, 1994:65).

5 Nakon ostavke ameri~koga dr`avnog tajnika za vanjske poslove, Colina Powella, sredinom studenog 2004., mo}na `ena iz sjene Condoleezza Rice, naslijedila ga je po~etkom 2005.

6 Prema ~asopisu Forbes mo} Cherie Blair potje~e iz ~injenice da je ona "britanska prva dama" koja ima veliki utjecaj "iza scene". Navodno da je Cherie odgovorila mu`a od toga da ode s vlasti i prepusti primamljiv polo`aj svom glavnom suparniku u laburisti~kim redovima, ministru financija Gordonu Brownu.

7 "Ina~e na listi se nalaze i `ene iz svijeta zabave i show businessa te kraljice i ostale plemkinje. Od `ena plave krvi, najvi{e je plasirana jordanska kraljica Rania, na 13. mjestu, dok je britanska kraljica Elizabeta II. tek 22. ^ak jedno mjesto iza barunice Margaret Thatcher.

Od ‘zabavnjaka’ najbolje su plasirane Oprah Winfrey kao 62. i spisateljica knjiga o Harryju Potteru JK Rowling, koja je na 85. mjestu" (http://www.htnet.hr/vijesti/svijet/page/2004/08/23/0527006.html)

BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

tada{nji premijer Velike Britanije i njen mu`, Tony Blair, itd.

Da su se `ene koje nose atribut "najmo}nije" `ene svijeta u svome djelovanju ograni~ile samo na sustav rodbinskih odnosa – na obitelj i iskustvo doma, ne bi se na{le na popisu najmo}nijih `ena svijeta. Zato se koncept roda povezuje i s ostalim dru{tvenim sustavima; kao {to su politika, gospodarstvo, mo}.

(IZA)ZOV PRIVILEGIJA I PRESTI@A POLITI^KE MO]I Wrong razlikuje ~etiri posebna oblika mo}i kao namjernog i djelotvornog utjecaja. To su snaga, manipulacija, uvjeravanje i vlast. Razmotrit }emo, ukratko, vlast kao oblik funkcioniranja mo}i.

Povezivanje mo}i s promicanjem vlastitih interesa temelj je ve}ine suvremenih analiza mo}i. U tom smislu nastoji se izboriti, ~esto i nedopu{tenim sredstvima, za {to povoljniji dru{tveni polo`aj koji }e omogu}iti ve}u i djelotvorniju mo}.

Tako se mnogi nastoje izboriti ne samo za {to ve}u mo} novca, nego i politi~ku mo} koja u sprezi s prvospomenutom afirmira vladavinu plutokracije. Stoga je bavljenje politikom odavno postalo najunosnije i najpopularnije zanimanje.

Od patriotskih motiva i zalaganja za op}e dobro u du`nosti pojedinih zastupnika u Hrvatskom saboru, na primjer, gotovo ni{ta nije ostalo. Ili kako je to metafori~ki i lucidno kazao Maurice Duverger: "Nikakvog utjecaja nemaju religije u kojima su sve}enici manji vjernici od pastve" (Duverger, 2001.229).

Naprotiv, politika, kao i ekonomija, po~inje funkcionirati na tr`i{nim na~elima. To potvr|uju i neke politi~ke afere u Hrvatskoj krajem 2004., ~iji akteri zahvaljuju}i medijima razotkrivaju sami sebe. Tako saznajemo da su neki vlastoljupci bili spremni dati stotinu tisu}a eura za saborski mandat.

Neodoljivom (iza)zovu privilegija i presti`a politi~ke mo}i, odolijevaju vrlo rijetki. Atraktivnosti mo}i dru{tvenog polo`aja koja se sve vi{e svodi na mo} novca ne odolijevaju ni osobe s iznimno uspje{nim znanstvenim, umjetni~kim, poslovnim, sportskim karijerama, bez obzira na spolnu pripadnost.

Antropolog David Gilmore, prema Fritjofu Capri, prou~avao je slike mu{kosti diljem svijeta – ‘mu{ke ideologije’, kako ih naziva – i na{ao je zapanjuju}e kroskulturalne sli~nosti (Capra, 2004:234). Osim poznatih obilje`ja mu{kosti – fizi~ke snage, ~vrsto}e i agresije, Gilmore otkriva da "pravi" mu{karac, tradicionalno, vi{e stvara nego tro{i, vi{e daje nego {to uzima; mu{karci slu`e drugima, ~ak su pretjerano velikodu{ni (Capra, 2004:234).

Vremenom se mu{kost po~ela mjeriti posjedovanjem materijalnog bogatstva – zemlje, stoke i novca, te putem mo}i nad drugima, posebice nad `enama i djecom. "U modernom dru{tvu", prema Gilmoreu, "mu{ka se ‘veli~ina’ sve vi{e mjeri materijalnim bogatstvom: ‘Pravi mu{karac u industrijskom dru{tvu je tako|er i najbogatiji mu{karac u ~etvrti, najuspje{niji, najkompetentniji (...) On ima najvi{e onoga {to dru{tvo `eli ili treba’" (Capra, 2004:234). Tako mu{karci, ~esto i svojim povla{tenim dru{tvenim polo`ajem, marginaliziraju i diskriminiraju `ene.

DISKRIMINACIJA @ENA @ene kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina, diskriminirani su ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svije-

BEHAR 98

ta, osobito u zemljama u razvoju. Razdiobe izme|u `ena i mu{karaca nastale su djelovanjem socijalnih i politi~kih ~initelja.

Vi{e istra`ivanja na koja se poziva Joan Wallach Scott otkrila su "da je apstraktni pojedinac, temelj liberalne demokracije, mu{ko (...); deklaracije o ljudskim pravima pokazale su, u svojoj namjeni i u praksi, da su ograni~ene na mu{karce (...); odre|ene profesije i aktivnosti (me|u njima je kao takva dominantna znanost) ponovno su prikazane kao mu{ke; (...) a oznaka ‘radnik’ se na koncu odnosi na proizvodnu sposobnost i vje{tinu mu{karaca iako malokad nosi u sebi jasnu oznaku za vje{tine i iskustvo ‘radnice’ (...)" (Scott, 2003:249). Podre|eni dru{tveni polo`aj `ena razmotrit }emo na nekoliko primjera diskriminacije znanstvenica.

(Ne)vidljivi profesionalni plafon Za profesionalni polo`aj znanstvenica u literaturi se koristi metafora stakleni plafon (glass ceiling). "Ne radi se o stropu", poja{njava Katarina Prpi}, autorica knjige ‘Sociolo{ki portret mladih znanstvenika’ (2004.), "nego o plafonu u zna~enju najvi{e to~ke ili gornje granice, pa metafora slikovito iskazuje nevidljive granice profesionalnom postignu}u istra`iva~ica" (Prpi}, 2004:61).

Empirijska istra`ivanja profesionalnoga polo`aja i uloge znanstvenica, bez obzira na njihova teorijska polazi{ta, kori{tenje metoda, bez obzira na {irinu i dubinu razmatranih istra`iva~kih problema, te ostala obilje`ja sociokulturne slike pojedinog dru{tva do{la su do istih ili vrlo sli~nih osnovnih rezultata.

Prema Katarini Prpi} (Prpi}, 2004.), dugoro~no su`avanje spolnih (rodnih, op.a.) razlika je neprijeporno. Gledane u povijesnoj perspektivi one se smanjuju, ali dana{nji polo`aj i uloga `ena u znanstvenim organizacijama i zajednicama, prema brojnim empirijsko-istra`iva~kim nalazima, pokazuju zamjetna zaostajanja za njihovim mu{kim kolegama.

Da su se `ene koje nose atribut "najmo}nije" `ene svijeta u svome djelovanju ograni~ile samo na sustav rodbinskih odnosa – na obitelj i iskustvo doma, ne bi se na{le na popisu najmo}nijih `ena svijeta. Zato se koncept roda povezuje i s ostalim dru{tvenim sustavima; kao {to su politika, gospodarstvo, mo}.

53

ESEJ: TOKOVI MISLI

Polaze}i od navedenog istra`ivanja (Prpi}, 2004), koje se temelji na respektabilnom broju izvora uglednih svjetskih i hrvatskih autora, razmotrit }emo profesionalnu marginaliziranost znanstvenica. Koliko je ta marginaliziranost pojava imanentna pro{losti ili/i sada{njosti, zaklju~imo iz teksta koji slijedi.

Istra`iva~ice sporije i rje|e od istra`iva~a stje~u...

"Istra`iva~ice sporije i rje|e od istra`iva~a stje~u znanstvene stupnjeve i, posebice (naj)vi{a znanstvena i nastavna zvanja (...). Stoga je njihova kvalifikacijska struktura lo{ija, a udio me|u nositeljima visokih zvanja jo{ manji od zastupljenosti u ukupnom istra`iva~kom kadru. [tovi{e, (i) tu se formira tipi~na profesionalna piramida: {to je vi{e zvanje, `ena je to manje. Tako je prosje~an udio `ena u ukupnom profesorijatu zemalja EU u 1999. godini bio 26%. Pad udjela je o~it od docenata, me|u kojima je bilo 32% `ena, prema izvanrednim i pogotovo redovitim profesorima – 28% i 11% `ena (Laafia i Larsson, 2001:5).8 Jasno je da su razlike me|u ~lanicama Unije velike, pa je `ena me|u redovitim sveu~ili{nim profesorima u 2000. godini bilo od minimalnih 6.2% i 6.3% u Austriji i Nizozemskoj do maksimalnih 19% u Finskoj i 19.3% u Portugalu (...)" (Prpi}, 2004:61-62).

@ena je malo i u strukturi mo}i u znanstvenoistra`iva~koj djelatnosti Rije~ je o ulozi `ena u znanstvenim zajednicama, bilo da se radi o va`nim i utjecajnim tijelima nacionalnih akademija, znanstvenih dru{tava, u savjetima/uredni{tvima znanstvenih ~asopisa i publikacija, u recenzentskim panelima/grupama, ili je rije~ o financijskoj potpori za rad na istra`iva~kim projektima.

I u tijelima Europske unije (EU), koja odlu~uju o znanstvenoj i tehnolo{koj politici, svega je nekoliko `ena. U Europskoj skup{tini za znanost i tehnologiju10 u 1997. godini bilo je samo 7% `ena. Pozivaju}i se na jedan izvje{taj Europske komisije iz 2000. godine, Prpi} isti~e da je zastupljenost znanstvenica u pravilu malena i u tijelima nacionalnih agencija za financiranje znanstvenih istra`ivanja ~lanica EU. Izuzeci su savjeti za biomedicinska istra`ivanja u nekim zemljama.

Zaostajanje znanstvenica za znanstvenicima o~ituje se i u dobivanju ostalih kolegijalnih priznanja Navodimo primjere zaposlenja na "(...) uglednim sveu~ili{tima ili u drugim visokorangiranim znanstvenim institucijama, trajni akademski/sveu~ili{ni polo`aji, ~lanstvo u nacionalnim (i inozemnim) akademijama znanosti, nacionalne i me|unarodne znanstvene nagrade, presti`ne stipendije i sli~no. (...) Samo je 11 `ena me|u 457 dobitnika Nobelove nagrade, od njezina ustanovljena do kraja dvadesetog stolje}a. (...) ^lanica nacionalnih akademija znanosti u svim je zemljama vrlo malo, (...), a HAZU se sa 6.3% akademkinja uklapa u te svjetske trendove. Najve}i udio `ena u svom ~lanstvu imaju turska (14.6%), islandska (12.3%), latvijska (11,6%) i norve{ka (11.1%) akademija znanosti" (...) (Prpi}, 2004:62).

Slabija pla}enost znanstvenica nego znanstvenika Znanstvenice su slabije pla}ene nego znanstvenici, ~ak i za posao istoga ranga. "(...) istra`ivanje jaza u pla}ama izme|u ameri~kih znanstvenika i znanstvenica pokazalo je da se razlike koje se na razini sustava istra`ivanja i razvoja smanjuju – od 28% u 1979. do 23% u 1995. godini - i po izvedenim kontrolama individualnih i kontekstualnih faktora ipak ne gube, mada su manjeg opsega" (Prpi}, 2004:63).

Tako redovite profesorice na elitnim sveu~ili{tima u dru{tvenim i bihevioralnim znanostima u SAD-u imaju za 10% manje pla}e od svojih kolega istoga ranga iz iste ustanove (Prpi}, 2004:63; Long, 2001:216).

Predsjednik ameri~kog sveu~ili{ta Harvard, Lawrence H. Summers, govore}i na konferenciji o ekonomiji, "izjavio je da priro|ene razlike izme|u spolova mogu objasniti za{to mnogo manje `ena ostvari uspje{ne karijere u znanosti i matematici, za razliku od mu{karaca."11 Navedena izjava Summersa, vjerojatno nije tipi~na za sve njegove ameri~ke kolege, znanstvenike i sveu~ili{ne nastavnike, ali je zabrinjavaju}a i neshvatljiva.

