Behar broj 99

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

l

GODINA XX

l

2011.

l

BROJ 99

l

CIJENA 20 KN

BEHAR

RIJE^ UREDNIKA: Sead Begovi}: Svi animoziteti i liblinzi uva`enog muftije

TEMA BROJA Filip Mursel Begovi}:

IZBOR IZ MLADE BO[NJA^KE POEZIJE Ervin Jahi}: Libijsko-bosanski pou~ak u stihu INTERVJU: Asmir Kujovi} U FOKUSU: Vesna Miovi}: Zgode iz vremena Dubrova~ke Republike i Osmanskog Carstva Edin Urjan Kukavica: Alkemija - vje{tina, znanost ili sveta umjetnost Aida Abad`i} Hod`i}: Osvrt na neke aspekte umjetni~ke produkcije u BiH 1990-ih Senad Hasanagi}: Osmanska tolerancija

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godi{nja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godi{nja pretplata 20 KM. Kunski `iro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Selma KUKAVICA

Tisak: “STAJER GRAF”, Zagreb

Tisak:

Tiskano uz financijsku potporu iz Dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

2

SADR@AJ RIJE^ UREDNIKA Sead Begovi}: Svi animoziteti i liblinzi uva`enog muftije

3

TEMA BROJA: MLADA BO[NJA^KA POEZIJA Filip Mursel Begovi}: Lirske zavjere pjesnika ponad nesklona svijeta – o mladoj bo{nja~koj poeziji

4

Kad zora razrje|uje strah (izbor iz poezije)

8

DRU[TVO SA OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U Ervin Jahi}: Libijsko-bosanski pou~ak u stihu

22

INTERVJU Asmir Kujovi} (razgovaro Filip Mursel Begovi}): Ne bih se usudio “ka~iti” s kulturtregerskom i literarnom mafijom oni u ovoj dr`avi dr`e prakti~no sve u svojim rukama

24

POVIJESNA ^ITANKA Senad Hasanagi}: Osmanska tolerancija: u pore|enju sa tolerancijom u evropskom okru`enju i njegovim aktima

29

Vesna Miovi}: Mudrost na razme|u: zgode iz vremena Dubrova~ke Republike i Osmanskog carstva

34

LIKOVNO OKNO Aida Abad`i} Hod`i}: Od oblikovanog prostora do prostora koji oblikuje: osvrt na neke aspekte umjetni~ke produkcije u BiH 1990-ih godina.

39 JEZI^NA PITANJA Amira D`ibri}: Jezi~ne osobitosti Pisma Resul-age i Sulejmana Agi}a knezu i dubrova~koj gospodi iz 1675.

43 ZVUKOMJER Damir Horvat Zacskai: Bulbuli & Ismet Kurtovi} – urbani ‘hrvatski’ sevdah

ESEJ: TOKOVI MISLI Sead Ali}: Kriza i mediji

50

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE D`elaludin Hod`i}: Uloga Islamskih informativnih novina Preporod u afirmaciji kulturnog identiteta Bo{njaka

52

^ASOPISI Edvin ]udi}: Kulturni opstanak @ivot-a na{eg doba

56

PRIKAZI I KRITIKE Sead Begovi}: Strpljivo nizanje bisera u nisku

58

Ajka Tiro Srebrenikovi}: Potresna svjedo~anstva s hladnog sjevera

60

ZNANOST I DUHOVNOST: Edin Urjan Kukavica: Alkemija – vje{tina, znanost ili sveta umjetnost

61

49

BEHAR 99

RIJE^ UREDNIKA

SVI ANIMOZITETI I LIBLINZI UVA@ENOG MUFTIJE Krajem pro{le godine predstavljena je velebna monografija pod naslovom “Islam i muslimani u Hrvatskoj” koju potpisuje najve}i vjerski autoritet muslimana u Hrvatskoj – muftija [evko ef. Omerba{i}. Na 712 stranica rasko{no opremljenog izdanja autor je pregledno obradio svekolike i `ari{ne povijesne trenutke muslimana u Hrvatskoj, te poku{ao biografski predstaviti uglednike i zna~ajnike koji su tu povijest gradili, na primjer: razdoblje predislamskog doba, zatim, islam i muslimani u Hrvatskoj u 16. i 17. stolje}u, islam i muslimani u novije doba, problem muftijstva i muftija, Domovinski rat u Hrvatskoj i udio muslimana i Bo{njaka u njemu. Posebno su interesantna poglavlja pod naslovom “Od inicijative do gradnje d`amije”, “Osnove islamske zajednice” te “Opisi islamskih zajednica u petnaestak hrvatskih gradova”, “Podrijetlo dana{njih muslimana u Hrvatskoj”, njihovi obi~aji i drugo.

Suvremenost koju je muftija `ivio i za koju je po mnogo ~emu dobrom zaslu`an - iscrpno je obra|ena. Po svemu sude}i pred nama je kompendij saznanja o hrvatskim muslimanima, ali koji podlije`e i nekim kriti~kim opaskama. Naime, uva`eni i cijenjeni muftija, za kojeg pretpostavljamo da je dostigao vi{i nivo na ljestvici samouzdizanja, i tim vi{e, ne bi si smio dopustiti nikakve malicioznosti te zalihu osobnih liblinga spram nekih uva`enih muslimana u Hrvatskoj. Isto tako, na drugoj strani, promicanje vlastitih adoranata kada je rije~ o zastupljenosti nekih imena koja zaista ni{ta ili malo zna~e na mapi hrvatske i bo{nja~ke – prije svega kulture, ali i povijesti. Suo~iv{i se s time, suo~ili smo se sa saznanjem da nije muftija jedini vrijednosni prosuditelj svega onog {to je muslimansko u Hrvatskoj.

Izostavljaju}i (sabotiraju}i) neke, kao {to su to istaknuti predstavnici i kulturni poslenici KDBH “Preporoda”,

BEHAR 99

Sead Begovi} primjerice: sve dosada{nje uspjehe ~asopisa “Behar”, obilni “Preporodov Journal”, @enski zbor “Bulbuli” (koji nastupa diljem ex Jugoslavije), Dramski studio (koji tako|er dobro djeluje), simpati~ni ~asopis za djecu “Jasmin” - to je naprosto neshvatljivo. Te su edicije i ostale djelatnosti na kulturnoj sceni Hrvatske postigli zavidnu prepoznatljivost – te takvi postupci uva`enog muftije zaista bolno odjekuju jer su ka`njeni upravo amblemati~ni predstavnici svog naroda u Hrvatskoj (…a to si znala~ki i po{teni ocjenjiva~ ne bi smio dopustiti). Preporodovi ~asopisi u vi{e su navrata, iako nisu dio institucije Islamske zajednice Hrvatske, tematskim brojevima direktno pronosili interese i programe te institucije.

“Preporodov Journal” jedini redovno i iscrpno prati rad Islamskog kulturnog centra Zagreb kao i svih drugih va`nih doga|aja koji su od vitalne va`nosti za Islamsku zajednicu. Tako|er, KDBH “Preporod” je prva bo{nja~ka kulturna udruga osnovana u Hrvatskoj od njene samostalnosti. Uz to, sam muftija je bio jedan od osniva~a. Neki }e to obja{njavati kao osobnom ta{tom strategijom s obzirom na neko ljudsko zamjeranje, zatim kao ranjivost i gordost, a to je nedopustivo – pitamo se tko pritom strada? Naime, svaki autor, bilo koje povjesnice, vodi rat s objektivno{}u pristupa te ponekad isti~e one sadr`ajne i strukturne elemente, biogra-

fizma i djela, koje su srodne njegovom poimanju.

Kako to da “Behar”, pitamo se, koji je zastupljen u “Hrvatskoj knji`evnoj enciklopediji, sa svim relevantnim podacima, kojemu je na Sajmu knjiga u Sarajevu, 2010. godine, dodijeljena prva nagrada Sajma za najbolji ~asopis i grafi~ku opremu, nije istodobno zaslu`io da u|e u muftijinu monografiju.

Na Sajmu knjiga Sarajevo Preporod je 2011. godine dobio Nagradu za `ivotno djelo na podru~ju izdava{tva. Takva eliminacija i zaobila`enje jednostavno je nemogu}a u vi{enacionalnoj Hrvatskoj, odnosno, u Hrvata katolika koji u svojim enciklopedijama nisu mimoi{li ni jednog Milu Budaka. No, ova (ne)namjerna oma{ka prire|iva~a knjige, s obzirom na navedene Preporodove uspjehe, i ne}e previ{e boljeti. Jedan od zaista znamenitih hrvatsko-bo{nja~kih umjetnika s europskom reputacijom, koji je tako|er nedostatno predstavljen, je Munir Vejzovi}. Upravo je on, jednom prigodom, kada smo pripremali njegovo predstavljanje u “Beharu”, na upit da li ga boli {to ga Bo{njaci uporno zaobilaze, pou~no odgovorio: “Kada te priznaju i nagra|uju i kupuju od Milana do Rejkjavika, zar da te boli {to te ne priznaju neki u Zagrebu i Sarajevu?”

Na kraju bih spomenuo i niz tipfelera u ovom izdanju, zatim, pomalo ki~asto grafi~ko i likovno ure|enje. No, to prije svega pripisujemo urednicima i redaktorima s amaterskom reputacijom.

Za{to se, primjerice, nije anga`irao vrhunski dizajner Fadil Vejzovi} ve} dva bezimena autsajdera. Kako rekosmo, vi{e boli minimiziranje nekih knji`evnika i likovnih umjetnika, ali i znamenitih branitelja Bo{njaka u Domovinskom ratu, primjerice brigadira Mesuda [abanovi}a. To dokazuje da uva`eni muftija ili ne zna njihove zama{ne opuse (zamjetne i u Hrvatskoj i u Bosni), ili je naprosto nemu{t kada je rije~ o modernosti.

3

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Lirske zavjere pjesnika ponad nesklona svijeta o mladoj bo{nja~koj poeziji (Izvadak iz pogovora knjige “Kad zora razrje|uje strah“ u izdanju KDBH “Preporod“) Pi{e: Filip Mursel Begovi} UVOD Sustavno prate}i srodne ju`noslavenske knji`evnosti, pa i tokom studija ju`ne slavistike, u poslijeratnom razdoblju devedesetih, kao i ostali zainteresirani, svjedo~io sam promociji mnogih mladih pjesni~kih osobnosti u sklopu ~asopisne produkcije. No, razo~aravalo me je {to nisam primje}ivao izrazitiju potrebu da se netko pozabavi mladom bo{nja~kom poezijom kao legitimnim podsustavom bosanske knji`evnosti. Naime, samim time {to je uvelike proizi{la iz “bureta baruta”, smatrao sam da mlada bo{nja~ka poezija itekako mo`e doprinijeti komparativnom prou~avanju srodnih ju`noslavenskih pjesni~kih modela poslije devedesetih godina pro{log stolje}a. Mo`da i stoga {to je politi~ka zbilja Bo{njaka tokom ratnih devedesetih, ali i ona dvijetisu}itih, bila, i jo{ uvijek je, kudikamo traumati~nija i slo`enija od one koju su kusali hrvatski, srpski i slovenski pjesnici, a time i tipolo{ki zanimljivija. Isto tako, sasvim je razumljivo da inzistiranje na nazivu bosanski ima i pri`eljkivani pomirbeni karakter. Tako|er, posve je opravdano da se usporedo s izradom izbora ili antologije bosanske poezije rade i nacionalne - bo{nja~ka, hrvatska i srpska. Na kraju krajeva, za{to bi se pjesnici razli~itih nacionalnosti u BiH, koji pripadaju istom nara{taju, nu`no razilazili u tematizaciji, primjerice, ljubavi ili urbanosti? Tim prije {to, u su{tini, ne postoji ni rigorozna jezi~na barijera koja ih dijeli, ali i zato {to su o~ito oslabili razlozi prijepora i umanjile se me|usobne predrasude.

Posve je mogu}e da je svjetonazorna i jezi~na razlika ve}a izme|u Bo{njaka u BiH i onih u dijaspori, nego izme|u razli~itih etni~kih skupina u toj postdaytonskoj zemlji. [tovi{e, nedvojbeno je tako ako se izbor radi “iznutra” (tj. ako ga kreira netko od aktera bosanskohercegova~ke knji`evne scene). Ovaj izbor, me|utim, na izvjestan na~in pogled je “izvana”. Ne `elim time isticati kako je on time i objektivniji, ali nesumnjivo je da pone{to druga~ije gledam na neke pojave unutar bo{nja~kog i bosansko-her-

4

cegova~kog knji`evnog korpusa. Svjestan ~injenice da ve}inu dana{njih antologija i izbora sastavlja “koterijski” kriterij, a ne onaj temeljen na objektivnom, neostra{}enom i neprivatisti~kom principu, ~ini mi se da je upravo taj “pogled izvana” u mom slu~aju prednost, a ne manjkavost. Sastavljati izbor iz bosanskohercegova~ke mlade poezije, kakav je sastavio Miljenko Jergovi} pod nazivom “Ovdje `ivi Conan”, za mene jednostavno nije bilo dovoljno izazovno iz nekoliko razloga. Prvi je da je takav izbor ve}, dakle, ura|en, drugi proizlazi iz toga {to smatram da ve}ina ponajboljih mladih pjesnika u BiH jesu etni~ki Bo{njaci, a tre}ega nalazim u svojevrsnom ispravljanju nepravde prema pjesnicima koji, za razliku od svojih kolega iz

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

susjedstva, nisu dobili zaslu`enu panoramsku verifikaciju pod zajedni~kim etni~kim nazivom.

Sve to nuka nas da druga~ijim o~ima gledamo i na stvaranje odre|enog broja pjesnika koji u sebi nose identitetarnu podvojenost, da ne upotrijebimo izraz “kompleks” dviju domovina ili genetski usa|ena sje}anja na neka zajedni~ka ishodi{ta. Kada govorimo o Bo{njacima ro|enim u Hrvatskoj i Srbiji, dakle, nemogu}e ih je svrstati u korpus bosanskohercegova~ke knji`evnosti jer on tada postaje geografski pojam, te je time naziv bo{nja~ki unekoliko u prednosti jer nije ome|en granicama i mjestom ro|enja. Ovaj izbor, iako svoje te`i{te ima u BiH, zanimljiv je i zbog svojih rukavaca koji se nalaze u Hrvatskoj i Srbiji odnosno Sand`aku. S druge strane, neto~no je, upravo zbog interkulturalnih i jezi~nih bliskosti ju`noslavenskih naroda, govoriti o nekoj vrsti dijasporne ili, u ovisnosti od kuta gledanja, manjinske knji`evnosti. Poezija naprosto ne trpi takva ograni~avanja i te{ko je pravdati postojanje manjinske poezije ili poezije dijaspore ili poezije u progonstvu kao neke zasebne kategorije koja zahtijeva poseban tretman. Pridjevak manjinski, iz perspektive Bosne i Hercegovine, Hrvatske ili Srbije, dobiva na smislu ako se poezija, primjerice, pi{e na talijanskom, ma|arskom ili romskom jeziku. Uostalom, nekom Hrvatu {tokavcu razumljiviji je bosanski jezik od onog pisanom na ~akavskom ili kajkavskom idiomu. Ervin Jahi} i Enes Halilovi} nisu manje bo{nja~ki pisci zato {to `ive u Hrvatskoj i Srbiji. Upravo je ta situacija izmje{tenosti, a ponekad zbunjuju}e raspr{enosti, poticajni radni zama{njak mla|e bo{nja~ke poezije. Rekli bismo, u duhu procesa decentralizacije knji`evnog stvaranja u Europi. Mlada bo{nja~ka poezija, koja nastaje u grani~nim podru~jima Europe i “sumnjivog” Balkana, intrigirat }e svojom komunikativno{}u i originalno{}u, a ovaj izbor, mimo bilo kakvih ideolo{kih premisa, barem se nadam, nenametljiv je poku{aj njena sustavnijeg istra`ivanja. Pritom on ne ra~una s bezrezervnim slaganjem i prihva}anjem kori{tenog terminolo{kog instrumentarija. Sigurno je, me|utim, da ne `eli biti linearna inventura, ali ni kona~na klasifikacija mlade bo{nja~ke poetske ponude jer je najte`e odrediti modelske jezgre koje su u stalnom pomicanju.

STRATE[KI POGLED I NABOJI SLI^NOGA I RAZLI^ITOGA Mo`da vi{e nego ikada dosad, pa i nakon trauma i stradanja u posljednjem ratu, osje}a se punina bo{nja~kog knji`evnog `ivota u sklopu nacionalne knji`evnosti, tim prije {to i mlada pa i najmla|a bo{nja~ka poezija ide ukorak s recepcijom o sebi, {to istodobno zna~i da ni knji`evnokriti~ka ni teorijska prosudba o njoj ne kasni. Stoga se ovaj izbor nema nakanu otkrivala~ki i periodizacijski odnositi prema novim imenima, nego kvalitativno (i u tom smislu,

BEHAR 99

naravno, selektivno) intervenirati unutar postoje}e mre`e mlade i najmla|e bo{nja~ke poezije. Pritom nije neva`no spomenuti i neke poetikolo{ke i komparativne srodnosti s mladom i najmla|om hrvatskom poezijom, a poveznica su pjesnici Bo{njaci koji su se rodili ili `ive u Hrvatskoj, i to upravo stoga {to uz svoj osvije{teni nacionalni identitet neminovno koriste znatne koli~ine knji`evnih postupaka iz hrvatskog i bo{nja~kog kulturnog prostora, posebno kad je rije~ o generacijskim suputnicima i suvrsnicima koji istodobno ulaze u knji`evnost prije i nakon posljednjeg rata.

Brojne poeti~ko-stilske sli~nosti unutar korpusa mlade bo{nja~ke poezije govore nam o kreativnoj pjesni~koj ma{ti pjesnika u ovom razdoblju; rije~ je, prije svega, o o`iljcima rata, premda su se, naravno, neomodernisti~ke i postmoderne nakane u bo{nja~kih pjesnika donedavno (i samo jednim svojim dijelom) oslanjale i na vlastitu tradiciju, odnosno na svoje “folklorno patrijarhalno naslije|e” (sevdalinka, balada...). To, me|utim, nije pravilo i osje}a se tek u natruhama.

Raznolikost formi svedena je na minimum (slobodni stih ili, ako je vezan, s nepravilnom rimom) i nije toliko izra`ena kao u stro`im pjesni~kim formama modernista s po~etka i sredine pro{loga stolje}a: M. ]. ]ati}a, H. Hume, S. Kulenovi}a, M. Dizdara, A. Sidrana, I. Horozovi}a, H. Hajdarevi}a, D`. Lati}a, R. Li~ine, Z. Klju~anina i tako dalje. Valja nam spomenuti i me|a{ne pjesnike (sad ve} srednje generacije) poput Semezdina Mehmedinovi}a, Selima Arnauta, Almira Zalihi}a, Amira Brke, Damira Uzunovi}a, Samira Hanu{e i Enesa Dazdarevi}a. Neki od potonjih autora, budu}i da su se prvom knjigom javili u devedesetima, zasigurno bi se (generacijski) na{li s mnogim pjesnicima uvr{tenim u ovaj izbor. Me|utim, autor izbora postavio je dobnu granicu koja ne ide ispod 1970. godine, smatraju}i da pridjevak mlada nije adekvatan za autore koji su dobrano pre{li ~etrdesetu godinu `ivota.

Dakle, {to to odre|uje mlado bo{nja~ko pjesni{tvo? Koje uzorite poetikolo{ke odrednice? Bit }e to uglavnom heterogeni pjesni~ki modeli koji su se utjecali prijevodima europske i svjetske poetske scene te, iako nesustavno i sporadi~no, pjesni~kim {kolama ili pravcima. Jednim dijelom te “posudbe” odnose se na susjede s prostora biv{e Jugoslavije, iako su one u ve}ini slu~ajeva obostrane, barem kada je rije~ o formativnim pjesnicima. Tako }e se autori koji su pjesni~ki manjak `ivotne perspektive preto~ili u nekovrsni neoegzistencijalizam - u slu~aju, na primjer, suvremenog slovenskog pjesni{tva - ugledati na egzistencijalisti~ku praksu Dane Zajca.

Manjak intertekstualnih zahvata, koliko nam je poznato, uglavnom je u koliziji sa sli~nom situacijom na prostorima biv{e dr`ave. Grafi~ka, vizualna, foni~na i gestualna poezija trenuta~no ne posjeduje atraktivnost. Od njene privla~nosti odvla~e je senzacije i spektakli elektronskih

5

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

medija koji svojim stilizacijama i rje{enjima popunjavaju ono {to je intermedijalni pjesnik u ranijim desetlje}ima znao direktno, ad hoc intervencijama, ugra|ivati u poetski tekst. No, takav model pjesni{tva nikada nije posve za`ivio u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, prije se radilo o tradicionalnom modernitetu i njegovu kontinuitetu, odnosno ovisnosti jedne generacije o drugoj.

Jezik koji je toliko puta dosegnuo ono neizrecivo, pa i ono prazno ni{ta, odjednom pokazuje svoju mo} da izrazi ratnu zbilju, ali ne u poetskoj cijelosti, jer se ponekad srozava na dokumentarno i izravno, {to ga unekoliko i opravdava (ratna zbivanja ne predo~avaju se metaforama). Takav jezik, me|utim, jo{ ne pokazuje svoju nemo} u vlasti pjesnikove imaginacije kad `eli ovladati povije{}u. Kada je rije~ o ratnoj strahotnosti, pjesnik dose`e svoje poetske vrhunce onog trenutka kada se oslobodi patetike i ishitrenog domoljublja (kao {to je to nerijetko bilo izra`eno u Hrvatskoj). Tek kada, u ratnom po`ari{tu, pjesnik sebe gleda iz velike daljine, a nametljiva kategorija srca samo je neizbje`ni emocionalni iktus, iznad sje}anja na ono pro`ivljeno, pjesma zadobiva posve novi smisaoni rakurs.

Rat je dakle “pomaknuto” iskustvo jezika u poeziji u kojoj krhotine nikada ne}e zamijeniti cjelinu.

Utoliko posljednji bosanskohercegova~ki rat mladim bo{nja~kim pjesnicima uvelike ome|uje poeziju, na sre}u, bez ratnog pokli~a i mr`nje. U usporedbi s mladim pjesnicima u Hrvatskoj, Bo{njacima je poetski kompas jo{ uvijek hladni sjever koji se sporo otapa te je rat jo{ uvijek zahvalna tema.

O~ito, uspostavlja se neomodernisti~ka tradicija koja zasad nema potrebu za evolutivnim preobra`ajima koji se temelje na modernoj stilematici fenomenologije postojanja ili pak na hermeneuti~ki autoreferencijalnom stavu pri kojem je neupitan i neovisan vlastiti nacionalni identitet.

Tako|er, ispu{taju se iz zone interesa izravni duhovni izvori orijentalne poezije koji su nekad bili neizostavna popudbina bo{nja~ke poezije. No, zamjetno je ipak kombiniranje misti~nog iskustva, te domoljubno-ratnog, erotskog i socijalno egzistencijalnog. Druga bi pak poetska razina obuhva}ala odnos prema zbilji (svakodnevlju), bez stilskih ukrasa i uresa, bez figurativnosti i maniristi~ke ponesenosti. Dakle, na ovoj se razini `eli ne{to re}i, a ne razmi{ljati kako to re}i. Premda se dosad ~esto impostirala teza o “misti~no-~ulnim gibanjima” (Enes Durakovi}) u bo{nja~kih pjesnika, u novije se doba ona pojavljuju odjelito, u posve novim povijesnim okolnostima kao ezoterijsko (sufijsko) iskustvo i, na drugoj strani, kao ono ~ulno koje se osje}a poput kolanja tjelesnih sokova i eroti~nih trnaca {to je svakako primjereno mladosti. Ezoterijsko iskustvo, kao zamjetna osobitost, te{ko da u na{e doba mo`e biti nalik na arhetipsku magiju, ili na stilsko-izri~ajnu gusto}u magi~nog i ~ulnog kao u jednog Skendera Kulenovi}a.

Vjerojatno se sli~na iskustva crpe ne{to vi{e od Maka Diz-

6

dara, kada je rije~ o aluzivnim i alegorijskim mitskim iskustvima, misti~noj uznesenosti, mjestimi~noj zainteresiranosti za bogumilsku rije~ i njihovu simboli~nu ikonografiju, odnosno za pro{lost (u ovom slu~aju za netom odigranu). To }e se primijetiti u slu~ajevima kada mladi pjesnik `eli podsjetiti na autenti~nu bosansko-bo{nja~ku duhovnost. Ali on }e se kad{to ugledati i na dionicu Dizdareva intimisti~kog opusa, odnosno ljubavne pjesme (“Koljena za Madonu”), gdje }e saznavati o ljubavnoj `udnji bez koje se ne `ivi, ali mimo transcendentnih gibanja u tome, mimo `ene kao apsolutnog poetskog ideala i panerotskog misticizma, ve} kao ljubavne univerzalizacije stvarnosnog. Tre}i pjesni~ki velikan koji svoj karizmati~ni torzo duguje i izvanliterarnoj popularnosti jest Abdulah Sidran. Od njega su mladi pjesnici mogli preuzeti ~asovitost ljepotnog bljeska i njegovu za~udnost te opu{tenu stihovnu harmoniju doku~ive semantike. ^etvrti, i najmla|i, koji najizravnije emitira misti~na (sufijska) iskustva, i od kojeg se mogli podosta nau~iti, svakako je pjesnik D`emaludin Lati}, no ~ini se da mladi bo{nja~ki pjesnik izravno uzima s takvih formalno-stilskih izvora, barem kada je rije~ o ilahijama i kasidama. Tek bi valjalo istra`iti koja su stvarna zajedni~ka iskustva i radne pouke izme|u mladih bo{nja~kih pjesnika i pjesnika Bo{njaka iz Hrvatske koji imaju bilateralni knji`evni status (Ibrahim Kajan, Tahir Muji~i}, Enes Ki{evi}, Sead Begovi} i Ervin Jahi}) - iako su ona, ~ini se, barem zasad, minimalna - s obzirom na to da su oni dobili zaslu`enu verifikaciju unutar suvremene bo{nja~ke i hrvatske poezije.

