Behar 100. izdanje by Bosnjak

GODINA XX

2011.

CIJENA 20 KN

0 10

BEHAR 20

OJ BR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

godina “Preporoda”

PORTRETI:

MERSAD BERBER ESAD ]IMI] ISMET KURTOVI]

RAMAZANSKE VE^ERI: Zaboravljeni Branislav Nu{i} AMIR BUKVI]: Rastanak SAFVET-BEG BA[AGI]: Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] (od 2006.)

SADR@AJ RIJE^ UREDNIKA Sead Begovi}: 100 “Behara“ koji su oplemenili hrvatski i bo{nja~ki kulturni prostor

TEMA BROJA: 100 broj Behara – 20 godina Preporoda

8 13 16 18 19 20

Senad Nani}: Dnevnik jednog preporoda Ibrahim Kajan: Izlazak

Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] (od 2006.)

Faris Nani}: Poku{aj ogleda o misiji Muhamed @dralovi}: Novo vrijeme – sudbina Behara

Uredni{tvo: Senad NANI] (od 2006.), Ervin JAHI] (od 2007.), Sena KULENOVI] (od 2006.), Azra ABAD@I] NAVAEY (od 2005.) Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godi{nja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godi{nja pretplata 20 KM. Kunski ìro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tisak: “STAJER GRAF”, Zagreb Tiskano uz financijsku potporu iz Dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

Mersija Omanovi}: Kako smo osnivali Preporod Zapisnik s Osniva~ke skup{tine KDBH Preporod PORTRETI: Mersad Berber Sead Begovi}: Mitopoetske i metafizi~ke tajne malog ~ovjeka i stradalnika Intervju - Mersad Berber (razgovarao Sead Begovi}): Mo`da je crte` najve}a napast koja salije}e duh ~ovjeka Mersad Berber: ^udesno poimanje svijeta

22 27

POVIJESNA ^ITANKA Vesna Miovi}: Mudrost na razme|u: zgode iz vremena Dubrova~ke Republike i Osmanskog Carstva (2) 35 Safvet-beg Ba{agi} (pripremio Edin Urjan Kukavica): Kratka uputa u pro{lost Bosne

PORTRETI: Esad ]imi} Nikola Skledar: Isku{enja dinami~nih socijalnih fenomena 48 Intervju – Esad ]imi} (razgovarao Sead Begovi}): Vatromet ideja o vjeri i religiji Esad ]imi}: Bosanska raskri`ja

50 58

PREPORODOVA IZDANJA Filip Mursel Begovi}: Zaboravljeni Nu{i} - Srca neka nam jednu vjeru vjeruju Branislav Nu{i}: Hatid`in grijeh

64 68

Ajka Tiro Srebrenikovi}: Ti igra{ fliper, Amerika se trese...

Amir Bukvi} (izabrao Senad Nani}): Odlomci iz romana Rastanak

PORTRETI: Ismet Kurtovi} Intervju – Ismet Kurtovi} (razgovarao Filip Mursel Begovi}): Ja sam stari rocker koji je novu mladost na{ao u ilahijama i sevdalinkama

76 Glazbeni album Ismeta Kurtovi}a 82 ETNOLOGIJA: Religija i kultura Elvir Duranovi}: Staroslavenski narodni obi~aji u religiji i kulturi Bo{njaka 83 CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU Filip Mursel Begovi}: Kako smo se podijelili - na{ si ~o’ek, a kako ~udno pri~a{? 88

ZNANOST I DUHOVNOST Edin Urjan Kukavica: Alkemija: vje{tina, znanost ili sveta umjetnost (2)

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi} Edina Smajlagi}: “Farukov cvijet“ – gluhi smo i slijepi na patnju silovanih

100

IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA... Re{ad Kadi} (pripremila Edina Smajlagi}): Kako je bosanski franjevac otac Peruan spasio Gazi Husrev-begovu knji`nicu

102

Na naslovnici: Mersad Berber

BEHAR 100

BEHAR

KDBH “Preporod“, povodom izlaska 100 broja “Behara“, zahvaljuje svim nekada{njim urednicima i ~lanovima uredni{tva na dugogodi{njoj posvema{njoj predanosti u izradi ~asopisa.

Prvi broj: srpanj-kolovoz, 1992. Glavni i odgovorni urednici Behara: Ibrahim KAJAN (1992. - 2001.) Muhamed @DRALOVI] (2001. - 2006.) ^lanovi uredni{tva: Zija SULEJMANPA[I] (od 1992. ~lan uredni{tva, od 1999. pomo}nik je glavnog urednika, od 2001. zamjenik glavnog urednika i grafi~ki urednik), Fadil HAD@I] (1992., u prvom broju), Fikret CACAN (1992., u prva dva broja), Ned`at PA[ALI] (1992. - 1995.), Asim CRNALI] (1992. - 1995.), Edib MUFTI] (1992. - 1998.), Ismet VOLJEVICA (1993. - 1995.) Enes KI[EVI] (1994. - 1999.), Faris NANI] (1992., u prvom broju),

Ahmed SALIHBEGOVI] (1995. - 2003.), Remzija HAD@IEFENDI]- PARI] (1997. - 1999.) Muhamed @DRALOVI] (od 1998. ~lan uredni{tva, od 1999. obna{a funkciju zamjenika glavnog urednika, od 2001. do 2006. funkciju glavnog urednika) Osman MUFTI] (1999. - 2005.) Ibrahim KAJAN (2001. - 2005.) Dino MUJAD@EVI] (2003. - 2009.) Zlatko HASANBEGOVI] (2003. - 2009.) Emsud SINANOVI] (2008., u dva broja) Likovna oprema: Ismet VOLJEVICA (1992. - 1993.) Mesud BU@IMKI] (1993. - od broja 4 do broja 9) Nurudin Dino TRTOVAC (1995. - 1997.) Ekonomski voditelji: Hilmija [ABI] (1992. – 1995.) Sadulah TUZOVI] (1995. – 1998.)

Od broja 4-6 izlazio je podlistak “Behar Journal“, kao posebni prilog “Beharu“. U prvim brojevima ga ure|uje Ibrahim Kajan, kratko i Kenan Odoba{i} a zatim Faris Nani}. “Behar Journal“ je kasnije prerastao u informativni list KDBH “Preporod“ pod nazivom “Preporodov Journal“. Dugogodi{nji urednik mu je bio Faris Nani} (2003. – 2007.) a njegovo mjesto je preuzeo Ismet Isakovi} koji ga ure|uje do danas.

BEHAR 100

RIJE^ UREDNIKA

100 “BEHARA” koji su oplemenili hrvatski i bo{nja~ki kulturni prostor “Behar” u na{e doba posve slobodno pristupa temama, {to se mo`e zahvaliti demokratizaciji dru{tva ali i okolnostima u kojima primarna uloga ove publikacije nije vi{e podizanje morala, ulijevanje sigurnosti i samopouzdanja te upoznavanje s pro{lo{}u i tradicijom, jer, to je ve} za mnoge Bo{njake poznato i obra|eno. Naprosto vi{e se ne mora taktizirati i nespokojno oslu{kivati puls uleme i teku}ih vlasti. Porastao je i veliki Pi{e: Sead Begovi}

Ovih dana slavimo jubilej 100 godina od prestanka izlaènja, u Sarajevu, ~asopisa za kulturu i dru{tvena pitanja “Behar”. Istodobno, ~asopis ve} dvadeset godina izlazi u Zagrebu (od 1992.), od osnutka Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske “Preporod”, koje tako|er biljeì dvadeset godina svoga postojanja i koje je ujedno nakladnik ~asopisa. Osnovna zada}a ~asopisa ne mijenja se od njegovog osnutka u Sarajevu (kada su u redakcijskom odboru bili uglednici kao {to su osniva~i i pokreta~i ~asopisa: Osman Nuri Hadì}, Ademaga Me{i}, Edhem Mulabdi} i Fehim Spaho, a urednik je bio Safvet beg Ba{agi}), a to je ja~anje bo{nja~kog kulturnog i dru{tvenog identiteta. Do danas je u “Beharu” sura|ivalo mno{tvo vrijednih suradnika. Neki su jo{ ìvi i djelatni, a neki su naàlost preselili na ahiret, ali i jedni i drugi bili su neodvojiv dio redakcijskog kolegija, ali i stoèrni dio hrvatske kulture, koju su participirali na ponos i Hrvata i Bo{njaka. “Behar” u na{e doba posve slobodno pristupa temama, {to se moè zahvaliti demokratizaciji dru{tva ali i okolnostima u kojima primarna uloga ove publikacije nije vi{e podizanje morala, ulijevanje sigurnosti i samopouzdanja te upoznavanje s pro{lo{}u i tradicijom, jer, to je ve} za

broj visoko obrazovanih suradnika.

mnoge Bo{njake poznato i obra|eno. Naprosto vi{e se ne mora taktizirati i nespokojno oslu{kivati puls uleme i teku}ih vlasti. Porastao je i veliki broj visoko obrazovanih suradnika. U dana{njem dru{tvu spektakla i spektakularnih tema, u kojemu se kulturni sadràji prate informacijski {turo i komunikacijski hladno, te{ko je dosti}i ~ak i osnovni kondenzat neke starine, ali i novih jo{ nepoznatih kulturolo{kih mjesta. Po~esto su na ovim na{im hrvatskim prostorima, dobre namjere, primjerice u knjièvnim napisima, popra}ene ideolo{kim mistifikacijama od kojih na kraju nitko nema koristi. Ni vladaju}i mo}nici (koji usput budi re~eno s kulturom imaju bliske veze kao {to to ima i rukav pidàme sa [enoinim “Zlatarovim zlatom”), a bome ni manjinski narodi koji u sklopu ve}inske kulturnja~ke energije poku{avaju osvijetliti i afirmirati ne{to svoje, osobito i prijem~ivo. I “Behar” je poku{avao, nakon vrsnog urednikovanja Ibrahima Kajana (1992. – 2001.) i Muhameda @dralovi}a (2001. – 2006.), kulturnoj javnosti predo~iti da i Bo{njaci u Hrvatskoj, svojim umjetni~kim i kulturno znanstvenim pregnu}ima, nisu nipo{to efemerna skupina zalutalih zanesenjaka ograni~ena dometa, kao {to je

BEHAR 100

RIJE^ UREDNIKA

to i do sada bilo razvidno. Naprotiv, mi polazimo od saznanja da bo{nja~ke mogu}nosti, na bilo kojim prostorima jo{ nisu do kraja poznate, iskori{tene i potro{ene te ih treba iznovice, ili po prvi put, predstaviti u njihovoj lijepotnosti, mudroslovlju i bogatstvu izvornosti. Naravno, zamjetna je i “Beharova” integracijska uloga u Hrvatskoj, u smislu susjedstva i zajedni~kog ìvota. Interesantno se osvrnuti na uredni~ke koncepcije dosada{njih urednika ~ija je profesionalna orijentacija znatno pridonosila razvoju i usmjerenju ~asopisa. Knjièvnik i sveu~ili{ni profesor Kajan znatno je pridonio literarizaciji i ba{tinskom naslje|u Bo{njaka, a nadasve ugledni orijentolog @dralovi} povijesno politi~kom rasvjetljenju nekih nedoumica spram Orijenta, Zapada, Hrvatske i Srbije. Zapaèni su njihovi tematski brojevi, primjerice, o Smailu Bali}u, Nerkezu Smailagi}u, Nasku Frndi}u, Ibrahimu Kajanu, o bosanskom jeziku i bo{nja~kim piscima u Hrvatskoj. Predstavljeni su i mnogi simpoziji o jeziku i bo{nja~koj kulturi. Sada{nji urednik, autor ovog teksta (pjesnik, prozaik i knjièvni kriti~ar), zajedno s izvr{nim urednikom Filipom Murselom Begovi}em (publicistom i antologi~arem, potpredsjednikom Dru{tva) ustrajno promi~e niz knjièvnih, filozofskih, sociolo{kih, povijesno umjetni~kih (slikarstvo, kiparstvo, muzeologija…) te glazbenih, filmskih, novomedijskih (intermedijalnih) i religijskih (uglavnom misti~nih) tema ne libe}i se tematskih brojeva zbog preglednosti i ve}e dora|enosti pojedine kulturolo{ke problematike. Od 2006. znatno je pove}an i obim ~asopisa {to moèmo zahvaliti dobrim financijskim izvorima, ali i snala`ljivosti uredni{tva. Budu}i da prvi brojevi “Behara” u Sarajevu nisu bili ispunjeni politi~kim temama, izlazak zagreba~kog “Behara” u jeku zlogukog rata u Hrvatskoj i Bosni emitirao je jake politi~ke poruke koje su tada bile od velikog zna~aja za Bo{njake. Uvrijeèno je mi{ljenje da se “Beharov” sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. Izmijenio se i sastav uredni{tva. Sa suradnjom su prekinuli Dino Mujadèvi} i Zlatko Hasanbegovi}, a u jednom razdoblju pristupio je Ibrahim Kajan, uz ve} stalne redakcijske ~lanove:

Naravno, zamjetna je i “Beharova” integracijska uloga u Hrvatskoj, u smislu susjedstva i zajedni~kog `ivota.

BEHAR 100

arhitekta i magistra islamskih znanosti Senada Nani}a (predsjednika “Preporoda”), knjièvnika i urednika zagreba~ke nakladni~ke ku}e V.B.Z. Ervina Jahi}a, povjesni~arke umjetnosti Sene Kulenovi} i sveu~ili{ne profesorice Azre Abadì} Navaey. U tom sastavu, do sada je u petogodi{njem razdoblju izi{lo 22 broja “Behara”, a u tu su brojku uklju~ena i pet dvobroja. Ve} s prvim brojem “Behara”, usvojila se koncepcija tematskog broja ne bi li se na taj na~in zadobio cjelovit pristup u neke goru}e i aktualne teme i sadràje. Pristupilo se oprezno – prvotno s takozvanim polutematskim brojevima, na primjer, o kulturno politi~ko povijesnom prostoru Sandàka i Bo{njaka sa Sandàka, zatim o nobelovcu Orhanu Pamuku, koji je obra|en biografski i knjièvno kriti~ki, a objavljena je i njegova pristupna besjeda pri primitku Nobelove nagrade pod naslovom “Kov~eg mog oca”. Uz ostalo u istom broju objavljen je i zadnji razgovor (intervju) s pjesnikom, esejistom, romanopiscem i radijskim urednikom Nusretom Idrizovi}em, nekoliko tjedana prije nego {to je preselio na ahiret. U prvim brojevima, a to }e biti pravilo i nadalje, objavljuju se pjesni~ki i prozni ciklusi te prikazi knji{kih noviteta uglednih knjièvnika Bo{njaka iz Hrvatske i BiH. To uklju~uje mlade, najmla|e i ve} trajno afirmirane stvaraoce. Posebno je odjeknuo polutemat koji je obuhva}ao sva relevantna znanja o Sefardima u BiH s naglaskom na djelo knjièvnika i sefardskog rabina Eliezera Papu. Pohvale su do{le od autoriteta koji se u na{oj zemlji bave manjinama. Re~eno je da ljep{i primjer multikulturalnosti i multikonfesionalnosti jo{ nisu vidjeli u nas. “Zvukomjer” je rubrika o glazbi, koju se tako|er poku{ava pratiti u kontinuitetu, kao i rubrika “Likovno okno” u kojoj se predstavljaju likovni stvaraoci Bo{njaci. Do sada to su bili oni s hrvatskom, bo{nja~kom i europskom verifikacijom. Nabrojimo samo slikarske velikane kao {to su Munir Vejzovi}, Safet Zec, Dino Trtovac i Izet \uzel, a u ovom broju i Mersad Berber. Predo~ene su i kolor fotografije nekih njihovih slika preko cijelog formata ~asopisa. Polutematske cjeline u pojedinim brojevima “Behara”, zapremaju obljetnice od povijesne i knjièvno filozofske vrijednosti, primjerice, takav je prostor zadobio i legendarni Mevlana Dèlaluddin Rumi sa svojim Mesnevijama i Diwanom. Predstavljen je s nizom pri~a, stihova, pouka i alegorija, budu}i da je 2007. godina bila godina Rumija, jednog od najve}ih svjetskih mistika. Zatim, polutematom je obuhva}ena i knjiga (monografija) Zlatka Hasanbegovi}a pod naslovom “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.” (Doba utemeljenja). Ubrojimo tu jo{ i stalne, intrig-

RIJE^ UREDNIKA

antne i aktualne kolumne (iz broja u broj) Senada Nani}a (“Multimonolog”) i Ervina Jahi}a. (“Dru{tvo s ograni~enom odgovorno{}u”). Kompletne knjièvno biografske portrete, uklju~uju}i i intervjue, dobili su: bo{nja~ki pjesnik i kulturni poslenik Dèmaludin Lati}, zatim hrvatski i bo{nja~ki pjesnik, karikaturist i komediograf Tahir Muji~i}, hrvatsko bo{nja~ki dramski pisac i romanopisac Fe|a [ehovi} te pjesnik i dramski umjetnik Enes Ki{evi}. Objavljeni su i najreprezentativniji ulomci iz njihova knjièvno umjetni~kog opusa. Po mnogima, posebno je bio dirljiv tematski broj o silovanim ènama Bosne i Hercegovine, mahom Bo{njakinja, budu}i su jedino Srbi imali 6 bordela i mno{tvo ku}a za silovanje sa zato~enim Bo{njakinjama i Hrvaticama na podru~ju Bosne. Kori{teni su autenti~ni i vjerodostojni materijali. Naime, dio ob-

Po mnogima, posebno je bio dirljiv tematski broj o silovanim `enama Bosne i Hercegovine, mahom Bo{njakinja, budu}i su jedino Srbi imali 6 bordela i mno{tvo ku}a za silovanje sa zato~enim Bo{njakinjama i Hrvaticama na podru~ju Bosne.

javljene bolne dokumentarne gra|e (izjave èna) prikupio je na terenu rahmetli Nusret Idrizovi} te je potom to ostavio u naslje|e glavnom i odgovornom uredniku “Behara”. Ne treba zaboraviti da su objavljena i izlaganja s odrànog okruglog stola o Me{i Selimovi}u. Izdvajaju se jo{ dva dvobroja, odnosno cjelovita temata, a to su tako|er izlaganja sa simpozija o dr. Ahmedu Smajlovi}u pod naslovom “Tragom uspje{nog rada dr. Ahmeda Smajlovi}a (1938.1988.)”. Simpozij o ovom neumornom borcu za islam i trudbeniku koji je bio spiritus movens pri gradnji dàmije u Zagrebu odràn je u Islamskom centru u Zagrebu od 24. 4. do 26.4. 2008.. Treba svakako istaknuti tematski broj “Najljep{e orijentalne pri~e” (indijske, afganistanske, perzijske, arapske, turske, sefardske i bo{nja~ke) koje se i nadalje nude kao izuzetno vrijedan poklon za knjièvne sladokusce. Sli~no se desilo i s brojem 96 u kojem smo u suradnji s Bo{nja~kim institutom u Sarajevu jo{ jednom otkrili za~u|uju}u vrijednost arhiva re~enog Instituta iz fondacije Adil-bega Zulfikarpa{i}a. Zadnji tematski brojevi, netom iza{li, posve}eni su u cijelosti intrigantnom pojmu i sadràju sufizma. Okupljeni su radovi doma}ih i stranih autora na dvjestotinjak stranica. Poznato je da sufizam nudi put na kojem se moè napredovati ka “uzvi{enom cilju” samoostvarenja i dostignu}u su{tine na{eg bi}a. Sufizam je put ljubavi, put znanja, put predanosti Uzvi{enom Allahu. Upravo takav jedan kompendij znanja o sufizmu nudi dvobroj (broj 93/94). Pribrojimo tu jo{ i broj koji je u cijelosti ispunio svojim ogledima [ejh Edin Urjan Kukavica pod naslovom “Sveta povijest i duhovno vite{tvo u Bosni i Hercegovini” s podnaslovom: tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici. Na kraju ovog kratkog panoramskog pregleda koji ne obuhva}a sve priloge, ve} samo one nosive (po mi{ljenju autora ovog napisa), spomenimo jo{ i to da su suradnici “Behara” bili i bit }e pripadnici svih naroda i narodnosti koji su na neki na~in vezani uz kulturni prostor Bo{njaka (ma gdje oni bili) i Bosne i Hercegovine. Uvaàva se intertekstualnost i interkonfesionalnost u pristupu i odabiru tekstova i autora. Stoga su u “Beharu” do sada svoj prostor dobili, primjerice, i polivalentni intelektualac Predrag Matvejevi}, i romanopisac Ludvig Bauer i slikarica Melita Kraus. Ono na {to je uredni{tvo “Behara”, kao i cijeli “Preporod”, posebno ponosno jest primitak prve nagrade za najbolji ~asopis na Sarajevskom sajmu knjiga godine 2010. Posvema “Behar” je uposebio hrvatski i bo{nja~ki kulturni prostor, a to je ujedno i njegova zada}a - da oplemenjuje ta dva prostora.

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Knji`evnik Ibrahim Kajan, pokreta~ i urednik Behara (1992. - 2001.)

Zija Sulejmanpa{i}, obna{ao je funkcije Rahmetli Muhamed @dralovi}, zamjenik grafi~kog urednika i zamjenika glavnog glavnog urednika, a zatim glavni urednik Behara do 2006. godine urednika Behara

Književnik rahmetli Fadil Had`i}, ~lan redakcije u prvom broju

Knji`evnik rahmetli Nasko Frndi}, dugogodi{nji suradnik Behara

BEHAR 100

Rahmetli Edib Mufti}, dugogodi{nji ~lan redakcije Behara

Rahmetli Osman Mufti}, dugogodi{nji ~lan redakcije Behara

Knji`evnik rahmetli Nusret Idrizovi}, jedan od osniva~a “Preporoda” i suradnik Behara

Slikar i karikaturista rahmetli Ismet Ico Voljevica, dugogodi{nji ~lan redakcije Behara koji je bio zaslu`an i za njegovo likovno ure|enje

Rahmetli Nedžat Pa{ali}, dugogodi{nji ~lan redakcije Behara

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Dnevnik jednog preporoda Odlomci intervjua, skup{tinskih izvje{taja i ~lanaka Senada Nani}a, predsjednika KDBH “Preporod“ od 2001. do 2011.

Senad Nani}, predsjednik KDBH Preporod

Programski ciljevi “Preporoda” Skup{tina, odràna 5. svibnja 2001., dala je podr{ku kvaliteti dosada{njeg rada KDBH “Preporod”, uz izraènu èlju za pomla|ivanjem i osvjeènjem ~elni{tva. Tako i sastav Glavnog odbora reflektira upravo taj stav ~lanstva. Podr{ku je dobilo i uredni{tvo ~asopisa Behar. Kao predsjednik vrlo sam po~a{}en sastavom Glavnog odbora koji je jasno profiliran i uspje{no sura|uje jer odre|uje, prepoznaje i podràva zajedni~ke ciljeve(...) Smatramo da “Preporod” moè dati svoj doprinos i kulturnoj te znanstvenoj suradnji RH s BiH i drugim zemljama. KDBH “Preporod” èli ukazati na univerzalni karakter kulturnog proizvoda. Kulturni proizvod se pretvara u beìvotnu ikonu ukoliko nije konzumiran izvan kruga etni~ke kulture. Manjinski kulturni proizvod, po svojoj prirodi, teì ne samo integraciji u ve}inski kulturni sustav, ve} i povezuje mati~ni kulturni sustav s nama ve}inskim te tako tvori faktor zbliàvanja kultura i civilizacija. Niz kulturnih djelatnika Bo{njaka u Hrvatskoj svojim vi{ekulturnim iskustvom na osebujan na~in oboga}uju mati~nu kulturu. O~ekujemo da i ve}inski hrvatski kulturni krug prepozna na{ kulturni proizvod kao dio svoje kulture. Tek time zapo~et }emo ostvarivati svoju misiju transgrani~nog povezivanja kultura i civilizacija(...) “Preporod” je na{a va`na institucija. Mo`da nismo u mogu}nosti pripremati skupa doga|anja, ali na{ je cilj, vjerujem, mnogo va`niji. Pisana rije~ je ona koja postaje dokument na{e kulturne i dru{tvene prisutnosti. Ona jam~i mogu}nost integracije. Ona je politi~ki argument, sada i u budu}nosti. Otvorena pisana rije~ je medij uvaàvanja na{ih interesa i dru{tveno angaìranih stavova(...) Dru{tvom najbolje upravljaju oni koji aktivno doprinose os-

tvarenju njegovih programa. Samo oni mogu prepoznati sve kvalitete i pote{ko}e provedbe programa ponaosob(...) Sadràjno, nismo htjeli afirmirati bo{nja~ku kulturu, ve} naslje|e i stvarala{tvo Bo{njaka Hrvatske ~ijom integracijom kao izvorne pojedinosti u hrvatsko kulturno bi}e moèmo ostvariti svoj cilj, a to je interkulturni i intercivilizacijski dijalog u obliku kreativne nove vrijednosti koja nadilazi vi{estruko kulturno porijeklo i razrje{uje sve njegove stvarne i prividne proturje~nosti te nas osloba|a usamljenosti u getu na dru{tvenoj margini(...) Oblikovanjem novog Preporodovog Journala otvaramo prostor polemike i propitivanja upravo te na{e stvarnosti, bila ona kulturolo{ka, institucionalna i svaka druga. Propitujemo svoje mogu}nosti i svoju budu}nost. Tako i Behar {iri prostor polemike i interesa. U sve tri redakcije imamo sve vi{e mladih ljudi, pripadnika tako zvane druge generacije koji su ìvotno zainteresirani za rasvjetljavanje i afirmaciju svog neizbje`no sloènog identiteta. Na{im knjigama, bile one u obliku kojeg knjièvnog ili publicisti~kog ànra, ili pak znanstveno-istraìva~ke prirode, aktualiziramo poziciju manjinskog u odnosu na ve}inski ili mati~ni, u svim svojim ograni~enjima i potencijalima. Ispitujemo opravdanost pojma manjina i pronalazimo vidove manjinskog identiteta i u pripadni{tvu ve}ini. Vjerujemo da su manjine, bilo etni~ke, vjerske, profesionalne, radne ili dobne, segmenti dru{tva i da svaki manjinski identitet tvori vrelo kreativnih unapre|enja ukupnog dru{tva. I na{i su Bulbuli tako vo|eni na “drugi na~in“, odnosno takvom interpretacijom tradicionalnog bosanskog gradskog zvuka koja poga|a frekvenciju i ove sredine u potrazi za ~itkim i nadahnutim novim iskustvom, a ne tek za standardnom interpretacijom naslje|a.

Op}enito o programskim aktivnostima “Preporoda” Nakon ~etverogodi{njeg rada u Kulturnom dru{tvu Bo{njaka Hrvatske “Preporod”, uprava moè zaklju~iti da je zadovoljna. S obzirom na uvjete od prije ~etiri godine, moèmo naglasiti prvenstveno kontinuitet kao veliko postignu}e. Za odrànje kontinuiteta bilo je potrebno uloìti veliku energiju na vi{e frontova. U programskom smislu to je prvenstveno zna~ilo o~uvanje kontinuiteta i standarda ~asopisa Behar kao i ukupne izdava~ke djelatnosti. Uzroci koji su doveli do zahtjevnosti ovoga zadatka prvenstveno su financijske prirode. Bilo je, naime, u nedefiniranim fi-

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

nancijskim okolnostima te{ko o~uvati entuzijazam suradnika Behara. Novi glavni urednik, dr. @dralovi}, uspje{no je zadrào kontinuitet Behara u proteklom razdoblju(...) Svjesni na{ih financijskih ograni~enja, uspjeli smo zna~ajno smanjiti reìjske i tro{kove pla}a i doprinosa. Kroz svaku prora~unsku godinu Dru{tvo dobiva malo linearno pove}anje ukupnog iznosa dotacija, ~ime smo, ~uvaju}i stari cjenik, ipak uspjeli potpuno urediti financijske tokove, odnosno rije{iti problem likvidnosti Dru{tva, ~ak i uz porast ulaznih tro{kova, posebno jedini~nih cijena reìja i usluga, neophodnih za djelatnost Dru{tva(...) “Preporod” treba i ljude koji dobro pi{u, ri{u ili pjevaju kao i one koji to sve znaju uobli~iti, organizirati i prezentirati, sa svije{}u o svim ograni~enjima koje neprofesionalni status na{e udruge nosi. Pozivam tako|er i sve ~lanove Dru{tva da preuzmu svoj dio odgovornosti, aktivnim u~e{}em ili makar svjesnim i odvaganim odabirom novih ~lanova Glavnog odbora na Skup{tini(...) Obim na{e produkcije prvenstveno odlikuje kontinuitet. Me|utim, i u tim uvjetima uspjeli smo kontinuirane aktivnosti poja~ati. U programu informiranja godi{nje izdajemo 6 brojeva ~asopisa Behar, 10 brojeva reformiranog, dakle, oja~anog ~asopisa Preporodov Journal i 2 broja ~asopisa Jasmin(...) Za naglasiti je da smo uspjeli naslije|enu neredovitost i financijsku nelikvidnost posve eliminirati {to je tako|er bio zna~ajan financijski napor za Dru{tvo kao i radni za redakcije, a ~ime je realno obim zna~ajno pove}an(...) Osim u brojne manifestacije i diplomatske koridore, prodrli smo i u gradske knji`nice, oformiv{i zasad prvi Odjel bo{nja~ke knjièvnosti u Gradskoj knji`nici Sisak, Odjelu Caprag, na ~emu posebno zahvaljujemo Snjeàni [najder i Ismetu Isakovi}u. Na{a se sva izdanja odnedavno nalaze i u Gradskoj knji`nici Hrvatska Kostajnica, a nastavljamo s ovim programom u Puli i drugim sredinama. îtani smo i na katedrama slavistike, barem onoj u Rimu na Sveu~ili{tu Sapienza kod profesora Matvejevi}a. Na{a izdanja skupljaju se u privatnim zbirkama sve do Melbournea. Radosni smo potvrditi ostvarenje ciljeva koje smo si zadali na po~etku mandata(...) Aktualno je pitanje i va`na potreba organizacije dopunske

Vjerujem da je od po~etka djelovanja “Preporod” najpoznatiji po ~asopisu za dru{tvena i kulturna pitanja Behar. Ideja obnove povijesnog Behara nije slu~ajna niti izvan konteksta. ^asopis ima misiju osvjetljavati i promi{ljati kulturnu i dru{tvenu stvarnost Bo{njaka, s naglaskom na Hrvatsku. Takvoga profila ~asopis je prili~no jedinstven u bo{nja~kim suvremenim relacijama te je prepoznat kako u Hrvatskoj tako i u Bosni, a otkako ga objavljujemo i distribuiramo u elektronskom obliku, sve je ~itaniji {irom dijaspore.

BEHAR 100

{kole bosanskog jezika i sukladnih dopunskih programa. Ovakav program Savjet ne smatra svojom nadle`no{}u, ve} je problem potrebno rije{iti u suradnji s Ministarstvom znanosti, prosvjete i sporta. Kako su hrvatski i bosanski jezik posve srodni, Bo{njaci tendiraju previdjeti va`nost ovog pitanja. Jezik je bitna odrednica nacionalnog identiteta, ~ak i onda kada okru`je govori gotovo istim jezikom. Stoga }emo inzistirati i da se taj jezik, ukoliko uspijemo ostvariti program, naziva pravim imenom, a to je njegov povijesni naziv – bosanski jezik(...) Upravi za zajedni~ke programe Ministarstva znanosti, obrazovanja i {porta predloìli smo i program Njegovanje jezika i kulture Bo{njaka. Nastava bi se odràvala u prostorima najpovoljnije locirane {kole po dva do tri sata tjedno, {to u~enicima ne}e predstavljati preveliko optere}enje, i to za u~enike uzrasta predmetne nastave osnovnih {kola i srednjo{kolce u grupama od po dvije generacije, {to ukupno iznosi 8 do 12 sati tjedno. Koristili bismo ud`benike iz Bosne dok ne izradimo “razlikovne“ ud`benike za potrebe nastave Njegovanja jezika i kulture. Ministarstvo se obvezalo da }e, nakon {to ispunimo sve uvjete, financirati Program, {to uklju~uje i jedno radno mjesto. Profesori jezika, knjièvnosti i povijesti iz Zagreba ve} su izrazili spremnost za provedbu programa. Ovaj smo program osmislili jer vjerujemo da je na{a du`nost vrijednostima kulture Bo{njaka na kontinuiranoj osnovi upoznavati mlade u {to ranijoj dobi, u dobi emotivnog i intelektualnog sazrijevanja. Samo takvi mladi ljudi mo}i }e u budu}nosti iskazati entuzijazam i ostvariti kvalitetan razvoj kulturne svijesti Bo{njaka u Hrvatskoj. Mo}i }e, dakle, stvarati i ìvjeti sadràj politi~kog identiteta Bo{njaka(...) Naglasio bih onaj aspekt na{ih ciljeva gdje smo dosada uvijek {epali, odnosno ~injenicu da smo previ{e vezani na zagreba~ki krug, da vrlo te{ko prodiremo izvan zagreba~kih adresa. Na dva polja mislim da zna~ajno mijenjamo situaciju. Jedno je da ljudi koji nisu iz Zagreba postaju ~lanovi redakcije Journala i intenzivno pi{u, poput Ismeta Isakovi}a iz Siska i Amine Alijagi} iz Lovrana. U tom smislu {irimo na{e pozicije na cijelu Hrvatsku, {to je jako va`no. Taj se krug sve zna~ajnije {iri(...) Zbog èlje za o~uvanjem standarda, urednici zapadaju u neprihvatljivu poziciju, a to je neredovitost izlaènja. Vjerovao sam da }emo do ovog trenutka ipak imati ohrabren ve}i broj redovitih suradnika spremnih na barem nekoliko stru~nih kvalitetnih tekstova godi{nje. Svoje sam uvjerenje temeljio na ~injenici nemalog broja visokoobrazovanih Bo{njaka mla|e i srednje generacije u Hrvatskoj. Nadao sam se i ve}em broju izdava~kih projekata stru~nog i znanstvenog profila u svrhu vjerodostojnijeg osvjetljavanja bo{nja~ke i islamske stvarnosti u Hrvatskoj i {ire. Moj osobni anga`man na pokretanju dopunske nastave jezika i kulture Bo{njaka, uz otvorena vrata Ministarstva, nije se po~eo ostvarivati jer u tu svrhu okupljeni profesori davno preuzetu obvezu izrade programa ve}inom nisu ispunili.

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Pove}anjem broja dru{tava koja se na amaterskim osnovama bave glazbenim i folklornim naslje|em i izrazom, “Preporod” se moè osloboditi pritiska za reprodukcijom tradicionalnog naslje|a i sna`nije se posvetiti cilju ostvarenja referentne institucije stru~ne i znanstvene misli te umjetni~kog djelovanja Bo{njaka u Hrvatskoj. Bo{njaci u Hrvatskoj svakako imaju potencijala za ostvarenje takvog cilja. Vjerujem da im i “Preporod” to moè omogu}iti(...) Pove}an je broj, kvaliteta i posje}enost manifestacija. Zna~ajno je pove}ano aktivno u~e{}e “Preporoda” u manifestacijama {irom regije (Sarajevo, Jajce, Br~ko, Sisak, Dubrovnik, Trebinje, Stolac, Novi Pazar, Bijelo Polje, Podgorica, St. Gallen) gdje u~estvuju urednici, ~lanovi redakcije i suradnici Behara i Preporodovog Journala, dramski studio Orient Espresso svojim predstavama i zbor Bulbuli. Nastavljen je program predstavljanja “Preporoda” uz donacije knjiga i ~asopisa putem sustava gradskih knji`nica u Hrvatskoj. Predstavljeni smo na Me|unarodnom sajmu knjiga u Sarajevu i to do sada s najve}im obimom izdanja. Moèmo zadovoljno re}i kako je na{a produkcija kontinuirana, ali s iskazanim pove}anjem obima i sve vi{om kvalitetom.

O Beharu Behar uspje{no prati, dokumentira i stvara kulturno dobro Bo{njaka u Hrvatskoj. On je trajna materijalna potvrda dru{tvene prisutnosti i duhovnog stvarala{tva bo{nja~ke zajednice u Hrvatskoj, {to je ~lanstvo i prepoznalo(...) Vjerujem da je od po~etka djelovanja “Preporod” najpoznatiji po ~asopisu za dru{tvena i kulturna pitanja Behar. Ideja obnove povijesnog Behara nije slu~ajna niti izvan konteksta. âsopis ima misiju osvjetljavati i promi{ljati kulturnu i dru{tvenu stvarnost Bo{njaka, s naglaskom na Hrvatsku. Takvoga profila ~asopis je prili~no jedinstven u bo{nja~kim suvremenim relacijama te je prepoznat kako u Hrvatskoj tako i u Bosni, a otkako ga objavljujemo i distribuiramo u elektronskom obliku, sve je ~itaniji {irom dijaspore. Glavni urednici, ~lanovi redakcije i brojni suradnici te sugovornici, uvijek su bili ljudi vrsnog pera, relevantni poznavatelji {irokog spektra tema kojima je Behar oblikovan, poznati u stru~noj i {iroj hrvatskoj te bosanskoj javnosti. Glavni urednik Behara sada je Sead Begovi}, ~ije je djelo nezaobilazna ~injenica suvremene hrvatske poezije i knjièvne kritike(...) S rado{}u izdvojiti valja ~asopis Behar, koji je pod vodstvom glavnog i odgovornog urednika Seada Begovi}a dosegao razinu i prepoznatost u {iroj, prekomanjinskoj javnosti, kakvu do sada svakako nismo imali. âsopis je ostvario jasnu ure|iva~ku profiliranost u kulturolo{koj relevantnosti rubrika, tema i suradnika. Ostvarena je ravnoteà aktualnih kulturnih, dru{tvenih i tema naslje|a. îtati Behar da-

Najsna`niji pe~at prvom i bitno teèm te opasnijem desetlje}u “Preporoda” nesumnjivo je dao predsjednik Dru{tva i glavni urednik Behara knjièvnik Ibrahim Kajan. Uz pomo} velikih imena hrvatske kulture kao {to je rahmetli Ismet Ico Voljevica, profilirao je Behar i otvorio prostor za glas naroda suo~enog s prijetnjom politi~kom, kulturnom i fizi~kom opstanku. U Beharu je nebrojene koprene s na{eg naslje|a razotkrivao rahmetli dr. Muhamed @dralovi}, voditelj Orijentalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i drugi glavni urednik Behara. nas zna~i ìvo propitivati i izgra|ivati svoj identitet. Ne ~ude, stoga, brojne pozitivne reakcije u javnosti(...) Napustila su nas dva velikana kulture Bo{njaka u Hrvatskoj, svojim djelom neizbrisivo vezana uz “Preporod”. Knjièvnik Nusret Idrizovi}, preselio je na bolji svijet tek po{to je dovr{en njegov posljednji intervju objavljen u Beharu. Dr. Muhamed @dralovi}, preselio je na ahiret iznenada, odmah nakon odluke o njegovom povratku u Glavni odbor u kojem je toliko godina djelovao. Kao vi{egodi{nji glavni i odgovorni urednik Behara i dugogodi{nji voditelj Orijentalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, nizom je stru~nih tekstova otvarao nama te stru~noj i {iroj hrvatskoj javnosti uvide u zanemarivane dijelove vlastite povijesti i kulturnog naslje|a izgubljenog u ideologiziranim simplifikacijama. Hvala vam Nusrete i Muhamede, neka vam je sveobuhvatna Milost Bo`ja sada vje~ni dom.

O Preporodovom Journalu Mjese~nik Preporodov Journal izrastao je iz potrebe artikulacije aktualnih politi~ko-dru{tvenih stavova u turbulentnim globalnim i lokalnim uvjetima s po~etka desetlje}a na izmaku. Svjesno inicira polemike i otvara prostor diskusijama i dijalogu o brojnim aktualnim dru{tvenim temama. Bilje`i i analizira sve relevantne doga|aje kojima su nositelji Bo{njaci u Hrvatskoj kao i one koji se na njih odnose. Kronika je to na{e stvarnosti(...) Svojom koncepcijom, usmjerenom ka obradi aktualnih i va`nih pitanja dru{tvenog i kulturnog `ivota, Journal odgovara na potrebu za razli~itim profilima informativnih izdanja manjinske zajednice. Reakcije koje smo primili vrlo su pozitivne(...)

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Journal je postao vrlo rado ~itan mjese~nik i izvan bo{nja~kih krugova. Svojom otvoreno{}u za polemi~ka i razli~ita vi|enja na{e dru{tvene i kulturne stvarnosti, opravdao je svoje pokretanje, trasirav{i mogu}nost ostvarenja kulture dijaloga, kako interbo{nja~kog, tako i {ireg(...) Proteklu godinu ozna~ila je i promjena na ~elu Preporodovog Journala. Odlaskom Farisa Nani}a u inozemstvo, nekoliko je ve} brojeva kao vr{itelj du`nosti glavnog i odgovornog urednika iznio Ismet Isakovi}. Uz posve o~uvan sadràjni i kvalitativni kontinuitet ~asopisa, Isakovi}, svojom privrèno{}u temama iz rubrike Bo{njaci u Hrvatskoj, koju je do tada ure|ivao, daje sve ve}i naglasak upravo ovom podru~ju. Porast broja suradnika koji prate sve ve}i broj doga|anja argument je vi{e ovom novom ure|iva~kom naglasku i zahtijevanom pove}anju obima lista(...) Raduje me {to uvjerenje o kvaliteti Preporodovog Journala kao i o potrebi za listom takvog profila dijeli sve vi{e ljudi, a posebno me veseli kada to potvr|uje saborski zastupnik. Preporodov Journal biva{e od po~etka jedinstvenim glasilom na{e zajednice otvoreno{}u svog prostora. U njemu ni~im ograni~en niti revidiran prostor za rije~ imado{e svi u na{oj zajednici i {ire, oni relevantni, a spremni za iskorak u prostor javne argumentacije, “od kulture do dru{tvenih pitanja“. Dokad god redakcija istinski po{tuje vrijednosti slobodnog medija te odràva i unapre|uje sadràj i kvalitetu, “Preporod” }e podràvati ~asopis. To je dogovor stariji i od “Preporoda” i od Preporodovog Journala i od njega “Preporod” odstupiti ne moè, ali se u njegovu okviru dogovoriti moè mnogolika suradnja.

O Jasminu Dvaput godi{nje izdajemo Jasmin, ~asopis za djecu i mlade, koji tu grade prostor izraza svog sloènog identiteta u nastajanju. Urednica Azra îmi} sasvim se je dobro sna{la u pronalaènju i izboru prikladnih tema i sadràja za mla|u populaciju. Posebno smo ponosni da je uspjela, kroz suradnju sa nastavnicima u hrvatskim mektebima, otvoriti prostor za najmla|e koji svojim likovnim i tekstualnim prilozima sukreiraju sadràj tog ~asopisa. Tematska odre|enja i sadràjnost Behara postaju prepoznatljivo visoko profilirana. Stupanj i obim obuhva}enosti bo{nja~kih tema u Preporodovom Journalu ~ini ga temeljnom referencom bo{nja~ke dru{tvenosti u Hrvatskoj ovog vremena. Tematsko-grafi~ka uskla|enost Jasmina ~ini ga prepoznatljivim listom za mlade. Upravo takva informativna uskla|enost ~ine Preporodovo izdava{tvo prepoznatljivim i referentnim izvorom za sve segmente ìvota Bo{njaka u Hrvatskoj.

BEHAR 100

@enski zbor Bulbuli

O ènskom zboru Bulbuli Voditeljska kvaliteta Ismeta Kurtovi}a posebno se o~ituje u njegovoj sposobnosti da kreira takve aran`mane koji tradicionalno vokalno solisti~ki ànr uspje{no prevodi u zborsko pjevanje uz isticanje posebnosti i ljupkosti melodije sevdaha. Oslobo|eni izvorne vokalno solisti~ke ornamentiranosti, takvi aran`mani doimlju se izuzetno bliskim i ovda{njem uhu {to CD Bulbuli ~ini projektom namijenjenim vrlo raznolikoj publici, mnogo {iroj od na{e bo{nja~ke. Tradicija doma}ih rock balada, sevdahu u biti srodna, prostor je u kojem je Kurtovi} “doma“ i koji je ovdje prirodno okru`je kojim se sevdah {iri tvore}i ànrovski novum u odnosu na suvremene raznolike interpretacije sevdaha. Studijski uvjeti omogu}ili su Kurtovi}u precizno bru{enje, nagla{avanje i ravnoteù svih vokalnih i instrumentalnih pojedina~nosti i kvaliteta zbora(...) @enski zbor Bulbuli ve} skoro desetlje}e i po strpljivo oblikuje specifi~an glazbeni izraz. Sevdah Bulbula rado slu{a vrlo raznolika publika, mnogo {ira od bo{nja~ke i bosanske dijaspore. Pro{le smo godine izdali CD Bulbuli snimljen i obra|en u studijskim uvjetima. Dugogodi{nji trud utkan je skladnim aran`manima dvanaest tradicionalnih melodija u vez toplih vokala i vje{tih instrumentala. Vjerujem da }e njegovu kvalitetu i originalnost prepoznati svi relevantni poznavatelji sevdaha.

O dramskom studiju Orient Espresso Dramski studio Orient Espresso je vrlo dobro prihva}en svojom prvom dramom, monodramom Kameni spava~ po tekstu Maka Dizdara, koja je pretpremijerno prikazana na samom kraju godine, uz Kurban Bajram. Rije~ je o izvanredno o`ivljenom tekstu sa svim simbolima i kvalitetnom gluma~kom interpretacijom, gdje u kratkom vremenu glumac Filip Mursel Begovi} izmjenjuje {esnaest likova. Rije~ je o izuzetno dojmljivoj predstavi koja, osim simbolima, obiluje i referencama na onaj proro~anski aspekt Dizdarove poezije koja se lako referira na srebreni~ku tragediju i uop}e na tragi~ne aspekte povijesti bo{nja~kog naroda. Redateljica i dramaturginja Lana Bitenc je vrlo

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

ke do romana, ali i antologije te znanstvena i publicisti~ka djela o knji`evnosti, povijesti i drugim temama. Gotovo svi autori Bo{njaci su iz Hrvatske {to ovu kvalitetnu biblioteku ~ini jo{ dojmiljivijom.

O manifestaciji Bo{nja~ke rije~i Za naglasiti je s ponosom na{u tradicionalnu godi{nju manifestaciju Bo{nja~ke rije~i u Hrvatskoj. Uz na{e izdava~ke projekte, na manifestaciji stru~no predstavljamo i druga izdanja od zna~aja za bo{nja~ku kulturu i dru{tvenu stvarnost. U okviru manifestacije organiziraju se i brojne izlo`be, tribine, okrugli stolovi i simpoziji. Svake godine nagla{avamo neku od va`nih obljetnica bo{nja~ke kulture i povijesti uz koju ve`emo sredi{nju priredbu Bo{nja~kih rije~i.

O nagradama

uspje{no multimedijalno komponirala te`nje kreativnog dueta da sve simbole, zna~enja i podzna~enja, putem ne samo gluma~kog izri~aja ve} i pa`ljivo odabranih slide showa i glazbe, prenese na najbolji mogu}i na~in i o~uva publiku posve zainteresiranom do kraja predstave(...) Multimedijalnom simultano{}u ostvareno dinami~no otvaranje simbola klasi~nog teksta koji obiluje metaforama, odlika je i nedavno praizvedenog scenskog uprizorenja Rumijeve “Mesnevije“ u reìji Lane Bitenc i dramaturgiji Filipa Mursela Begovi}a. U suradnji s Iranskim kulturnim centrom iz Zagreba, predstavom se obiljeàva 800 godina od Rumijeva ro|enja. Naoko zatvoren tekst, glumci prenose izravno i uz pomo} kazali{ta sjena koje dramatur{ki omogu}uje o~itovanje i razumijevanje brojnih zna~enja i simbola izvornika te ujedno nagla{ava temeljnu ideju predstave o uzletu du{e na putu od materijalnog svijeta k duhovnom upotpunjenju. Gledatelj je, umjesto da slu{a tuma~enje, upu}en k sublimaciji, istodobnom doìvljaju vi{eslojnosti zna~enja koji su ocrtani rije~ju i slikom, pokretom i sjenom, glasom i glazbom. Predstave su odli~no, nerijetko s ovacijama, prihva}ene na daskama Hrvatske i Bosne te susjednih zemalja.

O izdava{tvu “Preporoda” Godi{nje izdajemo prosje~no tri knjige, tako da se kroz ova gotovo dva desetlje}a oblikovala ove}a i raznolika biblioteka na{ih izdanja. Na}i }e u njoj ~itatelj razne knji`evne `anrove, od poezije i drame preko putopisa i pripovijet-

Za na{e aktivnosti priznanje su nam dodijelili Savjet za nacionalne manjine RH povodom 10. godi{njice Manifestacije kulturnog stvarala{tva nacionalnih manjina, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH u Sarajevu, Pu~ka knji`nica i ~itaonica Daruvar za vrijedne donacije knjiga i ~asopisa te Australian Bosniak Association za izvanrednu podr{ku i doprinos Bo{njacima Australije(...) Posebno smo ponosni na veliki uspjeh na{eg dramskog pisca Amira Bukvi}a. Njegovoj drami u na{oj nakladi “Aristotel u Bagdadu“ Ministarstvo kulture RH 2004. je dodijelilo nagradu za najbolji dramski tekst. Objavili smo i njegovu dramu “Djeca sa CNN-a“ koja je u reìji Aide Bukvi} na Maruli}evim danima u Splitu 2009. osvojila nagradu publike za najbolju predstavu i glavnu mu{ku ulogu koju igra Amar Bukvi}, a na Festivalu glumca u Vinkovcima nagradu za najbolju predstavu i glavnu mu{ku ulogu. Predstava je vi{ekratno izvo|ena i nagra|ivana i u Sarajevu(...) Svake godine rado se odazivamo pozivu Ministarstva dijaspore da na njihovom {tandu na Sarajevskom sajmu knjiga predstavimo svoja nova izdanja. Nepripremljeni i posve neo~ekivano, nesvjesni da se nagrade uop}e dodjeljuju, 2010. dobili smo nagradu za Behar kao najbolji ~asopis na Sajmu. Jedinstvenost profila i visoka razina kvalitete Behara, o ~emu smo navikli slu{ati naj~e{}e u neformalnom obliku, sada su dobili slu`benu potvrdu ovom nagradom u impresivnoj konkurenciji i odlukom kompetentnog ìrija. No, tome nije kraj. Godine 2011. na Sajmu knjiga u Sarajevu “Preporod” i njegovi urednici dobili su nagradu za ìvotno djelo na polju izdava{tva. Posebno veseli ~injenica da smo prepoznati u matici. Ovim nagradama, stoga, ~itam potvrde na{eg uvjerenja da se stvarala~kom usmjereno{}u ka kulturnoj vi{estrukosti ne gubi izvornost. Naprotiv, ona se osvjetljava.

O Savjetu za nacionalne manjine, financijeru “Preporoda” Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske predstavlja napredak u odnosu na prija{nje stanje. On je pr-

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

venstveno politi~ke naravi u smislu da definitivno afirmira pravo nacionalnih manjina da participiraju u dono{enju politi~kih odluka koje se neposredno njih ti~u. To je va`na poruka javnosti. U prakti~nom smislu, pokazalo se, Savjet nema mo} bitno pobolj{ati svakodnevni ìvot pripadnika nacionalnih manjina. Njegova je mo} ograni~ena ~injenicom limitiranih iznosa iz Dràvnog prora~una za financiranje rada udruga nacionalnih manjina. Prostor djelovanja Savjeta omogu}it }e artikulaciju i predstavljanje problema manjina na mjestima gdje to dosada nije bilo mogu}e u ovako {irem obliku(...) Savjet za nacionalne manjine je dobra institucija. Za uspje{no funkcioniranje Savjeta svi smo se morali naviknuti na dodatni napor. U Savjetu su predstavnici mnogih nacionalnih manjina i morali smo se nau~iti argumentirati svoje zahtjeve u kontekstu ukupne manjinske problematike u Hrvatskoj. Savjet ima svoja financijska ograni~enja, pa velike promjene nisu mogu}e. S druge strane, uspijeva se izboriti svake godine za pove}anje ukupne mase sredstava, {to je, imaju}i u vidu budget cutting mnogih programa u Dràvnom prora~unu, zna~ajno dostignu}e(...) Obim na{ih aktivnosti relativno je ~vrsto odre|en sustavom financiranja kojeg, stoga, moramo prvog razmatrati. On se su{tinski ne mijenja iako smo sredinom mandata doìvjeli promjenu statusa manjina u Hrvatskoj, kada je Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske zapo~eo radom. Time je raspodjela sredstava prenesena s Ureda za nacionalne manjine Vlade RH na izabrane saborske predstavnike nacionalnih manjina i one od Vlade imenovane koji zajedno ~ine Savjet. Na{a se pozicija u toj promjeni, na àlost, ne mijenja zna~ajno na bolje, jer godi{nja nominalna pove}anja ukupnog budèta, koji se iz Prora~una RH izdvaja za potrebe nacionalnih manjina, u najzna~ajnijem dijelu odlaze novim udrugama te udrugama takozvanih starih nacionalnih manjina zahvaljuju}i linearnoj raspodjeli u postotku prema ve} dosegnutim financijskim pravima(...)

BEHAR 100

IZLAZAK Uvodnik Behara br. 1. Pi{e: Ibrahim Kajan Ovo je prvi broj Behara, ~asopisa Muslimanske narodne zajednice u Republici Hr vatskoj, koji }e, ako Bog da, izlaziti svakog drugog mjeseca. To~no tako: ~as-opis. Opis doba u kojem nitko ne ìvi sam, nitko kao otok, nitko izdvojen - nego integriran po diktatu stra{nog vremena o kojem }e preìvjeli svjedoci imati {to pri~ati. Postaje uo~ljivo pravilo da se muslimanski listovi javljaju uo~i ili u tijeku zgusnutih vremena. U Hrvatskoj, prethodili su nam Putokaz Hasana Kik}a i Dogu ve Bati, list na turskom jeziku (za{to ba{ na turskom?), Hivzije Bjelevca (1944.). I to je sve u na{em stogodi{njem ìvljenju pod Sljemenom. Da, u 1990. pojavilo se i Ogledalo da najavi promjene u Bosni, da promovira nova imena i zatvori svoju “bosansku redakciju”. A {to nama treba, danas? List na turskom jeziku? Kiki}eve socijalne analize od kojih se diè kosa na glavi? Ogledalo s ju~era{njim sarajevskim suradnicima i s (trajno pomirljivim) bosanskim problemima? Ne treba nam list na turskom, jer je nama jezik porijekla bosanski a govorni i obrazovni hrvatski; ne trebaju nam ni kiki}evski jednokratni putokazi; i najposlije, “svijet vi|en iz Sarajeva” - dakako: u miru! – samo je svijet vi|en iz Sarajeva! Pripadnici Muslimanske narodne zajednice su u svojoj domovini Hrvatskoj, za njezinu su neovisnost glasovali i u njezinoj su obrani prolijevali krv. Sudjelovali su u postotku branitelja ve}em nego {to kao nacionalna i vjerska zajednica sudjeluje u statisti~kom pokazatelju hrvatskog pu~anstva. Svetost obrane domovine u kojoj se sve mijenjalo linijom razvoja povijesti i nas u njoj, sada nam otvara kona~no pravo na uporabu hrvatske domovnice, hrvatskog prava, hrvatskih imenica i hrvatskih pridjeva. Dakle, hrvatska Muslimanska narodna zajednica integrira se na na~in kojem nema prigovora: na ekonomskom jedinstvu (proìmaju}em, supranacionalnom), kulturnom pluralizmu (usvajanjem hrvatske a njegovanjem i daljim razvojem vlastite narodne kulture), te duhovnoj islamskoj komponenti oslobo|enoj nacionalnih granica.

Nama treba takav Behar - kao susret koji obe}ava poznanstvo i prijateljstvo, a ne separatno, izdvojeno muslimansko glasilo - samo za Muslimane. Kao {to su piscu potrebne sve rije~i, nama su potrebni svi ljudi. Osje}aj i ~vrsta veza s mati~nim bosanskim, muslimanskim narodom ali i duboka hrvatska domovinska svijest. Oni koji nam prilaze s drugim nakanama, neka se ne ~ude {to je uvijek isto odstojanje me|u nama. Da, to~no je rekao prijatelj: ne}emo nikome sluìti kao most za gaènje, sastajanje i rastajanje, vje~no u propnju spajanja udaljenih obala. @elimo biti mjera demokratskog razumijevanja ve}ine prema manjini i mjera brige mati~nog naroda koji je u ma}ehinskim vremenima oholo odbacivao sinove ispunjene ùdnjom za promjenama i srcem prkosnim... od sna. Da jedna i druga strana uzrastu do sebe, dugo pomaèmo na razli~ite i vidljive na~ine. Jer, ako se i{ta voli, onda su to majka i dom. A ni jedno ni drugo ne mora biti na jednom mjestu. Tako vidimo Behar. Kao Muju u Zagrebu koji je davno oti{ao iz onog vica, i mada su to svi vidjeli, nitko nije primijetio. Obgrljene, a cijele, Hrvatsku i Bosnu, i kako pjesnik re~e: kao svijet u susretu.) I, evo, Behar u ratno doba. U Hrvatskoj, gdje je prakti~ki gotov, i u Bosni gdje je u punom jeku. Behar o kojem smo sanjali dok su nam prijatelji odlazili u Liku i Slavoniju, u Baniju i neku Krajinu, sada su posmrtno odlikovani. Iz Bosne, po Beharu, po zelenoj grani prska krv sestara na{ih i bra}e na{e. A iza svega ìvot, gotovo kakav jeste, prepisan da bi sutra, u dolaze}im brojevima, bio komentiran.

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Mislim da je dosta va`no, a nije uvijek shva}eno od nekih ~lanova Savjeta, da postoje kriteriji po kojima se financijska podr{ka iz prora~una moè vrlo precizno kvantificirati, po kvaliteti i obimu djelovanja. U vi{e smo navrata vidjeli da se to nije ili po{tovalo ili razumijevalo(...) Nismo sposobni samostalno preìvjeti bez podr{ke iz Prora~una RH na ovoj razini kvalitete i kvantitete programa. Zato i postoji ovaj sustav financiranja programa u podru~ju kulturnog stvarala{tva manjina. Mogli bismo samostalno preìvjeti, ali tada sigurno ne bismo ostvarivali ciljeve zbog kojih smo osnovani ve} bismo zadovoljavali pojedina~ne interese. Ni ve}inski kulturni programi ne mogu komercijalno i sponzorski preìvjeti osim ako nisu izrazito popularni, a kamoli manjinski(...)

O donatorima Zna~ajna sredstva dobili smo od Ureda za nacionalne manjine Vlade RH, Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Zagreba, koje je tada bilo registrirano na na{oj adresi i koristilo na{e prostorije, te Ambasade Islamske Republike Iran za potrebe financiranja elementarnog tehni~kog odràvanja (sanacija dvaju krovi{ta, li~enje i rekonstrukcija poda, oprema Bulbula), na ~emu im toplo i iskreno zahvaljujemo. Davanjem svoje prostorne i ine infrastrukture na slobodnu nam upotrebu, zna~ajno su nam pomogli u ostvarenju manifestacija Islamska zajednica i Bo{nja~ka nacionalna zajednica kao i Kulturni centar Centra Kaptol u slu~aju Bo{nja~kih rije~i(...) Zna~ajna je bila podr{ka opremom, ali i organizacijski Iranskog kulturnog centra u Zagrebu za dramsko uprizorenje Mesnevije Dèlaluddina Rumija u izvedbi na{eg dramskog studija Orient Espressa. Svoju zahvalnost “Preporod” je iskazao po~asnim ~lanstvom ljudima koji su neizbrisivo doprinijeli aktivnostima Dru{tva. To su Jafar Shamsian, Naima Bali} i Snjeàna [najder(...) Sretno je koincidirala mogu}nost zadovoljenja stare potrebe i èlje za zapisom glazbenog djelovanja Bulbula sa spremno{}u Grada da zapis financijski usmjeri k izdavanju prvog CD-a. Podr{ka Grada i svih drugih sponzora, gdje se isti~e SDAH, omogu}ila nam je da projekt CD Bulbuli ostvarimo iskoristiv{i sve adute ovog zbora.

O funkciji predsjednika Dru{tva [okirani smo ostali ~injenicom da se unato~ na{em anga`manu u razgovoru s pojedincima i vrhom na{ih institucija te u vi{e medija istaknutom javnom pozivu za mjesto predsjednika “Preporoda” nitko nije htio kandidirati osim, po du`nom osje}aju odgovornosti, mene. Ovime se moja `elja o nu`nosti kandidiranja vi{e ljudi za svaku funkciju izjalovila. Znam da nije privla~na materijalna odgovornost bez materijalne naknade, ali vjerovao sam u vi{i stupanj zrelosti na{e zajednice(...) Iz iskustva proteklih skoro devet godina mogu re}i da su se sve funkcije u sazivu Glavnog i Nadzornog odbora u odre|enim situacijama pokazale izuzetno va`nim. Za kvali-

tetnu upravu, odlu~ivanje, izradu i provedbu programa potrebni su ljudi koji razumiju ciljeve i organizaciju Dru{tva, na~ine i mogu}nosti financiranja, dru{tveno okruènje, ali istodobno svojim kreativnim, po`rtvovnim i intenzivnim radom financijski slabo, a ~esto i nikako nagra|enim, u~estvuju u oblikovanju i provedbi na{ih aktivnosti. Osoba koja najbolje odgovara navedenom opisu kandidat je za predsjednika. Zbog zna~aja Dru{tva i u~vr{}enja njegove relevantnosti, predsjednik mora biti osoba koja svojim javnim djelovanjem potvr|uje navedene ciljeve kroz dulje razdoblje. Va`no je da ju ne samo mi ve} ukupna javnost prepoznaje upravo takvom(...) Mjesto predsjednika kulturne udruge ni na koji na~in ne nudi ostvarenje popularno shva}enih koristi javne funkcije. Kada osoba, koja smatra da se tu moè dobro manipulirati i financijski potkoìti, shvati da to nije tako, ambicije naglo opadaju. Zadovoljstvo djelovanjem na mjestu predsjednika Dru{tva moè biti svakojako osim financijsko. Po~a{}en povjerenjem ~lanova, kao i mnogih suradnika i institucija u proteklih devet godina, svakako jesam. No ne vide svi granicu izme|u ~asti ste~ene odgovornim izvr{avanjem povjerene du`nosti i ponora ~astohleplja. êsto sam svjedo~io sukobima unutar i oko Dru{tva iniciranim tom vrstom emotivne i moralne nezrelosti. Velik je trud uloèn u prevladavanje sukoba, ali zadovoljstvo je tim ve}e kada rezultati pokazuju rast i zrelost. Predsjednik stoga mora biti osoba velikog entuzijazma i spremnosti na iscrpljuju}e iznalaènje suglasja.

O nu`nosti novog prostora za “Preporod” Nama drag i prakti~no lociran prostor “Preporoda”, osim dotrajalo{}u, zadovoljavaju}e uvjete, naàlost, vi{e ne pruà ni brojnim aktivnostima. Potreban nam je prostor male scene s odgovaraju}im minimalnim prate}im prostorima za pripremu i izvedbu programa Bulbula i Orient espressa, ali i manifestacije Bo{nja~ke rije~i kao i drugih tribina, predstavljanja i okruglih stolova. Stari plan o otvaranju Preporodove knji`nice tako|er nije mogu} bez zasebnog prostora dovoljnog za dostupnost i pravilnu pohranu knjiga koje je “Preporod” prikupio svih ovih godina. “Preporod” se slu`beno obratio Gradu Zagrebu molbom s navedenim obrazloènjem. Molba je u proceduri ve} dulje vrijeme. Imaju}i u vidu trenutnu situaciju, te{ko je ocijeniti kolika je vjerojatnost pozitivnog odgovora i u kojem razdoblju. Bit }emo uporni.

Savjet za nacionalne manjine je dobra institucija. Za uspje{no funkcioniranje Savjeta svi smo se morali naviknuti na dodatni napor. U Savjetu su predstavnici mnogih nacionalnih manjina i morali smo se nau~iti argumentirati svoje zahtjeve u kontekstu ukupne manjinske problematike u Hrvatskoj.

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

O bo{nja~kim asocijacijama Od osnutka “Preporoda” i drugih bo{nja~kih udruga nametalo se pitanje jedinstva. Sna`no je bila zastupljena ideja da bi sve organizacije trebale biti stavljene pod jedan krov s ~ijeg bi se sljemena imale koordinirati aktivnosti. No to nije prirodno. Ba{ zato {to na{ identitet ima svoj vjerski, kulturni, politi~ki i druge relevantne dru{tvene aspekte, osnovali smo organizacije razli~itih programa i ciljeva. U Glavnom odboru “Preporoda” ljudi su koji osmi{ljavaju i provode programe u podru~ju kulture. Oni ne upravljaju Islamskom zajednicom ili udrugom branitelja, jer su najkreativniji upravo u kulturi. To ne zna~i da se u i~emu sukobljavamo s drugim institucijama Bo{njaka i muslimana ili da ne u~estvujemo u njihovom `ivotu i stvarala{tvu. Jednostavno, brinemo o razli~itim manifestacijama na{e dru{tvenosti, ~ak i kada se preklapaju, pa mnogo toga i zajedno ostvarujemo. A jedinstvo, {to se o~ituje na razini temeljnih na~ela i prava muslimana i Bo{njaka, neupitno je i vi{ekratno dokazano.

O odnosu s hrvatskim medijima Odnos s hrvatskim medijima od po~etka je dvojakog karaktera. S jedne strane, na{ je rad odli~no, redovno i u neupitno dobroj vjeri pra}en od onih redakcija elektronskih medija koje se bave pitanjima manjina i ljudskih prava, naro~ito na Hrvatskoj radio-televiziji. Na{e aktivnosti rado }e i s puno po{tovanja popratiti lokalni elektronski i tiskani mediji u sredinama gdje gostujemo, kao {to su Sisak i Rijeka. S druge strane, prodrijeti u “mainstream“ medijske prostore kulture na nacionalnom nivou, gotovo je nemogu}e. îm se u potpisu organizatora kakvog kulturnog doga|aja ili imenu nakladnika o~ita naziv kulturnog udruènja nacionalne manjine, poziv se prepu{ta redakciji za manjine, ~ak i kada su u~esnici ljudi poznati na nacionalnoj razini i koji s manjinom nemaju nikakve krvne niti formalne veze. No to je problem afirmacije svakog manjinskog segmenta dru{tva. U biti, svako je od nas po nekom va`nom aspektu svog identiteta pripadnik manjine. Ne samo nacionalno ili vjerski, ve} i zavi~ajno, profesionalno, dobno. Svako dru{tvo sastoji se od segmenata, manjinskih grupa ljudi koji dijele vaàn aspekt svoje dru{tvenosti. Koliko hrvatska “{ira“ javnost zna o doprinosu Bo{njaka hrvatskoj modernoj kulturi, zna i o doprinosu hrvatskih arhitekata me|unarodnoj prepoznatljivosti hrvatske kulture. Koliko zna o problemima stjecanja dràvljanstva Bo{njaka u Hrvatskoj, zna i o problemima odrìvosti socijalne, tehni~ke i gospodarske infrastrukture rijetko naseljene Like ili jadranskih otoka.

O dvadeset godina “Preporoda” Veliki potencijal kulturnog stvarala{tva Bo{njaka kontinuirano se ostvaruje u hrvatskoj kulturi odavno, mnogo prije osnivanja “Preporoda”. Nezaobilazna imena moderne hrvatske kulture izme|u dva svjetska rata ljudi su na{ega

BEHAR 100

Dva se desetlje}a napunjuju od osnivanja Dru{tva. Prigoda je to za prisjetiti se onih koji su nesebi~no izgra|ivali “Preporod” u vremenima jednako te{kim i onima jo{ teìm, a uspjeli su za sobom ostaviti jasan znak i djelo. porijekla. Osniva~i su to kulturnih i znanstvenih institucija, od kazali{ta i ~asopisa do fakulteta i istraìva~kih centara, knjièvnici i znanstvenici, dramski i scenski te glazbeni i likovni umjetnici, publicisti i novinari, diplomati, lije~nici, inènjeri i mnogi drugi. Jo{ i prije Drugog svjetskog rata nezaobilazan je doprinos na{ih ljudi razvoju hrvatske znanosti i umjetnosti. Nakon posljednjeg rata javni i kulturni ìvot svojim djelom iznova ozna~avaju ljudi bo{nja~kog porijekla, a pojedinci afirmirani prije rata uspijevaju unaprijediti svoj doprinos. Vi{e je uzroka ovoj afirmiranosti unato~ grubim smjenama sklonih i onih drugih vremena. Bo{nja~ka imigracija u Hrvatsku, nagla{enije u prvoj nego u drugoj polovici pro{log stolje}a, bila je vrlo ~esto obrazovnog karaktera. Ljudi su u Zagreb dolazili studirati sve dok Sarajevski univerzitet programski i kvalitetom nije oja~ao do mjere da za to vi{e nije bilo potrebe. K tome, jezi~no, kulturolo{ki i sloènim povijesnim iskustvom ìvota pod razli~itim upravama razli~itih kulturno-civilizacijskih krugova, Bo{njaci i Hrvati u su{tini su vrlo bliski(...) Mnogi pojedinci koji zna~ajno doprinose hrvatskoj kulturi aktivni su nositelji Preporodovih aktivnosti. Tako dokazuju da, kreativno djeluju}i u kontekstu hrvatskog kulturnog ìvota, afirmiraju izvornu posebnost hrvatskih Bo{njaka promi{ljaju}i svoje djelo i u bo{nja~kom naslje|u i suvremenosti. Vi{estruko kulturno iskustvo pojedinca jamac je nove vrijednosti samo kada je svako kulturno iskustvo istinski spoznato i doìvljeno. Najsna`niji pe~at prvom i bitno teèm te opasnijem desetlje}u “Preporoda” nesumnjivo je dao predsjednik Dru{tva i glavni urednik Behara knjièvnik Ibrahim Kajan. Uz pomo} velikih imena hrvatske kulture, kao {to je rahmetli Ismet Ico Voljevica, profilirao je Behar i otvorio prostor za glas naroda suo~enog s prijetnjom politi~kom, kulturnom i fizi~kom opstanku. U Beharu je nebrojene koprene s na{eg naslje|a razotkrivao rahmetli dr. Muhamed @dralovi}, voditelj Orijentalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i drugi glavni urednik Behara. Dru{tveno-politi~ke tabue, lokalne i globalne, otvarao je publicist Faris Nani} oblikovav{i u kona~nici Preporodov Journal. îtav je niz ljudi svih tih godina rije~ju i djelom stvarao i sna`no podupirao rad “Preporoda”. Hvala im na entuzijazmu i hrabrosti bez kojih u ta te{ka vremena ni{ta ne bi bilo mogu}e. Nedavno sam na diplomatskoj razini imao priliku ukratko predstavljati djelovanje “Preporoda” u kontekstu dru{tvenih mijena od njegova osnutka. Zadatak je, uvidio sam, bio teàk. No rezultat, bila je to sugovornikova fascinacija vi|enim, ali i moja ispunjenost osje}ajem ponosa.

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Povodom dvadesetogodi{njice “Preporoda” i 100. broja Behara

Poku{aj ogleda o misiji

Pi{e: Faris Nani}

Koincidencija izlaska 100. broja Behara – ~asopisa za kulturu i dru{tvena pitanja i 20. godi{njice kontinuiranog rada njegova izdava~a – Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske “Preporod” ne predstavlja samo dvojni jubilej, kao ovovremenu reduciranu interpretaciju odredbi Levitskog zakonika o oprostu dugova svakih 50 godina, ve} nagoni na ozbiljna razmi{ljanja o trenutku u kojem `ivimo, njegovim izazovima, opasnostima i vlastitom doprinosu, u dobru i u zlu. Svojevremeno sam, povodom skore 10. godi{njice “Preporoda” i 50. broja Behara, zapisao kako je uloga ~asopisa, a time i izdava~a, da oblikuju}i autohtonu tradiciju hrvatskih Bo{njaka iz tzv. izgubljene generacije, kao autohtonih gra|ana Republike Hrvatske, u punoj i aktivnoj koegzistenciji sa svijetom oko sebe i narodom ~iji su ponosni pripadnici kao kozmopolitiski gra|ani Svijeta, odnosno ljudi, Bo`ji namjesnici, njima pomogne da se aktivno u lokalne, regionalne i globalne procese i uklju~e, kao misle}i ljudi i aktivni sudionici. Tada su zapo~eli procesi nu`nih preoblikovanja u Dru{tvu i dru{tvu. Kulminirali su dvjema radikalnim promjenama. U Dru{tvu su kroz nekoliko godina na ~elna mjesta do{li pripadnici “izgubljene generacije“ i uveli neke zna~ajne novine te Dru{tvo profilirali prema temeljnim dokumentima i tendencijama prvih desetak godina djelovanja. U hrvatskom je dru{tvu potpuno izmijenjen javni diskurs prema tzv. neautohtonim manjinama, odnosno pripadnicima biv{ih jugoslavenskih konstitutivnih naroda, a proces je kuliminirao dono{enjem Ustavnog zakona o manjinama, te izmjenama izbornih zakona kojima se napokon priznalo pravo postojanja Bo{njaka i pravo njihove politi~ke zastupljenosti kao Bo{njaka. Ovaj potonji proces dobio je i svoju sarkasti~nu zavr{nicu, gotovo pa burlesku, poznatim amaterskim, neuspje{nim i za Bo{njake poni`avaju}im politi~kim trgovanjem zastupnika ex-jugoslavenskih manjina u Saboru s biv{im premijerom.

Tendencije autogetoizacije nisu se smanjivale porastom zakonskih rje{enja regulacije statusa manjina, a tendencije integracije, odnosno oblikovanja autohtone tradicije hrvatskih Bo{njaka postajale su sve vi{e marginalizirane, pa su promotori potonjih postali sve manje javno prisutni, bez obzira na njihove stavove i djela. Promotori prvih postali su prisutnijima, posebno u sferi incidentnog ili egzoti~nog, poput saborskog zastupnika Tankovi}a ili redukcionisti~kog, poput predsjednika Me{ihata Omerba{i}a koji se prometnuo u ovla{tenog tuma~a, ali i arbitra svega {to ima veze s bo{nja~kim ili islamskim u hrvatskim medijima, ~ak i kada je epohalno grije{io u procjenama i karakterizacijama ljudi i doga|aja. Bo{njaci su se, paradoksalno, medijski po~eli doìvljavati kao etni~ki mali privjesak, Europe radi ili, jo{ gore, vjerska manjina ~iji je predstavnik njihov vrhovni “sve}enik“. Multi i interkulturalizam Naime, u procesu pribliàvanja europskim integracijama, odnosno poku{ajima ulaska u EU, jedan od prioriteta je bio odnos prema manjinama. To je otvorilo sijaset temeljnih pitanja o poloàju i ulozi manjina u europskim dru{tvima, posebno odnosa prema tzv. neautohtonim ili novim manjinama koje pripadaju drugim kulturno-civilizacijskim krugovima, a za koje se na~elno smatralo da su u zapadnim dru{tvima privremene pojave, sitnije elementarne nepogode, gastarbeiteri koji }e nestati kada za njihovim radom prestane potreba. Da bi se opravdalo getoiziranje takvih manjina kroz nekoliko generacija, izumljen je koncept multikulturalnosti koji je u praksi zna~io paralelni ìvot u okvirima iste polti~ko-teritorijalne zajednice, ali u sasvim odvojenim svjetovima, stvarnim getima, odijeljenim nevidljivim zidovima obostranih predrasuda, podozrenja, odbijanja razumijevanja i dijaloga na temeljnim principima. Ne treba zaboraviti da su prve generacije “neautohtonih“ manjina po~ele dolaziti jo{ od naglih poslijeratnih obnove i razvoja, financiranih Marshallovim planom, kada je, barem deklarativno, sustav vrijednosti Zapada bio potpuno kompatibilan sa sustavima vrijednosti zemalja, regija i kontinenata iz kojih su dolazili kao jeftina radna snaga Turci, Pakistanci, Indijci, Filipinci, Tuniàni, Marokanci, Ganci, Gvinejci, Kongoanci, Jamaj~ani... Da im je tih godina potajice èljene privremenosti pruèna prilika za integraciju, ne asimiliaciju, barem na nekim primarnim razinama, pedesetak godina poslije, ~ak i unato~ promjenama prevladavaju}ih vrijednosti u zemljama Zapada koje direktno kontradiciraju

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

osnovama kulturno-civilizacijskog kruga koji tvore, koncept geta i multikulturalnosti paralelnih svjetova navodno nespojivih razlika danas bi ve} bio uspje{no supstituiran konceptom interkulturalnosti i zna~io bi platformu za mir i stvarni suìvot s ve} stvarno, iako ne i zakonski, autohtoniziranim manjinama. No, dogodilo se upravo suprotno. Dvadesetak godina puzaju}a ekonomska recesija, koja polako prelazi u fazu depresije rezultirala je gubitkom socijalne sigurnosti domicilnih stanovnika, a ista ta kriza je ve} osamdesetih godina u zemljama imigranata dovela do pravih ekonomskih i dru{tvenih slomova ili radikalnih politi~kih promjena. To je rezultiralo pove}anjem ponude doma}eg rada na trì{tima Zapada, ali i sve ve}im dotjecanjem prili~no desperatnih radno sposobnih ljudi iz Tre}eg svijeta koji su spremni raditi bilo {to za bilo koji novac. Na tim se osnovama tvorio animozitet doma}eg stanovni{tva prema do{ljacima koji im “uzimaju kruh iz ustiju“ i do{ljaka prema domorocima koji ih nisu spremni integrirati u dru{tvo, ve} ih sustavno marginaliziraju. Sve manja potra`nja za radom zbog sve ve}e ekonomske krize, veliki dio do{ljaka ostavila je bez mogu}nosti legalne i sigurne egzistencije i gurnula ih u radikalizam ili ilegalne djelatnosti. Rezultat je propagandom augmentirani rasizam i {ovinizam klasi~nog zapadnog tipa, fa{isti~ke provenijencije s jedne, te buntovni{tvo, kriminal i trajno nezadovoljstvo s druge strane. Idealno tlo za izbijanje svih oblika terorizma, dràvnog, represivnog i spontanog, ali iz nekih nedràvnih krugova obilato financiranog, desni~arsko-rasisti~kog, ali i islamom inspiriranog. Koncept multikulturalizma preoblikovao se u getoizam, pa je u pravu Angela Merkel, njema~ka kancelarka koja se prva usudila javno izre}i ono {to svi “autohtoni“ Europljani misle – multikuluralizam je mrtav. A geto je, uostalom, stara europska tradicija rje-

{avanja etni~kih, vjerskih, a primarno kulturalnih razli~itosti. Jer, problem dominantne europske misli i leì u polaznom konceptu Svemira kao kaoti~nog suìvota suprotnosti, a ne kao sparenog sustava komplementarnosti. Otuda europska misao, a posebno praksa poznaju tek toleranciju izme|u nespojivih, dok, recimo islamska, poznaje suìvot i proìmanje kroz ~ak i multikanonizam u okviru jedne teritorijalno-politi~ke zajednice. Da, ponovimo, multikuluralizam odvojenih, paralelno egzistiraju}ih zajednica jest mrtav jer je bio baziran na pogre{nim premisama koje nisu pretpostavljale zajedni~ke vrijednosti, ve} samo etnicizirane, razli~ite i suprotstavljene pseudo vrijednosti na ~ijoj se osnovi moè one druge samo tolerirati, a ne s njima aktivno i miroljubivo koegzistirati. Da je preìvjela politi~ka platforma Johna Fitzgeralda Kennedya koju je on nazvao Novim granicama, a ~iji je motto bio da razvijaju}i druge, razvijamo sebe, ekonomska se depresija ne bi dogodila na Zapadu, a zemlje Tre}eg svijeta ne bi potonule u kaos bezna|a. No, pobijedio je spekulantski, parazitski mentalitet parentalnih bankara i njihovih filijala, naoruàn do neba, a upravo oni diktirali su zakonska rje{enja koja su onemogu}ila stvarne, razvojne investicije u zemlji i inozemstvu, te manjinske regulative u zemlji.