Sudjelovanje `ena u razdiobi organizacijske mo}i tako|er je minimalno @ene razmjerno rijetko zauzimaju visoke pozicije u strukturi mo}i i utjecaja u znanstvenim i istra`iva~kim institucijama. To se odnosi ~ak i na rukovode}e polo`aje na razini pojedinih organizacijskih jedinica u istra`iva~kim ustanovama, a nekmoli na rukovo|enje cijelom ustanovom, isti~e Prpi} pozivaju}i se na brojna izvore. U Njema~koj `ene zauzimaju 5% rukovode}ih polo`aja u industrijskim istra`iva~kim institucijama; a ukupan udjel `ena me|u menad`erima u industrijskom sektoru dvostruko je ve}i – 11%. Samo 3% in`enjerki prema 15% in`enjera u Francuskoj obna{a visoke hijerarhijske uloge (Prpi}, 2004:62).9 Sudjelovanje `ena u razdiobi organizacijske mo}i je sve manje, {to je rukovode}i polo`aj vi{i.

Ne diskriminiraju `ene samo mu{karci, nego i `ene Navodimo jedan primjer u kojem `ena diskriminira `enu, zahvaljuju}i nacionalnim i vjerskim predrasudama, svom dru{tvenom polo`aju i mo}i koja proizlazi iz njega.

Na natje~aj jedne zagreba~ke osnovne {kole za zamjenu privremeno odsutne nastavnice javila se nezaposlena nastavnica.12 Kandidatkinja je ispunjavala sve uvjete natje~aja – imala je zakonom predvi|enu stru~nu spremu, pedago{ku izobrazbu, polo`en stru~ni ispit. Imala je i vi{e od toga – vi{egodi{nje iskustvo u nastavi za predmet za koji se natjecala, te zahvalnicu za sudjelovanje na `upanijskom natjecanju u~enika iz istog predmeta. Nakon {to je ravnateljica saznala da kandidatkinja ispunjava sve uvjete natje~aja predvi|ene zakonom, upitala ju je: "A koje ste nacionalnosti"?

8

Laafia, Ibrahim and Anna Larsson (2001): Women in public research and higher education in Europe. Eurostat. Statistics in focus, Science and technology, (9-7):1-7.

9 EC – European Commission (2003b): Women in industrial research: Anlysis of statistical data and good practices of companies. Luxemburg: European Commission, Office for Official Publications of the

54

European Communities.

European Science and Technology Assembly.

11 Jutarnji list, 19. sije~nja 2005., str. 64.

12 Nezaposlena nastavnica je po~etkom devedesetih godina pro{loga vijeka, tako|er, bila `rtva nacionalne i vjerske isklju~ivosti. Protjerana iz svoga doma u Bosni i Hercegovini ostala je `ivjeti u Zagrebu.

10

BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

"Hrvatske", odgovorila je gospo|a. "A vjeroispovijedi"?, priupitala je ravnateljica. Gospo|a nije bila katoli~ke vjeroispovijedi i poku{aj zaposlenja nije uspio. Odlu~ili su uvjeti koji nisu predvi|eni zakonom. Odlu~io je Conditio sine quae non ravnateljice – katoli~ka vjeroispovijed. I ovaj primjer pokazuje da je mo}, bez pravde, nasilje. Rije~ je o diskriminaciji zbog "pogre{ne" vjeroispovijedi koju kandidatkinja, prema kriteriju nacionalno i vjerski pristrasne ravnateljice, nije smjela imati. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi ravnateljica postupila u slu~aju da je kandidatkinja, primjerice, bila ateistica.

"Svaka privilegirana skupina" isti~e Max Weber, "razvija ‘mit’ o svojoj prirodnoj i po mogu}nosti ‘krvnoj’ nadmo}i" (Weber, 1999:63). Krv je bila i ostaje bitnom vrednotom i zna~ajnim elementom u mehanizmima mo}i – u njezinim manifestacijama i ritualima; osobito u dru{tvima u kojima postoji nagla{ena, otvorena ili prikrivena, nacionalna, vjerska i rasna diskriminacija.

A {to re}i o pojavama {utnje intelektualne i gotovo ~itave javnosti u dru{tvu u kojem srednjo{kolska profesorica13 radi kao higijenska radnica i napla}uje upotrebu javnog zahoda; {to re}i o diplomiranim in`enjerima koji su se prekvalificirali u zanimanje voza~ tramvaja i voze tramvaj, o diplomiranim in`enjerima i ostalim visokoobrazovanim kadrovima koji rade kao trgovci na tr`nicama, o doktoru znanosti koji je polo`io ispit za voza~a teretnih automobila kako bi zara|ivao za `ivot, o ... I sve to dok se nagra|uje kriminalno, a ka`njava moralno –po`eljno pona{anje. Sve se to doga|alo, ili se jo{ uvijek doga|a i u Hrvatskoj, upravo u Zagrebu.

Zabluda je da }e biti velike koristi od organiziranja mega kongresa znanstvenika; od kojih se o~ekuje pokretanje neiskori{tenog znanja, pozivanje prije svega, mladih znanstvenika iz inozemstva da se vrate u zemlju i tako stvore kriti~nu masu znanja koje }e proizvoditi mo}; ako, kako to ka`e Josip Kozarac u "Mrtvim kapitalima", "(...) truhnemo u komodnosti, jer ne}emo da znamo da je ~ovjek, najvredniji kapital u svakoj zemlji" (Kozarac, 1979). ^ovjek, bez obzira na spol/rod, rasu, naciju, vjeroispovijed.

Umjesto zaklju~ka Rod je tvorbeni element dru{tvenih odnosa izme|u spolova.

Upu}uje na artikuliranje mo}i, na borbu za bolji dru{tveni polo`aj. Dru{tveni polo`aj, upotreba znanja, sfera utjecaja, va`nost i zna~aj poslova koje obavlja stanovita osoba, uspje{nost u privatnom `ivotu i javnom djelovanju, pojavljivanje/eksponiranje u medijima, neki su od elemenata koji odlu~uju o posjedovanju, ja~anju i upotrebi mo}i.

Tko je u povla{tenom dru{tvenom polo`aju smatra ga legitimnim. On svoj vlastiti polo`aj prihva}a kao ne{to sasvim ‘prirodno’ i zaslu`eno. ^esto se tu|i inferiorni polo`aj, tako13

Prema jednom dnevnom listu u Hrvatskoj na blagajni javnog zahoda na Trgu bana Jela~i}a u Zagrebu radila je, ili jo{ uvijek radi, profesorica zemljopisa.

14 @ene zahtijevaju politi~ku mo} na zakonit na~in, ali je nastoje izboriti i ~inom nasilja protiv nevinih – ~inom terorizma. "Njihova zna~ajna broj~ana nazo~nost u ve}ini teroristi~kih i pobunjeni~kih skupina" primje}uje Christopher C. Harmon, "izazov je nekim pretpostavkama o razlikama izme|u mu{karaca i `ena u mnogim dru{tvima, i potvr|uje sna`nu privr`enost nekih `ena politi~kim, ekonomskim i dru{tvenim pitanjima, od anarhizma do prava `ivotinja" (Harmon, 2002:197).

15 Manuel Castells (Castells, 2002:16-22) razlikuje tri oblika i izvora izgradnje identiteta: legitimiraju}i identitet, identitet otpora i projektni identitet.

BEHAR 98

|er, smatra ‘prirodnim’ i zaslu`enim. Osim ostalih i pojedine mo}ne, privilegirane, nacionalno i vjerski pristrasne osobe, me|u njima i `ene, te privilegirane dru{tvene skupine optere}ene su negativnim predrasudama i stvaraju mit o "krvnoj ~isto}i, superiornosti i isklju~ivosti", {to tako|er zna~ajno utje~e na diskriminaciju oba spola/roda. @ene su kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina, diskriminirani – ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svijeta, osobito u zemljama u razvoju.14 U prevladavanju diskriminacije `ena nu`na je izgradnja i njihova individualnog i kolektivnog identiteta. Pritom bi osnovni materijal za tu izgradnju bio podre|en dru{tveni polo`aj `ena i insuficijentnost njihove mo}i.15 Razumljivo je da navedeni oblici izgradnje identiteta, tijekom vremena, podlije`u promjenama; da identitet otpora, na primjer, mo`e postati legitimiraju}i identitet, kako bi racionalizirao svoju dominaciju, itd. Usto, Manuel Castells smatra da niti jedan identitet nema, per se, naprednu ili nazadnu vrijednost izvan svoga povijesnog konteksta.

Nema istinske demokracije i slobode, nema rodne jednakosti i razli~itosti, bez jednakopravne raspodjele i upotrebe politi~ke i ine mo}i. Stoga te institucije p(ostaju) jedan od najva`nijih izazova ne samo nacionalnim vladama, nego i institucijama civilnoga dru{tva, intelektualnoj i ~itavoj dru{tvenoj javnosti.

Literatura

Arendt, Hannah, (1996.): Eseji o politici, Zagreb, Antibarbarus.

Duverger, Maurice (2001.): Politi~ka sociologija, Osijek – Zagreb - Split, Panliber.

Capra, Fritjof (2004.): Skrivene veze, Znanost o odr`ivosti: objedinjavanje biolo{ke, spoznajne i dru{tvene dimenzije `ivota, Zagreb, Liberata.

Castells, Manuel (2002.): Mo} identiteta, Informacijsko doba, Ekonomija, dru{tvo i kultura, Svezak II., Zagreb, Golden marketing.

Foucault, Michel (1994.): Znanje i mo}, Zagreb, Globus.

Galbraith, J. Kenneth (1987.): Anatomija mo}i, Zagreb, Stvarnost.

Haralambos, Michael; Holborn, Martin (2002): Sociologija, Teme i perspektive, Zagreb, Golden marketing.

Harmon C. Christopher (2002.): Terorizam danas; posebno me|unaslov: Uloga `ene terorista (str. 227-239), Zagreb, Golden marketing.

Kozarac, Josip (1979.): Mrtvi kapitali, Zagreb, Mladost.

Long, J. Scott (ed) (2001.): From Scarcity to Visibility: Gender Differences in the Careers of Doctoral Scientista and Engineers. Washington, D.C.: National Academy Press.

Mils, Rajt (1964.): Elita vlasti, Beograd, Kultura.

Mutahheri, Murtada (1997.): Prava `ene u islamu, Zagreb, Me{ihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Prijevod: Murtada Mutahhari, The Rights of Women in Islam, Teheran, World Organization for Islamic Services.

Novali}, Fahrudin (2003.): Rasipanje budu}nosti, poglavlje: Bioeti~ka diskriminacija `ena – Rasipanje njihovih svestranih mogu}nosti, Zagreb, Alinea.

Prpi}, Katarina (2004.): Sociolo{ki portret mladih znanstvenika, Zagreb, Institut za dru{tvena istra`ivanja.

Scott, Joan Wallach (2003.): Rod i politika povijesti, Zagreb, @enska infoteka.

Sklevicky, Lydia (1996.): Konji, `ene, ratovi, Odabrala i priredila Dunja Rihtman Augu{tin, Zagreb, @enska infoteka.

Weber, Max (1999.): Vlast i politika, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.

Wrong H. Dennis (1988.): Power, With a New Preface, Oxford, Basil Blackwell.

Yuval-Davis, Nira (2004.): Rod i nacija, Zagreb, @enska infoteka.

Legitimiraju}i identitet uvode dominantne dru{tvene institucije s namjerom da pro{ire i racionaliziraju svoju dominaciju u odnosu prema dru{tvenim subjektima. Identitet otpora organiziraju oni subjekti koji su marginalizirani i diskriminirani u dru{tvu; subjekti kojima se dominira. Njihov se otpor ogleda u prevladavanju dominacije koju uspostavljaju dominantne dru{tvene institucije.

Projektni identitet se izgra|uje kad dru{tveni subjekti, temeljem njima dostupnih kulturnih materijala grade novi identitet kojim se redefinira njihovo dru{tveni polo`aj u dru{tvu. Pritom, oni tra`e preobrazbu ~itave dru{tvene strukture. "To je, na primjer, slu~aj kad feminizam iza|e iz rovova identiteta otpora i prava `ena kako

55

PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

Mohammed Shoukri

Kov~eg Prevela: Lejla Sunagi} Navikao je svake ve~eri da sjedi u svojoj omiljenoj kafani, stavlja kutiju crnih cigara na stol i da, po obi~aju, naru~uje kafu s mlijekom.