Pa ipak, smatramo da je manje rije~ o suvremenom mnogoglasju mlade bo{nja~ke poezije, a vi{e o pjesmama koje svoju snagu nalaze u disparatnim podru~jima modernog objektivizma (to se mo`e odnositi i na neoavangardne istupe, dakle na ve} pojmljenu avangardu koja to vi{e nije), zatim na novu stvarnost (novu subjektivnost) ~ija sila te`e vu~e prema hipnoti~koj mo}i realnosti, zatim na putovima moralnosti (religijski rekvizitarij, ratna iskustva, unutra{nji svjetovi) i, naravno, na neumornoj dosjetljivosti (vrckavosti duha) i ironiji. Nije manje zna~ajan unos mitologema i teolo{kih pa i filozofskih utjecaja.

Pritom }e kaos jednog vremena, usuprot pjesnikovoj koncentraciji, ponekad poroditi spiritualnim, a to su tada pjesme i pjesnici iza kojih stoji ~vrst misaoni sistem, kao {to je to islamska kozmologija. ^esta prispodoba s engleskim ima`istima i simbolistima (pretpostavljamo, francuskim) od nekih kriti~ara (Enver Kazaz) posve je utemeljena jer ukazuje na osnovne odlike i vrline moderniteta, iako su pred nama samo njegove prezrele ina~ice koje se preta~u silinom europske i svjetske povijesti. T. S. Eliot samo je jo{ jedan od takvih prispodobivih (predobrih) uzora. Na ovom je mjestu neizbje`no jo{ jednom spomenuti zadnji rat, koji je uzrokom nesigurnih moralnih, intelektualnih i estetskih mjerila i koji ih

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

je preispitao, ne bi li pjesnici, oslanjaju}i se na fotografsku stvarnost i njenu objekciju, koja je formirala emocionalno-~ulne dojmove, uspostavili ravnote`u, bez zamr{ene jezi~ne mre`e i zatamnjenja smisla, a {to posebno prakticiraju pjesnici bliski “stvarnosnom” poimanju svoga lirskog osje}anja i pukoj evidenciji zbilje. Do`ivljaj rata neminovno poti~e univerzalnost koja proishodi iz zla. No, kako je pisao T. S. Eliot, “emocije poti~u sukob karaktera”. Dakle, ~ini se da mlada bo{nja~ka poezija u svojoj jezi~no-izri~ajnoj i tematsko-motivskoj ponudi otvara nove perspektive ne ome|uju}i ih trajno. Uostalom, i pojam “stvarnosno” ima svoj suton, prepu{taju}i pjesnicima nove jezi~ne izazove.

Jedinstvo pro{log i sada{njeg omogu}uje potpun ostvaraj dominantnog lirskog ja, jer su rijetki oni koji bje`e od svoje li~nosti te }e personalizacija objediniti disparatna iskustva. Identitarno je velika vrlina mlade bo{nja~ke poezije i ono poma`e da se ~itava jedna generacija u kauzalnim pomacima ne obezli~i. Dakle, zanatski zrela zaokru`enost u predo~avanju te prisutnost povijesnog diktata i tradicije sa~uvat }e ovu poeziju od razlivenosti. Zamjetna je i disciplina (ekonomija) emocija (prezentirana putem objektivnog korelativa {to je ujedno i ve} re~ena veza s T. S. Eliotom) uz u~estalu narativnost, jer obno} ostarjela mlade` jednostavno ima {to re}i, uz mnogo koncentracije i bez apstraktno hermeti~kih nakana i guste metaforike.

Iznimke, koje su tako|er uvr{tene u ovaj izbor, naravno, postoje. No, ve}inom se poku{ava oformiti dohvatni smisao i njegova preciznost, a ne imaginarni skup ideja i slika uslijed kojeg je primjetno prepariranje prepariranih ~injenica ili njihova recikla`a.

Namjesto lociranja ~vrstih poetskih koncepcija, razdiobe i periodizacije po poeti~kim modelima, ovaj izbor priklanja se kriti~kom katalogiziranju i interpretaciji pojedinih osobnosti. U tom smislu bit }e interesantan urbano-luzerski pogled na svijet koji posve razli~ito odjekuje kod mladih Bo{njaka jer je i on toniran ratnom faktografijom, opro{tajem i nezaboravom, a ponekad i crnohumornom autoironijom. Upravo zbog ratne aplikacije urbano-luzerski svijet predo~en je bez utopijske letargije. Kod pjesnika misti~ne provenijencije (ako nije rije~ o vrstama kao {to su kaside i ilahije), uo~ljiv je tako|er jedan fenomen. Iako, naime, nisu indiferentni na Bo`je prisu}e, ipak ne}e otvoreno zauzimati neki od religijsko-moralnih stavova s obzirom na atribute, simbole, ambleme, evokacije, po{tovanja itd. Ti }e pjesnici o`ivjeti vrednote starine koje fiksiraju u povijesne trenutke kao samobitne jezi~ne i kulturolo{ke entitete. Oni }e izvori{te svoga pjeva potra`iti u duhovnim imperativima koji tendiraju smisao i razloge “posljednjih pitanja”. Zatim, iako bi se jedna struja ovoga pjesni{tva, koja je postavljena u senzibiliziran odnos spram jezika, mogla imenovati kao “pjesni{tvo ozna~iteljske prakse” (Z. Mrkonji}), na oprezu smo s tim jer je hipermetaforizam i stilsko-jezi~ni ekvilib-

BEHAR 99

rizam, uop}e tekstualizam, zaista minimalno prakticiran u mladoj bo{nja~koj poeziji.

Ve} je re~eno da su zamjetni utjecaji novosimbolizma, a tu }e pojavu biti korisno reinterpretirati sociokulturolo{ki, kao zamor vanjskim zbivanjima unutar agresivne svakodnevice te uranjanje u unutarnji svijet knji`evnosti, zapravo u neprolazne vrijednosti. Stoga ne postoje zabranjena mjesta bo{nja~ke knji`evnosti - ni ona tekstolo{ka, ni ona semanti~ka. Za~udo, ne pretjeruje se ni s mjestima dru{tvene kritike i neposrednog anga`mana, pa iako su poruke odaslane, one su s poetskom, a ne dokumentarnom porukom. Neke nove tendencije u najmla|ih bo{nja~kih pjesnika, koji do sada nisu oknji`eni, dru{tvenu stvarnost tretiraju u izrazito satiri~nom tonu koriste}i se dosjetkom, kalamburom, persifla`om ili onim {to ruski pisci nazivaju pu~kom ~astu{kom. Na`alost, takva vrsta anga`iranosti ponekad ne dose`e kvalitativne visine ve} }e trajati kao potro{na roba, provokacija ili dnevni poriv koji obi~no dijelimo s drugima kao nasu{no potrebnu “zajebanciju”. Va`no je ovdje naglasiti da je ponu|ena tipolo{ka re{etka privremena, kao i ona aksiolo{ka, jer }e je ubrzo pjesnici osobno, a potom i drugi selektori sustavnije nadopuniti. Ovaj nacrt bo{nja~kog mladog Parnasa blizak je, primjerice, hrvatskoj podjeli poetske gra|e u sklopu mladog pjesni{tva, iako je obilje`je tradicije pjesni{tva scene ozna~enog kao i pjesni{tva ozna~iteljske scene karakteristi~no prije svega za hrvatsko mlado pjesni{tvo.

Dakle, nipo{to se ne bi moglo govoriti o dvije suprotstavljene modelske jezgre, jer }e se ipak dore~enija podjela odvijati po principu nositelja semiolo{ke i gnoseolo{ke modelativne matrice ili, po drugoj strani, nositelja filozofsko-ontolo{kog usmjerenja i postmodernog prijeloma iskustva jezika, dok je ona razina koja pripada bukoli~kim rapsodima uglavnom posvuda sli~na te je mladi zaobilaze ili koriste u fragmentima kao anakronizme.

Novi, mladi pjesnici uglavnom znaju {to ho}e re}i. Nema utopijskih gesta o novom ~ovjeku i novom svijetu kao {to to sugeriraju ekspresionisti~ki zamasi. Dominantniji su oni neoegzistencijalisti~ki, pri ~emu je Bosna ishodi{na to~ka pod kojom jo{ nije iscrpljena paradigma moderne i postmoderne. Nara{tajna heterogenost i izdiferenciranost autorskih poetika mjeri se tinjanovskim poimanjem knji`evnosti (poezije) kao “dinami~ne strukture u kojoj modelativna dominanta nastaje u procesu odnosa teksta s drugim tekstovima u odre|enom vremenskom i prostornom kontekstu”. No, iako stalno govorimo o stabilnom smislu, mladi bo{nja~ki pjesnik svjestan je dekonstrukcijskog poimanja po kojem je jezik neizbrisivo obilje`en nestalno{}u i neodre|eno{}u zna~enja.

Naposljetku, mo`emo zaklju~iti da se mladi bo{nja~ki pjesnici podjednako dobro slu`e konotativnim egzistencijalijama ugroze, arbitrarnim jezikom stvarnosti, kao i premisama islama temeljenim na osobnom iskustvu.

7

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

KAD ZORA RAZRJE\UJE STRAH – izbor iz mlade bo{nja~ke poezije Izabrao: Filip Mursel Begovi} U izbor iz mlade bo{nja~ke poezije, autora Filipa Mursela Begovi}a, koji je iza{ao sredinom 2011. godine, u izdanju KDBH “Preporod“, uvr{teni su sljede}i autori: Aras Bori}, Ervin Jahi}, Senadin Musabegovi}, Mirsad Sijari}, Faruk [ehi}, Mustafa Zvizdi}, Asmir Kujovi}, Damir Ov~ina, Haris Rekanovi}, Damir A. Sara~evi}, Sead Vrana, Aladin Luka~, Elvedin Nezirovi}, Sanid Zirak, Enes Halilovi}, [ejla [ehabovi}, Edina Osmi}, Adisa Ba{i}, Anila Gajevi}, Ajla Terzi}, Adnan @etica, Nadija Rebronja, Bjanka Alajbegovi}, Naida Mujki}, Almin Kaplan, Dinko Kreho, Emina D`aferovi}, Jasmin Saletovi}. U izboru pripremljenom za ~asopis “Behar” predstavljamo samo dio iz bogate pjesni~ke produkcije mla|ih pjesnika.

Ervin Jahi} (1970.)

Ervin Jahi} se s prvim pjesni~kim istupima javlja u sklopu hrvatskog knji`evnog korpusa i, kao Bo{njak, do danas zadr`ava bilateralni status unutar dviju knji`evnosti. Na po~etku kao pjesnik najdublje `udnje spram jezika, s vjerom u njegovu dinami~nu mre`u koja emanira beskona~ne jezi~ne kombinacije, s vremenom se priklonio (obratio) umna`anju i nadziranju pjesmovnog smisla te u njemu postupno otkrivao impulse transcendentnog. Time je elegantno izbjegao komunikaciju s generacijskim “skidanjem do gole ko`e” i popularno puko prepisivanje stvarnosti, posebno stoga {to se nije htio rije{iti lijepog metafori~kog oslikavanja.

Knji`evno obrazovan, posve prijem~ljiv za suvremene izazove (ne samo kao pjesnik, ve} i kao esejist i antologi~ar), postao je pjesnikom koji umije ezoterijski do`ivljavati po~ela - da se ne istro{e u egzistencijalnoj muci. S druge strane, Jahi} umije zaroniti u svijet, i to vrlo anga`irano, {to nam predo~ava njegova izvrsna knjiga “Kristali Afganistana”. On }e tako u inverzivnom postupku, u nekim pjesmama, namjerno hipertrofirati opise zlostavljanja (pjesma “Guantanamo”) ne bi li jo{ jednom podsjetio na njih - na strahote koje su drugi ~inili muslimanima. I naravno, shva}en je kao pjesnik koji umije prepoznati rituale svakog totalitarizma. Kao funkcionalist i akcionist, on skida koprenu s prakti~ne stvarnosti, koju preispituje, ali je istom di`e na vi{u potenciju. Jahi} najve}e po{tovanje iskazuje eti~kim principima, a ponajvi{e kada sebe privodi Vrhunskom principu.

Mogli bismo re}i da je rije~ o pjesniku posve iznimne i rijetke geste, koji svojim stihovnim teizmom {iri opseg vi|enja usuprot svjetovnom oportunizmu. U nekim lapidarnim iskazima - “molitvama” zazivat }e: “Bo`e /obdaruj me milo{}u,/ znam sadr`aj”. Stihovi su mu garnirani islamskim simbolima, naj~e{}e alegorijskim pri~ama sufijskoga porijekla, a i mjestimi~ni judeokr{}anski elementi tako|er formiraju njegovu neomodernisti~ku lirsku misao. Jahi} je s jezi~nom hipertrofirano{}u, zatim ezoteri~no{}u i sa slikama fotografirane stvarnosti znala~ki pro{irio slobodu svoga poetskog kretanja i onda kada emitira ljubav (spram drugog, prema obitelji), kao i ono spiritualno ili politi~ki anga`irano.

8

Moj obra~un s rakom Kad preseljavao je moj dido, Bilo mi je va`no ne bit sam.

Od njegove smrti {titio me zid Zajedni~ke na{e ku}e, Spojenog dvojnog objekta.

I htio sam nekako Da ta uzbuna potraje, Da taj ljudski mete` u mom i `ivotu moga dide Barem vje~no traje, Ali da ga rak ne ruje Svojim podmuklim klije{tima po grlu i plu}ima.

Htio sam, naime, produ`it svoj `ivot Njegovim `ivotom.

Sve se zbilo munjevito kao na nekoj reklami; Nisam mu iz plu}a Znao izvu} raka na suho I {~epat ga za glavu Kona~no obra~unavaju} s njime, Nisam ga umio prona} u mr{avom Arhipelagu didinih plu}nih gulaga.

Skrio se kako i dolikuje podmuklici.

Godine su prolazile, A ja sam svejednako mislio, A i danas mislim,

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Da je moj dido zbog ne~ega I dandanas na tavanu na{e ku}e I da `ivi tajno.

Da nas sve gleda iz potaje Jer mu je tako dra`e.

I da ima akvarij i raka u njemu Jer ga je umio pripitomit.

Bo`e, Kakav je to ~ovjek bio!

Moj dido I od raka je umio napravit prijatelja.

I povijest glazbe Znat }e takozvane bizarne stvari Znat }e sve o mrtvim i `ivim jezicima I onima koji su na umrlu U tamu ljudskih du{a }u ga uputiti U slutnje i zanose glazbenih genija O svakodnevici glasovitih filozofa znat }e naizust Nietzsche i Schopenhauer mu ne}e biti mrski Sve o sablastima vjekova imao bi znati sin moj Kad me jednom bude pitao, a jednom ho}e svakako, Re}i }u mu ~emu slu`i znanje

Cipele Kad me jednom bude pitao sin moj Kad me jednom bude pitao, a jednom ho}e svakako, Moj sin gdje i {to sam bio, kakve sam `ene ljubio, O ~emu sam sanjao, koje knjige sam ~itao, Jesam li se ~esto tukao, u kakve slike sam zagledao, Ma kad me jednom o svemu bude pitao, Re}i }u mu, tako mi Boga, O tre{nji uz roditeljsku ku}u s koje sam vi{e puta Padao naglavce premda je pametnome i jednom dovoljno I o tome kako U~ka zavija prijete}i I o kilometrima hoda uzgor nizdol Oholoj plemenita{ici I o jodu {to zrele `ene ostavljaju za sobom u stanovima samaca I o beskrajnom ga`enju asfalta u gradovima koji nisu tvoji I o besparici i mladala~koj besperspektivnosti O ludilu ljudi i njihovim ubojitim namjerama O umjetnosti rije~i kao nadomjestku za samo}u O povijesti svjetske knji`evnosti kao pravu na uzaludnost O slikarskim majstorima koji su muku Isusovu rekonstruirali Kao neprekidnu klanicu svijeta I re}i }u mu jo{, kad me bude pitao, Da ne `uri odrasti, da bude na oprezu s ljudima Da ljubi tek kad mora, da ne mora kad ljubi I re}i }u mu {to je bilo s Bosnom, i s Hrvatskom, I s Palestinom I o Ruandi }u mu re}i Ni{ta ne}u pre{utjeti o Iraku i Afganistanu O svim ameri~kim predsjednicima saznat }e na vrijeme O Georgeu W. Bushu znat }e do najsitnijih pojedinosti I moj }e sin znati o svojoj majci i tu|im majkama O o~evima sviju nacija }e znati Mo}i }e minuciozno analizirati po~etke i krajeve Sveg na svijetu Svakako }e imati priliku u}i u povijest filma

BEHAR 99

Prema mom izra~unu, ~ovjek za `ivota Iznosa tri, mo`da ~etiri odijela, ako ne `ivi U nekoj nemogu}oj zemlji, ako dobiva Kolikogod pla}u i nema nereda na ulicama, Ako studenti ne juri{aju na vlade I zemljom ne vladaju generali Ako, dakle, istom `ivi u Ta{kentu Ili Tirani, toliko se odijeva Obi~an ~ovjek Po prilici Ali, koliko ~ovjek za ~itava `ivota Promijeni pari cipela [esnaest pari, mo`da sedamnaest To valjda nitko ne zna, nit je ikad brojio Ako, me|utim, i jest [to je s ratovima I s cipelama u njima I s hodom u zlovremenima Je li naru{ena progresija hoda, uostalom, {tednja Na cipelama ili tek zakidanje ratnih profitera Trgovinska oseka mo`ebitno Strogo uzev{i, ja zapravo ne znam ni{ta o tome Premda opsesivno dr`im do odgovora Ako nema rata i ako nam je `ivot Prosje~no poduzetan I ako, {tono se ka`e, traje Dulje od `ivotnog vijeka leptira Koliko, dakle, cipela promijeni Puki ~ovjek za cijelog cjelcatog `ivota Jel mo`emo, naprimjer, re}i [to se taj nahodao cipela Pitam ja vas

9

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Senadin Musabegovi} (1970.)

S pozicije sna`nog lirskog subjekta Musabegovi} pjeva o zadnjem ratu u iskrenim emotivnim nakupinama, dakle iskustveno, poetski zazivaju}i svijet da se sklup~a u jednu to~ku. Tada ga on ogoljuje i jedino tako podnosi. Uostalom, samo se tako mo`e progovoriti (pjevati) o ratu: bez stilskojezi~nih performansa da se ne bi `rtvovao ~itatelj i da bi pjesnik bio pouzdani svjedok. Za Musabegovi}a ne postoji autisti~na stvarnost i to }e, uz ekonomi~ni raspored slikovne prezentacije ali i neo~ekivanog semanti~kog vi{ka koji ~vrsto kanalizira pri~u, biti njegova velika snaga. Autoru je stalo do predmetnotematske skladnosti te ~itatelju nikad ne}e oduzeti lagodnu poziciju kriti~ara, dapa~e, pretvorit }e ga u izravnog sudionika njegovog lirskog svemira (pa i kada je rije~ o privatno-ku}nom planetariju) koji je tematsko-motivski dore~en.

Takav logocentrizam, koji izdvaja potresne sadr`aje, ujedno je i vrlo uspje{no ozna~avanje alogike rata. U tim strahotnim slikama (“...sama slika sebe dovr{ava u smrti...”) konstituira se pjesnik posve “dorastao” egzodusu. U tom smislu i tema Au{vic (u mladi}a Musabegovi}a koji je u zadnjem ratu imao 26 godina) odjekuje kao jo{ jedno ljudsko crnilo koje s koli~inom zla nadma{uje ~ak i bosanske ratne tuge ali tko }e to tuge izmjeriti? I tada, kada je usredoto~en na posve obi~ne stvari, pjesnik }e spretno izbje}i ustaljene jezi~ne konfiguracije i naseliti prostor pjesme akcentima upozorenja: “...u tami groba / samo }e zjenice / dva usamljena krika / dozivati / tvoje dlanove / na kojima se / samo}a neba / ucrtala”.

Musabegovi} sintetizira vlastita iskustva te mo`emo sa sigurno{}u re}i da tema rata u njegovim pjesmama ne ostaje tek na pukom obrascu tzv. ratnog pisma.

Skice za portret bolnice Ko{evo Dok su doktori u rukavicama, kao bijeli vampiri, razdvajali mrtve od `ivih, u namr{tenim obrvama, nad modrim pogledom mrtvaca, skupljala se sva ti{ina svijeta.

Medicinska sestra, masiraju}i uvehle bore starice, zaka~ila je laktom ljubi~astu zavjesu i pod prstima osjetila mlaz nje`nosti.

Iz d`epa {ehida, polo`enog na truhle daske, ispadale su mrvice hljeba.

Detalji su se o{trili u vrap~evom kljucanju.

10

Zemlja, na obli`njem groblju Lav, u kostur je daid`u pretvorila.

Smrt nema lica, samo ti{inu koju probijaju tam-tam zvukovi ludaka, {to je le`e}i na zemlji, glave okrenute prema nebu, udarao rukama po svom truplu dozivaju}i nekog.

I dok je, pod ravnomjernim udarcima, ispisivao bo`ije {are u svoje tijelo, ~ulo se pucketanje kostiju.

“Ovaj grad je bli`i Bogu nego `rtveni oltar” — pomi{ljam dok gledam njegovu glatku }elavu glavu zagnjurenu u pijesak, na kojoj crnim slovima pi{e: RAMBO.

Odrastanje domovine Dok nas provode kroz duga~ki hodnik, pu{taju da nam se dla~ice na tek obrijanim vratovima lijepe o hrapavu kragnu ko{ulje, kao uz oficirovu ruku na kojoj su `uti `uljevi urezani.

Uvla~e nas u svla~ionicu, skidaju nas i pu{taju da u sobi gdje se samo ventilator okre}e: tragovi kon~anih ~arapa po izblijedjelim venama crvene, {njura ga}ica ko`u pored crnog pupka nabira, bijela potko{ulja na ramenima dvije crvene linije utiskuje.

Poredaju nas i vode na tu{iranje pu{taju da nam hladna voda spira sav stid {to su nam ga o~evi prsti u pucketavu ko`u ubrizgali.

Uko~e nas u uniforme, deru se na nas pu{taju da nam toplina majke zemlje ispod sivih dugmadi na grudima dah gladi.

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Umjesto `enskih poljubaca pu{taju da crveni karmin petokraka, u kojima se krv heroja zgru{ala, na znojnom ~elu se razmazuje.

Nave~e nam daju pornografske ~asopise, pu{taju da zajedni~ki jauknemo dok pesnicama kur~eve ~upamo.

Ovdje nema intime, pregradni zidovi za klozetske {olje ne postoje pu{taju da ~u~imo jedan naspram drugog s namr{tenim stisnutim obrvama po kojima se plave vene napinju.

Sa opranim nogama u ~ar{afe se uvla~imo sanjamo da vrhovima `ileta po venama prelazimo pu{taju da lagahno iskapamo krv po tek utegnutim plahtama, da uma`emo ugla~ane podove, da se pra{ina pretvori u crvene grudvice po {upljinama parketa, da natopimo sasu{ene grudi rodne zemlje na{im plodom.

- Di` se gore!

Zbunjeni, dok vrhom {iljatih prstiju uvla~imo plasti~no dugme u uski otvor na znojnoj kragni, pu{taju da u sebi unutra{njeg neprijatelja tra`imo.

Poljubac na {amiji moje majke Sjedimo na klupi u parku.

Otvara{ usta kako bi me poljubila, i ja u dubini tvojih usta vidim mrak {to mi se pribli`ava.

U njemu vidim uhva}eno {arenilo pti~ijeg perja {to se u ma~ijem zijevu ogleda.

U njemu vidim psa, ratnom pusto{i luta,

BEHAR 99

nostalgi~no se prisje}a gospodareve ogrlice, zabija nju{ku u sive haustorske kante za |ubre, pod bijelim zubima rastapaju mu se ostaci porodi~nog ru~ka nalijepljeni za listove pornografskog ~asopisa.

U njemu vidim titraj djevojke, kako se na telefonskoj slu{alici do{aptava sa svojim mladi}em, dok joj se pribli`ava poljubac snajperskog metka {to dere prozorsku foliju u obliku razrokoga oka kroz koje u poslijepodnevnu ti{inu sobe proviruju: klupa u parku na ~ijim crvenim daskama zahr|ali ekseri ispu{taju obla~i}e boje; vrh jablana ~iji zeleni listovi li`u vjetar zvukom jevrejske molitve; nas dvoje po ~ijim skamenjenim licima krik kao opali crni pramen kose klizi.

U njemu vidim sebe, u sobi u kojoj samo fri`ider zuji, kako se naginjem nad posteljom majke, ~ije se lice, pod {arenom {amijom, s d`enetskim paunovima tankim koncem izvezenim, topi.

Dok ispu{ta posljednji dah ispucale ru`i~aste usne joj se uz klimavu protezu priljubljuju.

11

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Mirsad Sijari} (1970.)

Sijari}eva poezija nedvojbeno je jo{ jedan zna~ajan doprinos bo{nja~koj ratnoj poeziji. No, to kao da nije njegov poetski “svetokrug”. Kao da ga je ne{to u svevide}oj slobodi pisanja prekinulo i zakinulo. Stoga, kada govorimo o njegovoj “izravnosti koja to nije jer se realizira kao dvomislica” (E. Kazaz), moramo, svakako, preispitati ponu|ene modele tvorbenih jezgri njegova pjeva koji nam nudi razli~ite mogu}nosti. S jedne strane, vra}anjem u davninu i, s druge u sada{njost pjesmovne ~isto}e s kojom }e fragmenti `ivota slikovito sa`eti povijesnu prtljagu kroz mi{ljeno i osje}ajno. Potonje svakako ra~una na raspad svjetova, {to zna~i da ovaj pjesnik sa svojom individualno{}u umije globalizirati rat, misliti na mrtve kad i njih vi{e ne bude.