Auto i endogetoizacija i stvarna integracija Ako se vratimo na primarnu ciljnu skupinu Behara – Bo{njake u Hrvatskoj, ve} tada, prije skoro 11 godina, primije}ene su dvije tendencije u djelovanju njihovih sve brojnijih udruga ~ija je kvaniteta, ali ne i kvaliteta, u me|uvremenu, metastazirala, djelomi~no i ustavnopravnim i zakonskim rje{enjima polo`aja manjina, auto i endogetoizacija i poku{aji stvarne integracije, bolje re~eno reintegracije u hrvatsko dru{tvo.

Koncept multikulturalizma preoblikovao se u getoizam, pa je u pravu Angela Merkel, njema~ka kancelarka koja se prva usudila javno izre}i ono {to svi “autohtoni“ Europljani misle – multikuluralizam je mrtav. A geto je, uostalom, stara europska tradicija rje{avanja etni~kih, vjerskih, a primarno kulturalnih razli~itosti. Jer, problem dominantne europske misli i leì u polaznom konceptu Svemira kao kaoti~nog suìvota suprotnosti, a ne kao sparenog sustava komplementarnosti. Otuda europska misao, a posebno praksa poznaju tek toleranciju izme|u nespojivih, dok, recimo islamska, poznaje suìvot i proìmanje kroz ~ak i multikanonizam

BEHAR 100

Primijetit }emo da se bitni pomak od zazora ve}inskog medijskog i svakog drugog prostora prema rezultatima primarno kulturne produkcije nije promijenio. Ostao je, naime, tek tolerantan, marginaliziran na manjinske rubrike u nekim medijima i kvote pri zapo{ljavanju u dràvnim institucijama, ali tek do razine primarne zaposlenosti, a ne i izvr{nih ili odgovornih funkcija. Tendencije autogetoizacije nisu se smanjivale porastom zakonskih rje{enja regulacije statusa manjina, a tendencije integracije, odnosno oblikovanja autohtone tradicije hrvatskih Bo{njaka postajale su sve vi{e marginalizirane, pa su promotori potonjih postali sve manje javno prisutni, bez obzira na njihove stavove i djela. Promotori prvih postali su prisutnijima, posebno u sferi incidentnog ili egzoti~nog, poput saborskog zastupnika Tankovi}a ili redukcionisti~kog, poput predsjednika Me{ihata Omerba{i}a koji se prometnuo u ovla{tenog tuma~a, ali i arbitra svega {to ima veze s bo{nja~kim ili islamskim u hrvatskim medijima, ~ak i kada je epohalno grije{io u procjenama i karakterizacijama ljudi i doga|aja. Bo{njaci su se, paradoksalno, medijski po~eli doìvljavati kao etni~ki mali privjesak, Europe radi ili, jo{ gore, vjerska manjina ~iji je predstavnik njihov vrhovni “sve}enik“. Politi~ki, desio se drugi paradoks – manjinski su zastupnici, birani s minimalnim brojem glasova postali jezi~ac na vagi koji je omogu}avao prevarantskoj, kasnije korupcijom diskreditiranoj relativnoj ve}ini da to postane mehani~kim zbrajanjem manjinskih zastupnika u svoju “koaliciju“ koja to, sa stajali{ta barem Bo{njaka, nikada stvarno nije bila. Jer bo{nja~ki zastupnik ni o ~emu bitnom za dru{tvo nije niti iskazivao svoj stav, niti sudjelovao, osim dizanjem ruke ZA sve prijedloge vladaju}e politike u dono{enju odluka. Prijezir i animozitet prema manjinama time je samo rastao, a nevoljkost da ih se stvarno integrira bivala u~vr{}enom. Manjinska je produkcija postala tek zgodnim argumentom u pristupanju Hrvatske tzv. euroatlantskom integracijama, dobro se ugnijezdiv{i u europercepciju manjina kao dijela multikulturnog mozaika. Problem je {to su, osim u vrlo malom broju slu~ajeva, u koje spada i Behar te ve}i dio djelatnosti “Preporoda”, Bo{njaci na tu vrstu prevare pristali i time odustali od svoje misije koju sam prièljkivao u naprijed navedenom tekstu. Vremenom, “Preporod” je bivao sve osamljenijim

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

u poku{ajima o~uvanja tako shva}ene misije, ali i sve vi{e guranim na suprotstavljeni pol prema drugim manjinskim organizacijama i udrugama, gotovo do razine prijezira i neprijateljstva. Istovremeno, nekad jako glasno nepoliti~ke organizacije i udruge sve su se vi{e uklju~ivale, katkada vrlo upitnim metodama u politi~ku agitaciju bolj{evi~kih manira za izbore u Ustavnim zakonom predvi|ena, a potpuno neefikasna Vije}a nacionalnih manjina i izbore za saborskog zastupnika ex-jugoslavenskih manjina. Od misije nije ostalo gotovo ni{ta, a interkulturalni dijalog, koji podrazumijeva me|usobno oboga}ivanje i zajedni~ki napredak manjina i ve}ine, zamro je do grobnih ti{ina. Transgrani~no poslanje Behara i “Preporoda” kao nadogradnja unutra{njeg hrvatskog interkulturalnog dijaloga, koje smo tako|er `eljeli, o~uvano je i unaprije|eno prema dvjema susjednim zemljama u kojima su Bo{njaci ve}ina ili zna~ajna manjina, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, dok se donekle uspjelo, ali samo “Preporodu” u poku{aju prodora svoje kulturno univerzalne, a bo{nja~ki specifi~ne produkcije, u hrvatska provincijska sredi{ta, {to su pratili samo lokalni mediji.

Vrijeme ~asti ili be{~a{}a Stoga se, o dvadesetgodi{nici “Preporoda” i 100. broju Behara, trebamo upitati jesmo li i dalje svjesni ciljeva stvarne integracije i interkulturalnog dijaloga, me|usobnog oboga}ivanja i zajedni~kog razvoja ili smo spremni na faustovski ugovor sitne politi~ke trgovine u propalom multikulturnom modelu prividno slobodnih, a stvarno getoiziranih gra|ana, po etni~kom, nacionalnom, kulturnom, ali i svakom drugom kriteriju. Granice niza geta su nevidljive, neprimjetne, ali vrlo ~vrste i postojane. U njima se moè tek duhovno ìvotariti, a ne stvarno ìvjeti. Nadamo se da da }e “Preporod” i Behar nastaviti, bez malignih upliva sa strane, ìvjeti, suo~avaju}i se s ontolo{kim paradoksima i rje{avaju}i ih primjenom univerzalnih na~ela, a da ne}e po~eti duhom ìvotariti u auto i endogetoizacijskim trendovima prevladavaju}e ve}ine bo{nja~kih institucija. Da }e, na temeljima oblikovane autohtone tradicije te spoznatih i ìvljenih univerzalnih vrijednosti, postati vinovnicima uklju~ivanja hrvatskih Bo{njaka u lokalne, regionalne i globalne procese kao misle}ih ljudi i aktivnih sudionika. Nadamo se, dakle, da ne}emo postati dijelom pogubnog, politikantskog i neukog pragmatizma u postoje}im okvirima dru{tvene stvarnosti, pa makar nas zvali posljednjim Mohikancima. Imade, naime, vremena, a ovo je ba{ takvo, kada je ~asnije i Bogu ugodnije, ostati na bojnom polju, a ne vratiti se bez {tita. I ~asti. Jer na bojnom polju borbe protiv op}e duhovne ispraznosti imamo {ansu nametnuti, neprirodni i artificijelni dru{tveni okvir nevidljivih geta promijeniti na bolje. To nare|ivanje dobra i izbjegavanje zla jest trajni kur’anski imperativ ~ovje~anstvu, pa i Bo{njacima, ma {to ve}ina od njih o tome mislila.

NOVO VRIJEME SUDBINA BEHARA (Ne grdi vrijeme jer je ono tvoj gospodar!) Uvodnik Behara br. 60./61. Pi{e: Muhamed @dralovi} Zna se da su listovi, ~asopisi - publikacije uop}e, u neraskidivoj vezi s vremenom. Za one kojima se desi da iskliznu iz kolote~ine veli se da su zastranili, a za one koji nastoje i}i ukorak s vremenom i odràti redovitost izlaska, zna se da ih vrijeme melje. Za one, me|utim, koji izgube vezu sa vremenom u bilo kojem smislu, kaè se da ih je ono pregazilo. Ali svejedno - i pregaèni ulaze u povijest. U kakvu? Eh, to je drugo pitanje! I povijesti su kao i vrijeme raznolike, jednako kao i mjerila njihovih prosudbi. Nijednom dokazane vrijednosti nisu nu`na konstanta, a jednom zgaèni i odba~eni se nerijetko trgnu i uklju~e u sada{njost i budu}nost, ili barem pre|u u grupu trajnijih vrijednosti. Beharu je izgleda su|eno da prolazi sli~ne putove i da se pojavljuje u nepravilnim intervalima, a da oni najmanje ovise o njemu samome i onima koji se trude da odrè njegovu vezu s vremenom. Kad }e beharati odlu~uje se izvan njega. Ve} od samih po~etaka sli~i ponornici koja na trenutak i{~ezne pa se opet vrati, nekad tiho, nekad silinom ve}om od one koja ga je natjerala na poniranje. Zagreba~kom Beharu, na sre}u ili naàlost, bar za sada sudbinu kroje Bosanci i Bo{njaci, dakle samo oni kojima on, uglavnom, pripada. Mnogi vele da ga vole, a dosta je i onih koji mu se istinski raduju. Ima svakako i onih koji bi htjeli ne{to drugo. I mi koji se oko njega najizravnije trudimo smatramo da nije ono {to bi mogao pa i trebao biti. Otvoren je za sva pitanja koja se ti~u Bo{njaka ovdje i u bilo kojem kutku svijeta; poku{ava od zaborava otrgnuti i pribliìti ba{tinu kojom dokazujemo tko smo; daje priliku stvarala{tvu i temama za koje se po klju~u nacionalnog interesa dràve u kojoj ìvimo treba izboriti za izdava~a. Ujedno, pri svemu tome, nije jasno trebamo li Behar takav ili bilo kakav. Do sada nismo dobili ozbiljnije ni pohvale ni kritike. ûli smo da je najbolji u listovima nacionalnih manjina Republike Hrvatske! Bravo nama, rekli bismo! S toga bismo aspekta mogli biti i zadovoljni, ali samozadovoljstvo nam najmanje treba kad Behar neki vide ali u njemu ne vide sebe. Ne vide jer se ne traè; a ako se traè i ne na|u sliku kakvu èle, onda ga odbacuju bez poku{aja da s tek malo dobre volje sami sprije~e nasilno uvehnu}e. [utnja kao odgovor na pozive na suradnju u pro{lim brojevima i na apele odgovornima o~igledno su znakovite. Mo`da je do{lo vrijeme da ponovno propitamo {to ho}emo i {to trebamo. Da bismo to znali, moramo odlu~iti tko }e pisati na{u povijest, èlimo li ponovno svoju kulturu sagledavati kroz tu|u prizmu, ho}emo li se pomiriti s prosudbama da nam je umjetnost hibrid i kvazi tvorevina, ho}emo li dopustiti da na{ jezik postaje bo{nja~kim, onim od kojega mnogi bjeè, a ne bosanskim kojemu svi Bosanci teè. Sebi moramo odgovoriti jesmo li mi - bosanski, hrvatski i svjetski Bo{njaci - postigli sve? Treba li nam jo{ {to? Dràva, nacija, jezik, umjetnost, kultura... Time }emo odgovoriti i treba li Beharu osigurati ne{to bezbri`niji i lak{i put do izlaènja. Odgovorni moraju ponijeti svoj teret. Na suradnicima je da se javljaju, a na ure|iva~ima da list prirede kvalitetno i na vrijeme. Ne èlim biti pateti~an, ali ako se Behar ubudu}e i ne bude tiskao, siguran sam da }e se lijepe rije~i i misli kumulirati u du{ama zaljubljenika i stvaratelja lijepe rije~i, i da }e u~initi da on opet probehara u punome sjaju po ve} gotovo zakonitoj tradiciji.

BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

KAKO SMO OSNIVALI “PREPOROD” Veli~anstvena Osniva~ka skup{tina je odràna u Interkontinentalu, 2. svibnja 1991. godine, na koju je do{lo 800 ljudi! Ja sam odràla referat o razvitku bo{nja~ke knjièvnosti od njezinih po~etaka do na{ih dana. Na toj sam Skup{tini izabrana za glavnu tajnicu Dru{tva. Zapo~eli smo bez igdje i~ega: bez prostorija, bez lista papira, olovke, o telefonu ne}u ni govoriti. Susretljivo{}u Islamske zajednice, naskoro smo zapo~eli dijeliti prostor na II. katu u Toma{i}evoj 12, gdje je ve} bila SDA. Mersija Omanovi}, prva glavna tajnica “Preporoda“

Godine 1990. bila sam u Sarajevu na Danima bosanskomuslimanske knjièvnosti, i tih se dana najvi{e govorilo o obnovi Kulturnog dru{tva Muslimana “Preporod”. Tada sam upoznala prof. dr. Muhsina Rizvi}a, koji mi je dao sve uzorke pisanih materijala kako se takvo dru{tvo osniva. Vrativ{i se u Zagreb, sastala sam se s Ibrahimom Kajanom i Abdulahom Mufti}em, pa nam je to postala tema razgovora, tog i idu}ih gotovo stotinjak dana. Ibrahim Kajan je napisao jedan divan tekst za bu|enje bo{nja~kih du{a, s elementima koji osvje{}uju i istodobno pozivaju da se zainteresirani priklju~e Inicijativnom odboru. I zaista, pismo je imalo odjeka: formirani Inicijativni odbor ubrzo je zapo~eo s radom; sastajali smo se cijeloga tog mjeseca, ramazana, dvatri mjeseca se radilo... U tom su se odboru susreli brojni intelektualci Bo{njaci, (pa i Hrvati bo{nja~kog porijekla), od kojih se dobro sje}am Ismeta Ice Voljevice, Nusreta Idrizovi}a, dr. \emala Pezerovi}a, Amira Bukvi}a, dr. Zije Haznadara, Ediba Mufti}a, Asima Crnali}a, Kemala Nani}a, dr. Sulejmana âmdì}a, Nusreta Meki}a, Mirsada Srebrenikovi}a, te dragih rahmetlija dr. Huseina Dàni}a, dr. Nedàta Pa{ali}a i dr. Sulejmana Ma{ovi}a i brojnih drugih koje do tada ne samo da nismo poznavali, nego, jednostavno, nismo znali ni da postoje! Svaki je od njih dao svoj prilog u radu, a ja sam, koliko se sje}am, najvi{e potegla na pozivnicama...

BEHAR 100

Nikada ne}u zaboraviti jedan dan, a to je vrijeme zapo~injanja srpske agresije na Hrvatsku, kada je Ibrahim, èle}i biti svima pri ruci, tek {to je do{ao, ostao i blokiran cijeli dan: zaurlale su sirene, protuavionske, jer smo svi vjerovali da }e tada do}i do bombardiranja Zagreba. Donose}i, drugom zgodom papire na potpis, ostao je s mojom bolesnom majkom (bila sam na tr`nici), tako|er blokiran uzbunom. Eto, to su bili dani i straha i tr~anja, ali i radosti prepoznavanja svojih vlastitih ljudi. Prosto je nevjerojatno koliko se toga napravilo s tako malo ljudi! Mada sam vi{e godina izbivala zbog njegovanja bolesne majke, a potom sam imala i osobnu nesre}u, lomljenje noge, ipak sam pone{to i dala i pone{to pratila. Sje}am se prvog ~asopisa u na{oj izdava~koj djelatnosti - biltena Telal! Pa izuzetnih tribina, me|u kojima su mi u najljep{em sje}anju gostovanja Norveànke Tone Bringe, dr. \enane Buturovi}, pa divne novozelandske pjesnikinje Rosemary Menzies. Jesmo li mi odigrali neku ulogu? Zar se to uop}e moè postaviti kao pitanje!? Behar, onaj ~asopis koji je zapo~eo izlaziti 1900. godine, zapo~eo je na{ ukupni novovjekovni, bo{nja~ki kulturni preporod, a ovaj dana{nji Behar, koji izlazi zahvaljuju}i Ibrahimu Kajanu i suradnicima ~asopisa, jasno govori da se bo{nja~ki duh sna`no osje}a i u Hrvatskoj, i u Zagrebu, gdje taj Bo{njak ìvi stvara, objavljuje i ono {to je nekad bilo, kao i ovo {to se de{ava danas.

Behar Journal, br. 25-26, 1998.

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

ZAPISNIK

s Osniva~ke skup{tine Kulturnog dru{tva Muslimana “Preporod”, koja je odr`ana 2. svibnja 1991. godine u Kristalnoj dvorani hotela “Intercontinental” u Zagrebu, s po~etkom u 18.00 sati. Prisutno: 750 sudionika.

Ad. 3

Prije po~etka rada Osniva~ke skup{tine izveden je umjetni~ki program u reìji Amira Bukvi}a, dramskog pisca i glumca iz Zagreba. U programu su sudjelovali: \elo Jusi}, skladatelj, Amir Bukvi}, glumac, Enes Ki{evi}, pjesnik, i grupa djevojaka, ~lanica MOS-a iz Zagreba. Uz glazbenu pratnju \ele Jusi}a, Amir Bukvi} je recitirao stihove W. Shakespearea, M. Selimovi}a, T. Ujevi}a i M. ]. ]ati}a, a Enes Ki{evi} je govorio vlastite stihove. Po zavr{etku umjetni~kog programa prisutnima se u ime Inicijativnog odbora obratio Asim Crnali}. U kra}em je govoru istaknuo zadovoljstvo zbog velikog odziva i nazna~io razloge zbog kojih Inicijativni odbor predlaè osnivanje Kulturnog dru{tva Muslimana “Preporod”. Nakon toga je pozdravio ugledne zvani~nike iz javnog i kulturnog ìvota Republike Hrvatske i zahvalio im {to su svojim sudjelovanjem ukazali ~ast tom skupu.

Predsjedavaju}i je dao rije~ Mersiji Omanovi}, koja je iznijela Kratak pregled povijesti Kulturnog dru{tva Muslimana “Preporod”. Potom su Skup{tinu pozdravili gosti: Stjepan Sulimanac, potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske, Dr. Rusmir Mahmut}ehaji}, potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, Dr. Muhsin Rizvi}, predsjednik KDM “Preporod” Bosne i Hercegovine, Mr. Zdravko Mr{i}, ministar u Vladi Republike Hrvatske, Vlado Gotovac, predsjednik Matice Hrvatske, Dra`en Budi{a, predsjednik Hrvatske socijalnoliberalne stranke, Dr. [emso Tankovi}, predsjednik Stranke demokratske akcije za Hrvatsku.

Predlo`en je sljede}i

Zagreba~ki imam dr. Mustafa Ceri} govorio je na temu Odnos izme|u religije i nacije u islamu.

Dnevni red: 1. Izbor Radnog predsjedni{tva 2. Izbor Kandidacione komisije 3. Programski i pozdravni govori 4. Dono{enje odluke o osnivanju Dru{tva 5. Dono{enje odluke o Statutu Dru{tva 6. Izbor tijela Dru{tva a) Glavnog odbora b) predsjednika i dopredsjednika c) Nadzornog odbora Ad. 1 Nakon {to je aklamacijom usvojen Dnevni red, bez ijednog glasa protiv, A. Crnali} je predlo`io Radno predsjedni{tvo: Dr. Meliha Aganovi}, Dr. Zijad Haznadar, Dr. Asim Kurjak, Ismet Voljevica, Asim Crnali}, predsjednik. Ad. 2 Prisutni sudionici Osniva~ke skup{tine aklamacijom su izabrali Radno predsjedni{tvo. Na prijedlog predsjedavaju}eg za ~lanove Kandidacione komisije aklamacijom su izabrani: Emir Alti}, predsjednik, Meliha Mehmedagi}, Nordin Smajlovi}.

Ad. 4

Ad. 5 Knjièvnik Nusret Idrizovi} govorio je o kulturolo{kim dimenzijama muslimanske dijaspore, a knjièvnik Ibrahim Kajan o povijesti Muslimana u Hrvatskoj i njihovom doprinosu vlastitoj i hrvatskoj kulturi. Ad. 6 Skup{tina je jednoglasno aklamacijom donijela odluku o osnivanju Kulturnog dru{tva Muslimana “Preporod”. Ad. 5 Asim Crnali}, kao predsjednik Radnog predsjedni{tva, obrazloìo je prijedlog Statuta KDM “Preporod” i u ime Inicijativnog odbora predloìo izmjene u odnosu na predloèni tekst: ^lanak 17. se mijenja i glasi: “Glavni odbor se sastoji od 24 ~lana, ~ije su funkcije: l predsjednik l 4 potpredsjednika l tajnik i blagajnik l 17 redovnih ~lanova Glavnog odbora s posebnim zaduènjima u skladu sa odredbama ovog statuta

Glavni odbor, predsjednika i potpredsjednika bira Skup{tina, ve}inom glasova, aklamacijom. Jednoglasno je donijeta odluka o usvajanju Statuta. Ad. 6 Na prijedlog Kandidacione komisije, koji je u ime Komisije iznio predsjednik Emir Alti}, Skup{tina je jednoglasno izabrala: Glavni odbor: 1. Ibrahim Kajan, predsjednik, 2. Nusret Meki}, potpredsjednik, 3. Dr. Nedàt Pa{ali}, potpredsjednik, 4. Ismet Voljevica, potpredsjednik, 5. Asim Crnali}, potpredsjednik, 6. Mersija Omanovi}, tajnica , 7. Midhad [e}erkadi}, blagajnik, 8. Murat Alihodì}, ~lan, 9. Amir Bukvi}, ~lan, 10. Fikret Cacan, ~lan, 11. Selma âmdì}, ~lan, 12. Dr. Sulejman âmdì}, ~lan, 13. Dr. Husein Dàni}, ~lan, 14. Zinka Hadì}, ~lan, 15. Dr. Zijad Haznadar, ~lan, 16. Uzeir Huskovi}, ~lan, 17. Dr. Asim Kurjak, ~lan, 18. Dr. Sulejman Ma{ovi}, ~lan, 19. Abdulah Mufti}, ~lan, 20. Edib Mufti}, ~lan, 21. Kemal Nani}, ~lan, 22. Dr. Dèmal Pezerovi}, ~lan, 23. Mirsad Srebrenikovi}, ~lan, 24. Hilmija [abi}, ~lan. Nadzorni odbor: Za ~lanove Nadzornog odbora izabrani su: 1. Sulejman î~i}, 2. Enisa Mufti}, 3. Nermina Huskovi}. Nakon izbora knjièvnik Ibrahim Kajan je zahvalio na ukazanom povjerenju u ime ~lanova Glavnog i Nadzornog odbora i u svoje ime. Predsjedavaju}i je zaklju~io rad Skup{tine u 21.30 minuta.

Zapisni~ar: Mersija Omanovi}

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

U povodu 100. broja “Behara” predstavljamo jednog od najve}ih bo{nja~ko-hrvatskih slikara dana{njice Mersada Berbera, na{eg dugogodi{njeg suradnika

MITOPOETSKE I METAFIZI^KE TAJNE MALOG ÔVJEKA I STRADALNIKA Pi{e: Sead Begovi} “Behar” ima ~ast predstaviti jednog od slikarskih velikana na{ega doba koji je cijenjen i kvalitativno verificiran podjednako u Bosni, u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Mersad Berber dostojno nas predstavlja na tim prostorima kao “umjetni~ki ambasador”, emitiraju}i svu rasko{ slikarske tehnike, preferiraju}i iznad svega crte` kao temeljac svoga veli~ajna posla. Obrazovan i zanatski savr{en, referirat }e se, kao intelektualac osobite slikarske poetike, na mnoga zna~ajna i utjecajna imena iz podru~ja povijesti umjetnosti, filozofije i knjièvnosti. Ni{ta manje nije va`na i njegova misti~ka priroda, uglavnom islamske provenijencije. Naravno, po{tuje i svoje suputnike i uzore, za koje nalazi mnogo lijepih rije~i, primjerice za Ismeta Mujezinovi}a, Gabrijela Jurki}a, Vlahu Bukovca, Safeta Zeca, Fadila Vejzovi}a i druge. Kritike, one u negativu, gotovo izostaju, osim poneke i to vrlo obazrive – to da je izvrstan u malim formatima, a da su mu monumentalna platna isuvi{e pompozna. Budu}i da ima povi{enu svijest o svome radu, Berber se ne osvr}e na te zavidljive prosudbene tlapnje, kao {to tako|er nikada nije bio zaveden popularnim, prolaznim i potro{nim – nekim ad hoc intervencijama ili konkretisti~kim i multimedijalnim eksperimentima. Njegove mjestimi~ne aplikacije, kojima intervenira na nekim svojim slikama, dobrodo{le su popudbine cjelovitosti slike, a da pritom klasi~na izri~ajnost nikada nije dovedena u pitanje. Naprosto, ne zanima ga anegdotalno ve} supstancijalno i esencijalno u ljudskom egzistencijalnom bivanju. Ima neke dirljive tragike na Berberovim slikama, ne{to iskonsko {to je vjerojatno rezultiralo i rastom cijena njegovih slika. Blizak mitopoetskom, dramatskom strukturiranju i povjesnicom, vje{to }e izbjegavati deziluzioniranu, rascjepkanu supkulturnu stvarnost i urbanu hladno}u, traè}i uto~i{te u simbolnoj metaforici i metafizi~kim tajnama malog ~ovjeka (on trijumfira sa svojom figurom u koloristi~koj sve~anosti) – emotivno i smisleno. Potonje }e dolaziti do izraàja kada je rije~ o istan~anim i nje`nim glazurama koje isti~u karakteristi~ni, berberovski impast. Povjesni~ari umjetnosti isti~u da on u okviru postmodernisti~kog eklekticizma izra|uje kompozicije prepune povijesnih asocijacija i reminiscencija koje kombinira sa scenografskim dosjetka-

BEHAR 100

ma, a radi i predlo{ke za tapiserije i ilustrira mape grafika. Berber se razvija od figuralne reprezentacije na tragu talijanskog quatrocenta i {panjolskog baroka do simboli~nih skupova asocijativnih nivoa. Napokon napu{ta poetski lirizam i nagla{ava dokumentarne elemente. [karama reè povr{inu lista koju izdvaja i aplicira u nove slikane prostore u kombinaciji kola`-crte`. Nastaju samostalni monumentalni pergameni preparirani na maglajskom natronu, povezani u cikluse u kojima razigrana emocija nastavlja da prati ~udnu lepezu ljudskih sudbina, a to dobro ilustrira “Hronika o Sarajevu” iz 1975. Rani su mu bakropisi monokromni i crta~ki vrlo disciplinirani. Izraàjna je snaga postignuta crno bijelim kontrastima i kombinacijom linoreza, akvatinte i suhe igle. U prvoj fazi istraùje sloène grafi~ke sustave u drvorezu (poslije i u tapiseriji) i asimilira tradicije tkalja i vezilja svoga kraja (“Ljetni sonet za Adaletu” iz 1967., “Gospodin Gustav Harold putuje Bosnom” iz 1970. i “Infant u crnom” iz 1973. Posebno treba izdvojiti i akcentuirati njegov ciklus posve}en tragediji Srebrenice koji je nastajao desetak godina. Umjetnik se koristio svjedo~anstvima preìvjelih, filozofskim i literarnim zapisima, a to je napokon polu~ilo desetine skica, crteà, grafi~kih listova i ulja na platnu te je objelodanjeno u reprezentativnoj i vrijednoj monografiji pod naslovom “Srebrenica”. Smatra se da je ovim ciklusom Berber stvorio suvremeni anti~ki mit polaze}i od mita o Dedalu i Ikaru koji u njegovoj interpretaciji, u bijegu s Krete, 1996. godine padaju na iskopine bosanskih masovnih grobnica. Po vlastitom priznanju, èlio je izbje}i jeftino lamentiranje i vratiti `rtvama njihovu osobnost, karakter i cijeli jedan ìvot koji je nestao te se pri iskopavanju pretvorio u broj. Monografiju definiraju lica, posebice ljudske o~i, koje kao da posmatramo kroz neki daleki veo boli, koje kao da dozivaju, mole i govore o uàsu smrti. Berberova tema Srebrenice pomaè nam da se takav genocid ne zaboravi, a suprotno uputama vjere, kaè umjetnik, mo`da ne moè ni oprostiti. Monografija je dijelom inspirirana rije~ima i esejima profesora Abdulaha Sara~evi}a, knjièvnika Dèvada Karahasana i pjesnika Abdulaha Sidrana. Sve je to bio povod za na{ razgovor s ovim odista velikim umjetnikom.

PORTRETI: Mersad Berber

Intervju: Mersad Berber

MO@DA JE CRTE@ NAJVE]A NAPAST KOJA SALIJE]E DUH ÔVJEKA Razgovarao: Sead Begovi} Naravno da Vas zanima povijest Bosne, naime, mnogo je toga transponirano iz njene povjesnice. Iz kojeg to misaonog rakursa proishodi Va{ pogled na Bosnu, kako ste vidjeli njenu pro{lost, a kako budu}nost? U Velikoj Alegoriji o Srebrenici, koja je ru{evina svega ljudskoga, kako bi rekao da je ìv danas Benjamin Walter, bio sam u pratnji Dedalusa i Ikarusa, Pictor Imaginarius Bosniensis Familius ljudima koji svojom ~a{}u potpisa{e ~isto nebo Antike. Ove vrle anti~ke junake, u bijegu iz palate tiranina Minosa sa Krete, vjetar je udario u le|a i nanio ih na sjeveroisto~nu Bosnu, na iskope bo{nja~kih `rtava u ranu jesen godine 1996., na Pilice, ìtna polja ~etrdesetak kilometara sjeveroisto~no od Srebrenice. Na iskopima je bio ameri~ki antropolog William Haglud. Ikarus je jo{ u ranoj mladosti, u Gimnazyonu na Kreti, pokazivao veliki dar crtanja. Uza se je nosio teke u kojima je crtao Bosnu. Pokazao sam mu sve one majstore iluminacije koji pohodi{e Bosnu stolje}ima: Itinerarium Benedikta Kuripe{i}a, gravire Leona Arndta, bijele prtine kupre{ke visoravni gdje su franjevci umotani u sme|e habite na platnima Gabrijela Jurki}a, Krvavu }upriju kod Ala|i dàmije u Fo~i, bakro-

MERSAD BERBER – Slikar, grafi~ar i tapiserista ro|en je u Bosanskom Petrovcu godine 1940. Zavr{io je Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani godine 1965. u klasi prof. Maksima Sedeja te specijalizirao grafi~ki te~aj kod R. Debenjaka, tako|er godine 1965. Bio je vanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu od godine 1978. Opremao je i ilustrirao grafi~ko poetske mape, bibliofilska izdanja i razli~ite publikacije. Samostalno je izlagao u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Trstu, Kairu, Hamburgu, Kölnu, Ljubljani, Splitu, Münchenu i drugdje. U Dubrovniku je 1981¸ izloìo ciklus od 30 por treta Miroslava Krleè. Dobitnik je mnogih na{ih i stranih nagrada i priznanja. Prva samostalna izlo`ba realizirana je u Gradskoj galeriji u Ljubljani ve} godine 1965. Ubrzo postaje jedan od najtraènijih i najpoznatijih suvremenih svjetskih umjetnika. Njegovi su radovi postali sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki kao i muzeja u ~itavom svijetu. Za brojne ilustracije knjiga primio je najvi{e me|unarodne nagrade. Njegova su scenografska rje{enja prezentirana na pozornicama u Sarajevu, Washingtonu i u Zagrebu gdje je u HNK-u radio scenografiju za Gunduli}eva Osmana. Autor je crtanog filma “Tempo secondo” (Zagreb film, 1980.-1985.). Od 1967. dobio je pedesetak umjetni~kih nagrada u svim ve}im gradovima ex-Jugoslavije. Me|u svjetske va`ne nagrade ubrajaju se one koje je dobio u Sao Paolu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Deliju kao i Velika premija Lalit Kala Academy (1978.), zatim, Prva nagrada World Book Faira (1980.), nagrada ICOM-a (1978.), nagrade gradova Madrida, Leipziga, Warne, Krakowa te nagrade Trijenale iz 1997. Od 1992. ìvi i radi u Zagrebu.

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

pise mog profesora Boìdara Jakca, zelene gajeve i procvale lipe Safeta Zeca. Hitan odgovor dao sam u zapisima o Bosni: Bosna je sve {to imam (Skender Kulenovi}). Mala voda da bi se morem zvala, opet golema da bi je zemlja upila (Me{a Selimovi}). Il’ su to krikovi il’ su procvali krinovi (Mak Dizdar). Za one koje smo mislili da su nam rod davno su nas zaboravili (Me{a Selimovi}). Zbog visokog gorja, sunce kasno izlazi, a rano zalazi, otud ta kratko}a svjetla i duljina tame nad Bosnom (Ivo Andri}). Moram priznati, u islamskoj kozmologiji, u poslanici o ro|enju ljudske supstance Ikhwan Al Safe koji je u hijerarhiji kosmosa ispod univerzalnog uma, apsolutne du{e i izvornoga tijela postavio izvornu tvar, koja je sveta supstanca ro|enja ~ovjeka. To je moje jedino pribjeì{te, to se zove domovinom Bosnom. Tako smo i mi nekad nikli, iz onih svetih humki gdje po~ivaju na{e majke sada, kao {to trava ni~e iz njih (sje}anje na temu slavnog soneta o Mrtvoj majci mojoj Skendera Kulenovi}a). Kao i svi veliki apatridi u povijesti, Andrej Tarkovski kaè da je domovina za njega nostalgija. Domovinu sad u tu|ini naziva nostalgijom i veliki njema~ki pisac Sebald (Austerliz, Emigranti). Naziva je velikom dekonstrukcijom vlastite zavi~ajne povijesti. Kod gr~koga pjesnika Seferisa su to sva rastajanja (gdje god otputujem Gr~ka me ranjava). Moram priznati, kod mene ima uvijek, kao kod djeteta, jedna himni~ka zanesenost Bosnom, ja to zovem Arhiv, arhiv Zemaljskog muzeja u Sarajevu veliko je odlagali{te svih votivnih memorablija mog naroda. Ontolo{ko uto~i{te, zadnji han za putnike namjernike koji dobronamjerno ulaze na brodska vrata u Bosnu. Mrka, garava ljepota Bosne, govorili su na{i franjevci. Smatra se da ste kao slikar, bosanske, hrvatske, europske pa i svjetske kvalitativno kriti~ke verifikacije zadràli Andri}evu tradiciju, takozvani eglen, to jest smirenu naraciju, a tako|er kao i u Andri}a Va{e slike nisu distancirane od svoje poruke. Koliko je to to~no? Naracija je dio njegovanog metijera bosanske duhovnosti. Prisje}am se Andri}a koji je govorio da je njegovanje forme pri~e va`nije od samog usuda i sudbine ljudi. Kao uvijek, autenti~ni glas se {alje iz dubine sudbine, ~uje se od ~ovjeka koga je poharao vlastiti usud. Kao kod Imre Kertésza (Dnevnik sa galije) bosanski narod nikad u povijesti, nije mogao biti probira~ me|u mogu}im sudbinama. Kod svih tragi~nih junaka Bosne: “Pobjeda mita nad sudbinom naroda. Ne imati pravo, ni na ìvot, ni na smrt.“ (Abdulah [ar}evi}) Na ovom mjestu zanima nas Va{a suradnja s Enesom êngi}em i uop}e utjecaj Krleè na Vas? Jo{ kao gimnazijalac nau~io sam od Krleè da u umjetnosti pisanja eti~ko-politi~ka povijest postaje povijest slobode, po{to uzdiè slobodu na prijestolje vje~nog tvorca povijesti. Povijest – misao je povijest nad povijestima (Benedetto Croce). Sloboda postaje na~elo koje tuma~i povijesni razvoj i moralni ideal ~ovje~anstva. Na àlost, osvajanje slobode poplo~ano je putem punih grobova nedu`nih `rtava (Me{a Selimovi}, Pasternak, Camus). Povijest nije povijest idile, ni tragedija, to je pomije{ano dobro i zlo. Me{a Selimovi} kaè: “ôvjekove osobine su izmije{ane kao mirisi, ljudi su zli i dobri“(u svojim Sje}anjima, prva post-

BEHAR 100

moderna kritika postkomunizma u biv{oj Jugoslaviji). Neosporno, Va{e slike emitiraju poetske vizije. Da li su one nadahnute lirskom poezijom, literaturom uop}e, ili je to naprosto dio Va{e emotivne konstitucije? Nikad me nije zanimala slika kao goli, apstraktni, geometrijski konstrukt. Ako se poezija hrani fantazijom, dakle literarnom kategorijom, slikarstvo se temelji na mimezisu. Neko to zove naturalizmom ili realizmom koji ~uva umjetni~ku autonomiju djela. Renesansna estetika, utvr|uje epohalno Wilhelm Worringer, je utvrdila figurativni pristup iskustvenom svijetu, tj prirodi. Studija ~ovjeka, homometrija, je vrh piramide istraìvanja u renesansi do dana dana{njega. To potvr|uju djela Becona, Luciana Freuda, Safeta Zeca i Lovre Artukovi}a. Gusti usud ljudi (Ba{eskija, Su{i}, Skender Kulenovi}, Sidran, Ibri{imovi}), autenti~ni krik sa dna jame usuda, bio je bezbroj puta tema mojih varijacija. Gluhi sonet, Gluha poema, Gluho glamo~ko polje. Mnogo ste svojih radova poklonili Bo{nja~kom institutu u Sarajevu. Slijedom toga gdje je najbolja dosada{nja recepcija Va{eg djela – u Hrvatskoj ili u Bosni? Po{tanske razglednice Bosne (daleka i votivna Bosna) kreposkularna, Illiricum, refugium haereticorum, ~arobne razglednice, ~udnih toponima i hidronima, kao razglednice Austrougarske monarhije, ~arobne, jo{ kao dijete sam gledao u kabinetu moga oca, govori Carlos Fuentes, veliki latinoameri~ki spisatelj. Ta moja zbirka u Bo{nja~kom institutu je moja posveta danima moje mladosti u Banjoj Luci, Petrovcu i Sarajevu. Filozof Predrag Finci govore}i o egzilu kaè: “U Sarajevu sam ostavio negdanji ìvot, u tu|inu sam ponio uspomene, pau~ine svojih sanja“. Dio tog velikog spomenara, oko 60 radova, darovao sam Bo{nja~kom institutu nakon velike izlo`be Instituta u Pala~i Dolmabahce u Istambulu. To je bio moj poklon fondaciji Adilbega Zulfikarpa{i}a. Bili smo veliki prijatelji. Bio je veliko, zaneseno dijete Bosnom. Teìo je nekom dijakronijskom, patarenskom, konstruktu Bosne. U svojim snovima traìo je Paraklita, koga nikad nije do~ekao. Kako osje}ate svoje Bo{nja{tvo – kao umjetnik, kroz povratno djetinjstvo i mladena{tvo, kao politi~ko bi}e? Kroz sva ova stanja koja ste naveli u Va{em pitanju. Uvijek sam prezirao tri stvari: rasizam, fa{izam i politi~ku ideologiju. Filozof Berdjajev to krasno kaè: “Zapad je pobrkao dva suprotna pojma li~nosti (persona) i pojedinca (individua). Pojedinac je ideolo{ko bi}e, dio etno kolektiviteta. Persona je sve, i bitak i bi}e, duboko ~ovje~na, ispunjena moralnim i duhovnim vrijednostima. Plemeniti glas koji se prelijeva na ~ovje~nost. Nema sretnog ~ovjeka bez sretne okoline i ljudi. Pojedinac (individua) je dio one strasne sinergije, prahistorije, ~ovjek-vo|a, u zajednici sa kolektivitetom ubica“ (S. Freud, Totemi i tabui). Osje}ate li se kao manjinski umjetnik u Hrvatskoj? Da li se i Vi pitate kao i rahmetli Nusret Idrizovi}: Tko je onda ve}ina, ako sam ja manjina? Nusret Idrizovi}, vrsni prozaik, bio je u potpunom pravu kada je ovo ovako formulisao.

PORTRETI: Mersad Berber

Imponira li Vam to {to ste jedan od najskupljih slikara koji svoje adorante ima izme|u ostalog i u Seulu, Londonu, Barceloni, Tokiju, Firenzi, Sao Paolu, Alessandriji, u Indiji? Moja ku}a u Bosanskom Petrovcu i u Banjoj Luci izgledala je kao stara renesansna manufaktura. Moja je rahmetli majka Sadika, veliki majstor klasi~nog, tradicijskog }ilimarstva, u poznim godinama svog ìvota napravila veli~anstven opus tapiserija po mojim nacrtima. Imala je vlastitu {kolu tkanja u Banjoj Luci. Puno se njenih radova razi{lo svijetom. Izlagala je na Olimpijadi u Sarajevu, u Olimpijskom muzeju. Usvojio sam one principe Albrechta Dürera koji je svoje grafi~ke multiple (bakropise, drvoreze, bakroreze) prodavao na obrtni~kim sajmovima u Ulumu, Kolmaru i Nürnbergu. Kao moja majka, kao moj otac, uvijek sam ìvio od svojega zanata, od svoje manufakture. Veliki bosanski povjesni~ar Hamdija Kre{evljakovi} pi{e o jednom kre{evskom kova~u iz pro{loga stolje}a. Da bi ostvario putovanje na Had`, u sveto mjesto Jeruzalem, zaputio se na daleki put iz Bosne, iz Kre{eva, izdràvaju}i sebe i familiju na putu prodavaju}i bijele angele koje je izrezivao od papira. âk je za artisti~ke zasluge dobio medalju 4. reda od Sultana Abdulhamida II., kako ve} prili~i rangu umjetnosti. Ne{to o Va{oj impresivnoj tehnici. Jesu li zlatni listi}i zapravo zlatna podloga koja predstavlja vje~nost, prisutnost boànskog duhovnog prostora? Nekad davno, sedamdesetih godina pro{log stolje}a, rade}i ciklus Vizantija, u slavu Velasqueza, i zlatno doba Ottocenta, posegao sam za aplikacijom zlatnih listi}a na podlozi slike i grafike. To mi je donijelo, u to doba, neke najve}e nagrade koje sam osvojio: Grand prix Alexandrije, Tokyo, New Delhi, Firenza, Krakow, Monte Carlo, Madrid. Upotreba zlata u slikarstvu, tiskarstvu, umjetnosti multiorginala, iluminaciji i manuskriptima je metafizi~ka kategorija, pribliàva ~ovjeka stanju fene, poni{tavanju i nestajanju ~ovjeka u Bogu, kao u doktrini sufizma. Zlato, za razliku od stvarnoga bi}a, antropomorfnog predmeta, mimezisa prirode, ne pripada stvarnom svijetu. Kasnije sam od materijala uzeo opore papire natrona, koji proizvodi Tvornica papira u Maglaju. Biti dosljedan figurativnom, akademskom, ponekad freskalnom, strasnim zanosima kada je rije~ o egzistenciji ~ovjeka i njegovoj unutarnjoj snazi koja se oslanja na dramati~ni tok historije, snagu osje}aja i strast subjektivnih vrjednota fantazije – niste li po tim odlikama neoromantik? Pripadam konzervativnom krugu akademske tradicije, uvijek sam se divio milenijskoj tradiciji europskog slikarstva i grafi-

Ovih dana, u ozra~ju nadolaze}ih velikih blagdana, prije no}i Lejletu’l Kadr, u veliku pretprazni~ku ve~er rodila se na{a unuka Mey, k}er Ensara i Ire, koju su u na{e porodi~no gnijezdo donijeli bijeli meleci. Koliko to zvu~alo pateti~no, gledaju}i zasanjane o~i male Mey, kako spavaju iznad svakoga zla ovoga svijeta, u ~ovjeku se pojavi ona iskonska nada o novoj sre}i nad gajevima Bosne.

ke. David, Ingres, Delacroix, Gericault, Courbet, Degas, Corint, Menzel, Gustav Klimt, Max Klinger, na{a zlatna trijada hrvatskog slikarstva Ra~i}, Kraljevi}, Beci}, Medovi}, Bukovac, Jurki}, Zec, Jordan, Stan~i} i Vejzovi}i. Ovu drugu struju figurativnog diskursa, koja je bila optuìvana za akademski eklekticizam, branio je u jednom pari{kom salonu veliki slikar Degas: - Ne ~ini li Vam se da su figure Ingresa pretjerano ugla|ene u modulaciji kao da su ra|ena od cinka? -Da, one su od cinka, al’ ne zaboravite, Ingres je velemajstor u cinku, odgovorio je Degas. Koliko je u tom smislu na Vas utjecao ideal Francisca Goye? Nadalje, moèmo li govoriti o utjecaju Eugenea Delacroixa, posebice kada je rije~ o àru i zanosu boje, pa i kada su zagasite, i njenim kontrastima? Goya, u mojoj mladosti, bio je inspirativna koordinata mog magistarskog rada “Fantasti~no u europskoj grafici“. Najmanje 150 godina prije svoga vremena anticipirao je tehnolo{ke i kompozicijske naume u tehnici bakropisa, napose akvatinte, zbog velike mogu}nosti valera (Desastres de la guerra, Tauromaquia). Bio je prorok, izazov, novovjekovnim novim grafi~arima, Klingoru, Corintu, [vabinskom, Picassou, Jirìju, Anderleu. Goya je jo{ davno uvidio “da iz propasti svetog dru{tvenog poretka nalazi u odgovoru uspona velikog JA“. Ispravno postaje privatno, uzvi{eno podru~je unutra{njeg monologa gdje potrebe postaju ~injenice. (Germano Celent) Berdjejevska potraga za novim svijetom, novim krajolikom, stvarala~ki ~in predstavlja transcendiranje, izlazak iz granica imanentne stvarnosti, proboj slobode ka nu`nosti, nemogu}nost nikakvog ostajanja u ovome svijetu. [to za Vas kao vrsnog anatomistu zna~i ljudsko tijelo? U svakom slu~aju ono nije samo neporo~na nje`nost ve} i vi{estruka poruka. I jo{ kaèmo da tijelo (put) u Vas nije ni dijabo-

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

Pripadam konzervativnom krugu akademske tradicije, uvijek sam se divio milenijskoj tradiciji europskog slikarstva i grafike. David, Ingres, Delacroix, Gericault, Courbet, Degas, Corint, Menzel, Gustav Klimt, Max Klinger, na{a zlatna trijada hrvatskog slikarstva Ra~i}, Kraljevi}, Beci}, Medovi}, Bukovac, Jurki}, Zec, Jordan, Stan~i} i Vejzovi}i. iznad svakoga zla ovoga svijeta u ~ovjeku se pojavi ona iskonska nada o novoj sre}i nad gajevima Bosne. Tada sam prvi put osjetio, kao slikar, da ne mora kist uvijek biti umo~en u ù~. Sjetio sam se uz ovu veliku sre}u moje porodice, dolazak Mey na svijet, jedne sekvence prije rata o pravoj idili sre}e bosanske porodice na imanju obitelji prijatelja Faruka Konjhodì}a na imanju u Pazari}ima, pokraj Sarajeva. Kao kod Zije Dizdarevi}a, idila, zlatna jesen, mje{tani zidaju {eref na bijeloj dàmiji, dobro se ~uje kao kru{ke jer basme i napukli orasi tutnje po ba{~dìku i muklo udaraju po travi. Rahatluku nikad kraja nema. Grana od bora pala kraj dvora... Kratki su interegnumi mira i sre}e u Bosni. li~no ni isklju~ivo sveto (jer po~esto predo~ava takozvanog malog ~ovjeka – radnika i seljaka), ali pokazuje svoju krhkost i prolaznost u svojoj naturalnosti (verizmu), no, na kraju kao da ga ipak ne{to povezuje s Boànskim (duhovnim), jer primje}ujemo zaista malo klica poro~nosti, odnosno, èstoke seksualnosti. Moèmo li zaklju~iti da je u Vas ljudsko tijelo razapeto izme|u duha i bezdana zbilje? Tijelo je sve. Degas o crtanju tijela kaè: Crte` nije oblik, to je promi{ljanje o formi. Bi}e (forma, tijelo, tvar) kod Ibn Sine, kod Aristotela obrazuje donju osnovu, postament, zadnju mekamsku stanicu primitka Boìje Objave. [to je god anatomija bi}a savr{enija i istinitija (Velasquez, Rembrant, Leonardo) bliè je Nu`nom bi}u koji je vrelo svih istina. Ljudsko bi}e je stvarnost svih tvari, personalna povijest svijeta koja nikad nije napisana. Taj ~ovjekov moralni pad monstruozno se pokazao u zadnjem ratu. Va{ ciklus Srebrenica (to da se ne zaboravi) iznovice aktualizira strahotne doga|aje. S pravom, naravno, jer je u~injen veliki grijeh jednog naroda nad drugim. Zar Vam je bila potrebna distanca od desetak godina da biste na svoj originalni na~in predo~ili svoju ljudsku, umjetni~ku i gra|ansku hrabrost? Puno je mraka, tisu}ugodi{nje tmine koja stoji izme|u ljudi (Amos Oz) kao naroda na dvije obale Drine, izme|u Zvornika i Srebrenice. Sje}am se davno da je Adorno govorio iz Auschwitza - {to ostaje u umjetnosti, u izri~aju? - Ostaje samo ljudski krik, nadnaravni poj ne~eg dubokog, autenti~nog vapaja ~ovjeka. Berdjajev kaè da povijest be{}utno mrvi ~ovjekovo bi}e. Nema razumijevanja za njegovu sudbinu. Te{ko je artikulirati u umjetnosti, iza ovakvih tragedija, novu nadu. Moram ne{to priznati, ovih dana, u ozra~ju nadolaze}ih velikih blagdana, prije no}i Lejletu’l Kadr, u veliku pretprazni~ku ve~er rodila se na{a unuka Mey, k}er Ensara i Ire, koju su u na{e porodi~no gnijezdo donijeli bijeli meleci. Koliko to zvu~alo pateti~no, gledaju}i zasanjane o~i male Mey, kako spavaju

BEHAR 100

Je li jedan od Va{ih poticajnih uzora i Vlaho Bukovac, kojem se neskriveno divite i kojeg citatno unosite u svoje slike? Vlaho Bukovac je dio moje biografije kao i Lozica i Dubrovnik.To je onaj mali komad zemlje na Peleponezu koji se zove u mitu Arkadija. To je moja Lozica. Uvijek iznova sje}anje na Medovi}a i Bukovca.To je ljeto pokraj Dubrovnika. Iz dana{nje perspektive, kada Vas se obilato uvaàva i kada se ozbiljno prou~ava Va{a poetika kao izdvojen fenomen, {to za Vas zna~e malobrojne kriti~ke primjedbe, primjerice one Ive [imat Banova koji je svojedobno izvr{io napad na Va{e slikarstvo predstaviv{i ga kao suhoparni akademizam i anakronizam, iako je, barem ovo potonje, u svijetu normalni radno umjetni~ki postupak? Figurativna umjetnost je najozbiljnija stvar {to su ljudi stvorili u sferi umjetnosti oblika. Ima li pravo jedan od autoriteta iz povijesti umjetnosti, Jiri Anderle, kada kaè da ste uistinu upori{te na{li u svijetu novih figurativaca? Moè li se antropomorfizmom, odnosno re~enom figurativno{}u, ozna~iti i predo~iti sva bol i jad ~ovjekove egzistencije i njegov na~eti psihizam? Smatrate li da likovnu scenu iznovice osvajaju oni koji ne podlijeù pomodarstvu (mo`da nekoj vrsti konkretizma i apstrakcije) i koji se vra}aju tradiciji i zanatu, ba{ kao i Vi? Edward Lucie Smith je rekao da ovaj bosanski slikar, pripada onom krilu postmodernog slikarstva, na tradicijskoj osnovi bez subverzije. Ostalo je sve u njegovim esejima o meni. Jeste li ikada ponovili zaista veliki uspjeh koji je polu~ila Va{a izlo`ba u Umjetni~kom paviljonu u Zagrebu? Uostalom, Vas uvaàva ~uveni galerist Fach koji je najodlu~nije skrenuo pozornost ka “figurativcima”. Mislim da je moja velika retrospektivna izlo`ba u Muzeju Caixa Forum Barcelona 2009 imala preko 80000 posjetitelja i

PORTRETI: Mersad Berber

mislim da je po recentnosti postava bilo ne{to ponajbolje {to sam napravio u svom slikarstvu. Ne treba zaboraviti da Barcelona ima tri velike donacije Miróa, Tapiesa i Picassa. Grad slikarstva. Izlo`ba ima samo jednu posvetu, neznanoj mladosti Bosne koja je izginula brane}i domovinu. Jesu li Va{i veliki formati apoteoza neke za Vas veli~ajne zgode iz povijesti ili iz neke zna~ajne pri~e, mo`da Andri}eve? Osamdesetih godina napravio sam monumentalnu repliku “Splav meduze Theodora Gericaulta“, na taj splav sudbine stavio sam svoje prijatelje. To je bilo kao neko predskazanje onog velikog ratnog uru{avanja Bosne. Kasnije sam radio Poliptih o mladom regentu Osmanu (Smaknu}e mladoga regenta sultana Osmana) uz predstavu Gunduli}evog Osmana u Hrvatskom narodnom kazali{tu u reìji Georgija Paroa. Zadnji veliki poliptih koji sam napravio vaàn je za moje uspomene na moje posjete u Sankt Petersburg i posve}en je Kazimiru Maljevi~u (Maljevi~ zadnji put sanja crvenu konjicu na Nevskom prospektu). Pole Valery govore}i o jednome eseju o Degasu: “Taj slikar je u jednom vrlo dobrom svom sonetu zapisao o konju - sav nemiran i gol odjeven u svili“. Konj je znao biti heroi~an, reprezentant povijesti, kao veliki Marko Aurelije na bronci. Zanima nas Va{a fascinacija dervi{ima (nak{ibendije i rifaije) jer, na Va{im slikama prepoznajemo, izme|u ostalih, i {ejha Mustafu âjlakovi}a iz Srebrenika. Jeste li u sufizmu prepoznali ishodi{te duhovnosti bosanskih muslimana? Bosanski sufizam, nastao kroz povijest na na{em zemljovidu, rifaije i nak{ibendije, koje ste spomenuli u Va{em pitanju, kao i ostali tarikati, zasigurno imaju onu duhovnost, duboku potrebu za izbavljenjem iz svijeta nesavr{enosti u Svijet Svjetlosti. Odlazak iz stvarnog svijeta punog gre{aka i priprema du{e za katarzu iz svijeta ~ula, kulminiraju}i u iluminaciju i gnozu te ispravl-

janje du{e koja stalno grije{i, znamenitost je na{ih hamzevija, bajramija i melamija. Iluminacije su to ~ovjeka koji uskrsava iskustvo autora. Bliska im je philosophia perennis. “Unutarnje putovanje (tesavvuf) je zbirka doktrina, duhovna tehnika kona~ne milosti barakaha, a to ~ini totalitet i su{tinu islama, realizacije jedinstva (tawhid)”, mudro kaè Hossein Nasr. Mnogi dervi{i (muridi) pogotovo iz tekija isto~ne Bosne, kao i ostali ìtelji iz tih krajeva, bili su `rtve krvavog rata i borci za obranu domovine. Uvaènog {ejha âjlakovi}a, i mnoge muride, upoznao sam u tekiji u Srebreniku gdje sam bio po~a{}en da sudjelujem na obredu zikra gdje sam istom i crtao. Bosna je dala velike pjesnike sufizma, na primjer Ahmeda Vahdetija, misti~nu li~nost Hamze Balije Bo{njaka iz Gornje Tuzle, osniva~a sinkretisti~kog reda koji je u krvi ugu{en od osmanlijskog carstva. Taj gusti veo tame i koprene ponad bosanske povijesti, sa za~u|uju}om erudicijom i entuzijazmom predo~io je {ejh Edin Urjan Kukavica u svojoj knjizi Hamzevije: “Svako bi}e posjeduje tajnu, koja je svejednako op}a i samo njegova te uìva u blagoslovljenim visinama i dubinama Njegove blizine, odnosno, posjeduje potencijalitet da realizira sebe kao “al insan al kamil”. Za mene kao slikara to je velika i zahtjevna tema. Poku{ao sam jo{ u monografiji “Srebrenica”, rade}i na temi dervi{a, prvi put u jednom dijelu povijesti, likovnim mimesisom dodati jednu likovnu komponentu tom istraìvanju u sferi islamske metafizike. Smatra se da je konj jedan od glavnih arhetipova koji su se utisnuli u ljudsko pam}enje. Kao univerzalan simbol on je slika ljepote ostvarene vla{}u duha nad osjetilima. Snaga simbola konja sadràna je u tome {to je on ìvot i stalnost u nestalnosti ìvota i smrti – povezan u gornjem nebeskom svijetu s trima osnovnim elementima: zrakom, vatrom i vodom. On je Apolonov atribut, simbol plahovitosti i ùdnje, snage, stvarala~ke mo}i i mladosti. Naravno, postoji i konj smrti, smrti koju u nekim prizorima konj navje{}uje od antike do srednjeg vijeka pa sve do europske narodne ba{tine. U svakom slu~aju simbol konja u Vama budi neke instinkte, ne{to nesvjesno i psihi~ko. Kakve zapravo mo}i Vi pridajete konju i koja sje}anja u Vama budi njegova slika? Mene je zanimao bosanski brdski konj. îtava povijest na{eg naroda jedan su uz drugoga, ~ovjek i konj. Opjevan je na ste}ku iz Zgo{}e. To je najljep{a nekropola u bosanskoj povijesti. Profesor Ivo Frange{, govore}i u Umjetni~kom paviljonu o mojim konjima, 1998 godine, doslovno je napisao “Prije svatova, prije paleì, prije ratova ~uje se topot konjice na visoravni“. Konj je po svom savr{enom konstruktu uz ljudsko tijelo najomiljenija antropometrija umjetnosti crtanja. O toj opsesiji crtanja konja, Paul Valery, misle}i na Degasa, rekao je jednu istinu: “Mo`da je crte` najve}a napast koja salije}e duh ~ovjeka“. Na kraju, kakvi su Vam budu}i planovi, mo`da nove slike s novim motivskim prosedeom ili novi jo{ ve}i i agresivniji izlo`beni projekti na radost po{tovalaca? Kako }ete proslaviti 50-godi{njicu svoga zaista vrijednog umjetni~kog rada, ovjen~anog mnogim uspjesima? Od novih izlo`bi, mo`da jedna nova izlo`ba - Sarajevski atelier-ru{evine, Ecce homo (Poslije \ume u Umoljanima), crtanje Bosne, mogu}i su projekti na putu.

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

Mersad Berber:

^udesno poimanje svijeta BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

Mudrost na razme|u: zgode iz vremena Dubrova~ke Republike i Osmanskog Carstva (2) Pi{e: Vesna Miovi} (Palmotta), dvojica vrlo hrabrih ljudi. Bona je bio ~lan spomenute “Krizne vlade” u koju su bili birani najsr~aniji plemi}i. Palmoti} je bio poklisar hara~a 1665. Vijesti o Od suza do samoubila~ke tvrdoglavosti Dubrova~ki poklisari hara~a samo su se jednom suo~ili s potresu zatekle su ga na putu povratka s tog poslanstva. prete{kom nevoljom. Ta nevolja zvala se Kara-Mustafa. Stigav{i u Dubrovnik, shvatio je da na svijetu vi{e nema Kara-Mustafa je uzeo Dubrov~ane na zub jo{ u vrijeme nikoga. Pod ru{evinama svoje ku}e na{ao je mrtva tijela kad je bio zamjenik velikog vezira, jer mu nisu dali dar supruge i sve ~etvero djece. Ve} dva mjeseca kasnije opet kakav je traìo. Za osvetu je iskoristio prvu priliku, najteù je morao u Istanbul. îm su Palmoti} i Bona stigli u Jedrene, do~ekao ih je Kadubrova~ku tragediju. Dana 6. travnja 1667. godine Dubrovnik je pogodio strahovi- ra-Mustafa, bijesan, jer mu nisu donijeli onih 150.000 taliti potres. Poharao je cijelo podru~je Republike, sru{io dobar ra: “Sli~io je na Etnu koja je iz ognji{ta svojih o~iju rigala dio grada i pobio polovinu stanovni{tva. Dubrov~ani su se vatru, neobi~no je bio nalik nekoj furiji stigloj iz pakla, jer othrvali i ovom jadu. Odmah nakon potresa uspostavili su je njegovo crno lice postajalo u ljutnji jo{ crnje i stra{nije, privremenu vlast, takozvanu “Kriznu vladu”. Ve} u lipnju, a svojom bezobli~no{}u ono je prestravljivalo nazo~ne’! Dubrova~ke vlasti naredile su institucije dràvne vlasti djelovaBoni i Palmoti}u da za sultana le su normalno premda je u potDubrova~ki diplomati bili su u stanju lijevati ripripreme govor, koji }e mu opresu izginulo vrlo mnogo plemijeke suza u pravom smislu rije~i kad god i kosjednuti i du{u i misli. Poklisari }a. Dubrov~anima je slijedio liko god je bilo potrebno. Lijevali su ih po nasu tako i u~inili. Jaketa Palmoti} oporavak od te{kog {oka, oplatada je bez sumnje napisao svoje re|enju, slijede}i uputstva Senata, koji bi im kivanje mrtvih, obnavljanje razonajbolje knjièvno djelo, govor renog grada (koje }e trajati deto~no odredio pred kim, kada i uz koje rije~i nad govorima, izgovoren sa susetlje}ima). Kao da to nije bilo trebaju po~eti plakati: “Bacite se velikom vezizama u o~ima, koji je duboko dirdosta i previ{e, na Porti ih je doru pred noge i briznite u pla~ mole}i ga da vam nuo sultana:“Primogu}i, pri~es~ekao novi {ok. Ba{ na temelju radije odrubi glave nego da vas otpusti s kobtiti, nepridobitni milostivi care, posljedica potresa, Kara-Mustanom odlukom o uni{tenju nesretnoga i sirokoga slavnomu imenu sve ~etir fa skovao je plan kako iz Dubrostrane od svijeta sa svojim krama{nog grada. Naglasite da }e za godinu davnika izvu}i novac. Imaju}i na ljim klanjaju se,... umiljeno te umu izginule dubrova~ke plena do}i novi poklisari koji }e svojom krvlju i ìmolimo za veliko veli~anstvo tvomi}ke obitelji, sjetio se zakona votima tako|er potvrditi istinu o stra{nom je za slavne du{e svijeh roditelja, po kojemu imovina osmanskih dubrova~kom siroma{tvu, poznatom i Bogu i djeda i pradjeda tvojeh, za ~estite podanika, umrlih bez nasljednicijelom svijetu. Takvim i sli~nim rije~ima pozakletve i njihove i tvoje pomiluj ka, prelazi u vlasni{tvo osmankaìte da ste potpuno smeteni, da se ne monas, pomozi nas, zahrani nas ske dràve. Za imovinu izginulih pod krilom tvojem milostivi care, ète podi}i na noge i da }ete radije umrijeti neplemi}a napamet je odredio proda se opeta na{ Grad ponovi, da tuvrijednost u iznosu od 150.000 go u Grad donijeti zlokoban glas koji }e ucviliti vjeran bude u vijeke ko ti je i talira (oko 5,5 dubrova~kih harati dràvu toliko privrènu sultanu.” dosle bio. Izvan {to }e carstvo ~a). Dubrov~ani su mu uzvratili tvoje ovako milostivijem djelom protuargumentom: “dosad su svi sultani jam~ili da imovina Dubrov~ana umrlih na pod- ugoditi i nebu i svijetu i od Istoka do Zapada slavnijem glaru~ju Carstva ni u kojem slu~aju ne moè pripasti osman- som vjekovito u~init ime svoje, mi zavi{e tvoji vjerni hara~ari skoj dràvi. A sad, polaè se pravo na imovinu Dubrov~ana sa svijem pukom i rusagom na{ijem ne}emo pristat mole}i umrlih u Dubrovniku!’ Uzalud. Kara-Mustafa nije odustajao Gospodina Boga da te uzvisi u svakom dobru i u dugu ìvotu i nije ga imao tko zaustaviti. Njegov gospodar, veliki vezir i da dopusti da Veli~anstvu tvomu vas saj svijet robuje i sve Ahmet Koprulu, ve} je godinama ratovao na Kreti. Sultan ohole glave neprijatelja tvojeh da pod slavnijem carskijem Mehmed IV. uglavnom je ìvio u svom dvorcu u Jedrenima, nogami sple{ane i za vas vijek satrene ostanu..!’ Govor je preveo dubrova~ki dragoman. Cijeli dvor netrelutao okolnim {umama i lovio divlja~. Nekoliko mjeseci nakon potresa, na Portu su pristigli po- mice je slu{ao. Potreseni sultan prekinuo je {utnju i nareklisari hara~a Nikolica Bona i knjièvnik Jaketa Palmoti} dio Kara-Mustafi da upita poklisare èle li jo{ {togod re}i.

Vratolomije dubrova~kih diplomata

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

Odvratili su da je velikom i mudrom sultanu metode. âk su i plakali. Dubrova~ki diplodovoljno i pola rije~i da shvati tragediju mati bili su u stanju lijevati rijeke suza u jadnih Dubrov~ana. Kara-Mustafa morao pravom smislu rije~i kad god i koliko god je se povu}i. Iako je bio vrlo utjecajan, tada se bilo potrebno. Lijevali su ih po nare|enju, jo{ nije usudio vr{iti svoju volju do kraja. slijede}i uputstva Senata, koji bi im to~no Palmoti} je kasnije ovo dramati~no poslanodredio pred kim, kada i uz koje rije~i trestvo detaljno opisao u spjevu Dubrovnik baju po~eti plakati: “Bacite se velikom ponovljen. U stihovima je prikazao susrete s veziru pred noge i briznite u pla~ mole}i ga da vam radije odrubi glave nego da vas ministrima Porte, neprijateljstvo Kara-Musotpusti s kobnom odlukom o uni{tafe, sve muke koje je prolazio zatenju nesretnoga i siroma{nog jedno sa svojim kolegom Nikograda. Naglasite da }e za godinu licom Bonom. Svi dubrova~ki pokJaketa Palmoti}: dana do}i novi poklisari koji }e lisari hara~a, nakon zavr{enog “Primogu}i, pri~estiti, nepridobitni milostisvojom krvlju i ìvotima tako|er poslanstva, bili su du`ni napisati vi care, koga slavnomu imenu sve ~etir potvrditi istinu o stra{nom dubrotakozvani zavr{ni izvje{taj o razgostrane od svijeta sa svojim kraljim klanjaju va~kom siroma{tvu, poznatom i vorima koja su vodili na Porti. DoBo gu i cijelom svijetu. Takvim i bar dio Palmoti}eva spjeva moèse,... umiljeno te molimo za veliko veli~ansli~ nim rije~ima pokaìte da ste mo smatrati preciznim zavr{nim stvo tvoje za slavne du{e svijeh roditelja, potpuno smeteni, da se ne moète izvje{tajem poklisara napisanim u djeda i pradjeda tvojeh, za ~estite zakletve podi}i na noge i da }ete radije umstihu. i njihove i tvoje pomiluj nas, pomozi nas, rijeti nego u Grad donijeti zlokoban Godine 1676. Kara-Mustafa je pozahrani nas pod krilom tvojem milostivi glas koji }e ucviliti dràvu toliko stao veliki vezir ~ijoj mo}i vi{e nije care, da se opeta na{ Grad ponovi, da ti privrènu sultanu.” bilo kraja. Odmah je la`no optuìo Dubrov~ane da su tijekom nedavSekundo Gozze nesumnjivo je povjeran bude u vijeke ko ti je i dosle bio. Iznog Kandijskog rata osmanskim kli sar koji je vje{tinu plakanja razvio van {to }e carstvo tvoje ovako milostivijem trgovcima napla}ivali carinu vi{u do savr{enstva. U vrijeme sukoba s djelom ugoditi i nebu i svijetu i od Istoka do od dogovorene. Na ime od{tete Kara-Mustafom koristio ju je do Zapada slavnijem glasom vjekovito u~init zatraìo je 2.150.000 talira, ~ija je karikaturalnih razmjera. Plakao je ime svoje, mi zavi{e tvoji vjerni hara~ari sa vrijednost iznosila otprilike koliko stalno i svugdje. Plakao je toliko da svijem pukom i rusagom na{ijem ne}emo 70 dubrova~kih hara~a. je osmanskim uglednicima doslovNjegova optu`ba uistinu je bila no bilo zlo od samog spomena njepristat mole}i Gospodina Boga da te uzvisi la`na, ali ta ~injenica nije vrijedila govog imena. Kada se po tko zna u svakom dobru i u dugu ìvotu i da dopusti ni{ta. Dubrova~ke vlasti znale su koji put htio sastati s jednim od njih, da Veli~anstvu tvomu vas saj svijet robuje i da im jedino preostaje pregovataj mu je poru~io: “Moè, ali ako sve ohole glave neprijatelja tvojeh da pod rati i poku{ati maksimalno smamisli plakati neka mi ne dolazi.” slavnijem carskijem nogami sple{ane i za Kad se zajedno s jo{ trojicom dubnjiti iznos navodne od{tete. S Kavas vijek satrene ostanu..!’ rova~kih poklisara na{ao pred Kara-Mustafom su pregovarali svera-Mustafinim zamjenikom, zamjeukupno osmorica dubrova~kih nik je uznemireno pokazao na poklisara, pri ~emu su upoznali najstra{nije osmanske tamnice, iskusili najgora mu~enja, njega i nervozno upitao: “Je li ovo onaj koji pla~e?” prijetnje i poniènja. Za nevolju, me|u osmanskim dosto- Me|utim, ~im bi se pokazalo da poniznost natopljena sujanstvenicima nije bilo ama ba{ nikoga da se za njih zalo- zama ne donosi korist, dubrova~ki diplomati potpuno bi ì. Svi su ih vrije|ali i bili nemilosrdni. Evo {to se dogodi- promijenili taktiku. U trenu bi postali nepokolebljivi i lo kad je poklisar Marojica Caboga poku{ao isprositi mi- hrabri, spremni `rtvovati vlastiti ìvot. Takvima su se iskazali mnogi, me|u njima i diplomatski borci protiv Karalost od Kara-Mustafe. Mustafe: Nikolica Bona, Marojica Caboga, \uro Bu}a, i Kara-Mustafa: “Van, kauri!” Marojica Caboga: “Milost, gospodaru!” isti onaj pla~ljivac Sekundo Gozze. Kara-Mustafa: “Van! Rasr|en sam supro} vami jer ~inite Marojica Caboga, Sekundo Gozze i \uro Bu}a dospjeli su u inad, ko{ulja je na vami od laà vragovi kaurski. I da lazite zloglasni zatvor Yedi-kule: “Odvedeni smo u grobnicu za ìtrbuhom golijem po zemlji i bez ruka i bez noga ve}e vam ve, mra~nu, bez tra~ka svjetlosti, punu mokra}e i izmeta. se ne vjeruje ni{ta’.’ Nisu nam dali unijeti ni prostirku. Na{li smo se u dru{tvu Marojica Caboga: “Gospodaru, ja se u Dubrovnik ne smi- dvanaestorice razbojnika, koji su tijekom sljede}ih nekojem vratiti dok ne zavr{imo posao jer }e mi dubrova~ka liko dana jedan za drugim skon~ali na vje{alima. Oni su gospoda glavu odsje}i’” nam se prve no}i smilovali i dali nam svije}u, vr~ vode i jedKara-Mustafa: “A ti, ako ne smije{ otiti, ostani, ter se nu prostirku punu izmeta i razne gamadi. Ako uskoro ne potur~i” oti|emo s ovog neopisivog mjesta, buhe }e nas ìve izjesti.” Poklisari su isku{avali sve mogu}e pregovara~ke taktike i Zato~enici nisu pokazivali strah. Nisu htjeli popustiti pod

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

prijetnjama i pritiscima. Dràli su se kao ljudi koji se ni- {to su mu vlasti pokvarile zabavu. Pred vratima Dvora, ~ega ne stra{e, jer ionako nemaju {to izgubiti. Osman- sudario se s bratom sestrina muà Nikolom Sorgom, koji lijama su poru~ivali da }e stanovnici Dubrova~ke Repub- je na prethodnoj sjednici Senata o{tro kritizirao Cabogino like zbog postupaka Kara-Mustafe svi zajedno napustiti prijateljevanje s osmanskim podanicima. Caboga se zato svoju zemlju, a onda, tko zna {to }e se dogoditi. Ovakva bacio na njega ~im ga je ugledao i smrtno ga ranio. Zavrtvrdnja bila je diplomatska metoda, koju su Dubrov~ani {io je u tamnici u Kneèvom dvoru i tamo ~amio pet godikoristili samo u kriznim situacijama. I uvijek je palila. Os- na. Tada je gruhnuo onaj stra{ni potres, protresao Kneèv manlije su morali znati da dubrova~ki diplomati pretjeru- dvor, na Caboginoj }eliji otvorio se procijep kroz koji se, ju, no nisu htjeli ni najmanje riskirati. Uz sve mogu}e ra- neozlije|en, provukao i do~epao slobode. Ni na pamet mu tove koje su vodili, uz sve probleme koji su u to vrijeme nije palo da iskoristi priliku i pobjegne, ve} se stavio na morili osmansku dràvu, najmanje im je trebalo novo ~elo vojnog odreda zaduènog za odràvanje reda i sigurkrizno àri{te. nosti u poru{enom gradu. Vlasti su ga imenovale ~lanom Osmanski uglednici koji su podràvali Kara-Mustafu uz- Krizne vlade. Opasnost od tamnice vi{e mu nije prijetila. nemireno su govorili: “Nije potrebno da Dubrov~ani bjeè Marojica Caboga je ~etiri puta bio poklisar hara~a, a iz Dubrovnika, jer valjda vide koliko ih sultan voli. Vi uì- skoro svako od tih poslanstava obiljeìo je na svoj na~in. vate njegovu milost i ìvite u miru pod krilima njegove Tijekom poslanstva 1659. stavio je na glavu ~almu i po{ao gledati sultana Mehmeda IV. kako za{tite. Nema razloga da na lovi u blizini Jedrena. Dubrova~ki drugim stranama svijeta traìte Naklonosti i prijateljstva pojedinaca uvijek Senatori ~upali su i perike i kose bolju sre}u... “ su bila, jesu i bit }e presudna u diplood bijesa. Kako je mogu}e da Dugotrajna tvrdoglavost dubromatskim odnosima. Nerijetko, dubrova~ki jedan dubrova~ki diplomat zabova~kih poklisara kona~no je po~epoklisari sklapali su na Porti prijateljstva ravi na protokol? Kako je mogu}e la donositi rezultate. Kara-Mustada na glavu stavi ~almu, i to samo fa je drasti~no obuzdao pohlepu i koja su nadilazila okvire golog politi~kog zato da se {to bolje uklopi u svjetpristao uzeti 60.000 talira, iznos interesa. Najiskreniji prijatelji bili su im inu koja gleda sultana u lovu? 35 puta manji od onoga koji je dostojanstvenici rodom iz Bosne i HerNikako ga nisu mogli shvatiti. ispo~etka traìo. cegovine. S Dubrov~anima su se susretali U vrijeme sukoba s Kara-MustaU dubrova~kom sukobu s Karara{irenih ruku, srda~no se pozdravljali, fom (1676.-1682.), poklisari su bili Mustafom pao je jedan ìvot. Nikoradosno razgovarali na materinjem jeziku. na rubu ìv~anog sloma i stalno lica Bona zavr{io je u zatvoru u Sisu se me|usobno sva|ali. Naravlistriji. Te{ko se razbolio i u kolovozu 1678., umro okovan lancima. Senat mu je u znak zahval- no, prednja~io je Marojica Caboga. Kad su se svi poklisari vratili u Dubrovnik, vlasti su pokrenule sudsku istragu. nosti dao postaviti spomen-plo~u u dvorani Velikog vije}a. Naime, sumnjale su da su pregovori s Kara-Mustafom trajali dugo ba{ zbog sva|a i nesloga me|u poklisarima. SvjeMarojica Caboga, poklisar vrele krvi Kao {to smo vidjeli, Marojica Caboga dao je svoj obol u do~ili su ~lanovi pratnje, dragomani, sluge i vojnici. Isposte{kom sukobu s Kara-Mustafom, ali o tom neobi~nom tavilo se da su se Marojica Caboga i Sekundo Gozze sva|ali neprekidno. Ni jadi koji su ih sna{li u zatvoru Yedikule nisu dubrova~kom plemi}u treba jo{ pripovijedati. Caboga se rodio 1630. godine i izrastao u krupnog ne- im ohladili glave. Tamo su se potukli. Sva|ali su se i nakon obuzdanog mladi}a duge kose i brade. Duhoviti Dubrov- {to su iza{li iz zatvora. Sekunda je izlu|ivalo {to Caboga i ~ani nadjenuli su mu nadimak “Mrvica”. Mrvica je najvi{e kolega mu poklisar \uro Bu}a razgovaraju na osmanskom od svega volio ban~iti i izazivati skandale. Recimo, jednom turskom samo da ih on ne bi razumio. Poku{avao je nagovje ma~em probu{io {e{ir na glavi sve}enika samo zato {to oriti dragomana Pera Baletina da mu prevodi. Ali, Baletin ga nije pristojno pozdravio. se Caboge toliko bojao da se nije usu|ivao ni rije~i progovCaboga je odli~no govorio osmanski turski jezik. êsto se oriti. Kao {to se i moglo o~ekivati, sukob je jednog dana druìo s osmanskim podanicima, koji su ga srda~no i lako proklju~ao. Marojica Caboga i Sekundo Gozze isukali su prihva}ali. Dolazili su u Cabogin ljetnikovac na rijeci Om- ma~eve i navalili jedan na drugoga. Sre}om, na vrijeme su bli, gdje bi prvo jeli i pili, a onda zajedno i{li u lov. Narav- ih razdvojili dvojica vojnika i dragoman Baletin. Iz sobe su no, vlastima se nije svi|alo {to pripiti Caboga i osmanski izveli Sekunda koji je i dalje bio oran za sva|u deru}i se na podanici neobuzdano vitlaju oru`jem po dubrova~kom Cabogu: “lopove, lopove!” Tek kad je pro{la opasnost od podru~ju. Ipak, ni{ta nisu poduzimale. U to vrijeme, po oruànog sukoba, oglasio se dragoman Baletin posje~en selima na istoku Republike harali su neki razbojnici iz os- preko ~ela i nosa: “Gospodo presvijetla, mene vlasti nisu manskog Herceg-Novog. ovdje poslale da me vi sije~ete, pa vas zato molim da me Jednog dana 1662. godine, Caboga je pozvao u goste ba{ otpustite’’ Iako su ga skoro ubili a da to nisu ni primijetili, osmanske podanike iz Herceg-Novog. Kap je prelila ~a{u nisu mu dopustili da ode. kad se pro~ulo da je jednome od njih darovao pu{ku. Poz- Na koncu, vlasti nikoga nisu kaznile, {to je bilo i za o~ekivan je da se smjesta pojavi u Kneèvom dvoru i opravda vati s obzirom na strahote koje su u Istanbulu proìvjeli. I svoje pona{anje. Osedlao je konja i uputio se u Grad, ljut to ne samo strahote, nego i studen, i è|, i glad. Toliko su

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

novaca potro{ili na mito da su na kraju ostali bez nov~i}a u dèpu: “studen je nevi|ena, a mi nemamo ni za drvo, ni za ugljen. Ne moèmo ni jesti, ni piti jer nam se vino i kruh smrzavaju na stolu. Jo{ samo ~ekamo da nam se ova tro{na ku}a koju smo unajmili sru{i na glavu”. Naklonosti i prijateljstva pojedinaca uvijek su bila, jesu i bit }e presudna u diplomatskim odnosima. Nerijetko, dubrova~ki poklisari sklapali su na Porti prijateljstva koja su nadilazila okvire golog politi~kog interesa. Najiskreniji prijatelji bili su im dostojanstvenici rodom iz Bosne i Hercegovine. S Dubrov~anima su se susretali ra{irenih ruku, srda~no se pozdravljali, radosno razgovarali na materinjem jeziku. O tome {to se sve moglo posti}i kad bi se susreli dvojica prijatelja iz Bosne i Dubrovnika, govori doga|aj iz 1687. godine. U tijeku je bio austrijsko-osmanski rat. Dubrov~ani su vjerovali da }e Austrijanci osvojiti Bosnu, pa su austrijskom caru po~eli pla}ati tribut od 500 zlatnika. Pla}anje tog iznosa progla{eno je nastavkom ve} spominjane dubrova~ke tributarne obveze prema hrvatsko-ugarskim kraljevima od 1358. do 1526. godine. Dubrov~ani su poduzeli sve da ovu novu vezu s austrijskim carom zadrè u tajnosti. Me|utim, car je u Dubrovnik poslao svojeg rezidenta i time, usred rata, javno dao na znanje da su Austrija i Dubrova~ka Republika dvije itekako prijateljske zemlje. Vlasti su morale hitno ne{to poduzeti znaju}i da }e Osmanlije po~eti sumnjati. âk su razmi{ljale da rezidenta uklone uz pomo} ~a{ice otrova. U to vrijeme, u Beogradu se nalazio general osmanske vojske, veliki vezir Sulejman-pa{a, rodom iz Bosne. S Marojicom Cabogom susretao se u Istanbulu i Jedrenima tko zna koliko puta. Postali su dobri prijatelji, a zatim i pobratimi. Sasvim logi~no, vlasti su izabrale Marojicu da ode u Beograd i opravda ih. Osim te vrlo neugodne i osjetljive du`nosti, zapalo ga je i da veziru poku{a predati hara~ u novcima lo{e kvalitete (Dubrov~ani su hara~ u vi{e navrata predali osmanskim generalima u Beogradu). I tako se Marojica zaputio u Beograd da ispita granice Sulejman-pa{ina prijateljstva. Pokazalo se da je ono bezgrani~no. Sulejman-pa{a nije okoli{ao: “Zlo ti jutro Marojica, da vi nijeste pridali grad }esaru?” Marojica mu je odvratio: “Prisvijetli gospodine, da smo to u~inili, zar bih ja do{ao ovdi, pred tvoje noge da mi glavu odsije~e{? Da smo Dubrovnik predali }esaru, ~emu bi moja gospoda sada

Raspravljalo se i o hara~u koji su Dubrov~ani u 18. stolje}u pla}ali u srebrnjacima, umjesto u zlatnicima, uvjeravaju}i Osmanlije da druk~ije ne mogu jer su silno osiroma{ili. Istina je bila potpuno druk~ija. Poklisari su iz Dubrovnika odlazili s bisagama punim zlatnika, koje su putem kri{om i po vrlo povoljnim te~ajevima mijenjali u srebrnjake. A kada je reisefendija zatra`io zlatnike, Zarini mu je odvratio: “Va{a visosti, nama je zlatnik isto {to i Feniks, za njega smo ~uli ali ga nikad nismo vidjeli.” “Vi ste pravi erudit’, zadivljeno je zaklju~io reis-efendija.