Trlja cigaretu prorje|uju}i njen gusti duhan prije nego {to po~ne pu{iti. Sam je u ovom gradu. Njegovi malobrojni prijatelji dolaze mu iz rodnog grada ili se s njima tamo vi|a preko vikenda. Za lijepog vremena, sjedi na terasi kafane i promatra prolaznike ili se, pak, predaje meditaciji. Njegova spava}a soba je obojena u tamnosme|u, zavjese su crne i guste, spu{tene i danju i no}u; druga soba je njegov atelje – tamnoru`i~asta, sa prozirnim svijetloplavim zavjesama. Uve~er, kada se vra}a ku}i, pije ~a{u toplog mlijeka ili supu u koju dodaje ~ehno izgnje~enog ~e{njaka. Ve}ina pribora je u njegovoj kuhinji od grn~arije ili drveta.

Namje{taj u spava}oj sobi, jednostavan i starinski, nabavio je u prodavnici rabljenih stvari.

I krevet je drveni. Izuva cipele i u mraku sjeda na sofu na podu. Dok pu{i, slu{a azijsku narodnu muziku, ili klasi~nu, evropsku. U pono} ima svoju seansu. Ulazi u kov~eg obu~en u ko{ulju i pantalone, bos. Zatim zatvara poklopac. Kov~eg ima otvore sa strana i na poklopcu. ‘’@ivi le{, a ne mrtvac koji `ivi’’, tako

56

veli za sebe. Kada ustane iz svog mauzoleja, ulazi u atelje da radi. *** Zaustavio se ispred njega, prljave odje}e, s bradom, ozbiljan, mr{av. Pogledao ga je pa`ljivo, zatim mu se pribli`io, uzeo ga za ruke i sna`no poljubio. Ispravio se i rekao: - Ve} dugo vremena te tra`im u svojim snovima. Nikada se vi{e ne}emo sresti. Sigurno!

Uputio mu je duboki pogled, a zatim nastavio s masom prolaznika. Ostao je na trenutak za~u|en. Neki mu se nasmija{e sa terase kafane. Drugi se zaustavi{e zure}i u njega i smije{e}i se. Konobar ga upita: - Gospodine Nadile, {ta to bi s njim?

- Ne znam.

- Da li vas poznaje?

- Ne znam.

- ^udno. I `alosno. Sigurno je poludio. Ovaj grad se pretvorio u grad lu|aka.

Posjetioci nastavi{e {aptati okre}u}i se prema Nadilu. Konobar je stao ta~no ispred njega. Nesvijesti mu se. Magli mu se pred o~ima. Iza|e iz kafane. Pogled mu se polako bistrio dok je sporo kora~ao.

*** Pribli`io mi se, a onda me iznenadio pitanjem: - Ho}e{ li po}i sa mnom?

- [ta si rekao?

- Ako ho}e{, po|i sa mnom.

Izrazito mr{av, ozbiljan, ~iste odje}e, gledao me prodorno u o~i, pa re~e: - Ve} dugo vremena te tra`im. Imam silnu `elju da bude{ moja. Mo`da se vi{e ne}emo sresti. Po|i sa mnom. @elim te. Otkrit }u ti tajnu koja }e ti mo`da biti va`na.

- Jesi li lud?

- Imam za tebe jednu veliku tajnu.

- Potra`i lu|akinju kao {to si ti da joj otkrije{ svoju veliku tajnu.

Nasmijala sam mu se i krenula dalje okre}u}i se da vidim da li me prati. *** Zaustavljao sam i neke druge. Ismijavale su me i vrije|ale. U blizini [pansko-marokanske banke vidio sam na ulazu zgrade nju: plavu, tu`nu, blijedu, izgubljenu i neupadljivu. Takvu figuru volim. Odje}a joj nije pripijena uz tijelo. Mrzim kad nose pantalone. Razmi{ljao

BEHAR 98

PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

sam da je uzmem sna`no za ruke, kao {to je mene stisnuo onaj lu|ak, i da je poljubim.

Mo`da ne}e po}i ako tako uradim. Bit }e dovoljno ono {to sam rekao i drugima: - Ho}e{ li po}i sa mnom?

- Kuda?

- U moj stan.

Dala mi je da ponesem njenu korpu punu odje}e, a ona je i{la pored mene. Kod ulaznih vrata je prije ulaska pogledala u {estospratnicu. Otvorio sam joj vrata lifta, a zatim sam joj dao korpu.

- Pritisni broj 3. Ja sam navikao stepenicama.

U{ao sam prije nje i upalio lampu u hodniku.

Dao sam joj znak da u|e u mra~nu spava}u sobu. Jedan snop svjetla je prodirao iz hodnika. Sjeo sam na nisku sofu i upalio malu plavu lampu.

- Imam pivo, viski, d`in.

- Vino, ako ima{.

- Si}i }u u prodavnicu da ga kupim.

Kada je iza{ao, pa`nju mi privu~e neki duguljasti predmet. Promatrala sam ga nekoliko trenutaka. Postadoh radoznala. Ustala sam i pribli`ila mu se. Jo{ jednom sam ga pogledom procijenila prije nego {to sam ga dodirnula. Drhtavom rukom sam s njega sklonila bijeli pokriva~ – kosa mi se nakostrije{i, zadrhta mi tijelo! Otr~ah zadihana prema vratima da ih otvorim. Osjetih neku neobja{njivu snagu kako me vu~e nazad. Zateturah se, skoro da padnem. Silazila sam niz stepenice, preska~u}i, zapinju}i. Svjetlo se ugasi.

Udarih u zid. Uhvatila sam se za ogradu. Vrata jednog stana se otvori{e. Zaustavih se skamenjena. Iz jedne osvijetljene ta~ke pojavi se djevojka. Pozdravila sam je. Klimnula mi je glavom i upalila svjetlo u stubi{tu. Moja uznemirenost se sti{ala. Silazila sam polako, a djevojka je i{la iza mene. Sudarih se s njim na ulaznim vratima. Djevojka je pro{la pored nas.

- [ta se desilo? Ne}e{ ostati?

Izustila sam isprekidanim glasom: - Ne... Hvala... Idem.

Izvadio je iz d`epa 50 dirhema i stavio mi u ruku.

Pogledala sam ga ne{to smirenija. Suzdr`ala sam se da ne zapla~em, ali me je jo{ uvijek bilo strah. Zahvalila sam se i oti{la.

Upalio je lampu ostaviv{i svjetlo u hodniku.

Sjeo je da zapali cigaretu i popije vina koje je kupio za nju. Slu{a ezan jacije iz daljine. Voli ga vi{e od sabaha. Produbljuje njegovu samo}u, kako on tvrdi. Pogledao je prema njenoj korpi i kov~egu s kojeg je spao pokriva~. @iv insan vi{e voli da umre, a mrtav bi volio

BEHAR 98

da je jo{ uvijek `iv. Volim `enu koja sanja da bih joj mogao oteti njen san. Zapravo, `ena je oteti san. Tako je ljep{e.

Rije~ima ne mogu opisati svoj gnjev. Boji{ se mrtvaca, a mo`da si ga sama ubila! Luta{ ulicama ovog grada kao {to lutaju bijesni psi, a meni je muka od vlastitog `ivota. *** Predve~er se vratio u svoj stan da se odmori.

Te ve~eri nije imao posla. Iza vrata je na{ao maramu kojom se njegova sestra pokriva.

Dolazi jednom ili dva puta mjese~no da mu o~isti stan i uredi razbacane dijelove namje{taja. Zatekao je i brata i sestru. U kaminu su gorjele gran~ice, a pored kamina je le`ala hrpa od komada kov~ega. Brat je ~eki}em razbio kov~eg. Gledali su ga iznena|eni dok je on promatrao plamen, a zvuk pucketanja gran~ica mu raspirivao tugu na licu. Zavjese su bile spu{tene. Zraci proljetnog sunca osvjetljavali su jedan dio sobe. Htio je da sjedne, ali se sjeti slike kov~ega, pa ljutito ode u svoj atelje. Na{ao je sliku na svom mjestu. Vratio se u dnevnu sobu i sjeo. Zapalio je cigaretu gledaju}i zami{ljeno u dijelove kov~ega koji gore i one koji jo{ nisu gorjeli. A onda ga brat upita: - [ta se desilo s tobom?

Pokazao je prema komadi}ima kov~ega.

- Eto, to mi se desilo.

- [ta zna~i kov~eg u ku}i?

- Kupio mi ga je ~ovjek koji voli kov~ege da mu ga naslikam.

- Da li kov~eg mora biti pred tobom dok ga slika{?

- To je realisti~na slika.

- Ali ti tvrdi{ da je apstrakcija konkretnija od ne~eg konkretnog.

- Da. - Pa? - Sliku je nau~io kupac i treba da bude naslikana po njegovoj `elji.

- Ali ti nikada ne slika{ konkretne stvari.

- Da. - Pa? - Eto. - Za{to si ga naslikao?

- Zbog 5000 dirhema.

- Nisam to znao.

- Nisi imao pravo razbiti kov~eg.

- Ta~no.

Zatim mu se obratila sestra: - Nije lijepo imati kov~eg u ku}i.

- Za{to?

- Doziva {ejtane.

- Ko ti je to rekao?

Pogledala ga je bespomo}no. Nakon izvjesne ti{ine, zatra`io je od nje da mu vrati klju~.

Predala mu ga je suznih o~iju, a zatim po~ela jecati. *** Ugledao sam je na istom mjestu. Nasmije{ili smo se jedno drugom.

- Nisi se vratila po svoju korpu.

- Izvini zbog onog pro{li put. Otputovala sam u Tetuan.

- Nije va`no. Znam {ta te upla{ilo.

Krenusmo. Neka tiranska `elja me tjerala da saznam njegovu tajnu. Ovoga puta je bilo vina u stanu. Uveo me je u atelje da mi poka`e slike. Likovi na njegovim slikama su duhovi a istovremeno i ljudska bi}a. Nemaju ni mesa ni krvi, ali hodaju i okupljaju se na trgovima, vi~u, protestiraju i gestikuliraju. Ima prikaza iz lova na obalama, od kojih su neki i o{te}eni; boje na slikama su mje{avina blijede `utopepeljaste i jarkocrvene; prozor je razbijen, a more uzburkano. Kad sam upitala za zna~enje slike na kojoj je ~ovjek razapet s jednim ekserom u ~elu, a s druga dva u stopalima, dok grupa duhova zuri u njega, rekao mi je: - Ljudi se ujutro probudi{e i na|o{e ga razapetog.

Vratila sam se na sliku kov~ega.

- Zna~i, zbog ovoga ima{ kov~eg u ku}i.

- Kad sam zavr{io sliku kov~ega, otkrio sam da u njemu mogu raditi svoje duhovne vje`be.

- Duhovne vje`be? *** Spava u kov~egu oko sat vremena, odmaraju}i se i opu{taju}i `ivce. U njemu skuplja snagu da bi se mogao koncentrirati. Isti {panski stolar napravio mu je drugi kov~eg u njegovom stanu kriju}i se od radoznalih susjeda, kao {to je to uradio i prvi put. Nije puno ~itao, ali kada po~ne ~itati knjigu, ne zaustavlja se dok je ne pro~ita. Nismo mnogo pri~ali. Kupio mi je arapske i francuske romane. Njemu za ljubav po~ela sam mu praviti dru{tvo za vrijeme njegovih duhovnih vje`bi.

Prvi put kad sam legla u kov~eg, strepila sam od straha. A onda sam po~ela s pravim duhovnim vje`bama. *** Ostavio mi je pismo i 300 dirhema na stolu.

Draga Naima, nadam se da me ne proklinje{.

Otputovat }u daleko. Napu{tam ovaj grad kao {to su ga napustili svi koji su se nadali

57

PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

umrijeti u njemu. Kletva ovog grada je ve}a od njihove. Kako sam samo volio besku}nike ovog grada koji se okupljaju oko svakog pristiglog novajlije i u`ivaju u novostima koje on donosi! Poistovje}uju se s njegovim zlo~inima, pro{lim i sada{njim, pothranjuju njegove tuge, ba{ kao {to na ulicama razumni udjeljuju besku}nicima.

Nije mi obi~aj ostavljati one koje volim. Mislim da se vi{e ne}emo sresti. Vjerujem da ti je bolje da se vrati{ u Nador. Ve} si imala problema jer nema{ ni li~nih dokumenata ni

posla. Uzmi {ta god ho}e{ od namje{taja, ako ti treba. Ostavi klju~ kod vratara. Pisat }u bratu da do|e i uzme ga. @elim ti sve ono {to i sama sebi `eli{. Ljubim te. ^im sam pro~itala pismo, obuzeo me jeziv strah. U sobi se po~elo smrkavati. Upalila sam svjetlo i u sobi i u hodniku, i po~ela skupljati svoje stvari u korpu. Sva sam se tresla.

Uhvati me osje}aj kao da je neko u stanu.