Ponekad epski raspjevan na u{trb bogatstva poetskih slika i unutra{njeg `amora te simultanosti pjesme (kao u njegovoj drugoj knjizi “Raskre~eni sabuhi”), pjesnik `eli izmamiti neku arhiosje}ajnost koja bi morala na neki na~in kolidirati s na{im vremenom, no ~esta uporaba aorista pokriva rije~i starinskom patinom slavnih anti~kih epova (“i pogled vje{to skrih nadolje / i rovih po d`epovima / i mi{ljah o stidu svom i sramoti / o neiz-

Strah je slikar strah je slikar boji lica u blijedo ulazi jednako i u tebe i u mene valove je na kamen natjerao barbare je na Rim doveo izgrizao korito broda sidra lanaca prekinuo strah je u haremu Fridriha II Hoen{taufa vreba ispod zarova svilu je u vatru bacio strah je u mraku podbada bika u {tali ovna u toru {unja se oko {atora budi pastira psa ~ini opreznim strah `eni zadi`e suknju ljubavnicima sumnju donosi strah djeci kvari igra~ke strah je konobar na maturskoj ve~eri to~i besramnu krv u vino podapinje u plesu kvari gramofon gor~i u plavom dimu ha{i{a priziva duhove

12

recivoj drskosti njenoj...”) i njihovom mitolo{kom dramaturgijom koja prije~i figurativne o{trice prema nekom drugom podru~ju spoznaje “ideje svijeta”. Kad na svoj na~in reciklira helenske spjevove trageda i lirika na rubu besjedovna stiha, Sijari} zasigurno ne}e ni na koga utjecati novinom, budu}i da osobno ne mo`e nadi}i i nadma{iti uzore. Sijari} jest komunikativan (s obzirom na re~ene “Raskre~ene sabuhe”), ali na posve demode na~in ({to s obzirom na vrijednu tradiciju uop}e nije lo{e). Naime, mo`e se zadr`ati oblik anti~kog stiha, ali ne i oblik anti~ke retorike. Onda{nja tipska realnost `ivota zadr`ana je samo u ovodobnom objedinjuju}em simultanizmu koji }e od~itati strpljivi ~ita~i. Za Sijari}a svakako imamo strpljenja.

Vi{e adoracije spram sebe, a manje spram starih pjeva~a i sinkopiranja njihova pjeva polu~ilo bi neke posve nove i neslu}ene korelacije izme|u vremena prije ro|enja Krista i na{ega doba u kojemu je, naravno, Orfej i dalje u potrazi za Euridikom. Sijari} je u svakom slu~aju vrsni pjesnik koji umije kretenizam zbilje izokrenuti u zbiljski konkretizam te trivijalne stvari, na visokoj nozi, vrlo jednostavno komentirati. Jednog }e dana Sijari}, sigurni smo, ~itaju}i svoju knjigu “Raskre~eni sabuhi”, odlu~iti pisati i malim slovima, jer skromnost upu}uje na vrlinu.

u pono} ka~i maske na plafon i lupa po potkrovlju strah je za stolom u fotelji pu{i tvoje cigare ~ita Kafku lije~i korijen u ordinaciji skida kamenac su{i mastilo u peru gu`va papire propast u posao donosi strah je na tabutu opru`en i smije{i se postavlja mine na polja pali ljetinu strah je u kahvi u pepeljari u pepelu gura se u autobusu voza~u skre}e pogled podsti~e nerede i livce tjera u {trajk strah je demagog u knjigama u Bogu u |avolu strah je vjera zapisan nacrtan uslikan izmi{ljen strah je crno vrane strah je u jezi crnog vrane koja prelamaju} se nestade u zraku.

Braniti Priklju~ujem se braniocima bilo je krajnje vrijeme borbe traju ve} dugo i mada smo organizovali odbranu neprijatelj sigurno napreduje grad se su`ava predgra|a gotovo nema zidovi na{e ku}e su ~vrsti vijesti govore o na{im uspjesima moral boraca je na visini ali ne osje}am se ba{ sigurno ovdje pitam se koliko }emo izdr`ati situacija je sve te`a ponestaje zavoja hrana samo jednom dnevno municiju uzimamo od mrtvih a {ta }e biti kad ni njih vi{e ne bude...

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Faruk [ehi} (1970.)

Knji`evna kritika ve} je zarana vrlo visoko valorizirala pjesnika Faruka [ehi}a te ga evidentirala kao predvodnika takozvane prega`ene generacije. Bez srditosti i opakih ironi~kih sjekira (prije bismo rekli sarkasti~no-humornih: “umri mlad i budi lijep le{“) on se ne}e libiti ni melankoli~no-nostalgi~nih povratnih sje}anja na djetinjstvo, na koje se odmah nadovezao rat. Inverzivan uz sna`nu jezi~nu kinetiku (“trombloni, zolje, ru~ne bombe, bio je to sjajan vatromet”). Uz sve to, ako [ehi} po`eli, nimalo elegijski, odra`avati zrcalnu stvarnost, bit }e to odista u totalu gologa `ivota (“Totalna pjesma”) koji se mo`e plakatno (razumljivo) istaknuti, ali i slikovitim razmje{tajem vi|enog i do`ivljenog ukrasiti (naravno i onim estetski ru`nim) te, {to je va`no, sintetizmom dosegnuti. Re~eni sintetizam ne}e podrazumijevati jezi~ne parole i urlike (po uzoru na Allana Ginsberga) postratnog vremena, a ni raskala{nu jednostavnost bitka, sadr`anog u jednom trenutku (ponaj~e{}e ~ulne naslade pisanja i namire tijela). U svakom slu~aju, [ehi} je pjesnik koji lebdi izme|u nametnute stvarnosti i fantastizacije stvarnosti. I jedno i drugo po`eljet }e dojmljivo poja~ati isticanjem poznatih osobnih imena (Oprah, Haris D`inovi}, Merlin, Copperfield, Tesla, Tito, Franjo Asi{ki, Sokrat, Shakespeare i tako dalje) i mjesta: Wim-

Kad sam prvi put vidio komad ljudske lobanje imao sam dvadesetdvije godine bili smo tek do{li na liniju decembar je donio suhu zimu li{}e oblo`eno mrazom hrskalo je pod ~izmama na kozijoj strani vidio sam nekoliko kapi krvi komad ljudske lobanje: sa vanjske strane busen kose sa unutra{nje, hrapava povr{ina sluzava i nalik mjese~evoj, bilo je to sve {to je ostalo na zemlji od [ari} Seduana.

Umri mlad i budi lijep le{ tako su govorili rokeri ali ovo je sasvim druga planeta na Pade`u proti~e jedanaesti dan smjene prvi nakon Smajine smrti ispu{ili smo kesu industrijske trave

BEHAR 99

bledon, Kosovo Polje, New Orleans i, naravno, Sarajevo.

Opskurno bi bilo re}i da je rat dobrodo{ao [ehi}evoj stvarala~koj ma{ti, ali jedno je sigurno - od njega se on, kao i ve}i dio mladih bo{nja~kih pjesnika, nije mogao emancipirati kao {to se to moglo od dru{tva. Ne radi se ovdje o kontinuiranoj fascinaciji smr}u, ali je sigurno to da je smrt fascinantnija od `ivota za pjesnikovu imaginaciju; stoga se ~esto mije{aju prizori patnje i gubitka s ljubavnim osje}ajima. Lakonski izri~aj za~u|uju}ih rezultata, usuprot pateti~nom, intelektualno discipliniranom i maniristi~ki dotjeranom jeziku, nudi se kroz lirsku difuznost i spregu nostalgi~nog govora s otpacima govora urbanog porijekla. U njega odista osvje`avaju}e djeluje rock sintaksa nastala iz kontrakulturnih pobuna koju on sada aplicira na tragi~ni bosanski ratni pejza{.

Pjevaju}i u opu{tenoj poetskoj naraciji, [ehi} je posve predmetno-tematski dostupan. Doslovnu, razgovornu komunikaciju ukra{avat }e osobnim lirskim pogledom na stvari, povezuju}i prostor i medijsku kulturu. Njegova stilska autenti~nost proizlazi iz kolektivne svojine pjesni~ke generacije devedesetih iz BiH i Hrvatske, no u Bo{njaka se potvr|uje me|u najsna`nijim pjesni~kim osobnostima. Faruk [ehi} autor je koji ne pristaje na unutra{nji egzil ve} na osobni krik koji nas jo{ jednom podsje}a na nu`nost i nezaobilaznost pjesnika u oskudno doba.

Sadmir je jedina~no pucao preko grudobrana i rasuo prednji ni{an automata {to je le`ao po trupcima kojima smo utvrdili prilaz zemunici nekoliko sitnih gelera iz ni{ana pogodilo ga je iznad lijeve arkade Hajrija mu je previo ranu prvim zavojem ona nije bila dovoljna ni za 24 sata bolovanja umri mlad i budi lijep le{ tako su govorili rokeri srao sam na lopatu u udubljenju iza krova brloga te prebacivao vrela govna na ni~iju zemlju pi{ao u Ikar konzervu zgr~en u tran{eju kao crv zalijevaju}i bu| {umske stelje rekoh sebi: ne}u prati ruke ni umivati se brijati ni kidati nokte je li va`no kakav }e mi le{ biti rebra }u darovati bogu za budu}e Eve moje usne {koljke }e postati gljive od spletova `ivaca razvi}e se miceliji boljeg ~ovjeka.

13

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Ja nisam ~ovjek iz Sarajeva u Sarajevu april je zaista najokrutniji mjesec gdje se mije{a fantastika i horor u retortama tijela duhovi vise u zraku, duhovi literarne {izofrenije samo ih treba{ uzbrati, te tu`ne grozdove vasiona za{to }e{ pla}ati vlastitom krvlju na Bistriku i Kova~ima ku}e su ogra|ene visokim zidovima a ljudske du{e otvorene ko kupole otomanskih d`amija zrak je britak kao mjesec mrtvih u kafanskim pri~ama rat nikad ne zavr{ava raspore|uju se divizije me|u pivskim fla{ama pri~a se o Srbima, Muslimanima i Hrvatima o krivcima i `rtvama stoput utvr|ena “istina” mjerka se nanogramskom vagom jer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnaca ako je Brazil zemlja sa najvi{e fudbalskih selektora na svijetu ovdje stanuje najve}i broj drvenih filozofa i mizantropa uprkos svemu {to me razara i nakrivo oblikuje i dalje u~estvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenju Sarajevo, nisi mi dalo ni{ta izuzev svoju poeziju.

Mustafa Zvizdi} (1970.)

Estradno-recitativan, iskri~ava duha, dakle, duhovit i zaigran, Mustafa Zvizdi} je i pjesnik koji vi{eslojno “zadire” u ~ovjekovu nevolju, njegovu sudbinu, koja, naravno, nije uvijek raspjevana kao ni svijet u kojemu opstoji i koji sustavno korozira u ratnim nevoljama (pjesma “Dom”). Izvanredno }e to ilustrirati njegova pjesma iz knjige “Igre voskom” pod naslovom “Discipliniranje u`asa” u kojoj gradacijom u`asa rata i furioznom ritmi~no{}u lirskog kazivanja dokazuje da u ratnim zbivanjima nema discipline ve} samo registracija bezdu{ne artiljerije i njenih reskih fijuka iz 1993. godine. Jedno je sigurno, Zvizdi} nije izbjeglica ni prognanik iz svoje pjesme, iz svoga stvarnog zavi~aja, on je dobrodo{ao muhad`ir koji skuplja zrnca pameti i koji bezna|e pretvara u nadu, stalno se pitaju}i: za{to?

Lirska predmetna i psiholo{ka realnost u sebe }e upiti stvarne prizore i pretapati ih u slikovite jezi~ne atrakcije. Razgovijetnost “`eljeznog” logi~kog i slikovnog poimanja reaktivirat }e neposrednu povijesnu djelotvornost poetske rije~i koja i u`as mo`e preto~iti u gorku idilu. Izrazita “trijeznost” pjesnikova, ono povla{teno osobno, u pjesnika kojega vi{e nitko ne mo`e prevariti, zatim interes za bitne `ivotne manifestacije (kojima se pribli`ava kao jedinim spoznajnim istinama) oblikovat }e vlastiti glas pjesnika koji zaista ~uva po{tovanje prema vlastitoj temi. Zvizdi} je hvalevrijedan pjesnik koji umije prezentirati ono izrazito potro{no i ono pre{utno duhovno.

Izrekao Mustafa od plemenitih i ludih Zvizdi}a Nemam doma, imam strah.

Kofer imam, u koferu strah.

Sa koferom putujem.

Putujem, putujem, uz suhe re{etke lice priljubljujem.

Ne osvr}em se, nema konduktera, za zaludo besplatna je vo`nja.

Historija ima svoju logiku, a ja maniju gonjenja.

Tre}i u krdu slijeva, smije{im se pred pogubljenje.

Hladno}a je no`, za milost nikog moliti ne}u.

Sve sam to ja: {u{tanje kaputa, mre{kanje ~aja.

14

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Sve sam to ja: ~e{anje ispod kape, usta sa zadahom duhana.

Iz ogledala ko se smije{i?

Od smrti va{eg mu`a, gospo|o, i va{ sin je naglo popustio u u~enju...

Mustafa je mutav ~ovjek, ne zna ispri~ati nijedan vic...

Mustafa je prevarant, poezija mu vrvi op}im mjestima...

Isti [anti}, isti [anti}, moj sin je pravi Hercegovac...

Ima{ dara, Mustafa, koliko i u Sidrana...

Mustafa je slabi}, Mustafa je sjena od ~ovjeka...

Klizim niz vrijeme kao riba izme|u dlanova.

Ne}u potonuti u kafanski sto, nije dotle do{lo.

Bog voli ljude bez nade.

Oni su najkrotkiji.

Bio sam Bio sam u kraju gdje mrtvi na drve}u cvjetaju.

Bio sam u kraju gdje bogovi kao umorne ptice pjevaju.

Bio sam u kraju gdje se brkata djeca ra|aju.

Brkata djeca ra|aju, ubiv{i mrtva padaju.

Mrtva padaju, mrtva cvjetaju.

Bogovi nebeskim no`em prizemljeni, bogovi zemaljskom psovkom oplemenjeni.

Zima je - cvjetanja doba.

Zima je - krv kola.

Zima je - mladenci idu u kolone.

Zima je - djeca pucaju na avione.

Bogovi kao umorne ptice pjevaju, brkata djeca na drve}u cvjetaju.

BEHAR 99

Damir Ov~ina (1973.)

Zbog povezivanja rije~i i stvari i izra`enog autoreferencijalnog stava (koji pretpostavlja znanje, iskustvo, umije}e pjevanja i umije}e o pjevanju) Damir Ov~ina zasad se nudi kao zanimljiv glas koji tek mora izdiferencirati re~ene rije~i i stvari, stapaju}i ih u jedinstven lirski ornamentarij. S vremenom }e bezdan vremena, `ivotno i metafizi~ko iskustvo, vra}anje jeziku kao zbornom mjestu predaka i vr{njaka, postati biolo{ka fatalnost ovog pjesnika i njegove biti i to u interakcijama funkcionalnog, svakodnevnog `ivota. Pjesnikova skrb za slobodu rije~i, njenih elementarnih gibanja, zasad ga spa{ava od poetskog prosjeka. Naime, Ov~ina umije organizirati dojmljivu pjesmu pa se mo`e o~ekivati da }e u dogledno vrijeme osmisliti i cjelovite pjesni~ke semantizacije.

Svud oko nas sve je gusto naseljeno poezijom rudnici rije~i po ljetnim poslijepodnevima gomile ve} isklesanih stihova od kojih se te{ko prolazi drvoredima u snu pojavljene sintagme ujutro nam se ~ini da }emo ih se lako sjetiti mra~ne jesenje strofe {to dobuju niz oluke zimi ~isti simboli proljetne euforije donose lavine sazvu~ja svud oko nas bujaju rije~i mi ponekad ugrabimo neku {ute}i mudro od sre}e di`emo ju visoko i tr~imo s njom pobjedonosno kao sa Zastavom

15

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Asmir Kujovi} (1973.)

Asmir Kujovi} pjesnik je koji zaista umije dovesti u spregu trivijalno i uzvi{eno. On ne koristi uvijek zahtjevnu formu pa }e ne{to nalik na kalambur i poetsku dosjetku (primjerice pjesma “Borbeni izvje{taj”) biti ponekad dovoljno da izrazi faktografiju ratnog u`asa. Druga upori{na nadogradnja u ovoj poeziji jest numinozno zazivanje svetog kao ljuvenog evokacijom i eksplicitnim zazivanjem (pjesma “Hidr”). Rat pospje{uje bogoljubni, a ne bogohulni stav prema `ivotu te }e mu neke pjesme biti otvoreno pro`ete molitvom i zazivanjem Boga u njegovoj neupitnoj prisutnosti. Bogoiskateljsko nadahnu}e nalazimo i u pjesmama s ljubavnom tematikom iako se ono mo`e i{~itati u interakcijama sa socijalnim i op}enito egzistencijalnim odnosima. Upravo na tim korelacijama odvijaju se bogate denotacije i konotacije.

Kujovi} tako|er dijeli muklu sudbinu i koreodramu rata sa svojim sudruzima kojima je ve} re~eno da sloboda nije zauvijek dana. Pa i kada je zagnjuren u takvu besperspektivnu zbilju, s izra`ajnom jednostavno{}u on indicira potrebu za postavljanjem takozvanih posljednjih pitanja, odnosno zanimaju ga temeljna pitanja smisla `ivota. Stoga i ne ~udi {to je ovaj pjesnik, po mi{ljenju kritike, ispjevao neke od najdojmljivijih pjesama u zadnjem ratu i to svjedo~e}i iz neposrednog iskustva i ugroze: straha, sumnji, trijumfa, `rtve, smrti te tjeskobnih i ironijskih zamjedbi. Nesumnjivo, neke od tih pjesama napisane su kao patolo{ki psihogram rata, a neke }e poslu`iti pjesniku osobno, kao i ~ita~u, u autoterapijske svrhe.

Kujovi}eva knjiga “Vojni sanovnik” sugerira biolo{ku i mentalnu ravnote`u, odu{ak nakon stradanja i uspostavljanje koliko-toliko podno{ljive egzistencije sve do trenutka u kojem se neznatne stvari po~nu transcendirati kao tumorno tkivo.

Njegov je “sanovnik” pod spisateljskim nadzorom i svakako mu osmi{ljava proces pjesni~ke individuacije te }e razgoniti svaku fantazmagoriju o ratu. S jasnim eti~kim stavom, sa slikama koje su bremenite smislom i afektivno{}u, pjesnik ignorira vlastite fikcije i dru{tvenu prisilu rata te oslikava pozadinu, “djevi~ansko mjesto u sebi... Usnama doti~e grumen zemlje / {to ga je Adem donio iz d`enneta”. U svakom slu~aju “Vojni sanovnik” se ne otu|uje od odgovornosti pjesnikova lirskog subjekta iako je sve prepu{teno Vi{em rasporedu po kojem je “Bog stvorio snove da bi ljudima pokazao put kad ne mogu vidjeti budu}nost” (stara egipatska sentenca). Kujovi} umije uspostaviti poveznicu izme|u tradicije bosansko-bo{nja~kog pjesni{tva s islamskom tradicijom te s onim novodobnim, a da pritom ne bude nimalo anakron. S jedne strane, on u metafizi~kom duhu vr{i preobrazbu svijeta, dok }e, s druge, u kompleksnim suodnosima vr{iti kritiku te preobrazbe.

16

Hidr Pred Tvojom svjetlo{}u, Gospode, srce mi gori, k’o svije}a sred dana.

Tvojom Svemo}i obasjana. Kad nam plimom pla~a, osekom sna o~i otvara{ plamen sunca zvijezde zaklanja.

I ja se stidim svakog svog koraka pred vrelom Tvoga svevide}eg oka kad ovdje je biti le|a Ti okretati s Tobom se rastajati i Tebi se vra}ati i zato ja se radujem smrti jer se bojim da }u Tvoj Dah ublatiti pepelom kojim d`ini su zastrti.

Kad se razi|e dimna zavjesa {ejtana i dan se probudi u po no}i kroz prorede safova slova i brojeva u zrcalu put mi tijelo zaklanja.

Oko Te moje od mene zaklanja!

Al’ ja gledam, ja Tobom gledam Tvoj odsjaj na svim tim licima.

I {to sam manji u mojim o~ima to vi{e vidim od Tvojih visina.

I stidim se Fleba Feni~anina.

Kad u zoru, na glas mujezina, ustaje iz mrtvih vojska, poredana, tolike kolone Bo`e, i svi sa licima!

Sun~evim zracima!

I {ta, pred Vama, da poka`em umiven snovima i molitvama, sem da ime Tvoje {apu}em travama.

O Bo`e, ja sam sa Tobom nasamo dok Ti bdi{ nad svim svjetovima.

Otkada Svjetlu obratih lice vi{e ne pamtim svoje korake.

A pogledaj nevjernike njihove korake, k’o rake.

Sa neba vidim cijelog puta trake pokretno stubi{te suprotnog smjera: izlaz iz ovog lazareta kru`no stubi{te minareta.

Vatra se ova Tebi pokorava plamen se sada na sed`du savija

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

i dok tinja ~itava buktinja ja molim Rabijinim glasom: “Ako te obo`avam iz straha od Pakla spali me u Paklu, Bo`e moj, i ako te obo`avam iz nade u Raj istjeraj me iz Raja i prokuni me, al’ ako je to samo od ~e`nje za Tobom ne li{i me Tvoje Vje~ne Ljepote”.

Trenutak ranije, smije{io se.

Sutra je trebalo da se sastane sa Indirom pomiri sa Almirom vre}u drva ponese ku}i staroj ubere hajdu~ke trave.

Sutra je trebalo da pusti korijene.

Golo Brdo

Ne znam {ta da osje}am.

I ne mogu da vjerujem jer za rastanak se nismo pozdravili.

Vidio sam, ro|enim o~ima, kad je odletio, na sve strane.

Sanjao je da postane najbolji golman bje{e to Igitina posljednja parada.

Otkako je rat, govorio je, u~im da ho}u {to Allah ho}e.

I da ne}u {to Allah ne}e.

U tom je sve umije}e.

Elvedin Nezirovi} (1976.)

Nezirovi} je pjesnik jednostavnih rje{enja i uzdisaja, ali s nakanom da nas izvijesti o iskonskom i nedohvatnom tkivu `ivota te s primjetnim osjetima metafizi~kih dimenzija. Iako jednostavnost njegovih pjesama (asketske forme koja ponekad poprima i pripovjednu {irinu) ne zavarava, pjesniku uspijeva opjevati te{ko prihvatljive istine “o nama”. Sa za~u|uju}om svje`inom slika orisat }e, nakon razdoblja inkubacije sje}anja, ozlje|ivanje poznanika i prijatelja, smrt grada i prijatelja. U knjizi “Bezdan” nailazimo na vi{e frekvencije smisla sa spiritualnom osnovicom kao u pjesmama “Spoznaja”, “Mekka”, “Ti koji mo`e{ sve”, “Mezar”, ali je mnogo

Usud Zovem se Ragib i nekad sam bio klesar. Ve} Tri Hiljade Devet Stotina [ezdeset i ^etvrti dan sam, evo, nakaza i bogalj, crkavam u vlastitom tijelu i po rukama one {to se potajno od mene zgra`a - moje `ene, Vasvije.

Mina mi posje~e noge i iskasapi tijelo pa sam }orav u jedno oko i, k tome jo{, nijem.

Zovem se Ragib i rijetko izlazim iz svoje sobe. Odavno je zgasla moja `e| za ljudima. Staro pero sa sedefnim poklopcem, jedina je moja veza s ostalim svijetom.

Njime govorim i razlu~ujem se od mrtve ti{ine stvari i zidova. Njime bivam ono {to mi je od Boga uskra}eno da budem - insan. Ime mi je Ragib, onaj na ~ijem je prozoru jutros uveho cvijet.

Oko jo{ jednom imam al suza nemam da ga

BEHAR 99

Ne mogu da vjerujem jer trebalo je, jo{ ne{to, da mi ka`e.

Hotonj Godinama sam gradio tu ku}u.

Ona je bila sva moja diploma.

Do grla u kreditima, dugovima, a djeca gladna po sobi cvrku}u.

Jedna mi je tenkovska granata poljski klozet, u ba{ti, iskopala.

Za ljiljane na{e. I neka je vala.

Druga mezar, odmah, pored vrata.

bolji rukopis knjige pod naslovom “Zvijeri iz hotelske sobe” u kojoj se osje}a odsutnost pjesnikova ega (~ak i u ljubavnom ciklusu “Usne za Veneru” u kojemu do izra`aja dolazi procesualnost erosa i tanatosa), ali i prisu}a lirskog subjekta koji je identificiran s objektom.

Za Nezirovi}a je imperativ re}i ne{to (ispjevati) u jednom intervalu dojmljiva govora i sadr`aja - u jednoj spoznajnoj percepciji i emociji. Zbog te vrline on }e biti rado ~itan i slu{an pjesnik budu}i da uvijek donosi ne{to neophodno, bez brbljavosti i u smirenoj konstrukciji. Ponajbolje rezultate dosti}i }e u eti~kim ratnim preispitivanjima u kojima nas vodi upravni govor iz usta tre}eg lica (pjesme “Usud”, “Azra” i “Ljudi i knjige”).

zalijem: presaho bunar u meni, pa mi dato da patim a zabranjeno da pla~em.

Jes’, zovem se Ragib i o meni ste ~uli ako ste nekad pro{li sokakom. Ne umijem da govorim pa zapisujem ono {to mi kroz usta ne more iza}. Ne idem nigdje i ne pokazujem se nikom. Tako moja muka biva manja jer je ne doti~u drugi.

Zovem se Ragib i otkako sam bogalj nisam usnuo – ne bojim se zaspati ve} se bojim probuditi. I tako vazda - jedno oko u ovaj drugo u Onaj gleda svijet!

Zovem se Ragib. Onaj kojeg je ju~er prevarila `ena.

U ratu sam ostao bez nogu, ali su mi zato u miru izrasli rogovi. Ne pitaj me jer ne znam koji mi je Usud ve}i.

Zovem se Ragib. Klesar sam koji od ruku kle{e rije~i. Rije~i od kamena.

17

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Enes Halilovi} (1977.)

I pregazi{e 12 provincija, 18 planinskih vijenaca i 24 rijeke.

Interesantno je primijetiti da se neke Halilovi}eve mikro pri~e mogu od~itati kao pjesme u prozi (pjesme “Jedna~ina” i “Usli{ene molbe” iz knjige “Potomci odbijenih prosaca” iz godine 2004.) upravo zbog svoje ritmizacije, ali i dobro formirane simboli~ke kompozicije koja spaja vizuelnu imaginaciju s magi~no privla~nim realisti~nim obrascem pripovijedanja.