~estitomu sultanu hara~ poslala?” Iako je znao ili barem slutio istinu, vezir je zaklju~io: “Ja ne znam ni{ta, ma ako {to bi, te{ko tebi Mrvica, i tvojoj glavi, jer neka mi svi laù, ma ako uhitim da mi ti, u koga se uzdam i otkrivam ti sve svoje srce, laè{ i najmanju stvar, nastradao si.” Caboga je zatim svojem prijatelju ponudio hara~, ~ija se polovina sastojala od nekvalitetnih dubrova~kih dinari}a. Iako je u sebi ve} znao da }e popustiti, vezir se nasmijao: “E, ba{ bi bilo lijepo da uzmem va{e srebrnjake, u kojima je vi{e bakra nego srebra.” Caboga je uporno tvrdio da su srebrnjaci kvalitetni, kao {to su i prije bili. “ôvje~e, kako }emo to u~initi, ja tega caru ni smijem rijeti, ni ukazati” - odgovorio je vezir radoznalo i{~ekuju}i {to li }e mu Caboga sada izmudrijati, a onda je ~uo: “Sultan nikad ne}e saznati u kojim smo novcima platili ako ih Va{a Visost uzme i odmah potro{i, recimo na pla}e vojnicima.” Sulejman-pa{a je zastao, onda opet prsnuo u smijeh, uhvatio Cabogu za ruku i rekao: “Kunem vam se mojom vjerom da ovo ne bih u~inio nikome na svijetu, ali zbog naklonosti koju prema vama osje}am, zbog toga {to ste se tako bolesni i stari potrudili do}i i vidjeti me, ne mogu vas odbiti.” Rizni~ar, koji je slu{ao cijeli razgovor, stresao se od glave do pete. Veziru je uzrujano rekao da }e sultanovu riznicu o{tetiti za 2000 zlatnika ako prihvati takav hara~. On mu je, me|utim, odrezao: “Ovo su moji ljudi i sad }u im oprostit sve ove zlatnike” Mrvica i Sulejman-pa{a vi{e se nikad nisu sreli. Tri mjeseca kasnije, Sulejman-pa{a je pogubljen zbog zanemarivanja vojnih du`nosti. Mrvica je umro 1692. Ali, njihovo prijateljstvo nije umrlo. Nastavili su ga njihovi sinovi Jusuf-beg i Marin Caboga.

Iznimka koja potvr|uje pravilo: diplomatska katastrofa 1606. Dubrov~ani su plemi}a Marina Getaldi}a (1568.-1626.) smatrali ~udakom. âk su ga se pomalo i bojali. Ne znamo za{to, zvali su ga “Bete”. [aptali su da je Bete vje{tac i vilenjak koji ìvi u morskoj {pilji, “Betinoj {pilji”, ispod svoje ku}e. Vjerovali su da tamo “poàrnim zrcalima” spaljuje brodove na morskoj pu~ini. A {to je Marin Getaldi} ustvari tamo radio? Definitivno nije spaljivao brodove, ve} je konstruirao paraboli~no zrcalo, ~iji se primjerak danas ~uva u Pomorskom muzeju u Greenwichu. Istaknimo da se proslavio i kao matemati~ar. Njegovo ìvotno djelo nosi naslov De resolutione et compositione mathematica (O matemati~koj analizi i sintezi). Na ulazu na Getaldi}evo imanje stoji natpis, koji u prijevodu glasi: Budite daleko, zavisti, sva|e, ta{tine, brige! Mir i spokoj krase pe}ine, perivoje, hridi. O~ito, ovaj zaneseni znanstvenik od ìvota je traìo samo malo mira i spokoja. Ali, 1606. godine, ba{ dok je cijelim svojim bi}em stvarao djelo Apolonije uskrsli (Apolonije, ro|en u 1. stolje}u u gradu Tijani u Kapadokiji, u dana{njoj Turskoj, bio je sljedbenik pitagorejske filozofije), vlasti su ga izabrale za poklisara hara~a. Tko zna kako se Getaldi} osje}ao u tom trenutku. Mo`da se radovao nadaju}i se da }e u Istanbulu nai}i na Apoloni-

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

tim ve}a bila je odgovornost poklisara. Ne znamo {to se to zbivalo u glavi Jakova Bobalija, a sasvim je jasno da se rastreseni znanstvenik Marin Getaldi} nije znao sna}i. Te{ko je zamjeriti mu {to su ga druge stvari interesirale vi{e od diplomacije. Tijekom poslanstva izmjerio je zemljopisnu {irinu Istanbula i predano (i uzaludno) tragao za arapskim prijevodom znanstvenih radova Apolonija, kojim se bavio kad su ga natjerali s hara~em u Istanbul.

Vrsni znalac osmanskog turskog jezika: dubrova~ki dragoman

Znaju}i da su Dubrov~ani dobro obavije{teni o svim zbivanjima, sultan Bayezid II. uputio im je 1482. godine ferman da mu jave sve {to doznaju o njegovom odbjeglom bratu D@EMU. Ferman je posebno vrijedan zato {to je pisan talijanskim jezikom. (Državni arhiv u Dubrovniku)

jeva djela prevedena na arapski. Mo`da je bio uàsnut, jer su ga dubrova~ke vlasti prekinule u znanstvenom radu. U oba slu~aja, nije te{ko zamisliti na {to je mogla sli~iti njegova diplomatska misija. Da bi nesre}a bila potpuna, u pratnji Getaldi}a i njegova kolege Jakova Bobalija na{ao se jedan nevje{ti dragoman. Naime, te godine vlasti nisu imale profesionalnog dragomana na raspolaganju, pa su dubrova~kog trgovca u Sofiji Nikolu Popovi}a, koji je znao osmanski turski, silom i prijetnjom natjerale u Istanbul. Bobali, Getaldi} i Popovi} uputili su se jedne nedjelje predati hara~ sultanu. Sve je bilo u redu dok nisu do{li do vrata sultanove sale za audijencije. Dragoman Popovi} zateturao je, problijedio i priznao da od treme nema hrabrosti ni u}i ni prevoditi. Odgovornost za to dobrim je dijelom leàla na poklisarima. Popovi}a nisu pripremili za nastup. Nema sumnje da o ceremonijalu pred sultanom nisu ni rije~i progovorili. Zbog tog propusta, korak ih je dijelio od diplomatskog skandala, a zatim i od bijesa dubrova~kih vlasti. Ali, u tom kriti~nim trenutku javio se dobri duh, veliki vezir, rodom iz Bosne. ûv{i Popovi}ev pla~, poklisarima je kazao: “Recite sultanu {to god ho}ete, ja }u vam biti dragoman.” Nakon {to su poklisari predali hara~, du`nost im je bila da zatraè potvrdu o uplati. Radilo se o uobi~ajenoj administrativnoj proceduri, ali ni ona u ovom poslanstvu nije pro{la kako treba. Osmanski pisar gre{kom je izdao potvrdu da su platili hara~ za 1604., umjesto za 1605. godinu. Iako su i poklisari i dragoman dobro znali da tekst potvrde moraju provjeriti, to nisu u~inili. Nitko je nije ni pogledao. Sre}om, dubrova~ke vlasti bile su odavno uvele propis da poklisari potvrdu, ~im je dobiju, odmah po hitnom kuriru moraju poslati u Dubrovnik. Kad je potvrda stigla i kad je prevedena, u Senatu je nastala uzbuna. Za to vrijeme poklisari su mirno putovali natrag u Dubrovnik. Hitni dubrova~ki kurir presreo ih je u Plovdivu i predao im vrlo neugodno pismo Senatora. Morali su se vratiti i ispraviti gre{ku. Dragoman ovog poslanstva nije bio dorastao du`nosti, no

BEHAR 100

Dubrova~ka dragomanska {kola Diplomatske vje{tine dubrova~kih poklisara su bile klju~ne za odnose Dubrovnika i Porte. Ali, jednako su zna~ajne bile i sposobnosti njihovih prevoditelja - dragomana. Svjesne te ~injenice, sve europske zemlje koje su kontaktirale s Osmanlijama, domi{ljale su se kako do}i do vje{tih i vjernih prevoditelja. Ve}ina se odlu~ila na {kolovanje doma}ih, tek stasalih mladi}a. Tako su poku{ali u~initi i Dubrov~ani, i to ve} polovinom 16. stolje}a. Kako je teklo {kolovanje dubrova~kih dragomana? Dubrova~ke vlasti prvo bi raspisale natje~aj: “pozivamo mladi}e koji èle u~iti za dragomana da se prijave u tajni{tvo Kneèvog dvora” Zainteresirani mladi}i dobili bi detaljnije informacije na licu mjesta. Vlasti su im nudile pla}eno {kolovanje, pomo}, podr{ku i uzbudljivo radno mjesto. Mladi}i su u~ili prvo u Dubrovniku, a podu~avao ih je u~itelj, to jest “hodà”. Hodù bi u Osmanskom Carstvu izabrali i sa sobom doveli dubrova~ki poklisari hara~a. Vlasti bi s njim sklopile ugovor na godinu dana i pruìle bi mu smje{taj u stanu u gradu. Tamo su mladi}i dolazili svaki dan, u~ili dva sata ujutro i dva sata poslijepodne poku{avaju}i svladati arapsko pismo i osnove osmanskog turskog, arapskog i perzijskog jezika. Naàlost, ne znamo ni{ta ni o pedago{kim metodama hodà, ni o njihovom odnosu prema studentima. Moèmo jedino pretpostaviti da je me|u najuspje{nijim i najomiljenijim hodàma bio jedan Omer. Njegova osobnost i mudrost toliko se dojmila Dubrov~ana da su ga prozvali “Homer”. U~enike koji su se tijekom u~enja u Dubrovniku pokazali nadarenima, vlasti bi slu`beno imenovale “mladi}ima jezika”, odnosno studentima jezika kako bismo to danas rekli. Zatim bi ih uputile na daljnje {kolovanje u Osmansko Carstvo. U trenutku kad su napu{tali Dubrovnik, imali su 15 do 20 godina. Prve godine studija provodili su u Solunu, Jedrenima, Sofiji, Smirni, Plovdivu, gdje su ih i dalje u~ili pa`ljivo izabrani hodè. Stjecali su i znanja o osmanskom pravu, povijesti, zemljopisu, knjièvnosti, naro~ito o vrlo popularnoj perzijskoj poeziji i prozi. Knjiga im nikad nije nedostajalo. Bilo je dovoljno da jave u Dubrovnik koja knjiga im treba i vlasti bi im odmah poslale novac. Dubrova~ki mladi}i jezika zavr{avali su {kolovanje u Istanbulu, gdje su stjecali prva prakti~na znanja. Iskusni dubrova~ki dragomani vodili su ih sa sobom na Portu, gdje su u~ili kako funkcionira osmanski dvor, svladavali pravila ceremonijala i stvarali prva poznanstva s osmanskim dostojanstvenicima.

POVIJESNA ^ITANKA

Istanbul: grad u kojemu su mladi}i jezika gubili pamet Studij dubrova~kih mladi}a jezika trajao je od pet do dvanaest godina. Trajanje studija je ovisilo o sposobnostima prilago|avanja, nepokolebljivosti, usredoto~enosti. Tu se Istanbul pokazao kao najve}i izazov. Naime, u ono doba govorilo se da je taj grad poput zlatne posude koja je puna otrova i da bi, ìve}i u njemu, posrnuli i sami an|eli. Prema tvrdnjama dubrova~kog dragomana i konzula u Istanbulu \ura Curi}a, u drugoj polovini 18. stolje}a tri su najpogubnija poroka bila vino, karte i blud, iza ~ega je neizbje`no slijedilo zapadanje u dugove. Potkrepljuju}i svoju tvrdnju, Curi} je u jednom od svojih pisama ukratko opisao sudbinu dubrova~kog mladi}a jezika Iva Mitrovi}a, kojega su dubrova~ke vlasti izbacile iz slu`be zbog nepodno{ljivog pona{anja i agresivne naravi: “Mitrovi} se du{om i tijelom predao vinu, kartanju i razuzdanosti. Na{av{i se bez novca za skitnju i poroke, u trenutku bezna|a pre{ao je na islamsku vjeru. Ovdje ìve i mnogi drugi raspojasani i besposleni mladi Dubrov~ani i ne daj Boè da se ikome od njih dogodi ovo {to se zbilo Mitrovi}u. Ja ~inim sve {to mogu da ih odavde otpremim. Oni, me|utim, izmi{ljaju razne izgovore i tvrdoglavo namjeravaju ostati i besposleno skitati.” Vlasti su ~esto raspravljale o problemati~nim mladi}ima, pa su bogati podaci o njima ostali zabiljeèni u raznim arhivskim spisima. Uzorni mladi}i jezika trudili su se, u~ili i pristojno pona{ali. Zato su nam pojedinosti iz studentskog ìvota takvih mladi}a nepoznate, osim kratkih komentara: “Mladi Luko Lu~i} ve} sad ~udesno vje{to prevodi na turski”. Tri radna mjesta dubrova~kih dragomana: Dubrovnik, Bosna, Istanbul Dubrova~ki dragomani provodili su dio svog radnog vijeka u Turskoj kancelariji koja se, zajedno s ostalim dràvnim uredima, nalazila u Kneèvom dvoru. Tu su svakodnevno pristizali razni osmanski spisi koje je trebalo prevesti i arhivirati. U kancelariju su stalno pristizala i pisma dubrova~kih vlasti Osmanlijama koja je trebalo prevesti na osmanski turski jezik. Dubrova~ki poklisari vrlo su ~esto i{li u susjednu Bosnu. Iako je u Bosni prevladavalo doma}e stanovni{tvo, a i sami namjesnici Bosanskog ejaleta katkad su bili bosanskog podrijetla, slu`beni jezik bio je osmanski turski pa je dragoman i tamo bio potreban. Tre}e va`no podru~je djelovanja dubrova~kih dragomana bila su poslanstva poklisara hara~a u Istanbul. Od 1688. godine poklisari hara~a imali su na raspolaganju jo{ jednog dragomana koji je obavljao du`nost dubrova~kog konzula u Istanbulu. Po svemu sude}i, Dubrova~ka Republika bila je jedina zemlja koja je za konzule u Istanbulu postavljala dragomane, {to je bio vrlo mudar potez. Jer, dok su dubrova~ki konzuli na osmanskom turskom opu{teno }askali s Osmanlijama, konzuli drugih zemalja gu{ili su se u frustracijama: “Kroz dragomanova usta govorimo. Njegove sposobnosti odre|uju uspjeh svakog na{eg posla. Sav novac koji potro{imo na Osmanlije prolazi kroz njegove ruke. On, uglavnom djeluje samostalno, sam rje{ava sporove, sam nastupa kao diplomat, odvjetnik i poslanik. Sve u svemu, te{ko je

Dubrova~ke vlasti prvo bi raspisale natje~aj: “pozivamo mladi}e koji èle u~iti za dragomana da se prijave u tajni{tvo Kneèvog dvora” Zainteresirani mladi}i dobili bi detaljnije informacije na licu mjesta. Vlasti su im nudile pla}eno {kolovanje, pomo}, podr{ku i uzbudljivo radno mjesto. Mladi}i su u~ili prvo u Dubrovniku, a podu~avao ih je u~itelj, to jest “hodà”. Hodù bi u Osmanskom Carstvu izabrali i sa sobom doveli dubrova~ki poklisari hara~a. Vlasti bi s njim sklopile ugovor na godinu dana i pruìle bi mu smje{taj u stanu u gradu. re}i tko je za dràvne poslove va`niji, konzul ili dragoman.” Za Dubrov~ane je posebno vaàn bio dubrova~ki konzul u Istanbulu Luka Chirico. înjenica da je Chirico u isto vrijeme vr{io i du`nost engleskog dragomana donijela je Dubrova~koj Republici veliku korist. Naime, tijekom rata 1714./18., Mle~ani su Osmanlijama preoteli podru~je du` cijele dubrova~ke granice. Kad je rat pro{ao, Dubrov~ani su Mle~ane htjeli po svaku cijenu ukloniti i opet grani~iti samo s Osmanlijama. Ali, na mirovnim pregovorima u Poàrevcu nisu imali pravo na zastupnika. Posrednici izme|u zara}enih strana (Osmanlija, te Austrijanca i Mle~ana) bili su Englezi i Nizozemci. Za dubrova~ke interese uspje{no se zalagao Luko Chirico kao dragoman engleskog posrednika. Mle~ani su se morali povu}i s dubrova~kih granica. I jo{ ne{to. Da nije bilo Luka Chirica, Dubrova~ka Republika nikad ne bi imala zgradu konzulata u Istanbulu. Naime, Chirico je u Peri, u ulici Polonye, koja se sada zove Nuri Ziya Sokagi, dao izgraditi obiteljsku ku}u. Godine 1709., kada je progla{en dubrova~kim konzulom, ta je ku}a automatski postala dubrova~ki konzulat. Chirico je na njeno pro~elje postavio plo~u sa svojim imenom i du`nostima koje je obna{ao. U toj ku}i ìvjeli su i radili njegov sin \uro i unuk Frederik, koji su tako|er bili dubrova~ki konzuli. Tog neobi~nog dubrova~kog konzulata danas vi{e nema. Ostala je tek plo~a s imenom Luka Chirica, izloèna u dvori{tu Arheolo{kog muzeja u Istanbulu.

Sudbina dragomana kukavice Dubrova~ke vlasti su poduzimale sve da svoje dragomane {to bolje osposobe. Zauzvrat, od njih su o~ekivale da savr{eno vladaju osmanskim turskim jezikom, da budu sposobni pronicljivo raspravljati i nadmudrivati se, te da svojim nastupom bude simpatije Osmanlija. Vlasti nisu imale ni trunke milosti prema neznalicama i kukavicama, {to pokazuje primjer Andrije Andriascija. Andriasci je bio dragoman dubrova~kih poklisara u vrijeme sukoba s velikim vezirom Kara-Mustafom. Krv mu se sledila u `ilama kad mu je KaraMustafa zaprijetio da }e ga okovati na galiji ako mu se jo{ jednom pojavi pred o~ima. Pobjegao je u smrtnom strahu i poklisare zato~ene u tamnici u Silistriji ostavio na cjedilu. Dubrova~kim vlastima je poru~io da se te{ko razbolio i da vi{e ne mo`e raditi. Vlasti su ga poku{ale primiriti i urazumiti. Bezuspje{no. Zato su ga proglasile izdajnikom i osudile ga na smrt. Raspisale su visoku nov~anu nagradu onome koji

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

ga prona|e i ubije. Me|utim, Andriasci se tako dobro skrio da ga vi{e nitko nikad nije vidio.

Miho Zarin: kruna me|u dragomanima Miho Zarini rodio se u Dubrovniku po~etkom 18. stolje}a. Progla{en je mladi}em jezika u dobi od 25 godina. [kolovanje je zavr{io u rekordnom roku, proboraviv{i u Plovdivu svega tri godine. Kao dubrova~ki dragoman radio je skoro puna ~etiri desetlje}a (1727./65.). Tijekom dugog radnog vijeka Zarini je bezbroj puta bio u Bosni. I{ao je kadijama kada je trebalo rije{iti kakav sukob izme|u osmanskih i dubrova~kih podanika. I{ao je hercegova~kim sand`akbezima i bosanskim namjesnicima raspravljati o politi~kim i trgova~kim problemima. Katkad je pratio dubrova~kog poklisara, ~e{}e je odlazio sam. Imao je prijatelje posvuda, a posebno na bosanskom dvoru, gdje su ga smatrali “iskrenim ~ovjekom koji uvijek radi na dobrobit obiju strana” Mnogi su mu pisali topla i srda~na pisma: “Po{tovani i iskreni moj prijatelju, otkako smo se sprijateljili svaki dan se nadam da si dobro i zdravo i ~ekam tvoje pismo. Danas je kona~no stiglo, a s njim i dar koji si mi poslao. Ne mogu ti opisati koliko sam se obradovao... “ Zarini je vrlo uspje{no radio i u Turskoj kancelariji u Dubrovniku. Kad je umro, vlasti su posebnu pa`nju posvetile njegovim prijevodima osmanskih spisa, tako da su mnogi i do danas sa~uvani. U njegovoj ostav{tini na{lo se i 25 stru~nih knjiga, rje~nika, priru~nika, gramatika, zbirki poezija, djela iz zemljopisa, astronomije i povijesti Perzijanaca, Arapa i Osmanlija. Vlasti su ih otkupile i predale Turskoj kancelariji.

Dana 24. studenog 1756. godine sultan Osman III. potvr|uje odluku Mustafe II. o pla}anju dubrova~kog hara~a svake tre}e godine dok se u Dubrovniku ne pobolj{a materijalna situacija. U gornjem lijevom kutu spisa Osman III. vlastoru~no je dopisao: Nişan-i hümayunum mucibince amel oluna, (neka bude u skladu s mojim plemenitim znakom). Svi sultani 18. stolje}a potvr|ivali su odluku Mustafe II. izdavanjem sli~nog dokumenta. Na`alost, sa~uvan je samo ovaj primjerak. (Dr`avni arhiv u Dubrovniku)

BEHAR 100

Tijekom ~etrdeset godina Zarinijeva rada, dubrova~ki poklisari 13 su puta nosili hara~ sultanu (jer su ga tada pla}ali svake tre}e godine). Zarini ih je pratio svaki put, {to zna~i da je u Istanbulu proveo ~etvrtinu svog radnog vijeka. I tamo je uìvao nepodijeljene simpatije Osmanlija. Zabiljeèno je da se jednoga dana 1744. godine uputio na Portu u dru{tvu dubrova~kog konzula. Tamo su ga srda~no i toplo do~ekali. Reis-efendija (ministar vanjskih poslova) kazao mu je: “Dobro, moj dragomane, i tako ste nam opet do{li? îni se da ne moète bez Istanbula i istanbulskih prijatelja?” Zarini mu je odvratio: “Najve}a je moja utjeha i sre}a {to Va{e Gospodstvo nalazim na istom poloàju. To zna~i da ste se oporavili od bolesti. Previ{njemu sam se molio za va{e zdravlje, sre}u i blagostanje’! Konzul je usko~io i dodao: “Gospodaru, stalno se za vas raspitivao!” “Siguran sam u to”, rekao je reisefendija ozarena lica, i dodao: “Vrlo sam zadovoljan {to ga vidim, jer on je kruna me|u dragomanima na Porti’ A kada je Zarini biranim rije~ima ~estitao na nedavnoj pobjedi u Perziji, nazo~ni su bili odu{evljeni: “Jeste li vidjeli rje~itost ovoga dragomana? Blagoslovljen bio! Svi na Porti znaju da se od srca raduje na{im pobjedama i rastu sultanove slave!” Raspravljalo se i o hara~u koji su Dubrov~ani u 18. stolje}u pla}ali u srebrnjacima, umjesto u zlatnicima, uvjeravaju}i Osmanlije da druk~ije ne mogu jer su silno osiroma{ili. Istina je bila potpuno druk~ija. Poklisari su iz Dubrovnika odlazili s bisagama punim zlatnika, koje su putem kri{om i po vrlo povoljnim te~ajevima mijenjali u srebrnjake. A kada je reis-efendija zatraìo zlatnike, Zarini mu je odvratio: “Va{a visosti, nama je zlatnik isto {to i Feniks, za njega smo ~uli ali ga nikad nismo vidjeli.” “Vi ste pravi erudit’, zadivljeno je zaklju~io reis-efendija. Zlatnike vi{e nije spominjao. Znalo se da su Dubrov~ani snala`ljivi lukavci, koji su sve samo ne siroma{ni. Reis-efendija bio je svjestan da Zarini radi svoj posao, pa je lako pre{ao preko njegove laì i odlu~io uìvati u ugodnom razgovoru. Premoren od stalnih putovanja, 1763. godine Miho Zarini htio se povu}i iz slu`be. Vlastima je uputio molbu: “Po{tovana gospodo, ve} je skoro ~etrdeset godina da imam ~ast sluìti vam kao dragoman. Pre{ao sam {ezdesetu, onemo}ao sam i izmu~en od dugih i te{kih putovanja. Vi{e ne mogu putovati i nositi se s golemim teretom dragomanskog posla. Uz najve}e po{tovanje koje vam mogu iskazati, ìvo vas molim da mi se smilujete i oslobodite me dragomanske du`nosti. @ivot mi je pri kraju, a cijeloga sam ga posvetio sluè}i domovini. Htio bih sada ovo malo preostalih dana posvetiti pripremi za susret sa smr}u...” Na svoju nesre}u, Zarini je bio previ{e dragocjen da bi ga se vlasti tek tako odrekle. Dvije godine kasnije, opet su ga imenovale za dragomana poklisara hara~a. Nije se pobunio. Nije se naljutio. Ni{ta nije rekao. Napisao je oporuku i spakirao se. U Istanbul je stigao toliko slab da se odmah sru{io u krevet. Umro je par mjeseci kasnije, to~no onako kako je predosjetio da }e mu se dogoditi. Nastavak u sljede}em broju Knjiga istoimenog naziva iza{la je u nakladi Udruge za promicanje multikulturalnih vrijednosti KARTOLINA u Dubrovniku.

POVIJESNA ^ITANKA

Safvet-beg Ba{agi}

Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine (izvadci iz intrigantne pri~e o padu Bosne pod tursku vlast) Pripremio: Edin Urjan Kukavica Nekoliko je djela i autora koji me u isti mah nagone na pomisao da vi{e nikada ne napi{em ni red u jednu ruku, a u drugu da na svaki na~in poku{am izna}i modus da svoj jezik i stil – makar u ma{ti – oplemenim redom i radom nalik njihovom; ultimativni autor tog tipa je van svake konkurencije Fernand Braudel (La Méditerranée et le monde méditerranéen à l’époque, 1990.) nakon ~ijih prvih stranica sam poèlio i sam pisati, a nakon sklapanja korica i zaàlio {to mi je to ikada naumpalo. Nedavno sam – po ko zna koji put – otvorio Ba{agi}evu Kratku uputu u pro{lost Bosne i Hercegovine, od 1463. 1850. (Vlastita naklada, Sarajevo, 1900.) i sve karatkeristike stila i rje~nika koje sam zavolio i zamrzio kod Braudela prona{ao i kod ovog vrlog Bo{njaka. Ba{agi} historiju osmanskog perioda Bosne i Hercegovine prepri~ava rje~nikom i uvjerenjem svjedoka/o~evica, gotovo filmskim, ili stripovskim, kadriranjem najzanimljivijih scena i prizora, minucioznim – iako nevje{tom oku o~iglednim - izborom likova za svaki kadar. Nadalje, jezikom svejednako objektivnim i pristrasnim, istovremeno obeshrabruju}i sve potonje autore koji bi poèljeli sebe ispisati u predmetnom periodu i kopkaju}i znatièlju ~itatelja koji ùde za istinskim doìvljajem da ~itaju sve dalje – do posljednje stranice – sklapanjem zadnje korice izazivaju}i dojam slatkog razo~arenja i radosti {to nema jo{. Kirur{kom, radije patolo{kom - precizno{}u Mirza Safvet secira doga|aje koji su se odvili bezmalo ~etiri i pol stolje}a prije njegovog spu{tanja pera na hartiju. S druge strane, ~ak i prije stotinu i kusur godina Ba{agi} konstatira nesretnu situaciju koja je ve} u njegovo vrijeme opravdavala epitet davne potrebe – koja se do danas nije promijenila – pa ve} u Predgovoru kaè: Odavno se osje}ala potreba, kako za stranca, tako isto i za doma}ega, da se napi{e bar kratka povjest Herceg-Bosne od pada bosanske kraljevine 1463. (867.) i utjelovljenja Hercegovine 1482. (886.) pod tursku vlast. Kako je poznato ovo doba na{e pro{losti ne samo da nije rasvjetljeno, ve} je tamnije od zemana Kulina bana radi oskudice gradiva, jer jo{ fermani, bujruntije i druge listine, koje truhnu po tavanima i policama, nijesu ispitane. Isto tako razni

natpisi po javnim gragjevinama iz re~enoga doba, koji propadaju s dana na dan, nijesu istraèni i povjesni~ki obragjeni. Kad se to gradivo malo po malo obradi i ta~no ispitaju sva isto~na i zapadna vrela, a to }e vi{e radinih sila stajati dosta truda i vremena; istom onda }e po}i za rukom jednome povjesni~aru od zanata, da sastavi potpunu povjest ponosne Bosne i juna~ke Hercegovine, koje su, kao dràve u dràvi sve do Omer pa{inih vremena 1850., sa~uvale svoju narodnu i povjesni~ku individualnost u formi aristokratske zadruge prkose}i istoku i zapadu. Nu usprkos svoj oskudici gradiva s velikim trudom po turskim i doma}im vrelima, po kronici rahmetli Muvekita i napokon po maloj zbirci listina u mom arkivu, odlu~ih, da sastavim bar preglednu sliku iz svega, {to sam pro~itao kroz vi{e godina biljeè}i razne zgode i nezgode od prve turske provale pod Timurta{ pa{om 1384. (786.) do konca prve polovice XIX. vijeka. No prije nego pregjem na povjest mislim, da je veoma nu`no upoznoti {tovane ~itatelje u kratko s onim narodom, koji se kroz vjekove igrao sa sudbinom na{e domovine; na ime s Turcima (Osmanlijama). Uz to sam mimogred razloìo odno{aje Turaka prama bosanskim kraljevima i patarenskim velika{ima, da se bolje razumije katastrofa, ukupni prelaz bogumila na islam, njihov poloàj u domovini i u turskoj dràvi. A sada jo{ nje{to o ovome djelcu i njegovim vrelima, odakle sam crpio gradivo i kako sam ga obragjivo. Turska vrela: Muvekitova kronika, rukopis, vlasni{tvo zem. vlade za Bosnu i Hercegovinu; ]atib-êlebi: Fezleke, 2 sv. ({t. u Car. 1286. (1869.); Nuhbetut-tevarih, (s dodatkom) ({t. u Car. 1284. (1867.); Tadùt-Tevarih, 2 sv^ ({t. u Car.); Tarihi-Vasif, ({t. u Car.); Hadikatul-vuzera, 5 snopi}a ({t u Car.); Ilaveli-esmarut-tevarih (litgr. u Car.); Kanià-tarihi ({t. u Car. 1290. (1873.); Tarihi-osmani ({t. u Car. 1290. (1873.); [ekaiki-Numanijje ({t u Car. 1291. (1874.); Razne listine, popisi bos. namj., bosanski kalendari, koji se u mojoj zbirci nalaze. Doma}a i zapadna vrela: Smi~iklas: Povjest Hrvatske; Klai}: Pov. Bosne do propasti kraljevstva (Zagr. 1882.); Kneèvi}: Kratka pov. bos. kraljeva (Dubrovnik, 1883.); Kneèvi}:

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

Pad Bosne (Dubrovnik, 1884.); Kne`evi}; Car. tur. namj. u Bos. i Herc.; Lopa{i}: Biha} i bih. Krajina (Zagreb. 1890.); Lopa{i}: Oko Kupe i Korane (Zagreb. 1896.); Asboth: Bosnien und Hercegovina (Wien. 1888.); Zinkeisen: Geschichte des. osm. Reiches (Hamb. 1840.); Hammer: Geschichte des. osm. Reiches (Budim-P. 1828.); Juki}: Bosanski prijatelj (Zagreb, 1850. — 1870.); Hammer: Die Staats-Verfassung u. Verwalt d. Osm. (Wien.); I druge histori~ke rasprave u raznim listovima i novinama. Eto to su djela, koja sam imao pri ruci sastavljaju}i povjest Heceg-Bosne. Navodim ih ovdje za to, jer bi mi, da sam ih citiro u knjizi, zauzeli puno prostora. Koliko je bilo mogu}e nastojao sam, da usporedim, kriti~no ispitam, pa tek onda napi{em; a sada po onoj staroj: [to sam znao, to sam napisao; Ko zna vi{e — bujrum neka pi{e!

Tako god. 1387. dogje do bitke kod Plo~nika. Tvrtko i saveznici poraze Murata i zadovolje se samo pukom pobjedom. Da osveti poraz kod Plo~nika upne Murat sve sile i nakon dvije godine sakupi veliku vojsku i sagje na Kosovo polje. Tu ga do~eka ra{ki knez Lazar Grebljanovi} na Vidov dan 1389. s pomo}nim bosanskim ~etama pod Vlatkom Hrvatini}em, ali ovaj put sre}a posluì Osmanlijama, pa hametom potuku Srbe i saveznike. Knez Lazar izgubi glavu, a sultan Murata jedan te{ko ranjeni vojnik iz Novog Pazara po imenu Kisragoglu Milo{ (Milo{ Kobili}), kad je razgledao razboji{te, iz potaje probode noèm.2 PosMislim, da je veoma nu`ljedica kosovske bitke je, da su Bugarska direktno, a Ra{ija indirektno potpale pod no upoznoti {tovane ~itatursku vlast. telje u kratko s onim naDvije godine iza kosovske bitke, odmah iza rodom, koji se kroz vjesmrti slavnoga Tvrtka na mig iz Edrene kove igrao sa sudbinom provalio je u{}upski namjesnik Orno{ beg na{e domovine; na ime s u Bosnu, te je harao i plijenio uzdu` i popTurcima (Osmanlijama). Nakon kratkog pregleda doga|anja koja rijeko.3 su unekoliko uzrokovala nastanak OsmanOvaj put Turci se zadovolje samo plijenom i Uz to sam mimogred skog sultanata, u kojem nije ispustio nijevrate u U{}up. Uspjesi osmanlijskoga orurazloìo odno{aje Turaka dnu zna~ajniju li~nost koja je imala ulogu u `ja i ~este provale akindìja u ju`nu Ugarsku prama bosanskim kratom historijskom procesu, Ba{agi} se okveoma zabrinu{e ugarsko-hrvatskoga kraljevima i patarenskim vere}e razvoju doga|anja na Balkanu, osobilja Sigismunda. Vide}i kako prama megji lika{ima, da se bolje rato u Bosni, unekoliko uspostavljaju}i – ili njegove dràve, tako po cijelome Balkanu zumije katastrofa, ukupmakar temeljem svojih izvora – nudi znapadaju gradovi i pokrajine pod tursko goskovito druk~iji vremenski raspored. Pritom podstvo i nadaju}i se sasvim upravdano, da ni prelaz bogumila na istreba imati na umu da se vrijeme pisanja }e skoro na red do}i i Ugarska, sakupi krilam, njihov poloàj u doKratke upute preklapa sa pojavom/bu|eàrsku vojnu i krene na Edrenu, da jednom movini i u turskoj dràvi. njem nacionalnih pokreta i teritorijalnih za uvijek protjera, Turke iz Europe. God. 1396. zametne se bitka kod Nikopolja. pretenzija, {to joj daje dodatnu teìnu. Kriàri budu do nogu potu~eni. Sam Sigismund s ne{to ...U bitci kod êmamena 1371. (sultan Murat I) porazi uje- pratnje jedva umaknu na jednoj lagji u Carigrad. Tom pobdinjene Srbe i Bugare i prisili ih na pla}anje danka. Od ove jedom Bajezid je osigurao opstanak Osmanlijama u Evropi. pobjede Osmanlije postale su strah i trepet balkanskim U to iznenada, ba{ kad se Bajezid bje{e spremio, da obsjedràvicama, a njihova provala u Bosnu1 pod Timurta{ pa- dne Carigrad, osvanu Timurlenk (Tamerlan) na vratima {om 1384. opomenu i mo}noga kralja Tvrtka I Kotroma- osmanskoga carstva. Sa 120.000 vojnika pogje mu Bajezid novi}a, da se ugleda za saveznicima, s kojima bi poprimio u susret. Obje se vojske srazi{e kod Angore god. 1402. zajedni~ku ofenzivu ili defenzivu. (805). U valovima nebrojene Timurove vojske izgubi se Megju tijem sultan opremi svoga poslanika u Bosnu i zatraì osmanlijska sila. Sam sultan dopade suànjstva, gdje za danak od kralja. Tvrtko i ostale vojvode s obe}anjima otprave kratko vrijeme umre od te{koga jada. Na ~udo svega sviposlanika. Koliko se vidi do tih obe}anja nije mnogo drào jeta, a na radost balkanskih dràvica raspada se osmansko Murat, ve} se ozbiljno spremao za rat. Isto tako Tvrtko i drugi carstvo u vi{e dijelova. Ne{to pojagmi{e stari bezi anatolbalkanski vladari}i nijesu stajali prevjenih {aka, nego radili ski, a ne{to raspa~a{e megju se Bajezidovi sinovi, dok na sve strane, da se ujedinjenim silama obore na Osmanlije, nakon deset godina bezvlagja êlebi-Mehmed I. 1413. ne potuku ih i, ako bude mogu}e, protjeraju iz Europe. U tome zasjede u Edreni na prijestolje osmanskih careva. Njega savezu svakako Tvrtko je igrao prvu ulogu. naziva turska povijest drugim osnovateljem turske dràve. 1

Nekibul e{raf Abdulkader veli, da su tom prigodom Turci osvojili: Prijepolje, Pljevlje, ^ajni~e, Fo~u, Konjic i Nevesinje, ali ta se vijest ~ini ne osnovana. Mo`da su samo uplijenili re~ene gradove i odmah se povratili na trag. U tome se sla`u sve turske povijesti, koje su mi do sad pro{le u ruke. Za njima su se poveli i mnogi evropski histori~ari kao Hammer i dru-

BEHAR 100

gi. Svagdje izri~ito stoji: “bir srbli nefer” (jedan srpski baka.) Po svoj prilici narodna ma{ta od Milo{a na~inila je kneza i Lazareva zeta i pjesni~ki okitile Muratovu smrt u svagji Brankovi}a s Obili}em. Ne znam, za {to bi u tome slu~aju turska vrela drug~ije pisala! Majkov veli, da je ovaj put Bajezid bio u Bosni, dok o tome turska vrela ni{ta ne bilje`e.

POVIJESNA ^ITANKA

Mehmed I. a za njim sin mu Murat II. osvoji{e sve izgubljene zemlje u Maloj Aziji, pa nastave opet osvajanja u Europi. Po{ljedni uzdrma dapa~e carigradske i biogradske zidine, ali mu sre}a ne posluì, da na njima razvije crveni bajrak s polumjesecom. Ta je slava Fatiha ~ekala. Megju tijem su u Bosni neprestano trajale borbe izmegju kralja i velika{a i napose izmegju pojedinih velmoà. Glasoviti bosanski veliki vojvoda i herceg od Splita Hrvoje Vuk~i}-Hrvatini} bje{e se ljuto zavadio s ugarskim kraljem i Sandaljom Hrani}em. Jo{ odmah iza bitke kod Dobora god. 1408., gdje je sasje~eno 126 bos. patarenskih plemi}a u vjerskoj gorljivosti ugarskih kriàra, Hrvoje se ogledao na Edrenu, ali zapletaji na istoku bjehu zaokupili sultana, pa mu ne moè pruìti pomo}i. Istom god. 1415. nalazimo turske ~ete u Bosni, gdje s Hrvojom vra}aju pokrajine, koje pado{e pod ugarsku vlast. Nu ovaj put Turci ne ostavi{e Bosnu, ve} se stalno nastani{e u osvojenim krajevima, da utjerivaju hara~ od bosanskoga kralja. Neposredno gospodovali su u Taslidì, âjni~u, Fo~i i Nevesinju. Naredne godine umre herceg, koji je ~etvrt stolje}a tresao sudbinom Bosne, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, pa donekle i Ugarske. Kako ve} prije Hrvoje bje{e predloìo Edreni, sultan Mehmed I. imenuje bosanskim begom god. 1418. Ishak bega, koji izabra sjedi{te u Fo~i.4 U prolje}e naredne godine dogju Ishak begu pomo}ne ~ete s kojima zauzme Vi{egrad i Sokol (na utoku Lima u Drinu). Na povratku sjavi u Sarajevsko polje, te osvoji malu utvrdu Kresavicu. Dvije mo}ne hercegova~ke porodice Kosa~e, gospodari Zahuma i Pavlovi}i, gospodari Travunije vodile su zatomi rat jedna s drugom kroz dulje vremena. Napokon i jedna i druga zatraì pomo} od bosanskoga namjestnika. I sultan i Ishak beg dugo su se premi{ljali, kome da se pridruè. Po{to je Sadalj Hrani} Kosa~a bio tada najugledniji faktor u Bosni, dapa~e mo}niji od samoga kralja, nije nikakovo ~udo, {to je Ishak beg stupio s njime u savez. Tako nalazimo god. 1426. Sandalja i Ishak bega, gdje osvajaju Travuniju i dijele je megju se. Od sada po~ne Sandalj u listinama pisati se: â&#x20AC;&#x153;Boìjom milosti i velikoga cara Mehmed bega gospodar Zahumia itd.5 Iza toga o Ishak begovim poduze}ima u Bosni i izvan nje kroz punih osam godina nije nam ni{ta poznato. Mo`da je uregjivo i utvrgjivo ste~ene gradove. Istom god. 1434. na zapovijed iz Edrene provali Ishak beg u ju`no-isto~nu Ugarsku, te je pohara i oplijeni sve do Te4 5

6 7 8

Muvekit str. I2. Asboth misli jo{ god. 141 5., da su Hrvoja 1 Sadalj priznali tursko gospodstvo. Muvekit: str. 13. Asboth tvrdi, da su jo{ 1415. Turci osvojili Vrhbosnu i tamo se ustoli~ili. Godine 840. (1443.) nekakova Hase}i-hatun sagradila je dàmiju u Sarajevu - u Cemerlinoj ulici, gdje se na spomeniku nalazi re~ena godina. Ovom prigodom i nehote nam se name}e pitanje, {ta je uzrok, da su Osmanlije toliko puta nad brojnijim kr{}anskim vojskama odràli pobjedu? Mislim, da na to pitanje nije te{ko odgovoriti. Tursko konjani{tvo, koje je uvijek bilo prete`no u vojsci, sastojalo se od pla}enih i lenskih spahija i od akindìja, koji su dragovoljno i{li u rat radi plijena i da u novo osvojenim pokrajinama budu ovr{teni u red spahija. I jedni i drugi bili su lako oruàni. Ni spahije ni akindìje nijesu imali drugoga zanata nego vje`bati se u jahanju i dìlitanju, da budu spretniji i vje{tiji u boju. I jednima i drugima ne samo du`nost prama dràvi, ve} i osobna korist leb-

Vjerska mr`nja, koja se u bogumilima kroz stolje}a uvrijeìla prama katolicizmu, sada prevr{i svaku mjeru. U tome kriti~nome stanju odlu~e `rtvovati samostalnost i vjeru, samo, da se osvete kralju i papi. Mnogi velika{i, koji na oko pregjo{e na katoli~ku vjeru ostaju}i i na dalje vjerni bogumilstvu, preko bosanskog namjesnika izvje{}ivali su Mahmud pa{u o svemu, {ta se snovalo i kovalo na bosanskom dvoru. mi{vara i s bogatim plijenom vrati se u Bosnu. U plijenu bilo je dosta lijepili robinja i pristalih jenji~ara.6 Megju tijem je neprestano trajalo trvenje megju bosanskim velmoàma. Ishak beg je sve to pratio budnim okom, da pa~e ondje-ovdje bacao kamen smutnje. U sred tih àlosnih prilika umre i veliki vojvoda Sandalj, jedini velika{ kojim bi mu mogao nanijeti neprilika. Tako se pruì lijepa zgoda, koju Ishak beg izrabi bez oklijevanja. Provali u srednju Bosnu, pa poru{i vi{e manastira i crkava i usput osvoji nekoliko tvrgjavica, medju ostalijem i Vrhbosnu,7 gdje prenese namjesni~ku stoliku 1436., da mu bude bliè pruàti se prama sredi{tu Bosne i naru~nije mije{ati se u bosanske poslove. Iste godine Srebrenica i Zvornik budu pripojeni bosanskome begluku. God. 1439. (843.) za zasluge Ishak beg bude premje{ten u U{}up (Skoplje). a na Bosnu opremljen Himmeti-zade Nusuh beg.8 Pod stare dane sultan Murat II. odrede se prijestolja na korist sina Mehmeda II. Ugarsko-~e{ki kralj Vladislav mi{lja{e, da je upravo zgodan ~as navaliti na malodobnog i neiskusnog sultana, pa protjerati Osmanlije iz Europe i raspa~ati im dràvu. Eto ti opet kriàrske vojne, u kojoj sudjeluju svi kr{}anski vladari i vladari}i. ûv{i za to stari Murat brè-bolje doleti u Edrenu i sakupi vojsku, kojoj se postavi na ~elo i ode u susret kriàrima. Bitka se zametne kod Vame 1444. u kojoj pade sam kralj i ve}ina vojske. Za tijem je porazio Murat na Kosovu polju 1448. i Hunjadia koji bje{e do{ao da osveti poraz nesretnoga kralja. S tom bitkom izbi jasno na povr{inu premo} turskoga oru`ja nad susjednim dràvama.9 Godine 1451. umre sultan Murat, a na prijestolje zasjede opet juna~ki Mehmed II. prozvan kasnije Fatih (osvojitelj). [ta je radio bosanski namjesnik u to vrijeme? Ni{ta drugo, dila je pred o~ima, kad su i{li u boj. Ako oni poginu, dobro su znali, da }e njihovi nasljednici biti udiouici u svemu; za to su slijepo srtali u smrt. Turska pje{adija sastojala se od uvje`bane kr{}anske djece tako zvanih jenji~ara, koje su Turci kao Spartanci uzgajali za juna~ku smrt na bojnome polju. Na protiv kr{}ansko konjani{tvo bilo je te{ko oruàno. U nespretnim oklopima nije se moglo slobodno kretati ; za to su uvijek ostali kratkih rukava na bojnome polju, a pje{adija bila je ve}inom ala{a, koja nije ni znala baratati oru`jem. Osim toga turska konjica uvijek je napadala, a janji~ari ~ekali su u meterizima neprijateljski napadaj. Eto to su u glavnome uzroci, {to su Turci malo ne uvijek bili pobjednici, gdje je do{lo do bitke na otvorenome polju. U prvi napadaj oni su polagali sve nade. Kad su se jenji~ari izopa~ili, a kr{}ani pobrinuli za lako oru`je i nau~ili turske ratne finte odmah je po~elo plaviti bojno oru`je prije nepobjedive vojske. Toliko radi razja{njenja, da se vidi, kako su Osmanlije od jedne zadruge kroz dva vijeka stvorili najmo}niju dràvu na svijetu. Da kako, da je bilo i drugih razloga, ali pomnijenju ve}ine historika to su glavni.

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

nego budnim okom pratio vjerske borbe ko drugi nego herceg, koji ostade junak na Glasoviti u~enjak Ali Besizmegju bogumila i kraljevskoga dvora. mejdanu, a kralj i vlastela, po{to su iznetami (Musanifek) izdade Kralj Stjepan Toma Ostoji} obe}av{i papi i mogli zatirati se, sklope mir. fetvu ({erijatsku osudu): Hunjadiu, da }e izkorjeniti patarenstvo iz Dok su se te nesre}e u Bosni odigravale, “El muminu la juldegfu Bosne obori se na njih svom vjerskom gorMurat II. bio je zaokupljen navalama krimin dùhrin merretejni” ljivosti. Kako je àlosno stanje bilo u Bosni, àra i nemirima na istoku, a mladi Mehdosta je navesti histori~ku ~injenicu, da se med osnovao je sa svojim prijateljem (pravovjerni nek se ne da vi{a polovina ostaviv{i ku}u i ognji{te razMahmud begom Jankovi}em, kad zasjede ugristi dva puta iz jedne bjegla na sve strane. Tu rak-ranu najvi{e je na prijestolje osmanskih careva, kako }e rupe) i kinu sablju, pa odpodjario papin poslanik i hvarski biskup udariti na Carigrad, i uni{titi ostatke birubi glavu zadnjem bosaToma s revnim Franjevcima. U bogumilima zantskoga Carstva. “Ko osvoji Carigrad nskom kralju Stjepanu izgubila je Bosna najìlaviji elemenat. Do dobar ti je vladar megju vladarima i dobra Toma{evi}u. Ista sudbina 40.000 du{a praznih {aka potucalo ih se po ti mu je vojska megju vojskama,” taj hadistigla je i strica mu RadiHercegovini. Koliko ih je prebjeglo pod vlast si-{erif zaskupljao je mnoge islamske voja. Da taj postupak optursku ni broj se ne zna. Ovo malo, {to ih je vladare, ali ni jednome ne pogje za rukom, ravda pred budu}ijem ostalo u srednjoj Bosni povuklo se u neprida se uzdigne do te ~asti. Sve {to treba za nara{tajem naredi sulstupne {ume i o~ajno se borilo sa kraljevtakovo poduze}e, pripremi Mehmed II. za tan, da se spomenuta osskim ~etama. dvije godine, te 1453. godine sagje pod uda na kamenu ukle{e Ovaj zatorni gragjanski rat Nusuh beg- je iz Carigrad i na ~udo svemu svijetu stupi na prikrajka promatrao budnim okom i spreprijestolje bizantskih careva, sjeknu sabvi{e jaja~ke kapije. mao izvje{}a u Edrenu. Za {to Turci u ovim ljom o podno`je i re~e poznati distihon: Sa smr}u Stjepana Tomaàlosnim prilikama nijesu provalili u BosU dvorani ]esarevoj pauk plete svoju {evi}a cijela Bosna postanu? Prvo imali su na istoku pune pregr{ti mreù, la je turski vilajet pod isposla, a drugo ~ekali su dok se kraljevske i Dok u tvrgji Efrasjaba glasi sova odlieù. tim imenom. patarenske sile sasvim istro{e u megjusobnom trvenju. Mada su patareni traìli Osvojenjem Carigrada ispunio je najvi{u pomo} od Nusuh bega i preko Mahmud èlju. Tom prigodom prvi put pope se na pa{e pozivali sultana s obe}anjem, da }e stolicu velikih vezira ~ovjek iz na{ih krajega objeru~ke do~ekati, ipak osim dipva Mahmud pa{a Hrvat, za koga neki milomatske isprike, laskavih obe}anja i susle, da potje~e iz plemenite hrvatske pohoga savjeta Turci im ni{ta ne dado{e, porodice Jankovi}a, poznati prijatelj bogu{to su znali, da kralj, uza svu pomo} s vani, mila, koji je svakom prilikom podupirao ne moè patarene zatrati. Da su katolici njihove interese u Bosni. polu~ili samo mali uspjeh, odmah bi se Koliko se moè vidjeti iz poznatih vrela, promijenili odno{aji; na ime Turci bi provamiroljubivi bosanski namjesnik Nusuh lili u Bosnu, ako je ne bi mogli osvojiti, beg kroz petnaest godina svoga vladanja, pomrsili bi osnove katoli~koj propagandi i nastojao je, da uzdrì “status quo” ne kraljevskome dvoru. Teda-negda uvigje poduzimaju}i nikakove akcije u kraljevim kralj Toma, da je proma{io cilj i po~inio veliku pogre{ku sa zemljama. îni se, da mu je bila glavna zada}a urediti svojim pokusima, za to prestane proganjati patarene. Puno ste~ene zemlje i osigurati ih od vanjskoga napadaja. Za je truda ulagao, da povrati iseljenike i uspostavi red i mir u njegova begovanja nedavno osnovani grad Sarajevo, koji dràvi, nu ve}ina bogumilskog pu~anstva nije imala povje- je jo{ njegov pred{astnik Ishak beg izabrao za sredi{te, renja u kralja. Slatki snovi, da }e se mo}i prija{nje blago- znatno se podigao brojem ìteljstva i procvjetao pod uplistanje povratiti, nigda se ne ostvari{e. Dodu{e jenjao je vom isto~ne kulture. Nusuh beg umre u Sarajevu, a na gragjanski rat, ali i na dalje buktila je vjerska mr`nja i njegovo mjesto bude imenovan ratoborni Gazi Isa beg nesno{ljivost izmegju patarenskoga i katoli~kog elementa. 1454. (858).10 Kad je (1451.-1453.) plamtio rat megju herceg-Stjepanom i Kako su Turci u ovo doba stajali ~vrstom nogom u Bosni, Dubrov~anima, kralj Toma ljut na hercega, {to je primao dosta je samo navesti za dokaz, da je Isa beg s bosanskom bogumile u svoju za{titu i zapustio njegovu punicu Jelenu, a vojskom 1466. sudjelovao sa sultanom u ratu na Srbiji. Kad zamilovao lijepu Fiorentinku, obe}a pomo} republici se sultan povratio u Carigrad, sam je nastavio osvajanje, te misle}i, da se pruìla lijepa zgoda i osvetiti se i okoristiti se mnoge gradove i palanke direktno sku~io pod tursku vlast. s tijem ratom. Za to pozove sve bosanske velika{e, da se Megju tijem Firuz beg u novopazarskom sandàku zauzo je pridruè njegovim ~etama proti hercegu. Nu na njegovo preostale gradove sve do Hercegovine, koji po naredbi sulveliko razo~aranje mnogi od njih kao Petar Vojsali}, vojvoda tana budu pripojeni bosanskome namjesni{tvu. doljnih krajeva i Vladislav Kle{i}, vojvoda zapadnih strana i gospodar Duvna i Glamo~a, izjavi{e, da ne }e ratovati proti 10 Kad je Isa beg imenovan na Bosnu ne zna se sigurno, ali povjesni~ari svome sudrugu i prijatelju. Tako opet buknu zatomi rat uzimaju re~enu godinu, jer u njoj iz Sarajeva javlja sultanu da je srpski despot pobjegao u Ugarsku. megju kraljem i vlastelom. Ko je izvuko iz toga korist? Nit-

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

Kroz to razdobje od 1463.-1457 ìvu}i u miru s Turcima kralj Toma ogledao se na sve strane, da {to privrijedi za Bosnu. Smrt hrvatskoga bana Petra Talovi}a uzvitla cijelu buru na zapadnoj granici njegove kraljevine. Kao glavne jagmadìje mleta~ka signorja i herceg Stjepan, pomagan Frankopanima i celjskim grofovima prvi se istaknu{e. Dakako i kralj Toma na osnovi staroga naziva â&#x20AC;&#x153;kralj Hrvatom i Dalmacijiâ&#x20AC;? ne ostade previjenih {aka, ve} stupi na popri{te sa sinom Stjepanom, da ga oèni mladom banicom Hedvigom i na taj na~in prisvoji svu ba{tinu bana Talovi}a. Nu herceg Stjepan, samo da ne dogje do te ènidbe, diè golemu vojsku i zaprijeti Hrvatskoj stra{nim ratom. Kad se kralj Toma spremo, da oruànom rukom zauzme zemlje Talovi}a, buknu rat izmegju Turske i Ugarske. Godine 1456. dogje do bitke pod Biogradom, u kojoj Turci izvuko{e kra}i kraj, da su se morali potegnuti iz Srbije. Kralj Toma osokoljen tom kr{}anskom pobjedom upne sada sve sile, da se dobro spremi za sveti rat. Dignuv{i vojsku oko bosanske granice osvoji neke srpske gradove, ali Isa beg provalom u kraljeve zemlje prisili ga na povratak. U velikoj stisci kralj sklopi mir s Turcima i obe}a pla}ati stari hara~. Na to Isa beg s velikim pripravama provali u ju`nu Ugarsku, pa je pohara uzdu` i poprijeko. Godine 1456. umre stari despot Gjorgje Brankovi}, a dvije godine za njim sin mu Lazar, kojega k}i Jelena bje{e zaru~nica bosanskog kraljevi}a Stjepana. Tako opet nastane jagma oko njegove despotije. Megju prvima borio se kralj Toma s prili~nim uspjehom posvojiv{i neke gradove. Na saboru u Segedinu kralj ugarski Matija Korvin imenuje Stjepana Tomina srpskim despotom i na{ljednikom svih imanja, koja su posjedovali despoti u Ugarskoj. Malo za tijem oèni se novi despot Jelenom Lazarevom. Eto tako se vlast kralja Tome protegnu do Smedereva i Morave. Nu to sve ne potraja za dugo. Godine 1469. opremi sultan velikog vezira Mahmud pa{u Jankovi}a, da ponovno osvoji Srbiju. Padao je grad za gradom, dok napokon dogje red i na Smederevo, u kome despotova{e bosanski kraljevi}. Vide}i, da se ne moè oprijeti

turskoj sili, u ime dugova od zaostalog hara~a, predade ga Mahmud pa{i i zaputi se sa ènom u Bosnu. Sada grakne svak na kralja Tomu, a osobito kralj Matija, koji ga obijedi na sve strane, da ja Smederevo za novce prodao Turcima. Papa mu se zagrozi crkvenim prokletstvom, a herceg upobriebi tu priliku, pa se zakva~i s njime radi grada Zazvine. K tome jo{ zaplete se u rat s banom Speran~i}em, u kome ga i smrt zate~e 10. jula 1461. O njegovoj smrti pripovijeda{e koje{ta. Jedni ho}e, da su ga umorili sin i brat, drugi pako, da je umro od svoje, dok neki drè, da nije ni umro u Krajini, ve} u Bijelom polju kod Sutjeske. Ko ima pravo, te{ko je odlu~iti, ali svakako moralo se ne{to ~udnovato dogoditi, kad je Toma{ zaklapao o~i na vje~naja. Ina~e ne bi imao smisla, kako }emo poslije ~uti, kralji~in postupak. Kralj Toma{ ostavio je iza sebe troje djece, i to: Stjepana od prve ène Voja~e, a od hercegove k}eri Katarine: Sigismunda i Katarinu. Najstariji sin Stjepan Toma{evi} zasjeo je na bosansko prijestolje. Prvo njegovo djelo kao bosanskog kralja bija{e, mjesto, da pridobije za se bogumile i energi~no stupi na popri{te svima vanjskim neprijateljima, àlosna ispovijed papi: da je pravi katolik, da }e zatirati patarenstvo, da mu prijeti pogibelj od Turaka, i molba, da mu dade pomazanu krunu i skloni kr{}anske vladare, da mu pruè pomo}, ako bi Tur~in zavoj{tio na Bosnu. Ne{to mu bi usli{ano. Po papinom legatu u Jajcu bude krunjen i pomazan u prisutnosti bosanskih magnata. Papinim posredovanjem izmuri se prividno s kraljem Matijom i hercegom Stjepanom. Od svega toga Bosna nije ni{ta imala osim pospje{enja katastrofe. Vjerska mr`nja, koja se u bogumilima kroz stolje}a uvrijeìla prama katolicizmu, sada prevr{i svaku mjeru. U tome kriti~nome stanju odlu~e `rtvovati samostalnost i vjeru, samo, da se osvete kralju i papi. Mnogi velika{i, koji na oko pregjo{e na katoli~ku vjeru ostaju}i i na dalje vjerni bogumilstvu, preko bosanskog namjesnika izvje{}ivali su Mahmud pa{u o svemu, {ta se snovalo i kovalo na bosanskom dvoru. Oni pako, koji su prebjegli u tursku granicu ili u Hercegovinu, rovarili su na sve strane proti kralju katoliku. K tome se jo{ pri-

druì{e savjeti iz Rima, a naro~ito iz Budima, da se jednom za uvijek uni{te bogumili, koji su stajali u savezu s ~e{kim husitima i njihovim vogjom Gjurgjem Podjebradskim, s kojim se Matija tada borio za ~e{ku krunu. Te tugje interese na {tetu svoga kraljevstva poduprije Stjepan Toma{evi}. Tako prija{nja vjerska nesno{ljivost pretvori se s obje strane â&#x20AC;&#x2DC;u najè{}i fanatizam, koji, kako }emo odmah ~uti, pospje{i propast staroj bosanskoj dràvi, koja je na vjekove odolijevala vanjskim neprijateljima i uvijek sa~uvala svoju slobodu i nezavisnost. Herceg bje{e poku{ao ve} prije, a kralj poku{a sada osokoljen slatkim obe}anjima iz Rima i Budima, da se li{e hara~a, ali obojica morado{e pristati ne samo, da ugovorenu svotu plate, ve} da im se jo{ i povisi. Prvi, ne dobiv{i, od Matije pomo}i, pritisnut bosanskim begom, pristane na sve uslove, a drugi vide}i, da ne }e dobiti potpore od hercega, i svih patarenskih velika{a, povisi hara~, da se pribliì sultanu. Toj neda}i pridruì se jo{ i tajno umorstvo kralja Tome, koje uzvitla cijelu buru proti kralju Stjepanu; na ime: da je sa stricem Radivojem ubio oca, da se prije do~epa kraljevstva. Kraljica Katarina, poticana bogumilskim velika{ima, zatraì prijestolje za svoga sina Sigismunda. U sred toga meteà, na ~iji poziv samo se razumije, provali u{~upski namjesnik Ishak beg i bosanski Isa beg, koji uspostave na ~udo svih patarena red i mir u prilog kralju Stjepanu. Uzrok je ~isto pojmiv, da patareni svoga kandidata ne podignu na prijestolje, jer bi to ote{~alo poloàj Osmanlijama u Bosni. Mladi Sigismund i sestra mu Katarina panu Turcima u {ake. U Sarajevu pregju na islam i odu s Ishak begom put Carigrada.11 Tom prigodom osnovali 11

[ta je bilo od njih, nigda nijesam mogao doznati; na ime: je li Sigismund u ti op}e i pod kojim imenom igrao ulogu u turskoj dr`avnoj ili vojni~koj slu`bi?

BEHAR 100

POVIJESNA ^ITANKA

su Turci [amac12 i ostavili u njemu posadu. Naravno, da je bilo kralju Matiji trn u oku, {to su Turci uveli red i mir u Bosni, za to, kad sultan ode na Vla{ku, da osveti poslanike, provali u Bosnu, da podigne na novo ugled ugarske krune i prisili kralja Stjepana, da otkaè hara~ sultanu. I jedno i drugo pogje mu za rukom. Toma{evi} znaju}i, {ta ga ~eka ustupi sjeverni dio Bosne Matiji u nadi, da }e ga s tijem obvezati za izda{niju pomo}. To sve potanko javi sultanu zvorni~ki sandàk Ali beg Mihajlovi}. Na to sultan odmah opremi poslanika kralju, da traì isplatu hara~a, a Ali begu naredi, da na u{}u Drine u Savu podigne tvrgjavu, kojoj poslije nagjenu ime Begurdelen ([abac).13 Kad mu stigo{e vijesti, da je kralj poslanika nedostojno primio i odbio, po~e sakupljati vojsku, da krene na Bosnu. U prolje}e godine 1463. diè se sultan iz Edrene na ~elu vojske i pogje na Bosnu. U U{~upu stigo{e mu glasovi, da su kraljevske ~ete razorile nedavno osnovani Samac i poubijale tursku posadu. To veoma rasrdi sultana, pa odmah opremi velikog vezira Mahmut pa{u Jankovi}a s jednim odjelom vojske, da naglo i neo~ekivano udari u srce Bosne, a sam s ostalom vojskom zaputi se preko Srbije u Posavinu. Bez otpora Mahmut pa{a sjavi pod i Bobovac, koji mu prepade pod izlikom pokr{teni knez Radak. Ispod Bobovca diè vojsku pod Jajce i obsjedne ga sa svih strana. Saznav{i tu, daje kralj pobjegao u grad Sokol, odmah se dade za njim u potjeru. Pod Sokolom dozna, da je kralj pobjegao u Klju~.14 Za to s mjesta opremi Torhanzade Omer bega s 1000 lako oruànih konjanika, ne bi li ga stigao i ustavio, dok on stigne s ostalom vojskom.

Kralj Stjepan Toma Ostoji} obe}av{i papi i Hunjadiu, da }e izkorjeniti patarenstvo iz Bosne obori se na njih svom vjerskom gorljivosti. Kako je àlosno stanje bilo u Bosni, dosta je navesti histori~ku ~injenicu, da se vi{a polovina ostaviv{i ku}u i ognji{te razbjegla na sve strane. Tu rak-ranu najvi{e je podjario papin poslanik i hvarski biskup Toma s revnim Franjevcima. U bogumilima izgubila je Bosna najìlaviji elemenat. Do 40.000 du{a praznih {aka potucalo ih se po Hercegovini. Koliko ih je prebjeglo pod vlast tursku ni broj se ne zna. Ovo malo, {to ih je ostalo u srednjoj Bosni povuklo se u nepristupne {ume i o~ajno se borilo sa kraljevskim ~etama. Kod }uprije na Sani dostiè Omer beg kraljevsku pratnju, ali ne moè zaprije~iti ulaza u Klju~, nego samo sa~uva }upriju, da je ne poru{e. U to stigne i Mahmud pa{a pregje Sanu i obsjede Klju~ sa sve ~etiri strane, da mu ne bi umakao u Hrvatsku. Stjepan Tomasevi} uvjeren, da je nemogu}e obraniti se, a jo{ nemogu}nije umaknuti u Hrvatsku ili Dalmaciju, stupi u pregovore s Mahmud pa{om. Nakon kratkih pregovora Mahmud pa{a mu dade pismo, u kome mu jam~i svojom rije~i, da mu se ne }e ni{ta dogoditi, ako se preda i osobno pokloni sultanu. Kralj je na to pristao.15 Kad se pod Jajcem Mahmut pa{a sastane sa sultanom, izvijesti ga, da je kralju Toma{evi}u svojim pismom zajam~io slobodu i neka prava. Koliko je to Fatihu bilo nepravo, dosta je, ako navedemo, da je Mahmud pa{u, nerazdruìvoga prijatelja jo{ od mladih dana, jako ukorio radi netakti~nosti. Neki povjesni~ari u tome nalaze po~etak zagjevice izmegju sultana i Mahmud pa{e, koja se poslije pretvorila u o~itu nemilost. Jasno se razabire iz cijele stvari, da je Fatih s lu~em traìo, kako bi maknuo kralja sa zemaljske povr{ine. Uzrok toj èlji lako je razumiti, na ime: on je u osobi kralja predvigjao velike zapletaje i neprilike u Bosni. Kralj je tu, ali kako, da ga makne, kad mu je njegov veliki vezir (absolutni zastupnik) zajam~io slobodu. Ne znaju}i drugoga puta obrati se na 12 13 14

BEHAR 100

Turska vrela zovu ga Agad`-hisar. Prozvan po graditelju [abanu, Meni se ~ini, da nije trebalo davati mita, da se sazna, gdje je kralj, kad je bogumila bilo svuda na pretek, kako navagja nekakov Konstantitiovi} od Ostrvice, koji nigda ni opstojo nije, kako se opravdano misli. [to neki kao Kne`evi} tvrde, da se kralj tri godine mogo braniti iz Klju~a, ne da se razumiti. Sila, koja je prije deset godina za kratko vrijeme razbila velike carigradske zidine, sila, koja bi u stanju bila za tri godine poru{iti

ulemu. Glasoviti u~enjak Ali Bestami (Musanifek) izdade fetvu ({erijatsku osudu): “El muminu la juldegfu min dùhrin merretejni” (pravovjerni nek se ne da ugristi dva puta iz jedne rupe) i kinu sablju, pa odrubi glavu zadnjem bosanskom kralju Stjepanu Toma{evi}u.16 Ista sudbina stigla je i strica mu Radivoja. Da taj postupak opravda pred budu}ijem nara{tajem naredi sultan, da se spomenuta osuda na kamenu ukle{e vi{e jaja}ke kapije. Sa smr}u Stjepana Toma{evi}a cijela Bosna postala je turski vilajet pod istim imenom. Eto to je kratka pro{lost islamskog elementa u Bosni i Hercegovini, koji se sada poteè u kraj, a kr{}anska raja i turski asker stupa na povr{inu. Raja osokoljena porazom gospodara diè ustanke, dok Osmanlije s nizamom nastoje udu{iti te ustanke i obraniti Bosnu od napadaja sa strane. Tome svemu u~inio je konac berlinski ugovor od 13. jula 1878., koji povjeri austro-ugarskoj monarhiji, da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu. Za nauk i na radovanje, jetko i pomalo zlurado konstatiram da je i ovo djelo, bez kojega bi pro{lost Bosne i Hercegovine ostala uskra}ena za mno{tvo izvora pro~itanih na jeziku na kojem su pisana i prevedenih i iskori{tenih u Ba{agi}evom djelu izdato u vlastitoj nakladi.

Kineski zid, re}i, da ne bi mogla osvojiti mali Klju~, to je vi{e, nego pre}erano. Mnogo se toga do sada napisalo o umorstvu Toma{evi}a i grozotama, kojim je umoren, ali to su sve samo puke fraze, kao na pr. : sa “`iva ko`u su ogulili” ili “na mijeh su ga sadrli”. Takovi na~in umorstva izhitrila je narodna tradicija megju kr{}anima, da se zastra{e drugi kr{}anski vladari, a povjesni~arima to je dobro do{lo, da poeti~nije istaknu turski vandalizam. Mehmed je sretan bio, da se samo li{io kralja.

PORTRETI: Esad ]imi}

Isku{enja dinami~nih socijalnih fenomena Pi{e: Nikola Skledar

Prof. dr. sc. Esad ]imi} â&#x20AC;&#x201C; istaknuti znanstvenik, istra`iva~ i plodan pisac iz podru~ja sociologije religije, kulture i politike.

Snimio A. Vasiljevi}

Esad ]imi} ro|en je u Mostaru 3. lipnja 1931. godine. Srednju {kolu zavr{io je 1951. u Mostaru, filozofiju diplomirao 1960. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i doktorirao 1964. godine tezom Socijalisti~ko dru{tvo i religija (predsjednik Komisije prof. dr. sc. Vanja Sutli}, mentor prof. dr. sc. Ante Fiamengo). Tada je izabran u zvanje docenta Teorijske sociologije na istom Fakultetu. Tek {to je izabran za redovitog profesora, nakon zabrane i uni{tenja knjige ôvjek na raskr{}u (Svjetlost, Sarajevo, 1975.), isklju~en je s Fakulteta zbog navodne â&#x20AC;&#x153;moralno-politi~ke nepodobnostiâ&#x20AC;?. Od 1976. godine radi u zvanju redovitoga profesora Teorijske sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Jedan je od osniva~a i utemeljitelja studija sociologije na ovom Fakultetu. Nakon osmogodi{njega rada u Zadru i bezuspje{noga nastojanja da na|e radno i stambeno uto~i{te u Zagrebu, zaposlio se (1983.) na Filozofskom fakultetu u Beogradu kao redoviti profesor Sociologije religije i Sociologije morala. Za vrijeme rada u Beogradu kontinuirano je odràvao nastavu i na Filozofskom fakultetu u Zadru. Ovome valja dodati i to da je u dva navrata na poslijediplomskim studijima, u okviru Sveu~ili{ta u Zagrebu, vodio kolegij Sociologija religije. Napominjemo da je, u me|uvremenu, bio mentorom dvanaestorici kandidata koji su magistrirali i ~etvorici doktoranda. Bio je vi{e puta sudionik na Sve}eni~kom tjednu, ponekad i kao predava~. Kontinuirano je gostovao, odràvaju}i razli~ita predavanja, na Fakulteti za sociologijo, politi~ne vede in novinarstvo u Ljubljani, Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Pravnom fakultetu u Splitu. U vi{e navrata predavao je na poslijediplomskom studiju Sociologija religije na ljubljanskoj Univerzi. Od 1992. godine radi na Institutu za primijenjena dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta u Zagrebu u zvanju znanstvenoga savjetnika. Profesor je na Hrvatskim studijima (Studia Croatica) od osnutka, gdje predaje Op}u znanost o dru{tvu. Od prosinca 1993. obna{a du`nost ravnatelja Instituta, a od rujna 1994. predsjednika Znanstvenog vije}a. Godine 1996. vra}a se na Filozofski fakultet u Zadar, gdje je predstojnik Odsjeka za sociologiju do umirovljenja, i gdje jo{ i danas predaje kao professor emeritus splitskoga Sveu~ili{ta. Dr. ]imi} je istaknuti znanstvenik i istraìva~ i plodan sociolo{ki pisac. Njegov je ukupni opus znatan i od velike znanstvene i stru~ne vrijednosti. Zapaèn je osobito zna~ajan rad dr. Esada ]imi}a, kako na popularizaciji tako i na promociji sociolo{ke struke. Na toj crti je odrào mno{tvo predavanja na stru~nim i javnim tribinama, dao brojne intervjue u kojima njeguje sociologijski diskurs, nastupao na razli~itim programima Hrvatskoga radija i TV, te u dnevnom i periodi~nom tisku. Jo{ kao student u Sarajevu bio je glavni urednik lista Na{i dani, a od 1966. godine glavni i odgovorni urednik ~asopisa Odjek. U razdoblju od 1985. do 1987. bio je glavni i odgovorni urednik ~asopisa Sociologija. Drào je mno{tvo predavanja na seminarima za srednjo{kol-

ske nastavnike u okviru Sociolo{ke ljetne {kole. Uveo je predmet Sociologija religije i izvodio nastavu na Filozofskom fakultetu u Zadru, te na poslijediplomskim studijima u Zagrebu i Ljubljani. Prof. ]imi} je, znala~ki i s velikim trudom, usmjeravao rad mnogih magistara i doktora znanosti, koji su - gotovo svi - uspje{no zavr{ili svoj rad. Na njegovu znanstvenom opusu magistrirali su Mirko [ikic i don Josip Mrkonji}, a doktorirao Radi{a Anti}. Neki njegovi radovi prevedeni su na ma|arski, francuski, ruski i talijanski. Prikazi o njegovim knjigama objavljeni su i u stranim ~asopisima, a citiran je u nekim knjigama ameri~kih autora. Dr. ]imi} je autor zapaènoga srednjo{kolskog ud`benika (1974.) Osnovi nauke o dru{tvu, po kojemu se predavalo u srednjim {kolama Bosne i Hercegovine sve do njegove zabrane (1976.). Prof. ]imi} autor je preko 10-tak stru~nih knjiga i 90-tak izvornih znanstvenih i stru~nih ~lanaka. Bio je pokreta~, voditelj i sudionik brojnih znanstvenih skupova i znanstveno istraìva~kih projekata. Svojom ukupnom djelatno{}u i svojim znanstvenim radovima koji su, nedvojbeno, misaono samosvojni, i po mnogim svojim dosezima inovativni, obogatio je razvoj i afirmaciju sociologijske znanosti u Hrvatskoj. Njegovi su prinosi osobito zapaèni na polju sociologije religije, kojoj je u nas jedan od utemeljitelja i rodona~elnika. Isto su tako zna~ajni njegovi prinosi sociologiji kulture i sociologiji politike. Njega odlikuje istan~an smisao spajanja teorije i empirijskih istraìvanja, originalnih tipologija i metodologijskih novuma. Od brojnih njegovih knjiga izdvojit }emo samo one najva`nije i ukratko ih prikazati.

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

1. DRAMA ATEIZACIJE Knjiga je doìvjela 5 izdanja. Nedvojbeno je da je ovo veoma sloèno, vi{eslojno i bogato djelo, pa se moè ~itati s razli~itih stajali{ta i s razli~itim interesima. Nadasve, ono je poticajno za svakoga tko se bavi sociologijom, posebno sociologijom religije; name}e ~itav niz izazova za kriti~ko promi{ljanje bitnih pitanja iz toga podru~ja. Kao {to je primije}eno u mno{tvu kriti~kih osvrta u zemlji i inozemstvu, ovdje je rije~ o djelu koje je svojevrstan traktat iz sociologije religije, djelo koje nije tako izvedeno i u nekom drugom obliku u na{oj sociologijskoj literaturi. Radi se o originalnoj sociologijskoj studiji religijskoga fenomena u na{oj suvremenosti. To je prvi poku{aj doista oslobo|en politi~kih preduvjerenja i optere}enja. To se odnosi i na katoli~anstvo, i na pravoslavlje, i na islam. Knjiga sadrì i raspravu o problemima odgoja i obrazovanja, te odnosa prema religiji i religioznim u~enicima. Taj dio je gotovo cjelovita studija o suvremenoj omladini, gdje se problemi odnosa mladih naspram religije i Crkve smje{taju u {iri dru{tveni i kulturni okvir, koji odre|uje osobitosti op}ega dru{tvenog poloàja mladih. Knjiga je u cjelini impregnirana svojevrsnim teorijsko-filozofijskim nabojem koji se o~ituje u kriti~nosti (teorijskoj i humanisti~koj), kako spram teologijskoga, tako i ateisti~koga dogmatizma. Autor je me|u prvima u na{oj sociologiji religije napravio izvanrednu distinkciju izme|u religije i religioznosti. “Drama ateizacije” je puna trezvenih intelektualnih analiza, o{troumnih psiholo{kih zapaànja i smionih humanisti~kih poruka. Kao {to su primijetili mnogi kriti~ari i me|u sociolozima i me|u teolozima, knjiga predstavlja optimum objektivnosti i maksimum uìvljenosti.