Oti{la sam otvoriti ulazna vrata, a onda sam se vratila u sobu da brzo pokupim stvari.

Za~u se {kripa vrata. Po`urih da pogledam.

Uzela sam stolicu i prislonila je uz vrata.

Pade mi na pamet da bi Nadil, mo`da, mogao biti d`in. Ma, ne! Suvi{e je pametan da bi poludio. Grije{im. Gledam u kov~eg a srce mi ludo lupa. Suvi{e je pametan da bi poludio.

Grije{im. Ne~iji koraci se pribli`avaju vratima.

Nagnuh se da vidim. Jedan od stanara zgrade prolazi pored vrata. Posljednjih put pogledah u kov~eg, pa iza|oh. Na vratima zgrade sjetih se da sam klju~ ostavila negdje u stanu.

Pisac koji je prikazivao unutra{nje drame pojedinca i izazvao nezapam}en otpor konzervativnih snaga u postkolonijalnom Maroku Mohammed Shoukri (1935. – 2003.) je marokanski pisac koji je djelovao kao opozicija svojevremenoj avangardnoj marokanskoj knji`evnosti, u prvom redu eksperimentalnom romantizmu. Shoukri u marokansku knji`evnost uvodi jednu novu vrstu savremenosti koja }e {okirati marokansku ~itala~ku publiku, iritirati vladaju}u misao i rezultirati njegovim napu{tanjem Maroka, nakon ~ega nastavlja stvarati u Francuskoj. Ro|en je na sjeveru Maroka, u udaljenom selu Beni Chikar, u planinama Rifa, odakle je s porodicom, kao sedmogodi{njak, u potrazi za nasu{nim hljebom, do{ao u Tand`er. Bje`e}i od nasilnog oca, napu{ta porodicu i postaje besku}nik. Pre`ivljavao je bave}i se sitnim kriminalom i obavljaju}i fizi~ke poslove.

Poznavaju}i samo berberski dijalekt, ostao je nepismen sve do svojih 20-ih godina `ivota. Slu~ajni susret s Tennesseejem Williamsom u jednoj kafani u Tand`eru promijenio je Shoukrijev `ivot. Williams ga upoznaje sa svijetom knji`evnosti, nakon ~ega se Shoukri upisuje u osnovnu {kolu u 22 godini i po~inje savladavati arapski i francuski jezik.

Shoukrijev opus je u su{tini nehronolo{ki i neuredan. On slika jedan stati~an, otu|en svijet, traumatiziran uspomenama na kolonijalno doba. Njegov osnovni manir jeste eksplicitnost. S izuzetnom lako}om slika najte`e trenutke marginaliziranog dru{tvenog sloja iz kojeg i sam poti~e, te je na taj na~in njegova knji`evnost dio njega samog. ‘’Za mene je pisanje na~in da objelodanim i protestiram protiv onih koji su mi oteli djetinjstvo, tinejd`erske godine i dobar dio mladosti.’’, rekao je u jednom od rijetkih intevjua. Njegova direktnost i odlu~nost da de{avanja i stanja naziva pravim imenima, te da slika napa}eni dru{tveni sloj u pravom svjetlu, odnosno tami, nai{la su na nezapam}en otpor konzervativnih snaga u postkolonijalnom Maroku, gdje su, kako to biva, umjetnost i knji`evnost stali u slu`bu potvr|ivanja zadanog identiteta, temelje}i ga, ~esto, na samoidealiziranju.

Prvo, internacionalno, knji`evno priznanje Shoukri dobija nakon {to je njegova autobiografija, Samo hljeb, prevedena

58

na engleski. Istovremeno, njenim objavljivanjem, Shoukri je postao knji`evnikom koji se suo~io s najsna`nijim otporom i cenzurom od strane konzervativnih snaga u Maroku i mnogim drugim arapskim dr`avama. Knjiga Samo hljeb, {okantna ispovijest o tinejd`eru koji je prisiljen iskoristiti sve `ivotne strategije da pre`ivi u kolonijaliziranom Maroku, bila je zabranjena u Maroku sve do 2001. godine, kada se Shoukri iz Francuske vra}a u domovinu, nakon {to je njegovo ime i djelo dobilo priznato mjesto u knji`evnoj tradiciji Maroka. Kona~no, Shoukrijeva autobiografija, koju je ekranizirao al`irski re`iser Rachid Benhadji, premijerno je prikazana na prvom filmskom festivalu u Kazablanki, 2005. godine.

Kov~eg je novela objavljena u zbirci Majnoun Al-Ward (Lud za ru`om), u kojoj se provla~i Shoukrijev klasi~ni motiv: Maroko na pola puta izme|u tradicije i modernog. Shoukri je istinski majstor u slikanju postkolonijalnog pojedinca koji prolazi krizu identiteta nakon uspostavljanja nezavisne marokanske dr`ave. Pitanje hibridnog identiteta, kao rezultat decenija francuske i {panske kolonizacije, bilo je pod stalnim nadzorom nacionalisti~kih elita u potskolonijalnim arapskim dr`avama. U takvoj dru{tvenoj klimi, Shoukrijeva knji`evna djela su predstavljala medij za prikazivanje unutra{nje drame pojedinca koji ne uspijeva zatomiti `elju da bude dio prostora onog Drugog – kolonizatora – uprkos dru{tvenom diktatu da se distancira od svega {to pripada Drugome. Iz ove se tenzije ra|a Shoukrijeva preovladavaju}a tema: trauma individualca nastala kao rezultat kulturolo{kog sa`imanja. Njegovo opisivanje Marokanca koji prelazi preko granice nacionalnog odre|enja i poku{ava u}i u svijet Drugog, dovodi do bolne faze koju Shoukrijevi junaci ~esto zavr{avaju samodestrukcijom. Dio takvog svijeta otkriva pri~a Kov~eg, koja to i svojom formom upotpunjuje: ~italac se suo~ava s isprepleteno{}u situacija, likova i glasova, na nivou svijesti ili podsvijesti, {to podupire prikaz konfuznog postkolonijalnog bi}a u novonastaloj dru{tvenoj strukturi.

Lejla Sunagi}

BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

Pro`etost moralno{}u i eksplicitno zalaganje za slobodu i su`ivot Fe|a [ehovi}, "Dr`’ se (b)Alija“, KDBH Preporod, Zagreb, 2010., 228 str.

Pi{e: Luko Paljetak Najnoviji roman knji`evnika Fe|e [ehovi}a "Dr`’ se (b)Alija“ u podnaslovu nosi oznaku “Trebinjski nocturno”, odnosno: “Balada travuniana”. U obljetni~koj godini Frederica Chopina pojam “nocturno”, pomislili bismo, ozna~ava kontemplativni zvjezdani no}ni prostor u beskrajima svemira, onako kako ga pod prstima svira~a s tipki klavira donosi Chopinova glazba, me|utim, u ovoj prozi [ehovi} se, kao ni do sada u svojim proznim djelima, ne bavi takvim nocturnom. Rije~ je o tami zla {to je za vrijeme nedavnoga rata s raznih strana i na razli~ite na~ine zahvatila i odredila likove ovog romana ~ija je radnja smje{tena u Trebinje u vrijeme “kada je vlast u Trebinju, poslije demokratskih izbora u Jugoslaviji, preuzela stranka ve}inskog naroda na ~elu s Vojvodom, koji se do tada kao vlasnik kamiona bavio prodajom drva za ogrjev na dubrova~koj pijaci” (str. 10). Drugim dijelom podnaslova ovaj se roman naslanja na [ehovi}evu “kroniku travunianu”, to~nije na peti svezak njegova petoknji`ja "Ilijasbegovi}i“. Ipak, temom je najbli`i [ehovi}evu romanu "^etiri voza~a apokalipse“ (1994.), gdje se pri~a o ~etvorici prijatelja koje razdvaja isti taj nedavni rat, probu|eni nacionalizam i kolektivno krvavo ratno ludilo. U novom romanu bliska je tom tekstu i simbolika vezana za razli~ita vozila, primjerice razlika izme|u “Volva” {to ga vozi glavni lik romana Alija Selimovi} i crvenog “Opela karavana” {to ga vozi njegov kum, te kamiona-ubojice koji u dva navrata smr}u prijeti glavnom junaku, ali tu stoji i simbol spomenutog Vojvode.

Autor ka`e da je ovaj roman “dokumentarno-fikcionalni”. Na taj na~in otkriva prirodu svoga narativnog postupka koji je ~esto primjenjivao i u dosada{njim proznim djelima, bave}i se ranijim povijesnim razdobljima, svoj pogled na povijest temelje}i, sli~no Aralici, pa i Fabriju, na shva}anju svrhovitosti koja, kako to vidi Cvjetko Milanja, ne proistje~e iz povijesne nego zapravo naj~e{}e iz transhistorijske logike, logike via negationem. U [ehovi}a, u tom kontekstu, najzanimljiviji je na~in kori{tenja, eksploatacija i funkcioniranje historiografskog sloja u postupku naracije, odnosno u sferi odre|ivanja likova i njihovih postupaka dru{tvenom strukturom, ali i u sferi motiviranja tih likova individualnim i osobnim, intimnim karakteristikama, koje su opet sa svoje strane rezultanta na~ina na koji oni koriste odre|ene dru{tvene energije. Roman "Dr`’ se (b)Alija“ Fe|e [ehovi}a roman je s klju~em {to ga je lako odgonetnuti. Iza fikcionalnog Alije Selimovi}a krije se stvarna osoba koja pod svojim stvarnim imenom vodi dugotrajnu bitku za povrat svoje u ratu oplja~kane imovine u Trebinju. Tu bitku prati Alijina ratna sudbina i njegov izbjegli~ki put od Trebinja, preko Beograda, Londona, Amerike i Frankfurta, do Dubrovnika i Konavala. Ve} u prvoj re~enici romana prisutni su temeljni pojmovi koji }e obilje`iti i radnju i ozra~je: “Cijelog popodneva u ku}i Selimovi}a svi bijahu osobito zabrinuti.

Poruku Belog da Alija, koliko sutra, svakako mora, zajedno s

BEHAR 98

pukovnikom, napustiti Trebinje, zapravo bje`ati, svi ~lanovi obitelji shvati{e ozbiljnom prijetnjom.” (str. 7) Pojmovi “zabrinutost”, “prijetnja” i “bijeg” obilje`avaju vanjski i unutarnji prostor i u njih uvode vrijeme “kad sve odjednom postane mogu}e” (str. 7). U krugu svoje obitelji, rodbine, pravih i la`nih prijatelja i znanaca, ostatak likova tvore profesor Ne|o, Jovo, Lazo, Marko, urar Izo, doktori Faruk, Ekan i D`evad, fotograf Nikola, Alijin otac Alaga, Alijin {ofer Nedo, Alijin sin i prijetvorni Alijin kum, zatim Beli i pukovnik, ali i “onaj Alijin susjed u Bregovima s kojim nije imao vremena upoznati se i ne zna ‘kome pripada’, ‘na{im’ ili ‘njihovim’” (...), Alija je sredi{te koje ih odre|uje.

Sva tri dijela romana - od kojih drugi dio jest fragment Nedina dnevnika - bave se Alijinom nevoljkom, prijetnjama i prijateljskim opomenama iznu|enom odlukom da napusti rodno Trebinje. Sve je usredoto~eno na njega kao na glavni lik u tom igrokazu ratnog bosansko-hercegova~kog teatra apsurda, pro`eto dozom patosa koja se ogleda i u gnomi~nosti, {to u pojedinim trenucima u nagla{enim tezi~nim re~enicama izbija iz strukture ovog romana. Tako ~itamo: “Bez obzira na povode ~injenja zla, ono je ne{to {to ljude, ako su doista ljudi, duboko u`asava.” (str. 7); "Kad se ~ovjek sa zlom hrve, makar bio sna`an i mo}an, nikad se ne mo`e pouzdati samo u svoju snagu“ (str. 65); “Oni koji se nisu u stanju osloboditi `elje za osvetom ostaju zarobljenici vlastitog bijesa i tuge” (str. 204). [ehovi} donosi skrivenu, bolju, pozitivniju stranu povijesti realiziranu u individualnoj sudbini, odnosno ukazuje na nadpovijesne vrijednosti, na ono za {to se isplati `ivjeti, na ono zbog ~ega povijest ima smisla, {to ide uz ~ovjeka, a ne uz politiku, ono {to se suprotstavlja povijesti kao politi~ko-pragmati~kom, kronolo{ko-vremenskom, progresivnom zlu, a to su druge vrijednosti: antropolo{ko-generi~ke, eti~ke vrijednosti. Estetsko se tako pridodaje eti~kom, osmi{ljava ga, opravdava ga i poti~e te na taj na~in poni{tava, odnosno nadilaze se snage zla u povijesti. Likovi i u ovom [ehovi}evu romanu kolopletom sudbina se kre}u i pona{aju po nu`di dru{tveno-politi~kih prilika vremena, ali i po logici neke naddru{tvene, nadpovijesne usudne igre s pravilima koja se temelje na trajnim vrijednostima.