Te }e forme (koje se s lako}om mogu prestrukturirati u stihovnu formu) varirati izme|u poetske scene, skice, iskrice i tako dalje. Nesumnjivo da je ovaj pjesnik, Sand`aklija, pod utjecajem suvremene srpske poezije koja tako|er, jednim dijelom, svoju poetikolo{ku okomicu bazira na nekoj upjesmljenoj pri~i, a pjesmom postaje tek u sinestezijskom, aluzivnom, asocijativnom i sinteti~kom postupku do`ivljaja svijeta - svijeta koji nastanjuju male stvari i neznatni akteri, plediraju}i uve}avaju}i zbilje.

Mitologemi i natruhe zavi~ajnih legendi u Halilovi}evim pjesmama (knjiga “Listovi na vodi” iz 2008.) nisu razvijeni u cijelosti ve} se podastiru (ugra|eni kao implantanti) kao izlika ne bi li se posredno progovorilo o nekom drugom subjektu ili pak kao poetski materijal u slu`bi poja~avanja op}eg dojma pjesme. Pjesnik zna, inverzivnim putem, religiozni rekvizitarij (primjerice, simboli smokve i masline te toponimima kao {to je Gora Sinajska) dosjetljivo preobraziti u sociolo{ki problem. Pritom se uvodi sna`ni misaoni obrat na kraju pjesme, tzv. twist, {to nas nedvojbeno podsje}a na poetsku dosjetku. Izra`ajna gracioznost u tome ne}e nedostajati, a paralelizmi s povijesnim imenima i krajevima vje{to izmi~u jednozna~noj interpretaciji svijeta.

I dobi{e vi{e od trista bitaka.

Kosti

A malo ispod, groblje muslimansko (Jo{ Turci su ga ogradili) Tu ukopani moji su svi. Dakle, Mogu i ja.

Majka umiva stablo tre{nje jutarnjim mlijekom. Desni ovnujski rog zatne za rakalj, lijevi u zemlju zakopa. Onda se okrene oko sebe, pa oko tre{nje, i sve`e na koncu ~vor.

Konac sa pedeset dva ~vora njen sin nosi oko ruke. “^uvam ti kosti”, ka`e majka.

Legenda o heroini

Vo|a je tokom velikog mar{a Nosio 2 }ebeta, nekoliko knjiga i mu{emu, A 370 dana jahao je na jednoj kobili.

Kad ga, na kraju, upita{e kako je izdr`ala, Vo|a re~e:

Prije polaska smo joj sakrili `drijebe, Jo{ bi ona mogla da ga tra`i.

O jednom putu u selu Hotkovu na poluostrvu Balkanu Neboj{i Gajtanovi}u Tiho! Neboj{a, kad ovim putem prolazimo!

Tiho!

Zna{ li ti kakav je ovo put?

Lijevo kad skrene{, na brdu Hober, staro latinsko groblje.

A pod Hoberom groblje pravoslavno Gdje kopaju se kom{ije Srbi. Dakle, Mo`e{ i ti Ovamo desno brdo Grkovina, Na njemu staro gr~ko groblje,

Ti{e!

Zna{ li ti kakve vojske put ovaj prolazi{e?

Bili i pro{li Gr~ka, Rim i Turska.

I na{i rodovi, sitna istorijska boranija, Jednom }e kona~no u ~itanke le}i.

Mo`da opet navrate Mongoli, Germani il Ugri.

Takav je bio voda kineske revolucije Mao Cedung.

Da zastanemo ovdje Da malo ku{amo ti{inu, Da malo slu{amo sudbinu.

Povede 86 hiljada vojnika Na veliki mar{.

Da u~imo {ta je put.

18

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

[ejla [ehabovi} (1977.)

Pomislili bismo da je naslov knjige [ejle [ehabovi} “Make - up” (dotjerivanje, {minkanje lica) iz 2004. godine ciljano upotrebljen u obranu svih stigmatiziranih i uglavnom po`eljnih `enskih atributa ~ime pjesnikinja otvara stari `ensko-mu{ki dijalog (budu}i se autorica bavi i feministi~kim studijima). To donekle jest to~no, ali [ejla [ehabovi} kroz feminilnu vizuru i `ensku antropocentri~nu optiku ne postaje zato~nica `enskog identiteta, u mjeri po kojoj bi rezolutno promicala tzv. `ensko pismo. Dapa~e, oslobo|ena je od tog obvezuju}eg osje}anja. Ipak, `ensko iskustvo bit }e njen tematsko-motivski predmet pjesmovnog iskustva, ponekad s o{trim ironijskim stavom, kao u pjesmi “Teretana”. ^este su njene iskustvene komparacije s putovanja kada do izra`aja dolazi problem nasilne i nenasilne komunikacije. Pritom, njen jezik je ~ist i slijedi tekstualno naslije|e recitativnoestradnog miljea onih sarajevskih pjesnika koji su s minimumom ki}enosti i figurativnosti postizali efektne dojmove.

Sintagma njene re~enice (stiha), uz lucidne intervencije i interkulturalne zaklju~ke, svjedo~i o mo}i govora, hrabrog i beskompromisnog - o sebi i drugome. Njen buntovni spol uti{an je do razumne mjere, jer do izra`aja dolazi autori~in duhovni identitet s autobiografskim crticama i argumentacijama “o sebi”, bez ve}ih konfliktnih signala.

[ljokice

Adisa Ba{i} (1979.)

Koliko god to paradoksalno zvu~alo i nipo{to na opscen na~in, ve} s bitnim analogijama svoga zrelog mi{ljenja, o{tro i prodorno, Adisa Ba{i} dokazala je da se mo`e biti pjesnikom ljubavi i alogike rata, odnosno postratnog ozlije|enog prostora.

Unutra{nji emotivni tonovi zrcale sliku s psiholo{kim otiscima bez podvojenosti vida i privida kao u zavr{nom tercetu soneta pod naslovom “Pogled unazad” iz knjige “Havine re~enice” iz godine 1999.: “Da mi je samo da rastjeram mrak / I da iz kraja gdje Scila sudi / Uzletim brzo na ~isti zrak”. Iako u njenim pjesmama nema eksplicitne slike rata, ve} samo one posredne kroz suicidne nagone i tamne egzistencijalne ugroze, osje}amo rastu}u tenziju konotacija na jednostavnom, narativnom planu pjesme. Gotovo su svi semanti~ki planovi lako dostupni iako se promatraju u oksimoronskim vezama - ljupki u svome nespokoju, nevi~no jezoviti (posebice pjesma “Stariji brat”) i s mirisom i okusom simultano izra`enih emocija.

Gradacijom i sabiranjem sadr`aja, jezgrovito{}u te sna`no izra`enom i dojmljivom poantom, pjesnikinja nas vra}a na sr`ni po~etni znak: tihu gor~inu i osjetilni ~emer. Na neki sebi svojstven na~in Adisa Ba{i} zra~i prisebno{}u te se izdi`e iznad svoga ratom poharana svijeta. Kao da preispituje svaki svoj naredni korak, ugra|uju}i sebe u pjesmu, ona nalazi svoju stabilnost i emocionalni red bez obzira na skamenjeni u`as koji je ve} upisan u zajedni~koj svijesti.

30.5.2003.

No}as si opet govorio da sva sijam To je od {ljokica na dekolteu Koje nisu pri{ivene, nego docrtane To je od tu|ih pjesama [to sam ih slu{ala danas To je od ljudi i `ena u ba{ti Koji su no}as tako lijepi i dosadni To je od umora, ne spavam, pla~em I mislim, naporno mislim O reflektorima u TV emisijama O poeziji koja govori o samo}i O odje}i koju nosim i za{to to radim Za{to slu{am kako govori{ Uvijek o istim stvarima O tome kako ljudi & `ene izdaju Niza{to Zato {to ne znaju druga~ije biti ljudi niti @ene poslije sam opet malo plakala Tako, eto...

Valjda se od toga sija.

BEHAR 99

Stariji brat Moj brat, biv{i vojnik, ubio bi za mene.

Golim rukama.

Samo nek me neko krivo pogleda.

Najskuplje stvari bi mi kupio, da ima... i dok je njega, ja nemam razloga za strah.

Brat je monolit koji mi ~uva zale|e.

On bi mi dao ruku. Bubreg. Ro`nja~u.

Brat ne pamti kakvu kafu ja pijem, ne zna {ta sam ono studirala, mojih se ro|endana ponekad ne sjeti.

Moj brat, biv{i vojnik, ubio bi svakog ko me krivo pogleda. Golim rukama.

I `ivot bi za mene dao. Da ima...

19

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Ajla Terzi} (1980.)

Rije~ je o pjesnikinji koja zaista zna upjesni~iti suvremene trendove `ivota, dovesti u vezu neznatno s fascinantnim i potom to o~udotvoriti kao pjesmovnu cjelinu. Ritam svakodnevice, potpomognut citatno{}u iz svih podru~ja kulture (rocka, stripa, knji`evnosti, filma, kazali{ta, likovnosti), ali i politi~kih referenci, filmskim se kadriranjem stapa u jednu monolitnu sliku u oku mo}nog lirskog subjekta. Ajla Terzi} kao da svakodnevnoj doga|ajnoj sve~anosti ili stratumu pristupa kroz osvje`avaju}u inovaciju i renovaciju jezi~ne komunikacije. Svaki je njen pjesmovni uradak odli~na tekstualno konkretna (s obzirom na sadr`aj) konstelacija samo njenog izdvojenog svijeta prenapu~enog zna~enjima. Interesantno je pritom zamijetiti da pjesnikinja znala~ki poetizira tzv. rije~i s ulice ili iz razli~itih apoeti~nih strukovnosti. Anglo leksik tako|er je njen posve uobi~ajeni pjesmovni inventar s kojim nam pjesnikinja do~arava ambijentalnost suvremene percepcije i komunikacije mahom mla|ih intertekstualnih govornika. Po grafostrukturi, koja prati dobro skrojenu smislenost, privu}i }e nas pjesma pod naslovom “Cornflake girl” iz knjige “Kako te{ko p&{em”.

Ajla Terzi} jo{ je jedna od pjesnikinja koja s potresnom lako}om doti~e goru}e teme iz rata (pjesma “Poto~ari, Bosna”), ali i bizarna celebrity zbivanja kojima umije dodati malko vlastitog hemoglobina, da za`ive, uz privid hermeneuti~ke ozbiljnosti.

Svijet je njena nesanica i treba ga napokon uspavati. Ima ne{to {to u ovim pjesmama podsje}a na “gard” slavne Erice Young i njenu knjigu “Vo}e & povr}e”, i to ne samo u vezivnom znaku “&” (primjerice, “sijelima & veselicama”, “Winettou & Old Shatterhand”, “mete & `ene”, “benzin & pokoji abortus”). Terzi}ka s lako}om {e}e od jedne do druge pojmovne to~ke `ele}i nas toponomasti~ki zbuniti i obogatiti za one spoznaje koje do sada nismo dosegnuli ili pak podsje}aju}i nas na osobna imena koja su ozna~ila epohu, a sada se u funkciji njene pjesme ba{ dobro snalaze.

Poto~ari, Bosna Besmisleno je brinuti se za sudbinu Aleca Leamasa dvoumiti se: zeleni ili crni ~aj su{iti hla~e na radijatoru sliniti nad kakvom sapunjavom siroticom staviti Lucky Day na repeat

20

`aliti za propu{tenom epizodom Zapadnog krila brisati pra{inu propovijedati o oprostu...

Da - besmisleno je sve to kada znam da postoji `ena koja je dr`ala ljudske zube u rukama i rekla: Da, ovo je moje dijete

Oversize U ku}i gdje sam odrasla bila je drvena ptica koja je po naredbi uzimala cigarete u kljun i misteriozni tavan sa orasima {to se su{e i tirkizni kredenac koji je - foto}elijski korektno zvonio kad prolazi{ pored njega i bio je keks od meda koji sam za{tekala izme|u d`empera da se iznenadim, u budu}nosti...

I omiljeno mi udubljenje u prozoru sa kog sam gledala moje Brdo

Later on...

Brdo se smanjilo ptica je zacijelo u sanatorijumu na tavanu se su{i neka next generation oraha iz kredenca boje skakavaca se ne ~uje kristalni pijanisimo staklarije keks sam pojela poslije ~etiri dana bez suvi{nog faktora iznena|enja I svakako najtjeskobnije u najdra`e udubljenje u prozoru ve} odavno ne mogu da stanem...

BEHAR 99

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Adnan @etica (1980.)

Naida Mujki} (1984.)

Na prvu, rekli bismo da je Adnan @etica pjesnik visoke komunikativnosti, no on nas umije iznenaditi izuzetnom egzistencijalnom gravitacijom u pjesmi, osmi{ljenom ljubavnom zgodom s kontroverznim osje}anjima i, napokon, s aluzivnim i simultanim slikama rata. U svakom slu~aju, u njegovim pjesmama posreduje autenti~an jezik ispunjen sintakti~kim lomovima i istrzanom sintaksom. Takva vrst gramati~nosti ne}e o{tetiti logiku stiha i pjesme - na kraju se ipak dobro zna {to rafinirani pjesnik, ovaj neobi~ni komentator “nove stvarnosti”, `eli re}i. Njegovi stihovi kao da nailaze u nanosima slika koje su odraz realija svijeta: djetinjstva, mladosti i bremenite sada{njosti. Svaka pjesma je ispjevana u jednom sadr`ajno-pojmovnom vrtlogu gdje naslov gotovo uvijek komunicira s tijelom pjesme, na primjer: “Rambo”, “Voza~”, “Med”, “Ko{arka{“, “Novine”, “Dizenterija” i druge pjesme iz knjige “Ljudi poslovice”.

Namjerni djetinji naivizam, bez zamuckivanja, osim u gramatolo{kim rezovima, prepoznatljiva je inkantacija s kojom, napokon, ni{ta nije izvedeno do kraja u pjesmi - ni{ta nije definitivno i definirano. Onkraj ove gramati~ke norme, velike su afektivne mogu}nosti u jeziku Adnana @etice, posebno kad se `eli izraziti o ratu; uvijek }e biti interesantno otkrivati i razumijevati {to je to drugo {to pjesnik `eli re}i. Iako je pred nama pjesnik izravne rije~i, on }e sve {to upjesni~ava uposebiti i na neki na~in vra}ati nam dokinute operativne mogu}nosti jednostavna jezika.

U odsutnosti “drugog” i s velikom svije{}u o vlastitom tijelu (rije~ je o vo|enju ljubavi s vlastitim tijelom - pjesma: “Kupanje”), s kojim je u prijateljskoj igri zavo|enja svog drugog “ja”, Naida Mujki}, po uzoru na prirodu, neprestano stvara i razara mentalni odnos mu{karca i `ene. Svo|enje autori~ina identiteta na egzistencijalni i biolo{ki determinizam bilo bi isuvi{e upro{}en zaklju~ak iako maj~instvo (pjesma “Pravda” i “Luda maternica pjeva uspavanku) metamorfozira u supru`ni{tvo (pjesma: “Prozor”) znaju}i da opis vo|enja ljubavi ne otkriva uvijek pravo stanje stvari, a ipak, osjetno je autori~ino saznanje da upravo neseksualni trenutci daju krivu sliku tajne svijeta. Pjesnikinju u zbirci pjesama “Oscijalcije” previ{e ne zanima takozvano skidanje tabua, kao {to se to de{ava kod ve}ine bo{nja~kih pjesnikinja. Naida Mujki} `eli probuditi kreativne i receptivne emocije koje su najizravnije povezane s mu{kim i `enskim uzajamnostima. Materijalni univerzum postojanja `ene, bez potiskivanja, jednak je psihi~kom labirintu nevidljiva svijeta koji se predo~ava bez osje}aja grijeha.

Egzistencijalno propitkivanje, iz rakursa `enskog senzibiliteta djevojke /majke, name}e se u poeziji Naide Mujki} kao defloracija fiziolo{kih i emotivnih stanja - hrabro i odrije{ito, ne prezaju}i ni pred dilemama ljubavi ni pred dilemama smrti. Personalna u kadriranju svakodnevnog `ivota, koji ponekad pod njenim vodstvom metastazira u osobnu tragiku, pjesnikinja pokazuje veliki smisao za detalj koji presu|uje nastanku i nastavku `ivota.

Njena je `udnja prirodna, poput gladi i `e|i. Pjesnikinja emitira spoznaju da su kratkotrajni tjelesni u`ici ujedno i najintenzivniji.

Na kraju, ako se stvarnosna poezija doslovno slu`i izjavnim re~enicama (stihovima), njen je izri~aj svakako prepun nedoslovnih zna~enja koji, napokon, funkcioniraju kao istina.

Ateista Posa|ena tik do ulice preblizu asfaltiranom putu, ili ka`u nekada na mjestu septi~ke jame bili su neki od mogu}ih razloga {to nije ra|ala kru{ka petrovka.

Ali po~etkom rata kako ka`emo mi {to vjerujemo ako Bog ne{to oduzme na neki na~in i vrati.

Ne bi bra{na, ali petrova~a bi ne bi soli jer petrova~e ne treba soliti ne bi {e}era jer su petrova~e dovoljno slatke, ne bi ni pitke vode, petrova~e jedosmo neoprane jer prali smo jedino mrtve.

BEHAR 99

Luda maternica pjeva uspavanku Na freskama tvog mauzoleja bit }e naslikane `ene kako le`e na rasko{nom ginekolo{kom stolu Pitome ruke blijedi instrument maze I ja sam kostur u vjen~anici s dvije mrlje crvenog laka za nokte Uzbu|ujem te, moj neprijatelju?

Poslije tristo pedeset {est godina ne prepoznaje{ glas lude maternice polo`ene na brdo iskasapljene djece Samo jedno je tvoje Ovaj put umire{ pa`ljivo sporije One `ene se smiju Ja ti pjevam uspavanku

21

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Libijsko-bosanski pou~ak u stihu Sindrom potrebne la`i ili koope“radikalizaciji“, doimlje se, samo Pi{e: Ervin Jahi} rativne la`i, ~ini se, dominantno “na{a“, doma}a vizitka za sudjekreira planetarni politi~ki dislovanje u igri na eurobirokratskoj kurs. Dogovor oko la`i naru~uje politi~koj mapi i zapadnim strakrupni kapital i politi~ki oligarsi nama uop}e. koji upravljaju svjetskim zbivaMimo tog klasi~nog `etoniranja njima. Iritantno agilno, upravo mo}nom svijetu i krupnih rije~i, snishodljivo podupiru ga totaliopet strogo uzev{i, predsjednik tarne demokracije. Nipo{to toJosipovi}, smatramo, tom izjame nije kriv politi~ki marketing vom nije potro{io ozbiljan socijalkoji s predumi{ljajem previ|a ni, ali i simboli~an kapital neratoda nas ratovi ne ~ine sigurnijiborna, zapravo miroljubiva birokma, osobito uzme li se u obzir rata, te je ideja o vezi koja to nije da on kruh svoj zara|uje na ten– o Libiji Muamera Gadafija i BiH zijama, na antagoniranju, na tro~lanog Predsjedni{tva, naime Na ovom mjestu zanima nas kako je poezisrazu fundamentalisti~kih ideja.

– ve} za nekoliko mjeseci, s praja mladih bosansko-bo{nja~kih pjesnika, Zapadni, laicisti~ki fundamenvom, postala lanjski snijeg, jer danas uglavnom 30-godi{njaka i 40-godi{talizam `ivi tako od islamskoga te{ko da bi nas itko mogao uvjernjaka, odgovorila na doba razaranja i sua ovaj pak od njega, neki nastaiti da je gra|anin Josipovi} i prednovrata vrijednosti. Jesu li im pjesme ukaju}i od nekog postoje}eg itd. sjednik Josipovi} islamofob, nalja ne mr`njom i osvetom?

Jesu li im pro `iv Strogo uzev{i, svaki od njih hrazadnja~ki politi~ki faktor i ~ovjek s ljene traume devalvirale humanisti~ka nani se strahom ili tek preventivfigom u d`epu. Uostalom, ~ovjek nim strahom od Razli~itog. se ispri~ao. Bolji obi~aji, ali i ~ela, je li duh slobodne poezije abdicirao U tom svjetlu uputno je tuma~iti gra|anska pristojnost obavezuju pred ideolo{kim umom? Ima li u tim pjesnedavnu “prvolopta{ku“ (za{to nas da ispriku uzmemo na znanje mama {ovinizma i fa{izma ili restauracije ne re}i – onu toka svijesti) asoi s dostojanstvom je prihvatimo, kakvih natra`nih kolektivnih mitologizacija? cijaciju po{tovanog Predsjednini bolji ni gori od onoga od koje je Kona~no, prema uo~enom libijskoka Republike o tijesnoj vezi libijprimamo, s vjerom u rije~. bosanskom pou~ku uva`enoga predsjedniske ratne apokalipse s moguKnji`evnost, me|utim, ima tu povka Josipovi}a, nazire li se u mladih bosan}om radikalizacijom bosanskih lasticu da, mimo politi~koga nadskih pjesnika sjeme radikalizacije? muslimana. Posrijedi je, zacizora i kombinatorike, ponudi jelo, novovjeki diskurs politi~svoju sliku vremena, ono {to je kog marketinga, kojim se ponanjegova unutanja morfologija, ono jprije uspostavlja identifikacija s globanim politi~kim kursom {to se krije ispod njegove fasade. Kona~no, ono {to je najbli`e i njegovim neoliberalnim arhitektima, a manje je u pitanju unutarnjem bi}u stvari i pojava u nekome dobu. Pjesni{tvo, za zlo}a, zadrtost ili nekovrsna rehabilitacija hrvatskih politi~- razliku od historije koja bilje`i op}e istine va`ne za ~ovje~ankih pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Zato ne bismo tre- stvo, skrbi o istinama va`nim za pojedinca, pounutruje ih i bali biti naro~ito zgro`eni, mo`da tek zbunjeni Predsjed- osvje{}uje, i nerijetko proro~ki i asocijativno – u srazovima i nikovim “proro~kim“, iako, ruku na srce, itekako nategnutim doslusima svijesti i podsvijesti – daje kudikamo precizniju, “libijsko-bosanskim pou~kom“, tim vi{e {to je on dosad poli- to~niju sliku pojedin~eve i op}eljudske egzistencije. ti~ki vi{ekratno zastupao pomirbeno akcija{enje i, ma koliko Bosanski rat bio je klaonica, jednad`ba sa~injena na mr`nji se ponekad ~inilo da je sve to nekako nahero, nepatvorenu i razaranju. Pokrenu{e ga paliku}e i silovatelji, fanatici i huzauzetost za nu`nu stabilizaciju regionalnog politi~kog lje raznih fela koji se poziva{e na Boga, naciju, domovinu, pejza`a. Na{e mo`ebitno razo~aranje, me|utim, tanji se krv, gene i krupne rije~i. I kao {to Aurelije Augustin, na sa~injenicom da je on izgovara~ vi{e-manje unificiranih koop- mom koncu 4. stolje}a, raspravu De mendacio doslovce zaerativnih la`i, koje su projektirane daleko od Zagreba, i da po~enje rije~ima “Krupno je o la`i pitanje“, tako je po~etak mu se u ustima, bezmalo, na{ao megafon s “nasnimljenim te ratne apokalipse izveden na la`noj, {tovi{e monstruoznoj glasom“ kojim je, nedu`an i nevin kakav uglavnom i jest, pu- manipulaciji kojom su kobajagi “interesi radni~ke klase“ stio “u eter“ jednu od najispra(z)nijih bjelosvjetskih politi~kih zamijenjeni “interesima naroda“. I sve su hulje odtad mogle mantri koja svoje pravovjerje demonstrira demonizacijom profitirati zloupotrebom vi{njega imperativa “u ime narojednog dijela svijeta i njegove uljudbe. Utoliko je izjava o da“. Pa ipak, konkretan rat, znano nam je, ponajvi{e je

22

BEHAR 99

DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U

vo|en za teritorij, za promjenu demografske strukture. U kona~nici, on je najuzoritije promovirao doktrinu destrukcije i “svetost“ nasilja.

E sad, ~emu ovo podsje}ane? U rukama nam je izbor iz mlade bo{nja~ke poezije Kad zora razrje|uje strah {to ga sa~ini mladi knji`evni kriti~ar i publicist Filip Mursel Begovi}. U nimalo nategnutoj vezi s Predsjednikovom izjavom i bez obavezuju}e i nasilne korespondentnosti, upravo ta knjiga mo`e poslu`iti za pouzdanu detekciju “bosanskobo{nja~koga osje}aja vremena“, ali i jednog knji`evnog nara{taja ~iji relevantniji dio stasava u bosanskim ratnim devedesetim. Odmah nam valja ustvrditi da je Begovi}ev kitab slo`en s mjerom i ukusom, te da je u na~inu po kojem se odre|uje prema svojoj radnoj temi nemonoton, dinami~an i dobar primjer sustavizacije jednoga dosad nepro~itanog pjesni~kog korpusa. A s obzirom na to da su Bo{njaci i svojim {to nemarom, {to trudom po~inili svojevrsnu knji`evnu likvidaciju vlastita kulturno-identitetska obrasca, ona je istodobno i jedinstvena i neusporediva po tome {to se nema s kojom drugom ni odmjeriti, ni ogledati. Nacionalnih knji`evnih pospremanja mla|ega nara{taja, naime, do ove stihovne inventure nije bilo, a integralno ~itanje bo{nja~ke poezije unutar 100 godina do dana dana{njega svedeno je na, iako monumentalnu, jednu jedinu antologiju, onu profesora Durakovi}a otprije 15-ak godina. Dakle, Begovi} se poduhvatio ~itanja generacije ro|ene od 1970. do 80.-ih godina pro{loga stolje}a koja je knji`evno formirala unutar posljednje dvije dekade, zapo~ev{i stihovati s ratom. Ima tu, po crti estetike, naravno, razli~itih glasova – onih koji istinski pjevaju, i onih koji galame. Autor ih je sve marljivo zabilje`io, vrednovao i odredio im mjesto u nekoj imaginarnoj knji`nici na{ih `ivota. No prije negoli deskripcija poetskih strategija, na ovom mjestu nas zanima kako je poezija mladih bosansko-bo{nja~kih pjesnika, danas uglavnom 30-godi{njaka i 40-godi{njaka, odgovorila na doba razaranja i sunovrata vrijednosti. Jesu li im pjesme ukaljane mr`njom i osvetom? Jesu li im

BEHAR 99

pro`ivljene traume devalvirale humanisti~ka na~ela, je li duh slobodne poezije abdicirao pred ideolo{kim umom?