2. POLITIKA KAO SUDBINA (Stvarnost, Zagreb, 1989., 279 str.) Ve} i letimi~an dodir s ovim {tivom pokazuje da ga tvore tri sloja: teorijski, dokumentarni i literarni. Teorijski nije prisutan samo u po~etku da bi utemeljio zamisao, udahnuo koherentnost idejama, te nazna~io metodologijsko ishodi{te; njime je, u stanovitom smislu, protkana cijela studija. Dokumentarni sluì da bi se moglo provjeriti kako je uloga junaka u ovom dijelu ne{to {to se zasniva na tvrdim ~injenicama. Literarni treba posvjedo~iti granice znanosti i mo} knjièvnoga prosedea. Distinkcijama relevantnih teorijskih pojmova kojima se operira u ovom djelu, prethodi analiza pojma politike. Po prvom zna~enju, to je djelatnost na javnom podru~ju, samodjelatnost slobodnih ljudi; po drugom zna~enju, politika je povezana s upravljanjem dràvom, vla{}u, kojoj pripadaju tehnike upravljanja i manipuliranja ljudima. [to se ti~e odnosa izme|u znanosti i politike, autor isti~e da one nisu sukobljene po sebi, ve} da sukob izbija na crti politi~ke interpretacije i pristupa znanosti.

3. METODOLOGIJSKI DOSEG ISTRA@IVANJA UNUTAR SOCIOLOGIJE RELIGIJE U HRVATSKOJ (IDIS, Zagreb, 1991., 150 str.) U ovom djelu ]imi} se odlu~io da prvi metodologijski ocijeni i procijeni doprinos sociologije religije u Hrvatskoj. On najprije pruà naznake teorijsko-metodologijske situacije. Oslanjaju}i se na klasike iz ovoga podru~ja (Weber, Durkheim i Marx), on markira osnovne metodologijske probleme. Govori o tipologiji empirijskih istraìvanja religije u nas. Potom prelazi na pojedine najzna~ajnije autore, pri ~emu ~ini rangiranje njihovih doprinosa na osnovi analize njihovih djela. Premda ne eksplicira i ne ra{~lanjuje njihovu teorijsku poziciju (jer to nije predmet njegova istraìvanja), on je ipak podrazumijeva i implicite veè za njihovu metodologijsku okosnicu i ishodi{te. S minuciozno{}u i bogatim uvidom u stvarala{tvo doma}ih autora, on ra{~lanjuje njihov opus da bi, razlo`no i dokumentarno, ozna~io bitna metodologijska dostignu}a i prate}e-metodologijske proma{aje.

BEHAR 100

Knjiga pokazuje autora kao erudita, bogata istra`iva~koga iskustva i odmjerenoga i utemeljenog kriti~ara i ispitiva~a na sad ve} {irokom polju sociologije religije u Hrvatskoj.

4. SVETO I SVJETOVNO (Biblioteka Filozofska istraìvanja, Zagreb, 1992., 269 str.) Ovu zbirku ogleda autor je podijelio u dva dijela: Promi{ljanje posljednjega zna~enja i Izazovi i odzivi. U prvom dijelu autor je usredoto~en na probleme religije i kulture, religije u svakodnevnom ìvotu, obitelji i religije, a u drugom dijelu zanima ga problematika religijskoga odgoja, odnos izme|u svjetovnoga i duhovnoga, pravda i sila, te {ire podru~je politike i politi~koga. Ovaj sociolog religije, kuda god se kre}e, neprestance vidi umjesto smjenjivanja svijetlog i tamnog - smjenjivanje svetoga i svjetovnoga. U ovom djelu, jednako kao i u svim ranijim, promi~e se rasprava koju bismo mogli ozna~iti kao otvoreni obzor koji je dovoljno prostran da uvaàva dru{tvenu i kulturnu (i politi~ku) dimenziju, funkciju i posredovanost religije, ali je nikako ne svodi na njih, ve} je shva}a i fenomenologijski, kao religio, tj. kao povezanost ~ovjeka s nadnaravnim bi}em, dakle, i u njenoj eminentno metafizi~koj dimenziji. Iz ovoga pak proizlazi da je ~ovjek bi}e {to je svojom antropopsihi~kom konstitucijom upu}eno da posredstvom religije, uz ostale oblike duha, transcendira puki empirijski realitet. U tom ozra~ju ovi prilozi - implicitno ili pak izrijekom - odupiru se svakoj navadi uspostavljanja hijerarhije unutar oblika transcendencije: religijskoga, umjetni~koga i filozofijskoga. Ako je autor i{ta unaprijed zacrtao kao op}u zamisao, onda je to prije svega nastojanje da religiji prilazi kao neodvojivom dijelu kulture. U tom smislu zasebno uzeta nacionalna kultura uklju~uje u sebi i religiju u jednom od konkretnih oblika njenoga manifestiranja - kao konfesiju. Konfesija kao konstitutivni dio nacije, to je pitanje iz domena na{e aktualnosti. I u ovom djelu do{le su do izraàja ve} utvr|ene karakteristike prof. ]imi}a kao sociologa: bogat uvid, misaona prodornost, teorijska utemeljenost, metodologijska obazrivost i krajnja skrupuloznost u zaklju~ivanju.

5. ISKU[ENJA ZAJEDNI[TVA (Did, Sarajevo, 2002., 201 str.) Ova zbirka ogleda u svakom slu~aju zasluùje pozornost. Ve} sam tematski raspon - od Star~evi}evih preokupacija do Domovinskoga rata i fenomena Bo{njaka - upu}uje na sloènost problema na koje se autor usredoto~io. U ovisnosti od teme primjenjuje se odgovaraju}i diskurs koji je objedinio teorijsko i metodologijsko i u misaonom ishodi{tu prona{ao pravu mjeru odnosa teorijskoga i empirijskoga. Ovdje se relevantne ~injenice ~esto podrazumijevaju i prinu|uju ~itatelja da ih naknadno “rehabilitira” i da sam izgradi kona~an stav. Pisca zanimaju isku{enja sociologijskoga pristupa nekad udaljenim tematskim sklopovima, pa knjiga odi{e intelektualnom svjeìnom, kako po izboru prosedea, tako i po iznijansiranoj analizi dinami~nih socijalnih fenomena koji se tako ~esto opiru i deskripciji, a pogotovo analizi. Upravo ovdje je do{la do izraza njegova imaginacija koja se ponekad hrani realnim u nadrealnom. Neo~ekivani obrati u kona~nici vi|enja onoga {to se iskazuje, iznova su pra}eni neo~ekivanom kombinacijom “sociologijske sintakse”, {to se zamje}uje u stilskim spiralama koje, za~udno zadràvaju preciznost i jasno}u. Iako pisani u desetljetnom rasponu, ovi prilozi nose teorijsku konstantu te varijabilnost i gipkost metodologijskoga zahvata. Ovi znanstveni eseji sadrè zgusnut naboj ideja koji ne}e ostaviti ravnodu{nim ni autora, ni eventualne tematske sljedbenike ove knjige. Ovdje autor uspijeva pisati tako kako bi “rije~ima bilo tijesno, a mislima prostrano”. Uz 70. obljetnicu ìvota

PORTRETI: Esad ]imi}

Intervju: Esad ]imi} (U povodu 80. godi{njice `ivota i 55. godi{njice rada)

Snimio: F. M. Begovi}

VATROMET IDEJA O VJERI I RELIGIJI Razgovarao: Sead Begovi} Svakog na{eg sugovornika kao prvo pitamo: [to je za njega zna~ila i {to za njega sada zna~i Bosna i Hercegovina? Konstatiram da je BiH od svih dràva ex –Jugoslavije najprivilegiranija iz jednostavnog razloga {to je njena multikonfesionalnost i multikulturalnost ~ine izuzetnom u duhovnoj domeni i ona nije nipo{to, kao {to neki brzopleto zaklju~uju, predisponirana za konflikte, naprotiv, ona je podatna za poticajna duhovna stanja, a sposobna je i za jedan demokratski sustav koji }e biti dovoljan okvir i poticaj da se sve kulture uzajamno isprepli}u i da svaka za sebe, “~uvaju}i“ svoj identitet, prima i oda{ilje vlastite utjecaje. Samo interakcija izme|u tih kultura moè stvoriti ne neku jedinstvenu kulturu, ali ipak kulturu s tri (uvjetno govorim) osebujna kulturna identiteta koja su prava rijetkost u mnogim drugim dràvama. Mo`da je dovoljno lakonski odgovoriti na pitanje: imam li simpatije za ~ovjeka s vi{e kulturnih identiteta? Vi{e kulturnih identiteta ne dovodi u pitanje sr`ni kulturni identitet, nego ga oboga}uje novim dimenzijama. Kada je Ante Star~evi}, Otac domovine, primio fratra Juki}a, i tom ga prilikom upitao - {to si ti: Bosanac ili Hrvat? Juki} mu je odgovorio: Ni jedno ni drugo, nego bosanski Hrvat {to zna~i, O~e na{e domovine, da mi bosanski Hrvati imamo jo{ jednu specifi~nost jer ja imam hrvatstva vjerojatno koliko i vi,

a vi nemate jo{ ovaj na{ bosanski dodatak koji upravo zna~i jednu dimenziju, islamsko-orijentalnu, koja se utkiva u hrvatski identitet i ~ini ga jo{ bogatijim. To vrijedi isto tako i za na{u bra}u muslimane jer i oni, ìve}i u Bosni s Hrvatima i Srbima, njeguju svoj bo{nja~ki identitet, ali, u isto vrijeme, ne zatvaraju se za utjecaje hrvatskog i srpskog identiteta. Zato je Bosna zahvalni ambijent toga proìmanja jer postaje podloga s jedne strane, zbliàvanja u svim podru~jima i otvorenosti za izvorne utjecaje kulturâ koje su ipak zasebite i osobite, a imaju i ne{to zajedni~ko. Mislim da nije dobro ako se suvi{e inzistira na razlikama ali jednako nije dobro ako se zatvaraju o~i spram onog {to nam je zajedni~ko. Ni{ta ne treba umjetno poticati nego stvarati ambijent u kojem }e se te kulture po{tivati i uzajamno oboga}ivati i na taj na~in stvoriti jedinstvenu leguru s tri nacionalne dimenzije. Drugo obilje`je Bosne, koje meni upada u o~i, je to da je ona imala dramati~nu i mra~nu povijest i da negativne strane i pojave ponajprije donose okupatori s kojima nikada nismo oskudijevali, ali s vremenom, okupiraju}i Bosnu, inficirali su Bosance i Hercegovce svih vjera i nacija i to tako da se oni “prire|uju“ za uzajamne sukobe. Okupatori su nas navikli da stvaramo konflikte na oskudnom podru~ju u mnogo ~emu, ali ne malo du{evno impregniranom. Mo`da se povijest mo-

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

è predo~iti tako da su konflikti uvezeni sa svim vrstama okupacije i da su nastajali kao slabiji, a ponekad ja~i kontinuitet onih koji su nas na neki na~in “{kolovali“ za konflikte. Treba istaknuti i to da (kao {to pokazuje moje istraìvanje) vrijednosne usmjerenosti katolika, pravoslavnih i muslimana otkrivaju (navodim u svojoj knjizi “Isku{enja zajedni{tva“) {to je bitno, a {to razli~ito (preko nekih vrjednota) i to je profilacija – i kulturna i socijalna i etni~ka – jer ako se ljudi dijele na religiozne, ateiste i agnostike, ja tvrdim da treba u sociologiji, kao {to sam to prvi poku{ao, ustvrditi da postoje ateisti katoli~kog, pravoslavnog i muslimanskog porijekla. Ima ateista, moglo bi se re}i, koji se iskazuju kao jedna ispraznost duha, bez kulture koja je uvijek prethodno bila religijski obojena i uvijek je bila podloga za stvaranje nacionalne kulture. Ako je tome tako onda je sigurno da nema uvjeta za konflikte u mjeri u kojoj se po{tuju vrijednosti religija, kojim su ti ljudi pripadali ili pripadaju. Sada je Bosna na sudbonosnom raskri`ju jer svako raspa~avanje vodi u samoubojstvo tog dru{tva. Ne pretjerujem ako kaèm da je iznu|eni Daytonski sporazum zaustavio rat: me|utim, rat se na tom tlu ne moè zaustaviti pasivnim perpetuiranjem tih odluka. Daytonski sporazum mora doìvjeti stanovitu transformaciju da bi se omogu}ili oni procesi koji }e neke kriterije tog sporazuma revidirati. Treba i}i na regionalizaciju imaju}i na umu predratno stanje pu~anstva u kulturnom i politi~kom smislu, te takve regione integrirati u jednu cjelinu. Nije rje{enje jednom narodu dati entitet, a drugi smjestiti u drugi entitet. Nije izlaz ni sve narode smjestiti u “svoje entitete“ (koji su ~esto umjetni), nego imati na umu Bosnu kakva je zate~ena ovim ratom, a ne priznavati granice {to su nastale agresijom. Tek poslije toga izvr{iti regionalizaciju (kantonizaciju) po ugledu na [vicarsku. Tada bi dobili platformu kao solidnu osnovicu za gra|enje utemeljenog politi~kog sustava. Unutar tog sustavu ne}e biti odlu~uju}i ~imbenik religijska i nacionalna pripadnost nego “organi~ka“ cjelina koju je povijest formirala. Tu reviziju mogu obaviti iste one snage koje su i donijele spomenuti sporazum. Upoznali ste i prou~avali svete knjige kr{}ana (ortodoksa i katolika), muslimana i jevreja. Jeste li kao znanstvenik, uz nu`nu objektivnost, imali poneki put povoda da se, ozareni posredovanom Bo`jom rije~ju, emotivno integrirate u neku od tih vjera ili ste zadràli istraìvala~ku distancu i prosudbeni racio? Kad god znanstvenik, uvjetno re~eno, u|e u svoj laboratorij, da obavlja svoj znanstveni rad, kad pi{e svoje djelo, on je potpuno autonoman. Navest }u primjer dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, Amerikanca Taunusa. Pri ulasku u svoj kabinet ostavio bi svoj {e{ir i {tap i svoju predod`bu Boga na ulazu. To je potpuno legitiman postupak s religijske i moral-

Racionalno i iskustveno ne{to dokazati zna~i – osvojiti ga znanstveno. Tu je pou~an Einstein koji je rekao: “uz sve ovo {to sam otkrio nisam nai{ao na Boga, me|utim, ono {to je ostalo, a to je beskona~nost, ne daje mi pravo da vr{im generalizaciju”.

BEHAR 100

Danas nisam sklon pozitivno vrednovati to da se neki deklariraju kao Muslimani, a ne}e prihvatiti da su Bo{njaci, jer, previ|aju razliku izme|u religije i nacije i drugo, to je diferencijacija koja ne daje mogu}nost toj naciji da se integrira. ne strane jer upitan je Bog u laboratoriju koji se “po prirodi stvari“, dakako, ne moè eksperimentalno provjeriti. No, kad se znanstvenik vrati i po|e ku}i, on moè zaboraviti i {tap i {e{ir, ali – ako je teist – predstavu o Bogu nikada. Znanstvenik tad kaè da upravo izlazi na pu~inu koja se zove svijet (ili “dùngla“). Znanstvenik se naprosto mora u tom prostoru, budu}i teist, na duhovnom planu, kompletirati Bogom, kao za{titom od toga mno{tva proturje~ja koje ga mogu progutati. Bog je dakle utjeha, za{tita i podr{ka. Kao znanstvenik ostajem, uz nu`nu objektivnost, koja nije ni~im posredovana – budu}i sam agnostik – u sferi autonomnog pona{anja i samim tim ne treba o~ekivati da se veèm za bilo koju religiju. Znanost ima racionalno-znanstvene kriterije, a religija teolo{ke (osebujno religijske). Moram Vas to pitati. Jeste li postali vjernik, jer, sedamdesetih godina pro{loga stolje}a, izjavili ste da ste ateist (intervju: “Na{i razgledi”, Ljubljana, 1983.). Primjenjujete li neki strogi tretman vjere, ne{to Vas svakako odràva, ili àrgonski re~eno servisira, jer ste za~udno vitalni? Imao sam i imam tri faze u svom misaonom razvoju, odnosno ìvotu. One sadrè moju r/evoluciju. Ovo pi{em tako jer sve {to sam stariji primje}ujem da mi je primjerenija evolucija, nego revolucija. Ja sam odgojen u muslimanskoj obitelji i zavr{io sam mekteb s odli~nim uspjehom. Imao sam sjajnog u~itelja, Sto~anina, rahmetli Piti}a koji je umje{no izvodio nastavu vjeronauka poti~u}i nas da usput, u mjeri u kojoj se poima islam u elementarnom smislu rije~i, nau~imo valjano izgovarati (gramati~ki) na arapskom jeziku. Tada sam ja de facto, a to prosu|uje moja naknadna svijest znanstvenika i filozofa, bio na stupnju emotivnog vjernika. Slijede}a moja faza zbila se kad sam s 14 godina (1945.) bio primljen u SKOJ, a mogao sam biti primljen samo kao komunist. Ta moja transformacija me je dovela do tradicionalno usmjerenog vjernika te se ova faza u~vrstila do polaganja male mature. Upisuju}i se u srednju {kolu, a u me|uvremenu je rasformiran SKOJ – nisam odmah primljen u KPJ. Tad sam imao i jednu fazu u kojoj sam bio pokolebani vjernik, odnosno pokolebani ateist. Tre}a faza, budu}i da sam u me|uvremenu bio primljen u SKJ (1950.), karakteristi~na je po tome {to sam postao ateist, ili preciznije emotivni ateist – nipo{to ne racionalni. Kad sam se po~eo intenzivno baviti religijom i kad sam temeljito studirao filozofiju i teologiju (ìdovstvo, kr{}anstvo i islam) onda sam, kao veliki zaljubljenik u Emanuela Kanta, postao i ostao agnostik. [to za Vas zna~i hrvatstvo, a {to Hrvatska u kojoj odra|ujete i u kojoj ste odradili najve}i dio svog radnog vremena, sada i kao profesor emeritus?

PORTRETI: Esad ]imi}

Budu}i da sam po podrijetlu musliman i da sam se za~eo na tradiciji muslimanske kulture ja sam od ranog djetinjstva, zahvaljuju}i obiteljskom odgoju, bio otvoren prema svojim kom{ijama koji su preteìto bili (u Stocu) Hrvati, pa i na{i kumovi, Radi}i, bili su katolici, tako da sam imao tu kop~u u ranom djetinjstvu koja me je orijentirala prema njima, ali imao sam prijatelja i me|u Srbima. Me|utim, budu}i da mi je i susjed bio Mak Dizdar koji je imao mnogo knjiga i najbogatiju biblioteku tada, kao i njegov brat Hamid, tako|er pjesnik, do mene je dopiralo pone{to od toga. Imao sam, dakle, jedan izvor rane duhovnosti jer su neke knjige ostale i kad su oni oti{li u Sarajevo pa su se stvorili neki “knji{ki“ afiniteti. Kad sam odrastao i krenuo u srednju {kolu senzibilizirao sam se za ijekavski jezik. Uostalom u Stocu svi, i muslimani i Hrvati i Srbi govore ijekavski, a kasnije sam uo~io da je to prije svega karakteristika Hrvata. Zatim, akademik Brozovi} mi je rekao da ikavskim govore samo Hrvati i muslimani. Ja sam rano ostao bez oca. On je bio pretpla}en na knjige Matice Hrvatske i stoga sam imao prve kontakte koji pripadaju hrvatskoj knjièvnoj kulturi. Za mene je hrvatstvo kulturolo{ki bilo vrlo izazovno. Imao sam dojam da stariji muslimani u Stocu u njima gledaju bliske kom{ije koji imaju svoju kulturu, koja je tada bila vrlo religijski zasnovana, ali me to nije smetalo, kao, dakako, i muslimanska i srpska kultura. No, Hrvatska kultura je bila superiornija s obzirom na druge dvije. Na primjer moja majka je mene podu~avala: kad pro|e katoli~ki sve}enik da ustanem i kaèm: vele~asni ljubim ruke. Kad pro|e pravoslavni sve{tenik da kaèm – pomoz Bog. Pitao sam je – a {to kad pro|e na{ hodà? Kaè ona ako gleda u tebe reci mu selam alejkum, a ako ne gleda i ne mora{. Ja kaèm – mâmo, pa za{to, jer me to zabo-

lilo, budu}i pripadam muslimanima pa sam tr~ao ispred hodè i vikao – selam alejkum. Ona mi kaè: Eso, na{a je nesre}a u tome, a ti }e{ to vidjeti kad odraste{, {to on nema {kole. Naime hodè su bili samouci, autodidakti. Eto, to je muslimanima smetalo. Me|utim, danas kad imamo fakultete situacija se bitno promijenila. Vi{e nemamo one oblike siroma{tva iz kojeg su stasali “divlje hodè“ te su muslimani, a {to dokazuju i moja istraìvanja, me|u najobrazovanijim. Naàlost, pravoslavni sve{tenik je na zadnjem mjestu ove obrazovne skale, jer oni su smatrali da je vjerska slu`ba za njih zanimanje, dakle, netko je elektri~ar, a netko sve{tenik. Dakle, oni ba{ mnogo ne vrednuju svoju slu`bu. Katoli~ki sve}enici, nerijetko, su zavr{ili, uz teolo{ki fakultet – jo{ jedan. Dakle, odnjegovalo se moje nagnu}e spram hrvatskog jezika i kulture. Nisam ni slutio da u svemu tome muslimani ne}e imati svoju naciju. [to treba znati da bi se vjerovalo? (iz knjige “Sveto i svjetovno”) Najva`nije je pro~itati temeljne knjige: svake religije: Talmud, Stari i Novi Zavjet i Kur’an. To je vrlo va`no. Pa`ljivo studiranje tih djelâ mene navodi na zaklju~ak da u tim knjigama i religijama, primjerice, nema nikakve osnove za rat, i da je vjerski rat pogre{an termin. Rat moè biti samo crkveni, odnosno vjerske zajednice, a ne vjere. To treba u ud`benicima ispraviti; recimo, ne moète vi katoli~ke vjernike i samu vjeru osu|ivati za kriàrske ratove, ali moète – crkvu. Uo~ili ste nedjeljivost religije i kulture. Kako tuma~ite {okantni manjak i odsu}e transcendentnoga u na{oj suvremenoj knjièvnosti, koja vrvi uglavnom onim {to zovemo celebrity te ekscentri~nom, devijantnom i tzv. èstokom seksualno{}u?

No, kad se znanstvenik vrati i po|e ku}i, on moè zaboraviti i {tap i {e{ir, ali – ako je teist – predstavu o Bogu nikada. Znanstvenik tad kaè da upravo izlazi na pu~inu koja se zove svijet (ili “dùngla“). Znanstvenik se naprosto mora u tom prostoru, budu}i teist, na duhovnom planu, kompletirati Bogom, kao za{titom od toga mno{tva proturje~ja koje ga mogu progutati.

Sa suprugom Melihom, 1964. godine, Sarajevo

Za mene su tri transcendencije bitne. Jedna bi se mogla nazvati religijskom, druga umjetni~kom i tre}a filozofskom. Ovdje znanost ne spominjem jer transcendencija je iskorak u nepoznato u stalnom stanju pokretljivosti ljudskog duha. Jasno je da ona nikad ne}e nestati, jer nikad ne moèmo u cjelini ~itav svijet istraìti, a to su dvije najve}e tajne: ~ovjek i svemir. Ako je tome tako onda ja, za razliku od drugih filozofa i sociologa, ne pravim hijerarhiju ovih transcendencija. Primjerice, Hegel smatra da je najve}i oblik transcendiranja filozofija, pa onda umjetnost pa tek onda religija. Drugi pak, kao teolozi, smatraju da je prva transcendencija religija, pa filozofija pa umjetnost, a umjetnici }e polaziti, naravno, od umjetnosti. U svojoj realizaciji transcendencija ne trpi hijerarhizaciju. Biti intelektualac zna~i ujedno i posjedovati sve tri transcendencije i one se uzajamno isprepli}u i sintetiziraju i ~ine od intelektualca kreativno i kriti~ko, ali u pozitivnom smislu nezadovoljno bi}e koje je stalno u stvarala~kom gr~u kad poku{ava rije{iti neki duhovni problem sa sve tri navedene transcendencije. Smatram da su one jednako vrijedne, a kad je rije~ o znanstvenim teorijama ve}e realizacije pruàju egzistencijalne intencije. [to se ti~e sociolo{kih teorija svaki se

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

tem ne moè jednako ni dokazati ni pore}i postojanje Boga. Bo`ja egzistencija pripada nadracionalnom svijetu. Po agnosticima Bog postoji onima koji u njega vjeruju, ali ne i za one koji u njega ne vjeruju. Kad je govor o znanstvenicima, oni su nu`no agnostici u tijeku trajanja znanstvenog zahvata, bez obzira na to jesu li ili pak nisu teisti. “Mije{anje“ Boga u proces bavljenja znano{}u za mene je, u neku ruku, drasti~no uniàvanje Njegovo, budu}i da se On tada izjedna~ava sa svim bivstvuju}im po javnostima i time skida sa pijadestala svetosti. Zar to ne bi bio paradigmati~an slu~aj Njegovog uniàvanja?!

Na Ohridu, 1967

znanstvenik mora opredijeliti za onu {to pruà ve}e kreativne mogu}nosti, ali ne smije se odre}i jedne vrste interdisciplinarnog pristupa. Bez toga se ne moè domo}i onog nedohvatnog {to ne moè ni jedna disciplina duha uzeta zasebito. Za sintezu treba iskoristiti mno{tvo raspoloìvih teorija. Mnoge danas idu na groblje teorija. Jesu li ateisti oni koji ne prakticiraju nijednu vjeru, a agnostici oni koji ne vjeruju, ali se ni jedne vjere ne odri~u? Oni koji kritiziraju religiju pitaju se kako se racionalnim putem moè dovesti u pitanje iracionalnost. I time prestaje sva rasprava. Ja smatram da postoji religijska istina, sa svojim parametrima, postoji umjetni~ka istina, teolo{ka i filozofska. Svog cijenjenog profesora Bo{njaka (autora knjige “Filozofija i kr{}anstvo”) kritizirao sam zbog te racionalne kritike iracionalnog fenomena. Mi ne moèmo kritizirati jedno sa stajali{ta drugog. Metodologijski to je neodrìvo, stoga, sve polemike su proma{ene na tom planu. Jer, kod ~ovjeka, kao misle}eg bi}a, nema kraja argumentima za i protiv. Svako zato prati za{to. Vatromet ideja je sjajan za ljudski intelektualni rast. Agnostici pak nalaze da se znanstvenim (~itaj: racionalno-iskustvenim) pu-

BEHAR 100

Svojedobno ste u intervjuu za sarajevski “Svijet” izjavili da postoji religiozni ateizam i ateisti~ka religija, no, po nekima izostanak vjerovanja nije vjerovanje (A. Grayling) i na njemu se religija ne moè temeljiti. Religija po~iva na povla{tenim tuma~ima religije, u vjerovanju u natprirodno bi}e, na objavi. Ateisti~ke konvencije to nemaju u sebi (mo`da poneku knjigu (Dawkins: “Iluzija o Bogu”), a to su zapravo ateisti~ke karikature vjerovanja. [to mislite o tome? Ako nije rije~ o vjerovanju onda se postavlja pitanje nije li ateizam superioran spram vjerovanja. Kad kaèm da ateizam moè biti vjera, ja mislim da religiozni vjeruje da vjeruje, ateista vjeruje da ne vjeruje. Ako i ne vjeruje da vjeruje i to je vjera. Klonimo se tih ispraznih dijaloga, nadmetanja koja nikad nemaju ishodi{te. To vi{e nije gimnastika intelekta nego napor onih u kome se ljudi vrte u krugu. Ima li {anse da se ateistima podastre solidna evidencija da Bog postoji? Nikakva evidencija koja ima konzistentnu intelektualnu osnovicu ne moè sa sigurno{}u dokazati da Bog postoji. Sve je uzro~no-posljedi~no povezano, ali na kraju do|emo pred zid, pred neznanje i

mi tu lociramo Boànstvo. To je izraz na{e nemo}i. Ateisti kaù: Ako mi poremetimo uzro~no-posljedi~ni slijed, to ne zna~i da je on prekinut u svemiru, dapa~e, on se nastavlja. Uzmite, recimo, znanost za koju tvrdim da ima vanznanstvenu osnovu, to je jedan paradoks. Jer, da bi se ~ovjek bavio znano{}u i da bi znanost bila konzistentna mora postojati dokaz da svijet postoji, a za to nemamo znanstvene dokaze, ali imamo filozofske postulate, a to nisu znanstveni dokazi. Ako bi se znanstveno dokazalo da svijet postoji, pa ~ak i da mi postojimo, to bi bilo kraj znanosti i kraj povijesti, jer, do{li bi do zaklju~ka da smo sve otkrili, a to je nemogu}e. Racionalno i iskustveno ne{to dokazati zna~i – osvojiti ga znanstveno. Tu je pou~an Einstein koji je rekao: “uz sve ovo {to sam otkrio nisam nai{ao na Boga, me|utim, ono {to je ostalo, a to je beskona~nost, ne daje mi pravo da vr{im generalizaciju”. Osobno smatram da je on bio agnostik. Vi ste lucidno primijetili da u na{oj knjièvnosti odumire transcendencija, a bez nje umjetnosti nema. Uzmite bilo koju granu umjetnosti, recimo glazbu, {to bi od nje ostalo da nije religijske inspiracije. Ili, {to bi u tom smislu bilo od likovne umjetnosti da nema kristolo{kih scena i simbola raspela. To je i danas inspiracija za one koji vjeruju. Tu je za mene veliku ulogu odigrala religija – ne crkva. [to mislite o spekulaciji da svaka teologija nije filozofska disciplina ve} odvjetni{tvo iracionalnih ideja kojem, kao ni bilo kojem drugom odvjetni{tvu, nije cilj spoznati istinu nego braniti svog “klijenta”? Profesija je ono kad ~ovjek otaljava posao, a poziv je vokacija. Postoje profesije koje su automatski pozivi, primjerice knjièvnici. ôvjeku pristaje da svoju profesiju pretvori u poziv. Religijsku i znanstvenu istinu neutemeljeno je poistovjetiti!

Intelektualci su oni ljudi u dru{tvu koji su stalno nemirne savjesti, kriti~ki raspoloèni i odgovorni. Mislim da je moralna kategorija presudna za ìvot intelektualaca. Biti uspravan, {to bi rekao Bloch: “Njegovati ortopediju uspravnog hoda”. U socijalizmu, primjerice, {to se ti~e inteligencije, to je bila takozvana reìmska inteligencija. Vi znate onu frazetinu – “po{tena inteligencija”.

PORTRETI: Esad ]imi}

Zar ne prolazi crkva, primjerice katoli~ka u nas (sjetimo se don Ka~unka i Zlatka Sudca) i u svijetu, svojevrsnu estradizaciju? Ja bih rekao to je pomodno, a ispostavit }e se na kraju da je to u sukobu s temeljima religije, ja to pretpostavljam, ali to se prepu{ta crkvi – da li }e to suzbiti i dopustiti, no, ona je oportuna i – oklijeva. Kad sam pitao jednog sve}enika – za{to vi molite ne bi li suzbili najezdu skakavaca i mi{eva? Odgovorio mi je da je to zbog obrazovne razine njegovih vjernika i da on to ~ini ne bi li ih privukao. U protivnom bio bi slab odziv misnom ritualu. Ovo sujevjerje potrebno je jer “puni crkvu“. Barem po njemu.

Ja dr`im da je ekumena sasvim mogu}a po svojoj humanisti~koj usmjerenosti, artikulaciji i strukturi i da je Abraham, odnosno, Ibrahim ~imbenik kohezivnosti. Samo mene je uvijek ~udilo kao znanstvenika i kao intelektualca za{to se ta ekumena ne odnosi i na muslimane? Jer, ekumena nije ekumena ako se odnosi samo na kr{}anske vjernike. Gdje se god spominje Abraham (Ibrahim) tu je ve} mogu}nost ekumene. Jedan me je biskup pitao – kako biste vi lapidarno odredili ekumenu – odgovorih: pa ~isto etimolo{ki, ona je prirodno integriranje crkava. Sve je u redu profesore samo vam nije u redu naglasak. Ekumena nije uje-

Nije izlaz ni sve narode smjestiti u “svoje entitete“ (koji su ~esto umjetni), nego imati na umu Bosnu kakva je zate~ena ovim ratom, a ne priznavati granice {to su nastale agresijom. Tek poslije toga izvr{iti regionalizaciju (kantonizaciju) po ugledu na [vicarsku. Tada bi dobili platformu kao solidnu osnovicu za gra|enje utemeljenog politi~kog sustava. Unutar tog sustavu ne}e biti odlu~uju}i ~imbenik religijska i nacionalna pripadnost nego “organi~ka“ cjelina koju je povijest formirala. Tu reviziju mogu obaviti iste one snage koje su i donijele spomenuti sporazum. Kada sam radio intervju s Alainom Finkielkrautom za zagreba~ki “Vjesnik” ispri~ao mi je ishod susreta velikog jeruzalemskog rabina i glavnog jeruzalemskog muftije koji su u razgovoru dijelili Jeruzalem. Zastoj je do{ao onog trenutka kada je muftija neshvatljivo zatra`io i “zid pla~a”. Vi ~esto u sklopu religioznog i nacionalnog promatrate i pratite, s bogatim uvidom i metodolo{kom obazrivo{}u, trijadu – katolici, pravoslavni, muslimani. Je li po Vama mogu}e ono {to zovemo ekumena izme|u ovih semitskih vjera koje ve`e poslanik Ibrahim ili Abraham?

dinjenje crkava, ve} ekumena crkava (u smislu odumiranja). Sve nas zanimaju ~uda i misterije. Postoje li ona i ako postoje nije li to kr{enje prirodnih zakona? “Ako postoje ~uda”, a postoje, jer postoje ~ak i unutar znanosti. Recimo, jedan mi je ~ovjek, koji se znanstveno bavi medicinom, rekao da su neka podru~ja privilegirana za ~uda, kao {to je to kod lije~enja raka. Mi, ka`e on, operiramo ljude od te opake bolesti, dajemo im biokemijsku terapiju, me|utim, ni jedan konzilij na kraju ne zna za{to

je i kako doti~ni preìvio, a bome i ìvio jo{ dvadeset godina. Pretpostavlja se da su to ~uda. Ima i u toj tuzi humornog. Re~e mi da je jedan pacijent nakon operacije i turobnih prognoza po~eo bjesomu~no piti rakiju i potom neobja{njivo ozdravio. I sama ~uda spadaju u prirodne zakone samo {to mi nismo doku~ili uzroke. To moè biti i psiholo{ke naravi, a poznato je da neki ljudi proizvode ~uda koja se spontano pojavljuju, a drugi to prihva}aju. Granica izme|u prirodnog i neprirodnog je vrlo nesigurna. [to je za Vas zapravo sveto, a {to svjetovno, u na{e turbulentno, strahotno doba poljuljanih moralnih vrijednosti kada politi~nost utje~e na religioznost i obrnuto? Gdje su granice koje razdjeljuju sveto od svjetovnog? Ako religija ne i{~ezava, po Vama, na koji se to na~in mijenja? Mo`da je pojava takozvane svjetovne religije u socijalizmu (SSSR) i civilne religije u kapitalizmu (SAD-e). Klasi~ni primjer civilne religije je i kada predsjednik izjavi “tako mi Bog pomogao “. Politika, naime, prodire u sve pore dru{tvenog ìvota i kao {to sam napisao u jednom radu: ako se vi ne bavite politikom, politika }e se baviti vama. Aristotel je rekao da je ~ovjek dru{tveno bi}e, ali i politi~ko bi}e. Ljudi koji ne izlaze na izbore zapravo glasuju za one koji su izabrani. Ja svjetovno i religijsko razlikujem utoliko {to se svjetovno i sveto (duhovno) opire sekularizaciji u svojim najvi{im dosezima. Osobno mislim da najve}a socijalizacija i sekularizacija ne moè ugroziti Boga. On je iznad svega. Stoga ne znam za{to se sve}enici pla{e sekularizacije. I kao {to je pokojni Marde{i} rekao, ona je jedna vrst pro~i{}avanja religije. Vrijednost, ne rijetko ostaje vrijednost, unato~ sekularizaciji za onoga za koga se ona utkiva u njegov svjetonazor. Moè se postavit teza da sveto postaje svjetovno, a svjetovno postaje sveto. Pou~an je primjer doma}eg srpskog pravoslavlja na ovim prostorima. Religiju koja je spiritualna ~injenica, pretvorili su u naciju. To je klasi~ni primjer prelaènja duhovnog i svetog u svjetovno. Stoga ne ~udi {to se SPC u ovom ratu ne{to vi{e uplela nego

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

druge crkve. [ansa je za pravoslavlje da dostigne duhovnost jednog Dostojevskog. No, svetosavlje je za njih najve}i oblik transcendencije. Tu se pruàju mogu}nosti da se duhovno pretvori u svjetovno. Koje su bile Va{e moralne dileme u socijalizmu, koje za vrijeme Domovinskog rata i rata u Bosni i nakon njega? Naravno zanimaju nas one intelektualne za koje ste rekli: “Bez njih ~ovjek gubi svoje lice”. Unutar sociologije prihva}ena je distinkcija pojmova intelektualac i inteligencija. Pri tome se ne misli na psihi~ki proces kada je rije~ o inteligenciji – koliko je tko inteligentan, nego se misli na sloj ljudi koji su u krleìjanskom smislu inteligenti. Intelektualci su oni ljudi u dru{tvu koji su stalno nemirne savjesti, kriti~ki raspoloèni i odgovorni. Mislim da je moralna kategorija presudna za ìvot intelektualaca. Biti uspravan, {to bi rekao Bloch: “Njegovati ortopediju uspravnog hoda”. U socijalizmu, primjerice, {to se ti~e inteligencije, to je bila takozvana reìmska inteligencija. Vi znate onu frazetinu – “po{tena inteligencija”. Inteligencija je, po definiciji, konformisti~ka, lojalna aktualnom reìmu, bez obzira kakav mu je predznak. Za mene je najve}e zlo {to se u socijalizmu enormno {irio broj konformista. Grupa intelektualaca je bila u opadanju, a grupa inteligencije u porastu. Ni{ta se zna~ajno u dru{tvu ne moè dogoditi bez asistencije intelektualaca. U ovo na{e doba, da nije timova ekonomskih intelektualaca, lije~ni~kih i drugih, koji ho}e da nas “izvuku iz krize“, vlada bi bila bespomo}na. Zdravko Mr{i}, Slavko Kuli} i sl. kad govori na televiziji, oni su, nedvojbeno, intelektualci, a oko njih razni ekonomisti, agronomi, lije~nici itd. koji ho}e da nas izvuku iz krize, pa Vlada, slu{aju}i vi{e njih, biva bespomo}na. Ovi potonji su inteligencija koja naj~e{}e telepatski ot~itava ~ime je Vlada zaokupljena, {to kani raditi…

Ja sam rekao da su muslimani zakasnili da budu narod, a preuranili da budu nacija. Naime, bili su narod od kako postoje. Nisu nacija jer traè ne{to ~ega nema, a nema institucija. Daj im institucije pa }e biti – nacija. Za{to je, slijedom toga, zabranjeno i uni{teno kompletno izdanje Va{e knjige “ôvjek na raskr{}u” i za{to je godine 1976. u BiH zabranjen Va{ ud`benik za srednje {kole pod naslovom “Osnovi nauke o dru{tvu”‘ To je zato {to sam ja u tom trenutku imao ulogu intelektualca i opirao se dijelu reìmske inteligencije. Dakle, bio sam krajnji nekomformist, bez obzira na sve konsekvence koje iz toga proizlaze, {to zna~i vi{e odvaàn nego hrabar. Bio sam na raskri`ju, napadan da sam protiv bratstva i jedinstva, {to je bilo kao da vas izjedna~avaju s najlju}im neprijateljem. Uostalom, {to se ti~e bratstva, to nije sporno, ali za jedinstvo nisam nikad bio. Biti protiv bratstva je antihumano, a ja sam barem toliko inteligentan da protiv toga ne bih javno govorio niti pisao. Ja sam htio na primjeru samoupravljanja demonstrirati da oni koji su na vlasti i u politici zapravo samoupravljaju. Ja mislim da je njih zaboljelo to {to sam ja i{ao u korijene, jer, srpski narod nije lojalan apriorno, zato {to je, bar kad je rije~ o situaciji u Bosni, zadobio dominantnu poziciju. Istina taj je narod sudjelovao u najve}em broju u narodno-oslobodila~kom ratu, tu nema prigovora, ali odlaze}i u partizane nerijetko su spa{avali glave, a da nisu no{eni nekom idejom. To su oni koji su se kasnije odvojili u ~etnike. Kad je rije~ o muslimanima, oni su u poziciji da se pona{aju fleksibilno jer su se pla{ili tko }e u svemu tome pobijediti, pa bi se moglo re}i da je po srijedi bila bifurkacija – jedan je i{ao u jednu vojsku, drugi u drugu. Simptomati~no je da su muslimani i Hrvati sluìli iste vojske zato {to su imali istog neprijatelja. Hrvatima iz NDH nije bilo jednostavno oti}i u partizane. Kom{ije su mogli re}i – bjeì{ iz vlastite dràve

Rat moè biti samo crkveni, odnosno vjerske zajednice, a ne vjere. To treba u ud`benicima ispraviti; recimo, ne moète vi katoli~ke vjernike i samu vjeru osu|ivati za kriàrske ratove, ali moète – crkvu.

BEHAR 100

u {umu. S druge strane postojala je posvema{nja neizvjesnost. Uvrijeìlo se mi{ljenje jedna~enja usta{tva i hrvatstva {to je bilo vrlo pogre{no i nehumano. U Hrvatskoj je bio masovni partizanski pokret. îtao sam jednu knjigu na ruskom jeziku u kojoj se tvrdi da je centar otpora zapravo Zagreb jer u njemu je bila tradicija radni~ke klase i komunisti~ke partije, a nije slu~ajno {to je i vo|a bio Hrvat. U petoj ofenzivi poginulo je najvi{e Hrvata. Nikad se nisam obru{io ni na jedan od tih naroda ve} sam poku{ao racionalno odgovoriti za{to, primjerice Hrvati, manje sudjeluju u samoupravljanju. Uzrok nije samo politi~ki, nego i religijski. Katoli~ka crkva je u socijalizmu pruàla najve}i otpor tome sustavu i ona je kr~ila put drugim vjerskim zajednicama da traè vjerske slobode. Nitko to nije doveo u pitanje kao istinu. Oni su bili u pravu {to su me kritizirali jer sam pisao o poltronstvu, a oni su se prepoznali pa im je bilo krivo, a ja postao neprijatelj bratstva i jedinstva. Kriv sam bio i zato {to sam doveo u pitanje etni~ki status muslimana. Naprotiv, ja sam za muslimane traìo institucije. Jedan sociolog, Boò Jak{i}, rekao je da sam ja na povijesnoj razini postavio muslimansko pitanje, a ne plenumskoj. Nisam znao za{to sam nepodoban traè}i stabilnu podlogu, a ne neodre|enost. Zato su mi govorili da mo`da ima vi{e razloga {to su me, dodu{e usamljeni pojedinci vi{e optuìli za muslimanski nacionalizam koji je “prikriven i lukav“. Me|utim, nema osnova ni za jedno ni za drugo jer sam ja rekao da su muslimani zakasnili da budu narod, a preuranili da budu nacija. Naime, bili su narod od kako postoje. Nisu nacija jer traè ne{to ~ega nema, a nema institucija. Daj im institucije pa }e biti – nacija. Jednostavno su mnogi muslimani nasjeli na to. Ima u “Islamskoj misli”, gdje ja o tome govorim – ne moè se nacija graditi na dàmijskoj avliji, dàmijama i vjeri.

PORTRETI: Esad ]imi}

[to se ti~e mog ud`benika, on nije zabranjen odlukom suda, ve} zbog pismene odluke ministra koji je napisao obrazloènje koje je meni prihvatljivo: ud`benik se povla~i ne zato {to je nekorektan i neznanstven, nego zato {to ga je napisao politi~ki nepodoban autor. Tada je u tuzlanskoj gimnaziji, jedan profesor, da bi se dodvorio komitetu, naredio da |aci bace ud`benik na sred {kolskog dvori{ta. Tada su zapalili knjige i oko loma~e plesali kozara~ko kolo. Koje su to osobitosti nacionalnog formiranja muslimana? Drìm da sam u ~lanku koji nosi takav naslov postavio jednu tezu i napisao jednu misao koju }u sada parafrazirati. Osobitost je u tome {to je, primjerice, jedno sekularno sredstvo kao {to je jezik Slovencima i Makedoncima donio naciju, a ne religija. A {to se ti~e hrvatsko-srpsko-muslimanskog podru~ja jedina diferencija specifica je religija jer Srbi, Hrvati i Muslimani govore jezikom za koji nije potreban prevoditelj. Razlike su uglavnom mjestimi~no leksi~ke i u prijeglasu, odnosno refleksu jata ije, je i e. Ukratko, u po~etku je bitna vododjelnica – religija. Pogotovo kod muslimana, budu}i da je katoli~anstvo i pravoslavlje jedna religija, a dvije crkve, dok su muslimani – druga religija. Moram re}i da Crnogorci svoju posebnost moraju zahvaliti geografskoj izdvojenosti. Dràva im je me|u brdima. Njego{ je klju~ni faktor u stvaranju naci-

Svako povijesno u~enje, recimo, doktrina katoli~ke crkve je ujedno i primjer ideologizacije. (Ponekad djeluje kao da ~ita{ program Saveza komunista Jugoslavije suprotnog predznaka.) I tu bi trebalo do}i do reforme jer se prvi koncil ne provodi, a za drugi ne}e ni crkva da ~uje.

je jer je u svom opusu stvorio originalan sistem eti~kih vrijednosti, koji nije srpski. Milovan \ilas mi je govorio “da su muslimani naj~istija nacija zato {to oni ne pripadaju, kao Srbi i Hrvati jednoj vjeri s dvije crkve. Muslimani pripadaju sasvim drugoj vjeri i civilizaciji”. To me uvjerava, zaklju~io je \ilas, da su muslimani nacija. Zato su me stavili na crnu listu jer sam za muslimane traìo naciju pod spomenutim uvjetima. Musliman ne ide blièmu ve} ja~emu. Nije to nemoralno, to je zbog egzistencijalne sigurnosti. Da se nisu tako pona{ali ne bi opstali. (I ovako su doìvjeli 9 genocida!) Kakav je bio i kakav jest poloàj Bo{njaka muslimana i Muslimana u Hrvatskoj? Iz moga iskustvenog uvida slijedi da su muslimani u Hrvatskoj bili relativno povoljno tretirani. Naime, ~uo sam od vrlo kompetentnih ljudi da su profesori iz Sarajeva dolazili u Zagreb, u zagreba~ku dàmiju, da bi proslavili neke vjerske blagdane dok ih je to bilo strah u~initi u Sarajevu. [to se ti~e op}eg stanja, danas nisam sklon pozitivno vrednovati to da se neki deklariraju kao Muslimani, a ne}e prihvatiti da su Bo{njaci, jer, previ|aju razliku izme|u religije i nacije i drugo, to je diferencijacija koja ne daje mogu}nost toj naciji da se integrira. Svi muslimani i Srbi koji ìve u Hrvatskoj su politi~ki Hrvati. U socijalizmu se nije znao to~an broj muslimana jer je bilo u njihovim redovima i Srba i Hrvata i neopredijeljenih, a najvi{e Jugoslavena. Ta diferencija nije bila prinudna ve} spontana uz nedostatak kriti~ke svijesti da je i broj ne{to {to odlu~uje u podru~ju politike. Ponovit }u Va{e pitanje koje je i za nas interesantno. Koliko je prihva}anje islama s dolaskom Turaka bilo simuliranje, a koliko stvarno uvjerenje? Ovdje su Turci bili 400 godina i nitko nije nau~io turski. Talijani su u Stocu bili tri godine i svi su nau~ili talijanski. Kako to tuma~iti? Prvo, bilo je za vrijeme turske okupacije ne samo privilegiranih nego i ugroènih muslimana, nisu svi bili begovi. Dakle, iako je okupator donio vjeru koja je prihva}ena, narod je zadrào kriti~ku distancu jer je bio siroma{an, bez sredstava za ìvot. Raje je bilo ne samo me|u kr{}anima nego i me|u muslimanima, a to Srbi i Hrvati stalno pre{u}uju. To je muslimane odvra}alo da u~e turski. Ne mogu ja u~iti jezik okupatora koji mi ne da kruha. Talijan u Stocu nije bio fa{ista, za razliku od Dalmacije gdje je vr{io zlo~ine. U Bosni i Hercegovini Talijani su se pona{ali humano, primjerice, ni jedan slu~aj silovanja nije zabiljeèn. Kad su vodili komuniste u zatvor, bilo je slu~ajeva da su ih talijanski straàri pu{tali da “kidnu“ u partizane. Osobno znam bar petnaest takvih slu~ajeva. Bilo je to tako do pada Italije, a onda su do{li Nijemci. Nije to za podcjenjivanje, ta relacija prema Turcima. Mislim da su Turci, zahvaljuju}i franjevcima (koji su vodili vrlo fleksibilnu politiku) u Bosni bili obazriviji nego u Srbiji. Nema slu~ajeva da su ru{ili crkve, a priznavali su i pravo na vjeru i {kolovanje. U zadnjem ratu, znate kako je bilo: sve sama zgari{ta! [to je to vjerski rat i je li imao udjela u zadnjem ratu u Bosni i Hrvatskoj?

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

Predloìo sam da u Hrvatskoj razlikujemo, u interesu sociolo{kog zahvata u religiju, vjeru, religiju i crkvu. [to je za mene vjera? Ona je religioznost, intima, ne{to blisko, ona je fenomen koji je univerzalno rasprostranjen gdje god ~ovjek ìvi. Mogao bih ~ak filozofski obraniti tezu da su svi ljudi na planetu vjernici. Neki vjernici su religiozni, a neki religiozni pripadaju crkvi, odnosno, vjerskoj zajednici. Primjerice, netko vjeruje u znanost, vi u umjetnost. Vjera je fenomen koji se ne moè institucionalizirati. Drugo, vjera se ne moè ideologizirati i tre}e ne moè se brkati sa svjetovno{}u jer je ona isklju~ivo i vje~no transcendentna kategorija. Nju se uop}e povijest ne ti~e. Religija je pak spu{tanje vjere na zemlju i pretvaranje u socijalnu ~injenicu. Religija je, dakle, socijalna ~injenica i zbog toga se de{ava ovo: ne moè{ imati ~iste cipele ako si u blatu. Dakle, ne moèmo govoriti o vjerskom ratu, donekle o religijskom, ali naj~e{}e o crkvenom. [to je onda vjera? Vjera je jednako Bog. Religija je socijalno povezana ~injenica koja se moè ideologizirati, ispolitizirati i koja se moè upregnuti u razli~ite anga`mane na zemlji kao takvoj gdje moè da se izopa~i. Recimo fundamentalizam moè biti izraz i svojstvo nekih religija. I tre}e – crkva. Ne da se ne moè uprljati, ona je ~ak djelom osu|ena na to. Svako povijesno u~enje, recimo, doktrina katoli~ke crkve je ujedno i primjer ideologizacije. (Ponekad djeluje kao da ~ita{ program Saveza komunista Jugoslavije suprotnog predznaka.) I tu bi trebalo do}i do reforme jer se prvi koncil ne provodi, a za drugi ne}e ni crkva da ~uje. Srbi nemaju koncile – vlada status quo. Isto se de{ava i s muslimanima koji Kur’an èle direktno prevesti u ìvot, a to se ne moè. Sve vjerske zajednice, a ne vjera, su bile upletene u ovaj rat – u razli~itom opsegu i razli~itim intenzitetom. Tko je najodgovorniji? Tvrdim, to je Srpska pravoslavna crkva i jugoslavenski general{tab. îtao sam u Beogradu, gdje sam bio profesor, ratno hu{ka~ke tekstove u teolo{kim ~asopisima. Bilo je to ~ak i prije Memoranduma. Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva i CKSKS direktni su krivci za rat. Milo{evi} je prvo bio bolj{evik koji se priklonio svom narodu i koji je bio dobrano nacionalisti~ki impregniran. Srbi su u zadnjem ratu u Bosni imali {est bordela i mno{tvo ku}a za silovanje Bo{njakinja i Hrvatica. Je li to odista bila njihova ratna strategija, poniàvanja, zastra{ivanja i jo{ koje ~ega? Nema nikakve sumnje da je to bio sastavni dio programa stvaranja Velike Srbije i da je to vrlo vaàn element te strategije jer oni su smatrali da silovanje nije samo navla~enje sramote, demoralizacije, nego je silovanje strategija utoliko {to ona umnaà broj Srba s obzirom {to su prinudno za~etu djecu smatrali Srbima. Oni koji su Vas svojedobno u ex-Jugoslaviji precijenili, koji su mislili da moète sru{iti dràvu (jer ste znanstveno dokazali da Srbi, Hrvati i Muslimani ne participiraju podjednako u vlasti) i koji su ishitreno zaklju~ili da ste protiv bratstva i jedinstva, ve} su davno oti{li s politi~ke scene. No, jeste li Vi dobili bilo kakvu zadovolj{tinu, napokon podr{ku, barem u

BEHAR 100

znanstvenim krugovima i u inteligibilnom ~itateljstvu? Ogromno mno{tvo ~itatelja, koji su mene u ~etiri oka kritizirali, bilo je sa~injeno od ljudi koji u 99 posto slu~ajeva nije ni{ta ~italo od mene i sve su bazirali na napadima “Oslobo|enja”. To je za mene kao autora najbolnije. U kojoj je sredini bila najbolja recepcija Va{ih knjiga i Va{eg znanstvenog djelovanja: U Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Zadru ili Ljubljani? Moram re}i da sam ja prvo rukopis ponudio Zagrebu. Knjièvnik Milan Miri} mi je rekao, primiv{i me i saslu{av{i moj koncept te primijetiv{i da mu se knjiga neobi~no svi|a, da bi ona mogla do}i u obzir za tiskanje tek za tri godine. Bila je to knjiga “Politika kao sudbina”. Kad je to ~uo Slavko Goldstein hvatao se za glavu jer je u knjizi prepoznao kvalitet. Knjigu je objavio izdava~ CK Omladine Jugoslavije “Mladost”. Direktor je bio Braco Grubi{i} koji mi je rekao: Nemoj misliti da }emo se s tvojom knjigom zamjeriti Bosni, jer, tvoja knjiga i knjiga \ure [u{nji}a spasile su nas i produìle izdava~ki ìvot za jo{ dvije godine. Knjiga je objavljena u sto tisu}a primjeraka, ali su mi platili za samo petnaest tisu}a. Bila je to u Srbiji naj~itanija knjiga te godine. Bili su redovi pred knjiàrama, a za promociju u Domu omladine napla}ivale su se ulaznice. U Bosni se prodavala umotana u “Oslobo|enje” iako nije bila zabranjena i to zbog straha. Potom je izi{la u Sloveniji, a tri godine nakon izlaska u Beogradu tiskana je u Zagrebu u nakladi od tri i pol tisu}e primjeraka, ali se je ve} mnogo prije kupovala od beogradskog izdanja. Knjigu su htjeli i dramatizirati i to je u~injeno u Beogradu. Odigrane su tri predstave, a onda su je skinuli s repertoara. U Bosni je prodano 4 000 ulaznica za predstavu. Ovo }e vas mo`da za~uditi – na Kosovu je knjiga prodana u 25 tisu}a primjeraka na srpsko-hrvatskom. Nakon toga bila je do{tampana u jo{ 50 000 primjeraka. [to su je vi{e napadali ona je bila vi{e ~itana. Ko~a Popovi} mi je rekao: “To je u francuskoj literaturi sociolo{ki roman”. [to je napokon primjerenije za nastavni program u {kolama – religijska kultura ili religiozna kultura (vjeronauk)? Najprije treba uo~iti razliku izme|u pojmova koje sam zapravo osobno uveo u uporabu: religijsko i religiozno. Religiozna kultura je vjeronauk koji je na dobrovoljnoj osnovi, a religijsku kulturu smatram obvezatnom kao i druge predmete. Religijska kultura ili kultura religija, po meni koncipirana je informativno, a ne kao religiozna (vjeronauk) doktrinarno. Na kraju, je li neminovan suodnos religije i nacije? U na{im uvjetima jest jer u nekim religijama, kao {to su katoli~anstvo, pravoslavlje i islam vjera je konstitutivni element nacije. Dodu{e, nije religija stvorila naciju nego je njenom nastajanju i razvijanju silno pridonijela. [agi Buni} je govorio da katoli~anstvo nije stvorilo hrvatstvo nego crkva kao institucija koja je bila uz narod i za nacionalnim identitet. Mislim da je u definiciji religije taj nacionalni identitet nezaobilazan jer je on integralni dio kulture jednog dru{tva, bez obzira ima li vi{e ili manje ateista. Uostalom imamo ateiste katoli~kog, pravoslavnog i muslimanskog tipa, bilo im to drago ili ne. To se moè protegnuti i na – agnostike.

PORTRETI: Esad ]imi}

Esad ]imi}

Bosanska raskri`ja Dobra iskustva varaju, a zla nikad nisu uzaludna. Ivo Andri} Kada politika kao elementarna nepogoda, kao fatum, poga|a pojedinca ili socijalnu grupu, onda znanost ne moè biti iscrpljena samo u analiti~kom diskursu i osvjetljavanju onog {to se zbilo nego se treba - kao {to je napisao Bismarck - “pobrinuti da se to vi{e ne ponovi”. Samo izme|u nade i sje}anja moè se prona}i vrelo radosti svakom ~ovjeku kojega je pogodila povijesna nepravda. Jesmo li mi - suo~eni s temom {to nas zaokuplja - su~eljeni s problemom ili pak s misterijem? Ako za problem veèmo ne{to {to nam zatvara put, {to nam je pred-metnuto, a za misterij ne{to u ~emu se ve} u polazi{tu nalazimo zatvoreni, ne{to u ~emu i{~ezava zna~enje razlikovanja onoga u meni i onoga preda mnom, onda je ovdje na djelu ovo potonje. Zato mislim da je situacija {to nam je prire|ena izvan na{e volje, za misle}e ljude ne samo izazovna nego i obvezuju}a sa stajali{ta angaìranosti. Kada bismo odustali od angaìranosti, pristali bismo na pasivno sudjelovanje u uspostavljanju onog {to povijesni realitet nosi. Uostalom, prava mjera angaìranosti i neangaìranosti uvijek je bila temeljni problem kod svakog djelovanja, a javljala se u dramati~nom obliku u izraàvanju poziva svakog intelektualca. Rijetki su oni koji nalaze svoju ravnoteù, koja, dakako, nije optere}ena prisutno{}u umjetne simetrije. No ~ovjek nikako nije ukupnost svojih angaìranja. U tom bi slu~aju bio rob (“hereza akcije”), posebno u svijetu u kojem kolektivna mreà postaje sve tje{njom a interakcija izme|u pojedinca i grupa sve uòm. Akcija i kontemplacija komplementarni su ~initelji ljudskog ìvota, a nikako ne suprotnosti li{ene sukladnog odnosa. Razmi{ljaju}i o korijenima svega ovoga {to nas je zadesilo, sklon sam interpretaciji koja uvaàva naslije|eno socijalno-duhovno stanje kao bitnu determinantu ovih drasti~nih doga|aja. Povijest nas u najmanju ruku pou~ava da promjena politi~kog ustroja nije nikakvo jamstvo, nego tek uvjet radikalnijih socijalnih pomaka.

Svodi li se sukob u Bosni i Hercegovini na vjerski rat? Kolikogod to djelovalo kao “otklanjanje” pitanja, odnosno izbjegavanje odgovora, precizno se mo`e odgovoriti: i ne i da! Evo o ~emu se radi. Mo`e se kategori~ki re}i ne iz jednostavnog razloga {to je ovdje rije~ o dvjema religijama (kr{}anskoj i islamskoj) i trima vjerama (katoli~koj, pravoslavnoj i islamskoj); sociologijski preciznije: rije~ je o trima crkvama, tj. vjerskim institucijama, odnosno vjerskim zajednicama. Gleda li se izvanjski, u sukobu bi bile jedna te ista religija, odnosno njezini pripadnici (dviju crkava) od kojih se jednoj (katoli~koj) “priklju~uje” posve druga religija (islamska). Da je rije~ o izvornom vjerskom ratu, polarizacija bi bila mnogo “~istija”. Uosta-

lom, da je sintagma “vjerski rat” u ovom slu~aju contradictio in adjecto dovoljno upu}uje spoznaja da spomenute religije - unato~ svim razlikama - imaju zajedni~ku moralnu okosnicu koja usrdno ustrajava na dostojanstvu ljudske osobe, slobodi, ravnopravnom tretmanu ~ovjeka kao ~ovjeka, bez obzira o kojem je religijskom podrijetlu rije~. Budu}i da su religije nu`no povijesno posredovane (preko crkava, odnosno vjerskih zajednica), postoji mogu}nost (u koju smo se i sami uvjerili) manjeg ili ve}eg odstupanja od izvornih religijskih na~ela. Ovaj se raskorak, pak, uvelike duguje povijesnim (ne)prilikama, koje - ovisno o stupnju otpornosti ove ili one vjerske zajednice - podlijeù isku{enju vlastite posvema{nje degradacije. Prislonimo li ovu pretpostavku uz deklarirane programe svih triju vjerskih zajednica, ne}emo na}i niti jedan element koji upu}uje ili pak obvezuje na iznevjeravanje prvotnih (religijskih) na~ela. Drugim rije~ima, ekstremno se pona{anje veè isklju~ivo za ovog ili onog pripadnika vjerske zajednice, a nipo{to ne za bilo koju vjersku zajednicu kao cjelinu. Dakle, ni motiv niti poticaj za ovaj rat nije do{ao od religija, odnosno vjera, a jo{ manje ih se moè optuìti za samo njegovo izvo|enje. Nema ni~eg proturje~nog u tome kada primje}ujem da se uvjetno moè re}i i da. Za{to? Kob ovog rata izrasla je na posve drugim pretpostavkama, ona ima druga izvori{ta, ali se moè - {to je tako ~esto ~injeno - obu}i u religijsko ruho trude}i se na taj na~in prikriti svoje stvarne motive. Jednostavno re~eno: iako nije vjerski, ovaj rat povr{nom promatra~u moè izgledati kao da jeste vjerski. Na tome rade ne samo politi~ki mo}nici nego - {to izaziva zaprepa{tenost - i dio hijerarhije vjerskih zajednica, posebno unutar Srpske pravoslavne crkve. To su oni prividno bogobojazni ljudi {to svojim stavom, pona{anjem i postupcima nude premise “gospodarima rata” kako bi im pribavili prijem~iv izgovor i “razlog” ovog iznu|enog sukoba. Vidljivo je da su u ovom ratu u ~udovi{nim razmjerima uni{teni i zatirani sakralni objekti. Znakovito je me|utim da su, primjerice, svugdje gdje je hrvatsko pu~anstvo ve}insko, uni{teni svi ili gotovo svi objekti Katoli~ke crkve; jednako je tako znakovito da su, u pravilu, ovi objekti po{te|eni u svim sredinama gdje su Hrvati manjinska etni~ka grupa, pod uvjetom da ìve izmije{ano s ve}inskim muslimanskim pu~anstvom. Nedvojbeno je da je ova selektivnost u funkciji sijanja nepovjerenja izme|u Hrvata i Bo{njaka, kako bi se ovim potonjima vidljivo stavilo do znanja da “krst” nije u ratu s “kriòm”, nego s “polumjesecom”. Time se sugerira neutemeljena predod`ba o vjerskom ratu, koja opet nailazi na plodno tlo zbog o~igledne ~injenice da napada~ nema nikakvog, pa ni takti~kog, razloga da odustane od nemilosrdnog zatiranja svih tragova orijentalnoislamske kulture: dàmija, groblja, spomenika kulture... No nemogu}e je valjano osporiti tezu da ovaj rat nije vjerski a da se istodobno ne poku{a barem nazna~iti odgovor na pitanje {to ga je bitno uzrokovalo. Kaè se samo dio istine kad se skre}e pozornost na mno{tvo nagomilanih proturje~ja iz kojih je emanirala sveukupna ekonomska, politi~ka, kulturna i, nadasve, moralna kriza dru{tva. Njezin je zajedni~ki imenitelj, nedvojbeno, odsutnost demokracije. Uza sve tegobe, ne bi se ratu pribjeglo kao sredstvu “rje{avanja” svekolike konfuzije na ovim socijalnim prostorima da se njemu nije priklju~ilo kao motiv, cilj i sredstvo upravo fatalno na~elo koje glasi: Svi pripadnici jedne nacije u jednu dràvu! Nije ni potrebno naga|ati do ~ega to dovodi - svakodnevno isku{avamo stravi~ne posljedice realiziranja takve politi~ke usmjerenosti. Otuda se ~initelj koji je neskriveno istaknuo takvo na~elo u prvi plan javlja kao bitni uzro~nik ratne kataklizme. Sastavnice su ovog ~initelja, po mojem uvidu, gledano kroz prizmu hijerarhije

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

uzro~nosti: Srpska akademija nauka i umetnosti, General{tab JNA, Slobodan Milo{evi} kao poosobljenje slu`bene politike i Srpska pravoslavna crkva. Ideologijsko je utemeljenje, zaogrnuto pla{tom autoriteta znanosti, pruìla upravo spomenuta akademija; General{tab JNA kreirao je strategijsku i takti~ku viziju stvaranja Velike Srbije pod maskom o~uvanja tada{nje Jugoslavije; svojim mentalnim dispozicijama i prepoznatljivim karakterolo{kim profilom, Slobodara Milo{evi} je sve to politi~ki operacionalizirao i u po~etku bio instrument provo|enja ove zamisli, da bi ubrzo i Akademiju i General{tab instrumentalizirao ostavljaju}i neizbrisiv trag na fizionomiji i tijeku sumornih doga|aja; Srpska pravoslavna crkva je u po~etku davala samo diskretnu potporu, da bi kasnije i blagoslivljala, preko mnogih svojih episkopa, svaki korak aktualne srpske politike. Pod pretpostavkom da su ciljevi ovoga rata povijesno utemeljeni (a nisu!), da su oni {to ga zagovaraju humano motivirani (a nisu!) ~ak i pod tim pretpostavkama - on je ljudski neodrìv (neshvatljiv!) zato {to se njegovo realiziranje ne moè posredovati druk~ije nego metodom (pri)sile, tj. nasilja. Drugim rije~ima, nisu u pitanju nikakvi religijski odnosno vjerski motivi, ve} se radi o profanim, politi~kim interesima koji se u osnovi svode na: rat za teritorije koje - i kada nisu - moraju postati etni~ki homogene i biti oslonac za stvaranje ~iste nacionalne dràve. Svi - stvarni ili fiktivni - problemi pripadnika drugih nacija u dràvama ex-Jugoslavije (s Ustavom iz 1974., ve} tada realno priznatim i postoje}im, makar i s ograni~enim suverenitetom; hegemonistima je i u takvoj formi suverenitet republika smetao, stoga su ga htjeli pod svaku cijenu ukloniti, makar i ratom, ru{e}i time dràvu a istovremeno za to optuùju}i one koji su krenuli vojno uni{titi, a ne tek vojno pokoriti) ne mogu se u~inkovito rije{iti na civiliziran na~in i uz pomo} me|unarodne zajednice (dijalog, dogovor, argumenti) - takvo uvjerenje i usmjerenje izravan je poziv na primjenu sile pomo}u koje treba uspostaviti pravdu za “svoje”. Svatko tko je imalo razborit mogao je naslutiti, ako ne i egzaktno predvidjeti, tragi~nu bilancu takve politike: svi su u njoj gubitnici! Njezine gorke plodove svi osje}aju - netko izravno, a netko posredno - ili }e ve} sutra osjetiti. Jer, ona je li{ena mogu}nosti otjelovljenja bez primjene biolo{kog istrebljenja (genocida - “etni~kog ~i{}enja”) ili, u blaòj varijanti, preìvljavanje pod uvjetom masovnih migracija-takozvanog “humanog preseljavanja”. Moè li se bilo ~ime opravdati nasilno odvajanje bilo kojeg ~ovjeka, a kamoli ~itavih socijalnih grupa, iz njegova zavi~aja, moè li se bilo ~ime opravdati njegovo napu{tanje svega onoga {to su mu preci ostavili ili {to je sam stvorio? Odre|ivanjem ovoga rata kao vjerskog prikriva se agresija i - {to je posebno va`no - agresor. Rat se pak svodi na unutra{nji konflikt i time se poni{tava legitimitet mogu}e akcije me|unarodne zajedIzvjesna se duhovna glad o~itovala da se preko toga odgonetne i kulturni i etni~ki identitet, da se spoznajno doku~i podrijetlo Bo{njaka, njihov sada{nji poloàj i izgledi u budu}nosti. Postao je transparentan tzv. merhamet. Naime, Bo{njak posjeduje jedan osobit humanizam, kojega je valjda stolje}ima oblikovao ìve}i u razli~itosti socijalnih sredina: eti~ki i religijski mozaik je ne{to {to on zatje~e ro|enjem. Otuda drugi i razli~it nije predmet odbacivanja i prezira, nego uvaàvanja i po{tovanja u onoj mjeri u kojoj se uzvra}a priznanjem vlastite razli~itosti.

BEHAR 100

nice. To je, nedvojbeno, sukladno interesu onoga tko je rat po~eo, kako bi ga bez “mije{anja” i “podr{ke” me|unarodnih politi~kih, vojnih i moralnih ~initelja po vlastitoj zamisli okon~ao. Znano je, dakako, da je eventualni nepovoljan poloàj etni~kih zajednica u drugim dràvama mogu}e na mno{tvo na~ina u~inkovito rje{avati mirnim putem. Takva usmjerenost, me|utim, automatski se napu{ta iznu|ivanjem ratnog konflikta i primjenom nasilja. Mnogi drè da je “me|uetni~ka zakrvljenost” dostigla razinu koja osuje}uje bilo kakav oblik zajedni~kog ìvota i nalaè uspostavljanje etni~ki ~istih socijalnih prostora. Ako je tome tako, onda su mra~ni ciljevi ovoga rata ve} ostvareni! Me|utim, ipak vidim zra~ak nade u tome {to bi uspostavljanje normalne (mirotvorne) situacije naprosto iznudilo druk~ije pona{anje i pojedinaca i socijalnih (etni~kih) grupa. îm, primjerice, bude potisnuto na~elo da se lojalnost, ~ak rodoljublje, cijeni po spremnosti ubijanja pripadnika drugih etni~kih zajednica, onog trenutka kad se identificiraju i primjerno kazne osvjedo~eni zlo~inci, kad se uspostavom mira i uz nadzor sile nad njima apsolutno izoliraju vrela zlo~ina - uspostavit }e se socijalna situacija radikalno druk~ijeg individualnog i grupnog pona{anja u kojoj }e, posve prirodno, valjda i{~ezavati tamne, a prevladati svijetle strane ljudske naravi. Nedopu{teno je poop}avati patolo{ku (ratnu) situaciju, jer pravda mora sve vi{e posjedovati silu (kao vlastitu za{titu), dok sila u principu ne posjeduje pravdu kao mjeru, motiv, posljedicu.

Isku{enja zajedni{tva Na na{em socijalnom prostoru susre}u se i ispreple}u, pa u izvjesnom smislu i suprotstavljaju, katoli~anstvo, pravoslavlje i islam. Oni se javljaju kao osobiti civilizacijski segmenti specifi~nih kultura, predaja, poimanja, duhovnosti. Njihova obnova, redefinicija i revalorizacija postaju povijesni imperativ na{ega posvema{njeg integriranja u svijet, i, posebno, u Europu. Odnos religija - nacija postaje jedno od sredi{njih pitanja. Religija je, uvjetno, univerzalna zajednica na nebu, dok je nacija partikularna zajednica na zemlji. Ve} je iz toga bjelodano da religija per se ne moè biti oslonac nacionalnog diferenciranja, ali je nedvojbeno da to - u odre|enom povijesnom kontekstu - moè biti konfesija, crkva, vjerska zajednica. Na{a sociologijska ispitivanja pruàju osnovu za zaklju~ak: religija je dublja, ~vr{}a, trajnija, stabilnija, dok je nacionalni osje}aj razliveniji, povr{niji podlo`niji hirovitom politi~kom pona{anju; religioznost je prete`no imanentna, dok je nacionalno podlo`nije kolebanju, osciliranju. To je zato {to religija ne odgovara samo na onto-antropologijska pitanja: ona je organizator kolektivnog rituala, sna`no je upletena u socijalne zajednice. Teza o homo religiosusu, ~ovjeku “neizlje~ivom” od religije, zapravo je druk~ije iskazana misao o postojanju samo jedne vjere u povijesno razli~itim oblicima javljanja. No u religiju spada i to {to je ona “osu|ena” na ìvot u odre|enim povijesnim oblicima, ali, zauzvrat, u tome se nipo{to ne iscrpljuje. Max Weber tvrdi da vjera u zajedni~ko podrijetlo, koje se temelji na sli~nosti obi~aja, jezika i kulture, ~ak i bez obzira na to koliko je povijesno zasnovana, stvara izniman “osje}aj etni~ke ~asti” pomo}u koje se uspostavlja jedinstvo heterogene zajednice. Po njemu, sli~nost podrijetla nije dostatna za stvaranje nacije, jednako kao {to ni razli~it jezik i religija ne zna~e relevantne zapreke. No ovaj je sociolog iznova nagla{avao ~initelj politi~ke mo}i ne samo kao izvor nacionalnog osje}aja nego, {tovi{e, njegove specifikacije. Tretiraju}i naciju kao eminentno etni~ko-kulturni fenomen, Weber je bio sklon civilizacijsku zrelost i kulturnu razinu jednog dru{tva

PORTRETI: Esad ]imi}

mjeriti po tomu koliko je u njoj zna~ajan upravo ovaj kulturni ~initelj. Ovome valja dodati i to da svaka nacionalna zajednica u procesu vlastitog oblikovanja ovisi o potencijama duhovnosti zapretanim ili iskazanim u doti~nom narodu, s tim da je sudbina naklonjenija onim nacijama koje se spram drugih nacija uspostavljaju u razlici ponikloj na sekularnim ~initeljima. Sukladno tome, i temporalna struktura pruà suène ili uve}ane mogu}nosti samorazvitka nacije - sve u ovisnosti o tome je li pro{lost ili pak budu}nost paradigma njezina posvema{njeg uzleta. Povijest nas zacijelo nije pitala o tomu kako }e djelovati, ali smo du`ni - kako bismo smanjili u~inak iznena|enja i nepoèljnog usmjerenja spoznati ono {to nam je ona ostavila u “amanet”. Nedvojbeno je da je bio na djelu, a i sada traje, utjecaj islamske civilizacije na kr{}ansku duhovnost i vice versa. Proces europeizacije koji je kasnije zahvatio ove predjele potencirao je unutar muslimanskog etnosa izvornu slavensku (nadasve: bosanskokrstjansku-glagolja{ku) komponentu i time pridonio intenziviranju povratka njihovu iskonu, sada ve} s oboga}enim oduhovljavanjem jednom novom dimenzijom orijentalno-islamske artikulacije i odnjegovanom sposobnosti njenog {ireg utkivanja u kulture na ovim prostorima. Time otpo~inje proces razvidne interakcije, ~esto mnogostrukih tokova i neo~ekivanih ishodi{ta. Muslimani i katolici sve su vi{e bili upu}eni jedni na druge, i to ne samo - {to je slu~aj u novijoj povijesti - da bi se za{titili od zajedni~kih du{mana nego i da bi iskoristili ono ~ime se jedni od drugih mogu obogatiti na prostranom podru~ju civilizacije i kulture. Podsjetimo se u ovom trenutku na to da je katoli~ka duhovnosti internacionalnog dosega, posvema{nje inspiracije i zavidne misaone artikuliranosti U njezinoj je tradiciji da okuplja intelektualnu elitu, da asimilira vremenske mijene, da ne pristana na pasivnu ulogu povratnog ~initelja. Ona neskriveno i uznosi i osu|uje. Njegovanje osje}aja individualnog i grupnog digniteta, sadràjne oporbe i diskretnog politi~kog anga`mana - sve to ulazi u zna~ajke njene duhovnosti. Duhovnost unutar srpskog pravoslavlja ~ine prije svega religija, nacionalni mit i narodna poezija. U ovoj religijskoj zajednici najbolje se vidi utjecaj povijesnog. U njoj se, naime, znakovito pokazuje kako narod ne stvara povijest, ve} povijest kreira njega. Svaka religija ima svoj osobit sustav vrijednosti, samosvojan svjetonazor i - {to je zna~ajno - osobit model kulture. Orijentalno-islamski model kulture ovdje je naprosto situiran {to je, dakako, za dru{tvo blagodat: izrasla je jo{ jedna civilizacija, imamo jo{ jednu kulturnu boju, {to je mogu}nost za jedan organi~ki posve prirodno utemeljen raznovrsni kulturni koncept. Taj bi pluralizam ovdje trebao ìvjeti kao jedna ste~evina, a ne bi trebao biti razlogom tenzije ili pak izvjesnih domi{ljanja kako bi se ta ste~evina dovela u pitanje. Otuda Bo{njaci, jednako kao i Srbi i Hrvati, duguju svojoj religiji svoju nacionalnu samobitnost, iako ta religija sama po sebi tu samobitnost nije uspostavila, nego je ona formirana na prostranijim socijalno-povijesnim pretpostavkama. Sasvim je izvjesno da se ta nacionalna samobitnost nikada ne bi uspostavila da nije bilo ove kulturne i civilizacijske razlike. Da su se, svojedobno, uspostavile osobite nacionalne institucije, lak{e bi se lu~ilo izme|u svjetovnog (nacionalnog) i duhovnog (religijskog). Na{ao sam karakteristi~nim za vjernike muslimanske provenijencije da se s lako}om prepu{taju religijskoj kontemplaciji. To je svijet koji voli meditirati bez obzira na obrazovnu razinu, svijet koji se bez te{ko}a prebacuje u podru~je transcendencije i svijet koji s

Posve je izvjesno da se u preru{enom obliku u Bosni uspostavila odre|ena orijentalna despocija. Pogre{no je, me|utim, misliti da se to odrazilo samo na mentalitet Bo{njaka. Dovoljno je skinuti kulturne omota~e pa }e se brzo ukazati u biti isti ljudski sadràji. Razlike se ~esto svode na kulturnu vrijednost. Ilustracije radi, spomenimo mentalitet bosanskih franjevaca koji su sretno kombinirali ono {to su donijeli u svojoj vjeri s onim {to su asimilirali iz islamske kulture. Vjerojatno i tomu treba zahvaliti {to im je podarena iznimna vitalnost i {to su tako uspje{no odolijevali svim pritiscima ostaju}i na “mrtvoj straì” katoli~anstva. podjednakom pozorno{}u nastoji de{ifrirati ne samo ovostranu scenu nego i onostrano. Izvjesna se duhovna glad o~itovala da se preko toga odgonetne i kulturni i etni~ki identitet, da se spoznajno doku~i podrijetlo Bo{njaka, njihov sada{nji poloàj i izgledi u budu}nosti. Postao je transparentan tzv. merhamet. Naime, Bo{njak posjeduje jedan osobit humanizam, kojega je valjda stolje}ima oblikovao ìve}i u razli~itosti socijalnih sredina: eti~ki i religijski mozaik je ne{to {to on zatje~e ro|enjem. Otuda drugi i razli~it nije predmet odbacivanja i prezira, nego uvaàvanja i po{tovanja u onoj mjeri u kojoj se uzvra}a priznanjem vlastite razli~itosti. To je posebno izraèno u urbanim sredinama koje su vi{e kulturno artikulirane i koje diskretno ustrajavaju - ne feti{iziraju}i ih - na razli~itostima, duboko osvije{teni da time unose novu dimenziju u ovaj kulturni mozaik. S druge strane, Bo{njaci na selima imaju jednu crtu du{evnosti koja nije nadogra|ena duhovno{}u, ali je vrlo zahvalna podloga za ovu potonju. Mislim da je tajna Bo{njaka kao etni~ke zajednice na ovom tlu u tome da budu neokrnjena muslimani, ali da budu isto tako - Europljani. Ovaj spoj islama kao religije, kao kulture i civilizacije i posvema{njeg europskog kulturnog konteksta moè dati - a da uop}e ne okrzne teologijski koncept - takvu inovaciju koju }e sve vi{e uvaàvati muslimani diljem svijeta. Zato taj kulturno i nacionalno impresivan mozaik nije nikakva zapreka, nikakav uteg koji vu~e u pro{lost, nego moè biti novo nadahnu}e, nova inspiracija da bi se pokazala samosvojnost u kontekstu razli~itosti, da bi se, dakle, oplodili drugim i da bi oplodili druge. U strukturi religijske svijesti, primjerice, ìtelja na selu, kod muslimana prevladava vi{e fatalisti~ko poimanje boànstva, a manje jedan racionalno-teologijski odnos. Oni kao da ljubomorno ~uvaju ukupnost razlika i time sebi uskra}uju one kulturne tvorbe kojima bi - ba{ zato {to su im razli~ite, a ne i suprotne - obogatili vlastitu kulturu, ni trenutka ne ugroàvaju}i njenu samosvojnost. Ta samosvojnost bi, paradoksalno, na ovom bogatom temelju jo{ vi{e do{la do izraàja. Religija je ono {to muslimane neraskidivo povezuje u cijelom svijetu, ali muslimani na ovom socijalno-kulturnom tlu imaju tu prednost da, otvoreni prema utjecaju i proìmanju drugih kultura, dobiju nove nijanse u bogatom kulturnom registru, a da ne izgube ni{ta bitno od onog {to ih ~ini osobitim. Ishodi{ta ovog procesa ovise o interakciji i recipro~noj spremnosti drugih da prime i oda{ilju ono {to ih uznosi u vi{e sfere individualnog i dru{tvenog stvarala{tva. Religija se u svojoj samointerpretaciji mora neprestano o~itovati i svjedo~iti u ìvotnoj praksi, u svakodnevici. Bez toga, ona bi postala izvanjska, bigotna — prestala bi biti izvorna. Mo`da; je u svim trima religijama o~uvan kontinuitet, ali se on razli~ito iskazivao. Katolici imaju najvi{e oblikovanu intelektualnu for-

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

maciju teista. Unutar Katoli~ke crkve religija je bila, i u mnogim segmentima suvremenog dru{tva ostala, unutar svojih bogomolja kolijevka govorne, glazbene, likovne i - u boljim slu~ajevima - filozofske kulture. Pripadanje njoj bilo je znakovito za raspoznavanje visokog stupnja samosvijesti. Katolici tradicionalno sudjeluju u manifestnim oblicima religije. Kad god se zbude, identifikacija religijskog i nacionalnog vrlo ~esto ide u korist religije, a samo u kriznim situacijama u korist nacije. Kad katolici uzimaju religiju kao sredstvo nacionalnog za{ti}ivanja, to je samo dokaz da je njihova nacija ugroèna. Ovaj proces nikad ne ide na {tetu religije kao spekulativne ~injenice i izraza osobnog senzibiliteta. Jedva da se moè navesti ijedan zna~ajan osporavaju}i argument da velika zasluga za to pripada intelektualnoj eliti sve}enika. Nije za podcjenjivanje da broj onih koji su me|u Hrvatima primili sakrament kr{tenja dostiè 90%. Religija pravoslavnih je vi{e obi~ajna ~injenica, a manje spiritualni stav i spekulativni odnos. Optere}ena uplitanjem povijesne zbilje, ova se religija isuvi{e transponirala u svjetovno, ~esto se iscrpljuju}i u etni~koj dimenziji. Na djelu je nesumnjiva formalizacija odnosa Srba prema pravoslavlju: istraìvanja upu}uju da broj kr{tenih Srba varira izme|u 7% i 20%. Doda li se tome da je u strukturi religijske svijesti pravoslavnih Srba prisutan tanak sloj autenti~nog kr{}anstva, a sve je ostalo sinkretizam impregniran elementima poganstva, onda nije te{ko stvoriti dosta utemeljenu pesimisti~nu predod`bu o duhovnoj fizionomiji ove religioznosti. Pastoralna aktivnost gotovo da je svedena na liturgiju. Ova postaje tipi~an primjer utapanja religijskog u nacionalno. Tu je najvjerojatnije vrelo silne politizacije, ali i sklizak teren svakovrsne manipulacije. Kod pripadnika islama to je u izvjesnom smislu kompleksnije. Ova religija ima svoje svjetovne konzekvencije. Ona se najprije inkorporira u obitelj i susjedstvo te poku{ava normirati ~itav svjetovni ìvot. Islam je izvorno mnogo totalitarniji: svjetovnost i duhovnost vi{e nego kod drugih - pomije{ani su. Ovu okolnost komplicira i ~injenica da su muslimani do priznavanja nacionalnog statusa doìvljavali Islamsku zajednicu kao surogata nacionalne zajednice. Nemaju}i razvijene nacionalne institucije, svagda su bili upu}eni na to da religiju naseljavaju u svjetovne zone, a da se svjetovno iznova inkorporira u religijsko tkivo. To je jedan od razloga {to su procesi suvremene sekularizacije silno zahvatili ovu vjersku skupinu. Istraìvanja pokazuju da jedva polovica Bo{njaka biva uklju~ena u razmjerno kontinuirani religijski ìvot. Ovo su samo ovla{ skicirane pretpostavke na kojima se - uza sve razlike - pojavljuju i neke zajedni~ke mentalne crte osobite za fenomen bo{nja{tva. Tako se ustanovljuje da je Bo{njak du{evan, spontan, povjerljiv, topao i da se ~esto uporno othrvava navici licemjernosti. On nije bez izvjesne doze srame`ljivosti, nesigurnosti, Islam je izvorno mnogo totalitarniji: svjetovnost i duhovnost vi{e nego kod drugih - pomije{ani su. Ovu okolnost komplicira i ~injenica da su muslimani do priznavanja nacionalnog statusa doìvljavali Islamsku zajednicu kao surogata nacionalne zajednice. Nemaju}i razvijene nacionalne institucije, svagda su bili upu}eni na to da religiju naseljavaju u svjetovne zone, a da se svjetovno iznova inkorporira u religijsko tkivo. To je jedan od razloga {to su procesi suvremene sekularizacije silno zahvatili ovu vjersku skupinu. Istraìvanja pokazuju da jedva polovica Bo{njaka biva uklju~ena u razmjerno kontinuirani religijski ìvot.