Od borca za povrat vlastite imovine - {esnaest godina sudovanja i parni~enja - glavni lik Alija Selimovi} postupno evoluira u ~ovjeka; kojem je od te materijalne dobiti va`niji vlastiti ponos i dostojanstvo. “U krivu ste svi vi koji mislite da mi je samo do para!” - ka`e Alija nakon kona~no dobivene parnice i povrata najve}eg dijela imovine, odnosno naknade za nju, i odmah zatim dodaje: “To, {to sam ih bacio na koljena, to vi{e volim.” (str. 214) U dva razli~ita konteksta u romanu se ~uje uzvik “Dr`’ se, Alija!”. On je i naslov romana. Na isti na~in, pro~itav{i ga, imaju}i na umu temeljne oznake [ehovi}eva narativnog postupka, pro`etost moralno{}u, strasnim, eksplicitnim zalaganjem za slobodu, za humanisti~ka na~ela sno{ljivosti i su`ivota, za odlu~no proklamirani pacifizam, mo`emo i mi uzviknuti: "Dr`’ se, Fe|a!“ Kao i njegov fra Vicko u "Gorkom okusu du{e“ i [ehovi}ev Alija mogao bi re}i: "Sve je u znaku bezumlja mo}i.“

59

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

"(b)Alija" ni{ta ne shva}a dok mu se ne stavi no` pod vrat Prikaz najnovijeg romana Fe|e [ehovi}a "Dr` se (b)Alija""

U Donjem ^i~evu ima jedna mala d`amija s najmanjom munarom u Hercegovini, uz nju je bio mekteb, za rata je sve sru{eno. Uz d`amiju je mezar Hamida i Bademe Budalice, koji su `ivjeli uz tu d`amiju i koji su zaklani ispred svoje dvoje djece. Zar se oteta imovina Alije Selimovi}a mo`e usporediti s otetim `ivotima te obitelji, sa stravom koju ta djeca i danas pro`ivljavaju. Ne mo`e, nikako. Njihovo prezime Budalice, od tada, a ovo govorim s velikom ljubavlju prema svojem narodu i s obzirom na njegovu naivnu prostodu{nost, postalo je za mene sinonim bo{nja~kog naroda.

Pi{e: Filip Mursel Begovi}

"Alija balija ovo je zemlja Srbija i seli u Tursku dok ti je vrijeme“ - zlokobne su i prijete}e parole koje su jedno jutro osvanula na ku}i promu}urnog trebinjskog poduzetnika Alije Selimovi}a. Bio je to najjasniji znak da je njegova obitelj, kao i preostale bo{nja~ke obitelji u Trebinju, pod znakom izravne prijetnje te da }e to stanje ugro`enosti vjerojatno rezultirati progonstvom. Uzalud mu je bila sva mo} i ugled koju je kao uspje{an trgovac stekao u prijeratnom Trebinju, uzalud, jer zlo koje se namjerilo na Bo{njake nije vr{ilo selekciju, nije bilo podjele na nepodobne i podobne, na one s vi{e novaca i na one s manje, svi su morali oti}i, svi su bili balije, ili... ~ekala ih je zaista neizvjesna sudbina. U slu~aju Alije Selimovi}a, fikcionalnog junaka [ehovi}evog romana "Dr` se (b)Alija", u biti stvarnog lika koji danas ne `ivi u Trebinju, izbor izme|u ~uvanja svoje uspje{ne "Zanatske radionice“ i mo`ebitne smrti nije bila upitna. @ivot je ne{to trajnije i vrednije, ne{to {to u sebi nosi snagu obnavljanja. Uostalom, onaj koji je bio uspje{an u Trebinju, bit }e uspje{an i bilo gdje drugdje. To dokazuju i neki drugi Trebinjci koji su uspjeli i u progonstvu kao i fiktivni lik iz ovog romana.

Me|utim, stravi~an cilj etni~kog ~i{}enja je postignut.

Naime, Trebinje je prema popisu iz 1991.g. brojilo oko 5500 Bo{njaka, danas tek stotinu.

Zabrinjava istovjetnost i cikli~no vra}anje poruke: Alija balija se uzvikivalo nekad, a bome se uzvikuje i danas.

Nedavno sam svjedo~io ru`noj zgodi kada se hrabrom trebinjskom imamu Husein ef. psovala majka i uzvikivalo "Balije, zapalili smo vam d`amije“. Koja je razlika u tim uzvicima nekad i danas? Nekad je to bio slu`beni stav srpske politike, a danas je izraz provokacije raspame}ene trebinjske omladine. U romanu, jedan od Alijinih savjetnika, drug Jovo, biv{i visoki "funkcioner" u Trebinju, upozorio je Selimovi}a na ono {to ga ~eka: plja~ka te bagre je vazda bila najve}i motiv za ~injenje zlo~ina i nasilja. Plja~kat }e nemilice, kao {to je to bilo i za pro{log rata. U tom je tragedija Balkana, u tom plja~ka{kom mentalitetu. [e-

60

hovi} }e u svom romanu uporno nagla{avati tu cikli~ku neminovnost, neki povijesni usud koji se neprestano ponavlja – ustalilo se re}i svakih pedeset i kusur godina.

Na`alost, u toj neminovnosti, u Drugom svjetskom ratu, i onom ratu devedesetih, najdeblji kraj su izvukli Bo{njaci.

Sre}om, bo{nja~ki narod ima ~udesnu regenerativnu mo}, mo} da se uzdigne kada ga bace na koljena, da prkosno stane pred zlo~inca, da se i golih ruku brani. Ponekad treba u~initi hid`ru da bi se spasila glava, kako je to u~inio Alija Selimovi} i ostali Trebinjci.

Treba iskreno re}i: na{ Mujo, taj na{ stvarni i fiktivni "(b)Alija" ni{ta ne shva}a (pogledajte u kakvoj razjedinjenosti se koprca na{ narod nakon rata) dok mu se ne stavi no` pod vrat. Tek onda progleda, ali za neke od nas je tada ve} kasno, jer o{trica no`a, kad zabljesne, ostavi trag na na{im vratovima. Iako }e [ehovi} upozoriti na nespremnost srpskih susjeda i nekada{njih kumova da pomognu sugra|anima Bo{njacima, nevjerojatan je broj likova razumnih trebinjskih Srba u romanu, koji su u jednom trenutku, kada je srpsko razbojni{tvo prevr{ilo svaku mjeru, ~ak krenuli u javni prosvjed. Me|utim, ukoliko ih je veliki broj bio svjestan doga|anja utoliko su u velikom broju na kraju i ustuknuli pred zlom. Ovdje se ho}e re}i da nije dobro generalizirati, a [ehovi} majstorski ukazuje da treba osu|ivati pojedince i politikante, nikako ~itave narode. [ehovi} }e lako, beskompromisnim nizanjem ~injenica o tijeku otimanja Selimovi}eve imovine, uvesti ~itatelja u niz apsurdnih podvala koje srpska birokracija i politika, na ~elu sa zloglasnim Vojvodom, ~inila da bi Selimovi}u otela ste~evinu. Na primjer, nakon jednog doga|aju u Poreznoj upravi, gdje se Alija tu`io {to porez mora pla}ati dva puta, u biti podmititi stranku na vlasti, optu`en je za {ovinizam, za naoru`avanje Hrvata i Bo{njaka Trebinja, a njegova Zanatska radionica ozna~ena je kao skladi{te oru`ja. Uz to vlast mu je `eljela poturiti fuziju s propalim poduze}em Metal itd. Alija se nije, poznato je bilo, kako navodi [ehovi}, svrstao ni uz jedan politi~ki program, te je javno bio napa-

BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

dan od strana~kih vo|a iz svog i hrvatskog naroda. Govorio je: politiku ne volim, niti me zanima, ali volim imati prijatelje me|u pametnim politi~arima. Srbi su mu prije izbora nudili mjesto ministra privrede, a Bo{njaci ulogu babe Fikreta iz Kladu{e. Bez obzira na Alijin konformisti~ki i oportunisti~ki stav namjera vlasti bila je izvesti progone s najistaknutijim predstavnicima bo{nja~kog naroda. [ehovi} }e, kao {to je iscrpnije i slo`enije radio u svom petoknji`ju "Ilijasbegovi}i", opisivati i psihizam Trebinjaca, njihovu urbanu kulturu i njihovu snala`ljivost.

Opisana je i dirljiva bliskost Alije i njegovog voza~a i tjelesnog ~uvara Nede (onaj koji }e Aliju otrijezniti i uputiti ga da jasno sagleda stvari. Njegov lik je glas razuma koji }e o svom bossu misliti kao o naivnoj pizdi ) Opisano je i prijateljevanja s profesorom Ne|om, uvjerenim liberalom kojeg je Alija vi{e puta spa{avao od progona komunisti~kih vlasti. Ne|o je novu srpsku vlast nazivao avetinjskom, a njenog vo|u, [ehovi} ga imenuje Vojvodom, opasnim kamiond`ijom. Naslov knjige izveden je iz povika Dr`’ se Selimovi}u, Dr` se Alija – upu}enog od bliskog Alijinog prijatelja iz Beograda, nekada{njeg partijskog du`nosnika na visokoj poziciji, prilikom rastanka na sarajevskom aerodromu. Rije~ je o jo{ jednom u nizu Alijinih zagovornika me|u Srbima koji su svjesni pogubnih Milo{evi}evih te`nji za velikom Srbijom, ali istodobno participiraju u njegovoj novoosnovanoj vlasti. Upravo }e on Aliji jasno dati do znanja {to se sprema, ~ime [ehovi} jo{ jednom ukazuje da nije bilo rije~i o spontanoj pobuni Srba ili gra|anskom ratu ve} o jasno definiranoj genocidnoj strategiji dirigiranoj iz Beograda. [ehovi}ev roman je vrijedno svjedo~anstvo onoga {to se u Trebinju doga|alo uo~i i za napada na Dubrovnik. Dok je Sarajevo spavalo dubokim snom, 1991. godine u Trebinju se opasno kuhalo, a nevjerojatno je da ve}ina Bo{njaka to nije primijetila te da su i nakon o~itih dokaza o tome {to se priprema neki jo{ uvijek vjerovali u narodnu Armiju i komunisti~ke ideale. To vjerovanje [ehovi} utjelovljuje u liku Alijinog oca Alage, koji je ponosan na sina i dr`i ga za jedini pravi oslonac obitelji Selimovi}a, ali vjeruje da }e JNA za{tititi Bo{njake od progona. Ponavljamo, [ehovi} je majstor kada govori o zlu kojemu se te{ko oduprijeti i koje se kao cikli~ka i permanentna zaraza {iri i na one koji u njega ne vjeruju. Po autoru romana, zapravo po razumijevanju lika Alije, iskreni i nepotkupljivi biv{i komunisti, iako ideolo{ki zagri`eni, bolji su i od najpo{tenijeg ~etnika. Tako|er, najgori ~etnici bili su oni koji su mijenjali dres, iz komunisti~ke u velikosrpsku ideologiju, kako 1943., tako i 1991. "Izvrnut }urak naopako“ – po rije~ima [ehovi}evog lika Jove, starog uvjerenog komuniste, kada opisuje novi identitet Alijinog kuma.

Uz spomenute, pojavljuje se lik starog partizanskog Generala koji se psihi~ki slomio kada ga novovjeki Vojvoda tra`i da otkrije spomenik ~etni~kom vojvodi iz Drugog svjetskog rata. General ga je, naime, 1943. osudio na smrt zbog zlo~ina nad muslimanima i partizanskim obiteljima, a sada se trebao ispri~ati i rehabilitirati zlo~inca. Fe|a je kao pisac povijesnih romana osjetljiv na falsificiranje povijesti –

BEHAR 98

pa tko ne bi bio kada se trebinjski arhitektonski ponos, Arslanagi}a most, danas zove Perovi}a most. Me|utim, povijest i kultura jednog naroda, koji ostavlja svoje neizbrisive tragove, ne mo`e se tako lako izbrisati. Ovaj roman upravo se trudi skinuti naslage la`i i prljav{tine, te kroz dokumentarno-fikcionalni predlo`ak otkriti istinu. Istina za [ehovi}a nije jednostrana i on u Srbima vidi pozitivne strane, kao {to ne}e prezati da u svome glavnom junaku prepozna slabosti i mane. [ehovi} }e prikazati i nje`nu Alijinu prirodu, njegov odnos prema Trebinju i vezanost za grad njegove obitelji. Briga za sina jedinca Omara, koji je s njim ostao u Trebinju, nakon {to je `ena s k}erima oti{la u Englesku, dirljive su sekvence romana koji }e ~itatelje pribli`iti glavnom liku. Glavna Alijina briga bila je sa~uvati sina od regrutacije i poslati ga na sigurno, negdje u inozemstvo, izvan "ostataka Jugoslavije“ Osje}aj ljubavi mije{ati }e se sa Alijinom slutnjom zla koje neminovno dolazi i tu }e [ehovi} pokazivati odlike svojih prija{njih romana, na tim mjestima prepoznajemo njegov jasni odmak od dokumentarnog, a ono {to on nazna~uje kao fikcionalno u biti je ono {to pospje{uje romanesknu intrigu i dr`i budnost ~itatelja nad tekstom.