Ima li u tim pjesmama {ovinizma i fa{izma ili restauracije kakvih natra`nih kolektivnih mitologizacija? Kona~no, prema uo~enom libijsko-bosanskom pou~ku uva`enoga Predsjednika, nazire li se u bosanskih pjesnika sjeme radikalizacije?

Barem trojica, ~etvorica autora u ovoj knjizi, ~iji stihovi upu}uju da to da u bosanskim devedesetima zaista nosi{e pu{ku, i barem petorica njih koje rat temeljito obilje`i, premda bijahu po{te|eni pucati, svi oni, dakle beziznimno, ispisuju stihove koji nam posvjedo~uju da su smrt gledali u lice. Izravno i posve zbiljski. No bez nekog umi{ljaja historijskog ili mesijanskog anga`mana, zauzetosti, prodika i himne ni “voljnim“

U rukama nam je izbor iz mlade bo{nja~ke poezije Kad zora razrje|uje strah {to ga sa~ini mladi knji`evni kriti~ar i publicist Filip Mursel Begovi}. U nimalo nategnutoj vezi s Predsjednikovom izjavom i bez obavezuju}e i nasilne korespondentnosti, upravo ta knjiga mo`e poslu`iti za pouzdanu detekciju “bosansko-bo{nja~koga osje}aja vremena“, ali i jednog knji`evnog nara{taja ~iji relevantniji dio stasava u bosanskim ratnim devedesetim.

ni “nevoljnim vojnama“. [tovi{e, ~ini nam se da su velika ve}ina njih odradili “poetski sta`“ u nekakvim statisti~kim zavodima na poslovima marljivih popisiva~a prihoda i rashoda ljudskih, {teta i kvarova fizi~kih i metafizi~kih, ili u kakvoj mrtvari kao mrtvozornici koji se ne pitaju ~emu smrt, ali zacijelo ni ~emu `ivot. Poetska slika o djevojci koja je u telefonskoj govornici, koja razgovara sa svojim mladi}em i prema kojoj “putuje poljubac“ snajperskoga metka, u jednoga od njih, nazna~ena je tek kao zlokobna slutnja iracionalnih sila, kao zlo koje je transhistorijsko stanje, koje se useli u ~ovjeka i u njemu `ivi dok je i ~ovjeka. Budu}i da tokom borbe municiju uzimaju od mrtvih, drugi se pjesnik

pita {to }e biti kad ni mrtvih vi{e ne bude. Treba li re}i da je njihova poezija prepuna {ehida i humki zemlje u koju se useli{e neraspadnuti le{evi kao u domove. Nigdje groba, nigdje smrti po sebi, nego po `ivima. @ivi i mrtvi su u naro~itom, i tajnom i javnom savezu.

Sve je to `ivot, sve je to smrt. Nema mistificiranja. Tre}i pak pjesnik ispostavlja kona~nu bilancu svoje, a mo`da ~itave te poezije konstatacijom: “Kruni se mrtvo stanje na{ih rije~i“.

Mogli bismo tako unedogled nizati slike u kojima je rat samo paraboli~ki ram u koji sjedaju slike prepune drame jezika, svijeta, svijesti… Mogli bismo posigurno ustvrditi da je u ve}ini ovih i ovakvih pjesama pjesmovna svijest ili status lirskoga subjekta unekoliko neodredljiv, izmje{ten i nesiguran, eksteritorijaliziran spram rata kao pozornice zbilje, da mladi bosansko-bo{nja~ki pjesnici iz kakve nepripadne, odjelite lo`e gledaju predstavu koja ih se naro~ito ne ti~e, koja ih ne tjera na akciju.

Mogli bismo {to{ta, ali nigdje ne bismo mogli na}i ni zametka utopijskoj agitaciji i prokazivanju Drugoga sveodgovornim zlom. Ni rije~i o sveta~kom statusu vlastite etni~ke svojte, ni signala o kreiranju nekog po`eljnog novoformuliraju}eg politi~kog, vjerskog ili patriotskog identiteta.

Dodu{e, i nisu to pjesnici mno`ine, nije to pjesni{tvo izbavljenja ili budni~arskih utjeha. Ono je, uglavnom, korijenjem uraslo u asfalt spaljenih gradova, a njegovi pjeva~i, dok pjeva{e te pjesme, bijahu golobradi gradski mladi}i pogonjeni nu`dom i ko{marnom javom.

Njihova apokalipsa bila je tako temeljito krvava da su je samo tako, s distance, mogli percipirati, ne dopu{taju}i joj da {verca izmi{ljene le{eve doli one koje sami (i bez prava na izbor jer rat i agresija i ne ostavljaju izbor) nosi{e u svojim utrobama. Oni jesu, ili mo`da ipak nisu radikali?! Ako jesu, svi ti {ehi}i, kujovi}i, musabegovi}i, zvizdi}i, ov~ine, sijari}i… to su ponajprije zato {to im Conan ratnik ne dade spavati, {to im poru{i zgrade, pohara ku}e... Ako nisu, neka nisu, Bogu hvala! S krivotvorenim pou~kom, ili bez njega.

23

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

INTERVJU: Asmir Kujovi}

NE BIH SE USUDIO “KA^ITI” S KULTURTREGERSKOM I LITERARNOM MAFIJOM oni u ovoj dr`avi dr`e prakti~no sve u svojim rukama Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Asmir Kujovi} je ro|en 1973. godine u Novom Pazaru, gdje je zavr{io osnovnu i srednju {kolu. Od 1991. godine `ivi u Sarajevu. Diplomirao je na Odsjeku za knji`evnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavljivao je u brojnim knji`evnim ~asopisima, a radio je i kao novinar u listovima: “Slobodna Bosna”, “BH Dani” i “Walter”. Bio je glavni urednik sarajevskog ~asopisa za knji`evnost i kulturu “Lica”. Objavio je knjige pjesama “Vojni sanovnik” (1997.) i “Zagrobni `ivot” (2000.), te roman “Ko je zgazio gospo|u Mjesec” (2002.). Pjesni~kim, proznim i esejisti~kim tekstovima zastupljen je u vi{e antologija, pregleda i panorama savremene bosanskohercegova~ke i bo{nja~ke knji`evnosti. Za roman “Ko je zgazio gospo|u Mjesec” nagra|en je Godi{njom nagradom Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godini. Pojedini tekstovi su mu prevo|eni na engleski, francuski, turski, flamanski, makedonski i slovenski jezik. Godine 2005. u Be~u je objavljeno dvojezi~no izdanje njegove knjige izabranih i novih pjesama pod naslovom “Das versprochene Land /Obe}ana zemlja” na njema~kom i bosanskom jeziku.

24

BEHAR 99

INTERVJU: ASMIR KUJOVI]

Od rata pa sve do suvremene zbilje netko neznani (a nama vrlo bli- vjekovni ezoterici, pa se, recimo, zna da je Izida ustvari Merjem, zak) je vrlo vje{to nacionalno, a uz to i vjersko, pretvorio u ne{to lo- djevica Marija. Tako sam negdje objavio pjesmu “Izidin pogled is{e, ne{to {to priziva isklju~ivost i nazadnost. Zaista je te{ko pojmi- pod vela”. Uostalom, alegorija je u sr`i tradicije sufijskog pjesni{ti ~injenicu koja nam govori da se uz antologije i izbore bosanskog tva, pa za{to ne slijediti taj trag. pjesni{tva ne rade i one bo{nja~ke. Koji su po tebi razlozi izostanka sustavnijeg pra}enja pjesni~ke generacije kojoj pripada{? ^ini se da narcisisti~ko u`ivanje suvremenih pjesni~kih loosera na Naravno da su nacionalne antologije potrebne i va`ne, ja se sje- planu takozvane stvarnosne poezije (va{a kritika koristi naziv nove }am da sam prvi potpuniji uvid o modernim tokovima u bo{nja~koj stvarnosti) tebe nije o{amutilo. Tako|er se ~ini da nipo{to ne `eli{ poeziji stekao upravo preko antologije profesora Enesa Durakovi- `rtvovati dobro izgra|ene slikovite cjeline zarad banalnih i trivijal}a, pa i one Alije Isakovi}a, dok je ova antologija mlade bo{nja~ke nih iluzija. Ho}e{ li se i nadalje osamljivati kao prepoznatljiv i hvapoezije zna~ajna ve} samim tim {to je prva antologija te vrste od ljen pjesnik, ili }e{ ne{to mijenjati u nadolaze}im knjigama? rata naovamo. Kako ka`e Pascal Bruckner u svojoj knjizi “Babilon- Ima pjesnika u toj takozvanoj stvarnosnoj poeziji koji ponekad znaska vrtoglavica”, prou~avati svoje pisce, ~itati ih i promi{ljati izvor ju da iz nekih banalnih detalja, trivijalnih prizora, iz nekih uzgredje autenti~nosti za razumijevanje drugih tradicija. Da i ne spomi- nih ~ulnih senzacija, intimnih trenutaka svakodnevnice, izvuku ponjemo to da se za nekog ko se bavi pisanjem ne mo`e re}i da je neku svje`u metaforu, da upe~atljivo evociraju odre|enu emociju, savladao zanat ako ne poznaje knji`evnost jezika na kojem pi{e. ili da u~ine da u pojedina~nom bljesne univerzalno, da iznenade ne[to se ti~e pjesni~ke generacije kojoj pripadam, mislim da nama u kom ironi~nom poentom. Me|utim, oni su, me|u pjesnicima mlavrijeme kada smo se pojavili sa svojim prvim zbirkama, negdje |e generacije, zbilja rijetki. Kod nekih je te{ko uo~iti po ~emu bi se krajem rata, nije dat pravi prostor, kakav su imali pjesnici ranijih njihova pjesma (ili “pjesma”) trebala razlikovati od proznog fraggeneracija. U redakcijama i kulturnim rubrikama raznih novina menta, s obzirom da je “suha”, bez metafora, bez pjesni~kih slika u na{li su se pisci koji nisu dopu{tali da iko drugi bude pisac osim pravom smislu rije~i, bez ikakve naznake ritma u jezi~kom izrazu, njih. Oni koji su nas u po~etku podr`ali i, {to je najva`nije, bez ikakve poente na kasnije su nam okrenuli le|a, valjda zato Problem je {to ta skandalozna kraju. Pjesma mo`e biti i ogoljeno narativda ne bi ispalo da smo mi bolji i va`niji od majorizacija ne vlada samo ge- na, ali pod uslovom da ide ka nekoj sna`noj njih. Mislim da je to glavni razlog. Nismo poenti u zavr{nom stihu. I to, zapravo, i nije neralno, ve} i u elitisti~kom kru- poezija, u svakom slu~aju nije neka prvopodilazili autoritetima nego smo bili gu onih koji bi trebali biti istinski razredna poezija. A {to se ti~e mog daljeg toliko drski da im se suprotstavljamo. po{tovaoci pjesni{tva. Jedan je pisanja, mislim da }u nastaviti ono {to sam razlog taj {to je i ono malo dobre zapo~eo u prvoj zbirci, samo bez osvrtanja U poeziji mla|ih bo{nja~kih pjesnika, uz poezije koja se objavljuje stav- na “aktuelnu dru{tvenu zbilju”, jer me ratnu tematiku, pojavljuje se odnos preljeno u istu ravan sa gomilom takve teme vi{e ne zanimaju. ma zbilji i rodna poezija, a kao {to znamo ona je nabijena erotikom koja je svojsuvredljivo lo{e poezije koja se tvena mladosti. No, ti si jedan od najizrapromovira i predstavlja kao istin- Ro|en si u Sand`aku. Time biolo{ki pripazitijih predstavnika poezije misti~ke opida{ i srpskoj knji`evnosti, ali i onom odvoska vrijednost. jenosti koje crpe svoju snagu iz islama, a jku knji`evnosti Bo{njaka sa Sand`aka. koje su po~esto sufijske provenijencije.

Tako|er, `ivi{ u BiH. Time pripada{ i boKao da si na autenti~an na~in prizivao zaboravljeni pjesni~ki svijet sanskohercegova~koj knji`evnosti. Kako se no tim identitetarnim koji ne korespondira s generacijom devedesetih. Gdje si pronala- podvojenostima? Koliko su ti va`ne, u kojoj mjeri te odre|uju kao zio upori{ne to~ke svojem pisanju? pjesnika?

Vjerovatno je klju~ni podsticaj u mom razvoju bio kada sam negdje Na jednom fakultetu u Novom Pazaru odskora se uvodi predmet sa sedamnaest, osamnaest godina otkrio poeziju Eliota i Pounda, bo{nja~kosand`a~ka knji`evnost i zaista je lijepo vidjeti mlade nate kada sam, ~itaju}i njihove eseje, odlu~io da poku{am slijediti u~nike koji predano i sistemati~no iznova prou~avaju i istra`uju poeti~ka na~ela koja su oni zastupali. Jedna od tih Poundovih knji- knji`evnu tradiciju sand`a~kih Bo{njaka, te otkrivaju neke interega nosi naslov “ABC of Reading”, i sada mislim da sam imao sre}e santne i vrijedne pisce koji su bili potpuno zaboravljeni i marginali{to sam po~eo od “abecede”. Nakon toga sam potpuno “novim zirani. Ve}i dio `ivota sam proveo u Sarajevu i svje`e mi je sje}anje o~ima” ~itao i klasike bo{nja~ke, srpske i hrvatske poezije, i fran- na to kako su me i novinari na lokalnim televizijama u Pazaru cuske simboliste, i Mandelj{tama, Pasternaka… Kao vjerniku mi predstavljali kao sarajevskog i bosanskohercegova~kog pisca. je, naravno, bila interesantna i sufijska poezija, neko vrijeme sam Nisu mi one va`ne, ali sigurno me na neki na~in odre|uju kao prou~avao islamske filozofe, Rumija, kr{}anske mistike, Augus- pjesnika, jer sam nekako i tamo i ovamo, a zapravo nisam ni tamo tina, Eckharta. Mo`da je sve to doprinijelo da moj ukus postane ni ovamo. Te`e mi je, recimo, odva`iti se da literarno obradim neku pomalo “klasicisti~ki”. Me|utim, doga|alo mi se da, kada ~itam temu iz historije Bosne i Sarajeva, s obzirom da nisam ovdje ro|en, nekog islamskog filozofa, pomislim: “Otkud njemu pravo da o tim osje}am da bi to u mom slu~aju zahtijevalo jednu du`u pripremu; najuzvi{enijim istinama vjere zaklju~uje po svom naho|enju?” I to a isto tako kad je rije~ o Pazaru, budu}i da nisam tamo fizi~ki me je potaklo da, zadnjih godina, poku{am da teme iz islamske prisutan. U Sand`aku se ta identitarna podvojenost osjeti donekle duhovnosti ne obra|ujem eksplicitno, ve} da ih izmjestim u neku u jeziku, mada, neko bi mogao postaviti pitanje - ako Dalmatinci drugu kulturu ili mitolo{ku tradiciju, kao {to su to radili srednjo- nemaju problem s hrvatskim knji`evnim jezikom, za{to bi san-

BEHAR 99

25

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

d`a~ki Bo{njaci imali sa sada{njom normom bosanskog? Me|utim, s obzirom da je Me{a Selimovi} svoje najbolje romane napisao “isto~nom varijantom bosanskog jezika”, ne vidim razlog za{to to ne bi bio sastavni dio norme. Ali eto, ostavimo jezikoslovcima da se bave tim pitanjima.

Posljednji bosanskohercegova~ki rat mladim bo{nja~kim pjesnicima uvelike ome|uje poeziju, na sre}u bez ratnog pokli~a i mr`nje.

Koliko je rat odredio tvoju pjesni~ku generaciju? Kako je to bilo pisati pjesme u sarajevskim rovovima?

Da, rat je bio zajedni~ki imenitelj te moje generacije, uprkos svim na{im poeti~kim i individualnim razlikama. Pa i sav patriotski zanos iz 1992. temeljen je na kolektivnom uvjerenju da “mi nismo kao oni”, je li, mi ne mrzimo, na tome su zasnivane politi~ke platforme, tako da je razumljivo da u poeziji nije bilo mjesta za nekakve izlive mr`nje. Mislim da nas je rat toliko bitno obilje`io da je prisutan i u onome {to danas pi{emo, prisutan je po na~inu na koji ga pre{u}ujemo, zaobilazimo, prisutan je svojim odsustvom, kako bi rekao Heidegger. U prvim godinama rata ja sam se suzdr`avao od toga da pi{em o ratnim iskustvima, napisao sam samo “Salivanje strave” i jo{ neku pjesmu, valjda zbog toga {to sam se tada jo{ uvijek dr`ao toga da u poeziji treba biti “bezli~an” u eliotovskom smislu rije~i.

Onda sam, mislim negdje 1993., upoznao Damira Uzunovi}a i Faiza Softi}a, i ~itaju}i njihove pjesme to me je potaklo da i sam pone{to prenesem na papir od onog {to sam do`ivio kao vojnik. Mislio sam, kad ve} svakako dangubim u vojsci, da barem iscijedim iz toga neku pjesmu. I nosio sam u d`epu hemijsku olovku i presavijenu dvolisnicu papira i zapisivao kad bi mi {ta naumpalo, a onda sam to kod ku}e dora|ivao i dotjerivao. Tako su te pjesme nastajale kao stilske vje`be, od onog {to sam vidio ili ~uo od drugih, ~esto je u njima lirski subjekt ustvari posu|eni glas, “persona”, a ne ja. Nije me privla~ilo da obra|ujem teme koje su drugi pisci ve} iscrpili, a bilo je zaista vanredno sna`nih literarnih svjedo~anstava o ratnim u`asima, recimo ti tekstovi koje su u godinama opsade objavljivali Ibri{imovi}, Ve{ovi}, Sidran, Mrki} i drugi, ve} sam nastojao da primje}ujem tamo gdje drugi nisu gledali.

Kakav je odnos tvoje generacije prema veli~ajnoj bo{nja~koj pjesni~koj tradiciji? Bje`i li mladi bo{nja~ki pjesnik od nje ili se spontano priklanja uzorima?

Mogu govoriti samo u svoje ime, ali mislim da, objektivno, ako ta na{a generacija mo`da i nije, u cjelini uzev, nadma{ila estetske domete generacije Zilhada Klju~anina i onih ne{to starijih, u svakom slu~aju je napravila neke bitne iskorake, pomjerila okvire pjesni~kog izraza i unijela svje`u krv. Mirsad Sijari} je, recimo, napisao pjesmu o Nerkesiji i ta se pjesma mo`e uzeti kao primjer izravnog dijaloga s tom tradicijom. U vrijeme kada smo se pojavili govorilo se da ta na{a poezija izlazi iz tradicionalnih okvira po tome {to je “urbana”, {to je po meni lo{ termin, jer ni poezija Baudelairea i Laforguea po svojoj tematici nije bila ni{ta manje urbana, a pod tim se uglavnom podrazumijevalo ono naslije|e pjesni{tva ameri~ke beat generacije, s kojim ja nisam imao mnogo dodirnih ta~aka, izuzev u pojedinim pjesmama. Naravno, pomno sam i{~itavao sve zna~ajnije bo{nja~ke pjesnike, u vi{e navrata sam ponovo otkrivao Musu ]azima ]ati}a, Kulenovi} je svakako bio jedan od onih ~ijem sam se umije}u divio, kao i sve one koji su naslijedili

26

Maka Dizdara, i tu uvijek postoji krug svjesnih i nesvjesnih uticaja i uzora. Siguran sam da me je narativnost u Sidranovim pjesmama ohrabrila da se i sam oku{am u tom vidu pjesni~kog oblikovanja. Vjerujem da je ~itav niz bo{nja~kih pjesnika posredno ili neposredno uticao na mene, a ~itav je niz i onih koje volim i cijenim, bez obzira da li mi je njihov opus u cjelini blizak ili su mi ostale u pam}enju samo neke pjesme. Neke sam pjesnike ~itao u periodu kada sam kao mla|i bio podlo`niji uticajima, a neke kasnije, tako da je ta hijerarhija subjektivna.

U raznim koterijama se mo`e ~uti da bo{nja~ku poeziju treba dekanonizirati. [to to uop}e zna~i? I kako ne{to dekanonizirati ako sam ne postavi{ kanon?

Ne znam u kojem kontekstu je to izre~eno, pa ni meni nije jasno, jer u savremenoj bo{nja~koj poeziji nigdje ne vidim taj kanon. Istina, jedan broj pjesnika stvara po sli~nim poeti~kim obrascima, pa ipak postoje brojne nijanse po kojima su oni razli~iti. A jo{ u vrijeme ]ati}a pjesnici su stvarali mimo ranije utvr|enih tradicionalnih modela. Ova na{a generacija se tako|e nije pojavila kao neka jedinstvena grupa istomi{ljenika sa nekim zajedni~kim pjesni~kim programom, nego se svak dr`ao svog “kanona”, a eventualno su postojale neke sli~nosti zato {to nas je spajao duh tog vremena, dijelili smo sli~na interesovanja, obra|ivali bliske teme, naslanjali se na istu tradiciju… Sva mogu}a “dekanoniziranja” u evropskoj poeziji su ve} oprobana jo{ sa nadrealizmom i avangardnim pokretima u dvadesetom stolje}u, od njih je poezija mo`da imala vi{e {tete nego koristi, pa ne znam {ta bi to neko novo dekanoniziranje donijelo. Mogu}e je da se pod tim “dekanoniziranjem” misli na pristupe u prou~avanju bo{nja~ke poezije. Meni je, recimo, bilo interesantno kada sam negdje nai{ao na Gombrowiczev esej o Danteu, gdje on, mimo svih utvr|enih kanona o Danteu kao najve}em evropskom klasiku poslije Homera, pretresa “Bo`anstvenu komediju” iz jednog sasvim novog i druga~ijeg ugla. S tim da je, naravno, to Gombrowiczevo mi{ljenje o Danteu samo jedna replika u skoro hiljadu godina dugom dijalogu o njegovom djelu, jedna u nizu antiteza u dijalektici knji`evnohistorijskih izu~avanja. Tako da bi bilo mo`da zanimljivo vidjeti i neko novo ~itanje bo{nja~kih klasika. Ali, kao {to si i sam primijetio, ako kanon treba da bude sru{en, kanon valja najprije uspostaviti.

BEHAR 99

INTERVJU: ASMIR KUJOVI]

[to se ti~e pjesni~ke generacije kojoj pripadam, mislim da nama u vrijeme kada smo se pojavili sa svojim prvim zbirkama, negdje krajem rata, nije dat pravi prostor, kakav su imali pjesnici ranijih generacija. U redakcijama i kulturnim rubrikama raznih novina na{li su se pisci koji nisu dopu{tali da iko drugi bude pisac osim njih. Oni koji su nas u po~etku podr`ali kasnije su nam okrenuli le|a, valjda zato da ne bi ispalo da smo mi bolji i va`niji od njih.

Poezija je primjetno na gubitku. Jednostavno nije tr`i{no isplativa, a time nije privla~na ni izdava~ima. Zaista veliki problem vidim u tome da u BiH rijetko izlaze poetske knjige ~ime se gubi nara{tajni pjesni~ki slijed. Neposredno poslije rata imali ste hiperprodukciju mladih pjesnika. Vlada li danas skandalozna majorizacija pjesni{tva i za{to? Ima li poezija tr`i{ne {anse, a da se ne dovodi u pitanje njena figurativna vrijednost?

Potpuno se sla`em. Octavio Paz u jednom svom eseju navodi podatke da je Mallarme jednu svoju knjigu objavio u sto devedeset i pet primjeraka, a drugu u ~etrdeset primjeraka; Rimbaud je sam platio prvo izdanje “Sezone u paklu” u tira`u od petsto primjeraka, od ~ega je sam preuzeo {est dok je ostatak ostao u skladi{tu {tamparije. A rije~ je, je li, o najve}im modernim francuskim pjesnicima.

Ho}u da ka`em da taj problem s poezijom nije od ju~e, zadnji koji su imali {iroku ~itala~ku publiku bili su veliki evropski romanti~ari.

A `ivimo u vremenu kada je poezija na mnogo ni`im granama nego {to je to bila u Rimbaudovo vrijeme, tako da {ansa sigurno nije u tome da se pi{e po ukusu {ire publike. Problem je {to ta skandalozna majorizacija ne vlada samo generalno, ve} i u elitisti~kom krugu onih koji bi trebali biti istinski po{tovaoci pjesni{tva. Jedan je razlog taj {to je i ono malo dobre poezije koja se objavljuje stavljeno u istu ravan sa gomilom uvredljivo lo{e poezije koja se promovira i predstavlja kao istinska vrijednost. A drugi je razlog {to `ivimo u vremenu kada je vrlo te{ko odgojiti dobrog ~itaoca poezije, za to je danas potreban dar gotovo jednako kao i za pisanje. [ansa pjesnika je mo`da u tome da pi{e i za nekog budu}eg ~itaoca, u tome da prava poezija ostaje, dok su tr`i{no isplativi proizvodi prolazni.

Kakav je tvoj odnos prema antologijama i knji`evnim nagradama?

Ne misli{ li da su one izgubile svoju objektivnu te`inu i te{ko mogu predo~avati stvarno stanje. Uostalom, poznato je da razne komisije promi~u svoje favorite iz samo njima poznatih razloga. Primjerice, roman „Vje~nik“ rahmetli Ned`ada Ibri{imovi}a nije dobio zaslu`enu nagradu {to su upu}eniji u kretanja na knji`evnoj sceni BiH ocijenili skandaloznim. Za{to promoviramo prosje~nost, a pre{u}ujemo prave knji`evne vrijednosti?

Antologije i knji`evne nagrade bi trebale biti preporuka za ~itanje, pogotovu nagrade koje imaju ugled i tradiciju, ali one to nisu uvijek.