BEHAR 100

naivnosti... U njemu se osje}a povijesno taloènje i straha koji iznutra intenzivira otpor prema javnosti i javnom i djelovanju. Premda zna biti nekonformisti~an u intimnom krugu, ~im iza|e iz njega to se smanjuje ili potpuno nestaje. Razmi{ljaju}i o svemu tome, sigurno je da se moramo osloniti na povijest, koja je bila ispunjena brojno{}u okupatora i dugotrajno{}u okupacije. I tri vjere i na njima izrasla kultura jednako su izazov i isku{enje ({to }emo argumentirati poku{amo li bar za trenutak zaboraviti na zlo koje nam se dogodilo, ustrajavaju}i u vi{e nego naivnoj vjeri kako nam se sve to nije moralo, a nije niti smjelo dogoditi, mo`da ideologijski vjeruju}i u trajniju, ili ~ak trajnu i neprijepornu vrijednost interkulturalizma). Izazov zato {to je nemala prednost posjedovati na jednom socijalno-kulturnom prostoru tri kulturna pojasa. Kulturne tradicije i aktualne kulture {to dijelom izrastaju na njima omogu}avaju, nude i poti~u vi{edimenzionalno oduhovljavanje. To postaje izvori{tem svakodnevnog kriti~kog odnosa spram svoje i drugih kultura, stalno upozorenje ne samo da pokraj vas nego i uz vas, pa - u boljim slu~ajevima - i u vama ìvi ono “drugo” koje moè biti i produktivnije od “ovoga”. U bosanskim sredinama vi{eg stupnja demokratskog ìvota, uz uvaàvanje svake osobite kulturne individualnosti, kulturne podjele sve manje idu izme|u postoje}ih kultura i ljudi, a sve vi{e kroz ljude. Nije mali nedostatak {to to ne uvi|aju mnogi ljudi. Isku{enje - zato {to ove razlike u zatvorenim, tradicionalisti~kim, ukru}enim socijalno-kulturnim sredinama mogu biti izvori{tem udaljavanja, odbacivanja, sumnji~avosti. Tada nastaje situacija u kojoj se razli~it - unato~ prirodi artikuliranosti, usmjerenosti i dosega doìvljava ne samo kao drugi nego postaje vrelo napetosti, sumnji~enja, opreza. Upravo na ovom tlu iskusili smo povijesnu istinu da u na{oj pro{losti nije bilo etni~ke grupe koja nije - u nekim intervalima - bila ~as privilegirana, ~as ugroàvana. Ovu “ravnopravnost” mnogi ne èle osvijestiti jer bi htjeli - upiru}i poglede na isklju~ivu ugroènost vlastite grupe u pro{losti - pribaviti razlog za povla{tenost u sada{njosti. Takvo rezoniranje i o~ekivanje ne samo da ne sluì razvoju kultura i uzajamnom duhovnom oplo|ivanju nego izravno egzistencijalno prijeti. S druge strane, ne treba ni spominjati koliko je fatalna okolnost {to nam je oskudna tradicija egzistiranja pravne dràve ili, drugim rije~ima, civilnog dru{tva. Dràva napu{tenog politi~kog ustroja nije se mnogo trudila oko toga. Bila je, u izvjesnom smislu, blokirana i, u isti mah, impresionirana teorijom o vlastitom odumiranju, ~ega su protagonisti bili nitko drugi do njezini (dràvni) utemeljitelji. Ali povijesna ironija je htjela da se spomenuta teorija javi samo u zavodljivoj formi ~ija je supstancijalnost bila zapravo suprotnog u~inka (kao da je slijedila “Murphyjeve zakone”): “odumiru}a” dràva slabila je one funkcije dràve koje su trebale ja~ati, a ja~ala je one koje su trebale slabiti. Tu je korijen procesa uspostavljanja rigidne svijesti, koja, kao dominantna, izravno ugroàva osobne slobode i elementarna ljudska prava. To je bio silan poticaj za - {to grubu, {to perfidnu - privatizaciju politike. Slutim da bi sociologijska istraìvanja pokazala da je ona na ovom tlu dostigla kulminacijsku to~ku. Posve je izvjesno da se u preru{enom obliku u Bosni uspostavila odre|ena orijentalna despocija. Pogre{no je, me|utim, misliti da se to odrazilo samo na mentalitet Bo{njaka. Dovoljno je skinuti kulturne omota~e pa }e se brzo ukazati u biti isti ljudski sadràji. Razlike se ~esto svode na kulturnu vrijednost. Ilustracije radi, spomenimo mentalitet bosanskih franjevaca koji su sretno kombinirali ono {to su donijeli u svojoj vjeri s onim {to su asimilirali iz islamske kulture. Vjerojatno i tomu treba zahvaliti {to im je poda-

PORTRETI: Esad ]imi}

rena iznimna vitalnost i {to su tako uspje{no odolijevali svim pri- Ovo podrazumijeva nemalu dozu nezadovoljstva spram razine tiscima ostaju}i na “mrtvoj straì” katoli~anstva. Bio bi znak duho- institucija koje oblikuju humanisti~ku inteligenciju. vne inferiornosti ako bismo bili isklju~ivo zaokupljeni time koliko je Intelektualac humanisti~kih znanosti. Njega, u neku ruku, doìvkoja kultura utjecala, a zanemarili koliko je utjecaja primila. Osvi- ljavaju kao “neuspjelog” sve}enika. Jer, po njima, on se bavi neje{teni u nemalu prednost prirodno-povijesnog zajedni{tva kul- empirijskim ìvotom, ali u ovostranosti. U tom smislu, odsutnost tura, nu`no je da se koristimo dinami~nim snagama tradicije te se nekih u~inaka u sve}enikovu djelovanju unaprijed ga ispri~ava, jer time otvaramo za razli~itost u sada{njosti i sve procjenjujemo u se oni o~ekuju s one strane granice ìvot! (ovozemaljskog). Djeluobzoru budu}nosti koja }e biti onakva kakvom je mi oblikujemo. ju}i isklju~ivo u dimenziji ovostranosti, humanisti~ki intelektualac Onaj strah o kojem sam maloprije govorio i koji se povijesno talo- moè neke u~inke odgoditi, ali ne u neizvjesnu budu}nost. Na toj ìo duàn je dijelom i novijoj povijesti. Mlada (socijalisti~ka) dràva, crti on je stalno, na izvje{taj na~in, u procesu provjere, koja mu - u kad god joj se ~inilo da je - ili kad je stvarno bila - ugroàvana - le- ve}ini slu~ajeva - ne ide u prilog. gitimirala se raspolaù}om politi~kom silom. A nikad nije oskudi- 4. Politi~ki aktivist. Gotovo nijedan ispitanik ne vrednuje ovaj poziv jevala dovoljnom koli~inom - stvarnih ili izmi{ljenih, neprijatelja. po sebi, nego u odnosu na stvaranje prostora za nesmetano Zato i mislim da na{a novija povijest nije nimalo nevina i ne suspre- otjelovljenje drugih poziva. Sude}i po odgovorima ispitanuka, èm se ustvrditi da joj je tako ~esto polazilo za rukom da kolosalno poimanje politike u smislu prevladavanja njene partikularnosti i uspostavi negativni kontinuitet. Ovo je pak bilo tim u~inkovitije {to otu|enosti daleko je od toga da bi ovladalo svije{}u ljudi. Politika se politika ogla{avala u demokratskom obli~ju i {to je uspje{no pe- se, zacijelo, doìvljava kao sudbinska sila koja se izdvaja i moè biti netrirala ne samo u socijalnu nego i u intimnu sferu dru{tvenog u~inkovit sluga, ali i zlo}udan gospodar. bi}a. A to zacijelo nije moglo biti jednostavno uklonjeno uvo|enjem 5. Dobrotvor. U ispitanikovu poimanju to je onaj koji pomaè samoupravljanja, jer je i ono do{lo na krilima dràve, tj. medeno je slabom, nejakom. U ovoj vrijednosti dolazi do izraàja religijsko putem pravnih normi. Rekonstrukcijom milosr|e: sve simpatije prema onom koji anatomije politi~kog vladanja, stila potrpi mogu proiste}i iz antipatije prema Religija je ono {to muslimane neraskidivo liti~kog (ruko)vo|enja, analizom struktrpljenju. Saàljenje nastupa samo povpovezuje u cijelom svijetu, ali muslimani na ture svijesti uop}e, a politi~ke posebno, redom tu|eg nagona sre}e. Stoga vlasovom socijalno-kulturnom tlu imaju tu predobili bismo odgovor na mnoge nepoztita sre}a nije cilj morala, ali je njegova nanice i upotpunili spoznaju o podrijetlu osnova i pretpostavka. Bar dva momenta dnost da, otvoreni prema utjecaju i proìstarih i novih strahova o korijenima neotobja{njavaju za{to je ova vrijednost do{la manju drugih kultura, dobiju nove nijanse u pornosti, uzajamnih animoziteta, o ba{ na ovo mjesto: jedan je da se ona, bogatom kulturnom registru, a da ne izgutugaljivom oprezu i sumornom najvjerojatnije, podrazumijeva u svakoj be ni{ta bitno od onog {to ih ~ini osobitim. sumnji~enju... I to je, nedvojbeno, jedno religiji; drugi je, mogu}e, da se time nesod izvori{ta aktualnog rata. vjesno, na posredan na~in, iskazuje te`nja oblikovanja dru{tva u kojemu }e dobrotvorstvo biti sve manje potrebno. Vrijednosna svijest teista Jedno moje sociologijsko istraìvanje davne 1965. godine i sada je u mnogo ~emu znakovito. Makar na jednom segmentu tada{njeg dru{tva ~ini mi se da su se prelomili i zrcalili zna~ajni strukturni elementi {to sugeriraju tektonsko podrhtavanje vi{eslojnog socijalnog reljefa. S obzirom na afinitet na{ih ispitanika, vrednote se, o~igledno, grupiraju oko zanimateljske usmjerenosti u uèm i oko socijalnoduhovne vrijednosti te`nje u {irem smislu. Evo kako izgleda ta vrijednosna ljestvica u razli~itim konfesionalnim zajednicama:

KATOLICI 1. Sve}enik kao intelektualni i moralni autoritet. Katolici smatraju da sve}eniku, za razliku od drugih zanimanja, nije dopu{teno da ijedan trenutak zaboravi na to kako je njegov poziv izniman, svet. On je u intelektualnom smislu autoritet i po formalnim kvalifikacijama, ali i po stvarnom znanju; kod njega se dobija uputa za vrlo udaljena podru~ja `ivota, on je vrlo obavije{ten i djelomi~no iskustveno pokazuje doseg i mo} vlastite misaonosti. Ako je rije~ o moralnom autoritetu, onda se prije svega misli na to da se sve}enik pona{a u svim situacijama dosljedno. Tehni~ki intelektualac. Tu ima udjela naklonjenost iskustveno| svijesti koja daje prednost intelektualcima koji obavljaju odre|eni posao, zahva}aju}i u `ivot prakti~nim u~incima. Tu je, iako u ograni~enom dosegu, prisutan racionalizam zapadne civilizacije.

MUSLIMANI 1. Politi~ki aktivist. Valja primijetiti da je visoko kotiranje ovog poziva isklju~ivo vezano za specifi~nu oznaku: nosilac i za{titnik ideje bratstva i jednakosti. Ovo je dijelom na tragu islamskog “merhameta” (humanizam). Ali, bilo bi pojednostavljeno ako bismo ga svodili na jednu islamsku (religijsku) istinu koja se prenosi s koljena na koljeno. Ona, posve sigurno, vodi svoje podrijetlo iz bliè pro{losti, kada je socijalna nesigurnost, ponegdje goli biolo{ki opstanak, jednostavno iznudila jedno ovako {iroko humanisti~ko na~elo i zahtjev. S tim u suglasju, politi~ari se primarno vrednuju po svom odnosu spram ove ideje i spram njezine realizacije, pa tek onda prema svojim ostalim aktivnostima. Uklije{ten izme|u “krsta” i “krià”, musliman je kroz povijest kultivirao socijalnu nesigurnost i smatrao privilegijom ako mu je po{lo za rukom da bude jednak s drugim. 2. Tehni~ki intelektualac. Mjesto koje zauzima ovaj poziv ne proturje~i orijentalno-islamskoj tradiciji koja je dijelom i pragmati~ki obojena. Sve ostalo vrijedi kao i za katolike. Intelektualac humanisti~kih znanosti. Razlozi su potpuno isti kao,i kod katolika. 3. Sve}enik (hodà). I za tradicionalnu muslimansku svijest nije karakteristi~no da se ovaj poziv posebno izdvaja, jo{ manje da mu se stavlja aureola svetosti. Ovo je u suglasju s teologijskim konceptom islama. (Otuda je posve razumljivo da je znatno vi{e vrednovan poziv, primjerice, {erijatskog sudije-kadije u odnosi na hodù.)

BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

prepu{tena ne samo strukturi religijske svijesti nego i socijalnom u~inku na~ela na kojima se uspostavlja sama konfesija. Zato je sudbina tradicije determinirana onim {to je religija eo ipso i onim {to od nje naprave socijalna sredini i njene osobite zakonomjernosti. U odre|enom socijalnom kontekstu religijska energija moè uznijeti tradiciju, da bi je prihvatila s njene oplemenjene strane i neutralizirala njene negativne potencije te da bi s nje skinula aureolu PRAVOSLAVNI uko~enog otpora i neizmijenjenog trajanja, kako bi je iskazala u 1. Ratnik, epski junak. Kult heroja, junaka, sve do danas ostao je u njenom vi{ezna~ju. Jedva da je potrebno bilo koga uvjeravati da privilegiranom poloàju na ljestvici vrijednosti. On je idealizirani bra- ona moè, s jedne strane, podjednako aktivirati emocionalnu eneni~, on je jamstvo da }e pleme ostati za{ti}eno. Njemu je namijenje- rgiju i li~nosti i socijalnih grupa, a tradiciju (zatvorenu u samodona uloga i osvaja~a novih prostora u funkciji ja~anja plemena. Na to- voljnost i ve} oko{talu) neracionalni okrenuti protiv drugih tradicime izrasta fanati~an vid rodoljublja koje iznova osloba|a nove ener- ja kako bi uobraènu superiornost nesmetano sa~uvala. gije u svakom ustani~kom pokretu. Idealizirani junak stalno se na- Interpretativni okvir ljestvice vrednota konfesionalnih zajednica dnosi nad narod i upozorava ga da se nikad ne zna na kojem ras- zahtijeva dopunska istraìvanja, ~ak interdisciplinarnog dosega. kri`ju ~eka smrt i nikad nije posve sigurno je li no` pod vratom ili u Ima, me|utim, dovoljno osnove da se rezultati do kojih sam do{ao ruci. (Na jednom mjestu u Deobama ]osi}ev junak kaè: “Volimo sociologijski interpretiraju u ozra~ju triju deterministi~kih paraprvo no`. Deca vole no`. Mu{ko gine za pu{ku. Njiva za pu{ku. Zak- metara: a) svijest o me|ukonfesionalnim konfliktima u daljnjoj i, linjemo se na noù. Takvi smo... Kad ima{ pu{ku, ima{ njivu. Ima{ posebno, u bliòj pro{losti; b) percepcija o konfesionalnom podriglavu. Sa noèm i dugove oduì{ i parnice dobije{. Uz pu{ku svaka jetlu preobra}enika (muslimana) i c) stupanj srodnosti u jeziku, mora da legne. [ta smo krivi. Nismo krivi... obi~ajima, folkloru, usmenoj predaji i Od kad postoji, tako je na svetu.”) knjièvnosti. I tri vjere i na njima izrasla kultura jednako 2. Intelektualac humanisti~kih znanosti. Utvrdili smo da na razini pu~ke kulture su izazov i isku{enje ({to }emo argumentirati Razlog za visoko vrednovanje ovog poziva ne postoji velika udaljenost izme|u mupoku{amo li bar za trenutak zaboraviti na zlo sadràn je u izraènoj razlici koja se svodi slimana, na jednoj, i kr{}ana, na drugoj koje nam se dogodilo, ustrajavaju}i u vi{e na to da se u ovaj poziv unosi i ne{to romastrani. Svijest o vjerovanju u jednoga Bonego naivnoj vjeri kako nam se sve to nije nti~arsko na crti borbenosti. Odsutnost ga kojemu su dostupni razli~iti putovi moralo, a nije niti smjelo dogoditi, mo`da potpunog zahtjeva za trenuta~nom iskussmanjuje udaljenost, ali svako doziranje ideologijski vjeruju}i u trajniju, ili ~ak trajnu i tvenom u~inkovito{}u jest ono ~emu treba povijesnog iskustva i pam}enja pove}ava neprijepornu vrijednost interkulturalizma). zahvaliti ovoliko uzno{enje ovog poziva je u razli~itom intenzitetu. Kad je rije~ o ~ijim se prakticiranjem junak u biti bodri u~enoj kulturi, ta se distancija, paradoza pothvate ili se naknadno “opijeva” njegova hrabrost i slava. ksalno, pove}ava - postaju}i rigidnom. 3. Politi~ki aktivist. Po vi|enju gotovo svih ispitanika on nije isklju- Ljestvica vrednota katolika i muslimana svoju srodnost i identi~~ivi izvor mo}i. Njegov je ugled dobrano ovisan o tome koliko svo- nost duguje ponajprije povijesnoj situaciji jednako kao i udaljenosjih mogu}nosti utjecaja u dru{tvu u~inkovito pretvara u njegove ti od pravoslavnih. Ve} je na prvi pogled uo~ljivo da muslimani i promjene. Postoji razlog da se ovaj poziv gleda sa stajali{ta objelo- katolici imaju tri vrednote identi~ne i po mjestu {to ga zauzimaju danjivanja epske tradicije (juna{tva) i humanisti~ke angaìranosti na ljestvici. Specifi~an poloàj muslimana kroz povijest i u aktualintelektualca u njenoj funkciji. noj situaciji donio je bitnu razliku kad je rije~ o prvoj vrijednosti. 4. Tehni~ki intelektualac. On zauzima ovo mjesto po tradiciji koja Pravoslavni, pak, kao prvu vrijednost imaju kategoriju koja se ga gotovo bez ostatka svodi na spretnost, zanatsku vje{tinu, a ne i uop}e ne pojavljuje kod katolika i muslimana. na sposobnost duha. Premda je to paradoksalno, upravo zbog toga Uo~ljivo je, me|utim, da je vrijednosni sustav pravoslavnih kudika{to se ovaj poziv u procesu vlastitog obavljanja demistificira, on ne mo konzistentniji u odnosu na, oprezno re~eno, “smu{enost” vrikotira visoko. Ovdje se u~inkovitost “osve}uje”, jer ne daje prostor jednosnog sustava katolika i muslimana. Ovo je tim utemeljenije za razmah ma{te, umovanja. Sve je u tom pozivu toliko jasno da ne uzmemo li u obzir aktualni socijalno-politi~ki kontekst u kojemu se ostavlja mogu}nost nedoumicama i ne moè se dovesti u vezu s vrijednosni sustav pravoslavnih gotovo doslovce afirmira: naime, epskim uzno{enjem hrabrih ljudi. pravoslavci su, kako se ustanovilo, po svom mentalnom ustrojstvu 5. Sve}enik. U ovom pozivu za ispitanike nema ni~eg svetog. On je ratnici (junaci), narod kojemu inteligencija treba da bi ga uznijela i sveden na - zanimanje. âk postoji sklonost da bude vrednovan opjevala njegovo juna{tvo, politi~ki aktivist da bi osvojeno politi~ki prema popadiji (sve}enikovoj supruzi): svaki proma{aj, u izboru operacionalizira tehni~ki intelektualac da bi na osvojenom orvlastite supruge automatski diskvalificira popa kao ~ovjeka od ganizirao ìvot i, napokon, sve}enik da bi sve to skupa blagoslovio. kojega treba traìti savjete, upute za ìvot, a pogotovo oslonac u Upravo ovi redoslijedom zapo~ela je “balvan revolucija” u “Krajini”. rje{avanju misaonih dilema. Jedna od mogu}ih interpretacija nazna~ene ljestvice vrednota jest njihova analiza u ozra~ju osobitog poimanja nositelja suvereniteta. *** Kako interpretirati ove nalaze? Uo~ljivo je da vrijednosna svijest svo- Upravo je zato u ovoj ljestvici metafora za suverenitet muslimana jom nutarnjom strukturom do~arava dramati~an fokus socijalne i vezana za gra|anina, ~iji je nositelj politi~ki aktivist; kod duhovne fermentacije. Tu se ogleda vitalna snaga probu|enih pravoslavnih ona je vezana za poimanje suvereniteta naroda, ~iji je energija i izdvajaju gorljivi nositelji odre|enih ideologija; koje su vi{e nositelj junak; kod katolika ona je vezana za suverenitet nacije, ~iji ili manje religijski obojene. Gotovo po prirodi same stvari, tradicija je je nositelj, i povijesno provjeren za{titnik, upravo - sve}enik. Otkad se intenzivno {koluju, ~ak i na najvi{oj razini sveu~ili{ne naobrazbe, islamski }e se sve}enici, vjerojatni povoljnije vrednovati, jer upravo okolnosti da su - s malim iznimkama - upravo bili bez formalnih i stvarnih kvalifikacija, priu~eni, najvi{e ih je degradiralo u o~ima vjernika. 5. Dobrotvor. Vrijedi isto kao i za katolike.

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Zaboravljeni Nu{i}: Srca neka nam jednu vjeru vjeruju Branislav Nu{i}, “Ramazanske ve~eri“, pripovijetke, KDBH “Preporod“, 2011. Pi{e: Filip Mursel Begovi} U vrijeme kada se u Srbiji zatire osmansko naslije|e te se gradi neka nova i “bolja“ Srbija, pritom se i nesmetano ru{i bogata osmanska arhitektura, Branislav Nu{i} pi{e panegirik jednoj kulturi koju Srbi u dana{nje vrijeme uglavnom pripisuju onima koji “nabijaju na kolac“. U “Ramazanskim ve~erima“, drugoj zbirci pripovijetki Branislava Nu{i}a, najznamenitijeg srpskog komediografa epohe realizma, nema ni natruhe mr`nje prema muslimanima i islamu, nema cini~nog podmetanja, nema zle krvi na koju smo ve} navikli kada govorimo o ju`noslavenskim prostorima. [tovi{e, Nu{i} je dobronamjeran i ne pi{e iz pozicije stranca koji se na{ao u tu|oj kulturi, pi{e iz pozicije onoga koji je temeljito istraìo islam i boravio s muslimanima. Srpski knjièvni povjesni~ari vjerojatno nisu znali objasniti za{to i kako je mogu}e da vrsni satiri~ar i kritizer srpskog dru{tva s tolikim ushitom i neskrivenom pristranosti opisuje ono muslimansko. Za~u|uju}e jest da Nu{i} u nekim pri~ama pi{e iz pozicije muslimana (drsko bi bilo re}i da je time postao muslimanski pisac) i pokazuje nevjerojatnu koli~inu ljubavi prema onome {to opisuje. Iz pozicije muslimana pi{e kada opisuje i kr{}anski praznik: “Ih, da je svakad takijeh dana, ~ovek bi druk~iji bio, jer kad je tako lijep dan a ti se se}a{ Alaha i njegove milosti, pa na zlo i ne misli{. A danas jo{ ri{}anski praznik...“ Ljubav i ushit se ponajbolje moè i{~itati iz pisma na po~etku knjige koje je, kao posvetu, uputio prijatelju i pjesniku Jovi Ili}u, ocu pjesnika Vojislava Ili}a, ~iji je dom bio sjeci{te tada{njeg knjièvnog Beograda. Ako je Nu{i} {togod i krivo protuma~io, a ti~e se islamske kulture ìvljenja i vjerskih pravila, onda je to, duboko smo uvjereni, iz neznanja a ne zbog zle namjere. On ipak ne}e uspjeti ukazati na sve istan~anosti islamske kulture, jer je ipak izvanjski pro-

matra~, ali nitko tko pro~ita “Ramazanske ve~eri“ ne}e mo}i ustvrditi da pisac nije naklonjen svojim likovima - muslimanima. U vi{e navrata Nu{i} }e citirati Kur’an i hadise, potkrepljuju}i napisano. Mo`da je upravo zato dana{nja srpska i nekada{nja jugoslavenska knjièvna historiografija zanemarila Nu{i}eve “Ramazanske ve~eri“. Jednostavno nije znala kako se prema njima odnositi, nije muslimane znala gledati Nu{i}evim o~ima, pla{e}i se pritom da }e isticanjem “Ramazanskih ve~eri“ umanjiti zna~aj svome stoèrnom nacionalnom piscu. U doba realizma mijenja se i polje utjecaja u kojem se razvija srpska knjièvnost. Njema~ki utjecaj, dotada dominantan, ustupa mjesto ruskom. Prevode se i ~itaju najvi{e ruski realisti: Gogolj, Turgenjev, Tolstoji i Dostojevski. Kako po tome objasniti Nu{i}ev interes prema muslimanskoj ~ar{iji i njenom orijentalnom duhu? Upravo zato i nije ~udo da su “Ramazanske ve~eri“ do sada bile zanemarene i da je ovo izdanje prvo samostalno nakon onog izdatog 1922. godine u Beogradu. Istom za~u|uje da bosanska knjièvna javnost nije prepoznala vrijednost ovih pripovijetki, barem kada je rije~ o poticaju na korisni me|uknjièvni dijalog. Nu{i}u je onda{nja srpska kritika po~esto neopravdano zamjerala da je zapadao u nisku, vulgarnu i laku komiku, a nije pokazao razumijevanje za dublje moralne i dru{tvene te`nje (neka Nu{i}eva djela su zbog toga dugo ~ekala na izdavanje). Glavne odlike prepoznatljivog Nu{i}evog knjièvnog stila (humoreska, ironija i satira, kritika birokratizma i malogra|an{tine...) u “Ramazanskim ve~erima“ primjetno izostaju. Naime, Nu{i} ne}e zazivati novo doba koje je nastupilo osipanjem Osmanskog carstva, na prijelazu s 19. na 20. stolje}e, ne}e suprotstavljati novi svijet onome starom

Koliko je identiteta u sebi nosio Nu{i}, uz to {to je neosporno srpski nacionalni pisac, to samo on zna. To {to je po Dereti}u bio gr~kog podrijetla (odnosno cincarskog ili Grko-cincarskog) te je svoje pravo obiteljsko ime promijenio, govori samo u njegov prilog. Nije usamljen primjer interkulturalnog i me|uidentitarnog pro`imanja u ju`noslavenskim knji`evnostima

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

koji je na umiranju, ve} }e muslimansku ~ar{iju opisati u njenom punom vitalitetu bez mra~nih i pesimisti~nih tonova ili àla za minulim vremenima. Time je potpuno zanemario glavne postulate srpskog realizma koje je ustanovio Svetozar Markovi}, prvi ideolog i propagator realizma u srpskoj knjièvnosti.: “Izlaz iz krize jeste vra}anje ìvotu i stvarnosti. Knjièvnost mora sluìti dru{tvo, ona mora da pretresa i podiè savremena pitanja, da predstavlja istinski ìvot narodni, da govori o njegovim patnjama, sa gledi{ta savremene nauke, jednom re~i da je po mislima i ose}anjima savremena.“ Knjièvni povjesni~ar Jovan Dereti} ustvrdio je da je druga zbirka Nu{i}evih pripovijetki napisana za njegovog boravka u Turskoj (1898.), te je “ipak vi{e plod lektire nego neposrednog iskustva“. Ova konstatacija, povjesni~ara knjièvnosti rodom iz Trebinja, dakle onog koji je morao imati neposredno iskustvo muslimanske ~ar{ije, iz navedenih razloga ne treba ~uditi. Nu{i} jest pisao iz neposrednog iskustva, danas bi rekli u najboljem duhu interkulturalnog knjièvnog i me|uljudskog dijaloga. Napisao ih je za vrijeme svojeg diplomatskog sluènja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Pri{tini, u kojima je proveo preko deset godina, intenzivno se druè}i sa muslimanima. Iz posvete saznajemo da su pripovijetke vjerojatno nastale (ili su zavr{ene) u Serezu, Gr~koj Makedoniji. Protagonisti Nu{i}evih pripovijetki nisu Turci, tj. Nu{i} ih ni jednom prigodom u tekstu tako ne ozna~uje, ve} Bo{njaci i Arnauti (Albanci) koji su preteìto nastanjivali ta podru~ja. Nu{i} }e u pripovijetkama uspjelo upotrebljavati tada{nji govor muslimanske ~ar{ije, to jest probat }e ga imitirati, a jaki upliv turcizama s refleksijama ijekavskog i ekavskog govora tvorit }e zanimljivu vrst jezi~ne miksacije koja, osim arhaizama, ne}e bosti uho ~itatelju. Iako je u svojim pripovijetkama posvema pristran muslimanima, Nu{i} kao pisac s istan~anim unutarnjim okom ne}e ostati imun na neke dru{tveno – socijalne i rodne nepravde koje je o~ito neposredno svjedo~io. Za “Ramazanske ve~eri“ slobodno moèmo re}i da su studija o poloàju muslimanske ène Balkana na prijelazu s 19. na 20 stolje}e. Upravo je muslimanska èna glavna Nu{i}eva preokupacija. Za Nu-

BEHAR 100

{i}a je ènski svijet pod feredòm, dakle ono {to je mogao samo naslutiti, o~ito izazovan, fantasti~an i tajanstven. On ne}e kritizirati poloàj ène u odve} patrijarhalnom okruènju, on }e prije svega s njome suosje}ati, ne prekora~uju}i granice i ne skrnave}i islamske vjerske postulate. Vjerojatno je bio svjestan da nije islam taj koji podjarmljuje ènu ve} po~esto krivo tuma~enje nekih mu{kih glava. Uostalom, ono {to je u ovim pri~ama prikazano kao patrijarhalna nepopustljivost na {tetu ène, simptomati~no je i za kr{}ansku sredinu toga vremena. Ono {to mu nije poznato, dakle intima ènskog harema ili odnos supru`nika u bra~noj lo`nici, pisac }e izbjegavati ili izrazito oprezno opisivati. Spajanje dvoje ljubavnika Nu{i} }e opisivati na

Kako po tome objasniti Nu{i}ev interes prema muslimanskoj ~ar{iji i njenom orijentalnom duhu? Upravo zato i nije ~udo da su “Ramazanske ve~eri“ do sada bile zanemarene i da je ovo izdanje prvo samostalno nakon onog izdatog 1922. godine u Beogradu. Istom za~u|uje da bosanska knjièvna javnost nije prepoznala vrijednost ovih pripovijetki, barem kada je rije~ o poticaju na korisni me|uknjièvni dijalog. sljede}i na~in: “Ne svira vi{e dolje u Mahmut-begovoj mahali garneta; ne odgovara joj iz Loka~-mahale def... [to }e dva razgovora za jedno srce?“ Znatièlja koju osje}a prema pokrivenoj muslimanskoj èni, ono {to pisac samo nazire pa postaje dio ma{te, rezultirat }e suptilnim eroti~nim nabojem, {to }e ovim pri~ama dati posebnu obojenost i privla~nost. “A pod onom feredòm i pod gustim pe~etom, krije se kaù, blago kakvo u cara nema; kakvo na zemlji ne}e{ na}, a ko zna i tamo gore u dènetskim bah~ama ho}e li je bit, manj ako je zemlja nebu ne pozajmi. Kazuju {arkije njenu ljepotu i njen dilberluk, ama {ta znaju {arkije! Bar da polovinu kaù pa bi dosta bilo re~eno. [arkije }e ti napraviti }eif uhu; otatlisa}e ti du{u ama oko, oko... osta}e pusto i prazno, a kad bi mogao Hatidù sagledat’ jednom

samo, nek bi i slijepo ostalo, ne àli!“ – samo je jedan od primjera ekstati~kog erotskog naboja kojeg Nu{i} do~arava kada opisuje ène pod feredàma. Iako je rije~ o piscu epohe realizma, u ovim pri~ama se {armantno uvode odjeci romantizma kroz opise a{ikovanja i prirode koja posvemu zra~i sevdalijskim duhom. Svoju zbirku pripovijetki Nu{i} zapo~inje pri~om “Prvi ja{mak“ o odve} razigranoj djevoj~ici Zini{e koja neprestano radi belaje i ùstro se sva|a sa kom{ijskim dje~akom Jonuzom. Da bi ju primirili majka i tetka predlaù da obu}e ja{mak, tj. da se pokrije. Zini{e naivno pristaje ne slute}i da }e time za nju trajno zavr{iti razdragani svijet djetinjstva. Ono {to joj je bilo dopu{teno kao djevoj~ici nije kao odrasloj djevojci koja je pokrivena te }e Nu{i} uspjelo opisati njenu tugu, ali i novonastale emocije prema Jonuzu. Onaj s kojim se energi~no sva|ala vi{e nije mom~i} ve} mu{karac u kojeg se zagledala. U pri~i “Sevdah“ pisac }e ljepotnim opisom ak{amskog ugo|aja udovoljiti svim pretpostavkama koje su potrebne za sevdalijski a{ik. Daut-efendija je mladi} kojemu iznad usana jo{ nije ogarilo ali ve} izaziva uzdahe na ~ar{iji, a Zilfije je djevoj~e koja je “tek izrasla, tek se pokrila. A vrijeme je bilo da se pokrije; da je jo{ malo a~ik odila, njene bi o~i bacile jangiju u ~ar{iju pa kraja ne bi bilo sevdahu i jadu.“ Zilfije èli saznati tko je njen budu}i dragi te }e pisac upotrijebiti, ne moèmo znati da li svjesno, klasi~ni motiv iz orijentalne knjièvnosti. Naime, Zilfije }e lik Daut-efendije na}i u ogledalu putem punog mjeseca i tetke koja joj iza le|a u}i suru Ja’sin iz Kura’na. Koriste}i elemente fantasti~nog, Nu{i} }e ono {to je sudbinsko obistiniti na ~udesan na~in te postaviti u stvarnost. A sudbina se ne moè izbje}i, pogotovo kada je rije~ o sevdahu. Pisac nas vodi na sam izvor sevdah pjesme, {tovi{e, ukazat }e na koji na~in nastaje. Naime, za Dauta i Zilfije sve je bilo neodre|eno dok nisu zavr{ili u narodnoj pjesmi. Zilfiji su izvadili pjesmu (opjevali njenu ljubav), a nakon {to je njena ljubav postala javna vi{e nema {ale. Ulog je golem; njen obraz i ~ast jer iz pjesme, kada krene, ne moè se pobje}i. No, iako je Zilfije u ogledalu vidjela dragoga, on nju nije te je ne èli uzeti dok mu ne pokaè lice. Nu{i} }e motivom skidanja zara, prvog vi|enja i prvog a{ik

PREPORODOVA IZDANJA

poljupca zavr{iti pri~u koja odi{e elementima sevdaha. Na koji na~in muslimani teferi~e i sijele Nu{i} }e prikazati u pri~i “Hatidìn grijeh“. O Hatidì saznajemo opisom opu{tenog izleta u prirodi gdje se svi zabavljaju a ona tu`no postrance gleda. Sada smrtno bolesna, nekad je bila prelijepa djevojka koja se oènila za ne ba{ tako lijepog efendiju te je zbog toga bila pod stalnim ogovaranjem ~ar{ije koja nije vjerovala da ga je voljela. Tek pred smrt svojoj tetki otkriva istinu i svoj grijeh: muà zaista nije voljela, ve} nekog drugog. To ne bi bio toliki grijeh da nije voljela |aura (nevjernika). I kako da se pred smrt pokaje kada ga voli i dalje te se uz to toga ne stidi? Nu{i} ovom pri~om ulazi u prostor koji je po~esto tabu tema svake muslimanske ~ar{ije. No, on nije ispripovjedio ne{to {to se nije dogodilo ili se ne doga|a u na{em vremenu. On }e ~itatelja, bez osude, suo~iti s jednom mogu}om situacijom i jednom mogu}om du{evnom boli koja izaziva fizi~ku bolest sa smrtnim posljedicama. Iako mu je bilo poznato da je muslimanki takva ljubav zabranjena, to jest da time izlazi iz svoje vjere, Nu{i} ne}e osuditi vjerske propise ili ulaziti u opravdavanje takve ljubavi. Mogu}e je da je Nu{i}, uslijed svoje o~aranosti islamom i muslimanskom ènom, u ovoj pri~i upravo posvjedo~io nemo} koju je osje}ao – da kao nemusliman pristupi muslimanki. Dublja rastrganost glavnog lika, izme|u odanosti vjeri i zabranjene ljubavi, nije vidljiva, a psiholo{ki uvid u lik Hatidè je odve} plo{an i romanti~an. To ne zna~i da Nu{i} nije znao opisati ono {to bi se moglo dogoditi kada èna krene putem zabranjenog, smatramo da to iz po{tovanja prema islamu nije èlio. U pripovijetkama je razvidno da Nu{i}u bolje leè duè forme u kojima }e mo}i razviti mreù suodnosa glavnih likova te dobro postavljenim pripovjednim nizanjem zainteresirati ~itatelja i dràti ga u napetosti. U kra}im formama je odve} lakomislen, neuhodan, banalno didakti~an

i predvidljiv, {to ne}e ~uditi s obzirom na vrijeme u kojem pi{e – kratka pri~a se kao forma razvija puno kasnije te bez modelativnog uzora Nu{i} i nije mogao bolje. Primjerice, u dana{nje vrijeme nezamislivo je da se djeca od deset godina ène. Nu{i} u pri~i “Mejrem-hanumin berzu|ar“ ne}e problematizirati slu~aj roditeljske samovolje, on }e se ponajprije pozabaviti opisom folklornih elemenata svadbenih sve~anosti. U spomenutoj pri~i je opis folklora “svadbe o kojoj se pri~a i pri~at }e se“ jedino {to je zanimljivo – a pri~a o drami ènidbe dvoje nezrele djece i svim mogu}im negativnim implikacijama takvog odnosa je izostala. Ne{to je bolje izgra|ena kra}a pripovijest o siroma{nom mladom paru Etemu i Nadìje u pri~i “Bedelj“. Etemu je jedina èlja da opremi svoju ènu kako dostoji njenoj ljepoti i da joj sa{ije prikladnu odje}u, jer “sevdah jednako osje}a i bogata{ i fukara“. Etem se `rtvuje i postaje bedelj (zamjena) bogata{evom sinu koji treba po}i u vojsku. Za to dobiva novac kojim }e dostojno opremiti Nadìje, ali nakon njegovog odlaska pripovjeda~ saàlijeva nad Etemom i sugerira da se Nadìje odala nemoralnom ìvotu. U pri~i “R’z“ (obraz) ~itatelj bi o~ekivao da }e pisac krenuti konvencionalnim putem – dvoje mladih koje se voli ali to roditelji zabranjuju, a ljubav ni{ta ne moè sprije~iti – no, pripovijedanje kre}e neo~ekivanim smjerom. \ulsime je mezimica svoga oca koji je po{tovan u ~ar{iji, ali djevojka se zagleda u [erifa koji je pijanica, karta{ i nevaljalac. Bez opisa kako je do sljubljivanja do{lo, Dùlsime ostaje trudna i ne èli otkriti tko joj je dijete napravio te je otac isprva èli ubiti da spasi svoj obraz, ali uz pomo} o{troumne majke ona uspijeva pobje}i. Nu{i} }e u ovoj pri~i s tragi~nim krajem (u dramskom opusu pokazao se i kao uspje{an pisac tragedija) zagrepsti nekoliko vru}ih tema: {to obraz zna~i u patrijarhalnom dru{tvu i da li se moè spasiti jedino oduzimanjem ìvota, temu neèljenog djeteta i odricanje od vlastite

Upravo je muslimanska èna glavna Nu{i}eva preokupacija. Za Nu{i}a je ènski svijet pod feredòm, dakle ono {to je mogao samo naslutiti, o~ito izazovan, fantasti~an i tajanstven. On ne}e kritizirati poloàj ène u odve} patrijarhalnom okruènju, on }e prije svega s njome suosje}ati, ne prekora~uju}i granice i ne skrnave}i islamske vjerske postulate.

k}eri. Tragi~nost ovakvih slu~ajeva Nu{i} }e dodatno razraditi u dojmljivoj pri~i “Sali pi~“ o Ilvije-hanume koja je lijepa i vrijedna, ali je u ~ar{iju donijela Saliju koji je pi~ (vanbra~no dijete). Kada odraste, uz stalno zadirkivanje ostale djece, Sali po~inje razumijevati {to zna~i pi~ te je tragi~ni kraj neizbjeàn. Zanimljiv je podatak da je ova pri~a zaintrigirala i inspirirala Stanislava Bini~kog, autora poznate srpske kora~nice “Mar{ na Drinu“, da komponira prvu srpsku operu. Po odlomku iz dramati~ne i tragi~ne pri~e o vanbra~nom djetetu Saliju, Nu{i} je napisao libreto za operu “Na uranku“. Bini~ki je zapisao da je te{kom mukom nagovorio Nu{i}a na taj posao: “Obratio sam se Nu{i}u i molio ga da mi napi{e libreto za operu. On isprva nije hteo ni da ~uje za moj predlog. Kona~no sam ga ipak slomio. Ali je i{lo te{ko; re~ po re~ morao sam mu, tako re}i, otimati ispod pera...“ U jednu od najdojmiljivijih pri~a zasigurno spada ona o robinji (dàriji) Zelhi koju kupuju u po~etku {armantni Halil i Hatu{e, da bi im rodila toliko èljeno dijete. Nu{i} potpuno izbjegava opis samoga spolnog ~ina, time gube}i na mogu}em opisu Hatu{ine ljubomore i dvojbe, ali i Zelhine nemo}i pred voljom robovlasnika. U ovoj pri~i se, za dana{nje vrijeme, krije i pedofilna situacija jer je Zelha bila tek petnaest godina stara kako joj je Halil za~eo dijete. Sli~nu dramu je dramati~nije i uvjerljivije opisao B. Stankovi} u svojoj “Ne~istoj krvi“. U tada{nje vrijeme dobna granica za spolni odnos je po~injala od prvog ènskog krvarenja te je to bio obi~aj i u drugih vjerskih i etni~kih skupina. Iako nije krenuo u smjeru ljubavno-spolnih me|uodnosa, ne uga|aju}i time znatièlji ~itatelja, Nu{i} se neo~ekivano bavi socijalno-dru{tvenim statusom jedne robinje u Osmanskom carstvu na izdisaju. I u tome je itekako uspio, jer, iako je Zelha majka njihovog djeteta, Halil i Hatu{e ne}e dvojiti da ju prodaju da bi u potpunosti ispunili svoje snove i poslali dje~aka na {kolovanje u vojnu {kolu. Pisac je uspio u ~itatelja izazvati zavidnu razinu empatije te }e on, zajedno s likom robinje, proìvljavati tugu, bol i prije svega nepravdu. Bez da eksplicitno iznese svoj sud, pisac }e dojmljivo prikazati sebi~nost bra~nog para, koji }e se poigrati sudbinom jedne ène. O poloàju ène toga doba, osveti i ukalja-

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

nom obrazu Nu{i} je progovorio u jednako dojmljivoj pri~i pod naslovom “Talaki selase“. Sam naslov zna~i rastava pod odre|enim uvjetima koji su za dana{nje vrijeme smisleno i izvedbeno te{ko shvatljivi. Naime, po {erijatu, prenosi Nu{i}, mu` “kad pusti prosto ènu, moè je uzeti natrag kad ho}e, a kad je pusti na talakiselase, ne moè je uzeti natrag, osim ako bi se ona, kao pu{tena, za koga drugog udala, pa je i onaj pusti na talaki-selase, te je onda prvi mu` moè uzeti, jer je ne uzima kao svoju pu{tenu ènu, ve} kao tu|u ènu, koja je pu{tena.“ Upravo je takav slu~aj bio s Nafije, koja je kod muà Emina izazvala pogubnu sumnju i ljubomoru kada ga je nevino ispitivala o tome “da li svi mu{karci jednako ljube“, uvjerena da on ljubi najbolje. Emin traì rastavu na talaki selase, ali jo{ uvijek je voli i kada se uvjeri u Nafijinu nevinost i saznaje koliko jo{ uvijek za njime pati, odlu~i je vratiti pod izrazito kompliciranim uvjetom da se ona ponovo oèni za drugoga i da ju taj mu{karac ostavi. Me|utim, potrebno je da jednu no} provede s njegovim prijateljem od povjerenja, koji je dao rije~ (besu) da je ne}e dirati i da }e mu je sljede}e jutro vratiti. Pri~a kre}e neo~ekivano jer je prijatelj Ragib ustuknuo pred Nafijinom ljepotom. Kada je Nafije otkrila da svi mu{karci ne ljube jednako i da Ragib ljubi bolje od Emina, tragi~ni zavr{etak pri~e sa sna`nim erotskim nabojem je neminovan. U pri~i “Hadì Jakub“ pisac svjedo~i iz prvog lica te prijem~ljivo opisuje ljepote ramazanskih ve~eri. Jakub je vidio svijeta te je autenti~ni ~ar{ijski usmeni pripovjeda~. On }e pri~om zabavljati muslimane za vrijeme posta i kratiti im vrijeme. Nu{i} }e pripovijedaju}i o Jakubovim dogodov{tinama s hadà, uz vje{to kori{tenje pri~e u pri~i, obilato koristiti fantasti~ne elemente – zmija (èna) koja ima ljudske osobine i zavodi mu{karca te ga odvodi u carske odaje u kojima se hadìji sve prikazuje kao lijepo i bajno, ali zmija postavlja uvjete... Nu{i} }e u “Hadì Jakubu“ pokazati koliko je upio atmosferu sijela, muhabeta i sohbeta za ramazanskih no}i. Pri~aju}i iz prvog lica, ne onog koji gleda izvana, ve} onog koji sudjeluje (mogu}e je da je i postio zajedno s muslimanima), Nu{i} nimalo ne}e zaostajati za ponajboljim uzorima bogate pripovjedne tradicije orijentalnih hikaja. U pri~i “Du{mani“ posluìti }e se Shakes-

BEHAR 100

Nu{i} jest pisao iz neposrednog iskustva, danas bi rekli u najboljem duhu interkulturalnog knjièvnog i me|uljudskog dijaloga. Napisao ih je za vrijeme svojeg diplomatskog sluènja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Pri{tini, u kojima je proveo preko deset godina, intenzivno se druè}i sa muslimanima. Iz posvete saznajemo da su pripovijetke vjerojatno nastale (ili su zavr{ene) u Serezu, Gr~koj Makedoniji. pearovskim motivom o dvije suprotstavljene obitelji tj. kom{ijske begovske ku}e koje se mrze nao~igled ~itave ~ar{ije, truju}i je svojim inatom. No, izme|u njih ìvi hodà ~ija èna smisli plan kako ih pomiriti – prevarom, tako da ne znaju iz ~ijih su obitelji, navesti njihovu djecu da se zavole. Pri~u odlikuje izvrstan opis nevjerice i zbunjenosti dvoje ljubavnika koji ne znaju kako ustuknuti pred ljubavi – kada se, ni sami ne znaju}i za{to, njihove ku}e mrze. Kada zajedno pobjegnu to }e izazvati {ok ~itave ~ar{ije a ponajprije njihovih o~eva koji “drhte i bijesne kao povrije|ene zvijeri“. Mladi par ìvi u siroma{tvu i dobiva dijete te }e hodà, na jednom ramazanskom iftaru, pri~aju}i pou~nu sufijsku hikaju razrije{iti nesuglasice i zlu krv izme|u dvije obitelji. Nu{i} je kroz lik hodè, koji je djedovima pokazao unuka, postavio su{tinsko pitanje: moè li se Allahov amanet dijeliti? Dijete koje je pomirilo dvije begovske ku}e ne moè se dijeliti i u sebi je poni{tilo zle krvi. Pri~a o du{manima i zagriènom inatu tek je uvod u zavr{nu pri~u ove knjige. Ragibaga je oteo (njenom voljom) kr{}ansku djevojku Cvetu i dao joj novo ime – Lale po kojem ova pri~a nosi ime. On je Albanac i musliman te se slu~aj pro~uo ~itavim krajem. Za njenu obitelj Cveta je umrla kada je po{la za muslimana, ali on joj ne brani da ostane kr{}anka i da ide u crkvu, jer, za razliku od èna muslimanu je dozvoljeno da se èni za nemuslimanke pod uvjetom da su monoteisti~ke vjere. Ragib }e joj poru~iti da ide u crkvu jer srca im ionako “jednu veru vjeruju“. Cveta èli u crkvi proslaviti svoju obiteljsku slavu \ur|evdan, ljubiti ikonu svoje obitelji, ali joj je jasno da je to sada prakti~ki nemogu}e. [to je ovom zavr{nom pri~om èlio poentirati Nu{i} nije posve jasno, tj. nije vidljivo da li je Ragib na kraju postao kr{}anin ili nije, jer kako re~e Nu{i}ev lik na kraju knjige: nije mu dosta jedna nevolja ve} je u~inio dvije. Naime, Ragib Cveti otkriva da

je i njegova obitelj nekada bila kr{}anska i da je njihova slava tako|er bila \ur|evdan te iz kov~ega vadi obiteljsku ikonu koju su nekada oboàvali njegovi djedovi, zaklju~uju}i pritom da }e Cvetu morati vratiti jer su od sada brat i sestra. Te{ko da je Nu{i} èlio poru~iti muslimanima da su, kako to danas ~esto rade oni neskloni i neuki, etni~ki i vjerski neprihvatljivi kao poturice koji su “nekada ionako bili ili Srbi ili Hrvati“. S obzirom na ostatak knjige bit }e da je Nu{i} èlio na}i neki zajedni~ki jezik, pomiriti i pobratimiti dvije kulture i vjere, dvije civilizacijske tekovine. To }e se razotkriti u Ragibovoj konstataciji o dva srca i jednoj vjeri. Upravo je to su{tinska poruka islama – o Jednom i Jedincatom Bogu kojega oboàvaju mnoga srca i mnoge vjere, i Koji je Nedjeljiv. Na na{im ju`noslavenskim prostorima, kako nekad tako i u dana{nje vrijeme, ova je ideja jedina mogu}a i odrìva. Svi oni koji su zagovarali suprotno – jednu naciju s vi{e vjera ili jednu naciju s jednom vjerom (na u{trb drugih) nisu opstali te su njihove ideolo{ke zamisli urodile krvoproli}em. Nu{i} je, stoga, u svojim “Ramazanskim ve~erima“ revolucionaran i uzoran, barem kada je rije~ o interkulturalnom dijalogu onih koji su uvrijeèno vjerski i etni~ki suprotstavljeni. Koliko je identiteta u sebi nosio Nu{i}, uz to {to je neosporno srpski nacionalni pisac, to samo on zna. To {to je po Dereti}u bio gr~kog podrijetla (odnosno cincarskog ili Grko-cincarskog) te je svoje pravo obiteljsko ime promijenio, govori samo u njegov prilog. Nije usamljen primjer interkulturalnog i me|uidentitarnog proìmanja u ju`noslavenskim knjièvnostima, a bilo bi drsko i za samog Nu{i}a neprihvatljivo, iako mnogi na na{im prostorima ne prezaju od raznih oblika otima~ine knjièvnih identiteta, da ga odjednom nazovemo muslimanskim piscem. To nije su{tinski duh “Ramazanskih ve~eri“ koje }e, ovim izdanjem, nadamo se, dodatno ukazati na prijeko potreban dijalog ju`noslavenskih naroda.

PREPORODOVA IZDANJA

Branislav Nu{i}

Hatidìn grijeh. Valja da petnaest do dvaest dekika od grada prekrasna je {uma u Bej-bah~ama. Te su bah~e vakufske, te su i otvorene svakome. Debela hladovina a bistra voda, koja te~e iz dva studenca, a iza {ume otvoreno polje te otud vjetar popuhuje. E, ne mo’{ ljeti traìti ni na}i lep{eg teferi~a. Kad se ljeti usija grad pod suncem; kad umori vru}ina - hode tu mnogi te se malo rashlade i napiju studene vode. A petkom hode hanume tamo. Misli{ ni jedna ne ostane u gradu. I sirota i bogata, sve to hodi. Vidi{ samo, od sabaile prohode gomile sokakom; za njima natovarene izme}arke nose sidàde, jedan, dva li jastuka; jednu kro{nju i u njoj malo jemeka, dèzvu za kavu i kave u maloj kutiji od tene}ke; tu no`, fildàn, hljeb, po malo vo}a i ve} {ta je koja spremila, jer hanume kad odu iz jutra vra}aju se tek u ak{am. Taj dan teferi~ u Bej-bah~ama izgleda kao kakvo selo ili grad. Na polovin’ sahata daleko, pa ~uje{ }a-}u i dèvu i kikot. Tamo pod rastom, kraj gornjeg studenca, veliki adèmski }ilim; na njemu, po krajevima nekoliko jastuka. Na jastuke se naslonile, te pije tutun, mutesafir-pa{inica, dèza-reizova hanuma i jo{ dvije-tri. Po travi, van }ilima, dvije-tri izme}arke, jedna se igra s djecom, druga na mali mangal kuva kafu a tre}a samo sluì lokumom i pravi cigare. Tamo dolje ~ak, na jednom sidàdetu, sjedi bimba{inica i jo{ dvije hanume pa se ne{to ozbiljno razgovaraju a na travi, do njih, gori mala vatrica od suvaraka i dèzva jednako vri u pepelu. Blizu do njih, na jednoj asuri, sjedi amamdìjina hanuma i poveliko dru{tvo. Tu se isjekle dvije lubenice pa na sred asure gomila par~adi. Amamdìnka otkida par~ad od kore i baca se njima na Litfije-hanumu tarirat-mudirovu, koja sa miftijinim haremom sjedi tu blizu na jednom Dekik — minut; vakuf — zadu`binsko dobro; teferi~ — lijepo mjesto za uìvanje, izlete; sabaile — ranom zorom; izme}arka — sluàvka; kro{nja — sepet, korpa; jemek — jelo; dèzva — bakreni sud, u kome se kava kuva; fildàn — porculanski sudi}, iz koga se kava pije;

sidàdetu. Dolje, gdje sjedi [ukri-begov harem, udara Mana Ciganka u def i pjeva hrapavnm glasom pjesmu, kako su sevdisali neki Sadik i Aj{a, pa kad ponovi rije~i: “Ja sev, ja vaz’ged`“ a hanume ciknu i pljeskaju {akama, te i same ponavljaju. Iza donjeg studenca, na jednom proplanku, prostrto je {iroko crveno sidàde, ba{ pod jednim grdno debelim hrastom. Tu sjede Mejremhanume alaj-begova, \ulizar-hanume kolazova i Esma-hanume tabor-}atibova i jo{ dvije-tri. Sve mlade ènice, bijele i rumene kao jabuke, pa vesele kao {to je mladost vesela, te muhabeti{u sve nesta{ne muhabete, kao {to ve} pusta mladost i ne moè druk~ije. Na donjem studencu opet puno djece; koje uzelo testijicu da napuni svjeè vode; koje donijelo dèzvu da propere, a neko opet lubenicu, da je spusti u studenac te da se hanumama ishladi. I izme|’ sidàdeta, gdje je ostalo mjesta i trave, tr~e, muvaju se i igraju djeca; djevoj~i}i se uhvatili u kolo te poje; poto~i} ùbori; Manin def ravnomjerno ~uka; hanume }askaju, {ale se, smiju se u jedna drugoj, jedna s jednog a druga s drugog kraja dobacuju {ale, te nema kraja dèvi i kikotu i huci. I sve tako ide i i}i }e do pred ak{am... Samo, na onoj uzvi{ici, na onom modrom sidàdetu, {to sjedi sama samcita Hatidè-hanuma i oko nje se nahodi teza joj. Ona je bona i nema joj ilja~a, blizu joj je pisani dan, pa se zaèljela da je jo{ jedan put iznesu na teferi~, da jo{ jedan put vidi svijet, svoje prijateljice i ono veselje i onaj ìvot, koji je ona tako voljela. A zaèljela je i da na ovom mjestu sjedi; na ovom mjestu i ni na kom drugom; pod ovim hrastom i ni pod kojim drugim. Kad ju je dovela teza ovdje bje{e zauzeo mjesto Alaj-begov harem a Hatidè ne}e na drugo mjesto, te sirota teza ode u Alaj-begovice i izmoli joj se, sevapa radi, da se preseli kad je bolesnica

ak{am — ve~e; }a-}u — nadgovaranje; dèva — larma, vika; adèmski — perzijski; tutun — duhan; mutesarif — okru`ni na~elnik; dèza-reiz — predsjednik krivi~nog suda; mangal — pokretno ognji{te, na kome se vatra loì; lokum — slatki kola~; bimba{a — major;

amamdìja — vlasnik kupatila; asura — prostirka opletena od {a{e; par~e — komadi}; tarirat-mudir — glavni sekretar; miftija — vjerski dostojanstvenik; harem — porodi~no ènskinje; Ja sev, ja vaz’ged`!” — “Ili ljubi, il’ me se okani”; alaj-beg — {ef àndarmerije; kolaz — kapetan; tabor-}atib — pisar bataljona;

toliko merak na to mjesto. Sjedi tako sama na sidàdetu i dvori je teza. Ne voli da joj ko do|e; ne muhabeti{e, ne smije se. Mlada je, pa joj ào umrijeti valja da! A sunce ve} prevalilo i hladovina sla|a i mek povjetarac pu{e, te li{}e {umori i {apu}e. Brdo se ivicom zlati i nebo po dnu rumeni, zraka trne... skoro }e ak{am! Hatidì treba prije nego svakome poùriti da ne duhne studen ve~ernji vjetri}. Njoj ~isto ào ovoga mjesta; mo`da ne}e vi{e do}i a i sad {to je do{la, i ako bona i prebona, htjela je da se pozdravi sa svijetom ili je moè biti i drugo {to htjela?... Kad htjedo{e po}i a ona zavara tezu; zamoli joj se da ode do Alaj-begove i da joj re~e jo{ jedan put hvala, {to joj je dala ovo mjesto na kome je Hatidè i od prije, dok je bila zdrava uvijek sjedila. Ode teza i kad izma~e, a Hatidè osta sama, osvrte se da je ko ne gleda, pa onda u rupu, pod korijenom debeloga hrasta, turi naglo jedno ~evre, u koje je zavila mali kami~ak* ... [ta li je to i kome li je to?! Do|e teza pa je diè, te polako, polako, kroz hareme hodi, oslanjaju}i se na tezu. Pozdravlja i lijevo i desno; smije{i se na sve ali joj na trepavicama dr{}e suza... Mlada je, pa joj ào umrijeti valja da! * Hatidè, aman, Hatidè! Ko }e ti kazivati Hatidìnu ljepotu koja se eto ugasi!... Ugasilo se i ono lijepo fildàn-oko; ugasila se i ona tatli du{a Hatidìna!... Haj, a da si je vidio kada Hatidè i{eta kroz ~ar{iju samo, a svako je pozna; pozna je po hodu, po tananu struku, po ponosu, po saltanatu. Odi kao gugutka, sitno, smjerno a opet ponosito. Kamo tog du}andìje {to ne}e ostaviti posao iz ruku te da se osvrne za Hatidè-hanumom? Selvije-hanume, tako je zovu u ~ar{iji, sa njena ponosna boja i hoda. A pod onom feredòm i pod gustim pe~etom, krije se kaù, blago kakvo u cara nema; kakvo na zemlji ne}e{ na}, a ko zna i tamo gore u dènetskim bah~ama ho}e li je bit, manj ako je zemlja nebu ne pozajmi. Kazuju {arkije njenu ljepotu i njen dilberluk, ama {ta znaju {arkije!

muhabeti{u — razgovaraju; testija — zemljani sud za vodu; teza — tetka; ilja~ — lijek; *kami~ak ka`e se ta{, te po sliku “Ta{-ak’t ma |ozenden ja{!” zna~i: “Neka mu ne teku suze za mnom!”; sevap — dobro~instvo;

~evre — marama ki}ena srmom; tatli — slatka; saltanat — rasko{; gugutka — kumrija; selvija — ~empres, tanko, visoko; pe~e — {to i ja{mak, samo crn, prozra~an veo, kako Carigra|anke nose; d`enet — raj; {arkija — pjesma; dilber — nao~it, vi|en.

merak — volja;

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Bar da polovinu kaù pa bi dosta bilo re~eno. [arkije }e ti napraviti }eif uhu; otatlisa}e ti du{u ama oko, oko... osta}e pusto i prazno, a kad bi mogao Hatidù sagledat’ jednom samo, nek bi i slijepo ostalo, ne àli! Pa nije u Hatidè lijepa samo kosa i ono ~elo pod kosom i one o~i pod ~elom. Ni obrazi, ni usta samo, ni vrat, ni grlo, ni grudi, ni pâs samo... sve, sve i sve drugo je lijepo i prelijepo, i kad hodi i kad zbori, i kad pjeva... Ah, kad pjeva!... Treba da zaboravi{ sve; da zaboravi{ i oca i majku; da zaboravi{ ku}u; da zaboravi{ svijet. Ku}u, ku}u nad glavom valja ti zapaliti, manji {enluk ne mo’{ u~initi, kad Hatidè pjeva! Ima mali male~ak def, tek koliko da joj je ne{to u ruci. Pa kako je meraklija, obojadisala ga, izlijepila mu oko obru~a neke amajlije; podvezala mu dàngarace pantlji~icama, pa kad udari u njega a ono ne zna{ u {to prije da pogleda{: u onaj veseli def; u njene li bijele prsti}e i rumene nokte, kako po njemu igraju; u nju li, kako ~as zatvori o~i, ~as zanese u natrag glavu, ~as joj se dignu grudi, kao mali talas koji prijeti burom a ko{ulja joj se izvla~i iz pasa, koliko je grudi zateù. âs se hvata rukom pod srcem, da mu pomogne... jer Hatidè {to pjeva - od srca pjeva! Ali i nema{ kad gledati je, mora{ je slu{ati. Kad su tako hanume u nje, o ramazanu u ve~e, pa je slu{aju, za}ute sve ispuste ruke sa cigarom na koljeno, cigare se polako, polako gase; one zatvorile o~i, zavalile glave, te misli{ ne }e se buditi. Ali kad Hatidè uzvikne i pljesne se {akom pod srcem, a one sve kao da su pomanitale, te za njom i ne zna{ koja }e koju vi{e nadvikati. Pa kad Hatidè objesi def a tek vidi{ ma{ica sa àrom ide od ruke do ruke, te hanume pripaljuju cigare koje im se pogasile bile. Nije tako vesele hanume, kao {to je Hatidè. Ona muhabeti{e, ona utje{i, ona nasmije. Koliko puta samo njen efendija do|e sumoran i briàn, pa ona {alom i slatkim muhabetom rastjera mu gajle. Ho}e druge hanume i da je ogovore. Kad su me|’ sobom, kaù i ru`ne rije~i za nju, ali je opet vole, ne mogu bez nje. A i {to kaù za to je samo, {to joj ne vjeruju da voli svoga efendiju, jer joj mu` nije na oko ~ovjek. Koliko put, pa i ljudi u ~ar{iji reko{e, kako je je {teta {to takav ~ovjek dobi onaku ljepotu. Pa koliko god da se govorilo i koliko god da su hanume i nju pitale i onako razbirale, nikad se ni{ta ru`no ne ~u i ne razabra za Hatidè-hanu-

}eif — volja; otatlisati — zasladiti; {enluk — veselje; meraklija — strastvena; amajlija — zapis;

BEHAR 100

mu. Sve {to se za nju ~ulo to je, da je lijepa, da je prelijepa, da vrijedi da se njenom ljepotom ~ovjek kune. Pa eto, ta ljepota sad je bona i prebona i ilja~a joj nema! Hatidè, aman Hatidè! * Prostrana haremska odaja, pa ~ista i svijetla. Pod prozorima, zatvorenim re{etkom, prostire se du` cijelog zida minder, pokriven modrom basmom; na drugom zidu odàklija, a u jednom }o{ku tri du{eka jedno na drugo, i u njima leì bona Hatidè. Ima ve} tri dana bori se s du{om, i bijedna teza sluì je i godi joj, ali joj ne moè ugoditi. Kad joj do|e te{ko i ne{to je zapti u grlu a ona {~epa tezu za ruku, te drì je ~vrsto a suze joj se potokom liju iz o~iju. Kao da bi htjela da se uhvati za ovaj svijet i da se ne da onome. Po cio dan svojim lijepim, velikim o~ima gleda u pendère, da se nagleda lijepa Bo`ja dana i da, valja da ispije o~ima svjetlost, koja se do malo dana i iz njenih o~iju tako àrko razlijevala. Ne govori ni{ta ili malo, no gdjekoju rije~ samo... - Tezo! - re}i }e jednoga dana, kad joj bi malo lak{e. - Umire li se lak{e kad se kaè grijeh? - K’zm, zar ima{ grijeha? - pita je teza. - Imam tezo! Teza joj uze glavu na desnu ruku, na joj lijevom gladi kosu i ljubi joj ~elo i o~i. - Kaì, elmas’m, mladost je mladost, nije bez grijeha a Alah je veliki pa pra{ta. Hatidè otvori ja~e o~i i stade uzbu|enije disati. - [ta da ti kaèm. Zna{ i sama... ào mi ga je, sad mi ga je ào. Bio mi je dobar, gledao me je i pazio me je, ali... nijesam ga voljela. Od onoga dana, kad me je uzeo nijesam ga voljela... voljela sam drugoga... drugome sam poklonila moju du{u... - Drugoga? - u~ini teza, pa se zamisli i u}uta, u}uta se i Hatidè, te se jasno ~uja{e kako muha zu~e uz dàm i kako Hatidè te{ko di{e, te joj se dah jedva penje uz grlo. - To gajle neka te ne mu~i! - progovori najzad teza. - Nijesi imala muà prema sebi, pa {ta }e{, a mladost je mladost, ho}e svoje... - Grijeh je pogolem, nego {to ga ti misli{, tezo... Ja sam ljubila drugu vjeru... |aura... - \aura?! - u~ini teza i svo joj tijelo pro|e neka studen i jeza, pa zanijemi, a uprla o~i u Hatidù, te ne umije da progovori. Teza je od starih èna, za nju je din din; za nju

d`angaraci — praporci;

od`aklija — ognji{te;

minder — kanabe slamom natrpano;

zapti — steè, zadràva; dàm — staklo na prozoru;

basma — {arena pamu~na tkanina;

je grijeh, grijeh. Nju je ova ispovijest uàsnula, jer to bje{e grijeh, koji Alah ve} ne moè oprostiti, ali je bolesnicu valjalo tje{iti, pa ma i la`nim utjehama. - Grijeh je, Hatidè, pregolem. Ja ga ne}u nikom re}i, ali ga Alah zna... opet, oprosti}e ti valja da. Eto, ti se kaje{, ti si ga zaboravila... onog... pa se kaje{... tebe je stid od tvoga grijeha... Teza je to sve brzo i potresenim glasom govorila. - Ne! - doda}e Hatidè, koja je tezu mirno slu{ala. - Ne, ne}e meni Alah oprostiti!... - Ho}e, kz’m, ho}e!... - Ne}e, tezo, jer ja se ne kajem, ja ga nijesam zaboravila, mene nije stid... ja ga i sad volim; ja ga ne mogu izvaditi iz srca... Ja znam, koliki grijeh nosim, ama mi je sladak taj grijeh, ja ho}u da umrem sa tim grijehom... ja ga i sad volim!... - Hatidè! - ciknu teza i pljesnu se {akama a pogled upravi gore nebu i osjeti kako je pro|e groznica i izlomi joj sve kosti. - Ja ga i sad volim! - dodade Hatidè tiho, mirno, ali odlu~no, pa zavali glavu i sklopi o~i, kao da zaspa a valja da da budna sanja. * Tog istog dana zamoli ona tezu, sevapa radi, da ode u “Bej-bah~e”, pod onaj rast, i da potraì ima li ~ega u onoj rupi, gdje je ona ~evre ostavila. Teza ne htje, ali kad vidje da Hatidè broji po{ljednje sahate, u~ini joj i ode tamo, pa na|e pod rastom drugo ~evre a ne ono {to je Hatidè ostavila. Kad joj ga donese, pa vidje Hatidè da to nije njeno ~evre ve} drugo, obli je rumen po blijedom licu i slatko se i zadovoljno nasmije{i. Razvi ~evre i unutra na|e mali komadi} }umura. A }umur zna~i: “Bog ti ìvota dao!“ Hatidè gr~evito sti{te u {aku taj maleni znak i - kad su je mrtvu namje{tali i rasklopili joj gr~evito stisnutu desnu {aku, sav joj je dlan bio crn, te su se ~udili svi, osim teze, koja je àlosno klimala glavom àle}i Hatidù vi{e radi grijeha no radi smrti. * Jo{ jednom pro|e Hatidè-hanume kroz ~ar{iju, ali ne onim ponosnim hodom kao {to gugutka odi, ne kao Selvije-hanume. Osvrnu{e se i sad sve du}andìje za njom, koliko da reknu: Alah rahmet ejles’n!

gajle — briga; |aur — hri{}anin, nevjernik, nemusliman; din – vjera; Alah rahmet ejles’n. — Bog da je prosti!

PREPORODOVA IZDANJA

TI IGRA[ FLIPER, AMERIKA SE TRESE… Amir Bukvi}, “Rastanak“, roman, KDBH “Preporod“, Zagreb, 2010. Pi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi} U Bukvi}evom romanu Rastanak okosnicu pri~e predstavljaju stvarni doga|aji, rat i ratna stradanja, koja su se obru{ila na ìvote dvoje mladih, Dinu iz Srebrenice i Doru iz Vukovara. Oni se susre}u na zajedni~koj postaji, u podstanarskom izbjegli~kom stanu, u Zagrebu. Autoru nije bio cilj prikazati stvarni doga|aj, nego kroz prizmu realiteta otkriti dru{tveno uvjetovanu psiholo{ku dramu, ali u pozadini i skrivenu ljubavnu pri~u, prvotno ukori~eno u Bukvi}ev dramski tekst Djeca sa CCN-a, ali tek kao zaplet Rastanka, tada jo{ nedovr{enog u smislu refleksija uàsa antiterorizma. Polifonija glasova u Rastanku reflektira se u lepezi razli~itih tipova iskaza i promi{ljanja, po~ev{i od svakodnevnog sagledavanja svijeta do onih reflektiranih u kanoniziranoj paleti ljudske duhovnosti, skrivenih pod pla{tom intertekstualnog pa time i interkulturalnog izri~aja, oznaka postmodernog vremena. Autor uzro~noposljedi~ne veze u svijetu registrira, ali im ne daje dovoljno prostora u romanesknom svijetu jer su proizi{le iz bezumne ideologije kreirane u glavama intelektualne i politi~ke elite, obru{avaju}i se na ìvote i sudbine obi~nih ljudi, ratne stradalnike. Lijepo upakirane ideolo{ke pri~e, “velike ìvotne mudrosnice”, samo proviruju u Bukvi}evom romanu, ali su vrlo efektne, ne samo na razini tematolo{kog razumijevanja pri~e, nego i na njenom semanti~kom tuma~enju. Kontekstualnost razotkriva autorov neindeferentni odnos prema “velikim ìvotnim mudrosnicama” zbog njihovog izravnog utjecaja na ìvote tisu}a ljudi. Rastanak predstavlja svjedo~anstvo o jednom vremenu u kojemu je najja~i glas onaj koji u{utkuje svaku ljubav, talent, savjest, zaglu{na tutnjava koja je stra{nija od topova i smrti. Dino ra~una vrijeme od

preseljenja iz Srebrenice u Zagreb, od maj~ine smrti. Dinino i Dorino vrijeme odrastanja mjeri se brojem ubijenih, pregaènih, izgubljenih, nestalih, prognanih…, smrt je ozna~ila Dinin i Dorin ìvot, a usamljenost im je donijela usamljenu misao, koja jo{ uvijek zna, Bo`jom providno{}u, raspoznati svjetlo od tmine, ne ignoriraju}i druge i druga~ije od sebe, u ~emu se skriva vje~nost razlikovanja dobra od zla i mogu}nost ~ovjekovog kretanja naprijed. Rastanak po~inje mrmorom grumena dalekog vremena, Dininim susretom s mrtvima u snu i sje}anju, maj~inim rije~ima o ìvotu: Svi sretni snovi, sine moj, gotovo da su u zeru isti. Puni la`na ushi}enja, neobuzdana smijeha i lako zaboravljivi. Dok oni pravi snovi, dobri moj Dino, {to ih biljeìmo kao vjesnike va`nih doga|aja, mogu proganjati danima, jer su mo`da na tragu neke te{ke sudbine koja se tek treba ostvariti. Taj dahtavi oìljak vremena biti }e toliko stvaran u Dininoj sada{njosti da }e ga pohoditi u svakom trenutku postojanja. Ali ìvot je toliko grubo realan da Dino nema vremena misliti i ìvjeti pro{lost, osim u samotnim trenucima prizvati u sje}anje bajkovite snove iz djetinjstva. Kod njega je jedino vje~ita sanjana sada{njost i onog pro{log, ali i budu}eg vremena. Majka ne predstavlja samo ènu, poroditeljicu ìvota nego na vi{oj semanti~koj razini tuma~enja ovog Bukvi}evog romana predstavlja drugi dio Dinine svijesti koji ga upozorava da i nemirni snovi, dolutali iz tame podsvijesti, mogu biti slutnja i nagovje{taj onome {to }e tek do}i. Odre|eni dijelovi mirnog toka pripovijedanja vezani su za Dinino sje}anje na predratnu svakodnevicu, koja se u cjelokupnom romanesknom svijetu Rastanka

Rastanak je duboko slojevita romaneskna pri~a koja se ne referira samo na realni bosanski prostor nego u svojoj biti ima oznaku sveukupnosti ~ovjekovog stradanja. Autor nije slu~ajno imenovao svoje likove Nurudin (Dino) i Harun, asociraju}i na Selimovi}eve junake Ahmeda Nurudina i brata njegova Haruna jer je prapo~etak Bukvi}eve suvremene pri~e ukorijenjen u svim onim nesretnim sudbinama ~ovjeka ~iji je `ivotni put odre|ivala bezumna ideologija, politika, vlast i mo}nici.