Treba svakako re}i da sudbina Alije Selimovi}a nije najgora sudbina koja je zadesila Bo{njake u BiH. Njegov slu~aj je zanimljiv upravo zbog njegove nepokolebljivosti da istjera pravdu na ~istac, a ovaj roman je hollywoodski nastavak jedne od najmu~nijih sudskih trakavica u BiH. Prva presuda Trebinjskog suda, kojom se Aliji dodjeljuje od{teta, po rije~ima Fe|e [ehovi}a, mnogim Trebinjcima je ulila nadu da se stanje zna~ajno popravilo i da je povratak mogu}. Uz to, ta presuda je bila va`na i za sve Bo{njake u BiH jer je pokazala da se tu|a imovina ne mo`e neka`njeno oteti. Me|utim, [ehovi} to nagla{ava nekoliko puta, to se nije ispunilo zbog prevelikog protekcionisti~kog stava Me|unarodne zajednice prema tzv. Republici Srpskoj. S druge strane, Alija Selimovi} je dio svoje imovine sa~uvao, djeca mu nisu zaklana, `ena mu nije silovana... uspje{ni posao je nastavio u okolici Dubrovnika. Oca Alagu su pretukli nakon ~ega je zavr{io u komi i uskoro preselio na bolji svijet. Iako je izgubio oca, ustvrdit }emo da je Alija mogao pro}i puno gore, jer imovina se mo`e nadoknaditi, d`amije i ku}e se mogu sagraditi, ali oduzeti `ivot se ne mo`e vratiti. Dug fiktivnom liku Selimovi}a vi{e-manje lahko je vratiti, ubijenog oca nitko ne mo`e vratiti. Tko }e vratiti dug u krvi? U Donjem ^i~evu ima jedna mala d`amija s najmanjom munarom u Hercegovini, uz nju je bio mekteb, za rata je sve sru{eno. Uz d`amiju je mezar Hamida i Bademe Budalice, koji su `ivjeli uz tu d`amiju i koji su zaklani ispred svoje dvoje djece. Zar se oteta imovina Alije Selimovi}a mo`e usporediti s otetim `ivotima te obitelji, sa stravom koju ta djeca i danas pro`ivljavaju. Ne mo`e, nikako. Njihovo prezime Budalice, od tada, a ovo govorim s velikom ljubavlju prema svojem narodu i s obzirom na njegovu naivnu prostodu{nost, postalo je za mene sinonim bo{nja~kog naroda. I zato nije bitno spomenuti ime i prezime stvarnog lika ovog romana, jer, postoji bojazan da bi time ozlijedili i uvrijedili djecu Hamida i Ba-

61

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

deme Budalice. Kada bi Alija Selimovi} postao stvaran, on bi mogao uvrijediti sve bo{nja~ke budalice koji su zaklani, silovani, mu~eni, i sve one o kojima nije napisan roman, a trebao bi. Dakle, pri~u o dugu u krvi, a ne pri~u koja je postala poznatom zbog duga u novcu.

Ova ~injenica ne tereti starog ma~ka hrvatske i bo{nja~ke knji`evnosti Fe|u [ehovi}a, jer on je ovaj roman pisao s namjerom da detaljno prika`e proces jednog ludila, podmukli proces kra|e i uni{tavanja svega onog {to je imenovano balijskim i turskim. Utoliko je roman vrijedan, kao dokument, iako s elementima fikcije, jer zaigrana ma{ta Fe|e [ehovi}a nikada se nije pokorila ispraznim nizanjem ~injenica i pukim povijesnim podacima koji }e ipak ostati trajni zapis jednog mu~nog i mra~nog razdoblja na{e povijesti.

No, treba re}i da ovaj roman, usredoto~en na temu, kvalitativno zaostaje za nekim prija{njim [ehovi}evim djelima, mo`da zato {to predlo`ak kojim se slu`io nema veliki literarni potencijal. Kako god bilo, ako se potvrde [ehovi}eve bojazni o cikli~kom ponavljanju zla, netko }e uzeti ovaj roman u ruke i i{~itati njegovu potresnu doga|ajnost te u nekoj novoj kronologiji u`asa mo`da ipak izbje}i zamke u koje je upadao Alija. ^ini se da je stvarna namjera pisca bila nametnuti kolektivno prepoznavanje s glavnim likom, ne samo Bo{njaka ve} i ostalih naroda.

Za{to se Hrvati i Srbi ne bi identificirali s Alijom Selimovi}em, ali i s djecom ubijenih Budalica? Na to pitanje nije potreban odgovor, potrebno je pokazati vi{ak gra|anske hrabrosti za takav ~in. Uostalom, lik Alije je pro{ao proces od oportunizma do altruizma, od zabrinutosti za sebe i svoju imovinu, do brige za druge. Ovo nije samo roman o otimanju imovine i progonu Bo{njaka, ovo je roman o svima nama koji se usudom zlovremena tako|er mo`emo na}i u Alijinoj ko`i.

62

Fe|a [ehovi}

Dr`’ se, (b)Alija Trebinjski nocturno - balada Travuniana (odlomak iz dokumentarno-fikcionalnog romana) 1.

Cijelog popodneva u ku}i Selimovi}a svi bijahu osobito zabrinuti. Poruku Belog da Alija, koliko sutra, svakako mora, zajedno s pukovnikom, napustiti Trebinje, zapravo bje`ati, svi ~lanovi obitelji shvati{e ozbiljnom prijetnjom. Svakodnevno dola`enje novih vojnih i paravojnih skupina u Trebinje, njihovo nasilni~ko pona{anje i poni`avanje predstavnika manjinskog dijela gra|ana, nije se slu~ajno doga|alo. Zastra{uju}a teorija o “etni~kom ~i{}enju”, o kojoj su ~esto govorili profesor Ne|o i doktor Faruk, pa i Alijin kum donedavno, postala je svakodnevica u gradu.

Kod ugro`enih, strah preko no}i mijenja njihova lica ~esto do neprepoznatljivosti.

Poslije drugog susreta s “kamionom ubojicom” i no}u ispisane parole na njegovoj ku}i u gradu “Alija balija, ovo je zemlja Srbija!”, Alija je priznao da se osje}a ugro`en, ali samo sebi, zbog obitelji koja }e tu ostati i sve manjeg broja onih koji ne bje`e iz grada pouzdavaju}i se u neku Alijinu doju~era{nju mo}. Najgore je kad sve odjednom postane mogu}e, ~esto je govorio profesor Ne|o. Grubo izazivanje nepo`eljnog stanovni{tva postupno je raslo, da bi po~etkom kolovoza postalo sve nesno{ljivije.

Po~elo je s urlanjem pijanih “boraca” petkom ispred d`amije, u vrijeme d`ume namaza. Nekolicina susjeda i doju~era{njih prijatelja strahovali su zajedno s ugro`enima, i kako je opasnost rasla, sve ih je manje ostajalo dosljedno kulturi ljudskosti, a poneki }e uskoro postati i glasnim pobornicima nasilja. Me|u ovim posljednjima profesor Ne|o i njegovi prijatelji najopasnijima su smatrali one obrazovanije koji su, pi{u}i u novinama ili javno govore}i, u ime svojih nacionalnih i vjerskih osje}aja nalazili opravdanja za po~injene zlo~ine.

Bez obzira na povode ~injenja zla, ono je ne{to {to ljude, ako su doista ljudi, duboko u`asava. Nije te{ko shvatiti da u ovom svijetu svugdje mo`e postojati manjina onih koji slijepo nekog i ne{to slijede, ali na ovim prostorima, nazvanim balkanskim, u odre|enim prilikama, od tog se sljepila brzo razboli ogromna ve}ina. A kako i ne strahoviti kad se ~ovjek ni u koga i ni u {to ne mo`e pouzdati? Kako je mu~no pitati se je li i dobri susjed postao zao poput drugih!

Ima li zaista pravo Alijin prijatelj, profesor Ne|o, koji je tvrdio da su “narodni mitovi” najsla|a duhovna hrana zavedene i podivljale svjetine?

Dok je Alija sa sve vi{e nemira u sebi razmi{ljao o tome u svom uredu, gdje je domalo obavljao posljednji razgovor s ra~unovo|om svoga poduze}a, u kasnim popodnevnim satima pred njegovom se ku}om zaustavio Opel karavan Alijina kuma. O tome ga obavijesti{e brat do{av{i mu u ured.

Alija trenutak bi zate~en, a zatim naglo ustade: - Po{o sam poslom u grad! - re~e i napusti ured da bi pre{ao u ku}u gdje je mogao gledati kako kum i brat mu ulaze u ured.

Onaj koji bolje poznaje Aliju mo`e se slo`iti s tvrdnjama nekih gra|ana da je taj promu}urni poduzetnik doista “kupovao” neke zna~ajnike iz vlasti i tako stekao toliku mo} i bogatstvo. Njegov bliski prijatelj, profesor Nedo, na glasu po tome je “bez dlake na jeziku”, davno mu je, u svom stilu, dao do znanja da pri~e o njemu po gradu nisu izmi{ljotine zavidljive fukare, ali mu i priznao “umije}e kupovanja koje su samo znali stari Dubrov~ani, brane}i svoju slobodu”. Profesor Nedo oduvijek je bio posebno netrpeljiv prema Alijinu kumu, a vrhunac toga zbio se nedavno, kad je u nazo~nosti Alijina kuma, gradona~elnika, i {irem dru{tvu za kafanskim stolom, kao

BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

najve}u zamjerku “mudrom tajkunu Aliji” istakao njegov “krivi izbor kumstva”. Osim uobi~ajenog sarkasti~nog smijeha, svoju izjavu popratio je uperenim ka`iprstom u gradona~elnika, koji je, kao podboden, ustao i, bijel u licu, napustio dru{tvo. ^ovjeku nije toliko te{ko odre}i se biv{eg prijatelja, koliko podnijeti bol u du{i priznanjem da je neko prijateljstvo tako dugo sasvim iskreno shva}ao svojim nepogre{ivim izborom.

Alija je, dakle, vidio s prozora kako mladi brat zajedno s gostom ulazi u ured. Mogao je i on ostati u uredu i razgovarati s kumom; uostalom, to je nedavno, unato~ svemu, i u~inio, ali sad se bojao da tu silnu gor~inu koja se nakupila u njemu ne usmjeri na njega. Ne, ne `eli tako postupiti, tim vi{e {to se prili~no udaljio od svoje prvotne procjene kumove “izdaje”. Eto, i on je sve do jutros mislio da je ~vrst, da }e i dalje odolijevati nasrtajima zla, da ne}e “pristajati” i “kupovati” neprijatelje, kao {to je, po mi{ljenju ve}ine sugra|ana, to uspje{no radio za komunisti~ke vlasti, ali poruka da mora sutra oti}i iz svog grada, iz svoje ku}e i poduze}a, nakon svega do`ivljenog, bila je odve} jasna i uvjerljiva.

- Moram! Moram... - ponavljao je i stao pred otvoreni prozor, s pogledom na poznate ba{tine Selimovi}a i, tamo dalje, na ledinu kuda je stoka pasla i na njoj se vadila pr`ina iz velikog kratera oko kojeg su se djeca rado igrala. To je krajolik njegova djetinjstva koji u njemu vazda budi uspomene.

Htio je dugo tako stajati i pri~ati s krajolikom, otvoriti mu svoju ranjenu du{u, da uz njegovu pomo} na|e mo`da odgovor na pitanje za{to mora bje`ati iz svoga grada, svojega zavi~aja i zbog ~ega je tako okrutno ka`njen. Gotovo nitko od Alijinih brojnih znanaca u gradu, pripadnika ve}inskog naroda, ne}e biti protjeran iz grada, ne}e postati `rtva i nema nikakva razloga strahovati, ali svejedno, nikome od njih ne pada na pamet, bar u ~etiri oka, kradomice, {apnuti mu znanu istinu da ga gone iz grada, ne zato {to druk~ije vjeruje u jednog, istog Boga, ve} da bi mu oteli imovinu {to ju je “krvavom mukom” stekao i vratiti ga tamo gdje je bio prije dvadeset i pet godina, “kad je po~eo bez i{ta”, vi{e gladan negoli sit.