Recimo, u istoriji kinematografije neki filmovi, koji se danas smatra-

BEHAR 99

ju neospornim remek-djelima, u vrijeme kada su se pojavili nisu osvojili nijednu zna~ajniju nagradu, a tako je i u knji`evnosti, znamo da neki od najve}ih pisaca XX stolje}a nisu dobili Nobelovu nagradu, a dobili su je i oni ~ija djela mene ostavljaju potpuno ravnodu{nim.

Vjerujem da je nepravda to {to su “Vje~nika” zaobi{le ove doma}e nagrade, ne samo nagrada “Me{a Selimovi}” nego i “Godi{nja nagrada Dru{tva pisaca BiH”, bez obzira {to nisam ~itao druge romane koji su bili u konkurenciji. Zapravo je {teta {to “Vje~nik” nije postao svjetski slavan i poznat roman, a ove nagrade bi bile nebitne, izuzev ako su mo`da mogle doprinijeti tome. [to se ti~e onih glavnih prigovora pojedinih kriti~ara, zbog kojih su u javnosti vo|ene polemike, ja sam u jednom tekstu ve} napisao: “Za{to romane nobelovaca Francoisa Mauriaca i Georgesa Bernanosa istori~ari francuske knji`evnosti nazivaju “katoli~kim romanima”, dok kada je rije~ o jednom djelu koje bi se (uslovno) moglo nazvati “muslimanskim romanom”, doma}a kritika upotrebljava isklju~ivo sintagmu “ideolo{ki roman”?

Za{to se romani Andre Malrauxa, ili recimo Tvrtka Kulenovi}a, ne bi tako|er mogli ~itati kao “ideolo{ki romani”, ako znamo da su marksizam, odnosno humanisti~ki racionalizam tako|er – ideologije?

Ako jedan knji`evni kriti~ar svijet Ibri{imovi}evog romana vidi kao “teocentri~nu konstrukciju” i prigovara mu na tome, za{to nekom drugom ne bi bilo dopu{teno da druge romane osu|uje zbog njihove neopaganske, ateisti~ke ili “antropocentri~ne konstrukcije”?” Tu bi se moglo jo{ {to{ta re}i, ali ja se ne bih usudio da se “ka~im” s tom kulturtregerskom i literarnom mafijom, jer oni u ovoj dr`avi dr`e prakti~no sve u svojim rukama, od fondacija za izdava{tvo, preko knji`evnih udru`enja, ~asopisa, kulturnih rubrika sedmi~nih listova, `irija za nagrade, Instituta za jezik, festivala... D`evad Karahasan je jednom prilikom dobro primijetio da se kod nas na kulturnoj sceni sukobi i animoziteti motivirani li~nim interesima maskiraju nekakvim tobo`njim ideolo{kim neslaganjima. ^ini se da danas mo`emo utjecati na vlastiti polo`aj u knji`evnokriti~kim i knji`evnopovijesnim prosudbama. Spominju se klanovski i koterijski odnosi u vrednovanju pjesnika. Koliko takvi odnosi kontaminiraju i oslabljuju ionako slab status poezije? Mo`e{ li ti zamisliti neko izdvojeno mjesto za sebe u bogatoj povijesti bo{nja~ke knji`evnosti? Dopu{ta{ li si ta{tinu?

To su klanovi u kojima sve funkcionira po principu one izreke “ja tebi serdare – ti meni vojvodo”. To je ono, kako ka`e Branimir [tuli} u jednoj pjesmi, “uzajamno milovanje idiotskih glava”. Upravo tako, koterijski. Pravi pisac isuvi{e dr`i do dostojanstva svoje umjetnosti da bi se spustio na taj nivo da se slu`i nekim podlim trikovima kako bi pridobio pa`nju kritike, da podilazi nekom autoritetu tako {to }e ocrniti njegovog suparnika kao “politi~ki nepodobnog”, ili mu podmetati samo zato {to je bolji majstor od njega. Ni ne ~udi da su la`ni pjesnici na rukovode}im pozicijama, a takvi mogu samo da promovi{u lo{e pisce i lo{u knji`evnost. [to se ti~e moje ta{tine, ima onih La Rochefoucauldovih maksima o tome kako je i skromnost i samoocrnjivanje jedan podmukao oblik ta{tine, tako da {ta god da ka`em mo`e ispasti da sam ta{t na podmukao na~in. Puno mi je zna~ilo ono {to su u po~etku o meni napisali ili rekli ljudi od pera do ~ijeg mi{ljenja dr`im - Marko Ve{ovi}, Ned`ad Ibri{imovi}, Abdulah Sidran, Tvrtko Kulenovi}, profesor Enes Durakovi}, D`evad Karahasan, Enver Kazaz, Zilhad Klju~anin… Ne bih se ni usudio da citiram rije~i kojima su me neki od njih hvalili,

27

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

jer sam svjestan da sam iznevjerio njihova tada{nja o~ekivanja. I meni je to dosta za cijeli `ivot. Nakon toga me vi{e nije ni zanimalo {ta }e za mene re}i Kunto ili Panto, ili neki kriti~ar koji }e to isto re}i za bilo koga ko mu plati pi}e. Ali, prema jednoj talmudskoj pri~i, hvala uvijek priziva ku|enje… Pjesnik te{ko da mo`e sebi dopustiti ta{tinu ako se prisjeti sjena mrtvih velikana.

Bio si urednik ~asopisa „Lica“. Danas po ocjeni mnogih kultnog ~asopisa. Svjedocima smo da bosanskoj javnosti nedostaje sli~an ~asopis koji }e artikulirati nove pjesni~ke glasove. Gdje u BiH mladi pjesnik uop}e mo`e na}i svoj prostor? Primijetio sam usamljeni~ke i neformalne knji`evne “ekipe” po kafanama i opskurnim domjencima koje zamjenjuju nekada{nje {kole, organizirane pravce i manifestne skupine. Rijetki su oni koji formiraju nara{tajnu izvornost i prepoznatljivost te su nosioci knji`evnog ukusa ili pak pomodnosti. Poezija vi{e nije elitna ve} i stoga {to je “svi” pi{u. Koje su perspektive i ima li ih uop}e?

Da, {teta je {to danas ne postoji jedan takav ~asopis. Kada se prisjetim tog perioda, ima stvari na koje sam ponosan i posebno mi je drago {to smo bili otvoreni za sve talentirane i vrijedne autore, razli~itih profila, poetika, i {to smo nastojali da kroz taj ~asopis na neki na~in profiliramo ovda{nju knji`evnu i kulturnu scenu. Naravno, bilo je tu i mnogo gre{aka i propusta, ja nisam tada imao dovoljno iskustva u tom poslu, pa su prolazile neke stvari koje danas nipo{to ne bih dopustio. Mo`da i nisam bio dovoljno zreo za jedan tako ozbiljan posao (koji smo, uzgred, svi mi u redakciji radili za neke

Mogu govoriti samo u svoje ime, ali mislim da, objektivno, ako ta na{a generacija mo`da i nije, u cjelini uzev, nadma{ila estetske domete generacije Zilhada Klju~anina i onih ne{to starijih, u svakom slu~aju je napravila neke bitne iskorake, pomjerila okvire pjesni~kog izraza i unijela svje`u krv.

28

skoro simboli~ne honorare), pa kada se sve sabere, morali smo biti “kultni” kada smo bili prakti~no jedini ~asopis tog profila. Sje}am se da smo svi mi iz te generacije i{li na ~asove kretivnog pisanja Marka Ve{ovi}a, tamo smo ~itali svoje radove i onda ih komentirali, prepirali se, sva|ali, ali sve u svemu, bilo je tog nekog finog dru`enja, razmjene ideja. Nisam zadnjih godina pratio ono {to objavljuju mladi pjesnici, oni su, po prirodi stvari, upu}eni najprije na svoje profesore na fakultetima, mada ta {ematiziranost teorijskog znanja koje im profesori usa|uju nekad za njih mo`e biti sputavaju}a, sje}am se mnogih darovitih momaka koji su prestali da pi{u jer su zbog te “nafilovanosti” teorijama izgubili sve orjentire; s druge strane, oni moraju na}i nekog znalca koji }e pro~itati njihov rukopis, uputiti ih, dati im dobronamjeran savjet, na kraju krajeva preporu~iti im pravu knjigu.

Koji je bio odnos knji`evne kritike, ali i {ire javnosti – prema tebi kao pjesniku i kao prozaiku. Da li si percipiran kao pjesnik koji tu i tamo pi{e prozu ili kao prozaik koji je po~eo kao pjesnik?

Neki su me vi{e cijenili kao pjesnika, drugi kao prozaika, ali sve u svemu podr`avali su me i u jednom i u drugom. Ja sam se intimno vi{e osje}ao kao pjesnik koji se oku{ao u prozi. Dodu{e, tek mi je taj roman donio to da sam se u jednom periodu po~eo pojavljivati i u `utoj {tampi i davati izjave tipa s kim bih volio ostati na pustom ostrvu. Da budem iskren, sticajem nekih `ivotnih okolnosti ja sam iznevjerio ta o~ekivanja kriti~ara, kasnije sam prestao da pi{em ili sam pisao sasvim malo i rijetko.

Svjedocima smo nastanka one poezije koja se pi{e po internetskim blogovima. Vi{e nije dostatna ~asopisna recepcija, a mo`da je ona i zastarjela. Pjesma se u na{e doba mo`e poslati i objaviti preko bloga i sms poruke. Vjeruje{ li u ~ari takve pjesni~ke komunikacije?

Vjerujem da mladim ljudima koji su odrastali uz internet to mo`e biti dobra vrsta treninga. Ja li~no se nisam oprobao u toj vrsti komunikacije. Nikad nisam upoznao osobu koja se interesuje za poeziju da bih joj mogao poslati pjesmu preko sms-a. [to se ti~e bloga, za mene u pisanju ima svoju dra` ta iluzija da komuniciram s nekim nepoznatim a bliskim, kome sam nevidljiv i nedostupan, i ne znam kako bi na mene djelovalo to da ~itam komentare nekog svog teti}a ili amid`i~ne i da onda moram obja{njavati ono {to sam napisao. Za mene ima smisla kada neki rukopis odstoji u ladici, pa mu se vratim nakon nekog vremena i to pocijepam i bacim, ili iznova prepravljam, precrtavam i dora|ujem, dok se blog, pretpostavljam, mada nisam mo`da dovoljno upu}en, pi{e kao neka vrsta dnevnika. Mo`da bi to bila savr{ena forma za onu vrstu dnevnika kakve su vodili Gombrowicz ili Andre Gide. Ali vjerovatno kada autor zna da to neko ~ita, a pogotovu kada zna ko to ~ita, onda spontano navla~i masku i izmi{lja samog sebe, a meni ne bi imalo smisla pisati tu vrstu teksta ako u njemu ne bih bio sasvim iskren.

Osim toga, ne postoji autorsko pravo na ideju, ideja se uvijek mo`e preuzeti, tako da mi je i zbog toga dra`e objaviti pjesmu u ~asopisu, pa makar to bio i ~asopis na internetu. Nisam o tome dovoljno razmi{ljao, nisam puno ni ~itao tu|e blogove… Za mene jo{ uvijek ~itanje sa interneta nije pravo ~itanje. Ali mo`da jednog dana poku{am objaviti neku pjesmu i na taj na~in.

BEHAR 99

POVIJESNA ^ITANKA

OSMANSKA TOLERANCIJA u pore|enju sa tolerancijom u evropskom okru`enju i njegovim aktima Pi{e: Senad Hasanagi} UVOD Kad se govori o osmanskoj toleranciji u pore|enju sa drugima treba imati u vidu da se ta tolerancija odnosi na nemuslimanske grupe u osmanskom dru{tvu, posebno na sljedbenike Knjige, tj. na kr{}ane i Jevreje.

Ova tolerancija se ti~e osnovnih ljudskih prava koja obuhvataju `ivot, rad, slobodu kretanja, za{titu imovine, slobodu vjere, posjedovanje, popravku i izgradnju vjerskih objekata, {kolovanje, upotrebu svog jezika i obi~aja, {kolovanje u svojim {kolama, na svom jeziku, postojanje odre|ene pravosudne autonomije nemuslimanskih grupa.1 U pore|enju sa drugima, treba imati u vidu osnovu tolerancije i razloge njenog nastanka. Tako|er, pore|enje treba vr{iti prema obimu primjene, kako prema obuhvatu razli~itih grupa na koje se odnosila, tako i obimu prava koje je nudila.

Obzirom da evropske zemlje nisu bile ni blizu multietni~ke i multikonfesionalne u mjeri u kojoj je to bila dr`ava Osmanlija, odnos prema pripadnicima drugih etni~kih i vjerskih skupina i dokumenti proiza{li iz ovog odnosa ti~u se uglavnom me|usobnih relacija protestanata i katolika, te u kasnijem periodu odnosa prema Jevrejima. Odnos prema muslimanskim grupama nije mogu}e razmatrati, jer za vijeme stolje}a trajanja Osmanske dr`ave u evropskim zemljama nije bilo dovoljno tolerancije za njihovo prihvatanje i egzistiranje kao od dr`ave prihva}enih dru{tvenih grupa. Izuzetak predstavlja grupa tatarskih muslimana koja je egzistirala, a njihovi potomci i danas egzistiraju u Poljskoj. Poljskim prin~evima su trebali kao dobri vojnici. Oni su na strani poljskog kralja pred kraj 17. stolje}a ratovali pod Be~om protiv Osmanlija i bitno doprinijeli pobjedi osmanskih protivnika. Kao poklon od kralja su dobili zemlju u Poljskoj i tu se naselili.2 Osmansku toleranciju, kada je u pitanju pore|enje sa evropskom tolerancijom, potrebno je posmatrati u periodu do Tanzimata, i nakon Tanzimata, po{to u kasnijem razdob-

BEHAR 99

Sa`etak U ovom radu se vr{i pore|enje osmanske tolerancije sa tolerancijom evropskog okru`enja.

Osmanska tolerancija podrazumijeva odnos prema nemuslimanskim podanicima koji obuhvata osnovna ljudska prava kao {to su pravo na `ivot, rad, slobodu kretanja, za{titu imovine, slobodu vjere, posjedovanje, popravku i izgradnju vjerskih objekata, {kolovanje, upotrebu svog jezika i obi~aja, {kolovanje u svojim {kolama na svom jeziku, postojanje odre|ene pravosudne autonomije. U pore|enju sa evropskim okru`enjem prvenstveno se trebaju uporediti spomenute karakteristike osmanske tolerancije sa aktima koji karakteriziraju evropsku toleranciju i to u obimu prava koja se daju, grupacijama koje su obuhva}ene i temeljne karakteristike osnova, kontinuiteta i provo|enja tolerancije koja je aktima odre|ena.

Klju~ne rije~i: osmanska tolerancija, evropsko okru`enje, akti tolerancije, pore|enje

lju dolazi do pribli`avanja zakonskih osnova kojima se regulisao odnos prema dr`avljanima pojedinih dr`ava. Me|utim, treba naglasiti da se same vjerske osnove tolerancije nisu mijenjale. 1856. godine Islahat FermanÄą (Ferman o reformama) je priznao pravo na obavljanje slu`be u dr`avnoj administraciji prema sposobnostima i bez obzira na vjersku pripadnost. U periodu tanzimatskih reformi nije dirano u sudove nemuslimanskih zajednica. Tek 1917. godine Uredbom o porodi~nom pravu ovim sudovima ukinuta je nadle`nost u oblasti civilnih poslova i preba~ena {erijatskim sudovima. Me|utim, duhovni poglavari nemuslimanskih zajednica su protestovali i nisu htjeli ovakve promjene.

Godinu i po dana nakon ovoga pomenuta uredba je ukinuta i ovi sudovi su trajali do kraja Osmanske dr`ave. Ovaj primjer najbolje pokazuje koliko je odre|ena pravosudna autonomija bila va`na za nemuslimanske podanike Osmanske dr`ave. Od akata tolerancije donesnih u Evropi treba odabrati one koji su karakteristi~ni za vremenski period u kojem su doneseni, koji prikazuju odnose pojedinih vjerskih i etni~kih grupa prema drugome, te odslikavaju stepen razvoja i mijene evropskog dru{tva.

Iz ovog okru`enja posebno treba ista}i situaciju u Bosni i Hercegovini nakon osmanske vlasti. Pod austro-ugarskom okupacijom nastavlja se princip slobode vjeroispovijesti i egzistiranje {erijatskih sudova. Na Berlinskom kongresu 1878. godine predstavnik Austro-Ugarske je izjavio da u Bosni i Hercegovini suverena prava sultana ne}e biti povrije|ena. Posebno treba naglasiti da su me|unarodna pravila predvi|ala da u slu~aju okupacije nastavlja va`iti postoje}e pravno stanje.

1

2

O ovim pravima obuhva}enim osmanskom tolerancijom vidjeti vi{e – Senad Hasanagi}, Pojam, osnove i manifestacije osmanske tolerancije – magistarski rad, biblioteka Pravnog fakulteta u Zenici Poljski muslimani u moru katolika, www.dwworld.de/dw/article/0,,4851343,00.html

29

POVIJESNA ^ITANKA

TOLERANCIJA EVROPSKOG OKRU@ENJA I NJENI AKTI Govore}i o toleranciji u evropskom okru`enju Osmanske dr`ave, treba imati u vidu da je tokom ve}eg perioda vladala vjerska netrpeljivost i nemogu}nost su`ivota razli~itih vjerskih grupa. Ova netrpeljivost je posebno bila izra`avana prema Jevrejima, ali isto tako i u me|usobnom odnosu razli~itih kr{}anskih grupa. Posebno treba naglasiti da je op}a atmosfera bila takva da nije postojala nikakva mogu}nost za formiranje muslimanskih grupa kojima bi se kroz du`i historijski period dozvolio opstanak. Netolerancija se manifestirala kroz vjerske ratove, progone, i nasilna prevjeravanja. Me|utim, i ovakva situacija je dovodila do potrebe uspostavljanja tolerantnijih odnosa me|u vjerskim grupama.

Tako|er, u evropskom okru`enju su klasne borbe bile izra`enije nego u Osmanskoj dr`avi. Ove borbe su rezultirale aktima koji su u odre|enom obimu donijeli toleranciju.

1) Augsbur{ki sporazum Najprije treba spomenuti mirovni sporazum skopljen u Augsburgu 1555. godine, izme|u katolika i protestanata. U ovom sporazumu, izme|u ostalog, stoji sljede}e: “1) Radi dokidanja ovog stanja nesigurnosti i nepovjerenja koje nas stalno zabrinjava i radi ujedinjenja srca grupa i podanika u me|usobnom miru i povjerenju, sa ciljem spa{avanja njema~kog naroda od kona~nog ru{enja i podjele sastali smo se i postigli sporazum.... ... 3) U ovom pogledu ni imperijalna viso~anstva, ni mi sami, niti prin~evi i grupe smiju da radi vjere i uvjerenja te vjerskih u~enja priznatih u Augsburgu vr{e bilo kakve napade, ne smiju se koristiti silom i ne smiju nanositi {tetu postojanju ovih grupa... .... 5) Ali, oni koji nisu pripadnici ove dvije vjere nisu obuhva}eni ovim mirom, zna~i biti }e dr`ani izvan toga...“3 Treba napomenuti da je car Karlo V. 1540. godine objavio rat protestantima i da je rat bez pobjednika okon~an ovim sporazumom. U sporazumu je odre|en princip “~ija zemlja toga i vjera“. U njema~kim dr`avama ~iji je vladar bio protestant svi podanici su morali biti protestanti, gdje je vladar bio katolik i podanici

su morali biti katolici. Iz teksta sporazuma se vidi da je on napravljen iz prijeke potrebe “radi spa{avanja njema~kog naroda od kona~nog ru{enja i podjele“, te da su sve druge vjerske skupine isklju~ene iz sporazuma koji nala`e toleranciju u me|usobnom odnosu.

Sa druge strane, osmanska tolerancija nije bila produkt potrebe nerije{enog sukoba koji je prijetio uni{tenjem naroda, zbog svojih vjerskih osnova bila je od po~etka utkana u temelje dr`ave i obuhvatala je sve kr{}anske i jevrejske skupine, sa svim etni~kim grupama koji su u ove skupine bili uklju~eni. Osmanska tolerancija nije dovela do definitivne podjele teritorija na vjerskoj osnovi gdje bi podanici morali prihvatiti vjeru svog vladara.

2) Nantski edikt Ovaj edikt je izdat u Nantu 1598. godine od strane francuskog kralja Henrija IV. i njime je u Francuskoj ozakonjen protestantizam kao religija: “... 6) Radi uklanjanja bilo kakvog uzroka koji bi me|u na{e podanike unio nemir i pometnju dozvolili smo i dozvoljavamo pristalicama one vjere (protestantima, prim. prev.) da bez progona i pritisaka, u miru, bez prisiljavanja, ~ine ne{to {to je protivno njihovoj savjesti te `ive u svim gradovima i naseljenim mjestima na{eg kraljevstva koja su pod na{om vla{}u... ... 18) Svim podanicima, ma kojoj grupi ili polo`aju pripadali, zabranjujemo da djecu pripadnika pomenute vjere bez pristanka njihovih roditelja prisiljavaju i da ovu djecu posve}uju nagone}i ih da se krste u katoli~koj, apostolskoj Rimskoj crkvi...“4 Nantski edikt je do{ao nakon stravi~nog pokolja koji su po naredbi kralja Karla IX. francuski katolici izvr{ili nad protestantima 1572. godine, poznatijeg kao “Bartolomejska no}“.

Ovaj edikt, kao akt tolerancije, kojim je protestantima priznato pravo na slobodu vjere je va`io do 1685. godine, kada ga je ukinuo Luj XIV. Time je ponovo zabranjen protestantizam i ponovo su po~eli progoni nad njegovim pristalicama.

Za razliku od nestalnosti i privremenosti akata tolerancije, poput Nantskog edikta, osmanska tolerancija je imala kontinuitet zasnovan na neprolaznim vjerskim odredbama o odnosu prema kr{}anima i Jevrejima i po{ti-

vanju tih odredbi od strane osmanskih sultana. Status pojedinih vjerskih grupa nije zavisio od pogleda pojedinih sultana, kao {to je to u slu~aj sa Henrijem IV. i Lujem XIV., ve} od {erijatskog pravnog poretka osmanske dr`ave. I kod Nantskog edikta radi se samo o odnosu izme|u katolika i protestanata, drugi nisu uklju~eni u ovu relaciju. Nisu postojale pretpostavke ni raspolo`enje za prihvatanje Jevreja, a o eventualnom dolasku muslimana nije moglo biti niti govora.

3) Patent o toleranciji Ovaj dokument je izdat od strane cara Jozefa II. i njegovo va`enje se prostiralo na teritorijama pod kontrolom Habsburgovaca. Dokumentom su obuhva}eni katolici, protestanti, pravoslavci i Jevreji ~ija su prava izjedna~ena.

Svi su dobili pravo da ulaze u javne slu`be i univerzitete, te da osnivaju svoje vjerske op}ine. Jevrejima je dopu{teno da se obla~e poput ostalih, me|utim, zabranjen im je hebrejski jezik, a nametnut njema~ki.5 O dokumentu se navodi i sljede}e: “Patentom o toleranciji antiklerikalnog cara Jozefa II. iz 1781. godine, koji je va`io na habzbur{kim teritorijama, nisu bili obuhva}eni teisti i ateisti, manjinskim crkvama nije bila dozvoljena upotreba zvona i zvonika i njihovi pripadnici morali su da pla}aju porez katoli~kom sve{tenstvu, a katolik koji je `eleo da postane protestant bivao je prethodno podvrgavan {estonedeljnom podu~avanju u rimokatoli~koj veri.“6 Iz ovog patenta je vidljivo da se pojam vjerskih prava pro{irio i na skupine van kr{}anstva, poput Jevreja. Uo~ljiva je sli~nost sa osmanlijskim odnosom prema crkvama u pogledu zabrane zvona i zvonika.

Me|utim, osmanska tolerancija je obuhvatala mnogo vi{e vjerskih i etni~kih skupina, vjerske zajednice u okviru sistema milleta su imale odre|enu sudsku autonomiju koju drugi nisu davali. Dakle, prava vjerskih zajednica kao kolektiviteta su bila {ira od onih koje je ponudio Patent o toleranciji. Tako|er, kod Osmanlija nije bilo nametanja turskog jezika i zabrane kori{tenja jezika kojim su govorile razne skupine, kao {to je Jozef II. Jevrejima nametnuo njema~ki i zabranio hebrejski jezik. Ovo pokazuju mnogi dokumenti, a i pi-

3

www.canaktan.org/hukuk/insan_haklari/magna-carta/augsburg_din_barisi.htm www.canaktan.org/hukuk/insan_haklari/magna-carta/nantes_fermani.htm; vidjeti: Janko Musulin, Hüriyet Bildirgeleri. Magna Charta’dan Avrupa İnsan Hakları Sözleşmesi’ne, Istabul, 1983., s.35-38 5 Crkven reforme - xx/world.xx.ohost.de/povijest/prilozi/od1500.htm 6 D`on Makmaners, Oksfordska istorija hri{}anstva 1, Beograd, 2004., s.361.,362.

4

30

BEHAR 99

POVIJESNA ^ITANKA

smo zahvale na doma}em jeziku iz 1853. godine gvardijana Fojni~kog, Kre{evskog i Sutje{kog samostana sultanu Abdulmed`idu zbog izgradnje novih crkava.7 Nametanje jezika uz zabranu kori{tenja svog jezika je otvorena asimilacija koja kod Osmanlija nije bila prisutna, osim u jednom obliku koji nije imao veliki obim i nije stalno primjenjivan. To je pitanje “devşirme“, sakupljanja kr{}anske djece radi {kolovanja i pripremanja za razne du`nosti, {to je podrazumijevalo u~enje turskog jezika i odgajanje ove djece u duhu Islama. Ovo sakupljanje djece se na Balkanu obi~no ozna~ava kao “danak u krvi“. Iako su ta djeca dobivala podr{ku u obrazovanju i napredovanju kakva nije bila dostupna ve}ini djece tog vremena, mnogi autori dev{irmu smatraju izuzetkom u tolerantnom odnosu Osmanlija prema nemuslimanskim podanicima. Smail Bali} tvrdi da dev{irma svoju utemeljenost ima u islamskom pravu: “Prijem dje~aka u okviru opisanog procesa regrutacije po~ivao je na {erijatsko-pravnom principu da je svako ljudsko bi}e, po svojoj prirodi sklono Islamu sve do zrelosti. Po shva}anju vlasti ti dje~aci nisu bili kr{}ani. A ako su potjecali od muslimanskih roditelja, onda je sve bilo jasno: pripadali su zajednici muslimana.“8 Ovakva logika je postavljena na vrlo nesigurnim i nejasnim temeljima, jer bi ~injenica da je svako dijete po prirodi sklono Islamu prije mogla biti opravdanje za islamiziranje sve nemuslimanske djece, {to je bilo isklju~eno u svim islamskim dru{tvima. Ovakvo predstavljanje {erijatske osnove dev{irme po svemu izgleda prili~no neutemeljeno i nategnuto.