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

reflektira kao svojevrsna zabluda o bezbri`nosti ìvljenja, ~ega Bukvi}evi likovi nisu do kraja svjesni, ali implicitni autorov glas kao izvantekstna instanca, kroz prizmu sveznaju}eg pripovjeda~a, unutartekstna instanca, svjesno potire obmanu sretnog ìvota te radnja krene ka dramatskim sekvencama, reflektiranim u dubokom unutarnjem doìvljaju ve} proìvljenog. I jedan i drugi glas se kre}u u “nefikcionalnim” iskazima proizi{lim iz povijesnog realiteta, pozicioniraju}i se prema izvanliterarnoj zbilji kao njezini zainteresirani tuma~i. Vrlo bitan problem u Rastanku je problem vremena koje se reflektira kao dio strukturalne koncepcije romana (pro{lost sagledana kroz junakove snove i sje}anja, pripovjeda~eva sada{njost i budu}nost koja je jako neizvjesna) te poimanje vremena u kontekstu tuma~enja njegove ontolo{ke vrijednosti. Vrijeme Dinine sada{njosti isprepli}e se s vremenom djetinjstva provedenog u Bosni, u bezbri`nosti roditeljskog doma koga vi{e nema, a onda se vrijeme snova ne~ujno u{eta u sada{njost kako bi njihovi svjetli tonovi osjen~ili nesigurnu Dininu budu}nost. Na po~etku romana, autor preko motiva poljana, dje~ja igra, ìca, vojnici, kontejner, gradi opreku zna~enja ne samo tih motiva nego i cijele pri~e. Poljana i dje~ja igra predstavljaju bezbri`nu stazu djetinjstva na koju se isprije~io ìvotni usud, smrt i gor~ina odrastanja ozna~eni motivima ìca, vojnik, kontejner, vojni aerodrom itd. Rastanak je duboko slojevita romaneskna pri~a koja se ne referira samo na realni bosanski prostor nego u svojoj biti ima oznaku sveukupnosti ~ovjekovog stradanja. Autor nije slu~ajno imenovao svoje likove Nurudin (Dino) i Harun, asociraju}i na Selimovi}eve junake Ahmeda Nurudina i brata njegova Haruna jer je prapo~etak Bukvi}eve suvremene pri~e ukorijenjen u svim onim nesretnim sudbinama ~ovjeka ~iji je ìvotni put odre|ivala bezumna ideologija, politika, vlast i mo}nici. Dino broji vrijeme od maj~ine smrti, za razliku od Selimovi}evog Nurudina koji u svojoj ìvotnoj pri~i niti jedanput nije spomenuo njeno postojanje, nesvjesno prave}i odstojanje od svog porijekla, izvornog prabitka, ali ga liri~nost izraza o ìvotu koji se moè pretvoriti u pjesmu, sje}anje na brojalicu iz djetinjstva, uspavanku i pticu zlatnih krila maksimalno izdaju. Bukvi}ev Dino je literarna

BEHAR 100

konstrukcija koja egzistira u postmodernoj poeti~koj praksi, promi{ljaju}i o vremenu koje ga se ti~e, za razliku od Selimovi}evog Nurudina koji do svoje ~etrdesete godine vrijeme shva}a i tuma~i kroz prizmu njegovog ideolo{kog odre|enja. Tek od bratovog uhi}enja i Harunove smrti, Selimovi}ev Nurudin se okre}e svome vremenu, vremenu “koje ga se ti~e“. Bukvi}ev junak upravo zbog svoje mladala~ke iskrenosti, neobaveznosti, po{tenja i nemirne naravi je na dobitku. Ideologija se nije uspjela, bez obzira na gor~inu ìvota, uplesti u zdravorazumsko prosu|ivanje, ~ime mu autorova pozicija diskretno otvara naznake, ako ne sretne, a ono mr`njom neoptere}ene budu}nosti. U strukturu i Selimovi}evog i Bukvi}evog romana ugra|en je problem krivice o kojoj se razli~ito promi{lja. Kod Selimovi}a problemu krivice se prilazi s razli~itih stajali{ta: filozofskog, eti~kog, moralnog, dogmatskog itd. Promi{ljanja i traènja odgovora na uzro~no – posljedi~ne veza u svijetu Selimovi}evog Nurudina jo{ vi{e ìvot zapli}e u krvavi ~vor kojemu se ne moè nazrijeti po~etak ni kraj. Bukvi}evog Dinu promi{ljanje o krivici ne baca u o~aj. Problem krivice u njegovoj svijesti samo preleti kao neuhvatljiva misao jer suvremeni na~in ìvota u kojemu dominira individualna borba za vlastitu egzistenciju, ali i ìvotno neiskustvo i mladala~ka neobaveznost prije~i mu dugu stazu na putu promi{ljanja o datom problemu. Dino, taj mladi ~ovjek svjestan je da postoji razlika u smrti: Nasilna smrt izaziva bijes i budi osje}aj krivice… da si mogao ne{to u~initi, sprije~iti ili barem poku{at bilo {to, a nisi? Te{ko je s takvim promi{ljanjima misliti na budu}nost, kad ga je sve vra}alo pro{losti gdje ra~uni nisu bili svedeni kako treba! Bukvi}evi likovi Dino i Harun su svjesni svog porijekla i maj~ine uloge u odrastanju, njenih rije~i – zatvorenog, kratkog, jezgrovitog pa i hereti~nog jezika kojeg, kako re~e pjesnik, vi{e nema. Na pozornici je ljudska drama gdje suvremeni ~itatelj i gledatelj ne trebaju kucati na vrata antike, jer ona je tu, preslikana iz ukori~ene forme u vrlo ìvotan oblik. Na intertekstualnoj razini razumijevanja Bukvi} je u Rastanak ukomponirao i motive iz Zlo~ina i kazne i U o~ekivanju Godota, iz dva razloga. Autor je svjestan

kako se suvremeni ~itatelj jo{ uvijek nije uspio odlijepiti od tradicionalne kulture i njenih posljedica te se prilagoditi novoj koncepciji umjetnosti, ali to pam}enje na drugu kulturu predstavlja i autorov svjesni pristanak protivljenju vlasti vremena. U romanu je do{lo do sjedinjavanja nekoliko vrsta umjetni~kog izraàja: pisane i slikovne rije~i, a Bukvi} je literarne motive pobunjenog ~ovjeka iz Zlo~ina i kazne, slijede}i duh svoga vremena, prenio u Rastanak, kojemu se pridruìo Dino i gospo|a [lik, s ciljem ukazivanja, ali ne i nagla{avanja, kako sve proistje~e iz logike jedinstva, iz uzro~no – posljedi~nih veza kako u duhovnom tako i konkretnom svijetu. Glavni junak Dino je, bez obzira na svu proìvljenu tragediju, veseo, optimisti~an, dobrodu{an i pomalo naivan. Ma{ta je ono {to Dinu u stvarnom svijetu odràva: Ma{ta ga je spa{avala. Takvo bogatstvo ma{te, gdje bi on, bez muke, ulazio u izmi{ljenu stvarnost smatrao je Bo`jim darom. Razmi{ljao je sad o tome kako nadaren ~ovjek moè izma{tati sve ono {to drugi ìve, i biti na neki na~in sretan, iako u stvarnosti to nikada nije proìvio, ali je ostalo upe~atljivo sje}anje kao da jest proìvio. Ne ostaje li samo sje}anje i kod onih koji su to stvarno proìvjeli? I koja je onda razlika izme|u stvarnosti i upe~atljivo izma{tana ìvota, pitao se Dino? Autor ne daje povjerenje umjetnosti i ljepoti jer je svjestan kako umjetnost nije u mogu}nosti preobraàvati dru{tvo. Zbog toga u romanu dominira gor~ina, a oni segmenti radnje koji asociraju na op}u kulturolo{ku oznaku iz koje se i{~ahurio usud i neznanje pojedinaca vje{to su sjen~eni crnim humorom i groteskom, s ciljem da Rastanak bude odraz nemirne savjesti na{eg vremena. Pro{lost ne postoji na na~in kako smo je nekad doìvljavali, nje vi{e nema, jer sve {to je u njoj bilo realno i bivstveno u{lo je u Dininu i Dorinu sada{njost kao pokidane krpice vremena, koja neumitno te~e i na kraju jedino izri~e pravdu. Iz straha da dana{nji ~ovjek zbog sada{njosti ne vidi budu}nost, a kamoli pro{lost, autor je tematizirao rat i ratna stradanja. Jedan od autorovih ciljeva bio je ukazati kako je bezuspje{an svaki onaj poku{aj koji ide ka tome da se ignorira ili iskorijeni tradicija iz sje}anja. Ni{ta ne nastaje samo po sebi nego se formira u kolopletu ljudske povi-

PREPORODOVA IZDANJA

jesti, preta~u}i se u rije~, kamen ili sliku, razli~ite tekstove Kulture, a Bukvi}evi junaci nisu ni svjesni da je Kultura odabrala njih a ne oni nju. Utoliko su likovi Rastanka multikulturalne konstrukcije koje se o~ituju u pripovijednim glasovima i dobivaju odrednice prepoznatljive kao specifi~ne identifikacijske znakove klasnog, religijskog, nacionalnog i spolnog identiteta. Zbog neznanja, svjesnog zatiranja ili odbacivanja predod`bi o tradiciji dolazi do toga da se tradicija neminovno sveti. Upravo zbog toga u Rastanku jedan od likova, gospo|a [lik, doìvljava sr~ani udar jer Dino nije bio u stanju de{ifrirati zna~enje znakovlja iz druge i druga~ije kulturne, knjièvne tradicije, sjekiru i Raskoljnikova iz Zlo~ina i kazne. Ova sekvenca pri~e nije ozna~ena nedu`nom i humoristi~nom junakovom naivnosti, nego upu}uje na promi{ljanje o pojedina~nom i kolektivnom raspoznavanju i tuma~enju znaka/ova {to biva jednim od bitnih pokreta~a u ìvotu pojedinca i kolektiva. Autor nastoji ukazati kako tradiciju nismo birali, ona je birala nas, prisutna je i onda kad se pre{u}uje ili osporava. Svaka rije~ ima odjeke u vremenu, kao i svaka {utnja. Autor u romanu ne prikazuje logore, zbjegove i strati{ta nego vrlo suptilno sjen~i raspolovljene i ratom napukle svijesti dvoje mladih ljudi, njihove du{evne oìljke. Bukvi}evi junaci su junaci patnje, za~udnosti, napetosti, raspon osje}aja koji se drobi u fragmentima tjeskobe, ozarenosti, dobrote, izgubljenosti i bliskosti. êsto se Dino osje}a izgubljenim u gluhoj samo}i svijeta. Svijet je stra{an, a on se suo~en s takvim svijetom osje}a nejakim i nemo}nim. Na sceni je vrijeme kad se pojedinac u utakmici sa svijetom ne moè nositi. Mladost je napu{tena, otjerana i zaboravljena. Teìnu ìvota Selimovi}ev Nurudin po~inje osje}ati onog trenutka kad se upu{ta u potragu za ve} ubijenim bratom Harunom. U pitanju je pojedina~na tragedija, i sudbina jednog ~ovjeka. Bukvi}evom Nurudinu (Dini), tom mladom ~ovjeku, sudbina je predodredila da se mora nositi ne samo sa obiteljskom tragedijom (o~eva, maj~ina i smrt dvojice bra}e), tragedijom vlastitog naroda, ali se na njegova nejaka ple}a obru{ila i sumnja za teroristi~ke napade, samo zbog toga {to nosi “pogre{no ime i prezime“. Najgori Dinin usud je onaj kad saznaje da je njegov mla|i brat Harun, nakon {to je kao izbjeglica stigao u

Autor u romanu ne prikazuje logore, zbjegove i strati{ta nego vrlo suptilno sjen~i raspolovljene i ratom napukle svijesti dvoje mladih ljudi, njihove du{evne oìljke. Bukvi}evi junaci su junaci patnje, za~udnosti, napetosti, raspon osje}aja koji se drobi u fragmentima tjeskobe, ozarenosti, dobrote, izgubljenosti i bliskosti. êsto se Dino osje}a izgubljenim u gluhoj samo}i svijeta. Svijet je stra{an, a on se suo~en s takvim svijetom osje}a nejakim i nemo}nim. Dansku, bio uhap{en pod sumnjom da pripada teroristi~koj organizaciji. Harun je imao tek {esnaest godina. U ìvote Bukvi}evih junaka kao da je avetinjski stiglo vrijeme iz kletvi. Zajedni~ki osje}aj otu|enosti i bespomo}nosti natjerao je Dinu i Doru da poku{aju prona}i sigurnost u me|usobnom prijateljstvu i privrènosti. U romanu je na djelu tragala~ka avantura nespokojnog duha, koji stvara Rastanak, uto~i{te stvarala~kom umu, s namjerom da se vrati ugroèno dostojanstvo onima koji su protjerani, kroz fiktivne likove Dore-simbola stradanja Vukovara i Dine-simbola stradanja Srebrenice. Autor u kulturolo{kom smislu dvije nespojive sredine i dva suprotna mentaliteta spaja u simbiozi umjetni~kog na realnim osnovama teìne ìvljenja uzrokovane ratnim pohodima. Bukvi}ev stil u ovom romanu ne gradi se na neposrednim doga|ajima, iako je okosnica pri~e konfuzno ratno/postratno vrijeme, nego je satkan od ljepote misli i promi{ljanja, od neizravnih asocijacija na razli~ite kulture, {to predstavlja optimisti~nu naznaku kretanja u budu}nost. A onda kad se govori o realnim toponimima, primjerice Zagreba, autor ne oslikava njegovu arhitektonsku niti prirodnu posebnost nego predo~ava zaustavljenu atmosferu ulica i trgova, {to je u funkciji predo~avanja unutarnjeg stanja likova. Crnim humorom se do ogoljelosti razotkriva mentalitet obi~nog ~ovjeka koji ne zna za uzro~no-posljedi~ne veze u svijetu, osim {to mu se teìna ìvljenja ukaè bez njegov udjela i pristanka. Sje}a se Dino kako je jedna nena potiho molila Boga

za ameri~ke vojnike, {to su nas iz {atora premjestili u kontejnere, a proklinjala one nizozemske, {to su nas trebali {tititi. Na kraju, su umukle bosanske i hrvatske ratne prangije, ali je ostala druga nedovr{ena pri~a, prepu{tena ~itatelju da zaokruì njen smisao o vje~itoj tjeskobi Dinine egzistencije, Sizifov kamen, taj apsurd kojeg mora kotrljati naprijed: Ti igra{ fliper, Amerika se trese, a svijet podrhtava. Avionima na njujor{ke nebodere, oni idioti… tisu}e mrtvih… Avionima... ona tvoja luda Al-Kaida ho}e sru{iti svijet! - povikne opet Gogo i lupi {akom po stolu. Kakve ja imam veze s tom Al-Kaidom?- pobunim se. - I za{to bih ja ru{io svijet? Dinin slaba{ni glas na Gogovu optu`bu odgovara protu pitanjem u kojemu se ne vidi naznaka srd`be, osim poku{aja obrane vlastite pozicije ugroènog ~ovjeka koji ne osje}a mr`nju prema svijetu, iako je taj isti svijet bio apsolutno indeferentan u situacijama kad se odlu~ivalo o sudbini njegovog naroda. Dino bilo kakav oblik nasilja osu|uje jer je svjestan kako se njime naru{ava pravo drugoga na ìvot. Zbog tragi~ne sudbine, Dino je, mo`da, jedini u Rastanku svjestan kako bilo koja ideolo{ka svijest nije u stanju osloboditi ~ovjeka. Kako bi se razrije{io ~vor ispetljan od nepravde, siroma{tva, tragedije itd. potrebno je prona}i prvotni uzrok i rije{iti ga u korijenu. O tim provotnim problemima Bukvi} govori kroz pripovjeda~evu objektivnu poziciju u tre}em licu, i kroz Dininu vizuru gledanja u prvom licu, {to predstavlja subjektivnu to~ku pozicioniranja prema svijetu i problemima u njemu. I jedan i drugi glas me|usobno se nadopunjuju na na~in da objektivnost ne moè postojati bez unutarnjeg duhovnog svijeta pojedinca niti obrnuto, u protivnom bi ~ovjek bio zakinut za dio univerzalnih vrijednosti. Beketova drama apsurda i nesretna sudbina Kafkinog Jozefa K. iz umjetni~kog oblika se preslikala u “realnu” ìvotnu sudbinu Bukvi}evih junaka. Istraìtelj traga za imaginarnom Dininom krivicom kako bi se dodvorio svojim pretpostavljenim i svjetskim mo}nicima, a sve u cilju vlastitog interesa. Naravno, karijere i uspjesi su se oduvijek u ovome nepravednom svijetu gradile na tragediji drugoga. Lice i nali~je bosanska tragedija se ukazalo u posljednjem Dininom dijalogu s mrtvom bra}om kad im govori da odu do Nizozemske kako bi pokidali odlikovanja onim vojnicima koji ih u~ini{e mrtvima.

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Amir Bukvi}

RASTANAK

Rastanak je roman koji svojim dramskim intenzitetom i dosljedno{}u nepogre{ivo upu}uje na svog autora. Amir Bukvi} je dramski pisac vi{estruko nagra|ivan najvi{im nagradama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

(odlomci iz romana) * “Moj, Dino, svi sretni snovi, ma gotovo da su u zeru isti. Puni blje{tave svjetlosti, nekakva ushi}enja, razbaru{enosti, varljivih obe}anja (to upamti), i onih, nekakvih, neobuzdanih smjehova, kratkih i vrckavih pogleda i svi do reda lahko zaboravljivi. Dok su ti oni pravi snovi, ìvotni snovi, dobri moj Dino, {to ih biljeìmo kao vjesnike va`nih doga|aja, pa i nesre}a - tamni kao nebo pred oluju, obavijeni sjetom i svaki na svoj na~in obiljeèni ponekim upe~atljivim detaljima, koji mogu proganjati danima!“ * A onda mu pade na pamet kako su snovi jedina veza ìvih s mrtvima. U snovima ih vidimo i prozborimo koju rije~ s njima iako su mrtvi! Mo`da postoji neki na~in da i oni vide nas ìve?, pitao se sad Dino. Mo`da su na{i ìvoti za njih neki ìvi san kojeg oni povremeno prate i ~ude se? Mo`da se oni ~ude nama ìvima i sebi kad su bili ìvi? I mo`da bi sve ~inili druga~ije da opet oìve, pa nam putem sna oda{ilju neke poruke? I mo`da je onda na nama da razotkrivamo te poruke, koje bi trebale postati ìvotne vodilje onima koji nemaju nikoga, kao {to je on? * 11. septembra, prije dvanaest godina, to~no na dana{nji dan, u ono lijepo sun~ano septembarsko poslijepodne umrla mi je majka! I pogled mu se zaustavi na onom metalnom neboderu koji je od svih zgrada najvi{e str{io u nebesa. Pa i nije ba{ ne{to str{io. I to mi je neki neboder, pomisli Dino, i prisjeti se slike iz novina na kojoj su bila ona dva spojena nebodera u Kuala Lumpuru, u Maleziji. A kakvi su tek bili oni “blizanci” u New Yorku, zapita se Dino i osmjehnu nostalgi~no. A onda mu se u trenutku taj osmijeh zamrznu i on osjeti stra{an udar u glavu, da je mislio kako }e tog trenutka doìvjeti neku vrstu mo`danog udara i da }e mu ne samo lice, ve} cijela jedna strana ostati oduzeta. - 11. rujan! Blizanci! San! Godi{njica maj~ine smrti! Kakva stra{na veza?! * “Crni Dino, {to uradi{e oni tvoji?”, vrati mu se ono Gogoovo zloglasno pitanje. “Koji moji? Ja nemam nikoga…”, pravdao se pred Gogoom trinaestogodi{nji Dino, koji je ba{ te godine prolazio stra{nu krizu osamljenost i napu{tenost. “O, ima{, ima{… ime ti to kaè… a prezime potvr|uje!”, nastavljao je Gogo prijete}im tonom, a on nije imao pojma {to mu to ime kaè, a prezime potvr|uje. “Crni Dino, nije im to trebalo… nije!”, nastavljao je Gogo hvataju}i se za

BEHAR 100

Drama Djeca sa CNN-a osvaja du{e brojnih gledatelja jer u njenim likovima motre svoj vlastiti napa}eni, ali ìvotan odraz. Pri~a Dine i Dore sada, u romanu Rastanak, tvori tek zaplet jo{ dublje drame pojedinca na realisti~noj univerzalnoj ravni. Roman je to koji, nadalje, dramatur{ki vrsno tematizira sazrijevanje mladih `rtava rata iz Srebrenice i Vukovara u sve intenzivnijim mijenama dru{tvenih i globalnih okvira dana{njice. U sudbini pojedinca saèta je dru{tveno i psiholo{ki posve realisti~na, uvjerljiva i proìvljena bol svake na{e `rtve, sada produbljena i strepnjom svakog na{eg ~ovjeka. Nismo ni malo zatomili bol, a ve} poniremo k dnu pod valom globalnih manipulacija. Fascinantna je autorova mo} konstrukcije mnogo-dimenzijskog dramatur{kog prostora. Do bola i do ganu}a iznena|uju nas brojne i intenzivne koincidencije. No to nisu slu~ajnosti, svaka je plod dugo i pa`ljivo gra|enog organizma dramskog univerzuma. Ni~ega u Bukvi}evom dramskom pismu nema {to nije vi{estruko utemeljeno u sloèni kontekst same drame. Zato koincidencije i doìvljavamo realisti~nima i osobno. Prepoznajemo ih svojima i univerzalnim. Senad Nani} glavu. Nikad ga nije vidio tako zabrinutog, a nije bio pijan. “Kome”?, prozbori o~ajno Dino, ni{ta ne shva}aju}i. “Tvojima!”, poviknu Gogo, a on se jo{ vi{e prepade i osjeti kako mu neugodni `marci prolaze tijelom. “Ne razumijem, ni{ta ne razumijem.”, povikne sad malo i Dino, i dalje ne shva}aju}i ni{ta. “Nemoj mi re}i da ne zna{ ono o ~emu cijeli svijet ve} nekoliko sati bruji?” “Mrtve mi majke, ne znam.” Rijetko se Dino zaklinjao, ali ovaj put mu se sve ~inilo tako ozbiljnim, pa izre~e i tako ozbiljnu zakletvu spominju}i kao zalog mrtvu majku. Gogo ga je promatrao podulje i sve ne{to pogledom sumnji~avo mjerkao: “Nisi gledao televiziju?”, upita ga. “Gdje? [likova nema ni telefon, a kamoli televiziju!” - pravdao se Dino, {to

PREPORODOVA IZDANJA

eto nije, ni sam ne zna zbog ~ega, gledao televiziju. “A tamo, u lokalu ima televizija?” “Tamo gdje igram fliper, nema!” “Ti igra{ fliper, Amerika se trese, a svijet podrhtava. Avionima na Njujor{ke nebodere, oni idioti… tisu}e mrtvih… shva}a{… avionima, ona tvoja luda Al-Kaida ho}e sru{iti svijet.”, poviknu opet Gogo i lupi {takom po stolu. “Kakve ja imam veze s tom Al-Kaidom?”, pobuni se Dino. “I za{to bih ja ru{io svijet?”, opet }e Dino buntovno. “Znam ja kako kod tebe stoje stvari. Ali drugi ne znaju.”, ublaì malo Gogo i odmah mu dade savjet: “I zato, Dino moj, dobro je {to ne govori{ svoje pravo ime, ali brate, skrati malo ono duga~ko prezime. [to }e ti ono hadì… i taj neki hafiz…” “Meni i ne treba.”, sloì se Dino misle}i da je tu kraj ovom ~udnom razgovoru. “Hadì… to je onaj koji hodo~asti u Mekku?”, upita Gogo. “Pa jest, hadìja, tako se to kaè!” “To je k’o neka titula, prosvijetljeni, plemeniti, ha?” “Valjda.”, nevoljko }e Dino. “E jeste prosvijetlili Ameriku”, smijulje}i se provocirao je Gogo. “Ma, nisam ja ni{ta.”, pobuni se opet Dino. “To ti misli{, a korijeni su tu, moj Dino… i nikad ne zna{ {to }e iz tih korijena jednog dana izniknuti.” “Ne}e ni{ta, ne bojte se, duboko su zakopani!” “Ma nemoj? A taj hafiz, tko je taj?”, uporan je bio Gogo. “Onaj koji zna Knjigu napamet.” “Koju knjigu?” “Pa… Kur’an!” “A tako zna~i… jo{ i Kur’an zna{ napamet, crni moj Dino.” Dino se osje}ao kao da je na policiji na ispitivanju. A vidio je on na filmu, kad zagusti najbolje je govoriti da ni{ta ne zna{. “Ne znam ja ni{ta.” “Dok ti Amerikancima dokaè{ da ne zna{ ni{ta, ode glava moj Dino. Slu{aj… ionako si skratio ime, a sad skrati i prezime…”, posavjetova ga Gogo. “Ma meni dosta, ali moji su umirali kao Hadì...” “A kad }e{ ti ve} jednom shvatiti da su oni mrtvi, a ti si ìv.”, prekine ga Gogo. “I stoga, moj Dino, od danas pazi na sebe.” upozori ga na kraju. * - Moj Fahro kaè, da je Bosna uvijek bila u malom i ostala u malom. Prvo je bila: Jugoslavija u malom, a sad je, kaè on, Bosna: Svijet u malom. A po njemu Bosanci ni u ~emu ne mogu biti savr{eni jer su kroz povijest i kroz kojekakve okupacije bili tako izmije{ani, da u njima jo{ uvijek ìve razli~ite aveti pro{losti, koji ih ~ine neobi~nim i u mnogo~emu nadarenim, ali daleko od bilo kakvog savr{enstva. * - A zna{ li za{to je u zatvoru? Je li ne{to ukrao? Dora zanije~e glavom. - Je li nekog, ne daj Boè… ubio? – zabrinuto }e on. Dora opet zanije~e glavom, a onda tiho izusti: - Ni{ta od toga! - A {to je onda uradio? – u ~udu }e Dino, ~ije lice pobijeljelo kao snijeg. - Sva sre}a, jo{ ni{ta. - izre~e Dora brzo, da ga barem za trenutak utje{i. A onda nastavi nimalo utje{no: - Spremao se, kaù… ubiti nekoga… - Koga?

- Mo`da i vi{e njih… - nastojala je Dora biti {to manje konkretna, kako bi on postepeno doku~io pravu istinu. - Vi{e njih? – ~udio se on. - I sebe! - Sebe i vi{e njih? Kako? – pitao se Dino ne shva}aju}i ubila~ke porive svog mla|eg brata. - Pa nije valjda?.. - sinu mu u glavu i on zanijemi, kad mu se ukaza slika brata opasanog eksplozivom. - Jest… upao u neku grupu… kaù, njih ~etvero, sve mladi… gdje su im, kaù, neki fanatici s bradama ispirali mozak… - Pa gdje su mislili ubijati? – poslije duè {utnje, tiho }e on. - Kaù… u Bosni! - Budale… zar u Bosni nije bilo dosta ubijanja! * Stidio se svega. I svoga porijekla u ovom druga~ijem svijetu i svih nesre}a koje su ga sna{le, mo`da ba{ zbog tog porijekla; stidio se i sebe, jer se svim silama nastojao utopiti u taj druga~iji svijet i postati dio njega. Ali najgori stid, od svih drugih, bio je stid {to je ìv! Kao da je, upotrijebiv{i sva lukavstva ovoga svijeta, iznevjerio svoje mrtve, pa i jedinog ìvog nesretnog brata, koji nije upotrijebio ni trun lukavstva da ne zavr{i u zatvoru, ve} je kao leptirica srljao u plamen, ne mare}i za svoj ìvot. Nesretnog se brata nije stidio, jer bi mo`da i on pokleknuo na njegovu mjestu, i onako usamljen u tu|em svijetu, predao se bezna|u. Zapravo se najvi{e stidio one tamne strane svoje sudbine, koja ga nije ostavljala na miru, nego bi ga povremeno peckala, prokazivala i podsje}ala da se ne moè opustiti onako kako bi on htio i zaboraviti na sve. Nurudin! Svjetlo vjere! lijepo su mu ime dali otac i mati, samo {to vi{e ne zna: kakvo je on to svjetlo i kakve vjere? Mo`da mu se sve to i doga|a {to nosi takvo ime, a u njemu ni svjetla ni vjere? * S jedne strane osje}ao se potpuno bezvrijednim bi}em na Zemlji, a s druge strane, budu}i da vi{e ni{ta ne moè izgubiti, osje}a snagu, jer ne ovisi ni o kome, a o njemu - da je kojim slu~ajem ispranog mozga – sva{ta bi moglo ovisiti. Tako je nekako i sebi poku{avao objasniti situaciju u kojoj mu se na{ao mla|i brat. Nikada mu u takvu ne~emu ne bi dao potporu, ali ne moè ga ni osu|ivati, jer s kim se on mogao posavjetovati, osim sa sje}anjima, koja po~esto iz nemo}i, ra|aju bijes! * Svijet se i{~u|ava, suosje}a, a brata mu drè u zatvoru. Zlikovci na slobodi, snimaju svoja zlodjela i slobodno se kre}u svijetom! Osje}a kako mu mozak preplavljuje bijes, {iri se tijelom, o~i mu poprimaju odlu~nost, spreman je u~initi ne{to stra{no, bilo kad, bilo gdje i bilo {to, kako bi se svijet prestao i{~u|avati, suosje}ati i kona~no da zapo~ne traìti uzroke tom bijesu koji pobje|uje razum i ostavlja stravi~ne posljedice, zbog nekih prija{njih stravi~nih posljedica, gdje nisu svedeni ra~uni kako treba. * Snimali neki kako mu ubijaju bra}u… i poslije dvanaestak godina taj snimak obi|e cijeli svijet, da se koju sekundu prenerazi i opet sve zaboravi, a njega valjda da do kraja obiljeì i dotu~e.

BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

A on u tom i takvu svijetu, sam sebi prepu{ten, sa stra{nim teretom tr~i lu|a~ki maraton koji nema cilja. Kao da je neka velika, okrutna igra u pitanju, u kojoj se sve vrti oko njega, gdje }e se na kraju pokazati dokle seè njegova izdr`ljivost. A ve} sad osje}a kako mu je izdr`ljivost pri kraju, i da tom lu|a~kom maratonu jedini cilj moè biti ludnica… [to bi to njima moglo biti interesantno? Da im pri~a {to je proìvljavao kad je gledao na snimkama kako mu ubijaju bra}u? Da im pove}a gledanost? * - Pogledaj… Evo, kad ubija ovog ovdje… to je Fahrin brat, Ibrin {kolski drug… Vidi… on zna, osje}a da je zlotvor cijev uperio prema njemu… a on ni da vikne… ni da trepne… a kamoli da po~ne bjeàti… A sad, pogledaj… isto i moj brat Ibro… On vidi kraji~kom oka kako ovaj podigne cijev prema drugu mu… i ni{ta… Ni{ta ni kad zlotvor ispuca rafal na druga mu… i kad se sru{i… Ni{ta… ni da trepne… I gledaj sad… kada onda ovaj drugi zlotvor uperi cijev u njega on se nije ni pomaknuo… kao da se njega to ne ti~e… kao da to sve rade nekim drugima, a ne njima… Kakva mirno}a… ni truna straha… ni zere strepnje… Ni{ta. Ama ba{ ni{ta…. Osim zastra{uju}e mirno}e… Dino zamrzne sliku, gdje u kadru treperi lice brata mu Ibre, trenutak prije nego li }e biti ubijen. - I {to ho}e{ time re}i? – oprezno }e Dora. - Oni su… preselili prije smrti… Bog im je olak{ao, uzev{i im du{u prije… A ovi zlotvori odra|uju svoje… da bi se pokazali do kraja kakvi jesu! * - êsto bi me tetka u Zagrebu vodila po velikim du}anima… Nismo ni{ta kupovali… Samo razgledali… Ja sam najvi{e volio i}i u one velike du}ane gdje se prodaju televizori… kau~i… stolovi… kuhinje… zna{ ono sve za ku}u… Jednom smo bili tamo gdje je mnogo televizora… zna{ ono… televizija do televizije… i sve upaljene… I tako gledam ti ja te programe na televizijama… a tetka se zagledala u neku muzi~ku liniju… I odjednom… vidim ti ja sebe na televiziji… Viknem ja k’o iz topa: “Tetka, evo me … evo me na televiziji!” Tetka dotr~i do mene i mi gledamo ono iz Srebrenice… Ono kad su nas pokupili i kad smo ~ekali autobuse… Mi djeca stojimo kod ograde… pored mene najmla|i brat Harun i drug mi Fahro… A oni srpski vojnici… oni zlotvori dijele nam bombone… I onda do|e onaj zlotvor, onaj general Mladi}… i stavi onu svoju ru~etinu na moju glavu… i kao pomiluje me… I tu zaustave film… ja krupno s ru~etinom onog zlotvora na mojoj glavi… A tetka se raspametila i vi~e ljudima oko nas: Vidite ga… vidite ga… dijete sa CNN-a! I okupilo se ljudi da gleda taj film… a ona sve malo pokazuje ljudima na ekran, pa na mene: Vidite ga, dijete sa CNN-a… dijete sa CNN-a… - Zar i ti? – iznenadi ga pitanjem Dora. * - Ma {to je mogao... on je jo{ dijete – pobuni se Dino - Nisam znao da tamo u tim demokratskim zemljama maloljetnike strpaju u zatvor samo zato {to su ne{to krivo pomislili, a ni{ta nisu u~inili. Istraìtelj se naglo pridigne, dlanovima lupi po stolu i nadvije se kao jastreb nad {}u}urenim Dinom na onom stolcu bez naslona. - A {to je trebalo? êkati da se dogodi novi 11. rujan? Je li? I da se pobije novih tri tisu}e ljudi? Je li? – povi{enim glasom priupita ga Isljednik. Dini odjednom udari krv u glavu, ustane i jo{ glasnije uzvrati: - A kad je pobijeno osam tisu}a ljudi u Srebrenici, onda ni{ta? Je li? Cijeli

BEHAR 100

svijet {uti? Je li? I jo{ one Nizozemce odlikuju {to su nas trebali {tititi, a nisu? Je li? * Snovi su mu tako neobi~ni i te{ki, s onom dvostrukom svije{}u; onom kojom sanja kao i svaki drugi ~ovjek... i onom drugom, kad mu je i u snu znano da sanja, ali se ne moè probuditi. Mo`da su ovi njegovi ovakvi snovi blizu smrti, pa se jednom ne}e ni probuditi, ve} }e tom drugom svije{}u promatrati odozgor zemaljski ìvot i tako se rastajati s njim. Prisjeti se da mu je majka jednom rekla kako su snovi sestra smrti. * [to je ìvot, pomisli, kao dijete sanjao je o tome da }e jednog dana poletjeti ameri~kim vojnim avionom, a sad ga proganjaju grozni~avi sni u kojima leti ameri~kim vojnim avionom u najzloglasniji zatvor na svijetu. I opet se prisjeti kako je kao desetogodi{njak u izbjegli{tvu kod Tuzle i{ao s ostalom djecom do vojnog aerodroma kako bi gledali ameri~ke vojne avione. Tad su svi, vra}aju}i se ku}i, ma{tali kako lete tim avionima. Amerikanci su za njih tad bili sve… i saveznici i oslobodioci… a sad bi on trebao, ni kriv ni duàn, postati njihov najve}i neprijatelj! Obiljeìlo ga ime i nesre}a! * Preveliki bi rizik bio kad bi sve okrenuo i na Dinin mlin i pusti ga. Nedostaju mu neki konkretni razlozi koji bi Dinu oslobodili... mo`da neki svjedoci koji ga dobro znaju i na koje bi se mogao pozvati. A i to {to ga gotovo nitko ne zna, osim iz vi|enja ne spada u olakotne okolnosti, ve} suprotno. A ni izjava mlade povjesni~arke umjetnosti kako Dino ima nevjerojatno op}e likovno znanje koje ba{ i nije uobi~ajeno za nekog uli~nog ~ista}a. [to, ako Dino fantasti~no glumi uro|enu naivnost, a zapravo je pripremljen za najsloènije teroristi~ke poduhvate? Nisu li i oni teroristi koji su prouzro~ili tragediju 11. rujna gotovo svi bili akademski obrazovani? Po tome bi Dino mogao biti nova generacija svjetskih terorista koji se znaju u trenutku kamuflirati i izmigoljiti naivnim istraìteljima. To bi tek mogla biti katastrofa, da ga pusti i da se poslije to takvim pokaè. * - Dobije{ dràvu... izgubi{ brata! Dobije{ dràvu... izgubi{ ènu! Dobije{ dràvu... izgubi{ sina... a uvjeravaju te da si sretan {to si dobio dràvu… pa ti se onda ~ini da je na svijetu prvo postala dràva, pa da je tek onda postao ~ovjek... Zna on dobro da je i sa dràvom kao i sa svim drugim u ìvotu, netko dobije, netko izgubi, a opet ni{ta nije vje~no, pa ni dràva! * - Svi putovi, Dora, vode u Hag! - Kakav Hag? [to govori{? - Oti}i }u do njihovog Parlamenta... i re}i da sam iz Srebrenice... - I? - Ako je mogla pasti vlada zbog Srebrenice, onda bi moglo pasti i jedno radno mjesto u Dinine ruke, shva}a{? - Ne, ne razumijem. - Bit }u uli~ni ~ista~... u Hagu... na trgu pred sudom... i ~istit }u... i ~ekat }u... i ~istiti... i ~ekati... Dora ga uhvati objema rukama, prigrli ga i poljubi... - Misli{ li... jo{ uvijek, da Bog ~uva neke ljude? - Mislim! - Jer, ina~e, ne bismo preìvjeli niti jedan dan.

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

Intervju: Ismet Kurtovi}

Ja sam stari rocker koji je novu mladost na{ao u ilahijama i sevdalinkama Snimio: F. M. Begovi}

Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

ISMET KURTOVI] (ro|en u Srnetici, 1951.), slobodni je umjetnik, kompozitor, producent, pjeva~, flautist i gitarist. Proslavio se kao dugogodi{nji frontman rock grupe „Drugi na~in“. Dirigent je i voditelj `enskog pjeva~kog zbora „Bulbuli“ u KDBH „Preporod“. Svoje veliko iskustvo u komponiranju, snimanju, produciranju i aran`iranju zborskog pjevanja potvrdio je nedavno izdanim CD-om 12 antologijskih sevdalinka pod naslovom „Bulbuli“. Osniva~ je i nekada{nji voditelj Zbora Islamske zajednice „Arabeske“, s kojima je radio 15 godina, snimio tri glazbena albuma i tom zboru osigurao regionalnu prepoznatljivost. Njegov muzi~ki rad kao autora, producenta i izvo|a~a procjenjuje se na preko 20 sati originalne glazbe, a njegova pjesma „Mojoj dragoj BiH“ dugo je godina smatrana himnom BiH. ^lan je Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske.

Odrastao si u Sanskom Mostu i vrlo rano si do{ao u Zagreb gdje si zapo~eo svoju glazbenu karijeru. Jo{ uvijek se moè ~uti neke Sanjane da o tebi pri~aju kao o “~udu nevi|enom“. Naime, zbog duge rockerske kose bio si skandalozna pojava u svome gradu. Moè{ li nam opisati okolnosti svoga dolaska u Zagreb? Kao dijete od 5 godina doselio sam u Sanski Most, a ro|en sam u Srnetici koja se nalazi izme|u Klju~a, Petrovca i Drvara, divlje mjesto koje vi{e ne postoji, usred {ume. Svega {to se sje}am iz perioda Srnetice je prelijepo, kao kada kakav romanti~ni pjesnik pri~a o ìvotu. No, trbuhom za kruhom, ali i iz razloga {to je tamo bilo samo 3 razreda {kole, moji roditelji prelaze u Sanski Most. Otac je bio èljezni~ar, a majka doma}ica i te{ko smo ìvjeli. Bili smo podstanari po raznim mahalama. Majka je Klju~anka, bila je iz bogate obitelji, ali ‘45 obitelji su ~etnici sve popalili, djeda nikad nisam ni vidio. Maj~ina obitelj se nikad nije oporavila. Povijest se ponovila i oca su mi pred kraj rata 90-ih, zajedno sa sedamdesetak Sanjana, istjerali iz ku}e i hladnokrvno ustrijelili. Sanski Most je bio logi~an izbor za ìvot, s obzirom na zanimanje oca. Zavr{io sam osnovnu {kolu i gimnaziju gdje su po~eli mladala~ki buntovi – kud dalje, {to sa sobom. Pri~a je sli~na kao i kod mnogih drugih: slu{ao sam radio Luxemburg i odmah bio rocker po uvjerenju, s velikom èljom da i sam postanem muzi~ar. Do gitare tada nisam mogao do}i, stari jest obe}avao, ali nije ju mogao kupiti od svoje pla}e. Prvu gitaru sam kupio vade}i fini pijesak iz rijeke Sane. Bio sam samouk jer u Sani nije bilo muzi~ke {kole, mada

BEHAR 100

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

su Sanjani a i Kraji{nici odli~ni muzi~ari. Moj prijelomni period nastao je nakon dugo gruntanja kako da osmislim svoj odlazak u Zagreb i kako da upi{em Muzi~ku {kolu. Tada sam se ve} zapalio za sviranje flaute. U gimnaziji sam propao i to je bio ìvi kur{lus – moja duga kosa, neobi~no obla~enje, ma sva|ao sam se sa ~itavim gradom. Bilo je toga i u ve}im gradovima, ali u malom mjestu to je bilo zaista intenzivno. Nema te tko ni savjetovati. Stari mi je rekao da }e me, ako se ne uozbiljim, poslati ili u vojsku ili u Njema~ku. Oti{ao sam u Zagreb s 16 godina, a roditeljima nisam ni rekao. U Gunduli}evoj sam poloìo prijemni za Muzi~ku {kolu. Nudili su mi violon~elo, ali traìo sam flautu. Sve je to bilo izazovno, s dozom traume; zamisli, do{ao sam 100% bez para u strani grad. Sre}om, sreo sam neke momke iz Sane koji su studirali u Zagrebu i koji su me nahranili. Na Vrbiku sam na{ao prvi stan. Kada sam se vratio ku}i, nastala je kuknjava. No, uspio sam to “na silu“ progurati.

motali oko nas, imali ideje da sviramo {lagere, htjeli su dovesti Du{ka Lokina da ga pratimo... Vukli smo se dvije godine kao “Novi akordi“. Godine 1973. svirali smo klasi~nu ~vrgu u hotelu Admiral u Slanom i tada smo prvi put uspjeli izgurati svoj rokerski repertoar. To je bio prvi ozbiljan znak kojim putem treba i}i. To ljeto je bilo odlu~uju}e. Tada sam zajedno sa Sosom i Po`gajecom dogovorio da }emo raditi novi bend, s nekim novim ljudima. 1974. pristupili su nam Boris Turina Turko i @eljko Mikul~i}. To je bila prva postava benda “Drugi na~in“. Te godine nastupili smo u Trpnju, {to je postalo kultno mjesto rockerske scene. To su bili lijepi trenutci – od svirki, gostiju, ljudi koje smo upoznavali – to su sada najeminentniji intelektualci i umjetnici na prostoru biv{e Jugoslavije. Recimo, uz Ki{evi}a koji je govorio, pojavljivao se i Zijad Sokolovi}, tada potpuno nepoznat... pa da sada po~nem nabrajati ne bih do sutra zavr{io. “Azra“ nam je tada bila predgrupa, nismo ih zvali, oni su nas ìcali da do|u. Danas se pri~a posve druga~ije i to nije to~no. Stvari su se potpuno druga~ije odvijale. Kako je po~ela tvoja glazbena karijera? Moji prvi autorski koraci bili su koaranìranje nekih stranih U Zagrebu sam odmah shvatio da se ne moè ìvjeti od pjesama i to je odli~no prolazilo. To mi je bio lauf da krenem. “{aranja“. Vrlo brzo sam se po~eo baviti raznim zanimanjima Te 1974. po~eo sam ozbiljnije komponirati. Usporedno sam vezanim uz kazali{te. U ITD-u sam bio statista, druìo sam se se druìo s reìserom i scenaristom Gojkom Bjelcem, i za svoj sa finim ljudima. Me|u ostalima, tu je bio i Enes Ki{evi}. }eif sam s njime uradio “Stari grad“ i “Lile su ki{e“, koje su Statista je tada zara|ivao fini nopostale antologijske pjesme. Na vac. To je bilo lijepo iskustvo. Iz tih prvom albumu imali smo 6 pjePjesma “Mojoj dragoj BiH“, kao i snimanje druènja se izrodila svirka. Ja sam sama. On je bio neobi~an popratnog spota, je bio prekrasan projekt. pr~kao po gitari, onako za sebe, a po tome {to su pjesme bile du@ao mi je, kada se sjetim kako su ljudi na bilo mi je jasno da s novcem kojege i {to je bio konceptualan, ukga sam dobivao od ku}e ne}u mo}i lju~uju}i i dizajn omota albuma. nju reagirali, da se te ekstati~ke emocije ìvjeti. 1972. upoznao sam gitariste Snimili smo ga u Ljubljani. Juvi{e ne ponavljaju. Kao da smo to izgubili, Halila Meki}a Sosa i Branka Po`goton nas je odbio, onda smo ga kao da je previ{e ru`nih stvari uni{tilo ono gajeca te bubnjara Adonisa Dokuodnijeli u Suzy. Tamo se dogolijepo {to smo imali. Kako god, ta pjesma je dio jedan eksces. Poslije mi je zovi}a. Ni{ta nisu znali osim da bi odradila svoju svrhu. Gotovo svi su je korisbilo ào {to to nisam prihvatio. radili neki bend. Odmah su mi potili: od televizije i radija do vojske na rati{tu Potpisali smo ekskluzivni ugovnudili mjesto pjeva~a. Skompali or, ali nismo znali da je sastavsmo se, bilo je to zaista veliko prikada su dizali zastavu i kada su kretali u biljen posebno za svakog iz grujateljstvo. tku. Koristili su je na sve mogu}e na~ine, a pe. Meni su dali druga~iji ugoja od toga nisam dobio ~ak ni zahvalu, a kavor - kao pjeva~u, kao vlasniku Je li te netko u Zagrebu podozrivo moli nov~i}a za autorska prava. imena grupe i kao kompozitoru. gledao zbog tvoga porijekla? Dakle, bez obzira na ostale, da Mene su u bendu zvali Bosanac, ali to nije bilo podrugljivo. Vremena su bila druga~ija, ljudi su sve nosim ako se posva|amo. Odbio sam i, nakon konvi{e-manje bili operirani od nacionalisti~kih gluposti. Poslije zultacije s de~kima iz grupe, pred svima poderao te ugovore. sam u muzi~koj {koli, a u klupi sam sjedio za Husom iz Par- Prvi album smo izdali u beogradskom RTB-u. Tamo je direknog Valjka, doìvio {ok kada nas je profesor povijesti prozvao: tor pogledao omot i odmah pristao da izda album. I dobio je “Turci, dignite se!“ Nisam mogao shvatiti kakve veze imam s zlatnu koku. Nismo dobili status Zlatnog, ali on je sigurno 5Tur~inom. Roditelji me nisu odgajali da ikoga prozivam. 6 puta Zlatni. Naime, nismo dobili dijamantnu platinu, {to je Nedavno je zvao ~ovjek iz Sremske Mitrovice da me obavijesti po tiraù zasluìo, iz razloga {to tada to vi{e nisu radili. da }e “202“ izdati album 60 najuspje{nijih pjesama u povijesti Uspjeh smo postigli preko no}i. Svirali smo puno i uìvo. Ljudi Jugoslavije. Moje dvije pjesme su na tom albumu. U Zagrebu ne znaju da sam ja cijeli prvi album, osim prve pjesme, i komse takva situacija, naàlost, nije dogodila. Sva{ta su stavljali ponirao i otpjevao. Kasnije se ispostavilo da mi je deranje ugovora u Suzy-u bila mo`da najve}a gre{ka u ìvotu. I danna antologijska izdanja, ali moje pjesme nisu. danas ratujemo oko imena grupe. Pjesme “Drugog na~ina“ danas se smatraju evergreenima. Jo{ i danas se pri~a o tvom “nenormalno“ visokom glasu. Opi{i nam kako je nastao prvi album? Prvo smo se zvali “Novi akordi“ i snimili smo dva singla. Oba @ena mi je tek nedavno otkrila kako su slu{atelji mislili da su dobro pro{la. Taj naziv benda mi je i{ao na ìvce, nisam kada visoko pjevam “Stari grad“ istodobno sti{}em distortion nalazio smisao u tom imenu. Tada su neki ljudi, koji su se papu~icu za gitaru. Te visine koje sam pjevao, to jednostavno

BEHAR 100

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

nije bilo normalno. Bio sam na rubu 4 oktave. Bilo je stra{no glasno. Morao si biti izrazito koncentriran da taj ton moè{ kontrolirati. Ponekad pomislim da sam se ipak trebao vi{e {tedjeti. Kako je tvoj rodni grad reagirao na taj iznenadni uspjeh? Kada sam do{ao u Sanu, nakon {to mi je iza{ao LP, nitko mi nije vjerovao. Poslije toga sam shvatio koliko je ~ovjek mali. Nisu mislili da laèm, jednostavno u njihovu glavu nije moglo stati da netko ode iz Sane prije par mjeseci i da se vrati sa snimljenom plo~om. Poslije mene u Sani se pojavilo nekoliko glazbenih grupa, desio se glazbeni bum. Istovremeno je proradila i sarajevska {kola. Kada otvori{ te godine (‘74.,’75. i ‘76.) vidi{ da se pojavila “Te{ka industrija“, “Bijelo dugme“, “Korni grupa“, “Parni Valjak“, “Time“... i sve to u par godina. Smatram da je prvi rock autor u Jugi bio Drago Mlinarec s grupom “220“. Kada smo ‘74 svirali u Gri~u, tada je “Bijelo dugme“ sviralo po ~vrgama i ljetnim tezgama. Bendovi koji su se tada pojavili, do dan-danas ostali su autorski najproduktivnija generacija. Kako je do{lo do prve sva|e u bendu? Po`gajec je, nakon nekih nesporazuma, koji mi i dan danas nisu posve jasni, a mislim da je bila u pitanju ljubomora, autorska neplodnost i egotrip, oti{ao u vojsku. On je bio dobar muzi~ar i pjeva~, ali tada je polako nestajao u drugi plan i to mu je te{ko padalo. Bio je ljut na plodnost Ismeta Kurtovi}a i Halila Meki}a – Sosa. Nakon prvog albuma se desio kur{lus. I ja sam tada morao u vojsku, imao sam 28 godina. Bend se raspao. Jednom prilikom, u Big Benu, dok je Po`gajec bio u vojsci, pri{la mi je jedna ènska i traìla autogram. To je bila normalna pojava, ali nisam znao da u stvari potpisujem ugovor u kojem se odri~em prava na “Drugi na~in“ u ime Branka Po`gajeca. Nastala je rupa, a ja sam imao nove pjesme. Imao sam zavr{en master snimljen u RTB-u a nisam mogao izdati album. Zato sam osnovao grupu “Drugi na~in DVA“, neznatno kasnije promijenjenu u “Nepo~in“. Od tog falsificiranog ugovora se nikada nisam oslobodio. Branko je do ‘91 negirao da stoji iza toga, a kasnije sam utvrdio da je on bio naru~itelj. îtavo vrijeme osamdesetih sam mislio da on sa time nema veze. To je razlog zbog kojega sam s njime i danas u lo{im odnosima. No, poslije vojske, po~etkom osamdesetih, pomirili smo se, a bio mi je i vjen~ani kum. Po mnogima, u toj pauzi, napravio si zaista otka~en album, po mnogo ~emu progresivan za to vrijeme? Moj album “Svijet po kojem gazim“, otka~en je album. Tada sam se prvi put razi{ao sa ekipom iz “Drugog na~ina“ i osnovao prvo bend “Drugi na~in DVA“, a zatim “Nepo~in“. To nije bio komercijalan album, ali odraàvao je neki bunt, nezadovoljstvo vremenom u kojemu ìvimo, isprobao sam neke nove na~ine sviranja i aranìranja. Nije bio komercijalan album. Nisam sve uradio kako treba ali napravio sam album koji je na{ao svoju publiku. Neki mi i danas tvrde: kakav “Drugi na~in“, “Nepo~in“ je bio progresivan. Taj album je dodatno zanimljiv jer je omot likovno rije{io Igor Kordej, koji je dizajnerski sve tekstove i poruke albuma preto~io u strip. Spomenuti pristup dizajnu albuma je mo`da prvi poku{aj takve vrste

Ezan je ponudio prvi izraz Koja je razlika u radu sa zborom koji pjeva sevdalinke i onog koji u~i ilahije? Ima{ li razli~ite metodolo{ke pristupe? Jedno je sakralna, sveta glazba, a drugo gra|anska ili... Ti sustavi su jako bliski. Ne mora{ ~ak ni izu~avati te sustave, samo se opusti i slu{aj i uvidjet }e{ bliskost. Sevdalinka jest svjetovnija po tekstu, ali po melodiji one su sli~ne. Ilahije i sevdalinke su unisone melodije. Od kuda dolazi spomenuta unisonost? O~ito da dolazi od ezana. Njega se ne mo`e ignorirati ni na koji na~in. Uvijek je Jedan u islamu. Ezan je ponudio prvi izraz. na svijetu. Komercijalno gledaju}i, ne mogu usporediti “Drugi na~in“ i “Nepo~in“. Da sam nastavio raditi na projektu “Nepo~in“, umro bi od gladi. Moram re}i da je s tim prekidom u radu grupe “Drugi na~in“ prekinut i moj autorski rad vezan uz grupu. Trebat }e 3 godine da se izda drugi album “Ponovo na putu“. Izdao ga je Suzy i bio je tako|er Zlatni. Na njemu se nalazi moja najpoznatija pjesma “Pi{i mi“. Razilazili ste se i sastajali, kada je i za{to nastupio kona~ni razlaz “Drugog na~ina“? Po~etkom 80-ih imali smo drugu postavu grupe “Drugi na~in“ i do ‘92 smo non-stop svirali. U me|uvremenu sam snimio hrpu stvari sa drugima, a ‘92 smo se razi{li. To vi{e nije bila sva|a ve} raspad benda “Drugi na~in“. To jest, prekinuo nas je rat i dogovorili smo se da ime “Drugi na~in“ vi{e ne}emo dirati. Po`gajec je, usprkos tome, nakon rata osnovao bend pod tim nazivom, ma{u}i falsificiranim ugovorom, i do danas svira i radi koncerte pod la`nom najavom da nastupa stara

BEHAR 100

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

ekipa. Dakle, kr~mi moju ostav{tinu, a nije ni duhovni ni kompozitorski vo|a benda. La`no se predstavlja i pomno skriva tko je autor i vokalni solista pjesama koje se danas izvode jednako kao i prije 30 godina. Spor se rje{ava na Patentnom zavodu za intelektualno vlasni{tvo. Jedna od tvojih najuspjelijih pjesama je “Mojoj dragoj BiH“, koja je dugo godina smatrana neslu`benom himnom BiH. Zanima nas tko je sve s tobom sura|ivao na tom projektu te da nam opi{e{ ratne okolnosti u kojima si radio? Godine 91./92. angaìrao sam se u antiratne prosvjede i glazbene projekte u Hrvatskoj. Bio sam sudionik snimanja spota “Moja Domovina“, zajedno s ostalim hrvatskim glazbenicima. U to vrijeme zapo~eo sam suradnju s dje~jim zborom “Pahuljice“, s kojima sam kroz nekoliko godina izdao tri albuma. Za album “Junaci crtani“ nominiran sam za Porina. Tada sam radio i s kazali{nom druìnom “Bon-ton-ton“. Krajem ‘92. vidio sam kuda stvari idu u Bosni. Zajedno s bratom Fikretom, on je uradio tekst, zavr{io sam pjesmu “Mojoj dragoj BiH“. To se pokazalo kao jedna od najboljih stvari koje sam napravio u ìvotu. Ta pjesma, na poprili~no neozbiljan poziv Bakira Izetbegovi}a, bila je predloèna za himnu BiH. Naime, ni-

BEHAR 100

sam znao da je slu`beni konkurs ve} bio raspisan. Dugo je bila neslu`bena himna. Napravio sam nekoliko verzija, ali za slu`benu nije pro{la. Zvali su me nakon nekoliko godina kada su raspisali konkurs za novu himnu. Za tu prigodu traìli su da nema rije~i. Nisam pristao, a najnovija himna je, po mojem mi{ljenju, neuspjela. Kakva je to himna ~iju melodiju ne moè{ zapamtiti? Pjesma “Mojoj dragoj BiH“, kao i snimanje popratnog spota, je bio prekrasan projekt. @ao mi je, kada se sjetim kako su ljudi na nju reagirali, da se te ekstati~ke emocije vi{e ne ponavljaju. Kao da smo to izgubili, kao da je previ{e ru`nih stvari uni{tilo ono lijepo {to smo imali. Kako god, ta pjesma je odradila svoju svrhu. Gotovo svi su je koristili: od televizije i radija do vojske na rati{tu kada su dizali zastavu i kada su kretali u bitku. Koristili su je na sve mogu}e na~ine, a ja od toga nisam dobio ~ak ni zahvalu, a kamoli nov~i}a za autorska prava. Suradnici su bili sjajni. Na toj pjesmi je radio i @eljko Bebek, Amir Kazi}, Toni Jankovi}, Zele Lipova~a, Fikret Kurtovi}, Deja Mu{i}, Senad Galija{evi}, êha iz Divljih jagoda, franjeva~ki zborovi, pa djevojke iz Zagreba~ke dàmije, statirale su prve izbjeglice, bilo je i Srba pojedinaca... ma mnogi su pomogli, a moram re}i da su 97% angaìranih oko sponzorstva bili Hrvati. Oni su najvi{e pomogli. Snimatelj je bio Denis Mujadì}, reìser Zoran Sudar, na kameri Goran Me}ava, {minka Halid Redèba{i}, Zdravko Madàrevi} je bio organizator snimanja, Fuad Rekanovi} je vodio odnose s medijima, a Jadran film je bio glavni sponzor. Dubravko Merli} je pustio spot u emisiji “Slikom na Sliku“ i sa mnom napravio intervju, koji su vidjeli u Bosni, i nakon toga ta pjesma po~inje svoj put. Bio je to veliki projekt, i trebala je velika financijska pomo}. Od muslimana mi financijski nitko nije pomogao. Osim Hilmije [abi}a i Junuza Ha{i}a, koji je vodio vojne muslimanske formacije pod nazivom “Zmajevi od Bosne“. Na toj pjesmi nema ni{ta uvredljivo za bilo koju naciju, ali tada je trebala hrabrost da u tome sudjeluje{. Ne}u o imenima, ali nisu ba{ svi bili spremni da se izloè u spotu i na foto snimanju. Svaka ~ast onima koji su to uradili. Poslije su neki ljudi prozivani zbog toga: kao bali-

je. Gadna su vremena bila. Moju majku su u Sani Srbi tukli zbog prvog albuma kojeg sam snimio sa zborom “Arabeske“, a hvala Bogu nisu je ubili kao oca. Svi projekti i doga|aji, koncerti i humanitarni prosvjedni skupovi, koji su bili vezani za ratno stanje u Bosni u tom prvom periodu, ja sam radio. Nigdje nije bilo nikoga od tih vrlih muslimana i Bo{njaka, od tih faca koji su i danas aktualni u na{oj zajednici. Obe}avali su puno, a na kraju ni{ta nisu dali. Zbog njih sam ostajao duàn mnogim ljudima. Molio sam i visokopozicionirane du`nosnike Islamske zajednice, nosio im materijale, ali nikada se nisu javili. Kada govorimo o emocijama, rado se sje}am tog perioda, ali kada se sjetim problema oko financija muka mi je o tome pri~ati. Ako ja ne bih bio uklju~en, neki projekti se ne bi ni ostvarili. Tvrdim da ovo nije ta{ta samohvala ili jadikovanje, to je istina. Tako|er, od ‘93 do ‘97 nije bilo nikoga, osim mene, da predstavlja Bo{njake na Smotri nacionalnih manjina u Lisinskom. Sre}om da nikada nisam razmi{ljao na taj “dèmatski na~in“, razmi{ljao sam kao Bo{njo, Bosanac i za moju domovinu, koja je tada krvarila, nije mi bilo te{ko. Sa Zborom “Arabeske“ izdao si tri albuma, profilirao si ih u zbor koji je postao prepoznatljiv i u Hrvatskoj i u BiH? Za{to je nakon toliko godina do{lo do prekida suradnje? Po~eli smo su sura|ivati na pjesmi “Mojoj dragoj BiH“ i na nastupu u Lisinskom, kada sam pozvao djevojke iz Zagreba~ke dàmije da me prate na pjesmi “Pi{i mi“. Poslije su me pozvali da do|em u dàmiju, da tamo ima par cura i da treba napraviti ozbiljan zbor. Putovali smo posvuda, sjajno smo sura|ivali. Bio je doga|aj gdje god smo se pojavili. Dao sam sve od sebe. I{li smo nastupati u BiH kada nitko ìv nije i{ao, prolazili smo ravno kroz srpske paravojne formacije. Zamisli hrabrost tih djevojaka. Na prijedlog Mirze Serdarevi}a, na prvoj probi tek formiranog zbora, dali smo ime “Arabeske“. Jedno vrijeme, a to govori o utjecaju, u Bosni je bilo desetak zborova koji su se zvali “Arabeske“. Ni pribli`no nisu bili na na{em nivou. Iako me razo~arao i dèmat koji se nije zaloìo, a upznali su me kao radnika i ~ovjeka, razlazu je najvi{e kumovao

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

Kako sam otkrio da su bosanske ilahije u stvari melodije turskih, perzijskih i arapskih pjesama. Nije li Zele Lipova~a, sa svojim produkcijskim aran`manima, zapo~eo trend folklorizacije. To jest, od ilahije je, u produkciji, radio ono {to ona nije – narodnu pjesmu. Uga|ao je zvuk na na~in da odgovara slu{ateljima. Tu nam ~injenicu dokazuju i neki zadnji uradci hafiza Alilija, koje je radio s iranskim ansamblom - lijepi tradicionalni aran`mani, lijep glas, ali ne po ukusu na{eg ~ovjeka – koji na koncu nisu ostali zapaèni. Kada se otvorio prostor za bosansku ilahiju, prvo mi je bilo ~udno da se tvrdi da su to na{e ilahije. Osim podatka koji je tekst Dème Lati}a a koji nije, nisi mogao saznati ama ni{ta o melodijama. 90 % melodija tih ilahija su od nekih drugih naroda, a mislili smo da otvaramo prostor za bosansku ilahiju. îtavo vrijeme sam bio odu{evljen kako te ilahije dobro zvu~e ali... po~eo sam dobivati arapske, turske, perzijske verzije iste pjesme koju nazivamo bosanskom. I Zele Lipova~a je {utio, bio sam uvjeren da je vi{e sebe u to ugradio. Mislio sam da u tome ima genijalnosti hafiza, da su ne{to oni unijeli, a onda... razo~arenje. Lo{e je i krivo poku{avati od ilahije napraviti narodnu pjesmu. Slaèm se, rije~ je o pristupu produkciji.

nekada{nji predsjednik Med`lisa IZ Zagreb Mirsad Srebrenikovi}. On je prekr{io sve mogu}e granice tolerancije, u sve se petljao. Petljao mi se i u kreativni dio, a o financijskom da ne pri~am. Novac od koncerata i donacije koje sam osobno dobivao na ime “Arabeski“, zbor nikada nije vidio i od toga nije imao nikakve koristi. Ne mogu tvrditi da je novac ukraden ili ne{to sli~no, ali tvrdim da nije zavr{io na mjestu za koje je bio namijenjen. Jedini brend Islamske zajednice bile su “Arabeske“, a taj brend sam ja, naravno uz pomo} djevojaka, stvorio. Na kraju krajeva, to je i sam muftija Omerba{i} u svojim intervjuima ~esto nagla{avao. Mirsad Srebrenikovi} je sve to rasturio, a u na{em zadnjem razgovoru mi je rekao: “Nama Arabeske ionako ne trebaju!“ Moram istaknuti trud Dènana âu{evi}a, koji je predstavljao Zbor pred dàmijskim Odborom, i njegovo zalaganje da se stvar odrì. Naàlost, nije uspio. Prekid se nije dogodio odjednom, lo{i odnosi su trajali dvije godine. Unio si razne inovacije u pristupu izvo|enja ilahija. Bilo je primjedbi jer ilahije podrazumijevaju prostor svetoga, a ti si unosio elementa etno zvuka. Sura|ivao si i sa “Zabranjenim pu{enjem“... Po tvojem razumijevanju, koliko je dozvoljeno mijenjati kanon te tradicionalne vjerske pjesme, koje su granice? S Arabeskama sam èlio napraviti korak

dalje, da ne upadaju u stereotipe u izvo|enju kako to rade neki bosanski zborovi. U tom smislu radio sam i svojevrsnu modernizaciju. @elio sam ilahiju pribliìti svima, i ne samo muslimanima. Naime, ne magranica, uz uvjet da zadovolji{ osnovnu formu - to je prvenstveno tekst i melodijska linija koja je blià Bosni nego dalekom Orijentu. Tako|er, nikada nisam dirao u tekbir ili Kur’anske ajete ili Kelime-i tevhid, oni su uvijek bili u izvornoj melodiji. Ilahija u svakom slu~aju nije komercijalna i za{to ne bi ìvjela neki novi autorski ìvot. To je jedini na~in da taj glazbeni izraz ne presahne. Produkciju “Arabeski“ sam èlio odvojiti o folklornih ugo|aja. Zvuk sam htio ugoditi na na~in da ne bude imitacija ili ponavljanje, ve} da bude prepoznatljiv, da ide svojim autenti~nim putem. No, moje vizije na koncu nisu nai{le na plodno tlo. Ina~e, u na{oj bo{nja~koj i islamskoj zajednici mi raspolaèmo sjajnim pojedincima ali kao kolektiv jo{ uvijek {tekamo. Prelijevamo iz {upljeg u prazno, igraju}i razno-razne folklorne igre, koje ne nude novi pogled na Bosnu i Bo{njake. Nemam ni{ta protiv folklora, ali on ne moè u punini predstavljati na{ kulturni identitet. To nije ni koncept ni recept za budu}nost. Koliko su inovacije dozvoljene u sevdalinci? Pretpostavljamo vi{e nego u ilahiji jer ipak nisu prostor svetoga, no, tako|er su kanon, onaj nacionalne tradicije?

Na youtubu sam gledao razne festivale vjerske i narodne glazbe – iz Maroka, Afganistana, Indije, Pakistana... Toliku si interpretativnu slobodu dopu{taju, u sebi srodnim ljestvicama, u sebi srodnim vjerama i narodnostima, da je to jednostavno prekrasno. Imam osje}aj da ti ljudi na sve to puno ljep{e gledaju nego mi. Mi smo tako daleko, a ho}emo biti dio toga, a ne moèmo i uporno ne èlimo biti dio onoga {to jesmo. Moè{ li se sjetiti kada je tko napisao novu sevdalinku koja je zaìvjela, s namjerom da donekle prati duh stare pjesme? Ve} u startu, ako poku{ava{ gluhome do~arati harmoni~nost i polifoni~nost tih pjesama, ulazi{ u sukob. Za{to? Objektivno, sevdalinka ne podnosi vi{eglasje. Na starim snimkama ima{ saz i ima{ glas. Te snimke, za dana{nje vrijeme, zvu~e uàsno. Ljubav saza i sevdalinke nikada nisam mogao razumjeti do kraja, jer u toj pjesmi ~ujem bogatstvo harmonije, a saz to ne moè pratiti sa ìcom koja tambura i svira pasaè izme|u pjesama. Mislim da se time dobiva kriva slika i onoga {to nam poru~uju rije~i. No, to je moj autorski stav i dopu{tam da netko druga~ije razmi{lja. Mi mijenjamo, vrijeme je da moèmo, a ja sam umnoìo jedan glas dvadeset puta i zvu~i kao jedan. Eventualno odem na tercu. U ilahijama sam bio puno slobodniji – i{ao sam na dvoglasje i troglasje i dobio ~isto}u. Ja bih dozvolio puno vi{e slobode, naravno ne diraju}i u

BEHAR 100

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

osnove tradicije. Bez slobode nema napretka, i u sevdalinci i u ilahijama. I to je u svakom slu~aju bolje nego rad nekih eminentnih estradnih zvijezda. Mnogi govore da izvode sevdalinku i da su u tome duhu, a nisu. Nitko od njih, uklju~uju}i i one najve}e na sceni, nikada nije odvojio malo vremena da se ozbiljnije posveti istinskom sevdalijskom duhu. Ve} 50-tak godina traje jedan fenomen – jedini stvarni ~uvari na{eg identiteta, etnosa, melodija... su kulturna dru{tva koja ulaù svoj trud i novac u nova tuma~enja sevdalinki. Profesionalci su se davno preselili u kafane i tamo obavljaju svoj privatni posao. Vi{e se oko sevdalinke trudi Amerikanka Mary Sherhart. Slu{aju}i prvi CD “Bulbula“, ostat }emo zapanjeni kvalitetom snimljenog materijala. Nitko od amaterskog zbora nije o~ekivao da }e posti}i razinu koja moè konkurirati bilo kojem razvikanom zboru u Hrvatskoj i {ire. [to si to druga~ije, a tebi svojstveno, primijenio na izradi tog CD-a? S “Bulbulima“ sam tako|er èlio napraviti druga~iji CD i stilski sam radio kompromis izme|u etno zvuka i tradicionalnog sevdaha, onako kako ga nosim od ro|enja, prilago|en mogu}nostima pjeva~ica. Moj zaklju~ak je da sam u ve}ini pjesama u tome i uspio, a neki aran`mani su mnoge ljubitelje sevdalinke odu{evili. Slijede}i put }emo i}i u jo{ ve}e eksperimente. Za razliku od prije, dogodilo mi se da sam od razli~itih ljudi ~uo da im se svi|aju razli~ite pjesme. To smatram uspjehom. Aran`mani su pitki, teku kao med i mlijeko, a volio bih napraviti spot barem za jednu pjesmu. Na{e druènje traje od kraja devedesetih. Moji stalni poku{aji da se stabilizira ekipa i stalne smjene generacije napokon su urodile plodom. Taman ne{to uhoda{, a netko iz ~istog mira ne{to razbuca. Godinama smo poku{avali na}i zajedni~ki jezik s vodstvom “Preporoda“ i to nije bilo uvijek uspje{no. Nakon mnogo godina uspjeli smo snimiti prvi CD i nazvali ga jednostavno Bulbuli. Po{to je ovo amaterski zbor, upustio sam se u eksperiment za koji nisam znao kako }e zavr{iti. Ne mogu svi pjeva~i otpjevati sve, mora{ razumjeti ljude i njihove mogu}nosti, a poklopilo se da sam uspio upotrijebiti ~etiri razli~ita solo glasa. Ovaj projekt ne bi uspio da nisam izabrao kvalitetne suradnike i instrumentaliste. Prvo da spomenem Dragomira Herendi}a Dragiannija, biv{eg gitaristu “Zabranjenog pu{enja“. Druènje s njim i njegova bezrezervna podr{ka je bio jedini na~in da uspijemo. Proveli smo bezbroj sati u Klo{tar Ivani}u, gdje se nalazi njegov studio, i treba za to imati ìvaca. Devet mjeseci smo snimali i vi{e nismo ra~unali sate, a projekt smo radili od prolje}a do Nove godine. Dragomir je izvrstan muzi~ar i krasan ~ovjek. Na{li smo zajedni~ki jezik i napravio je krasan mix te iskoristio maksimalno od svog studija. Moram pohvaliti i slavnog ~lana “Novoga kvadrata”, poznatog strip crta~a Igora Kordelja, koji je napravio izvrsno likovno rje{enje i dizajn CDa. U~inio je to potpuno besplatno, kao poklon starom prijatelju. Edin Dàferagi}, stalni ~lan “Bulbula“ i moj dugogodi{nji suradnik u raznoraznim muzi~kim kreacijama, prekrasno je svirao harmoniku na ovom albumu i bez njegovog osje}aja to ne bi bilo to. Snimit }emo mi jo{ toga. Moram pohvaliti i klarinetista koji je maestralno odsvirao svoje dionice. To su bili pravi trileri, nisam ga uop}e posebno pripremao, samo smo uz kavicu okvirno dogovarali u kojem smjeru treba i}i i Iman}e Kadrijev – [tip je to krasno odradio. U realizaciji CD-a

BEHAR 100

glazbeno je pomogao i profesor violine Bruno Urli}, biv{i ~lan “Zabranjenog pu{enja“, koji je odsvirao sve guda~e. Paul Kemph – Pavo je na klaviru tako|er maestralno odradio sve {to sam od njega traìo. Posebno bi naglasio Kemphov solo klavir na pjesmi Kad ja po|oh na Bemba{u. Uz ostale, hvala Safiudinu Alimoskom - Safiju, na krasnom kaval (naj) solu u pjesmi Jutros mi je ruà procvjetala. Htio sam vi{e koristiti naj, ali ga je te{ko tehni~ki iskoristiti jer ornamenti u sevdalinkama ne dopu{taju njegovu izvornost pa funkcionira kao flauta. [alio sam se da }emo drugi put vi{e koristiti naj i egipatsku lutnju. Zahvalni smo i Turisti~koj agenciji “Dado Tours“, koja je sponzorirala “Bulbule“. Naime, svu vo`nju vezanu uz snimanje CD-a, “Dado Tours“ je besplatno odradio. Direktor i vlasnik ]azim Asovi} je veliki poklonik “Bulbula“. No, na kraju, ali prije svega toga, ni{ta to ne bi bilo mogu}e da nije bilo mojih vrijednih i entuzijasti~nih Bulbulica. U zadnje vrijeme me izrazito veseli suradnja sa knjièvnikom i prevoditeljem Seadom Mahmutefendi}em, koji zajedno sa nama nastupa i bezrezervno promovira sevdalinku. Sjajnu suradnju smo uspostavili sa Kulturnim dru{tvom Crnogoraca “Montenegro“ Zagreb. Zahvaljuju}i trudu gospodina Asovi}a nastupili smo u nekim crnogorskim gradovima i pritom upoznali povjesni~ara i urednika “Almanaha“ [erbu Rastodera i urednika “Monitora“ Esada Ko~ana., koji su nam svesrdno pomogli u povezivanju s Bo{njacima u Crnoj Gori. Na taj na~in “Bulbuli“ su svoju etno-sevdalijsku misiju prenijeli preko granica. Kulminacija je bila na koncertu u Bijelom Polju gdje je 6000 ljudi skandiralo poslije na{eg nastupa. To je jedan od na~ina da na ìvotu odrìmo ~uvaricu bo{nja~kog identiteta – sevdalinku. Kako stvari stoje, ona vi{e ~uva nas nego mi nju. Uz zbor “Bulbuli“ vodi{ i zbor Crnogoraca. Koliko su glazbeni sustavi naroda na{ih prostora me|usobno bliski? Koliko je sevdalinka bliska klapama, me|imurskoj popievki, makedonskoj narodnoj pjesmi, srpskim gra|anskim pjesmama... Ilahijski, sevdalijski, makedonski, starocrnogorski i vranjanski srpski melos imaju isti korijen. Me|imurski je ne{to drugo, drugi svijet. Osim Slavonaca, jer ~im pre|e{ Savu ima{ drugi svijet. Slavonci, po mojem uvjerenju, mogu osjetiti taj melos, imaju ga u sebi od pamtivijeka. Tko }e znati, mo`da zato {to su oni nekada bili ti koji su ga pjevali, a sada se zovu druga~ije. Podru~je o kojemu govorimo ima puno zajedni~kog. Primijetio sam da su harmonije sli~ne. Neke starocrnogorske su iste ili zapanjuju}e sli~ne sevdalinci, ali nisu tako nazvane jer ne pripadaju sandà~kom prostoru ili jer ih je napisao Crnogorac. Mnoge melodije svojataju svi zajedno. Da li je to zbog siroma{tva duha ili nedostatka autora, ne znamo. Autora muzike je bilo puno manje nego pisaca tekstova, to znamo. Jednu melodiju sre}emo uz razne tekstove na raznoraznim prostorima. Primjerice, “Kad ja po|oh na Bentba{u“ svojataju mnogi. Ta bliskost je fascinantna i ne treba je se bojati jer ona u pravilu oplemenjuje. Ljudi mije{aju emotivne i melodijske sustave. Kada je rije~ o melodijskim sustavima, kao {to je me|imurska popievka i sevdalinka i klapska pjesma, zatim bilo koja druga tradicionalna glazba nekih drugih naroda, moèmo pri~ati o razlikama i srodnostima. Kada je rije~ o emotivnim sustavima, onda govorimo o jedinstvu – jer izvor suze koja potekne je samo jedan.

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

Glazbeni album Ismeta Kurtovica

Kazali{na dru`ina Bon-ton-ton, 1991., Ismet Kurtovi}, Sanja Vejnovi}, Mirza Kurtovi}, Kajo Aleksandar Cvjetkovi}

â&#x20AC;&#x153;Drugi na~inâ&#x20AC;?: Prvi album smo izdali u beogradskom RTB-u. Tamo je direktor pogledao omot i odmah pristao da izda album. I dobio je zlatnu koku. Nismo dobili status Zlatnog, ali on je sigurno 5-6 puta Zlatni. Naime, nismo dobili dijamantnu platinu, {to je po tiraù zasluìo, iz razloga {to tada to vi{e nisu radili. Uspjeh smo postigli preko no}i. Svirali smo puno i uìvo. Ljudi ne znaju da sam ja cijeli prvi album, osim prve pjesme, i komponirao i otpjevao. Kasnije se ispostavilo da mi je deranje ugovora u Suzy-u bila mo`da najve}a gre{ka u ìvotu. I dan-danas ratujemo oko imena grupe.

Drugi na~in DVA, 1978., Zagreb

Drugi na~in, Trpanj, u`ivo, 1976.

Ismet Kurtovi}, Ljubljana, 1975.

Snimanje spota Mojoj dragoj BiH, Zagreb, 1992.