Stavove nekih po kojima }e njegovim odlaskom iz grada prestati svakodnevni pritisci na poduze}e, ~ak i na ugro`eno manjinsko stanovni{tvo, smatrao je zabludom,

BEHAR 98

kojoj su djelomi~no nasjeli i ~lanovi njegove obitelji. Bio je, naime, posve siguran, s ~im se, u razgovorima s Ne|om, slo`io i Beli, da se vlast odlu~ila oteti imovinu Selimovi}a i da ne}e birati sredstva da to i ostvari.

Prilike koje vladaju u gradu kao stvorene su za otima~inu, ru{enje i progon. Ru{itelji ne znaju kako se gradi, ali znaju za prastaro na~elo: da bi se ne{to veliko i ~vrsto sru{ilo, treba potkopati temelje. Alija je, svima je to u gradu odavno znano, bio temelj tog divnoga trebinjskoga poslovnog ~uda skromno nazvanog Radionica. O~ekivalo se svakoga dana kada }e ta silna vojska i paravojska, skupljena u Trebinju s kolca i konopca, krenuti u osvajanje Dubrovnika, da bi se u gradu stvorila jo{ “pogodnija” klima za pripremljenu `etvu zlo~ina. Kako god da je bilo i kako god da }e biti, u svemu {to se sada njemu doga|alo jasno je naslu}ivao zlu kob koja }e domalo zadesiti ne samo njega ve} i narod kojemu je pripadao.

Zagledan preko krajolika djetinjstva u nedaleka znamenja svoga grada, njegove stamene stra`are, brda Leotar i Gljivu, a u njihovu krilu obrise grada, `va~u}i gorko korijenje svoje tuge, pitao se kako zamisliti grad iz kojega }e, kao i on, morati zauvijek oti}i profesor Ne|o, Jovo, Lazo, Marko ili: urar Izo, doktor Faruk, doktor D`evad, doktor Ekan, fotograf Nikola, pa i onaj njegov susjed u Bregovima, s kojim nije imao vremena upoznati se i ne zna “kome li pripada”, “na{im” ili “njihovim”, kako Ne|o govori. Tek po ~ovjekovu strahu mogao je nesigurno naslutiti za{to svako jutro strepi ho}e li pred ku}om nasuprot svoje u Bregovima ugledati Alijin Volvo kao znak ohrabrenja ustra{enom.

Sad je mogao zamisliti toga susjeda kako ustra{en i nijemo, iz jutra u jutro, prikiva svoj pogled na prazno parkirno mjesto, jer Nedo }e ve} sutra odvesti Volvo u selo. Vidi sad Alija to ra`alo{}eno, prestra{eno lice, kao da stoji tu s onu stranu prozora, usred slike njegova krajolika.

- @ao mi je, neznani supatni~e i prijatelju {aputao je Alija - ali kad moram i}i, kad o glavi mi rade, kad moram. Kad moram! kriknuo je, iskrivljena lica, pred tu`nom slikom dragog krajolika.

Taj krik kao da ga je prenuo iz snovi|enja.

S prozora je vidio kuma kako se srda~no opra{ta od oca mu Alage i ulazi u svoj crveni Opel karavan.

2.

A sve je zapravo po~elo potkraj 1990., kada je vlast u Trebinju, poslije prvih demokratskih izbora u Jugoslaviji, preuzela stranka ve}inskog naroda na ~elu s Vojvodom, koji se do tada kao vlasnik kamiona bavio prodajom drva za ogrjev na dubrova~koj pijaci.

U Hrvatskoj se ve} bila dogodila kninska balvan-revolucija, pa je i u prvim koracima nove vlasti u Trebinju bilo lako uo~iti da i ona poslu{no slijedi namjere svog vrhovnog vo`da iz Beograda. U Trebinju se nije dugo ~ekalo s progla{enjem SAO Hercegovine, kako je to u Hrvatskoj ve} u~inila ista stranka na vlasti u Kninskoj krajini. Velika zla i nesre}e obi~no po~inju gotovo bezazlenim znakovima. ^vrsta vjerovanja u neka na~ela i njihovu svevremenost i neprolaznost ljudima postaju po~esto ko~nica razumu da na vrijeme otkriju zabludu i izbjegnu vlastitu nesre}u. U studenom te 1990. godine uspje{ni poduzetnik Alija Selimovi} pozvan je u op}insku Poreznu upravu kao vlasnik poduze}a, ~ija se vrijednost procjenjivala na desetine milijuna njema~kih maraka, a koje je nosilo skromno ime Zanatska radionica. Odgovorna osoba u Poreznoj upravi primila ga je veoma ljubazno, kao da se ni{ta nije promijenilo, i nakon duljeg prijateljskog }askanja roditeljski blago ga upozorila na neispla}eni porez u pro{loj godini.

- Moji iz ra~unovodstva sve su uredno platili! - rekao je Alija, posve uvjeren da je tome tako. [ef Porezne uprave mu je uz osmijeh uzvratio da ne treba brinuti i da }e to njih dvojica lako rije{iti. Ponovio je to i kad je ispra}ao Aliju iz ureda. Iako nije sumnjao u ispravnost svog ra~unovo|e, ozbiljno je istra`io mogu}nost neke pogre{ke. Sve je bilo u redu i nekoliko dana nakon toga po{ao je o tom obavijestiti {efa Uprave.

- Nije u redu - po~eo je {ef, opet uz smije{ak i nastavio: - Uz malo dobre volje, stvari se mogu srediti.

Tad mu objasni da je vladaju}a stranka “mnogo potro{ila” oko izbora i da bi bilo dobro ako bi on “sa svoje strane” dao prilog. Na koncu mu je, kobajagi usput, spomenuo da se po ~ar{iji uvelike govori o izda{noj nov~anoj potpori Selimovi}a strankama bo{nja~ko-hrvatske koalicije u protekloj izbornoj kampanji, {to doista nije bila istina. Htio je to Alija odmah re}i, ali naglo mu je sve postalo jasno. U pola

63

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

re~enice prekinuo je gostoljubiva doma}ina i, pravdaju}i se poslom, napustio njegov ured, tek rekav{i mu da }e jo{ o svemu razgovarati. Iz Porezne uprave uputio se ravno svojoj, nedavno sagra|enoj ku}i u gradskom naselju Bregovi, odakle je u duljem telefonskom razgovoru, upoznao svog prijatelja u Beogradu, koji je obna{ao visoku du`nost u dr`avnom ministarstvu unutra{njih poslova, o tome {to mu se doga|a. Prijatelj ga je saslu{ao i rekao da to ba{ i nije ne{to bezazleno, savjetuju}i mu da “ne popu{ta bandi, jer ako im danas pru`i prst, sutra }e mu tra`iti cijelu ruku”.

- Ne popu{tati! - rekao mu je i obe}ao da }e preko nekog ~ovjeka u trebinjskoj policiji doznati ne{to vi{e o svemu i potom ga nazvati.

Koliko god da je taj razgovor s prijateljem na njega smiruju}e djelovao, osje}ao je potrebu da ~im prije, istoga dana, razgovara sa svim svojim prijateljima u gradu.

Bez prethodne najave po{ao je u Komandu vojnog garnizona k prijatelju pukovniku, koji se slo`io s rije~ima njegova beogradskog prijatelja da je to s Poreznom upravom po~etak planskog nasilja nove vlasti, jer se ve} i u vojsci po~inje jasnije primje}ivati utjecaj nove politike. Pukovnik ga je ipak uvjeravao da se JNA, zbog svega {to je ~ini posebnom u dr`avi i dru{tvu, ne}e odre}i svoje davno utemeljene uloge. Istog dana u posjetu svome bolesnom prijatelju, biv{em predsjedniku trebinjske op}ine, drugu Jovi, ~uo je i njegovo mi{ljenje. Ovaj put Jovo mu se u~inio mnogo `e{}im u predvi|anju skore kataklizme {to }e se “poput smrtonosnih vjetrova sru~iti na Jugoslaviju”, koju je davno prije izbora, “za Milo{evi}eva mahnitanja po Kosovu”, nazvao “biv{om”. Dosljednost je ono {to mnogima nedostaje da bi bili voljeni i cijenjeni.

Jovo je oduvijek bio dosljedan, mislili su tako mnogi Trebinjci. Onda davno, imao je petlje javno re}i da je komunizam, kojega je i sam stvarao, gotovo potpuno suprotan onome kako ga je on kao mlad i neiskvaren zami{ljao.

- Alija, to je pogre{ka koja me boli, ali je priznajem - govorio je Jovo.

Priznavanjem vlastite pogre{ke, ma koliko izgledalo bolno i te{ko, mnogo ju je lak{e podnijeti od ponekad i dugogodi{njeg neuspjelog uvjeravanje sebe i svih oko sebe da je za to kriv netko drugi. Jovo je doista bio takav. Me|u ostalim, “nepopravljiva komunjara”, kako su Jovu nazvali doma}i

64

“demokrati”, ozbiljno je upozorio Aliju da }e “ta bagra svoje folklorno ~etnikovanje zastra{ivanja gra|ana pjesmom o Dra`i i svetom Savi, ubrzo zamijeniti prikrivenom otima~inom”, a ne}e dugo potrajati “kad }e sve to ~initi sasvim otvoreno, pomo}u hladnog i vru}eg oru`ja, naro~ito hladnog”, naglasio je cini~no.

- Plja~kat }e nemilice, kao {to su plja~kali i za pro{log rata! Ako treba klati, ubijati ili progoniti zbog plja~ke, oni }e i to ~initi. U tom je tragedija ovog Balkana, u tom plja~ka{kom mentalitetu.

Govorio je kako se to, na`alost, odnosi na dobar dio naroda kojemu pripada, ali da je to, manje ili vi{e, svojstveno svim narodima na Balkanu. Opra{taju}i se od gosta jo{ jednom, upozoravaju}e ponovi da je kod “te bagre” plja~ka vazda bila najhitniji povod za ~injenje nasilja i zlo~ina. Taj dan, sje}a se, bio je petak, kada se redovito, malo iza podne, sastajao sa svojim vr{njakom, biv{im predsjednikom op}ine, neposredno prije izbora, kojemu je bio i vjen~ani kum. Nije ga zatekao u kafani i po{ao je posjetiti ga u stanu, nedaleko od centra grada. Kao i svih proteklih godina, na ku}nim vratima do~ekala ga je kuma s velikim srda~nim osmijehom i svojim uobi~ajenim: - Ba{ mi je milo da zajedno popijemo kafu!

Jo{ dok je razgovarao s doma}icom, kum se pojavio u hodniku i nestrpljivo zapitao: [ta je bilo s tim kretenom u Upravi prihoda?

Ne ~ekaju}i odgovor gosta, nastavio je: ^etni~ina, moj Alija, mo`da i gori od svojega glavnog vojvode u Sarajevu.

U{li su u sobu za dnevni boravak i nastavili razgovor.

Kurvin je to sin, znam ga dobro. A prije mene su ga primili u Partiju. Kakvi su to ljudi?! - iskreno se kum i{~u|avao ljudskoj prevrtljivosti. - A {ta Jovo ka`e, jesi li svra}ao do njega?

Ka`e isto {to i ti, kao i svaki normalan ~ovjek - odgovorio je Alija.

A kako je Jovo? - zapitao je doma}in.

- Sve slabiji.

- Jest! - slo`io se biv{i gradona~elnik i nastavio: - Tako se i meni neki dan u~inilo. @ao mi je one jadne mu `ene. Mora da ga nosi do zahoda u naru~ju kao dijete.

Kuma je u{la k njima s kafom i fild`anima na pladnju.

- Evo mladi}i, bujrum - rekla je i stavila pred njih pladanj s kafom. Biv{i gradona~elnik ulio je najprije Aliji, pa onda `eni i sebi.

Zagledao se u povr{inu tamnosme|e teku}ine svog fild`ana i rekao: - Kajmakali je, kako tvoj babo Alaga ka`e.

Poslije kafe prijatelji su nastavili ozbiljan razgovor o neosnovanim optu`bama Porezne uprave, politi~kim, kako je kum, biv{i gradona~elnik naglasio.

- Tra`e lovu? - nastavio je doma}in ironi~no. - Za stranku i za sebe? Ne brini, kume, ni{ta ti ne mogu nauditi. Mogu te izazivati i poku{avati da ti ne{to iskam~e, ali jo{ nisu prava vlast, niti }e to, vjerujem, na{i ljudi gore u vrhu ikada dopustiti.

Iako je Alija na sva politi~ka zbivanja ne{to druk~ije gledao i bio blizak mnogo o{trijem stajali{tu, tako|er biv{eg predsjednika op}ine, prijatelja Jove, nije kumu htio proturje~iti, obrnuo je razgovor na sutra{nji vikend kada redovito sa suprugama zajedno idu u Lastvu na ve} nadaleko poznato janje}e pe~enje.