U pore|enju politike asimilacije koja je vr{ena u pojedinim evropskim zemljama sa dev{irmom kao oblikom asimilacije mo`e se ista}i sljede}e: “Na primjer, ma|arske zemlje koje su bilo udru`ene sa Habsbur{kom imperijom po~ev{i od 1867. godine nastojale su da izvr{e ma|arizaciju svih Slavena mijenjaju}i im jezik.

Ina~e, kod Osmanlija se osim dev{irme nije uo~avala turkifikacija i nije bilo takvih poduhvata.“9 I u pogledu veli~ine grupacija na koje je vr{en asimilacioni pritisak postoji velika razlika. Da

Osmanska tolerancija nije bila produkt potrebe nerije{enog sukoba koji je prijetio uni{tenjem naroda, zbog svojih vjerskih osnova bila je od po~etka utkana u temelje dr`ave i obuhvatala je sve kr{}anske i jevrejske skupine, sa svim etni~kim grupama koji su u ove skupine bili uklju~eni.

Osmanska tolerancija nije dovela do definitivne podjele teritorija na vjerskoj osnovi gdje bi podanici morali prihvatiti vjeru svog vladara. bi bolje razumjeli stvarni obim asimilacije kroz dev{irmu treba se podsjetiti na du`inu perioda dev{irme i omjer broja dje~aka koji su odvo|eni u odnosu na broj ukupnog nemuslimanskog stanovni{tva na prostorima na kojima je dev{irma vr{ena: “Regrutacija dje~aka (dev{irme) spada samo u prvo razdoblje Osmanske imperije i zbivala se u ~etverogodi{njim ciklusima... Uz ostalo, dokazano je da je prakti~ki na 100.000 stanovnika uziman jedan jedini dje~ak.“10.

Sasvim je jasno da se u smislu asimilacije ne mo`e porediti uzimanje djece iz raznih etni~kih skupina, u broju koji je neznatan, u odnosu na broj pripadnika tih skupina sa djelimi~nom ili potpunom asimilacijom koja se name}e ~itavim narodima. Kod Osmanlija nije postojao pritisak asimilacije na odre|eni narod. Sve etni~ke grupe su slobodne upra`njavale svoju vjeru, jezik, obi~aje. Ovakva situacija proisti~e iz multietni~kog i multikonfesionalnog karaktera Osmanske dr`ave koja nije bila nacionalna turska imperija: “Sa`eto, dr`ava nije bila turska nego islamska imperija. Iako su zapadnjaci po~ev{i od

krsta{kih ratova Anadoliju, Tursku i njene borce nazvali “turskim“ u osmanskim hronikama Anadolija i Rumelija se prije spominju kao Memalık-i Islam, kasnije kao Memalık-i Osman. I ime dr`ave je Devlet-i Ali Osman.

Najzad, sredinom 19. stolje}a u okviru ponu|enih reformi usmjerenih na formiranje jednog Osmanskog naroda slobode koje su priznate narodima (zajednicama) na vjerskom i socijalnom planu ovaj put su detaljnije odre|ene.11 Nametanje jezika na evropskim prostorima ukazuje da se pitanje tolerancije po~elo pomicati sa vjerskog na nacionalni plan. Dakle, u pogledu na manjine sve }e manje biti va`no vjersko opredjeljenje, a sve }e izra`enije biti podvrgavanje nacionalnim atributima pojedinih dr`ava uz odricanje od svojih nacionalnih obilje`ja. U pitanju razlika izme|u osmanske tolerancije i Patenta o toleranciji mo`e se ista}i da je Patent o toleranciji izraz volje samog cara Jozefa II. i da nema jasne pravne osnove koje bi nalagale takvo tolerantno pona{anje, dok je osmansko postupanje na polju tolerancije bilo regulisano {erijatskim pravnim odredbama i nije zavisilo od vladarske volje. Dakle, osmanska tolerancija je produkt vjerskog odnosa. Antiklerikalnost Jozefa II. prije pokaziva da je izvor njegove tolerancije u najve}em dijelu le`i u suprotstavljanju zvani~nom vjerskom uticaju Crkve.

Naravno, u pore|enjima se mo`e ista}i i da su Osmanlije ve} stolje}ima uhodanim sistemom primjenjivale oblike tolerancije koje je Jozef II. Patentom o toleranciji ponudio svojim podanicima. Na kraju treba naglasiti da je praksa u kasnijem periodu bila druga~ija od proklamovanog. Pi{u}i o odnosu prema Jevrejima u Austriji po~etkom 19. stolje}a [arl Etinger nagla{ava sljede}e: “U Austriji je, zvani~no, za Jevreje zavedeno pravno stanje koje je bilo u skladu sa nalozima Ukaza o trpeljivosti Josifa II, dok je, u stvarnosti, obnovljen poredak nadzora i ograni~enja koji je vladao u vremenu pre dono{enja Ukaza... Prema zvani~nom tuma~enju, uplitanje u unutra{nje poslove Jevreja trebalo je da okon~a njihovu izdvojenost, ali su, na delu, vlasti te`ile da tu izdvojenost zauvek utvrde.“12

Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İ. Hariciye 4860_1; Pismo je prezentirano u knjizi Gökkube Altında Birlikte Yaşamak, editör Cevat Ekici, Ankara, 2006., s.16-18 Bali}, Smail, Povijesni zna~aj islama za jugoisto~nu Evropu (s posebnim osvrtom na Bosnu), www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id 9 Güler, Eren (editor), Osmanlı 4 – Toplum, Ankara, 1999. - Yuluğ Tekin Kurat, Çok Milletli Bir Ulus Olarak Osmanlı İmparatorluğu 10 Bali}, Smail, Povijesni zna~aj islama za jugoisto~nu Evropu (s posebnim osvrtom na Bosnu), www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id 11 Güler, Eren (editor), Osmanlı 4 – Toplum, Ankara, 1999.

12 [arl Etinger et al., Istorija jevrejskog naroda, Beograd, 1996., s.341.

7 8

BEHAR 99

31

POVIJESNA ^ITANKA

4) Deklaracija o pravima ~ovjeka i gra|anina Nakon {to je 1789. godine u Francuskoj sru{ena monarhija donesena je Deklaracija o pravima ~ovjeka i gra|anina u kojoj se ljudi smatraju jednakim po “prirodnom pravu“ koje proisti~e iz same ~injenice da je neko ljudsko bi}e, a ne zato {to je pripadnik odre|ene vjere, dr`ave ili etni~ke grupe: “^l.1. Ljudi se ra|aju i `ive slobodni i jednaki u pravima. Dru{tvene razlike mogu biti zasnovane samo na zajedni~koj korisiti... ^l.3.

Princip svakog suvereniteta su{tinski po~iva u naciji. Nijedno tijelo, ni jedan pojedinac ne mo`e vr{iti vlast koja izri~ito odatle ne proisti~e... ^l.6. Zakon je izraz op{te volje. Svi gra|ani imaju pravo da u~estvuju li~no ili preko svojih predstavnika u njegovom dono{enju. On mora biti isti za sve, bilo da {titi, bilo da ka`njava. Po{to su svi gra|ani jednaki pred njim, podjednako su im dostupna, prema njihovoj sposobnosti, sva dostojanstva, mjesta i javne slu`be, bez obzira na bilo kakvu razliku osim one koja se ti~e njihovih vrlina i njihovih talenata... ^l.10 Niko ne mo`e biti uznemiravan zbog svojih ubje|enja, ~ak ni vjerskih, pod uslovom da njihovo ispoljavanje ne naru{ava javni red utvr|en zakonom...“13 Sasvim je jasno da je ova povelja mnogo {ira u poimanju jednakosti ljudi i njihovih prava od osmanskog poimanju ovih prava. Osnova tolerancije u Deklaraciji je filozofsko poimanje jednakih prava svih ljudskih bi}a po ro|enju, dok je osmanska tolerancija zasnovana na vjerskom poimanju koji sadr`i razlike me|u pojedinim vjerskim skupinama i isti~e islamsku komponentu kao dominantnu. Me|utim, u praksi i u op}im stavovima je i u Francuskoj bio prisutan odnos koji je kr{}ansku vjeru smatrao naprednijom, a islam inferiornijim.

Tako ~uveni francuski pjesnik, diplomata i politi~ar Alfons-Mari-Luj de Lamartin tridesetih godina 19. stolje}a, pi{u}i o tome kakav bi stav Evropa trebala zauzeti prema otomanskoj dr`avi, {alje ovakvu poruku: “Ne poma`ite varvarstvu i islamu na {tetu civilizacije, razuma i naprednijih vera koje oni dr`e u ropstvu.“14 Dakle, pokoreni narodi su bili mahom pravoslavne i katoli~ke vjere, a za Lamartina to su “naprednije“ vjere. Varvarstvo je vezano za 13

Holandski pisac i mislilac Coornhert, jedan od najve}ih zagovaratelja religijske tolerancije, ukazao je na to da su Turci, za razliku od drugih naroda, po{tovali vjerovanje kr{}ana koje su pobijedili u borbi. Polumjesec prikazan na turskoj zastavi je bio prihva}en od strane holandskih protestanata kao simbol njihove borbe za religijsku slobodu. islam i Turke. Sa druge strane Osmanlije su smatrale da je islam naprednija i ispravnija vjera. Razlika je u tome {to su pod osmanskom vla{}u druge vjere mogle egzistirati u obimu i kapacitetu koji evropske zemlje na svojim teritorijama ne bi islamu u to vrijeme dozvolile ni u bilo kakvoj mjeri.

Razlika postoji i u pogledu dru{tvenih gibanja koja su dovela do revolucije u Francuskoj.

Sama Revolucija i Deklaracija o pravima ~ovjeka i gra|anina su posljedica borbe bur`oazija protiv monarhisti~kog ure|enja, dok je osmanska tolerancija primjenjivana kao pravilo koje osnovu ima u islamskom pravu, prote`e se od nastanka Islama i nije posljedica pritisaka nastalih u borbi Osmanlija sa nekom vanjskom silom ili revolucionarnom grupom unutar osmanskog dru{tva.

Tako|er, ponovo treba napomenuti da je Osmanska dr`ava bila vi{estoljetna multietni~ka, multikonfesionalna i multikulturalna dr`ava sa konkretnim iskustvom i konkretnom praksom u ure|enju odnosa prema pojedinim vjerskim zajednicama. Francuska je bila jednonacionalna dr`ava sa apstraktnim vrlo finim poimanjem jednakosti ljudi, ali sa vrlo netolerantnim historijskim iskustvom u odnosu prema drugom i insistiranjem da svi koji `ive na njenom teritoriju moraju biti Francuzi. Heath Lowry ovo sa`ima na sljede}i na~in:

www.forumtz.com/bos/download/uvod%20u%20ljudska%20prava.doc Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd, 2006., s.176.

15 Prof. Heath Lowry ile soyleşi, “Osmanlıları 600 yıl ayakta tutan vergi sistemi ve adalettir” . www.os-ar.com/modules-php?name=Encyclopedia&op=content&tid=501334 14

32

“Kao rezultat nacionalisti~ke predstave koja se pojavila poslije Francuske revolucije mo`da bivate slobodni u jednom obliku, ali iskustvo zajedni~kog `ivota u cijelini, ne sti~ete sposobnost za{ite mira. Jer, uvijek su `ivjeli pod nekim autoritetom. Osmanlije ove narode na {ahovskoj plo~i vide kao pojedina~ne dijelove i ne `ele sukob jednog dijela sa drugim.“15 U Francuskoj je u vrijeme Revolucije `ivjelo oko 50.000 Jevreja od kojih je bilo 40.000 a{kenaza koji su `ivjeli u Alzasu i oko 10.000 sefarda koji su u manjim zajednica `ivjeli u ju`nom dijelu zemlje.16 Revolucija i Deklaracija su im najzad pru`ili {ansu za ukidanje ograni~enja kojima su bili podlo`eni. Ovo je imalo svoju skupu cijenu: “Me|utim, ova prva emancipacija nije donela oslobo|enje francuskim Jevrejima kao delu jevrejskog, ve} kao delu francuskog naroda, jer se tada mislilo da }e ostalo stanovni{tvo u vrlo kratkom roku apsorbovati Jevreje koji }e to ostati samo jo{ po veri.“17 Kada su Francuzi shvatili da Jevreji ne `ele da se asimiliraju i da sebe smatraju dijelom jevrejskog, a ne francuskog naroda stav prema njima se promijenio. Napoleon Bonaparte im je 1808. godine oduzeo gra|anska prava na deset godina ra~unaju}i da }e u tom vremenu nestati razlike izme|u njih i ostalih gra|ana: “U isto vreme sazvao je u Parizu skup{tinu predstavnika svih jevrejskih op{tina (poznatu kao Veliki sahendrin) i tra`io od njih obe}anje da se ne}e smatrati posebnim narodom sa posebnim na~inom `ivota i sopstvenim obi~ajima ve} da }e biti Francuzi jevrejske vere.“18 U ovom segmentu osmanska tolerancija je imala prednost u odnosu na pona{anje Francuske prema svojim dr`avljanima nakon Deklaracije o pravima ~ovjeka i gra|anina. U Osmanskoj dr`avi nije bilo pritisaka etni~ke asimilacije kroz nametanje svog i zabranu bilo ~ijeg drugog jezika. Nisu zabranjivani obi~aji drugih naroda zbog ostvarenja {to br`e asimilacije. Jevreji u Francuskoj nakon Deklaracije nisu mogli ni pomisliti na svoje {kole na svom jeziku, ili na svoje sudove i odre|enu pravosudnu autonomiju. U vezi po{tovanja koje su Osmanlije imale prema obi~ajima drugih Goodwin prenosi Busbebe-

16

Simon Dubnov, Kratka istorija jevrejskog naroda, Sremska Mitrovica, 2006., s.204.

17 Isto, s.205.

18 Isto

BEHAR 99

POVIJESNA ^ITANKA

cqova zapa`anja stolje}ima prije Deklaracije: “Oni su gajili veliko po{tovanje prema obi~ajima stranih naroda“, ~inilo se Busbecqu, “~ak i na {tetu svoje li~ne religijske savjesti“.19 Ovo isticanje da su Osmanlije ~uvale tradicije drugih naroda “~ak i na {tetu svoje li~ne religijske savjesti zna~i da su davali vi{e prava nego {to su predvi|ale {erijatske odredbe. U ovo svakako spada i izgradnja novih vjerskih objekata (crkava, sinagoga) koju islamsko pravo ne predvi|a. Slu`enje svojim jezikom i ispunjavanje svoje tradicije je bilo razlogom da su mnogobrojni narodi, egzistiraju}i kao dio osmanskog dru{tva, bili za{ti}eni od asimilacije. Po`eljna integracija u kojoj }e se izbje}i istovremeni asimilacioni pritisak na odre|enu manjinsku skupinu predstavlja umije}e koje nisu savladala ni moderna evropska dru{tva. U vezi ovog umije}a kao primjer mo`e se ista}i zaklju~ak Stephena Schwartza o polo`aju Jevreja u Sarajevu za vrijeme osmanske vladavine: “Sarajevo je bilo balkansko mjesto gdje su Sefardi bili najpotpunije integrirani, mada ne i asimilirani.“20 Pod osmanskom vla{}u Jevreje niko nije tjerao da budu neko drugi, nije bilo nikakvih prepreka da govore jezikom kojim ho}e i da upra`njavaju svoje obi~aje. Sefardski jevreji u ve}em broju po~inju naseljavati Bosnu sredinom 16. stolje}a. Dolazili su u ve}e gradove i bavili se trgovinom, zanatima, mijenjanjem novca, medicinom. U nekim centrima su zna~ajno oja~ali i formirali sna`ne zajednice koje su doprinosile op}em napretku i oboga}ivali multikulturnu dimenziju ovih mjesta: “U Sarajevu su Sefardi stvorili jake zajednice koje su dale pe~at mnogim stranama gradskog `ivota... @ivjeli su uglavnom koncentrisani u posebnim dijelovima grada. Svoju tradiciju i kulturu ~ivali su na {panskom jeziku, kojim su govorili u doma}em opho|enju. Kao zajednica pozitivno su djelovali me|u narodima u ekonomskom, kulturnom i zdravstvenom razvoju Bosne.“21 Pod uticajem Francuske revolucije pobolj{avao se polo`aj Jevreja u drugim evropskim dr`avama gdje su im priznata gra|anska prava. Me|utim, Evropa je tada jo{ jednom pokazala da nije zrela za svoju multikulturalnu dimenziju. Napoleonovom smr}u ve}ina ovih dr`ava je ponovo oduzela prava Jevre-

jima, osim u Holandiji: “Zapo~eo je period politi~ke reakcije (18151848). Tako se polo`aj Jevreja u zapadnoj Evropi, izuzev u Holandiji i Francuskoj, nije formalno izmenio.“22 Holandija je ina~e bila pozitivni primjer u pogledu prihvatanja Jevreja. Krajem XVI. stolje}a Holandija se oslobodila {panske vlasti i pru`ala uto~i{te Jevrejima koji su morali napustiti [paniju i Portugal. U prvoj polovini XVII. stolje}a u Portugalu su se prilike za Jevreje toliko pogor{ale da su bili prisiljeni da napuste zemlju. Glavno uto~i{te su na{li u Amsterdamu.23 Prilikom posjete Holandiji predsjednika Republike Turske Ahmeta Necdeta Sezera 03. Aprila 2001. godine, na sve~anoj ve~eri prire|enoj njemu u ~ast, holandska kraljica je odr`ala govor u kojem je, izme|u ostalog, naglasila sljede}e: “Osmanska imperija je u svoje vrijeme bila model tolerancije i kulturne razli~itosti, pogotovo u pore|enju sa Evropom iz tog perioda. Ugnjetavane manjine iz drugih zemalja su tamo na{le dom, u Imperiji ~ije su manjine u`ivale zna~ajna prava. Ovo pokazuje visoke moralne standarde osmanske civilizacije.

Na{a zemlja, koja je tako|er prihva}ala izbjeglice sa svih strana i branila toleranciju i religijsku slobodu, visoko cijeni ovaj aspekt turskog dru{tva. Talentirani holandski pisac i mislilac Coornhert, jedan od najve}ih zagovaratelja religijske tolerancije, ukazao je na to da su Turci, za razliku od drugih naroda, po{tovali vjerovanje kr{}ana koje su pobijedili u borbi. Polumjesec prikazan na turskoj zastavi je bio prihva}en od strane holandskih protestanata kao simbol njihove borbe za religijsku slobodu.“24 Revolucionarna gibanja iz 1848. godine dovela su do izvjesnih promjena u polo`aju Jevreja, ali je trebao du`i period da oni steknu statusnu ravnopravnost. Tako su im u Austriji, u me|uvremenu, oduzeta prava koja su u`ivali i tek u novom ustavu Austro-Ugarske monarhije iz 1867. godine potvr|eno je na~elo da su svi gra|ani jednaki pred zakonom.

U Italiji su revolucionarna gibanja dovela do malog pobolj{anja polo`aja Jevreja, koji su jo{ uvijek morali `ivjeti u getima. Tek nakon {to je Viktor Emanuel II. sa vojskom preuzeo Rim 1870. godine, stanovnici jevrejskog geta, koji su tu silom izolirani stotinama godina,

Generalno, osmanska tolerancija, odnosom prema pravima razli~itih etni~kih grupa, prevazilazi evropske akte tolerancije. Ovo prevazila`enje se odnosi na razli~ite etni~ke grupe i prava koja su im davana. Posebno se to odnosi na slobodu vjeroispovijesti, nepostojanje pritiska radi izra`avanja etni~kog identiteta, upotrebe svog jezika i obi~aja, postojanje odre|ene pravosudne autonomije razli~itih vjerskih grupa. Deklaracija o pravima ~ovjeka i gra|anina iz 1789. godine, proklamuje jednakost gra|anima, dok kod Osmanlija do 1876. godine postoji muslimanska dominacija. Me|utim, u praksi, u Francuskoj su se blagodati jednakosti mogle u`ivati pod uslovom da se bude Francuz, dok u Osmanskoj dr`avi postoji sloboda u pitanju etni~kog identiteta, upotrebe jezika, izra`avanja svojih obi~aja, {kolovanja u svojim {kolama, postojanja sudova i odre|ene pravosudne autonomije razli~itih nemuslimanskih grupa. Deklaracija isti~e naciju kao izvor suvereniteta, kod Osmanlija nacija, odnosno narod, nije igrao nikakvu ulogu, va`na je bila vjerska pripadnost.

Dok kod pojedinih evropskih akata postoji diskontinuitet u primjeni, osmanska tolerancija ima vi{estoljetni kontinuitet, trajala je od osnivanja do samog kraja osmanske dr`ave i nikad nije izba~ena iz pravnog sistema, bez obzira na stalne sukobe sa kr{}anskim dr`avama i njihovim odnosom prema Turcima i drugim muslimanima. Osnov osmanske tolerancije le`i u islamskom pravu, kod evropskih akata tolerancije osnova njihovog dono{enja ne le`i u vjerskim odredbama. Osmanska tolerancija nije nastala i trajala zbog vanskih ili unutra{njih pritisaka, odnosno kao razultat sukoba razli~itih dru{tvenih vjerskih ili drugih grupa. Trajala je od po~etka do kraja Osmanske dr`ave, na vrhuncu i u periodu slabljenja.

S druge strane, pojedini evropski akti, poput Augsbur{kog sporazuma i Nantskog edikta, rezultat su sukoba vjerskih grupa, dok je Deklaracija o pravima ~ovjeka i gra|anina dobrim dijelom rezultat sukoba bur`oazije i monarhije.

19

21

22

20

Jason Goodwin, Lords of Horizons – A History of he Ottoman Empire, London, 1999., s.94.

Stephen Schwartz, Sarajevska ru`a – Bilje{ke o jevrejima na Balkanu, Sarajevo, 2006., s.19.

BEHAR 99

Adem Hand`i}, Konfesionalni sastav u Bosni i Hercegovini u prvim stolje}ima osmanske vladavine, Prilozi za orijentalnu filologiju, 42-43, Sarajevo, 1995., s.124.

najzad su iza{li van geta i po~eli se nastanjivati u drugim dijelovima Rima.

ZAKLJU^AK

Simon Dubnov, Kratka istorija jevrejskog naroda, Sremska Mitrovica, 2006., s.205.

23 Isto, s.181.,182.

24 www.koninklijkhuis.nl/content.jsp?objectid=4198

33

POVIJESNA ^ITANKA

Mudrost na razme|u: zgode iz vremena Dubrova~ke Republike i Osmanskog Carstva (1) Pi{e: Vesna Miovi}

Dubrova~ka Republika izme|u Istoka i Zapada

rotstaviti. Jer, ako pri imenovanju zapovjednika i izvo|enju vojnika u bojne redove budete vi{e dr`ali do sjajnih naslova negoli do hrabrosti, kako se to ~esto doga|alo, ako budete skupljali vojnike iz bludili{ta, koji danima i no}ima pijan~uju po kr~mama, ako pred sva svoja djela ne postavite Boga, {to u prvom redu ~ine pogani, volio bih da se ne~im drugim bavimo, kako se op}oj nesre}i ne bi priklju~ila i sramota.”

Dubrov~ane su morile iste brige i isti osje}aji. Bilo im je sve jasnije da su prepu{teni sami sebi i da moraju prona}i vlastiti put pre`ivljavanja. A kad je na vlast stupio sultan Mehmed (1451.) i osvojio Istanbul (1453.), znali su: “Onaj koji je taj grad osvojio, za~as }e se na}i i na na{im vratima.” Tu scenu bilo im je lako zamisliti jer su iz Bosne na podru~je Republike, bje`e}i pred osmanskom konjicom, ve} desetlje}ima stalno pristizali u`asnuti ljudi. Dubrov~ani su se zato odmah bacili na dodatno utvr|ivanje Grada i cijelog podru~ja Dubrova~ke Republike.

Dubrovnik prije osmanskih prodora Takozvana “dubrova~ka komuna” {irila je svoje posjede od 13. stolje}a do tridesetih godina 15. stolje}a. Od 1205. bila je pod mleta~kom vla{}u, koje se oslobodila 1358. Tada je postala samostalna i na{la se pod za{titom ugarsko-hrvatskih kraljeva. Dubrov~ani su im pla}ali godi{nji danak od 500 dukata. Tijekom prve polovine 16. stolje}a dubrova~ka komuna prerasla je u Dubrova~ku Republiku.

Republikom su, kroz tri vije}a, upravljali dubrova~ki plemi}i. U Veliko vije}e primani su svi punoljetni plemi}i. Tu su bili birani u preostala dva vije}a: Senat, koji je predstavljao vladu, i Malo vije}e koje je bilo izvr{na vlast. Svim vije}ima predsjedavao je knez. Me|utim, uloga mu je bila simboli~na a mandat mu je trajao samo mjesec dana. Od 13. stolje}a Dubrov~ani su vrlo uspje{no razvijali kopnenu trgovinu, trgova~ku mornaricu, obrte, naro~ito tekstilnu manufakturu. Dubrovnik je postao glavna isto~nojadranska luka. Dubrova~ka Republika razvijala se i postajala sve bogatija, ali u isto Sultan Mehmed Osvaja~ i za~etak osmansko-dubrova~ke veze Strah Dubrov~ana bilo je sasvim utemeljen. Mehmed Osvaja~ ih je vrijeme, s Istoka joj se po~ela bli`iti ozbiljna opasnost, Osmanlije.