BEHAR 100

ETNOLOGIJA: Religija i kultura

STAROSLAVENSKI NARODNI OBIÂJI U RELIGIJI I KULTURI BO[NJAKA Kalendarski, biljni i animalni kultovi Pi{e: Elvir Duranovi} Osnovna ljudska djelatnost od postanka svijeta do dana{njih dana jeste opskrba hranom. Savremeni ~ovjek u tu svrhu koristi nau~na i tehni~ka dostignu}a koja mu znatno olak{avaju postizanje èljenog cilja. No, u prastara vremena ~ovjek je u potpunosti bio ovisan o prirodi i njenim }udljivim silama: Suncu, ki{i i vjetru. Vrlo rano ljudi su shvatili da im kvalitet ìvota zavisi od Sunca, tog àrkog nebeskog tijela koje tjera zimsku studen pomaù}i biljkama da rastu i daju plodove i razgoni mra~ne no}ne tmine spasonosnom zorom. Ali, Sunce ne donosi samo dobro. êsto su ljetne ège znale uni{titi cjelokupan rod, pa su ljudi, da bi se za{titili od zla i osigurali neprestanu naklonost ovog dragocjenog nebeskog tijela, po~eli Sunce smatrati boànstvom kojem su se molili i prinosili `rtve. Tragovi kulta Sunca vidljivi su u svim dru{tvenim zajednicama na svim meridijanima, od dalekog istoka do krajnjeg zapada.1 Uz Sunce, ki{a je najva`niji element potreban za dobru ljetinu i izda{nu ispa{u, pa su i ki{u ljudi nastojali kontrolisati magijom, religijom, bajanjem, molitvom ili izvo|enjem ritualnih obreda. Na{i preci, Slaveni, tako|er su, poput drugih naroda na sli~nom nivou dru{tvenog razvoja, razvili cjelokupan obredni i ritualni sistem ~ija je funkcija bila obezbje|ivanje plodne zemlje, rodnih usjeva, te ~uvanje stoke od zlih demona.2 Svetkovine donesene iz pradomovine nastavili su njegovati u Bosni i Hercegovini, do skore pro{losti, a u nekim slu~ajevima do dana{njih dana. Dolazak prolje}a do~ekivao se sve~anostima s magijskim karakterom uz obavezno u~estvovanje djevojka koje su igrale kola pored mlinova, izvora i rijeka, dok su mladi}i pravili trube od lijeskove ili vrbove kore zabavljaju}i svijet i tjeraju}i zle duhove.3 Nakon prihva}anja kr{}anstva, srednjo1

Dèjms Dòrd` Frejzer, Zlatna grana – prou~avanje magije i religije, Ivani{evi}, Beograd, 2003., str. 86-89. Petar Kosti}, “Godi{nji obi~aji u okolini Zaje~ara“, Glasnik etnogra-fskog muzeja, 42/1978., Beograd, str. 399-436. Muhamed Hadìjahi}, “Sinkretisti~ki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini”, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine. Kr{}anstvo je utjecalo na promjenu imena proljetnih sve~anosti dok je forma ostala gotovo ista. O svetkovanju Jurjev-

BEHAR 100

~ajno utjecalo na obiljeàvanje ovih svetkovina. âk se ni imena ovih blagdana, osim u slu~aju Ilindana, nisu mijenjala. Jurjevdan i Ilindan, te rje|e Boì} duboko su u{li u tradiciju bosanskohercegova~kih muslimana koji ih i dan danas u odre|enoj mjeri po{tuju i na poseban na~in: va{arima, sve~anostima i magijskim radnjama obiljeàvaju.

Jurjevdanske svetkovine

vjekovni stanovnici Bosne i Hercegovine nastavili su s paganskim svetkovinama, s tim da je sadràj sve~anosti ostao isti, dok su se od pretkr{}anskih svetkovina uglavnom razlikovali samo po imenu.4 Umjesto obreda posve}enih staroslavenskom boànstvu Jarilu, svoje proljetne rituale srednjovjekovni stanovnici Bosne i Hercegovine posvetili su uspomeni na sv. Juraja ili \ur|a; sv. Ilija preuzeo je odre|ene funkcije vrhovnog boànstva starih Slavena, Peruna, a sve~anosti u ~ast ra|anja i ja~anja Sunca, zamijenili su Boì}ni obi~aji i obredi. Na taj na~in u tradiciju Bo{njaka u{lo je obiljeàvanje Jurjevdana, Ilindana i Boì}a ~ija geneza seè duboko u pro{lost, u vrijeme prije prihva}anja kr{}anstva. Dolazak Osmanlija polovinom XV. stolje}a i prihva}anje islama nije znadana me|u Ju`nim Slavenima napisani su brojni radovi od kojih su: Koleva, T., A., “Georgiev deń u Ju`nih Slavjan (oby~ai, svjazannye s ìbotnovodstvom)“, Sovetskaja etnografija, 2., 1987., str. 25-38.; Kosta Kova~evi}, “O \ur|evudne – Srpski nar. obi~aj djevojaka muhamedove vjere“, Bosanska vila, Sarajevo, IV, 1889., str. 119.; Hamdija Kre{evljakovi}, “Jurjevo (Sarajevo u Bosni)“, Zbornik za narodni ìvot i obi~aje Ju`nih Slavena, Zagreb, XVI, 1911., str. 158160.; Muhamed Hadìjahi} i H.H.S. “Pe}ina u Brateljevi}ma kod Kladnja kao kultno mjesto“, Glasnik VIS-a u SFRJ, br.

Za bosansko-hercegova~ke muslimane Jurjevdan ili \ur|evdan je bio najva`niji predislamski blagdan. Prema starom, julijanskom kalendaru, vaè}em za vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, Jurjevdan su {estog maja obiljeàvali muslimani i pravoslavci, dok su katolici nakon reforme kalendara5 1582. godine po~eli Jurjevdan obiljeàvati dvadeset tre}eg aprila.6 No, prije analize jurjevdanskih obi~aja potrebno je dati {iri i jasniji odgovor na pitanje za{to su muslimani u Bosni i Hercegovini uop}e obiljeàvali i stolje}ima nakon prihva}anja islama izvr{avali obrede i rituale na dan nekih kr{}anskih svetaca? Primarni cilj proljetnih svetkovina jeste pomaganje prirodi da ozeleni i bude spremna primiti sjemenke biljki koje ìvot zna~e, a taj cilj se postiè obredima i ritualima koji su se vjekovima kasnije uobi~ajili kod svih naroda u umjerenom pojasu bez obzira na religijsku i etni~ku pripadnost.7 Ni na{i preci, stari Slaveni, nisu bili izuzetak od tog pravila. Proljetne obrede i magi~ne radnje vr{ile su podjednako djevojke i mladi}i u Rusiji, Bugarskoj, Poljskoj, ali i Bosni i Hercegovini. [ire}i kr{}anstvo me|u paganskim narodima, crkva se na{la pred dilemom: ili prihvatiti duboko ukorijenjene narodne obi~aje i postepeno ih ukidati, ili odustati od misionarskih aktivnosti? Slavni antropolog 5

3, 1981. godine, podno`na napomena, str. 481. O reformi kalendara, te op}enito o kalendarima u upotrebi u Bosni i Hercegovni vidi: “Komparativna analiza kalendara po kojima se mjeri sveto i profano vrijeme u Bosni i Hercegovini”, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol. LXXI, br. 11-12, novembar-decembar 2009., Sarajevo, str. 1103-1110. Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi …, str. 316. Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 319.

ETNOLOGIJA: Religija i kultura

Dèjms Frejzer smatra da postojanje brojnih podudarnosti izme|u hri{}anskih svetkovina s paganskim obredima pruà jasan odgovor na navedenu dilemu: Crkva je bila prinu|ena da na~ini kompromis s narodnim vjerovanjima i obredima. Izme|u ostalog Frejzer navodi: “Nesavitljivi protestantizam prvih misionara i njihovi vatreni napadi na neznabo{tvo zamjenjeni su savitljivom politikom, lakom tolerancijom, {irokogrudom ljubazno{}u lukavih duhovnika, koji su jasno uvi|ali da je hri{}anstvo moglo osvojiti svijet samo ako olabavi isuvi{e krute principe svog osniva~a, ako malo pro{iri isuvi{e uzana vrata koja su vodila spasenju.8 Tako su proljetni obi~aji i obredi, ranije posve}eni Jarilu9, Perunovom sinu, postali sastavni dio obiljeàvanja dana svetog Juraja, a njegov dan poznat je kao Jurjevdan, dok su ljetni obredi, nekada vr{eni iz po~asti prema Perunu, zamijenjeni svetkovinama u ~ast svetog Ilije10, odnosno sv. Vida.11 îni se da je i s Boì}em, napravljen kompromis. S obzirom da Evan|elja ne govore ni{ta o datumu Isusovog ro|enja, crkva taj blagdan u najranije doba nije proslavljala. Me|utim, egipatski hri{}ani vremenom su po~eli obiljeàvati {esti januar kao datum Spasiteljevog ro|enja. Taj obi~aj vrlo brzo se pro{irio i uskoro bio prihva}en u svim isto~nim crkvama. Krajem tre}eg ili po~etkom ~etvrtog vijeka zapadna crkva usvojila je dvadeset peti decembar kao istinski datum za obiljeàvanje Isusovog ro|enja, {to je kasnije prihvatila i isto~na crkva. Odluku crkvenih otaca da uzmu dvadeset peti decembar kao datum Isusovog ro|enja jedan sirijski hri{}anin objasnio je na sljede}i na~in: “Razlog zbog kojeg su oci pomerili proslavu od {estog januara na dvadest peti decembar je ovaj. Obi~aj neznaboàca bio je da tog istog dana, dvadeset petog decembra, proslavljaju ro|enje Sunca, i tom prilikom su palili svjetlost u znak sve~anosti. Hri{}ani su tako|er u~estvovali u ovim svetkovinama. Kad su crkveni oci zapazili da su hri{}ani naklonjeni ovom prazniku, 8 9

Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 361. Prema slavenskoj mitologiji Jarilo je sin Peruna i Moko{i. Rodio se na Velju no}, krajem februara i po~etakom mar ta. Ljudi iz svijeta mrtvih su ga oteli i odveli Velesu u podzemni svijet. Veles ga je posinio, a zvali su ga Jarilo ili Jarovit tj., onaj koji je prepun mladala~ke snage i ìvotne energije u prolje}e. Kada je za nekoliko tjedana odrastao, krenuo je natrag preko mora po nevjestu. Pre{av{i veliku vodu, donio je u zemlju proljetnu rosu, zelenu travu i mladice stabala. Vi{e o Jarilu i drugim slavenskim boànstvima i njihovim kr{}anskim zamjenama vidi u: Vitomir Belaj, “Paganski bogovi i njihovi kr{}anski supstituti”, Studia ethnologica Croatica, Vol. 21, br. 1., 2009. godine, str. 169197. Ilija je starozavjetni prorok. @ivo je u devetom stolje}u prije Krista. Prema Starom Zavjetu po drugoj knjizi o kraljevima po Iliju su do{la ognjena kola i ognjeni konji i on je u vihoru uzdignut na nebo. S obzirom da se cijeli ìvot bespo{tedno borio protiv zemaljskih Boìjih neprijatelja: idol-

oni se posavjetuju i rije{e da se Hristovo ro|enje proslavlja tog dana, a Bogojavljanje {estog januara. Prema tome, u vezi s tim obi~ajem zadràla se i praksa da se vatra pali do {estog.”12 Pored Boì}a, Frejzer navodi da je ~ak i najve}i kr{}anski blagdan Uskrs zamijenio kult anti~kog boànstva Atisa koji je, prema gr~koj mitologiji, po~etkom prolje}a, dvadeset petog mar ta uskrsavao, kao {to se sli~no vjerovanje vezuje za Isusa.13 Jurjevdan je za bosansko-hercegova~ke muslimane do nedavno predstavljao kalendarski me|a{.14 Kad bi planirali svoje poslove, govorili bi da je ne{to dobro uraditi prije, a ne {to poslije Jurjeva. Od godi{njih, predislamskih praznika muslimani u Bosni i Hercegovini najmanje su sa~uvali obi~aje vezane za Boì}, {to je i razumljivo s obzirom da je obiljeàvanja blagdana s ovim imenom (mali bog) u direktnoj suprotnosti s islamskim u~enjem. Poznato je da islam zastupa ~isti monoteizam koji isklju~uje davanje ljudima boànskih epiteta. Njegovanje Boì}nih obi~aja od po~etka se na{lo na udaru kritike islamskih u~enjaka s obzirom da prema Kur’anu Bog: “Nije rodio, niti je ro|en.” Jurjevdan je datum s kojim su otpo~injale tzv., jurjevske dove koje su trajale sve do Ali|una, drugog augusta. Ajvatovica se, tako, ra~unala sedmog ponedjeljka po Jurjevu, a dova kod Djevoja~ke pe}ine u Brateljevi}ima kod Kladnja, odràvala se posljednjeg utorka pred Ali|un.15 Jurjevdan su siroma{niji muslimani iz Sarajeva do nedavno obiljeàvali ne kao vjerski praznik, ve} kao po~etak ljeta.16 Prema Kre{evljakovi}u Jurjevdan je omladinski praznik, a omladina ga je koristila za odlazak na teferi}e izvan grada gdje su igrali, pjevali i zabavljali se do kasno u no}.17 Rasko{ zelinila i olak{anje koje je nakon duge hla-

11 12 13 14

opoklonika i grije{nika, uzdignut na nebo Ilija je posluìo kao idealan svetac za{titnik od nebeskih nepogoda: groma, munje i ki{e, kakvim ga smatraju Grci, ali i Slaveni. Vitomir Belaj, op.cit., str. 169-194. Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 356-358. Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 359-361. Do ukidanja velikog dijela jurjevdanskih obi~aja do{lo je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992.1995. godine. Brutalnost agresora i strah za goli ìvot odvojili su ve}inu stanovnika Bosne i Hercegovine od ranije ustaljenih obi~aja i prakse {to se svakako reflektovalo i na jurjrevdanske svetkovine. Nakon rata u pojedinim mjestima zahvaljuju}i folklornim dru{tvima postepeno se vra}aju prijeratni obi~aji. Bilo bi dobro, sa stanovi{ta narodne kulture, da se obnove i jurjevdanski obi~aji koji su sve stanovnike Bosne i Hercegovine: Bo{njake, Srbe i Hrvate povezivali sa zajedni~kim precima, starim Slavenima. Muhamed Hadìjahi}, “Jo{ jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto”, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1981., str. 480-481.

dne zime donosilo prolje}e ljudi su koristili za magijske radnje i vjerske obrede mole}i se za dobru ljetinu, ispa{u i za{titu stoke. Vjerovali su da }e im u tome pomo}i i sveti, odnosno zeleni Juraj koga su smatrali za{titnikom sto~ara i ratara.18 U okolini Visokog uo~i Jurjeva oko ku}e se obnosio Kur’an, a oko {tala se prosipao je~am radi za{tite stoke.19 Hadìjahi} navodi da su: “Teàci-hodo~asnici koji su pohodili Ajvatova~ku pe}inu donosili ku}i dio stijene koji su drobili i pra{inom posipali polja i njive kako bi rod {to bolje ponio.“20 Muslimani nekih sela na planinskim obroncima oko Sarajeva su od “pamtivijeka“ prire|ivali derneke na nemuslimanske svece, a bili su isklju~ivo vezani za njihove teà~ke radove. Tako je dernek na Jurjevdan odràvan u slavu toga {to im je posijano ìto dobro niklo.21 Na Jurjevo su odràvani sto~ni va{ari, prodavali se janjci, a kupovale proljetne potreb{tine.22 U Visokom i Kaknju ène bi na Jurjevo palile oko {tala balegu da bi za{titile stoku od zmija. Pored za{tite stoke i obezbje|ivanja rodne godine Jurjevdanski obredi i magijski ~ini imali jo{ su dvije va`ne funkcije. To su: izbor bra~nog druga i postizanje dobrog zdravlja.23 Djevojke su na Jurjev izvr{avale magijske obrede gataju}i za koga i kada }e se udati, te kakvu }e bra~nu sre}u na}i. Zanimljivo pripovijedanje o tome kako su muslimanske djevojke prije vi{e od stotinu godina vr{ile magijske radnje za Jurjevdan u cilju postizanja bra~ne sre}e, zabiljeèno je u Bosanskoj vili: “Uo~i sv. \ur|a iza|e djevojka u vrijeme otpo~inka Sunca u avliju, pa stane uz tarabe tako da je licem okrenuta zapadnoj strani i ~eka kada }e Sunce po~eti otpo~injati. Kada se Sunce priku~i gori i ho}e ve} da za|e, onda djevojka govori svoju vra|~ku kojom okre}e momka za sobom: ‘Oj basnice, po Bogu sestrice, ti ne zapinji za me, ni za moje skute ni rukave, ni za Zemlju, ni za nebo, ni za goru ni za vodu, ve} za Mehmedov um i pamet.’ Sutradan djevojka ustaje prije Sunca, pa ~eka kada }e Sunce po~eti iza 16

17 18

Hamdija Kre{evljakovi}, “Jurjevo (Sarajevo u Bosni)”, Zbornik za narodni ìvot i obi~aje Ju`nih Slavena. Knj. 16. Zagreb, 1911. godine., str.158. Ibid., str.158. Branko Fu~i}, “Sveti Juraj i zeleni Juraj”, Zbornik za narodni ìvot i obi~aje, JAZU / HAZU, knj. 40., Zagreb, 1962. godine., str. 133. Milenko S. Filipovi}, @ivot i obi~aji narodni u Viso~koj nahiji, Mak, Visoko, 2003., str.136. Muhamed Hadìjahi}, “Jo{ jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto”,… str. 481. Sulejman Suljagi}, “Zanimljivosti iz planinskih krajeva oko Sarajeva”, Novi Behar, br. 9-13, Sarajevo, 1936., str. 136-137. Sto~ni va{ar u Jajcu, na primjer, odràva se 6. maja za Jurjev. T.,A., Koleva, “Georgiev denj u Ju`njih Slavjan”, Sovetskaja etnografija, knj., 2., Moskva, 1978., str. 25.

BEHAR 100

ETNOLOGIJA: Religija i kultura

gore izlaziti. îm do|e do tarabe, okrene se istoku i kaè: ‘\ur|ev-dan~e, moj lijepi dan~e, pomozi mi molim ti se okrenuti moga predragog i prelijepog Mehmeda. @arko Sunce na nebu iza|e, I prije|e stotinu planina, I tri stotin’ i vi{e vrhova, Pa obasjaj moje bijele dvore, I Mehmeda moga predragoga I nas dvoje u meku du{eku.’ îm ovo izgovori bjeì u ku}u i ne obazire se, te ima tvrdu nadu, da }e joj se èlja ispuniti.“‘24 Ai{a Softi}-Ali~i} u interesantnom tekstu “@enidbeni obi~aji muslimana Sarajeva“ navodi da bi djevojke za Jurjev: “Oko sebe vezivale vrbove grane uz izgovaranje sljede}e gatke: “Ove godine vrbom, dogodine trbom“, izraàvaju}i tako èlju za skorom udajom i potomstvom.“25 U srednjoj Bosni djevojke uo~i Jurjeva podrezuju dva pera od luka, a zatim jedno pero okite zlatnim, a drugo svilenim koncem. Nakon nekoliko dana ~ekanja djevojka ja vjerovala da }e na}i sre}u ako bude vi{e naraslo pero sa zlatnim koncem, odnosno nesre}u, ako je obrnuto.26 U Hercegovini se smatralo da }e se djevojka udati za momka ako je vi{e naraslo pero sa zlatnim koncem, odnosno za udovca, ako je vi{e izraslo pero sa svilenim koncem.27 U vrijeme kada je u jednoj ku}i ìvjelo po desetak i vi{e uku}ana, kojima su trebale biti na usluzi, djevojke su àrko èljele znati koliko }e nakon udaje biti ìtelja u ku}i. Da bi to saznale, djevojke bi uo~i Jurjeva iskopale male jamice u zemlji i stavljale u njih komadi}e {e}era. Kada ujutru ustanu provjere koliko se mrava nalazi na {e}eru. Smatralo se da }e djevojka zate}i onoliko uku}ana koliko je mrava na {e}eru. Ako ne bude mrava na {e}eru, sretnica bi vjerovala da }e biti sama sa svojim muèm.28 Kada }e se udati, gatalo se tako {to bi djevojka iza{la u vrt i do{la do ograde, a potom dodirivala rukom svaku dasku u ogradi. Kod prve daske djevojka bi rekla: “Ta”, a kod sljede}e: “Tu”. Tako je ponavljala sve do zadnje daske u ogradi. Ako bi na zadnjoj dasci izgovorila: “Ta”, vjerovalo se da }e se udati te godine, a ako bi pak kod zadnje daske izgovorila: “Tu”, smatralo se da }e te godine ostati neudata.29 Svrha navedenih obi~aja i magijskih ~ina jeste priprema djevojaka za eventualnu udaju sljede}e jeseni. Po{to se svadba obi~no de{avala na jesen, 24

Kosta Kova~evi}, “O \ur|evu-dne“, Bosanska vila, br. 8., Sarajevo, 1889., str. 119. Ai{a Softi}-Ali~i}, “@enidbeni obi~aji muslimana Sarajeva“ str. 191. u: Had`i}, Hajrudin, Had`ija, Tradicionalne bo{nja~ke igre i njihova veza sa obi~ajima, Sarajevo, 1990. godine. Vidi: Milenko S. Filipovi}, @ivot i obi~aji narodni u Viso~koj nahiji, Mak, Visoko, 2003., str.136; Hamdija Kre{evljakovi}, “Jurjevo (Sarajevo u Bosni)”, Zbornik za na-

BEHAR 100

u vrijeme kada su hambari bili puni, a poljoprivredni poslovi zavr{eni, djevojka je od Jurjeva do jeseni imala dovoljno vremena da se spremi za eventualnu svadbu. Uz pomo} svojih magijskih radnji djevojka je upoznavala svog izabranika i na taj na~in mu stavljala do znanja da je spremna za udaju. Ljepota i zdravlje tako|er su se postizali magi~nim radnjama i jurjevdanskim obredima. No} uo~i Jurjeva donosila se “omaha“, voda s mlinskog kamena. “Omaha” se donosila jer se smatralo da proljep{ava lice i ~ini da kosa bude ljep{a i ja~a. “Omaha“ nije smjela preno}iti ispod eksera jer se vjerovalo da ekser, odnosno metal, oduzima magi~nu mo} vodi, pa se “omaha“ obi~no skrivala u zemlji prekrivena biljem. Djevojke su ustajale prije zore i kupale se, odnosno umivale “omahom“. Pored estetske funkcije, vjerovalo se da “omaha” pobolj{ava zdravlje osobe koja se njom okupa ili umije. U Jajcu bi na jurjevsko jutro, omladina i{la po selima i svakog na koga bi nai{la “`arila“ koprivom, jer se smatralo da je to dobro za zdravlje. U Visokom su na jurjevdansko jutro djecu blago {ibali drenovinom da budu zdrava kao dren. Radi zdravlja, a posebno da bi se izlije~io svrab, kupali bi se prije izlaska Sunca u teku}oj vodi.30 Za Jurjevdan su se pravile trube od ljeskove i vrbove kore s kojima su djeca i odrasli po ~itav dan trubili tjeraju}i na taj na~in zle duhove. Za Jurjev su vezani brojni tabui od kojih isti~emo neke: 1. Ne valja: brojiti janjce prije Jurjeva – ne}e se dati u njima. 2. Ne valja: do Jurjeva obdan spavati – drijema}e se cijelo ljeto. 3. Ne valja: haljine prati onaj dan u koji je prvi put iza Jurjeva zagrmilo – da se ne raspadnu. 4. Ne valja: kupati se prije Jurjeva u teku}oj vodi – sluti siroma{tvu ili }e zmija ujesti. 5. Ne valja: me|u Jurjevo plesti – uple{}e se vuk u stoku. 6. Ne valja: me|u Jurjevo obdan spavati – bolje}e glava i bi}e te`ak cijelo ljeto. 7. Ne valja: na Jurjev nositi drva – zakotiti }e se stjenice u ku}i. 8. Ne valja: na Jurjev prispati – hvata}e groznica, ili ne}e mo}i uraniti cijelo ljeto.31 Metereolo{ke prilike tako|er su se odre|ivale po Jurjevu. U okolini Visokog vjerovalo se da ne valja kada grmi prije Jurjeva, jer koliko god dana grmi

Nakon Jurjeva, muslimani u Bosni i Hercegovini po{tovali su Ilindan ili Ali|un drugog augusta. Ve} smo napomenuli da je sv. Ilija kr{}anska zamjena za staroslavenskog boga gromovnika Peruna. Hadìjahi} pi{e da su: “U muslimanskom svetkovanju Ali|una do{le do izraàja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i ki{e.“32 Smatramo veoma interesantnim turski naziv ovog praznika - Ali|un. Vlastito ime Ali predstavlja muslimansku zamjenu za kr{}anskog sv. Iliju, a rije~ gün na turskom jeziku zna~i dan. Jednostavnim prevo|enjem Ilindana u Aligun ili Ali|un muslimani nisu htjeli da skriju njegovo porijeklo. âk naprotiv, izrekom: “Do podne Ilija, od podne Alija”, u narodu je ostalo ìvo sje}anje na proces {irenja islama u Bosni i Hercegovini koje nije obuhvatalo samo predislamsko stanovni{tvo Bosne i Hercegovine, ve} i njegove blagdane. Naj~uveniji ilindanski derneci odràvali su se u Gerzovu, op}ina [ipovo, pored turbeta ~uvenog bo{nja~kog epskog junaka, \erzelez Alije, {to tako|er upu}uje na spomenutu povezanost Ilija-Alija. [irom Bosne odràvali su se i dan danas se odràvaju va{ari i teferi}i na Ali|un.33 Muslimani Sarajeva imali su obi~aj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebevi}, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola vesele}i se na razli~ite na~ine.34 Ilindanski derneci odràvali su se u Ve~i}ima pored Kotor Varo{i i u Gerzovu kod [ipova. Najatraktivniji dio ilindanskih derneka predstavljale su moma~ke igre i juna~enja. êsto su se tak-

rodni `ivot i obi~aje Ju`nih Slavena, knj. 16. Zagreb, 1911. godine., str. 159. Ismet [ari}, “Jurjev”, Zbornik za narodni `ivot i obi~aje Ju`nih Slavena. knj. 32., sv.1., Zagreb, 1939. godine., str. 225. Hamdija Kre{evljakovi}, “Jurjevo...”, str. 159. Ibid. Milenko S. Filipovi}, op.cit., 137. Riza-beg Kapetanovi}, Edhem Mulabdi}, “[ta ne valja“, Behar: list za pouku i zabavu, god. I-X, odabrali Alija

Isakovi} i Hadèm Hajdarevi}, El-Kalem, Sarajevo, 1990. godine., str. 89-95. Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 320. U dana{nje vrijeme ~uveni je va{ar u Visokom koji se odràva za Ali|un. Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini,…str. 321.

28 29 30 31

prije Jurjeva toliko }e dana do Ali|una padati grad. Magi~na mo} Jurjevdana vremenom je gubila na zna~aju, tako da danas uspomenu na ovaj nekada{nji svenarodni praznik ~uvaju uglavnom bosansko-hercegova~ki Romi. Me|utim, i povr{na analiza proslavljanja Praznika rada prvog maja, zorno svjedo~i `ilavost, snagu i prilagodljivost narodnih obi~aja. Novim dru{tvenim ure|enjem i uvo|enjem novih praznika, narodni obi~aji su uporno sa starog prelazili na novi blagdan blizak po datumu. Iako su {irom svijeta prvomajski praznici koriste za isticanje radni~kih prava, u Bosni i Hercegovini ovaj praznik obilje`ava se na sli~an na~in kao {to se nekada proslavljao Jurjevdan koji mu je sli~an po datumu. Prvomajski uranci, odlazak u prirodu, teferi~i, igra i zabava, sve to jasno asocira na jurjevdanske obi~aje i nekada{nje svetkovine.

Obilje`avanje Ali|una

ETNOLOGIJA: Religija i kultura

mi~ili jedni protiv drugih pripadnici razli~itih konfesija. Gerzovske igre za Ilindan bile su veoma ~uvene, pa su na njih dolazili takmi~ari iz udaljenih krajeva.35 U Gornjevrbaskoj regiji za Ali|un odràvani su va{ari na Treskavici iznad Gornjeg Vakufa i u Kop~i}u izme|u Bugojna i Donjeg Vakufa. Me|u Ju`nim Slavenima postoji vjerovanje, da lje{njaci ne}e dozriti ako za Ilindan bude grmljavine. To bi moglo zna~iti da je lijeska bila posve}ena bogu groma Perunu, kao {to mu je bila posve}ena i kopriva, {to se da zaklju~iti iz narodne poslovice: “Ne}e grom u koprive”. Od godi{njih, predislamskih praznika muslimani u Bosni i Hercegovini najmanje su sa~uvali obi~aje vezane za Boì}, {to je i razumljivo s obzirom da je obiljeàvanja blagdana s ovim imenom (mali bog) u direktnoj suprotnosti s islamskim u~enjem. Poznato je da islam zastupa ~isti monoteizam koji isklju~uje davanje ljudima boànskih epiteta. Njegovanje Boì}nih obi~aja od po~etka se na{lo na udaru kritike islamskih u~enjaka s obzirom da prema Kur’anu Bog: “Nije rodio, niti je ro|en.”36 Odnos muslimana prema Boì}u formirao se pod direktnim uticajem uleme. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine me|u muslimanima je bilo ra{ireno vjerovanje da se za Badnjak zemljom {iri utjecaj zlih duhova i aveti. Od zla Badnjaka u Prozoru su se ~uvali bijelim lukom. Prije spavanja djeca i odrasli su se mazali bijelim lukom, a mije{ali su ga i u hranu, kako bi neutralisali zle duhove i aveti. Sljede}i dan do~ekivali su radosni jer su se sa~uvali od zla. Taj dan su muslimanska djeca u Prozoru37 i Jajcu obilazila ku}e traè}i darove i poklone.38 Muslimani u krajevima oko Jajca izbjegavali su ovaj predislamki blagdan nazivati njegovim pravim imenom Boì}, jer su to smatrali grijehom i uvredom Bogu. Umjesto toga nazivali su ga Roì}.

Ratarski obi~aji Defini{u}i magiju kao: “Prakti~nu vje{tinu koja se sastoji u ~inovima koji slu`e za postizanje odre|enog cilja za koji se o~ekuje da }e se kasnije ostvariti’, Malinovski39 je zapravo odgovorio na pitanje za{to su ljudi posezali za magijskim ~inima pri svakom va`nijem doga|aju u `ivotu nasto35

36 37

38 39

Miroslav Ni{kanovi}, “Ilindanski dernek kod turbeta Djerzelez Alije u Gerzovu“, Novopazarski zbornik, br. 2., 1978., str. 165. Kur’an, Ihlas, 3. Alija âti}, “Boì} kod muslimana (Prozor u Bosni)“, Zbornik za narodni ìvot i obi~aje Ju`nih Slavena, Zagreb, XXVI, 1928., str. 379-380. Prema kazivanju Muje i Pa{e Duranovi} iz Divi~ana kod Jajca. Bronislaw Kasper Malinowski smatra se jednim od najzna~ajnijih antropologa XX stolje}a. Ro|en je u Krakovu 1884. godine, a umro je u Sjevernoj Americi 1942. godine. Smatra se utemeljiteljem etnografije. Muhamed Hadìjahi}, Porijeklo bosanskih muslimana,

je}i da postignu {to povoljniji rezultat. Obezbje|ivanje hrane svakako je najva`nija ljudska aktivnost, pa nije nikakvo ~udo da kod primitivnih naroda postoje obredi i rituali za bolji lov, ~uvanje stoke ili dobru ljetinu. Na{i preci, stari Slaveni, bili su zemljoradni~ki narodi40 s veoma razvijenim magijskim obredima koji su trebali osigurati rodnu godinu i obilje plodova.41 Dolazak modernih vremena i razvoj savremenih sredstava za poljoprivredu i sto~arstvo neminovno je vodio do ukidanja, iz perspektive dana{njeg ~ovjeka, smije{nih i besmislenih obi~aja koji su pak za na{e pretke bili veoma bitni i va`ni. Jedan od tih arhai~nih obi~aja koji se do nedavno o~uvao me|u muslimanima u okolini Novog Travnika, jeste simboli~no zakopavanje sjemena u zemlju. Naime, u Liscu pored Novog Travnika, bio je obi~aj da se prilikom zakopavanja prve kū}e krompira, dovede dijete s najve}om glavom u selu. Djetetu se stavi kapa na glavu, a zatim ono glavom zakopa prvu kū}u. Funkcija ovoga arhai~nog obi~aja je postizanje velikih i jedrih kū}a, s obiljem krompira u njima.42

Majka Zemlja

ni ovce jalovice, ve} Muje i Mujina srca, d`igerice, i njegovih sedamdeset sedam damara, osamdeset osam zglavaka, devedeset devet kostiju, njegova uma i pameti, i njegovog srca, i njegovog {ah-damara o ~emu mu srce visi. kud god hoda nek’ o meni misli.“ 44

“Boìja brada“ i Boìji bereket Obilje plodova oduvijek se vezivalo za naklonost Boga Koji je bio dare`ljiv prema ljudima. Sa svoje strane, ljudi su posredstvom `rtava koje su prinosili, nastojali umilostiviti Boga da i sljede}e godine bude dare`ljiv i izda{an prema njima. Na dan prikupljanja plodova, primitivni narodi su posve}ivali prvi ili zadnji klas ìta i prinosili ga Bogu. Tragove tog op{tenarodnog obi~aja nalazimo i me|u muslimanima u Bosni i Hercegovini. Muslimani u Jajcu i Pruscu imaju obi~aj da, kada se ujesen prikupljaju plodovi s njiva, za malu koli~inu plodova koji ostanu zakopani u zemlji kaù: ”To je ostavljeno radi bereketa.”45 Sli~an obi~aj nalazimo kod drugih slavenskih naroda: Bugara, Makedonaca i Srba. @ene u Makedoniji uveù bijelim i crvenim koncem nepo`njevene klasove i kaù: “Da e zdrav, silan beriketat i ubav kako kitka.”46 Vjerovatno se to ~ini zbog toga {to su stari Slaveni prilikom ètve ostavljali na njivi po jedan struk nepo`njevenog ìta iz po~asti prema svojim boànstvima. Uz to, vjerovalo se da se ìtni demoni, bjeè}i ispred srpa, sklanjaju u te preostale, nepo`njevene klasove.47 Vrlo je interesantno da islam traì od svojih sljedbenika da i oni na dan ètve i berbe podijele odre|eni dio plodova siromasima. U Kur’anu stoji: “On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme, i usjeve razli~ita okusa, i masline, i {ipke, sli~ne i razli~ite, - jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan ètve i berbe ono na {ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.“48

Zemlja je ljudima od njihovih po~etaka neprestano pru`ala hranu, pa su je zbog te njene izrazite hraniteljske uloge nazvali “Majkom Zemljom”. Me|u slavenskim narodima, kult Majke Zemlje najvi{e je sa~uvan me|u Rusima. Izme|u ostalog, u Rusiji je djeci zabranjivano da ~upaju travu iz zemlje, jer to zna~i ~upati kose svojoj majci.43 Sli~na vjerovanja u svetost zemlje bila su ra{irena i me|u na{im narodima. I danas, kada osoba umire, u okolini Bugojna, stavi se na zemlju s ciljem da snagu koju joj je Zemlja podarila, vrati Majci Zemlji. Nekada su Majci Zemlji pripisivane razli~ite mo}i, me|u kojima su mo} lije~enja bolesnih i zaljubljenih bile najzna~ajnije. Spomen o tome ostao je sa~uvan jo{ samo u narodnim knjigama, pjesmama i poslovicama. U jednoj narodnoj pjesmi se spominje kako je djevojka, nakon {to je uzalud zvijezdu zaklinjala da joj vrati dragog, metnula ruku na Zemlju i u Zemlju gledaju}i, govorila: “Crna Zemljo, po Bogu majko, ova se basna ne primila ni mene, ni tebe, ni ba{te gradene, ni vo}ke sa|ene,

Biljni i animalni kultovi Ranije smo napomenuli da je cijeli svijet za primitivnog ~ovjeka ìv. Ljudi su vjerovali da ìvotinje, biljke i kamenje49 imaju du{u, te da utje~u na njihov ìvot. U vrijeme kad su ogromne {ume prekri-

Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1990. godine. Boàna ]iri}, “Narodna znanja i verovanja o vremenu i obi~aji vezani za plodnost useva i stoke u kraljeva~kom kraju“, Na{a pro{lost, br.1, 1986. godine, str. 97-114. Prema kazivanju Sulje ef. âki}a. Petar Bulat, Mati Zemlja, Etnolo{ka biblioteka 9, Zagreb, 1930., str. 4. Petar Bulat, Mati Zemlja,...11. Prema Nerkezu Smailagi}u bereket je blagoslovljena snaga, boànskog porijekla, koja dovodi do obilja na materijalnom planu, a napretka i sre}e na du{evnom planu. Vidi: Smailagi} Nerkez, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. godine, str. 94-95. [piro Kuli{i}, “Zna~aj slovensko-balkanske i kavkaske

tradicije u prou~avanju stare slovenske religije (II)“, ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanolo{ka ispitivanja, Knjiga 9., Sarajevo, 1973. godine, str. 145. Petar Bulat, Pogled u slovensku botani~ku mitologiju, Zagreb, 1932., str. 16. Kur’an, Al-An’ām, 141. Postoje dva, za ovu temu, vrlo interesantna predanja koja su vjerodostojnom predajom prenesena od Bo`ijeg Poslanika, a.s., o tome da kamen i drvo nisu tek mrtva priroda. U prvom predanju stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja zbilja znam jedan kamen u Meki koji je meni selam nazivao prije mog poslanstva; i sada ga znam!” El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sa`etak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi} …, El-Kalem,

42 43 44 45

47 48 49

BEHAR 100

ETNOLOGIJA: Religija i kultura

vale Europu, gajevi hrastova, lipa, borova i jela, smatrani su stjeci{tima bogova i mo}nih demona. Cijelim svojim bi}em priklonjeni prirodnoj vjeri, na{i preci nisu pravili hramove za po{tivanje bogova i prino{enje `rtvi, ve} su za te svete funkcije koristili gajeve. Helmold navodi da su sjeverozapadni Slaveni imali mno{tvo praznovjerica i predrasuda o gajevima i izvorima. On tvrdi da su se Slaveni zaklinjali drve}em, izvorima i kamenjem, te da su kr{}anima zabranjivali da ulaze u njihove svete gajeve. O tome ka`e: “U njihove svete gajeve hri{}anima je bio zabranjen pristup jer smatraju da bi ih hri{}ani svojim prisustvom oskrnavili.”50 Gajeve su posve}ivali svojim bo`anstvima, u njima obavljali bogo{tovanu slu`bu i prinosili `rtve. Slaveni su posebno po{tovali drve}e koje se odlikovalo svojom dugovje}no{}u poput hrasta i lipe. Magi~na mo} pripisivana je tisovini,51 imeli, vrbi i lijeski, dok je orah bio prekriven velom tabua i zabrana. Iz reda animalnih kultova, u tradiciji slavenskih naroda sa~uvana su raznovrsna sujevjerja o da`devnjaku i ku}nim zmijama, {to je direktno povezano s kultom predaka.52

Kult lipe Svi slavenski narodi po{tuju lipu. Po lipi su dobila ime brojna naselja. [esti mjesec narodnog kalendara nazvan je lipanj, po lipi koja u njemu cvjeta. U Rusiji, Poljskoj i ê{koj po lipi nije nazvan {esti, ve} sedmi mjesec jer tada kod njih na sjeveru cvatu lipe.53 Za razliku od drugog drve}a, Slaveni su lipu sadili usred naselja, obi~no ispred ili porod bogomolja, spajaju}i na taj na~in drevna vjerovanja sa novom religijom. Sa razgranatom, {irokom kro{njom, prekrasnim, miri{ljavim cvijetom, i ~injenicom da grom veoma rijetko udara u nju, lipa je pobu|ivala ma{tu starih Slavena uzrokuju}i pojavu sujevjreja o njenoj svetosti. Vjerovalo se da je lipa sveto drvo, pod za{titom bogova, te su je radi toga sadili u centralnom dijelu naselja, oko nje se okupljali i ispod nje vije}ali i donosili va`ne odluSarajevo, 2004. godine, hadis br.1528., str. 678.; Prema drugom predanju dok bi Muhammed, a.s., drào hutbu, stoje}i duè oslonio bi svoju plemenitu ruku na panj posje~ene palme. Kada se broj klanja~a pove}ao, ashabi mu na~ini{e minber na kom }e stajati dok drì hutbu. Poslanik, a.s., sljede}e dùme pro|e pored panja i uspne se na minber. Ashabi tada za~u{e jecaje, toliko glasne da se mesdìd tresao, a panj je pucao. Jecaji se nisu smirili sve dok Poslanik, a.s., nije si{ao s minbera, spustio svoju plemenitu ruku i pomilovao panj. Obgrlio ga je rukama i privio na svoje ~asne grudi, te se panj potpuno smirio. Poslanik, a.s., mu tada dade da izabere jednu od dvije radosti: da postane drvo od dènnetskog drve}a, da mu ìle piju iz dènnetskih rijeka, ili da opet postane plodno drvo na Dunjaluku. Panj je odabrao prvu radost, a Poslanik, a.s., mu tri puta obe}a da }e, ako Allah da, biti tako. Zatim je Poslanik, a.s., ashabima rekao:”Tako mi Onog u îjoj je ruci moja du{a, da ga nisam smirio, plakao bi ovako do Sudnjeg

BEHAR 100

Od animalnih kultova me|u muslimanima u Bosni i Hercegovini rasprostranjen je kult da`devnjaka i ku}ne zmije.56 Da`devnjak je vrsta vodozemca. Pojavljuje se nakon ki{e. Ne smije ga se uznemiravati jer se vjeruje da moè tako jako pisnuti da ogluvi onoga ko ga ~uje. Prema narodnom vjerovanju ku}nu zmiju zabranjeno je ubijati jer ona ~uva uku}ane. Ukoliko bi neko ubio ku}nu zmiju, smatralo se da }e tu ku}u zadesiti nesre}a.57 Kult ku}ne zmije ostatak je staroslavenskog vjerovanja u duha – za{titnika ku}e. To doma}e boànstvo, prema ve}ini istraìva~a, predstavlja duh nekog od predaka koji ~uva uku}ane i bdije nad njima.58 U Te{nju vjeruju da je velika grehota ubiti ku}nu zmiju koja se na|e u sijenu ili be{ici. Vjeruju da, ako se ubije zmija u be{ici da }e umrijeti i dije-

te.59 Ku}na zmiju nazivaju ~uvarku}a jer se vjerovalo da ~uva ku}u i uku}ane. Smatralo se da je ku}na zmija poseban za{tinik male djece.60 Vrlo je interesantno da i prema islamskom u~enju nije dozvoljeno ubijati ku}ne zmije. U Muslimovom Sahihu postoji poglavlje pod naslovom Zabrana ubijanja ku}nih zmija. Pod ovim naslovom navedeno je sljede}e predanje: “Od Ebu Saiba (Abu Saība) se prenosi da je jednom prilikom u{ao u ku}u kod Ebu Sei’da (Abu Sa’īda) kojeg je zatekao u namazu. êkaju}i ga da zavr{i s namazom sjeo je i tada je, u jednom kraju ku}e, u palminoj grani punoj datula, ~uo pokrete i okrenuo se. Kad - tamo bija{e zmija! - Ebu Saib je odmah sko~io da je ubije, ali mu je Ebu Sei’d i{aretom pokazao da sjedne, {to je on i u~inio. Kad je zavr{io namaz, pokazao mi je na jednu ku}u u blizini i rekao mi: ‘Vidi{ li ovu ku}u?’ ‘Vidim’, kazao sam, a on mi je rekao: ‘Tu je bio jedan na{ mladi}, koji se tek bio oènio. Kad smo mi s Boìjim Poslanikom, a.s., krenuli prema Hendeku, taj je mladi} u po bijela dana zatraìo od Boìjega Poslanika, a.s., dopust i tako se vra}ao ku}i. Jedanput je, tako|er, od njega zatraìo dopust, pa mu je Boìji Poslanik, a.s., rekao: ‘Ponesi sa sobom i oru`je, jer - pla{im se za tebe od plemena Kurejza!’ ôvjek je uzeo svoje oru`je i vratio se nazad. Tamo je svoju ènu zatekao kako stoji na vratima, pa je po{ao prema njoj da je ubode kopljem - budu}i ga je bila uhvatila ljubomora, ali mu je ona rekla: ‘Sebi koplje i ulazi u ku}u da vidi{ {ta me je istjeralo!’ Kad je u{ao, ugledao je ogromnu zmiju, sklup~anu na postelji, te se ustremio na nju kopljem i probo je njime. Zatim je iza{ao i koplje zabio na ulazu u ku}u, a zmija se potom izvila na njega i ne zna se ko je prije umro: zmija ili mladi}! Potom smo oti{li kod Boìjega Poslanika, a.s., i to mu ispri~av{i rekli: ‘Zamoli Allaha da nam ga oìvi!’ On je rekao: ‘Zamolite Boga da va{em prijatelju oprosti grijehe! U Medini ima dìna koji su primili islam, pa kada neku od njih (zmija) ugledate, tri puta traìte od nje da izi|e. Ako vam se i nakon toga pojavi, ubijte je, jer je to {ejtan!”‘61

dana iz ~eznje za Allahovim Poslanikom!” Navedeno prema: Petar Bulat, Pogled u slovensku botani~ku mitologiju, Zagreb, 1932., str. 3. Sujevjerni ljudi u Bosni i Hercegovini svih konfesija smatraju tisovo drvo svetim. Mnogi ljudi nose tisovinu uz sebe s ciljem da ih odbrani od uroka, nesre}e i nevolje. Milenko S. Filipovi}, “^ovjekov dvojnik u narodnom vjerovanju Ju`nih Slovena“, ANU BIH Radovi, knjiga XXX, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo, 1966. godine, knjiga 10. str. 164-166. Bogoslav [ulek, “Za{to Slaveni po{tuju lipu”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 43. Zagreb, 1878., str. 150. Ibid., 159-169. Muhamed Had`ijahi}, Sinkretisti~ki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 315. Muslimani u Bosni i Hercegovini smatraju da je sevap ubiti zelemba}a (vrsta gu{tera). To se temelji na izreka-

ma Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: “Ko ubije geka (gu{tera, zelemba}a) jednim udarcem bit }e mu upisano stotinu sevapa; ko ga ubije s dva udarca imat }e ne{to manje sevapa, a s tri udarca jo{ manje!“ Navedeno prema: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – saètak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi} …, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1501., str. 667. Milenko S. Filipovi}, “ôvjekov dvojnik u narodnom vjerovanju Ju`nih Slovena“, ANU BIH Radovi, knjiga XXX, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo, 1966. godine, knjiga 10. str. 164-166. Veselin âjkanovi}, “Studije iz religije i folklora”, Srpski etnografski zbornik, XXXI, str. 132. Miroslav Hirtz, “Zmije ku}arice”, Zbornik za narodni ìvot i obi~aje, knj. 27. Zagreb, 1929-1930., str. 245. Ibid., 243. El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – saètak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi} …, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1498., str. 665-666.

ke. [ulek navodi da kod Slovaka nema ni jednog sela, a da usred njega nema posa|ena lipa, niti ima i jedne crkve, a da pored nje nema lipa, da se gotovo pored svih crkvi u Istri nalaze lipe, da se stare lipe nalaze svuda pored starih crkvi, a da se mlade lipe sade pored tek napravljenih crkvi.54 I u Bosni i Hercegovini kao i u drugim slavenskim dràvama lipa je cijenjeno i po{tovano drvo. Premda su sujevjerja vezana za kult lipe me|u bosansko-hercegova~kim muslimanima izgubljena, vrlo je interesantno, i u potpunom suglasju sa ranije navedenim primjerima po{tovanja lipe, da su se pored dàmija i drugih vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini uglavnom sadile lipe. Tako se stara lipa nalazila u haremu Sultan Ahmedove dàmije u Bugojnu. Lipa je stradala tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992.-1995. godine, pa je 2005. godine oborena, a na njenom mjestu su zasa|ene dvije nove. Lipa se nalazi i ispred dàmije u Dugama, op}ina Prozor. Nedavno je pored Ba{-dàmije u Donjem Vakufu zasa|ena lipa. Hadìjahi} navodi da je lipa sve do u najskorije doba bila posebno {tovana kod bosanskih muslimana.55

Kult ku}ne zmije

50 51

54 55

58 59 60 61

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU

Kako smo se podijelili: na{ si ~o’ek, a kako ~udno pri~a{? Kako od bo{nja~ke manjine u Zagrebu postati muslimanska manjina u Sarajevu

Filip Mursel Begovi} Tek {to sam pristigao iz Zagreba, sretan bijah i zahvalan {to dobih priliku ìvjeti u Sarajevu, gdje napokon ne}u biti ni~ija manjinska pr}ija. Elem, gurao sam Lukmanova kolica po dàdi, onoj glavnoj sarajevskoj, i zaustavila me jedna Sarajka. “[prehenzi doj~“, upita me iznenada. Klimnem glavom da ne. “Ju spik ingli{“, upita me opet i to me plaho uznemiri. “Najn“, kaèm, “govorim bosanski.“ “Izvinite“, odgovori ona sumnji~avo i razvu~eno, diù}i zbunjeno svoj nosi} uvis, izazivaju}i s tom str{e}om antenom svoje osobne unutra{nje gromove, i s pozom Sarajke s dna kace jo{ jednom me upita: “Nego, |e si kupio ta dje~ja kolica bolan, uf {to su lijepa, Maclaren kolica.“. U njenom kiburli pogledu, po na~inu kako je mahala svojom Gucci torbicom, moglo se i{~itati da bi ih i ona rado kupila, da ima tih para, a ja{ta da ima, samo ju zanima gdje su na prodaju. A ja zaista nisam znao, to jest, nisam ni pitao svoju ènu gdje ih je kupila, jal u Zagrebu, jal u Sarajevu. Tko }e se baviti tim tri~arijama. Zanimalo me je ne{to drugo, ne{to {to me je duboko zaboljelo. “Recite“, upitah je ozbiljnim glasom, “zar ja vama zaista izgledam kao stranac?“ Sarajka malo zastane, ni sama ne znaju}i {to da odgovori te me po~ne razgledavati od glave do pete, rendgensko-pro-

nicljivim pogledom. “Ja!“, odgovori kratko i htjede krenuti dalje, ali ja je odrje{ito zaustavih: “[to je to na meni, a {to vama sli~i na stranca?“ Gleda me od glave do pete, kao da se sprema re}i neku dijagnozu, kao da je lije~nik koji }e vam saop}iti da bolujete od neizlje~ive bolesti. Gleda dotjerana Sarajka robnu marku mojih cipela i nema Bog zna {to za vidjeti, gleda mi od pranja izblijedjele hla~e na kojima su se vidjeli ostaci zadnje Lukmanove uìne. Pu~ila je usta moja sugovornica, nabirala nos kao da nju{i kom{ini~in ru~ak, pa opet zagledavala u Lukmanova Maclaren kolica... Vidio sam da ju je moj zahtjev uznemirio, jer ni sama nije mogla odgonetnuti za{to joj izgledam kao stranac. Na koncu mi je sasula dijagnozu, direkt u lice: “Ma faca, ba, faca ti je ko u stranca!“ U na{em sarajevskom stanu dugo sam se razgledavao u zrcalu i kao ne{to traìo, a zapravo sam ustrajno poku{avao odgonetnuti stranca na svom licu. Mo`da }u napokon doznati tko sam? Jest, do{ao sam iz Zagreba, ali jo{ uvijek sam isti onaj musliman i Bo{njak ili... Ako Sarajki izgledam kao stranac, ako ga je prepoznala, taj mora da se krije negdje u meni, izviruje mi iz lica, bezobraznik jedan. Ne{to zaboga moram u~initi... potu}i se sa strancem, poslati ga u neki od na{ih egzodusa, proklet bio taj stranac, mar{ stranac iz Sarajeva, mar{ na Igman. Tada je u na{ stan stigla moja èna, umorna od novog posla, èljna da vidi sina i mene, a ja je do~ekah ljutit. Kada ve} stranca nisam na{ao pa da se mu{ki razra~unamo, mora netko biti kriv, mora netko ispa{tati. A tko }e bolje upiti krivicu nego vlastita èna? One su uvijek krive. “Gdje si kupila ta dje~ja kolica?“, bezobrazno i srdito se obrecnem na nju. “Na ~ar{iji“, veli ona, “u onom du}anu pored piterije.“ Nisu dakle ni Maclaren kolica kriva, kupljena su u Sarajevu, krivi smo stranac i ja, dvojica nas. “[ta se ti dere{ na mene, ~itav dan sam radila, obe}ao si oprati posu|e, a ipak nisi, bio si u dàmiji, a nisi bio u trgovini, {ta }emo ve~erati... {ta ove tvoje hla~e opet rade posred sobe...“, u kontranapadu mi zamjeri èna. “Nisam ja èno kriv!“, iznenada viknuh. @ena se pre-

stravi i po~e zabrinuto gledati uokolo kao da je jo{ netko nepozvan s nama u sobi. “Stranac je za sve kriv, Allaha mi!“, rekoh. Bilo je to u prvom mjesecu mog ìvota u Sarajevu. Smjestili smo se u samom centru grada. Ispo~etka nije bilo lako, do{li smo iz Zagreba, ostavili ku}u, roditelje, prijatelje... trebalo se priviknuti. Nisam ni slutio kakva me isku{enja ~ekaju. Jednom prigodom nenajavljeno mi je uletjela gazdarica na{eg podstanarskog stana. Prekinula me je u obavljanju ikindije namaza i nisam bio odvi{e sretan njenom napadnom pojavom, a nisam ni primijetio da sam zaboravio skinuti molitvenu kapicu s glave. “Vi ste Zagrep~anin“, znala~ki ustvrdi, “vidi se aman fin momak. Ja sam vam prava Sarajka, s dna kace. Moji vam Fadilpa{i}i ìve ovdje odvajkada, ma vi{e ni ne pamtimo otkada. Rahmetli dedo mi bio hafiz, to vam je onaj koji zna Kur’an napamet, a Kur’an vam je muslimanska sveta knjiga, k’o va{a Biblija. Znate li vi {to zna~i rahmetli, to vam zna~i mrtvac. Prije njega svi su redom bili muderrisi i onako... ulemanske loze, a to vam kod vas do|e k’o kardinali i biskupi. Znam ja da vam je sve to te{ko shvatiti i popamtiti, ali nau~it }ete ve}, imate kada, mladi ste, hvala Bogu.“ Gledao sam je i nisam mogao vjerovati - iza mene serdàda, na glavi mi zelena molitvena kapica koju sam donio sa hadà, a desnu ruku sam namjerno digao uvis, vidljivo prebiru}i tespih. Osjetio sam tada neki skrlet u sebi, do{lo mi je da iz sveg glasa prou~im tekbir, to bi je zasigurno omelo u brbljanju, ma pala bi umah na stra`njicu da ~uje kako jedan Zagrep~anin u~i tekbir. Sve je zapravo po~elo jo{ kada smo traìli stan. ôvjek iz agencije nekretnina vodio bi me u razgledavanje, a gazdaricama bi govorio: “znate, on je na{ ~o’ek, samo malo ~udno pri~a.“ U po~etku sam to doìvljavao simpati~nim, vickastim i duhovitim, no, kako je vrijeme prolazilo postajao sam sve zabrinutiji. Zar je mogu}e da sam do{ao iz Zagreba, iz sredine u kojoj sam bio manjina, s nadom da }u se ovdje, u novoj sredini, napokon osje}ati kao kod ku}e i... kako god da okrenuh ostao sam manjina. Nikada nisam osje}ao ponos,

BEHAR 100

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU

nikada se nisam udarao u prsa time {to sam ro|en u centru Zagreba. îme da se i ponosim? Ro|en sam na istom mjestu gdje i moj babo – na okreti{tu zetovog tramvaja broj 14, u staroj derutnoj austrougarskoj zgradi koja je vonjala na plijesan i vlagu. Zato mi se vazda gadilo kada bi netko odvi{e ponosno zagovarao da je ro|eni Zagrep~anin. Kao da time stje~e neku prednost nad drugima koji su ro|eni samo pedesetak kilometara dalje, u nekom selu. Ta kvartovska i malogra|anska prenemaganja, taj urbani seljakluk, vazda mi se gadio. U Zagrebu }e re}i on ti je dobar, na{ de~ko, dobrica, a u Sarajevu on ti je na{a, prava raja. [ta su to raja i dobri de~ki? Jesu li to neki izvorni i ~istokrvni Sarajlije i Zagrep~ani s dna kace? Prije }e biti da je rije~ o izvornim i autohtonim kmetovima i su`njevima malogra|anskog ega. Stje~e se dojam da najve}i ìvotni doseg takvih proizlazi iz izjave “ro|eni sam Sarajlija“. Kao da je time postigao sve {to se u ìvotu moè posti}i – kada ste autohtoni Sarajlija ujedno ste magistar i doktor i jaran i hafiz po dedi i hadìja... jednom rije~ju raja. U gradovima nesporno ima gospode, ima dobrih ljudi, ja{ta da ima, ali ima i seljaka, a bome ima i selja~ina. Jesu li potonji upravo ta raja i na{ uzor, koji identifikaciju traè u bezli~noj hladnoj masi gradskog mravinjaka, a po potrebi znaju i urlikati od uìtka oholosti. Osobno, ne èlim da me pamte kao raju, èlim da me pamte kao iskrenog prijatelja. Ima, naime, jedan puno dostojanstveniji naziv za neke stanovnike Sarajeva i Zagreba – ummet Pejgamberov. Moja bra}a, moji prijatelji su me lijepo do~ekali u Sarajevu: merhaba Mursele, selam alejkum... dobro nam do{ao, moèmo li ti pomo}i. Eto ti ljudi Knjige, kako oni znaju do~ekati musafira. Ako se Zagrep~aninu ne hvale svojim dedom hafizom, neke Sarajlije, ta raja, to }e isto raditi Zeni~anima, Fo~acima, Zvorni~anima, Tuzlacima, Sandàklijama, Hercegovcima... svim tim ~udnim prido{licama, tzv. seljacima. Svi ti uro|enici s ratni~kim bojama, ti `dera~i urbaniteta sa svojim zavi~ajnim govorima i familijarnim folklornim trofejima navodno su okupirali profinjeno Sarajevo, upla{ili stanovnike, zakontaminirali osmansko-austrougarsku arhitekturu. Oni su zapalili svoje plemenske vatre po svojim stanovima, koje su oteli starosjediocima i uporno ne{to bajaju: ne bi li i oni naposljetku postali gra|ani ovoga grada – Sarajlije. I ne samo to, ti su musavi seljaci, nekim ~udom, iz neke starosjediocima neobja{njive genijalnosti, zagospodarili tim starim i truljenjem na~etim osmansko-austrougarskim salonom

BEHAR 100

gra|an{tine i malogra|an{tine. Ti su do{ljaci, zamislite, nakon kratkog vremena, spoznali svu u~malost, nesposobnost i glupost starosjedilaca pa su ih pokroviteljski, iz nu`de, ponovo po~eli u~iti ìvotu. Dodu{e neki su unijeli stanoviti modernisti~ko turbo-folklorni ki~, ali to je ve} druga tema i za to nisu krivi samo do{ljaci u Sarajevo. Tada sam po~eo istraìvati za{to su Zagrep~ani, bez obzira na vjeru i naciju, smije{ni Sarajlijama. Mislio sam da je upravo obrnuto, jer, zadnjih godina Hrvati su se zamjetno angaìrali i kupili dio bosanske gluma~ke elite da im glumi priglupe Muje i Hase po humoristi~nim tv-serijama i reklamama za mobilne telefone. Nema {anse da }e neki na{ ~ovjek, u dana{njoj Hrvatskoj, na filmu glumiti urbanog intelektualca, jok, iz vica si do{‘o i u vicu }e{ zavr{iti. Osim mo`da Mustafa Nadarevi}, ali on je vazda glumio suicidalnog i {izofrenog intelektualca, koji bi na kraju filma zavr{io ili obje{en ili propucan ili izboden burùjskim krleìjanskim {karama. Ili mo`da zlatni zeni~ki momak Tarik Filipovi} – koji se sasvim dobro uklopio u Hrvatsku ve}inu, ali to zna~i da mora prolaziti stalne identitetarne provjere poput: “A {to vi kupujete svome ocu za Boì}?“ Na pitanje novinarke, rijetka bo{nja~ka bilj~ica na vrhu hrvatskog medijskog panteona, natur{~ik Kroata, na{ glumac Tarik Filipovi} }e odgovoriti: “Kravatu.“ Navodno postoji neki bosanski duh koji se moè dobro prodati u inozemstvu, dobit }ete gluma~ku vizu – u Hrvatskoj da glumite Muju iz vica poput Emira Hadìhafizbegovi}a, a u Hollywoodu balkanskog mafijozu ili teroristu koji govori engleski s jakim ruskim naglaskom. Naravno da nije lako na{im ljudima u Hrvatskoj, haman se moraju dvostruko truditi i dokazivati. U Sarajevu si navodno ve}ina, u suìvotu s ve}inom, a netko te ipak sumnji~avo gleda: il’ ateist, il’ sekularist, il’ muhadìr, il’ autohtoni Sarajlija, il’ tevsija, il’ mazga. Kako god bilo, od Sarajlija sam saznao da Zagrep~ane ne vole ba{ kao i Slovence, to vam do|e na isto, a navodno dobro prolaze Dalmatinci i Makedonci jer ba{tine sli~ni famozni bosanski duh kao i Sarajlije. Zagrep~ani su takozvani purgeri ili piceki, jednom rije~ju - papci. Molim lijepo, neka netko organizira ekskurziju Sarajlija s dna kace u neki zagreba~ki kvart, pa neka u|u u prvu birtiju i kaù tim pivopijama da su papci; pa bute videli kaj bu bilo – sa {akom iz dna boce, direkt u facu s dna kace. Ima jo{ ne{to gore, ~ini se nepopravljivo i meni koji sam do{ao u ratom napa}eno Sarajevo – zapravo neshvatljivo. Lako }u ja prije}i preko toga da me

netko, bez obzira na sve, isklju~ivo doìvljava kao Zagrep~anina - neka ih, ali ima ne{to za sve nas puno opasnije. Za moju obitelj je zapo~elo odmah po dolasku, kada sam Lukmana upisivao u dje~ji vrti}. Odveo sam ga na privatnu pedijatriju da mu izdaju zdravstveno uvjerenje. Do~ekao me je stari sarajevski pedijatar Hasan. Dok sam skidao dijete, doktor mu je tepao: “Luka, Lukica, du{a, {e}er mali...“ a zakleo sam se jo{ u Zagrebu da ne}u dopustiti da mi sina zovu Luka jer su{tinska razlika izme|u Kur’anske sure i Evan|elja mo`da i ne postoji, ali nemojmo ih ipak brkati. “To vam je sve isto.“, odgovori Hasan, a prije nego {to sam uspio i{ta replicirati on skine pelenu i ugleda Lukmanovu obrezanu }unu. “Znate li vi {ta je najve}a ~ovjekova zabluda...?“ Pretpostavih na {to cilja. “Vjera mladi}u, to je najgora stvar koju je ~ovjek u svojoj povijesti izmislio.“ I nije moj susret s prekaljenom starom sarajevskom komunjarom bio jedini slu~aj kada su se neki Sarajlije ibretili, ne na Zagrep~anina, ve} na muslimana. Kao da nije dosta {to sam Zagrep~anin, nego jo{ sam, eto, i musliman – dakle, nespojivo je jedno s drugim. Pomisao da sam od bo{nja~ke manjine u Zagrebu postao muslimanska manjina u Sarajevu, usprkos svim na{im dàmijama i ezanima, i dedama hafizima i muderrisima i svom mogu}om ulemom u pro{losti i sada{njosti i budu}nosti, s vrha do dna kace, prestravila me, a to je u najmanju ruku zabrinjavaju}e. Koliko smo se puta do sada podijelili: na {ije i sunite, pa na mezhebe, pa na one s kratkom i one s dugom bradom, na one s vrha i na one s dna kace, na Bosance i Hercegovce, na fa{iste i komuniste, na izdajnike i patriote... na ove i na one, a kada nam to nije bilo dovoljno onda na starosjedioce i do{ljake, pa na one s Vratnika i na one s Bistrika, na one koji navijaju za @elju i na one koji navijaju za Sarajevo, one koji vole pitu i one koji vole }evape, na one koji ~itaju Dnevni Avaz i na one koji ~itaju Oslobo|enje... nije ni ~udo da nam je stanje ovako – nepokretno, jadno i bijedno. Moèmo li mi vidjeti i{ta dobro jedni u drugima? Umijemo li to prepoznati? Onaj Koji drì sva~ije srce u Svojim rukama voli kada plovimo jedni drugima, a potom zajedno Njemu u zagrljaj od stati~ne luke, preko mora uzburkanog, do pristani{ta znanja i otkrovenja. Mo`da jednom stignemo i do uzajamnosti, jedinstva i naposljetku ljubavi, mo`da. Sjetih se pritom jedne prigodne hikaje o Isi Pejgamberu, kada je na putu sa svojim sljedbenicima nai{ao na raspadnutu le{inu psa. Oni se poàli{e da smrdi i da je odvratna, a dobri Isa Pejgamber re~e: “vidi psa, ama kako lijepe zube ima“.

ZNANOST I DUHOVNOST

ALKEMIJA: vje{tina, znanost ili sveta umjetnost

(2)

U ovom broju Behara donosimo zanimljive oglede o utjecaju islamske alkemije na latinsku Europu, modernoj alkemiji i njenim glavnim predstavnicima, o zlatu i srebru kao simbolima iste dvije kozmi~ke ili bo`anske stvarnosti, o alkemiji molitve, o procvatu alkemije unutar sustava islamske znanosti te dubokim vezama izme|u sufizma i alkemije Pi{e: Edin Urjan Kukavica

Od 12. do 14. stolje}a n.e. - alkemija latinske Europe Tokom 12. stolje}a kr{}anski Zapad prekinuo je sa navikom koja se pokazala izuzetno neproduktivnom, zanemarivanja, ignoriranja i otvorenog neprijateljstva prema drevnim i stranim civilizacijama i znanjima. Kr{}anski u~enjaci, naro~ito privu~eni procvatom muslimanske [panije i Sicilije, tamo su, na licu mjesta, prevodili djela, kako sa arapskog tako i sa gr~kog jezika, od kojih su im se mnoga mogla u~initi poznatim, ali isto tako, za veliki broj, uklju~uju}i djela iz domena alkemije, nikada do tada nisu ni ~uli. Zapadna alkemija definitivno je razvijena iz muslimanskih izvora (nakon prijevoda Kurâ&#x20AC;&#x2122;ana na latinski 1143., pri~e o Halidu ibn Jezidu 1144., te Hvarazmijevog djela Algebra 1145.). Ogroman broj alkemi~arskih natuknica u djelu Thomasa Aquinasa (Tome Akvinskog, 1235.-1271.), te iz komentara na Aristotelova djela koje je napisao Albertus Magnus (Sv. Albert, 1200.-1280.), jasno je da je tema i u 13. stolje}u jo{ uvijek izazivala pa`nju i imala puno poklonika. Albertus je o~evidno poznavao djelo Ibn Sinaa i ostalih muslimanskih autora koji su na njega ostavili znakovit utjecaj; njegovo ukupno djelo o ovoj vje{tini koje je zaista obimno, karakteristi~no i po tome {to je svaku tvrdnju poku{avao razjasniti koliko je god mogu}e, a bio je vjerovatno prvi europski alkemijski autor koji je u svome djelu De rubus Metallicis et Mineralibus iz 1214. spomenuo koncept izdisanja, te me|u prvima koji su na Zapadu primjenili sumporìva teoriju porijekla metala. Njegov suvremenik, Roger Bacon, vjerovao je da se od alkemije itekako ima {ta nau~iti, pogotovo u prakti~nom, kemijskom domenu. Njegovo zanimanje bilo je ~isto eksperimentalno dijele}i alkemiju na njen teorijski ili spekulativni i prakti~ni ili operativni aspekt. Ovo, novo ili ponovno uvo|enje alkemije u Europu karakteristi~no je po usponu onoga {to Hopkins naziva pseudo alkemijom, odnosno pojavom cijelog niza ljudi koji su se zanimali za alkemiju, prou~avali literaturu i radili na alkemi~arskim recepturama u svojim laboratorijima, ali nisu znali ni{ta o njenoj vrijednosti. Te neznalice, kaè Pertney, tro{ili su godine svojih ìvota u laboratorijima bez ikakvog uspjeha u primjeni bilo kojeg od hermeti~kih na~ela. Nakon mnogo bezuspje{nih i jalovih godina, povrije|ene ta{tine, posramljeni neuspjehom, poku{avaju}i obe{tetiti se po~eli su govoriti najgore o onome u ~emu sami

Alkemija je sveta vje{tina, sveta umjetnost, sveta disciplina, te je stoga jednostavno ili makar precizno, definiranje alkemije, kao i svake druge autenti~ne, svete discipline izuzetno te{ko, ako ne i nemogu}e. Svaki poku{aj u tom smjeru neminovno sadrì mnogo pojmova tipa pretpostavka, mogu}nost, vjerovatno}aâ&#x20AC;Ś Svaka spolja{nja, izvanjska manifestacija, osobito u domenu autenti~nih, tradicionalnih znanosti, te stoga i umjetnosti i zanatstva, krije izvjesnu nutarnju, neuporedivo zna~ajniju, duhovnu vje{tinu, koja napose ishodi iz autenti~nog otkrovenja, to jest Objave. No, alkemija je, op}enito, spoj mnogih, naizgled, nespojivih oblasti u rasponu od drevnog puta duhovnog pro~i{}enja i preobraàja, te izvjesno posredno sredstvo pro{irenja svijesti i razvijanja sposobnosti uvida i intuicije; u isto vrijeme ona je misticizam i gotovo potpuna misterija, inicijacijski sistem vje~nih, snovi|enjskih, ezoteri~kih simbola koji imaju mo} mijenjanja svijesti i povezivanja ~ovjeka sa Boànskimâ&#x20AC;Ś

BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

nisu imali uspjeha. (Pernety, J.A.J., The Great Art). Europska alkemija tako, li{ena je svoga intrigiraju}eg misti~kog aspekta, svedena na ~isto fizi~ku znanost proizvodnje zlata. Ovakvo pogre{no tuma~enje, tvrdi Hopkins, isplivalo je na povr{inu zbog toga {to nije bilo genijalnog uma (Dàbir/Geber), da porodi novu alkemiju u Europi, nije bilo novih otkri}a iz muslimanskih laboratorija da utisnu vrijednosti alkemija na prakti~ni svijet, izgledi alkemije bili su beznade`ni u znanstvenim istraìvanjima prirode tvari, bili su zaista jadni. Vjerovatno najve}i alkemi~arski um 13. stolje}a bio je Thomas Aquinas. Njegova li~na istraìvanja bila su svedena na minimum, ali su zato njegovi komentari Velikog Djela imali veoma veliki utjecaj na njegove suvremenike. Osnovna funkcija alkemi~ara, pi{e Aquinas, je preobraàj metala, to jest, nesavr{enih, na pravi na~in i bez obmane. (Taylor S.F. Alchemy). Nije iznena|uju}e stoga, da kada su se i najve}i umovi vremena posvetili komentariranju Velikog Djela da je za njima uslijedio veliki broj ljudi koji su bili spremni oku{ati se u njegovom prakti~nom segmentu, te se alkemija u u Europi 13. stolje}a {irila poput pozitivne zaraze, sve do 1661. Gr~ka alkemija Venecijansko-pari{kog rukopisa, koji se pojavio u [paniji oko 1150., u vidu obimnog prijevoda, ~iji autor je Gerard iz Cremone, imala je veoma malo utjecaja na ar-Razija i ostale Arape. Do 1250. alkemija je, ~ini se, ve} toliko bliska znanstvena oblast da je postalo mogu}e pisanje i izvjesnih enciklopedijskih djela, poput onoga Vincenta iz Beauvaisa, koji o njoj raspravlja prili~no razumljivim jezikom, a prije 1300. ona je predmetom o kojemu raspravlja i engleski filozof i znanstvenik Roger Bacon i njema~ki filozof, znanstvenik i teolog Albertus Magnus. Teorijsko prou~avanje alkemije, ~inilo se prou~avanjem kemije, jer europski jezici nisu imali neovisne rije~i kojom bi opisali znanost tvari, nego se prou~avala u kontekstu drugih formi promjene, na primjer, kretanja projektila, starenja ~ovjeka i sli~nih aristotelijanskih koncepata. S druge prakti~ne strane postojali su i zanatski priru~nici sa recepturama; me|utim, radovi Bacona i Albertus Magnus donose raspravljaju promjenu u kemijskom smislu, a Bacon alkemiju ~ak smatra op}om znano{}u prirode za koju gaji velike nade. U svakom slu~aju, kada je kona~no postalo jasno da je prevashodan cilj alkemije proizvodnja zlata, Europljani su prestali pruàti otpor i otvorili su se prema znanjima iz ove oblasti. Neke od najzanimljivijih alkemi~arskih rasprava potje~u iz 13. odnosno 14. stolje}a. Pretiosa Margarita Novella Petrusa Bonusa iz Ferrare (oko 1330.) zorno odraàva utjecaj skolasticizma i njegove tripartitne strukture. Peter prihvata mogu}nost preobraàja te tvrdi da je proces izuzetno jednostavan te da ga je mogu}e nau~iti za veoma kratko vrijeme, a u isto vrijeme priznaje da nikada sam nije uspio proizvesti zlato. Dàbirova (Geber) Summa perfectionis ~ak detaljno opisuje laboratorijske procese i alkemi~arsku opremu, a Precious Pearl poziva se na sumporono-ìvinu teoriju kao osnovu razumjevanja prirode metala, a alkemi~are upu}uju na matemati~ki precizan odnos ta dva metala u cilju ostvarenja Velikog Djela, te na zna~ajne izmjene u destilacionoj tehnici. Uvo|enjem pojma i faze kondenzacije prvi put po~inje etapa dugog kuhanja, {to Dàbir potvr|uje promjenom opreme i procedure, te detaljno opisuje kondenzacijsku aparaturu. Najve}i utjecaj na Zapadnu civilizaciju imali su svakako samostani, odnosno zajednice isposnika. Srednjevjekovni alkemi~ari bili su u mnogim slu~ajevima klerici - i to u~eni klerici iz jednostavnog razloga jer su oni bili jedini koji su u to doba

BEHAR 100

znali ~itati i pisati, a alkemija je neophodnim podrazumjevala ove dvije osnovne discipline. Do 1350. alkemi~arski traktati, ali i veliki broj knjiga sumnjivog kvaliteta, pa ~ak i sadrìne, ispunili su scriptoriume. Jedan od autoriteta pi{e i o neslaganju i razmiricama izme|u dvojice Arapa, Jahjaa Abindinona i Gebera Abinhaena ({to su najvjerovatnije dvije verzije istog imena Dàbir ibn Hajjan). O najpoznatijem dàbirijanskom djelu u Europi, Zbir Savr{enstava, sada se govori kao o autenti~nom europskom djelu pod nazivom Summa Perfectionis, autora latiniziranog imena, Geber. Otprilike u isto vrijeme po~inju se pojavljivati i pisana iskustva zaista autenti~nih europskih autora, poput ~uvenog djela pari{kog javnog bilje`nika Nicolasa Flamela (1330.-1418.), koji je tvrdio da je usnio okultnu knjigu, potom je prona{ao, s uspjehom je dekodirao uz pomo} znanstvenika, Jevrejina koji ga je podu~io misti~koj jevrejskoj znanosti Kabbale. Godine 1382. Flamel tvrdi da je uspio realizirati Veliko Djelo (proizvodnju zlata); ~injenica je da je iznenada postao bogat i da je njegovim donacijama odràvana nekolicina crkava. Alkemija 14. i 15. stolje}a pokazuje znakovito narastaju}i interes za alegorijske i misti~ke teme. Thomas Nortonovo djelo Ordinall of Alchimy (1477.) je gotovo ~isto pjesni~ko djelo o temi jogunaste prirode Djela, potrebi vrline za njegovo uspje{no okon~anje s jedne, a sa druge strane predstavlja zakriveni opis cjelokupnog procesa. U isto vrijeme pojavljuje se i veliki broj tekstova protiv alkemije, sa neukusnim i nepristojnim karakterizacijama alkemi~ara, poput Chaucerovog Canonâ&#x20AC;&#x2122;s Yeomanâ&#x20AC;&#x2122;s Tale (oko 1390.), pa ~ak i na slu`benoj razini papinskim bulama, Ivana XXII (1317.) i kraljevskim odlukama, Henryja IV. Engleskog (1404.), koje neposredno poga|aju sve koji se bave proizvodnjom zlata. Bez obzira ili ~ak, uprkos tome, sredinom 13. stolje}a, Roger Bacon, u svojim djelima u potpunosti prihvata mogu}nost metali~kog preobraàja i podsje}a na mnogostruke koristi koje bi ~ovje~anstvo iz toga moglo imati za ublaàvanje op}eg siroma{tva. Za njega je alkemija bila eksperimentalna znanost, te u svom djelu Opus tertium (1267.) on tvrdi da, iako mnogi primjenjuju ~isto alkemijske procese, veoma je mali broj onih koji znaju kako na~initi metal a jo{ manje onih koji znaju kako na~initi lijek za dugovje~nost. O istome raspravlja i Baconov mla|i kolega i savremenik, Arnold iz Villanove (1214.-1313.). Alkemi~ar Ivan iz Rupescisse (polovinom 14. stolje}a) insistira da je jedina svrha alkemije dobrobit ~ovje~anstva. Voda ìvota (aqua vitae, alkohol) otkrivena je ne{to prije 1300., nakon ~ega su se neki ljekari i nekolicina alkemi~ara okrenula

ZNANOST I DUHOVNOST

eliksiru ìvota kao svome primarnom cilju istraìvanja. John iz Rupescisse, katalonijski isposnik koji je pisao oko 1350., propisuje doslovno isti elksir za oplemenjivanje metala i ~uvanje zdravlja. Njegovi nasljednici multipliciraju eliksir, koji time gubi svoju jedinstvenost i kona~no postaje sasvim novi lijek, ~esto za osobita oboljenja. Medicinsku kemiju osmislili su muslimani, ali ona svoje prve pro et contra doìvljava u Europi. Pojavom Paracelsusa (1493.-1541.), koji je bio ogor~eni protivnik medicine, kako se ona poimala u 16. stolje}u, i jednako revnosan zagovornik narodnih i kemijskih lijekova. Do kraja 16. stolje}a medicina se podijelila u dva tabora za i protiv Paracelsusa, a alkemi~ari se masovno okre}u farmaciji. Paracelsianska farmacija vodila je ka modernoj kemiji, ali je proizvodnja zlata i dalje zadràla znakovit dio zanimanja, iako sa ne{to promjenjenim metodima. Stje~e se utisak da su mnogi vladali tajnom pravljenja zlata, ali isto tako i da su je mnogi naslijedili od drugih, odnosno da do nje nisu do{li vlastitim iskustvom. Ilustracije koje su u najve}em broju slu~ajeva sastavni, neizostavni i glavni dio knjiga, iako su od ranije imale ogroman zna~aj, u ovom vremenu stekle su osobitu popularnost, a ilustracije iz djela Splendor solis, koje su mnogo kompleksnije nego sam tekst, te predstavljaju izazoz ~ak i modernim istraìteljima ovog fenomena.