- Koga je sutra red da plati janjetinu? - zapitala je kuma u {ali.

- Pa zna se - odgovorio je Alija na isti na~in i dodao: - Moj kum, biv{i predsjednik!

Bilo je vrijeme popodnevnih Vijesti na televiziji, koja je u kuma, otkad Alija pamti, uvijek bila “upaljena”.

- Jeste li za malu mezu i rakiju dok gledate Vijesti?

- Mo`e, mo`e! - prihvatio je doma}in.

Ja sam doru~kovao burek kod Rame!

Hvala, kuma. Mogu samo malo ~init kumu dru{tvo.

Znam ja, Alija, {to ti voli{... - htjela mu je ne{to re}i i zastala: - Kako ono u Dubrovniku ka`u?

- Ka{tradina! - odgovorio je.

- E, ka{tradina! - ponovila je kuma i hitro oti{la donijeti bedricu suhe ov~etine.

Na televizijskim Vijestima, kao i obi~no, pojavio se vo`d Milo{evi} i po~eo govoriti o svom svetom zadatku o~uvanja Jugoslavije. Smrknuti kum je naglo ustao i ugasio televizor.

- Oprosti, ali mi se ne gleda tog tipa.

Vratio se za stol i nastavio o Milo{evi}evoj dvoli~nosti, “koji s jedne strane govori o spa{avanju Jugoslavije, a ispod `ita bratimi se s ~etnicima”.

- Ima na{ Jovo pravo! Partija bi morala da ga zaustavi - zaklju~io je doma}in.

Kum je udugo nastavio kuditi Milo{evi}a “koji se name}e i ne bira sredstva da dobije neograni~enu vlast”. Nije to bio prvi put da slu{a tako o{tre rije~i o ve} okrunjenom vo`du u Beogradu.

BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: ENES KI[EVI]

Rije~i koje se izlijevaju u jezik Enes Ki{evi}: "Rije~i vra}ene ku}i" (Izabrane pjesme, 1968.-2 2009.), KDBH Preporod, 2009., 199 str.

Pi{e: Sead Begovi}

Pjesni~ki izbor koji je Ki{evi} ponudio u razdoblju o 1967. do 2009. godine, po mnogo razli~itih modelativno stilskih iskustava donosi i ne{to izuzetno novo. Naime, ne odri~u}i se svojih prvotnih otkri}a, a rije~ je o zama{noj raspjevanosti, on s blagom buntovno{}u, (budu}i da ne mo`e negirati svoju nje`nu narav) u pjesme integrira tako|er blage ideologeme koji se odnose na zadnji rat. Rat koji je nedvojbeno pomaknuo i njegova osje}anja. S velikom gra|anskom hrabro{}u on se doti~e stradanja. Nije to samo stradanje Bo{njaka, naroda kojemu pripada, ve} i stradanje "sviju nas".

Svoje humano lice, koje ne voli strati{ta, ovaj pjesnik nikada nije skrivao. Dapa~e, svoju je istinsku energiju domoljupca, i hrvatskog i bo{nja~kog, a ranije i jugoslavenskog, bez imalo politi~kih kalkulacija izvorno generirao.

Ako netko ustrajno emitira moralnost i ljudskost, iz pozicije kr{}anstva, hri{}anstva i naravno, islama, zaslu`uje da bude "honoriran". Paradoksalno jest to da ve}ina pjesnika nije spremna na apsolutnu ~isto}u poetskog pisma, koje nije samo izvanjska svrha, ve} je razmjena komunikacije na mjestima "gdje se ptice gnijezde", "gdje miris mramora i mora struji u zraku".

No, sva ta lijepa bol genealo{ki je razvijena. Ki{evi} nikada nije sumoran, za njega uvijek ima rje{enja – za njega uvijek "svijetli lampa u prozoru". Dirljiva je njegova pjesma pod naslovom "Jabuka“ u kojoj Ki{evi} iz pozicije manjine poku{ava razrije{iti nedoumice pro{losti. Jezi~ni performans u pjesmi "Mr`nj“ to }e famozno ilustrirati. Naime, pred nama je u naslovu izre~en "lipogram" (artificijelna figura konstrukcije posredstvom koje se autor dragovoljno odri~e jednoga ili vi{e slova abecede). Posvema minuciozni rad na jeziku.

Iskaziva~ki ton u pjesmi "Mr`nj" kre}e se izme|u ironije i osje}aja nacionalne ugro`enosti svega onoga {to je grabe`no, a to je prije svega ubojstvo. Mr`nja ne postoji za ovog pjesnika, naprosto zato {to nas je "rodila" jedna te ista majka. To zaista nije ratni pokli~ ve} pokli~ mirotvorca, pjesnika koji s ljubavlju puca u na{e srce.

S knjigom "Voda je moja mati" Ki{evi} metafori~ki u stihu "sunca crte" i alegorezom na razini cijele pjesme jo{ jednom dokazuje da je pjesnik izrazite slikovitosti,

BEHAR 98

Ako netko ustrajno emitira moralnost i ljudskost, iz pozicije kr{}anstva, hri{}anstva i naravno, islama, zaslu`uje da bude "honoriran".

Paradoksalno jest to da ve}ina pjesnika nije spremna na apsolutnu ~isto}u poetskog pisma, koje nije samo izvanjska svrha, ve} je razmjena komunikacije na mjestima "gdje se ptice gnijezde", "gdje miris mramora i mora struji u zraku". No, sva ta lijepa bol genealo{ki je razvijena. Ki{evi} nikada nije sumoran, za njega uvijek ima rje{enja – za njega uvijek "svijetli lampa u prozoru".

65

PREPORODOVA IZDANJA: ENES KI[EVI]

uz onu ve} dokazanu karakteristiku o misaonosti. Pred nama je posve potpun pjesnik slikovne i pojmovne recepcije. U pjesmi "Zavi~aj tijela“ zra~i osje}aj maj~instva. Treba naglasiti da je Majka za pjesnika prvi oblik koji budu}i ~ovjek do`ivljava kao iskustvo du{e, kao arhetip svih arhetipova. On je tako|er i majstor vezanog stiha i takve }e pjesme biti s vrlo uskla|enim rimarijem. Rije~i u njega naprosto poteku, kao da se izlijevaju u jezik on za svaku od njih na|e pribje`i{te (konak). Njegova rije~ nije nekontrolirani psihizam ili prolazni vjetrokaz rije~i koje se istro{e ve} pri njihovu izgovaranju. Ki{evi} je kao majstor lirske vrste `anrovski nadahnut – spomenimo samo sentenciozne, aluzivno asocijativne i misaono dotjerane forme i sadr`aje koje govore o vinu te ~ine u na{oj knji`evnosti jedan nevi|en kompendij ili glosarij koji je do sada uglavnom bio raspame}en, dobrano pod utjecajem vina, no, ovo pred nama je uzvi{eno i mudroslovno govorenje i pjevanje o vinu koje nadilazi i sam opojni utjecaj vina, i napokon, daje mu pribli`nu, ako ne i to~nu ocjenu, ne onu enolo{ku, ve} onu civilizacijsku.

Spomenimo jo{ i to da je poetika, ona ki{evi}evska, (to je prepoznato) i dalje elitarno neupitna. Oduvijek je bio sklon gustoj (osobitoj slici) koja rasprostire kontroliranu misao. Misao je to koja ne bira granice svijeta, ona ih prelazi i udomljuje. Njegove dosjetljive, ali to~no locirane kalambure o vinu, te haiku poezija, kad ih ~itamo, umah nam je jasno da pjesnikova spokojna misao ne luta, ona je odraz za~u|uju}e refleksivnosti i trenuta~ne reakcije koju nije potrebno korigirati. ^itaju}i njegov sakralno duhovni opus tako|er nam je posve jasno da je rije~ o pjesniku iznimna nadahnu}a, pa i kada transcendira sasvim obi~ne pojave i stvari te ih trajno ozna~ava kao vje~ne. Izri~ajna ekonomi~nost u haiku pjesmama podrazumijeva postupak koji u ovu egzoti~nu pjesmu uklju~uje samo ono {to je apsolutno neophodno i ne ~ini se suvi{nim – ono {to bi odvra}alo pa`nju. Na ovom mjestu vrijedi citirati Vladimira Devidea, ponajboljeg poznavaoca haiku poezije u nas: "Govoriti suvi{no zna~i biti bu~an i brbljiv, vulgaran i drzak.

Te su njegove pjesme odraz plemenitog poklonstva

Zaista je interesantno saznanje da Ki{evi} i kada je vi{ezna~an – razvija jasno}u, dakle, on je neposredan i kad je u najmanju ruku raspolo`en za misaonu dvostrukost. Nikad bespomo}an, nikad kao pjesnik koji ne{to pori~e, sumnja i bespomo}no ironizira. On prisno{}u ne{to afirmira, a ve} poznato uzdi`e kao `ivotno osjetilne pojave.

66

`ivotu ("~im otvori{ o~i / otvorio si knjigu / zemlje i neba", "Svakim otkosom / kosac se pokloni / zemlji").

Zaista je interesantno saznanje da Ki{evi} i kada je vi{ezna~an – razvija jasno}u, dakle, on je neposredan i kad je u najmanju ruku raspolo`en za misaonu dvostrukost. Nikad bespomo}an, nikad kao pjesnik koji ne{to pori~e, sumnja i bespomo}no ironizira. On prisno{}u ne{to afirmira, a ve} poznato uzdi`e kao `ivotno osjetilne pojave. On u sebi pjesniku nosi i ne{to nadosjetilno, dakle ono {to uvijek nadilazio puko osjetilno, a to je ve} na pragu metafizi~kog, jer, po~esto se odnosi na ono unutarnje du{evno: "[to je oblak vodi / to je du{a vinu /oni i u padu dodirnu visinu". Poetska dosjetka koju svakako treba citirati tako|er je o vinu: "Vino ili ja! – vri{tala je `ena / Ja stajah – k’o Isus na mukama. / Po|oh je zagrlit, no ona uzma~e /i samu sebe zagrli rukama." Izme|u do`ivljenog Ja i odnosa spram objektivnog arbitra u pjesmi on uva`ava pjesni~ke predod`be i kao izraz, kao do`ivljaj i kao svijest o materijalu. Sr`ne misli zamjenjuje domahivanje dra`esnog i ljupkog i nadasve impresivnog metafizi~kog zaklju~ka. Mo`e se slobodno re}i da se ponekad spu{tao u sami centar gnoseolo{kog vlastitog iskustva i spoznaje – stje~u}i ih talentom za jezi~ne prefiguracije: tajanstvenih krajolika du{e i onoga {to se mo`e pojmiti samo kao ~udo i san. Dobro se sakrio u bitku i na{ao na~ina da za njega izna|e i lijepu dra{kavu rije~.

Kad pjeva o vinu pjesnik ga tretira kao jo{ jedan temeljni element postanka svijeta (uz zemlju, zrak, vatru i vodu), naravno tu su jo{ i apstraktni u~inci neba, ali, isto tako u vinu vidi povijesnu snagu i strah. Nadalje, on je posve svjestan povezanosti vina s krvlju, s ne~im esencijalnim, ali i s krijepo{}u te uz Dionizijsku besmrtnost, a ne toliko u smislu zna~enja i va`nosti kale`a Kristove krvi u Euharistiji - zatim uz prolijevanje krvi, neke `rtve i sli~no. Ono {to se smatra pijanstvom pjesnik zaobilazi {armantnom duhovito{}u, jer, pijanstvo nije predmet njegova pjevanja i ono se uop}e ne mo`e opjevati bez negativnih i bizarnih, rekli bismo klini~kih motiva. Dakle, zaklju~no, vino je za Ki{evi}a simbol spoznaje, eliksir uzdignu}a, radosti i bo`anske ljubavi, a ne crnilo propasti, depresije i fizi~ke muke. Za Ki{evi}a ne}e biti neva`no ako spomenemo da su sufijski pjesnici poput Hafeza uspore|ivali tekiju i mejhanu, ljubav i vino. Oni neskloni takvoj komparaciji mogli bi iz toga izvu}i pregr{t negativnih pretpostavki, ali ~itaju}i Ki{evi}a oni ne}e ispijati pjesni~ki "delanac“. I upravo u ovakvom, mjestimice humornom ozra~ju, Ki{evi} ispisuje svoje lapidarne stihove o vinu – bez la`ne moralnosti, bolesne pokore, la`nog patosa i pijane himni~nosti. On je ostao mudrac u vinu bez bogova vinskog podzemlja. On nam vino (opijenost ljubavlju) nudi kao bo`ansko ~udo `ivota. Uostalom, on je takav u cijelom svom opusu.

BEHAR 98

PROMID@BA

BEHAR 98

67