Od 15. do 17. stolje}a n.e. - moderna alkemija Cilj svih eksperimentalnih filozofa bio je odstranjivanje svih misterioznih, okultnih ili personaliziranih utjecaja i sila, te poku{aj poja{njavanja prirode na mehani~koj osnovi. Najve}i eksponent ovakvog pristupa bio je Robert Boyle (1627.-1691.), ~ije kemijsko djelo je uveliko utjecalo na europsku alkemiju. Osnovna namjera svih Boyleovih istra`ivanja alkemije i kemije bila je prikaz mekani~ke slike kemijskih reakcija; na taj na~in, rasvjetljavanje svih okultnih formi i osobina, te poja{njenje pona{anja supstancije analogijom ma{ine, poja{njavaju}i funkcioniranje svijeta kao velikog sata. Najve}i, su{tinski dio njegovog djela sadr`an je u poku{aju odstranjivanja starih ideja, osobito aristotelijanskih elemenata, koji predstavljaju samu osnovu alkemijske filozofije, {to je i u~inio u svome ~uvenom djelu The Skeptical Chemist (Skepti~ni alkemi~ar), ve} spominjane 1661. Rezultanta ovoga i nekolicine drugih djela iz istoga vremena bila je prava mala kemijska revolucija koja je u stvari, bila samo dio velike revolucije u gotovo svim eksperimentalnim znanostima. Alkemijske doktrine ~etiri elementa odbacile su ideje o atomima i supstancijama, ali to ni u kom slu~aju nije ozna~ilo i kraj alkemije. Djela Marsilia Ficina i sljedbenika pokazuju porast zanimanja za misti~ke tekstove kasne antike. Ficino je li~no preveo hermeti~ki Corpus (1463.) {to je utjecalo na razvoj i poimanje prirodne magije, astrologije i ~iste alkemije. U 16. i 17. stolje}u zanimanje za alkemiju je sve ve}e (ukoliko je ikada i opadalo), kada Zetzner (1602., 1622., 1659.-61.), Ashmole (1652.), and Manget

(1702.), prevode najve}i broj djela sa klasi~nih na europske jezike. Svjeìna renesansne alkemije najo~evidnija je iz djela Paracelsusa (1493.-1541.), koji je bio jedan od vode}ih filozofa prirode svoga vremena i prostora, i njegovih sljedbenika, koji su poput svojih prethodnika bili zainteresirani za preobraàj metala, ali vi{e za medicinsku kemiju, nego za ~istu alkemiju, ali isto tako i po doprinosu novom razumjevanju univerzuma i gotovo ~isto religijskoj prirodi njihove potrage. Prema njihovom shvatanju ~ovjek je u stanju spoznati svoga Stvoritelja posredstvom dvije knjige boànske objave, Svetog Spisa i Knjige Stvaranja, Prirode. Paracelzijanci neprekidno pozivaju na novi opservacioni pristup prirodi, za {to, vjeruju nema bolje znanosti od alkemije, te su, s tim u skladu, na~inili i alkemijsku interpretaciju - biblijsko poglavlje Stvaranje (Genesis), pri ~emu stvaranje pripisuju djelu Boànskog Alkemi~ara Koji je sve stvorio izvode}i iz neformirane materie prima, bezmalo kao {to alkemi~ari izdvajaju ~istu kvintesenciju iz proste i grube forme tvari. To }e potaknuti posebnu pa`nju prema dijelovim biblijskog teksta koji govore o stvaranju elemenata. Paracelsus je uobi~ajio koristiti Aristotelovu teoriju elemenata, ali je inovirao i u doktrinu uveo tria prima - na~ela soli, sumpora i ìve, {to predstavlja modifikaciju stare sumporno-ìvine teorije metala, s tom razlikom da je primjenjena na sve stvari, a ne samo na metale, te svijet interpretiranju alkemijskim pojmovnikom; na makrokozmi~koj razini kemijskim analogijama govore o meteorolo{kim pojavama, a na geokozmi~koj razini raspravljaju o razli~itim interpretacijama rasta minerala i porijekla planinskih izvora. U stolje}u izme|u 1550. i 1650. izbili su znakoviti sukobi na doktrinarnoj ravni izme|u paracelzijanaca i tradicionalnijih galenista, na ravni za i protiv kemijske farmakologije. Andreas Libavius i Daniel Sennert poku{ali su izmiriti stavove suprostavljenih koncepata, a njihov stav zauzeli su i sastavlja~i djela Pharmacopoeia, sa Royal College of Physicians u Londonu (1618). Po~etkom 17. stolje}-a Robert Fludd je otkrio da postoji sukob unutar samog korpusa kemi~ara, brane}i kemijski orijentirane rozenkrojcere (Rosicrucians) i daju}i svoju, misti~ki orijentiranu, alkemijsku interpretaciju prirode i nad-prirode serijalom izlaganja o makro i mikro kosmosu. Jean Baptiste van Helmont, koji nije bio ni{ta manje kemijski orijentiran filozof nego Fludd, detaljno je opisao preobraàj ìve u zlato malim komadom filozofskog kamena. Van Helmont je podràvao kemijsko poimanje ~ovjeka, ali je odbacivao makrokozmi~ko- mikrokozmi~ku analogiju. Godine 1650. John French je jo{ uvijek insistirao na tvrdnji da je isklju~ivo kemija pravo sredstvo poimanja stvari, na {to je John Webster (1654.) ustvrdio da je novu nauku potrebno na~elno utemeljiti na radovima i u~enjima Francisa Bacona i Roberta Fludda. Mogu}nost kemijskog zlata znanstveno nije pobijena sve do 19. stolje}a. âk je i racionalista i znanstvenik Sir Isaac Newton

BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

(1643.-1727.), na~inio nekolicinu eksperimenata iz ovog domena. Slu`beni stav prema alkemiji od 16. do 18. stolje}a bio je ambivalentan. S jedne strane, Vje{tina je, tvrdilo se, predstavljala izvjesnu prijetnju kontroli plemenitih metala i ~esto je zbog toga stavljana izvan zakona; s druge strane, korist koju su suvereni u svim dijelovima svijeta vidjeli u mogu}nosti proizvodnje vlastitog zlata bila je vi{e nego isku{enje. U europskoj metropoli alkemije, Pragu, sveti rimski imperatori Maximilian II. (vladao 1564.-1576.) i Rudolf II. (vladao 1576.-1612.) sponzorirali su ve}inu vode}ih alkemi~ara Europe toga doba. Me|utim, stvari za alkemi~are nisu bile ba{ tako sjajne kako izgledaju na prvi pogled. Godine 1595. Edward Kelley, engleski alkemi~ar i drug ~uvenog astrologa, alkemi~ara i matemati~ara John Deea, izgubio je `ivot u neuspje{nom poku{aju bijega iz zato~eni{tva u koje je dospio odlukom Rudolfa II., a 1603. izbornik Saksonije (Saxony), Christian II., utamni~io je i mu~io [kota Alexandera Setona, koji je putovao Europom i javno izvodio preobra`aje. Situaciju je dodatno zakompliciralo okretanje odre|enog broja alkemi~ara kako od proizvodnje zlata tako i od medicine, a prema kvazi-religijskoj alkemiji, koja je unekoliko podsje}ala na poku{aje Grka Synesiusa, Rudolf II. je postavio njema~kog alkemi~ara Michaela Maiera, za knjigovo|u i li~nog sekretara, iako su Maierova misti~ka i alegorijska djela bila daleko od proizvodnje bilo kakvog zlata, kao {to to nije tvrdio ni drugi njema~ki alkemi~ar Heinrich Khunrath (oko 1560.1601.), ~ija su djela dugo po{tovana zbog izuzetno slikovitih ilustracija. Konvencionalni poku{aji proizvodnje zlata nisu prestali sve do 18. stolje}a iako se alkemija u to vrijeme kona~no i definitivno okre}e religijskim ciljevima. Uspon moderne kemije izazvao je op}i skepticizam kako prema mogu}nosti proizvodnje zlata, tako i prema modernoj nauci koju se po~elo smatrati isuvi{e ograni~enom. Za razliku od znanstvenika Srednjeg Vijeka i Renesanse, Newtonov nasljednik i veliki francuski alkemi~ar 18. stolje}a Antoine-Laurent Lavoisier, svoje je zanimanje sveo na pobijanje i obeshrabrivanje onih koji su postavljali jedno od najzna~ajnijih pitanja tradicionalne znanosti uop}e, pitanje odnosa i veze ~ovjeka i kosmosa. Oni koji su istrajavali na tom tragu osjetili su izvjesnu sklonost alkemi~ara prema ovim pitanjima i tragali za njihovim odgovorima u tekstovima ezoteri~ke, duhovne ili pak ~isto zanatske-alkemi~arske prirode. Ova duhovna alkemija, ili Hermetizam, ~esto je povezivana sa Rosenkrojcerskim bratstvima, ~iji se Manifestoes (nepoznatog autora, naj~e{}e pripisivan njema~kom teologu Johannu Valentinu Andreu), pojavio u Njema~koj u prvoj polovini 17. stolje}a i privukao znakovitu pa`nju reformiranih alkemi~ara poput Michaela Maiera, ali i mnogih istaknutih filozofa nezadovoljnih mehani~kim karakterom nove nauke. U modernim vremenima alkemija je postala sredi{nja ta~ka interesiranja razli~itih grupa mistika. Stara alkemi~arska literatura i dalje se prou~ava u potrazi za dokazima, jer ~injenice potvr|uju da je drevno znanje

BEHAR 100

mnogo puta bilo dostupno ljudima u raznim vremenima i prostorima, ali je uvijek nestajalo iznenadno kao {to se i pojavljivalo.

Dosezanje unutarnjeg srebra ili unutarnjeg zlata Zlato i srebro bili su sveti metali ~ak i prije nego su postali jedinica komercijalnih transakcija. Oni su zemaljska refleksija sunca i mjeseca, te stoga tako|er i svih stvarnosti duha i du{e koje su u vezi sa nebeskim parom. Do po~etka Srednjeg vijeka relativne osobine dva plemenita metala odre|ivane su odnosom i vezom sa vremenom okretanja i smjenjivanja ta dva nebeska tijela. Isto tako, najstarije kovanice obi~no su na sebi imale prikaze ili znake koji su imali neke veze sa suncem ili njegovim godi{njim obrtnim kretanjem i promjenama. Za ~ovjeka predracionalisti~kih vremena, odnos i veza izme|u plemenitih metala i dva velika svjetle}a tijela bila je o~evidna, i cijeli svijet mehani~kih predstava i pojmova, kao i predrasuda bio je potreban da u~ini nerazumljivijim ovu samoo~evidnu vezu i prikaè je pukim esteti~kim slu~ajem. Simbol se nipo{to ne smije pobrkati sa pukom alegorijom, niti se smije posmatrati u kontekstu nekih maglovitih i iracionalnih ekspresija kolektivnog instinkta. istinski, prasimbolizam ovisan je o ~injenici da stvari, koje se jedna od druge mogu razlikovati u vremenu, prosotru, materijalnoj prirodi i mnogim drugim ograni~avaju}i osobenostima, mogu posjedovati i pokazivati isti su{tinski kvalitet. Oni se tako ~ine i izgledaju kao razlil~ite ekspresije, manifestacije ili produkti iste stvarnosti - koja je napose neovisna od vremena i prostora. Stoga nije potpuno ispravno re}i da zlato predstavlja sunce, a srebro mjesec; prije }e biti da se radi o slu~aju da su dva svijetle}a tijela i dva metala simboli iste dvije kozmi~ke ili boànske stvarnosti. Magija zlata tako ishodi iz njegove svete prirode, ili kvalitativog savr{enstva, a tek sekundarno iz njegove ekonomske vrijednosti. S obzirom na svetu prirodu zlata i srebra, njihovo pribavljanje i upotreba mogli su biti isklju~ivo sve}eni~ka aktivnost, kao {to je i kovanje zlata i srebra izvorno bio isklju~ivo prerogativ odre|enih svetih mjesta. Sukladna tome je i ~injenica da metalurgijske procedure u nekim takozvanim primitivnim dru{tvima prethistorijskih vremena, otkrivaju obilje njihovog sve}eni~kog porijekla. U arhai~nim kulturama, jo{ uvijek neupoznatim sa dihotomijom duhovnog i prakti~nog, a budu}i da je sve povezano sa unutarnjim jedinstvom ~ovjeka i kosmosa, priprema ruda uvijek se obavljala kao sveta procedura. Poput pravila, bio je to prerogativ sve}eni~ke kaste, ovoj aktivnosti pozvanih i predodre|enih boànskom zapovje{}u. Gdje to nije bio slu~aj, kao u odre|enim afri~kim plemenima koja nemaju vlastitu metalur{ku tradiciju, topioni~ar ili metalski radnik, kao neovla{teni uljez u sveti prirodni poredak, dolazio je u sumnju kao neko ko se upustio u bavljenje crnom magijom. Ono {to se modernom ~ovjeku ~ini praznovjericom - i {to, djelimi~no, preìvljava jedino kao prazno-

ZNANOST I DUHOVNOST

vjerica - u stvari je naziranje dubokog odnosa izme|u prirodnog poretka i ljudske du{e. Primitivni ~ovjek bio je vrlo svjestan da proizvodnja ruda iz materice zemlje i njihovo violentno pro~i{}avanje vatrom jeste unekoliko zlokobno, i pra}eno mogu}im opasnostima, ~ak iako ne raspolaè svim pokazateljima i dokazima kojima nas je historija metalur{kog doba tako obilno snadbjela. Za arhai~no ~ovje~anstvo - koje odvaja vje{ta~ki tvar od duha - pojava metalurgije nije bila jednostavno izum, nego prije otkrovenje, jer jedino boànska zapovjest moè ovlastiti ~ovje~anstvo za takvu vrstu aktivnosti. Od samih po~etaka, me|utim, ovo otkrovenje bilo je dvostrano; (…I spustili smo èljezo, u njemu je snaga velika i koristi ljudima… Kur’an, LVII:25). To zahtijeva osobitu obazrivost onoga kojemu je dato. Ba{ kao {to spolja{nje djelovanje metalurga sa rudama i vatrom ima ne~ega nasilnog, isto tako i utjecaji koji podsje}aju i vra}aju duhu i du{i - a koji su neizbje`ni u ovom slu~aju - moraju biti opasne i dvostrane prirode. Naro~ito, ekstrakcija plemenitih metala iz ne~istih ruda upotrebom rastvara~a i pro}i{}uju}ih agensa poput merkurija i antimona uz stalno prisustvo vatre, neizbje`no nosi suprostavljanje i otpor mra~nim i haoti~nim silama prirode, ba{ kao {to postizanje unutarnjeg srebra ili unutarnjeg zlata - u njihovoj nepromjenjivoj ~istoti i sjaju - zahtijeva i potrebuje ovladavanje svim mra~nim i iracionalnim nagonima du{e. Da postoji unutarnje zlato, ili radije, da zlato ima unutarnju i izvanjsku stvarnost, bilo je logi~no samo na kontemplativni na~in gledanja stvari, koji se spontano prepoznavala ista su{tina u zlatu i suncu. Ovdje je, i nigdje drugdje, leì korijen alkemije. Alkemija vu~e porijeklo iz sve}eni~kih vje{tina drevnih Egip}ana; alkemijska tradicija koja se pro{irila cijelom Europom i Bliskim Istokom, i koja je ~ak utjecala na indijsku alkemiju, priznaje kao svoga utemeljitelja Hermesa Trismegistosa, Trostrukovelikog Hermesa, koji je nerazdvojiv od drevnog egipatskog boànstva Thoth, boànstva koje je predsjedavalo svim sve}eni~kim umjetnostima, vje{tinama i znanostima, poput Gane{a (Ganesh) u hin-

duizmu. Izraz alkemija (alchemia) korijen povla~i iz arapskog alkimiya, za koje se kaè da potje~e iz staroegipatskog kême - koje upu}uje na crnu zemlju koja je bila oznaka za Egipat i koja tako|er moè biti simbol alkemi~areve materie prima. Postoji jo{ jedna mogu}nost, da izraz i pojam ishodi iz gr~kog chyma (topljenje ili livenje). U svakom slu~aju, najstariji postoje}i alkemijski spisi su na egipatskom papirusu. Nije iznena|uju}e da nisu sa~uvani nikakvi izvorno egipatski dokumenti, budu}i je su{tinska pojavna manifestacija svete umjetnosti i vje{tine, da se prenosi oralno; njeno smje{tanje i predaja pisanim putem obi~no je prvi znak njene dekadencije, ili znak straha da bi se verbalna predaja mogla izgubiti. Stoga, potpuno je prirodno da je ukupan Corpus Hermeticum, koji sadrì sve tekstove pripisane HermesuThothu, do nas do{ao na gr~kom i zaodjeven vi{e ili manje platonisti~kim jezikom. Da ti tekstovi nisu ni na koji na~in pseudoarhaizirana gr~ka tvorevina, dokazuje njihova duhovna plodnost. Dokazi sugeriraju da je i takozvana Tabula Smaragdina, Smaragdna Plo~a, dio Corpusa Hermeticuma. Smaragdna Plo~a i sama izjavljuje da je otkri}e Hermesa Trismegistosa, a {to se ti~e alkemi~arskih pisanih djela na arapskom i latinskom, ona je, ni{ta manje nego, pregled pravila njihove vje{tine. Ne postoje rani tekstovi Smaragdne plo~e. Do nas je do{la u prijevodu na arapski i latinski - bar koliko je do sada poznato - ali njen sadràj nagovje{tava i ukazuje na njenu autenti~nost. U prilog egipatskom porijeklu blisko-isto~ne i zapadne alkemije govori i ~injenica da se cijela serija zanatskih procedura povezanih sa alkemijom i snadbijevaju}i je mnogim od njenih simboli~kih izraza, pojavljuje kao povezana i dosljedna grupa, od kasnih egipatskih vremena na ovamo, kona~no iskrsavaju}i u srednjevjekovnim knjigama recepata. Ovaj korpus procedura, osim rada sa metalima i pripreme boja, odnosi se na izradu vje{ta~kog dragog kamenja i bojenog stakla, vje{tine koja nigdje nije tako cvjetala kao u Egiptu. [tavi{e, ukupna egipatska vje{tina obrade metala i minerala, i njihovo nastojanje da izvuku tajnu i dragocjenu su{tinu iz zemljane supstancije, pokazuje o~evidnu duhovnu vezu sa alkemijom. Kasna egipatska Aleksandrija bila je bez ikakve sumnje, topioni~arski kotao u kojemu je alkemija, uz druge kozmolo{ke umjetnosti, vje{tine i znanosti, dobila formu u kojoj je sada nama poznata, bez promjene u bilo kojem su{tinskom smislu. Isto tako mogu}e je da je u tom vremenu alkemija dobila i ne{to od izvjesnih gr~kih i azijatskih mitologija. Ali na to se ne smije, na bilo koji na~in, gledati kao na vje{ta~ko doga|anje. Rast izvorne tradicije podsje}a na rast kristala, koji sebi privla~i homologne ~estice, inkorporiraju}i ih sukladno svojim zakonitostima jedinstva. Od toga vremena na ovamo, uo~ljiva su dva toka u alkemiji. Jedan je svojom prirodom predominantno zanatski; simbolizan unutarnjeg djelovanja ovdje se pojavljuje kao ne{to nadodato profesionalnoj aktivnosti i spominje se samo povremeno i uzgredno. Drugi koriste metalurgijske procese isklju~ivo kao analogije, tako da se moè postaviti pitanje da li su ih uop}e primjenjivali izvanjski. To je uzrokovalo razliku izme|u zanatske alkemije - za koju se vjeruje da je starija - i takozvane misti~ke alkemije, za koju se pretpostavlja da se razvila kasnije. U stvarnosti, me|utim, radi se o dva aspekta iste tradicije, od kojih je simboli~ki aspekt nesumnjivo arhai~niji. Bez sumnje to }e iziskivati postavljanje pitanja, kako je mogu}e da se alkemija, sa svim svojim mitolo{kim osnovama, inkorpori-

BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

rala u monoteisti~ke religije, judaizam, kr{}anstvo i islam. Obja{njenje je da su alkemijske kozmolo{ke perspektive, odnose}i se na izvanjsku oblast metala (i minerala op}enito) i unutarnju oblast du{e, organski povezane sa drevnom metalurgijom, tako da je kozmolo{ka podloga, zajedno sa zanatom, preuzeta, jednostavno kao prirodna znanost (physis) u naj{irem smislu i zna~enju pojma, ba{ kao {to su kr{}anstvo i islam prisvojili pitagorejske tradicija u muzici i arhitekturi, i asimilirali ih u korespondiraju}u duhovnu perspektivu. Sa kr{}anskog stanovi{ta, alkemija je bila poput prirodnog ogledala objavljenih istina: filozofski kamen, koji pretvara proste metale u srebro i zlato, simbol je Krista, a njegova proizvodnja iz negore}e vatre sumpora i postojane vode ìve, podsje}a na ro|enje KristaEmmanuela. Asimilacijom u kr{}ansko vjerovanje, alkemija je bila duhovno plodonosna i produktivna, dok je kr{}anstvo u njoj prona{lo na~in, kontemplacijom prirode, koji je vodio istinskoj, pravoj gnozi. âk i lak{e je hermeti~ka vje{tina u{la u duhovni svijet islama. Na~elno, islam je bio spreman priznati bilo koju predislamsku umjetnost i vje{tinu koja se pojavljivala kao aspekt mudrosti (hikmah), kao izvjesno naslije|e prethodnih poslanika. Tako je u islamskom svijetu Trismegistos ~esto identificiran sa Enokom (poslanikom Idrîsom, a.s.). Bila je to doktrina Egzistencijalnog Monizma ili Jedinstva Postojanja/Bitka (vahdetu’l-vudùd) - ezoteri~ka interpretacija islamskog vjeroiskaza - koja je hermetizmu dala novu duhovnu os, ili, drugim rije~ima, ponovo uspostavila njegov izvorni duhovni horizont u njegovoj punini i oslobo|enom zagu{enja kasnog helenisti~kog naturalizma. U me|uvremenu alkemijski simbolizam, kao rezultat njegovog postepenog inkorporiranja u kasnu klasi~nu i semitsku misao, razvio se u {aroliko mno{tvo. Pored svega toga, odre|ene fundamentalne osobine, koje su odgovarale alkemiji kao vje{tini, ostale su nepromijenjene stolje}ima: nadasve nedvosmislen i izri~an plan alkemi~arskog djelovanja, pojedina~ne faze karakterizirane odre|enim simboli~kim procesima koje nije uvijek mogu}e ostvariti u praksi. Alkemija je ponajprije, u zapadno kr{}anstvo u{la preko Bizanta, a kasnije, ~ak i bogatije, preko [panije kojom su vladali Arapi. U islamskom svijetu alkemija je dosegla svoj puni procvat. Jâbir ibn Hayyân, u~enik {estog {i’itskog Imama Dà’fera as-Sadika, utemeljio je u osmom stolje}u A.D. (po Miladi Isa, a.s., prim.prev.) pravu {kolu. Stoga je bez sumnje ime Dàbir ostalo oznaka velikog alkemi~arskog znanja ~ije je ime, autor djela Summa Perfectionis, Italijan ili Gatalan iz trinaestog stolje}a, preuzeo u latiniziranoj formi kao Geber. Kada se, sa renesansom, dogodio ogroman priliv gr~ke filozofije, dogodio se i novi talas bizantinske alkemije na zapadu. U {esnaestom i sedamnaestom stolje}u {tampana su mnoga alkemi~arska djela, koja su do tada postojala samo kao rukopisi i u zainteresiranim krugovima kruìla manje ili vi{e tajno. Kao

BEHAR 100

razultat prou~avanje hermetizma doseglo je novi vrhunac; vrlo brzo je, me|utim, doìvjelo dekadencu. êsto se smatra da je sedamnaesto stolje}e donijelo puni procvat europskog hermetizma. U stvarnosti, me|utim, njegova dekadenca dogodila se jo{ u petnaestom stolje}u, i nastavila se brzo sa humanisti~kim i ve} temeljnim racionalisti~kim razvojem zapadne misli, kojom je svaki duhovni i intuitivni univerzalitet pa i u perspektivi li{en same svoje osnove. Istina je da su neko vrijeme neposredno prije modernih vremena elementi izvorne gnoze, koji su bili istisnuti iz oblasti i domena teologije kako unilateralno{}u sentimentalnog razvoja kasnijeg kr{}anskog misticizma, tako i agnosti~kim trendovima i kretanjima nerazdvojivim od reformatorskog pokreta, uto~i{te prona~li u spekulativnoj alkemiji. To nesumnjivo poja{njava pojavu da se odjeci hermetizma mogu prona}i i u djelima Shakespeara, Jakoba Boehmea i Georga Gichtela. Ne bismo se vi{e trebali zadràvati na historiji alkemije, koja, ionako, nije potpuno poznata, nesumnjivo i zbog toga {to se ezoteri~ka vje{tina uglavnom oslanja na usmenu predaju. Me|utim, ipak treba spomenuti jo{ jednu zna~ajnu stvar; ~injenicu da alkemijski radovi uglavnom nose fantasti~ne nazive, bez ikakve veze sa kronologijom, kao da njihovi autori i izvori, ni na koji na~in nisu èljeli o{tetiti predmetni tekst; jer, uprkos ~injenici da historijsko gledi{te i alkemijska mudrost nemaju nikakve veze jedno s drugim, ti nazivi (kao u slu~aju latiniziranog Gebera) naznake su doti~nog tradicijskog lanca, prije nego su autorski potpisi. Na pitanje da li je neki hermeti~ki tekst originalan ili nije, to jest, da li ishodi iz izvornoga znanja i iskustva hermeti~ke vje{tine ili je tek pukom prosudbom prisajedinjen predmetnom korpusu, odgovor ne moè pruìti ni filologija, a ni puka usporedba sa empirijskom kemijom; jedini kriterij je duhovno jedinstvo sa tradicijom napose.

Alkemija molitve Dokle god alkemija sadr`i znanost Prirode - a ona se sastoji od grubih ili tjelesnih i finih ili psihi~kih manifestacija - njeni se zakoni i koncepti mogu transponirati u domene drugih tradicionalnih znanosti, na primjer, ljudsku medicinu (koja ljudski organizam smatra nedjeljivom cjelinom), te isto tako u korespondiraju}u znanost du{e i terapeutike s njom u vezi. Mnogo zna~ajnije za nas, a u vezi sa ovim, je transpozicija alkemi~arskih perspektiva u misticizam, jer to nudi paralelu sa onim {to je ranije kazivano o kemijskom vjen~anju. Ovdje }emo se samo kratko posvetiti ovoj transpoziciji, na na~in indiciranja i amplifikacije, ne poku{avaju}i u}i u trag svim razgranavanjima. Unutar okvira misticizma, alkemija je ponad svega alkemija molitve. Ali i sam pojam molitva mora se pojmiti ne samo kao indiviudalna zamolba, nego prije kao unutarnje - a ponekad i izvanjsko - izgovaranje formula ili imena usmjereno prema

ZNANOST I DUHOVNOST

Bogu i zazivanje Boga, prema tome, dakle, osobita uzvikuju}a molitva. Istaknutost i posebitost ove vrste molitve po~iva u ~injenici da ponavljana rije~ ili fraza, kao sredstvo koncentracije, nije odabrana od strane ljudskog bi}a ili nekog drugog, nego ili u potpunosti ishodi iz objave ili sadrì Boìje Ime (ukoliko se ne sastoji i samo i isklju~ivo od ovog Imena). Prema tome, rije~ koju izgovara osoba koja moli je, zahvaljuju}i svome boànskom porijeklu, simbol vje~ne Rije~i i, na kraju krajeva, u pogledu njene sadrìne i blagoslovljenske mo}i, i sama blagoslov, Utemeljenje ove tajne (to jest, invokacije, zazivanja Boìjeg Imena) je, s jedne strane, u tome da su Bog i Njegovo Ime jedno, a s druge, da i Bog, Sam izgovara Svoje Ime u Sebi, dakle u vje~nosti i izvan svega stvaranja, tako da je Njegova jedinstvena i nestvorena rije~, prototip uzvikuju}e molitve, te ~ak, i manje neposrednom smislu, sva molitva. (Frithjof Schuon, Stations of Wisdom) Prema tome, u osnovi, Boìje Ime ili sveta formula uzvikuju}e molitve u vezi je sa trpnom (pasivnom) du{om, kao {to je Boìja Rije~, fiat lux sa pasivnom prirodom ili materiom prima svijeta. Ovo nas vra}a na korespondenciju (koju spominje Muhji‘d-Dîn ibn Arabî) koja postoji izme|u, s jedne strane, Boìje Zapovjesti (al-emr) i Prirode (tabî’ah), a s druge, sumpora i ìve, dvije osnovne, temeljne sile koje su u du{i (respektivno) relativno djelatne (aktivne) i relativno trpne (pasivne). U neposrednom smislu, a sa stajali{ta metoda, sumpor je volja, koja se ujedinjava sa sadrìnom rije~i koja se izgovara u molitvi, i djeluje na formativni na~in na ìvu receptivne, prijem~ive du{e. Na kraju krajeva, sumpor je prodiru}e duhovno svjetlo sadràno u svetim rije~im, poput vatre u kremenu, ~ija pojava izaziva pravi, stvarni preobraàj du{e. Ovaj preobraàj prolazi istim fazama koje su odre|ene i imenovane alkemijskim djelom, jer se du{a na po~etku stvrdnjava i o~vr{}ava okre}u}i se od izvanjskog svijeta, potom se rastvara kao rezultat unutarnje toplote, i kona~no, izmijenjena u nestalnu bujicu utisaka, postaje bespokretni kristal ispunjen svjetlo{}u. - Ovo je zaista najjednostavniji izraz na koji je mogu}e svesti taj unutarnji proces. Ako bi se podrobnije opisivao, bilo bi neophodno ponoviti gotovo sve {to je ve} re~eno o alkemijskom djelu, i povezati to sa unutarnjim djelovanjem molitve a unutar okvira korespondiraju}e duhovne kontemplacije. Bit }e dovoljno spomenuti da je alkemija molitve naro~ito i potpunije obra|ena u pisanjima islamskih mistika. Tu je ona u bliskoj i neposrednoj vezi sa metodom zikra, {to je arapski izraz koji se moè prevesti kao sje}anje, spominjanje i zazivanje, te isto tako i kao uzvikuju}a molitva. Ovdje sje}anje namjerava prizvati platoni~ki smisao pojma anamnesis, Dovoljan razlog za zazivanje (Boìjeg) Imena leì u tome da je sje}anje Boga; a to je, na kraju, svjesnost Apsoluta. Ime aktuelizira tu svjesnost, i na kraju, ovjekovje~uje je u du{i i u~vr{}uje u srcu, tako da ona proìma cijelo bi}e u isto vrijeme preobraàvaju}i i zauzimaju}i ga… (F. Schuon, Stations of Wisdom) Osnovni zakon ove vrste unutarnje alkemije nalazi se i u kr{}anskoj formuli Ave Maria, an|eoskom pozdravu. Maria korespondira oboma, materii prima i du{i u stanju ~istog receptiviteta, dok su rije~i an|ela poput produènja boànskog fiat lux. Plod Djevicine utrobe korespondira ~udesnom eliksiru, Filozofskom kamenu, koji je cilj unutarnjeg djela.

Prema srednjevjekovnim interpretacijama, an|eoski pozdrav Djevici mutans Evae nomen, Ave, zaista je obrnuto od Eva. To ukazuje na preobraàj kaoti~ne du{e u ~isto ogledalo Boìje Rije~i. Primjedbi da an|eli ne govore latinski, i da je Eva na hebrejskom Khawwa, mora se odgovoriti da u domenu svetog ne postoji slu~ajnost, te da stvari koje izgledaju najslu~ajnije u stvarnosti su predodre|enjske. Ovo obja{njava i za{to su u Srednjem vijeku i najsitnije pojedinosti Spisa, ~ak i sama imena, prou~avana i razli~ito tuma~ena sukladno njihovome simbolizmu - a sa nadahnu}em koje odbija svaki vje{ta~ki prijekor. Nadamo se da prethodno izlaganje moè posluìti spa{avanju duhovnog vidokruga koji odgovara alkemiji - kraljevskoj vje{tini ili kraljevskoj umjetnosti - od zavode}eg pojednostavljenja koje nerazdvojivo slijedi ~isto historijski pristup. Kao {to se predmeti u prostoru ~ine manjim {to su dalje, tako se i ono {to nam je daleko u vremenu ~ini reduciranim i pojednostavljenim u formi - a {to je ve}i duhovni jaz izme|u dva doba, i ono je isto tako. Izme|u na{eg doba i vremena kojemu pripada alkemija, jaz je gotovo nesamjerljivo {irok. Stoga ne iznena|uje da moderni istraìva~, bez ikakvog znanja o duhovnim umjetnostima i vje{tinama koje se u odre|enim kulturama prakticiraju do danas, alkemiju vidi kao kroz pogre{nu, obrnutu stranu dalekozora. Njemu nedostaje, kao po pravilu, ne samo doktrinarno zale|e koje bi mu omogu}ilo razumjevanje simboli~kog jezika alkemi~ara, nego mnogo zna~ajnije on oskudijeva i u mogu}nostima bilo kakve prakti~ne usporedbe koja bi mu mogla pomo}i u poja{njenju {ta je, u ovom domenu, mogu}e i vjerovatno. Prirodi - to jest, tjelesnoj i fizi~koj prirodi ~ovjeka i stvari - moè se pri}i iz mnogo uglova, te, budu}i je tako, svaka od dimenzija

BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

moè dogoditi da odre|eno sveto djelovanje izazove izvanjski, kozmi~ki odjek. Ovo je o~evidno i danas kod odre|enih {amanisti~kih naroda, poput sjeverno- ameri~kih Indijanaca. Alkemiju moramo smjestiti u takvo okruènje, koje je njen izvorni i odgovaraju}i dom, kako bismo opravdali odre|ena govorenja o utjecaju eliksira, od kojih se sva ne mogu uzeti u vi{em, ne- doslovnom smislu. Preobraàj prostih metala u zlato zasigurno nije pravi cilj alkemije, niti je ostvariv kada se traga samo i isklju~ivo za njim. [tavi{e, postoje dokazi u prilog vidljivoga postignu}a, magisteriuma reklo bi se, koji ne mogu biti jednostavno odgurnuti u stranu. Metalur{ki simbolizam tako je organski povezan sa unutarnjim djelom alkemije, da se u rijetkim slu~ajevima ono {to je realizirano na unutarnjem tako|er dogodilo i na izvanjskom planu - ne kao rezultat bilo kakve kemijske operacije, nego kao spontana izvanjska prate}a okolnost ne- uobi~ajenog duhovnog stanja. Slu~aj duhovnog preobraàja ve} je ~udo, i zasigurno nije ni{ta manje ~udo nego {to je to iznenadni nastanak zlata iz prostog metala. Japanski streli~ar iniciran u tajne Zena, moè pogoditi metu vezanih o~iju, ostvaruju}i du{evnu koncentraciju i unutarnje jedinstvo sa bezvremenom su{tinom trenutka odapinjanja strijele. Na isti na~in fizi~ki preobraàj metala znak je koji se manifestira izvanjski, unutarnje svetosti zlata i ~ovjeka - ~ovjeka, to jest onoga koji je upotpunio unutarnje djelo. koja korespondira datom stajali{tu je, ujedno i logi~no i prakti~no prili~no neiscrpna. Tako se, na primjer, moderna empirijska kemija moè protezati beskona~no, bez da njena otkri}a ikada, i u jednom trenutku, odstupe i udalje se od te osobite ontolo{ke dimenzije, koja je determinirana njenim premisama. S druge strane, tradicionalna znanost, poput alkemije koja to zasigurno jest, moè se baviti i razmatrati uz iste prirodne podatke (sa ni{ta manje logike) sa potpuno razli~itog - ali jednako neiscrpnog - stajali{ta. Kao primjer neka nam posluì tradicionalna medicina Kineza, Indijanaca ili Tibetanaca, ~iji metodi su prili~no strani i nepoznati modernoj koncepciji prirode, ali koji nisu, iz toga razloga, manje u~inkoviti. Moderna nauka ima neumoljivo oko za dje~ije pogre{ke na marginama tradicionalne kozmologije - ali koje nemaju ozbiljnijih posljedica. Ono {to, me|utim, ne}e vidjeti (ali {to oko duhovne vje{tine ili umjetnosti poput alkemije vidi izuzetno ozbiljnim i zna~ajnim) jesu vlastiti prekr{aji - prili~no nepredvidljivi u pogledu svojih posljedica - u vezi ravnoteè izme|u ~ovjeka i prirode, a da i ne spominjemo potpuno neopravdane tvrdnje o ukupnosti, i dalekose`nom i zaista, gotovo potpunom odricanju nadosjetilnog i netjelesnog, {to uosobljuje modernu nauku. Odnos i veza ~ovjeka sa svojim prirodnim okruènjem varira, ne samo teorijski, nego isto tako i prakti~no, i ne samo subjektivno, nego isto tako i sa stajali{ta okruènja napose. Fizi~ki svijet nije odsje~en od psihi~koga, iako osobita perspektiva ega uzrokuje da se psihi~ka sfera individualnoga bi}a ~ini unekoliko odvojenom i svojom vlastitom. U epohama i kulturama u kojima je ego-svjesnost manje zgru{ana a odnosom prema prirodi ne dominiraju predrasude ~isto racionalisti~kog izvanjskog izgleda, mnogo lak{e se moè dogoditi da snage du{e izvr{e neposredan utjecaj i bez mehani~ke intervencije izvanjskog svijeta. Ovo se osobito odnosi i ta~no je u slu~aju tradicija arhai~ne forme za koje pojave poput munje, ki{e, vjetra i rasta jesu su{tinski simboli. Ovdje se

BEHAR 100

Post scriptum U Historiji znanosti (History of Science), H. J. Sheppard alkemiju definira kao vje{tinu/umjetnost osloba|anja dijelova kosmosa od privremenog, vremenski ograni~enog postojanja zarad postizanja savr{enstva, koje je za metale - zlato, a za ~ovjeka dugovje~nost, besmrtnost i kona~no iskupljenje i spas. Vje{tina ~iji, prema svim raspoloìvim pokazateljima, prvi pisani tragovi dolaze iz drevnog Egipta. Alkemija vu~e korijene iz sve}eni~kih vje{tina drevnih Egip}ana. (i) kao svoga utemeljitelja priznaje Hermesa Trismegistosa, ‘trostrukovelikog Hermesa’, koji je u nekoliko navrata identificiran sa drevnim egipatskim boànstvom Thoth, boànstvom koje upravlja svim sve}eni~kim umjetnostima, vje{tinama i znanostima…, kaè Burckhardt.1 Ipak, ideja o vezi izme|u preobraàja prostih metala u zlato i ljudske dugovje~nosti, pojavljuje se u Kini najkasnije u 4. stolje}u p.n.e., za {to postoje pouzdani dokazi o alkemi~arskim aktivnostima na dvoru cara Han Wu Dia (vladao 140.-87. p.n.e.).2 Sam naziv i pojam alkemija’ (arab. alkimiya), ~ini se ima jo{ starije etimolo{ke korijene; drevni egipatski rije~ za ‘crnu zemlju’ kême, koja je bila jedna od osnovnih oznaka Egipta, a za alkemi~are toga doba i simbol famozne materie prima. Kako su se egipatske sve}eni~ke vje{tine prenosile gotovo isklju~ivo verbalno, prvi postoje}i pisani tekstovi koji govore o zapadnoj alkemiji su, naravno, gr~ki, porijeklom iz stare egipatsko-gr~ke hermeti~ke zajednice u Aleksandriji iz stolje}a koja su neposredno prije kr{}anske ere, prema Mary Anne Atwood,3 uklju~uju}i 1

Alchemy: science of the cosmos, science of the soul, Titus Burckhardt, Fons Vitae, 1967. 2 Zhou Yi Can Tong Qi: xin shi (novo tuma~enje Can Tong Qi), Liu Guo-Liang, San Min Publishing, Taipei, 2003, str. 4. 3 A Suggestive Inquiry into the Hermetic Mystery, Mary Anne Atwood, Yogi Publication Society, reprint izdanja Williama Tatea iz 1918, str. 22.

ZNANOST I DUHOVNOST

i takve li~nosti poput Plotina, Proklusa, Porfirija i Aupeliusa. Tokom slijede}ih hiljadu godina bizantinski Grci razvili su Corpus Hermeticum: Mogu}e je da je tu zbirku tekstova sa~inio bizantinski platonisti~ki u~enjak iz jedanaestog stolje}a Michael Psellus…4, ali Europa Corpus ne}e vidjeti sve do 15. stolje}a, mnogo vremena nakon prve pojave, pa ~ak i nakon poku{aja europske primjene alkemije. Muslimani, Arapi su, rukovode}i se Poslanikovim (s.a.v.a.) sunnetom i hadisom kojim se nalagalo i podsticalo na traènje znanja ~ak i u Kini, ve} u 7. stolje}u preveli veliki broj djela Platona, Aristotela, Pitagore (Pythagoras), kao i gr~kih, aleksandrijskih, alkemi~arskih tekstova. îni se da su se najprije koristili uslugama nestorianskih kr{}anskih prevodilaca koji su prevodili tekstove sa gr~kog na arapski, ali ve} u 8. stolje}u veliki broj muslimanskih u~enjaka vrlo dobro je vladao gr~kim jezikom. Gotovo od samog dolaska islama, alkemija je postala muslimanska znanost, tvrdi Ernest Scott,5 kako zbog ~injenice da je islam pomogao o~uvanju i preno{enju izvornih gr~kih u~enja u srednjevjekovnu Europu, tako i zbog izvornog arapskog doprinosa znanosti op}enito, pa i alkemiji. Vjerovatno naj~uveniji alkemi~ar poslije samog Hermesa, Dàbir ibn Hajjan, na Zapadu poznatili po latiniziranom imenu Geber, ìvio je i djelovao upravo u to vrijeme, na dvoru mo`da malo ~uvenijeg abasidskog halife Haruna al-Ra{ida. Burckhardt komentira: Islamski svijet bio je taj u kojemu je alkemija doìvjela svoj puni procvat. Dàbir ibn Hajjan, u~enik {estog {i’itskog Imama D`’fera as-Sadika, utemeljio je u 8. stolje}u cijelu {kolu, iz koje su izlazile stotine alkemi~arskih tekstova.6 Upravo ta {kola jedan je od najznakovitijih kamena temeljaca ali i miljokaza alkemije u njenom pravom i izvornom zna~enju. E. J. Holmyard, histori~ar alkemije tvrdi da je Dàbir bio poznatiji po nadimku as-Sufi,7 nego po svome vlastitom imenu, {to jednom naznakom ukazuje na dvije tvrdnje koje i danas izazivaju sporenja teoreti~ara. Prvo da je bio pripadnik zajednice koja je gajila specifi~nu islamsku doktrinu poznatu pod imenom sufizam/tesavvuf ({to sam tesavvuf povezuje sa vremenom neposredno nakon Plemenitog Poslanika, (s.a.v.a.), a drugo, da alkemija posjeduje sasvim druk~ije zna~enje nego {to joj je davano na Zapadu. Ukoliko se nastavi slijediti ista nit ona }e neminovno odvesti do Idris Shaha, ~ije referentno djelo The Sufis Dàbira priznaje kao velikog sufija, a o njegovom u~itelju kaè: D`’afer as-Sadik je veliki sufijski u~itelj ~ije se ime nalazi u gotovo svim lancima prenosilaca sufijske doktrine i znanja, koju alkemijom nazivaju i takvi vjerski i znanstveni autoriteti poput Rumija i Gazzalija.8 U stvari, mo`da prvi zabiljeèni spomen pojma sufi je upravo ovaj koji se odnosi na Dàbira ibn Hajjana, Gebera, alkemi~ara. Dva znakovita filozofska elementa poveziva sa … ranim stolje}ima islamske historije jesu Hermetizam i Pitagoreanizam, ~ije je prisustvo, itekako primjetno ~ak i u tako ogromnom korpusu pi-

sanih djela koja se pripisuju Jabiru ibn Hayyanu, koji je u isto vrijeme bio filozof i alkemi~ar. Filozofska dimenzija Jabirianskog korpusa o~evidno je misti~ke prirode, sa znakovitim prisustvom Hermeticizma, kakva su i kasnija djela islamske alkemije koja, u stvari, sluè kao kanal za prijenos hermeti~ke filozofije na srednjevjekovni Zapad. Kada se razmi{lja o sredi{njoj ulozi hermeticizma u Zapadnoj misti~koj filozofiji, nipo{to se ne smije zaboraviti neposredno islamsko porijeklo temeljnih tekstova poput Smaragdne plo~e (Tabula Smaragdina) i Turba Philosophorum, te stoga ni njihov zna~aj kao djela islamske misti~ke filozofije. O~evidno je, stoga, da se o islamskoj misti~koj filozofiji ne moè niti smije govoriti bez spominjanja u najmanjem hermeti~kih tekstova koje su islamski alkemi~ari kao i filozofi i sufiji integrirali u islamsku misao, kao i hermeti~kih tekstova ~iji su autori muslimani. Treba se, u ovom kontekstu, sjetiti da je, u stvari, filozof Ibn Sina znao i poznavao odre|ene hermeti~ke tekstove poput Poimandresa, te da sufi Ibn al-’Arabi pokazuje ogromno znanje Hermeticizma u svome djelu al-Futuhat al-makkijja (Mekanska otkrovenja ili Mekanska prosvjetljenja) i mnogim drugim djelima.9 Bez makar minimuma predznanja, cijela stvar moè izgledati prili~no konfuzna ili u najmanjem zbunjuju}a, je li, onda, sufizam alkemija, odnosno alkemija sufizam?10 Potencijalni istraìtelji ovog fenomena morat }e, vjerovatno, izvr{iti svojevrsno pred-istraìvanje u cilju potvrde, samoosvjedo~enja da su oba pojma u stvari, vje{ta~ki nazivi za daleko dublju tradiciju koja je za cilj imala sazrijevanje ~ovje~anstva, tradiciju koja koristi brojne na~ine, ako nije prejednostavno, odnosno unekoliko obezvrje|uju}e, sredstva i metode, ovisno o kvalitetu vremena, potrebi sredine, i mentalitetu ljudi koji su za nju i koja je za njih, neposredno vezana11 a koja (tradicija) postoji u svim, ma koliko razli~itim kulturolo{kim i religijskim okvirima, islamu, judaizmu, kr{}anstvu, taoizmu, budizmu... U Kini, na primjer, tradicija se okoristila prirodnom, uro|enom sklono{}u Kineza prema medicini, te i odatle, vjerovatno o~evidan naglasak kineske - alkemi~arske tradicije na traganje za lijekom za dugovje~nost odnosno besmrtnost. U Kini je bliska i neposredna veza izme|u alkemije i medicine o~evidna od samog po~etka, dakle od 4. stolje}a p.n.e.., vremena Tsou Yena.

sufizam, kao put samo-ostvarenja sadrì, kao i svaki autenti~an duhovni put, tri osnovna elementa, doktrinu, metod, i ‘alkemiju’ koja preobraàva du{u ~ovjeka. Na ovoj razini zna~enja sufizam u alkemiji otkriva gotov jezik kojim je mogu}e opisati ovaj aspekt svojih u~enja. [tavi{e, sufizam, u svojoj nutrini, sadrì duhovnu psiho-terapiju neposredno i blisko povezanu sa aspektom alkemije kao znanosti du{e.’ Islamic Science, Seyyed Hossein Nasr, World of Islam Festival Publishing, 1976, p. 203. 11 Ili, da se posluìmo sufijskim izrazom, spolja{nju formu u~enja odre|uju ‘vrijeme, mjesto i ljudi’.

The Way of Hermes: new translations of the Corpus Hermeticum, C. Salaman, D. van Oyen, W. Wharton, Inner Traditions, 2000, str. 85. 5 The People of the Secret, Ernest Scott, Octagon Press, 1983, str. 107. 6 Burckhardt, op.cit. 7 Alchemy, Eric J. Holmyard, Dover, 1990, reprint izdanja iz 1957., str. 69. 8 The Sufis, Idries Shah, 1990, Anchor books, reprint Doubleday izdanja iz 1964., str. 218. 9 Mystical philosophy in Islam, Seyyed Hossein Nasr, Routledge, 1998. 10 ‘Veza izme|u sufizma i alkemije uistinu je veoma duboka. Prije svega,

BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

Na drugim geografskim podru~jima i u drugim vremenima, lokalno primjenjiva projekcija i tradicije, te stoga i druk~ija koncepcija, izrodit }e druk~ije aspekte. Europski alkemi~ar iz 17. stolje}a Michael Maier, o ovom fenomenu razli~itih izvanjskih manifestacija, kaè: Povi{estru~enost i raznolikost je izvanjska formalnost, dok je istinitost isklju~ivo nutarnja stvar. Uzrok mno{tvu naizgled raznolikih bratstava je u mno{tvu poja{njenja i prijevoda zna~enja, ne tuma~enja, simbola i pojmova, a u skladu s vremenom, potrebama i okolnostima. Prava ‘zajednica svjetlosti’ moè biti samo jedna. I zaista, u 11. i 12. stolje}u, alkemija je bila samo jedan od tokova narastaju}eg prosvjetljuju}eg utjecaja na Europu, preko [panije i juga Francuske,12 filozofijom, poezijom i visokim obrazovanjem, na kojemu se naro~ito insistiralo na jugu Italije i na Siciliji tokom europsko-orijentalne dinastije Rogera II. i njegovog sina Fredericka II.,13 te samom idejom vite{tva, prije svega duhovnog (futvvet) i vite{kih, dakle duhovnih, bratstava.14 Robert iz Chestera je svoj prijevod Dàbirove rasprave Kitab al-Kimiya, zavr{io 11. februara 1144. Bilo je to prvo alkemi~arsko djelo koje se pojavilo u latinskoj Europi, te je tako mogu}e vremenski vrlo precizno odrediti po~etak Vje{tine u Europi, kaè Holmyard. U najmanjem, od tog trenutka, uprkos svemu, alkemija }e postati op}eeuropska opsesija najmanje slijede}ih 500 godina, a imena koja su svoj rad vezala za ovu tradiciju su, prema Mary Anne Atwood, izuzetna, Michael Scot, Albertus Magnus, Thomas Aquinas, Roger Bacon, i Raymond Lully, gotovo da su najzna~ajnije li~nosti 13. stolje}a; Nicholas Flamel iz 14., Elias Ashmole, George Ripley, Thomas Norton, Basilus Valentinus iz 15., te Paracelsus iz 16. stolje}a; i svi su bili alkemi~ari! Da postoji bilo kakva kronika ili pregled nesretnih doga|aja, ili samoubistava ~ak, bila bi najzorniji prikaz da je za mnoge alkemija bila samo jo{ jedna ili pak najve}a frustracija, za {to je osnovni uzrok i razlog bilo upravo nepoimanje ili nerazmi{ljanje o ve} spomenutom zna~ajnom na~elu-~iniocu vrijeme, prostor, ljudi. Thomas Aquinas (Toma Akvinski) zasigurno ukazuje upravo na tu ~injenicu kada kaè, da je …nastanak metala uvjetovan … i zahtijeva okultne operacije nebeskih kvaliteta, {to nije uvijek pod kontrolom alkemi~ara, tako da prevashodan cilj djelatnika u ovoj oblasti mora biti prire|ivanje uvjeta i okolnosti najpogodnij-

ih i najverovatnijih za funkcioniranje tih kvaliteta.15 Ernest Scott poja{njava: Sufiji insistiraju da odre|ene operacije, iako su sve procedure ta~ne, bit }e u~inkovite (ili, re}i }emo, razvojne) samo pod odre|enom kombinacijom okolnosti koje oni ukratko opisuju kao “pravim nastojanjem pravih ljudi u pravo vrijeme i na pravom mjestu.16 Bilo kakva slu~ajnost je, dakle, nemogu}a. Burckhardt kaè: Sedamnaesto stolje}e ~esto se smatra vremenom potpunog procvata europskog hermeticizma. U stvari, u stvarnosti, njegova dekadencija po~ela je jo{ u 15. stolje}u.17, {to je sa aspekta primjene spomenutog na~ela, da je svaki razvojni proces, djelatan je samo odre|eno, ograni~eno vrijeme prije nego po~ne opadati i raspadati se. Atwood najprije spominje najsvjetlije ta~ke europske alkemije, a potom nastavlja: ...ali s tim la`nim, podmetnutim mladuncima besposli~ara koji su ìvjeli na ra~un javne lakovjernosti … ljudi svih staleà, uvjerenja i intelektualnih stupnjeva, uz svu raznolikost poriva, motiva i zamisli, su, poput monomanijaka, tragali za Kamenom… Mnogi, bez ikakvog znanja niti stvarne naklonosti prema Vje{tini, uzurpirali su naslov Majstora, Vje{taka; ponekad svjesno obmanjuju}i, a ~e{}e, i sami obmanuti; sigurno je, da je na~elno, zbog povr{nih i ovozemaljskih pretenzija tih obmanitelja, svijet po~eo i jo{ uvijek prezire alkemiju, mije{aju}i izvornu doktrinu sa njihovim jadnim i odvratnim proizvodima; na àlost jo{ uvijek postoji problem razlikovanja i odvajanja varalica od majstora.18 Ali filozofi su vjerovatno bili zadovoljni; posmatraju}i djelatnu nesposobnost obi~nog krda, i kako malo vode ra~una o istini, odnosno, najve}em od svih ~uda ~udu prirode, u pore|enju sa svojim sebi~nim blagostanjem.19 Moglo bi se zaklju~iti po rije~ima ~uvene duhovne alkemi~arke iz 19. stolje}a (Mary Anne Atwood), da je ...alkemija…univerzalna vje{tina ìvotne kemije koja, fermentiranjem ljudski duh pro~i{}ava i kona~no rastvara... Alkemija je filozofija; to je filozofija, pronalaènjem Sofie u umu. Me|utim, ~ini se da je najbolji zaklju~ak donio sam Titus Burckhardt, Ne bismo se vi{e trebali zadràvati na historiji alkemije, koja, ionako, nije potpuno poznata, nesumnjivo i zbog toga {to se ezoteri~ka vje{tina uglavnom oslanja na usmenu predaju. Me|utim, ipak treba spomenuti jo{ jednu zna~ajnu stvar; ~injenicu da alkemijski radovi uglavnom nose fantasti~ne nazive, bez ikakve veze sa kronologijom, kao da njihovi autori i izvori, ni na koji na~in nisu èljeli o{tetiti predmetni tekst; jer, uprkos ~injenici da historijsko gledi{te i alkemijska mudrost nemaju nikakve veze jedno s drugim, ti nazivi (kao u slu~aju latiniziranog Gebera) naznake su doti~nog tradicijskog ‘lanca’, prije nego su autorski potpisi. Na pitanje da li je neki hermeti~ki tekst originalan ili nije, to jest, da li ishodi iz izvornoga znanja i iskustva hermeti~ke vje{tine ili je tek pukom prosudbom prisajedinjen predmetnom korpusu, odgovor ne moè pruìti ni filologija, a ni puka usporedba sa empirijskom kemijom; jedini kriterij je duhovno jedinstvo sa tradicijom napose.20

i predaje svih razvojnih procesa. Dana{nji Zapad nije u stanju razumjeti ovo na~elo niti ukupan koncept. 17 Burckhardt, op.cit. 18 M. A. Atwood, str. 39-40. 19 M. A. Atwood, str. 54. 20 Burckhardt, op.cit.

The Sufis , op.cit., str. 357-366. The People of the Secret, op.cit., str. 114-116. 14 The Sufis, op.cit., str. 245-253. 15 Alchemy, Holmyard, str. 107. 16 The People of the Secret, str. 117. On, tako|er, dodaje, na 122. strani, da je ‘(Roger) Bacon znao za na~elo “pravi ljudi na pravom mjestu u pravo vrijeme”, koje, napose, sadr`i zasebno na~elo li~nog, `ivog, usmenog prijenosa 13

BEHAR 100

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}

“Farukov cvijet” - gluhi smo i slijepi na patnju silovanih Dar autori~in da uo~i sitne femine geste ne ide ipak dublje u karakteriziranju njenih knjièvnih junakinja. One ostaju “predvidljivo” uronjene u tradiciju, u kulturu u kojoj se “zna” gdje je èni mjesto! I koliko to “moè” ènsko! Nemamo pravo pretvoriti ~ak ni knjièvnu kritiku u politi~ko-ratni~ku, idealizirati “svoju” zajednicu. Ozna~iti je samo kao program, i to politi~ki. I pri tom “zaboraviti” na osobnost silovanih èna, na njihove potrebe. Pi{e: Edina Smajlagi} Recenzenti romana “Farukov cvijet”, Meliha Terzi} i Fatmir Alispahi}, predstavit }e stil autorice Jasminke Ibrahimovi} kao saèt, onaj koji ùri ispri~ati pri~u, ukratko ne skre}e sa sièa jer – nema vremena/prostora. Rije~ je, naime, o kratkom romanu. Recenzenti tvrde da autorica nije u stanju i da ne zna odmaknuti se od sveprisutnih sapunica. Ostaje kod kratko}e koju name}e ùrnalistika, ~injeni~nosti koju podrazumijeva medijski na~in preno{enja poruka. No, budimo otvoreni, {to se usporedbe sa sapunicama ti~e, njih gledaju uglavnom i u velikoj ve}ini upravo ène. Kriti~ari tako rodno “odre|uju kvalitetu ànra“, a ne uo~avaju upravo prednosti, druga~iji pristup i na~in izraàvanja budu}i da upravo oni koriste stare obrasce tuma~enja, tj. ~itanja i kvalificiranja knjièvnih djela. Kratko}u, lapidarnost, jasno}u, izravnost, ~injeni~nost…takvu, kakvu nalazimo u romanu “Farukov cvijet”, nemaju, naime, samo novine i masmediji. Nije to odlika samo novinarskog, a ne moèmo tvrditi niti nekakvog “ènskog” stila, u knjièvnom diskursu prije svega. Niti odsustvo digresija, opisa s detaljima, pasaà s pi{~evim filozofiranjem i sl. Je li ba{ tako ili je pisac recenzije zapravo “o/stao” u svom mu{kom stereotipu “kvalificiranja” kada tvrdi da to jest: “pismo suvremene ène, dinami~ne, rastrzane obvezama i manjkom vremena da bi se zagledala u sebe”? Kod autorice ne ~itamo o detaljima silovanja bo{nja~kih èna za nedavnog ratnog klanja u BiH i Hrvatskoj jer se ona, pa tako niti njene fikcionalne junakinje, ne usude opisati detaljno jad i poniènje koji su doìvjele silovanjem. Naime, dirnule bi i u jo{ prebolno mjesto: u dru{tvene, kulturne osude i isklju~enja iz zajednice. Pa, niti Leila, glavna junakinja “Farukova cvijeta”, nikada, pa ~ak niti na umoru, o svom silovanju ne govori niti najdraòj joj osobi Faruku, osobi o kojoj je sanjala, za koju se udala, koju bez ostatka voli i po{tuje!

Dvostruka nesre}a silovanih èna Problem je to straha od ekskomunikacije. Izop}enja iz zajednice, iz kulturnog kruga, iz srca osoba za koje te silovane ène vjeruju da ih poznaju i vole! A to je onda vi{e nego {to je to nasilni “izgon” iz vlastita tijela nakon silovanja! Nesretne su nasilno u ratu iskori{tavane ène dvostruko nesretnije jer o strahoti koju su doìvjele i preìvjele nemaju kome ispri~ati svoju istinu. A i kada se odvaè govoriti, to su onda nekakvi lapidarni, “osvetni~ki” (politizirani)

100

diskursi. Neuropsihijatri, a niti drugi lije~nici i terapeuti, ne mogu sve zalije~iti (pa i kada im uspije puno toga popraviti). Nuàn je i pomak u dru{tvu, izmjena stava {ire bo{nja~ke zajednice o sebi, da bismo na koncu mogli pomo}i tim ènama, postati im uto~i{te. Te su nesretne sudbine pravi test na{e humanosti, zagledanosti u du{u i okrenutosti Bogu. Govorom, iscrpnim kazivanjem, bujicom rije~i… iscijelit }e se i njihova i na{a du{a od zla koje smo svi pre/ìvjeli. Svjedokinje - `rtve zlo~ina bile bi “ponovno ro|ene” kada bi iskreno razumijeli njihovu bol. Razumjeli tu uàsnu patnju, bez ostatka. Bez “garniranja” s politikom, obra~una i nadmetanja sa zlom, s neprijateljem, zlotvorima, s krvnicima. Moraju se na}i na~ini i putovi ne samo otvorenijeg govorenja o toj strahoti, o poniènju njihova tijela i du{e Jer, rat nije bio njihov. One ga nisu vodile izravno. Bile su – `rtve. Svi zajedno du`ni smo prona}i putove izravna suo~avanja sa svojim tradicijskim predrasudama o èni, njenoj ulozi, njenoj seksualnosti. Ratovali su mu{karci. A primitivni osvaja~i, navodne “mu{kar~ine“, su silovali tu|e ène kako bi pokorili druge, na{e mu{karce. Na{i mu{karci to moraju spoznati. I aktivnije pomo}i, pokazati vi{e empatije! Rat je ve} bolesni, tradicijski pa i dominiraju}i sebeljubivi patrijarhalni svijet “prelomio” preko èninih le|a, èninih utroba. U bestijalnim orgijanjima silovane ène, Bo{njakinje, su postale – trofeji, osvojena, slaba, neobranjiva tijela. Brojevi koje su na svoju ogrlicu zlo~ina nizali krvnici. Postale su i ostaju, naàlost, osvojena tijela, razbijena tijela. A i zdrobljene du{e, jer nasilno su zatrudnjivale, ra|ale djecu…Ta djeca negdje ìve! A majka je majka!

Za{to {utimo? [to su ène, bo{nja~ke ène, o svemu tome, o toj uàsnoj traumi, dosad ispripovijedale? Premalo! Zbog ~ega tako malo, ako na{a tvrdnja nije to~na? Ta, proteklo je od tog orgijanja vi{e od 15 godina. Fikcija, posebice dramska, starim Grcima je bila i kolektivna terapija, dru{tveni korektiv, smjernica za zajednicu. Stolje}ima i prije i poslije Grka pri~a je lije~ila, podu~avala, budila ma{tu, poticala na kreativnost, uz to {to je stvarala ugodu i mobilizirala na prevladavanje neugode. Brojne izazove ipak lak{e rje{avamo uz pomo} obiteljskog, prijateljskog kruga. Stvaraju}i, odnosno, podiù}i prag empatije. Na temelju toga tzv. ìvotni treneri i savjetnici, novosmi{ljena zanimanja, danas vrtoglavo zara|uju. [utnja i patnja silovanih signalizira da kao kolektivitet, nismo niti taknuli “pra-

BEHAR 100

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}

vu” prirodu tog ènskog krika. Jer ga silovane zatomljuju. Na{i postmodernisti~ki na~ini de/kodiranja realiteta, odgonetanja i usustavljivanja pojavnosti starim simbolima uèglih i usirenih balkansko - patrijarhalnih sadràja, njihovu neprebolnu tugu jo{ vi{e marginaliziraju ili ignoriraju. Upozorenja, eto, i od g|e Ibrahimovi} kako je nu`no i knjièvnim ènskim diskursom, otvoriti se drugom, odnosno drugima. Primordijalna je to, prema Jacquesu Derridi (u “Drugom smjeru”) situacija: suodnos dviju strana (individua, nacija, klasa). Oduvijek je zapravo bitno otvoriti smjer prema drugoj strani a ujedno i njome bivati otvoren. Otvaraju}i temu o seksualnosti, o odnosu prema ènskoj seksualnosti, mogu}e da bi ohrabrili puno vi{e èna da progovore o svojoj patnji i iskustvu za koje sada znaju da ih “isklju~uje” iz zajednice. Danas se ~esto govori o raznorodnim vrstama nasilja, ali zaobilazi govor, posebice me|u Bo{njacima i Bo{njakinjama, o posljedicama ratnog nasilja. Uvijek ima i svijetlih iznimaka, kao {to je bilo tematsko izdanje ~asopisa Behar o silovanim ènama.

ti~ki program osvete i njena }e junakinja kazati: “Iza}i… Ostati ìva. Iza}i i ispri~ati, zapisati i nikada ne zaboraviti!”. I tu se tada ne govori nego o potrebi kolektivne homogenizacije i osudi zlo~ina. To jest nu`no, o tome nema uop}e dvojbi. Ipak valja naglasiti jo{ ne{to, a ~ini nam se neizmjerno va`no: da se valja okrenuti prema svakoj pojedina~noj patnji, razumijevanju pojedina~ne ènske patnje u ovom na{em mu{kom – patrijarhalnom, balkanskom svijetu koji, osim politi~ke, javne osude, ne samo da ne slu{a i ne èli znati, nego nije niti naviknut ~uti – osobni jad!

“Boli do nebesa. Silovanje je promatrala i njena sedmogodi{nja djevoj~ica…” Povjerit }e se prijateljici Mirsadi, koja je doìvjela isto - silovanje. Prijedor~anke, Krupljanke… ène - `rtve iìvljavanja. A kakvim je stereotipnim epitetima i kod autorice “oki}ena” ta èna - patnica: ona se “igra”, “neodgovorna je”, “nepromi{ljena”… Na samom po~etku rata, Leilin je mladi} Faruk ve} o svemu mudro porazgovarao s ocem, odlu~io se da valja braniti Bosnu. On je do te mjere domoljub “da su mu prijedorske ulice kao vene krvotoka”. I evo nas u politi~ko-programatskim vodama. Makar da se stereotipnost (uobi~ajeni, nau~eni obrasci pona{anja) promijeni u kasnijem karakteriziranju Leilina lika, ali niti tada. Kada s Mirsadom Leila bjeì iz Prijedora u Jajce, to~nije, u jaja~ko pitomo selo i tamo ih sustigne ratna oluja, Leila se suo~ava s barbarskim klanjem Mirsadinih roditelja, Mirsadinim ranjavanjem, poku{avaju obje pobje}i iz tog pakla i lutaju tri dana kroz {ume zara}enog podru~ja. Padnu u zarobljeni{tvo i budu mu~ki silovane. Ipak, autorica g|a Jasminka Ibrahimovi} svojoj glavnoj junakinji Leili “ne daje {ansu” da spozna to {to joj se doga|a. âk niti kada dozna za Mirsadino mu~ko mu~enje i smrt. Napisat }e tada: “Tu`na vijest se pretakala u bol, a bol u snagu.” Autorica naprosto kalemi svoj dru{tveni poli-

dana (sedmice) ponovo su je vratili u staru sobu.” J. Ibrahimovi} nas po~esto, neo~ekivano, razveseli kakvim lijepim arhaizmom, poput: “Jesen je bila na iskraju”. Dar autori~in da uo~i sitne femine geste ne ide ipak dublje u karakteriziranju njenih knjièvnih junakinja. One ostaju “predvidljivo” uronjene u tradiciju, u kulturu u kojoj se “zna” gdje je èni mjesto! I koliko to “moè” ènsko! Nemamo pravo pretvoriti ~ak ni knjièvnu kritiku u politi~ko-ratni~ku, idealizirati “svoju” zajednicu. Ozna~iti je samo kao program, i to politi~ki. I pri tom “zaboraviti” na osobnost silovanih èna, na njihove potrebe. Mogu}e je da je J. Ibrahimovi} (nastojimo njen kratki roman tako ~itati) èljela kod ~itatelja “proizvesti” upravo reakciju kao {to je moja: probuditi u svih nas svijest da jesmo konzervativni i nespremni krenuti dalje u pruànju pomo}i silovanim ènama patnicama, a time i samima sebi. Ostati pri tvrdokornom, stereotipnom mi{ljenju da je èna priroda-tijelo-bezumnost (i {to se tu ve} sve ne asocira, osim umnosti) zna~i samo jedno – shizofreno se bojati ènskog glasa. Naposlijetku, traèni smiraj ne}e do}i bez suo~avanja. Mo`da }e zazvu~ati pateti~no, ali “Farukovi cvjetovi” (silovane ène Bo{njakinje) nam na o~igled – venu! Nismo ih dosad dovoljno napojili, a kamo li nahranili svojim razumijevanjem.

@ivotinjsko i ènsko je “prirodno” Prvi susret dvoje glavnih junaka, Leile i Faruka, u Zagrebu pro{ao je (upe~atljivo je to opisala Jasminka Ibrahimovi}) mlako, uùrbano, oboje se instinktivno bore za egzistencijalno, nastoje tek preìvjeti, postali su progonjene ìvotinje. I “Faruk je shvatio da je njegova ljubav nakon svega {to je preìvjela postala sasvim druga; {krto je s njim pri~ala i sve vrijeme nervozno prstom vrtjela pramen kose”. Uz Bo`ju pomo} Leila i Faruk se oène, a zanimljivo je da se nikada, unato~ svemu Iz teksta autorice ne doznajemo, osim izvanjskih potvrda, na koje {to su propatili i podijelili, pa i najve}u ljubavnu sre}u, ipak tu najto Kur’anske na~ine njeni fikcionalni likovi prevladavaju i kako teù i najmra~niju, najdublje zakopanu tajnu o silovanju Leilinom “lijepe” te svoje “razbijene” ìvote. Bolno je i dramati~no u romanu nisu imali snage – preto~iti u rije~i, u razgovor. Autorica }e prikazano nerazumijevanje, gluho}a i po~esto, opet u stereotipu, vezati sljepo}a na ènsku patnju koju siloLeiline osje}aje uz prirodu (ili je to ipak Bez “garniranja” s politikom, obra~una i nadvane zatomljuju, skrivaju i gu{e… pred nau~ena spisateljska vje{tina jo{ iz metanja sa zlom, s neprijateljem, zlotvorima, s ljudima s kojima ìve, koje vole, do modernisti~kog razdoblja). Tako }e krvnicima. Moraju se na}i na~ini i putovi ne sakojih im je stalo i koji bi jedino i mogli zapisati, parafraziramo: Dok Leila promo otvorenijeg govorenja o toj strahoti, o ponipomo}i (koliko-toliko) prevladati lazi Zrinjevcem, zagreba~kim parkom ènju njihova tijela i du{e Jer, rat nije bio njitragediju koju su iskusile. u sredi{tu grada, prije nego {to }e je hov. One ga nisu vodile izravno. Bile su – `rtve. êsto }e u svom ispovjednom {tivu vlak odvesti u daleku [vedsku, ona se Svi zajedno du`ni smo prona}i putove izravna autori~ina glavna junakinja spominjati prisje}a “parka u Prijedoru”, a koji je sobu. Ovoga puta je to ~a|ava, betonssimbol njena djetinjstva, bezazlenosti i suo~avanja sa svojim tradicijskim predrasuka soba, smrdljivi sobi~ak. Uobi~ajena svjeìne mladosti, djevoja{tva, odrasdama o èni, njenoj ulozi, njenoj seksualnosti. {kripa vrata kada straàr donosi bljutanja… Ratovali su mu{karci. A primitivni osvaja~i, tavi ~aj i komadi} bajata kruha… I sveUz rijetke besmislene jezi~ne konstrunavodne “mu{kar~ine“, su silovali tu|e ène prisutna (kazamatska) crvena àrulja. kcije (koje bi lektori izbacili, da ih je aukako bi pokorili druge, na{e mu{karce. Mu~enica-`rtva “tone u vlastite o~i”… torica angaìrala): npr. “Nakon pet

BEHAR 100

101

IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA...

Kako je bosanski franjevac otac Peruan spasio Gazi Husrev-begovu knji`nicu U ~asopisu “Hrvatski krugoval” tijekom 1942. godine tiskan je tekst Re{ada Kadi}a o bombardiranju Sarajeva, 13. 4. 1941. godine… koji opisuje kako je umalo izgorjela Gazi Husrevbegove knji`nica, a potom i pri~u o tome kako ju je spasio mudri i dobri franjevac. Malo je gradova, koji su u svojoj pro{losti pretrpjeli toliko toga kao bijelo ~ipkasto {eher Sarajevo. Kuge su ga morile, vatre prìle, vode plavile, du{mani pobili, harali i krvarili, pa ipak je ostalo bijelo i ponosno. U svjeè proljetno jutro, na dan 13. travnja 1941., puno sunca i behara, koji se runio, pao je jedan od tih tragi~nih doga|aja, koji su zadesili {eher Sarajevo. Bilo je to onoga tjedna u kojem je u vi{e od 20 godina zaboravljeni grad na Miljacki imao tu kobnu sre}u, da postane trodnevnom prijestolnicom jedne tu`ne kraljevine koja je izdisala. Tim njegovim ina~e mirnim ulicama, tulile su sirene luksuznih ministarskih samovoza, u kojima su pretrpani zlatnim polugama naizmjeni~no jurili ministri bez ministarstva, banovi bez banovina i generali bez vojnika. [est dana prije, tj. na dan 6. travnja, Sarajlije su se uzbudljivo zabavljale. Na zapadnom horizontu promatrali su crne metalne ptice, koje su se uz prodoran pisak okomito spu{tale nad hangare Rajlova~kog uzleti{ta, od kojih su nakon svog uzlijetanja ostavljale samo u oganj pretvorene ru{evine. Jedna siroma{na, ali zato samoubila~ki nagnuta balkanska kraljevina, poku{ala je igrati se velikog rata. A kad su tjedan dana nakon toga obezglavljeni generali bez vojske, ministri bez mo}i i nervozni diplomati, koji su famozni beogradski pu~ jo{ prije desetak dana zalijevali {ampanjcem, pobjegli u ovaj ~udni grad na Miljacki i on je zahvaljuju}i njima do{ao na red. Vjekovni fatalisti s bijelom bradom iz orijentalne sarajevske Miro~a kavane prokleli su ih, jer su se gone}i njih i nad Sarajevom bile pojavile stra{ne metalne ptice, koje su starce prenule iz njihovog nujnog sna, a grad ispunile slutnjama. 13. travanj. Po~elo je neo~ekivano. Tuljenje sirena za uzbunu zaglu{ilo je jeku zvona, koja su brujala u suncem okupanom medenom jutru. A zatim iznenadno nad gradom je po~ela kruìti jedna od srebrnasto ~eli~nih ptica. îsto, sve u oblacima polako se spustila. U~inilo se da je ranjena, jer se za njome poput nevidljivoga traga otegao prodoran pisak. Padala je sve brè i brè, a zatim se, kad je ve} izgledalo da se sru{ila, naglo podigla i po~ela dizati, a strahoviti udar razlijegao se zemljom. Lijevi ugao ogromne po{tanske zgrade odletio je u zrak. Tisu}u o~iju prestravljeno su buljile. Eto, tako je po~elo. A u kasnom proljetnom popodnevu toga dana odigrao se doga|aj o kojem vam èlimo pripovijedati.

102

Podne je ve} bilo davno pro{lo. Sarajevo je leàlo pusto i osaka}eno. U njemu je vladao tuàn mir. Zatim se ponovno pojavila jedna od brojnih metalnih ptica, koje su toga dana kruìle nad gradom. Ba~ena bomba namijenjena valjda jednom od okolnih vojnih objekata, pala je u obli`nju Konak ulicu. Stari gorostasni kesten iz predvorja prve dàmije, zasa|en jo{ za doba Topal Osman-pa{ina vakta, zastenjao je i poput posje~enog diva naslonio se na niske lukove kamenog predvorja, koji, krhki, popucali. âs zatim, liznula je duga plamena zmija, koja je vitko puzala uz stupove Gazi Husrev-begove knji`nice i po~ela buktati…Proteklo je malo, vrlo malo vremena, kad se zmija pretvorila u plamenog zmaja, koji je smjerao pro`drijeti dragocjeno blago stare Gazine knji`nice; blago nad ~ijim su poùtjelim pergamentima tihi u~enjaci provodili dane i dane. Stolje}ima stara riznica puna knji`nog blaga Istoka i Zapada bila je u opasnosti… Tisu}e najskupocjenijih nau~nih i knjièvnih djela te ~etiri stolje}a stare knji`nice (uz more vrijednih rukopisa i dragocjenih pergamena) bilo je na dohvat ognju i izgledalo je, da }e od svega ostati samo tu`no zgari{te. U taj ~as niz prvu Konak ulicu, pojavila se neka neobi~na ljudska prilika, koja je, ogrnuta u sme|i fratarski habit, posr}u}i tr~ala. Bio je to poznati sarajevski franjevac, ~asni otac dr. Peruan, ili kako ga Sarajevo poznaje, siroma{ni fratar otac Perun. On se toga dana sa ostalom bra}om nalazio u obli`njem franjeva~kom samostanu, gdje je provodio dane u tihoj molitvi ili pomo}i, koju je pruào potrebitim. Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica u opasnosti, otac Perun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, da bi njeno divno blago moglo izgorjeti. Na àlost, pomo}i se nije moglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasa nazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne

BEHAR 100

IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA...

Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica u opasnosti, otac Perun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, da bi njeno divno blago moglo izgorjeti. Na àlost, pomo}i se nije moglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasa nazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne moèmo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo intervenirati samo u najnu`nijim i najteìm slu~ajevima. Napokon, nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.

Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posve slu~ajno. A onda se podigli predstavnici ~asnog sarajevskog muslimanskog sve}enstva u èlji da se zahvale ocu Peruanu. Na{li su ga u velikom franjeva~kom samostanu. No, siroma{ni fratar Peruan ovaj puta nije bio tako skroman, jer nakon {to ih je prijateljski saslu{ao rekao je, smije{e}i se: “E, ne moè samo tako. Kad mi donesete kilu prave jemenske kave, onda ste mi se oduìli”. I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kog samostana zamirisala prava jemenska kava, dug od 13. travnja bio je namiren.

BEHAR 100

moèmo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo intervenirati samo u najnu`nijim i najteìm slu~ajevima. Napokon, nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”. Otac Peruan je nakon tog odgovora gledao àlosno jo{ nekoliko ~asaka u velikog plamenog zmaja na kubetu stare knji`nice, koji je sve vi{e {irio svoja krila, a zatim je nemo}an i utu~en krenuo prema samostanu. Najednom, prolaze}i pokraj biv{eg banskog dvora, na vrhu Konak ulice, u neposrednoj blizini samog samostana, trgnuo se i zastao. Velika èljezna vrata dvora bila su {irom otvorena. Divan park bio je prazan i pust. Nigdje nikoga. Ni straè, ni sluìn~adi, ni gospodara. Sve se bilo razbjeglo. Toga trenutka u glavi se siroma{nog fratra oca Peruana rodila spasonosna misao. Potr~ao je kroz park, zatim kroz te{kim }ilimima zastrto predvorje, onda kroz hodnik uz stepenice i napokon kroz vrata bogato namje{tenog salona dvorca. Zadihan i uzbu|en zaustavio se tek u radnoj sobi “bana”. Onda se je pred la`ju, koja ga je prosvijetlila, prekriìo i dignuo brzoglasnu slu{alicu, okrenuo je broj i dobio vezu. Ponovno se javila vatrogasna straà. Otac se Peruan nije zbunio. Kazao je: “Ovdje banski dvor. Na brzoglasu ban Mihaldì}.” “Izvolite, gospodine bane?” ~uo je odgovor. “Slu{ajte, u blizini dvorca gori stara Gazina knji`nica. Nare|ujem da se odmah upute ljudi i da se poàr ugasi. Ako èlite provjeriti moj nalog nazovite me.!” I otac Peruan s nekim ~udnim olak{anjem u du{i spusti slu{alicu. Po~ekao je nekoliko trenutaka, ali se nitko nije javio. Umjesto toga za~uo se ubrzo prodoran pisak vatrogasnih trublji. Vatrogasci su bili stigli. Rijetki o~evici mogli bi posvjedo~iti da su pokraj vatrogasaca s ~eli~nim kacigama na kupoli knji`nice mogli vidjeti jednu hitru u fratarski habit obu~enu priliku, koja je gasila poàr s posebnim marom i samoprijegorom. Bio je to ~asni fratar otac Peruan, kojemu se i danas valja zahvaliti za spas Husrev-begove knji`nice. Ako me|utim mislite, da se ovaj zanimljiv doga|aj time zavr{ava, varate se. Vrijedno je da znate jo{ jedan zanimljiv detalj, pa da si do~arate staru patrijarhalnu Bosnu, kad su cestama gazili oci franjevci, pred kojima su se ljudi sklanjali s puta i smjerno ih pozdravljali. Naime, ~asni je otac Peruan o tome svemu skromno {utio. Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posve slu~ajno. A onda se podigli predstavnici ~asnog sarajevskog muslimanskog sve}enstva u èlji da se zahvale ocu Peruanu. Na{li su ga u velikom franjeva~kom samostanu. No, siroma{ni fratar Peruan ovaj puta nije bio tako skroman, jer nakon {to ih je prijateljski saslu{ao rekao je, smije{e}i se: “E, ne moè samo tako. Kad mi donesete kilu prave jemenske kave, onda ste mi se oduìli”. I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kog samostana zamirisala prava jemenska kava, dug od 13. travnja bio je namiren. Sada ponovno {utljivi starci u spa{enoj Gazi Husrevbegovoj knji`nici u Sarajevu spokojno provode dane, listaju}i mudra djela Istoka, ili pak prevr}u}i ùte, {u{tave pergamene.

Pripremila Edina Smajlagi}

103

“Jakima je svojstveno da budu strpljivi i vladaju sobom i kad ih osporavaju i kad im oduzimaju, i kad ih potvaraju. Samo slabi nari~u nad svojom sudbinom jer nisu sa sobom zadovoljni. Prestajemo da se dokazujemo onima koji nas ne vide, i da se branimo od svega {to nije dostojno odgovora, a ima za cilj da nas intelektualno iscrpljuje, da na{e stvarala~ke snage vra}a u sebe. Umjesto toga, okre}emo se suvremenom razvoju, pitanjima na{eg napretka i sukladnog `ivota me|u narodima.“ Rahmetli Muhsin Rizvi}: dio govora na Osniva~koj skup{tini KDBH “Preporod“, 2. maja 1991., u Zagrebu