Do konca 14. stolje}a Osmanlije su pod~inili zna~ajni dio Balkana. zaista htio napasti. Sre}om, o tome ih je smjesta obavijestio njihov Dubrov~ani su s osmanskim vlastodr{cima u blizini Republike ve} susjed i veliki prijatelj, bosanski sand`akbeg Isa-beg Isakovi}. tada uspostavili dobre odnose, uglavnom zbog trgovine. Vezu sa Dubrova~ka vlada kratko se kolebala a onda sultanu uputila poklissredi{njom osmanskom vla{}u, to jest s Portom, Dubrov~ani su are, dvojicu plemi}a. Sultan je, naravno, zatra`io hara~. Htio je uporno izbjegavali. U to vrijeme jo{ su se uvijek nadali da }e kr{- 10.000 zlatnika godi{nje. Dubrova~ki diplomati ve} tada su se iska}anski protuosmanski savezi uspjeti zaustaviti napredovanje zali kao vje{ti pregovara~i, te su iznos uspjeli sniziti na 1500 zlatosmanske vojske i natjerati je na uzmak. Zapadne europske zem- nika. Ali, taj uspjeh Republici nije donio mir. Dubrov~ani su strepili lje zaista jesu dizale halabuku i pozivale na jedinstvo protiv Os- tijekom cijele Mehmedove vladavine. Naime, sultan im je stalno manlija, a zapravo nisu bile sposobne poduzeti uspje{ne korake. pove}avao iznos hara~a i tako im isku{avao granice izdr`ljivosti. U Bile su suvi{e razjedinjene i vojske im se nisu mogle mjeriti s isto vrijeme, preko svojih vazala u Hercegovini, sugerirao im je da se dobrovoljno podvrgnu osmanskoj osmanskom vojnom spremno{}u. vlasti. Znalo se da sanja o osvajanju Osim toga, nekima od njih i nije bilo U dubrova~kom arhivu sa~uvano je toliko vijesti Rima, a Dubrovnik bi mu u tom sludo ratovanja, jer su na{le interese u iz Istanbula da bi se od njih mogla skrojiti jedna ~aju poslu`io kao dobro vojno upodobrim odnosima s Osmanskim sasvim posebna povijest Osmanskog Carstva. ri{te. Znalo se da je polo`aj dr`ave Carstvom. koja osmanskom sultanu pla}a Direktno ugro`ene zemlje osje}ale su se izdano i napu{teno. ^inile su sve da Zapadu objasne kakva hara~ prelazna faza do potpunog podvrgavanja osmanskoj vlasti. opasnost prijeti od Osmanlija. Poku{avale su ga protresti cini~nim Sultan Mehmed bio je “specijalist” ba{ u ukidanju te prelazne faze. i uvredljivim rije~ima. Hrvati, na primjer, odapinjali su otrovne Sve ove ~injenice govorile su da se premi{lja {to se vi{e isplati, ostaviti Republiku na `ivotu ili je pretvoriti u osmansku provinciju. strelice: “Ma|ar otima na silu, [panjolac plja~ka, Nijemac pije, ^eh hr~e, Godine 1481. na vlast je stupio miroljubiviji sultan, Bayezid II., koji Poljak drijema, Talijan se predaje pohotljivima nasladama, Fran- je iznos dubrova~kog hara~a ustalio na 12.500 zlatnika godi{nje. cuz pjeva, Englezu je stalo da se do sita najede, [kotu da se ~asti Nestala je opasnost koja se nadvijala nad Dubrovnikom, a ostali su i veseli. Vojnika, koji bi svojim ~itavim pona{anjem vojnik bio, te{ko temelji vrlo neobi~nih osmansko-dubrova~kih odnosa, zacrtani u }e{ na}i. Vidite s kakvim vam neprijateljem predstoji borba, kakve Mehmedovo vrijeme. Naime, Dubrov~ani su imali puno sre}e u vojskovo|e morate izabrati, kakvu vojsku takvu neprijatelju sup- vrijeme utvr|ivanja odnosa s Osmanlijama. Njihova Republika ta-

34

BEHAR 99

POVIJESNA ^ITANKA

da je bila upravo ono {to su Osmanlije trebali. Koliko god zvu~alo nemogu}e, zastra{uju}i vojni div trebao je usluge maloga mrava.

Osmanlije su trebali vje{te i sposobne trgovce, a dubrova~ki trgovci bili su upravo takvi. Osmanlije su preko dubrova~ke neutralne luke mogli trgovati sa zapadnim kr{}anskim zemljama i u vrijeme kada s njima ratuju. Dubrova~ka Republika je imala odli~ne politi~ke i trgova~ke veze sa zapadnim zemljama. Osmansko Carstvo trebalo je i “procijep” kroz koji }e primati informacije o zapadnom svijetu, a dubrova~ka obavje{tajna slu`ba o tom je svijetu znala sve.

O~ito, Dubrova~ka Republika mogla je Osmanlijama puno pru`iti, ali pod jednim uvjetom. Morala je ostati neutralna. Druk~ije re~eno, trebalo je da je svi, uklju~uju}i i Zapad, smatraju neutralnom, {to ne bi bilo mogu}e da su je Osmanlije sputali uobi~ajenim vazalnim ograni~enjima. Zato su postupili na neuobi~ajeni na~in.

Dubrov~anima su ostavili slobodu, i tu ~injenicu dali zapisati u osmansko-dubrova~ki me|udr`avni ugovor: “Dubrovnik ostaje u svojoj slobodi..., u njega mo`e do}i tko god `eli, bilo s kopna, bilo s mora, bio sultanov prijatelj, bio neprijatelj...”

Osmanlije su se bezbri`no odlu~ili na ovaj potez, jer im Republika nije predstavljala nikakvu prijetnju. Smatrali su da je mogu osvojiti kad god za`ele. Od 1482. godine grani~ila je s Osmanskim Carstvom (Hercegova~kim sand`akom) du` cijele svoje kopnene granice.

Interes Istoka = Interes Zapada Zapadne kr{}anske zemlje osu|ivale su vezanost Dubrov~ana za Osmanlije. Me|utim, Dubrov~ani se nisu dali zbuniti i otvoreno su tvrdili: “Tur~in nas brani u svakoj stvari i od njega ne trpimo nikakvih zuluma, osim onih koji su uobi~ajeni. A da grani~imo s bilo kojim kr{}anskim vladarom, taj nam nikad ne bi dao mira. Zato, ne ~udite se {to se dr`imo Tur~ina, jer tako ~uvamo slobodu” Ove osude bile su licemjerne, jer su kr{}anskim zemljama, na isti na~in kao i Osmanlijama, trebale obavje{tajne usluge Dubrov~ana i njihova neutralna luka.

Za jasni dokaz takvom stanju stvari mo`e poslu`iti sveop}a za{tita Dubrova~ke Republike. Druk~ije re~eno, Osmanlije su bili glavni, ali ne i jedini dubrova~ki za{titnici. Sve do 20-ih godina 16. stolje}a, Dubrova~ka Republika imala je dvojicu za{titnika kojima je pla}ala tribut, Osmansko Carstvo i Ugarsko kraljevstvo. Kao {to je ve} re~eno, na temelju ugovora sklopljenog 1358., ugarsko-hrvatskim kraljevima pla}ala je 500 dukata godi{nje sve do sloma njihova kraljevstva u bitki protiv Osmanlija na Moha~u 1526. godine. Sljednici propalog kraljevstva pozivali su Dubrov~ane da im nastave pla}ati tribut. Slu`e}i se biranim diplomatskim isprikama, Dubrov~ani su odbili. Na taj na~in izvukli su se iz nepovoljnih spona s dr`avom koja je u to vrijeme bila glavnim ciljem osmanskih napada.

Dubrov~ane su {titili i [panjolci. Recimo, 1539. godine, usred rata Svete lige (Papinske dr`ave, [panjolske, Venecije, Genove i Napuljskog kraljevstva) protiv Osmanlija, Republici je prijetila opasnost od mleta~kog napada. Tada je u Dubrovnik stigao {panjolski vojni stru~njak i pomogao Dubrov~anima da bolje utvrde svoj grad.

Za{to? Zato {to je [panjolska trebala dubrova~ke usluge. U 16.

BEHAR 99

FERMAN SULTANA MEHMEDA OSVAJA^A: potvrda o prvom upla}enom dubrova~kom hara~u u iznosu od 1.500 zlatnika, izdana 12.

Muharrema 863. godine (19. prosinca 1458.). Ovaj ferman je najstariji sa~uvani spis na osmanskom turskom jeziku u Dr`avnom arhivu u Dubrovniku.

stolje}u Dubrova~ka Republika bila je jedna od najbogatijih europskih zemalja. Imala je jednu od najja~ih sredozemnih trgova~kih flota sa 180 brodova velike nosivosti koji su plovili Crnim Morem, Sredozemljem, Atlantikom do engleskih luka. Usluge te goleme trgova~ke flote, pod neutralnom zastavom, [panjolci su obilato koristili.

Osim Osmanlija i [panjolaca, Dubrov~ane su {titili i pape. Konkretno, tijekom dva rata Svete Lige protiv Osmanlija (1538. - 1540. i 1570. - 1573.), Mle~ani su Republiku htjeli uvu}i u ligu, uni{titi joj neutralnost i odvu}i je ravno u propast. Na nagovor Dubrov~ana, pape su se oba puta tome suprotstavili. Za{to? Zato {to su i oni trebali usluge Dubrov~ana. Od njih su primali vijesti o Osmanlijama. Dubrov~ani su na Porti uspje{no {titili interese hercegova~kih katolika.

Bilo sami, bilo u sklopu nekog saveza, Mle~ani su vodili vi{e ratova protiv Osmanlija. Svaki takav rat poku{avali su iskoristiti za uni{tenje Dubrova~ke Republike. Osmanlijama su na uho {aptali da Dubrov~ani sura|uju s protuosmanskim ratnim savezima. S druge strane, u protuosmanskim savezima optu`ivali su ih za izdaju kr{}anstva i zagovarali stav da takav grijeh Dubrov~ani mogu okajati jedino sudjelovanjem u borbi protiv Osmanlija. Dakle, svaki protuosmanski rat u kojemu su sudjelovali Mle~ani, predstavljao je potencijalnu opasnost za Republiku. Mle~ani su bili najve}i dubrova~ki neprijatelji. Imali su iste gospodarske ciljeve kao i Dubrov~ani. Dubrova~ka Republika bila im je konkurencija koju su svim sredstvima poku{avali uni{titi. Dubrov~ani su zato morali i

35

POVIJESNA ^ITANKA

dalje dodatno utvr|ivati svoj grad i graditi nove tvr|ave.

Neutralnost i sloboda bile su vrlo skupe...

Sloboda zvana “hara~” Osmanske podanike, muslimane i nemuslimane, suvremenim bismo jezikom zvali dr`avljanima Osmanskog Carstva. Ako nije druk~ije navedeno, spomen osmanskog podanika u ovom radu podrazumijeva islamskog vjernika.

Posebni status Dubrova~ke Republike u odnosu na Osmanlije bio je vidljiv i u povlasticama koje su dubrova~ki trgovci u`ivali na osmanskom tlu. Dok su strani trgovci tamo pla}ali 5% carine, osmanski podanici nemuslimani 4%, muslimani 3%, Dubrov~ani su davali samo 2%. Osmanski carinici bili su zbog toga potpuno zbunjeni. Neki od njih dubrova~ke su trgovce smatrali strancima i od njih tra`ili 5% carine. Drugi su ih smatrali osmanskim podanicima nemuslimanima, jer su sultanu pla}ali hara~, pa su im poku{avali naplatiti 4%. Ali, nisu samo carinici bili u nedoumici. Ni osmanski pravni stru~njaci nisu bili sigurni kojoj bi kategoriji, u skladu s islamskim pravom, Dubrov~ani trebali pripadati. Generalno gledaju}i, Osmanlije uop}e nisu imali jasan odgovor na to pitanje, i nije ih bilo briga. Osmansko Carstvo bilo je dr`ava, koja je, kao i svaka druga dr`ava na svijetu, postupala u skladu sa svojim politi~kim i gospodarskim interesima.

Pla}anje hara~a na vrijeme i vjernost Carstvu bile su jedine dvije obveze Dubrov~ana prema Osmanlijama. S pla}anjem su ~esto kasnili, a nisu bili ni vjerni jer su se bavili dvostrukom {pijuna`om.

Sultani su im ipak sve opra{tali. O~ito su zaka{njele uplate i nevjera bile neva`ne u usporedbi s kori{}u koju su Osmanlije imali od Dubrov~ana. Hara~ Osmanlijama bio je jedna od najboljih investicija u povijesti Dubrova~ke Republike. Zbog hara~a, sultani su prisezali da }e Dubrov~anima pru`ati za{titu koja se nije odnosila samo na Mle~ane i druge dubrova~ke neprijatelje. Dubrova~ki poklisari tra`ili su i sultanovu za{titu od gladi, a osmanske vlasti dopu{tale su im da po Carstvu kupuju ogromne koli~ine `itarica. Dubrova~ki mesari redovito su odlazili u Bosnu i tamo slobodno kupovali neograni~ene koli~ine stoke. Preko dubrova~ke luke prolazile su ogromne koli~ine trgova~ke robe. Kad god bi se pojavila

VIŠEGRADSKI UGOVOR, izdan 27. svibnja 1358. godine, kojim Dubrovnik dolazi pod za{titu ugarsko-hrvatskih kraljeva. (Dr`avni arhiv u Dubrovniku)

36

konkurencija, recimo kad bi Mle~ani poku{ali otvoriti luku u blizini Republike, dubrova~ki poklisari na Porti i u tom su slu~aju tra`ili, i dobivali za{titu. Dubrova~ka Republika je iz svog jedinstvenog polo`aja stolje}ima izvla~ila veliku korist. Ali, da bi taj polo`aj odr`ala, morala je neprekidno balansirati i uvjeravati i Istok i Zapad u nu`nost svojeg postojanja. To je stvarno bilo iscrpljuju}e. ^lanovi dubrova~kog Senata zasjedali su skoro svaki dan, dugo vije}ali, dugo raspravljali, do pucanja napinjali mo`dane vijuge, pa`ljivo vagali svaki istup, svaki potez. Bilo im je jasno da nejake mi{i}e mogu nadomjestiti jedino dobro promi{ljenim diplomatskim metodama.

Stupovi dubrova~ke diplomacije “Novac za hara~ cijedimo iz vlastite krvi” Dubrov~ani su imali ne{to ratnih brodova i vrlo dobre zalihe oru`ja i streljiva, ali samo za slu~ajeve krajnje nu`de. Glavnu ratnu strategiju Republike predstavljala je njena diplomacija.

Dubrov~ani nisu ratovali. Oni su zara|ivali na ratovima drugih. Primjerice, kad su Mle~ani i Osmanlije ratovali jedni protiv drugih, u isto su vrijeme me|usobno trgovali preko neutralne dubrova~ke luke. Preko Dubrovnika su tada prolazile ogromne koli~ine trgova~ke robe, a dubrova~ka carinarnica zara|ivala je peterostruko vi{e nego u mirnim vremenima. Podaci o zaradi carinarnice bili su strogo povjerljivi. Dubrov~ani su ih krili kao zmija noge. I ina~e, nikada se nisu bahatili, ni obijesno rasipali novac. Dokaz tome je svaka gradska ku}a i pala~a. Nijedna ne str{i, nijedna nije neumjereno rasko{na, a ni siroma{na. Dubrov~ani su pogodili pravu mjeru i stvorili grad sklada. Dubrov~ani su znali da se jedino tako mogu za{tititi od osvaja~kih apetita koji su na njih vrebali sa svih strana. Zato je skrivanje bogatstva iskazivanjem tobo`njeg siroma{tva bilo jedan od glavnih stupova dubrova~ke diplomacije.

Kad se radilo o odnosu prema Osmanlijama, najbolji primjer za takvu diplomatsku metodu bilo je pla}anje hara~a. Hara~ su u Istanbul nosila dvojica dubrova~kih plemi}a, takozvani “poklisari hara~a”. Oni su ujedno imali i ulogu diplomata koji su na svojim ple}ima nosili lavovski dio odgovornosti za dobre odnose Dubrovnika i Porte. Odlazak poklisara hara~a na put u Istanbul bio je javni obred s jasnim porukama: poklisari ja{u u pratnji tuma~a za osmanski jezik - “dragomana”, lije~nika brija~a, sve}enika, dvojice janji~ara i odreda sve~ano odjevenih dubrova~kih vojnika. Prolaze ispred Kne`evog dvora pod ~ijem trijemom sjedi knez i ~lanovi Malog vije}a. Na~as zastaju i klanjaju im se. Zastaju i ispred crkve sv.

Vlaha, dubrova~kog za{titnika, gdje se pomole za uspjeh misije.

Dolaze do isto~nog izlaza iz Grada, opet se nakratko zaustavljaju, okre}u i {alju posljednji pogled prema crkvi sv. Vlaha.

Obred odlaska iz Grada promatra dubrova~ki puk i osje}a se za{ti}eno. Plemi}i su gospodari Republike i ba{ zato snose najve}u odgovornost i izla`u se najve}im rizicima. Sada idu na te{ki, opasni i daleki put kupiti slobodu, sigurnost i miran `ivot za svakog Dubrov~anina. Putovanje poklisara u Istanbul obi~no je trajalo oko dva mjeseca jer su putem obilazili dubrova~ke trgova~ke kolonije i kri{om mijenjali novac za hara~. Naime, te~ajevi novca u Dubrovniku i u raznim osmanskim gradovima nisu bili isti. Kako maksi-

BEHAR 99

POVIJESNA ^ITANKA

malno u{tedjeti na hara~u najbolje su znali dubrova~ki rizni~ari, ~uvari dr`avne riznice koja se nalazila u katedrali. To~no su znali koju }e vrstu novca dati poklisarima i izdavali im precizne upute gdje }e ga i kako mijenjati. Zahvaljuju}i dobro planiranom mijenjanju novaca, u{teda na hara~u u 17. stolje}u iznosila je oko 10%, a kasnije i do 40%. “Za hara~ od 12.500 zlatnika i uobi~ajene tro{kove i darove na Porti, dajemo vam vrijednost od 10.000 zlatnika’ duhovita je re~enica zapisana u dr`avnim uputama mnogim poklisarima iz 18. stolje}a.

Jedan dubrova~ki hara~ u 17. stolje}u vrijedio je oko 42 kilograma zlata. U 18. stolje}u za njega se moglo kupiti 12.500 krava. Nije malo, zar ne? Ipak, Dubrov~anima hara~ nikad nije bio preveliko optere}enje. I ta ~injenica bila je strogo povjerljiva. Uz svaku predaju hara~a, poklisari su izgovarali uvijek istu jadikovku: “Ni{ta nemamo. Novac za hara~ iscijedili smo iz vlastite krvi”. Po~etkom 18. stolje}a Dubrov~ani su podsje}ali ministre Porte na nevolje koje su pogodile Republiku i bacile je na koljena. Spominjali su sna`ni potres 1667., ratove u kojima su Mle~ani blokirali cijelu dubrova~ku granicu, skupi sukob s velikim vezirom Kara-Mustafom 1676./82.

La`no su tvrdili: “mo`emo jedino priklati sami sebi grlo da na{om krvlju platimo ono {to ne mo`emo platiti novcem!’ Silno su se trudili i na kraju uspjeli izboriti sultanovu milost da hara~ pla}aju svake tre}e godine “dok god se vrlo lo{a materijalna situacija u Dubrovniku ne popravi’. Nedugo potom uspjeli su isposlovati ~ak i pla}anje hara~a u srebrnjacima, umjesto u zlatnicima.

Poklisari hara~a vje{to su lagali i glumili, ali to je bio tek dio njihovog diplomatskog zadatka. Vlasti su od njih tra`ile da i vlastitim primjerom na svakom koraku pokazuju koliko su navodno siroma{ni. Recimo, Istanbulom nisu smjeli jahati skupocjene konje: “Na{i preci uvijek su pazili da se ni tu ni drugdje ne ohole sa skupocjenim konjima i konjskim ukrasima. Pazili su da se ne isti~u na bilo koji drugi na~in. Uvijek im se prikazivala bijeda i tvrdilo da smo za hara~ jedva skupili od onoga {to imamo. Zato, kad budete i{li po Istanbulu ili na Portu, nemojte koristiti uo~ljive i skupocjene konje i konjske ukrase. Budite skromni da izbjegnete govorkanja i neugodnosti.” Ovo nije bila tek preporuka, nego pravi zakon za ~ije se kr{enje pla}ala kazna od 500 cekina. I stvarno, poklisar [imun Bene{a morao ju je platiti jer su vlasti otkrile da se 1563. godine po Istanbulu {epirio sa skupocjenim konjima.

Iz istog razloga dubrova~ke vlasti nikada nisu htjele izgraditi rezidenciju u Istanbulu. Poklisari su stanovali u unajmljenim ku}ama, koje su u pravilu bile bijedne i premalene. Dubrova~ke vlasti jedino su pristale “investirati” u namje{taj za opremanje unajmljene ku}e. Rije~ je bila o tri duga stola, dvije velike svije}e, rotundi za svije}e, dva ve}a i dva manja mangala (`eravnika), `ari, vr~u za umivanje, 8 demi`ana, 18 zavjesa od bijelog platna, 32 sanduka, 12 dasaka za tri postelje.

Vino i nao~ale Poklisari su u Istanbul stizali ne samo s hara~em ve} i s pove}om koli~inom slu`benih poklona, skupocjenih tkanina i srebrnih plitica za sultana i dostojanstvenike Porte. Donosili su jo{ i mno{tvo drugih darova. Naj~e{}e je bila rije~ o rijetkostima ili pomodnim

BEHAR 99

Osmansko-dubrova~ki me|udr`avni sporazum ili "DUBROVA^KA AHDNAME", izdana u mjesecu Muharremu 983. godine (svibanj 1575.), kojom sultan Murat III. potvr|uje dubrova~ke povlastice i obveze prema Osmanlijama. Svaki novi sultan izdavao je svoj primjerak dubrova~ke ahdname. Do danas su sa~uvana samo tri primjerka koje su izdali sultani Murat III., Mehmed III. (1595.-1603.) i Mehmed IV. (1648.1687.) (Dr`avni arhiv u Dubrovniku)

predmetima kao {to je umjetno cvije}e, lijekovi, ~uveno dubrova~ko vino malvasija, satovi, lornjoni, nao~ale, a naro~ito koraljni tespisi (brojanice islamskih vjernika). Kad god su predavali takav dar, poklisari bi istaknuli da daju “zeleni list.” Taj izraz u turskom jeziku ozna~ava dar ~ovjeka, koji je toliko siroma{an da mo`e darovati jedino sa stabla netom ubrani list. Dubrova~ki darovi zaista jesu bili “zeleni listovi” u usporedbi s darovima drugih zemalja. Ali, bili su dobro promi{ljeni. Dubrova~ki diplomati trudili su se saznati {to koji osmanski dostojanstvenik pri`eljkuje. Ako su saznali da, naprimjer, `eli dubrova~ki tespih od koralja, bilo je lako mogu}e da }e mu on zna~iti vi{e od skupocjenih tkanika, koje }e dobiti od poklisara neke velike europske zemlje. A bit }e i svjestan navodnog dubrova~kog siroma{tva.

Portom su iz sjene vladale mo}ne `ene, koje su svi strani diplomati, osim Dubrov~ana, obilno darivali. Odnos dubrova~kih diplomata prema tim `enama bio je u najmanju ruku ~udan. Naime, darivali su samo one sultanove sestre i k}eri koje su bile udane za vezire. I ne samo to. Davali su im upadljivo skroman dar koji se sastojao od ne{to svije}a, slatki{a i malo tkanina. [tovi{e, tijekom prve polovine 17. stolje}a poku{ali su ih pridobiti da, umjesto mleta~kih, prihvate firentinske tkanine koje su manje cijenile i uvrije|eno odbijale. To je bila op}e poznata ~injenica. Druk~ije re~eno, poku{ali su u{tedjeti ba{ u doba najve}eg `enskog utjecaja na Porti.

Sultanija Kosem, jedna od najutjecajnijih `ena u povijesti Carstva, vodila je na Porti glavnu rije~ od 20-ih do 40-ih godina 17. stolje}a.

Ipak, dubrova~ki poklisari nisu joj ni{ta htjeli pokloniti. Tek nakon {to ih je veliki vezir jedva natjerao, dali su joj 12 komada skupocjenih tkanina, dvije velike svije}e i nekoliko kutija slatki{a, i to u samo dva navrata. Izgleda da Dubrov~ani, koliko god lukavi bili, nisu mogli pojmiti da i `ene mogu biti vrlo utjecajne.

37

POVIJESNA ^ITANKA

datke o kretanju francuske flote. Sli~no tome, u kolovozu 1714. godine stanovnici Bosne tra`ili su od bosanskog namjesnika NuTijekom 16. stolje}a na Sredozemlju je bilo pedesetak dubrova~kih man-pa{e Koprulu da Dubrov~anima zabrani kupovinu stoke. konzularnih predstavni{tava. Broj im je vremenom stalno rastao, Dubrova~ke su vlasti pa{i smjesta poslale dragomana Luka Lu~itako da ih je sredinom 18. stolje}a bilo vi{e od 80. Dubrova~ki }a “da sprije~i propast koja je zaprijetila Republici’. Luko je zatrabrodovi pristajali su u sve zna~ajnije sredozemne i atlantske luke. `io tajnu audijenciju u kojoj je pa{u potanko izvijestio o kretanju Dakle, i dubrova~ki konzuli i dubrova~ki pomorci imali su priliku mleta~kih galija, broju mu{keta, koli~ini streljiva, ~ak i dvopeka. do}i do najrazli~itijih novosti i vijesti. Osim njih, vijesti su po svije- Zauzvrat, smjesta je dobio pa{inu pismenu dozvolu za slobodnu tu skupljali i diplomati i trgovci i svi drugi Dubrov~ani koji bi se kupovinu stoke na podru~ju Bosne. na{li na stranom tlu i procijenili da }e ono {to su ~uli i vidjeli koris- Vijesti o Zapadu u Istanbul su donosili poklisari hara~a, a iz Istantiti vlastima u Dubrovniku. Kne`ev dvor bio je banka informacija, bula odnosili vijesti o Osmanlijama. U prikupljanju podataka imali su vi{e pomaga~a. Dubrova~ki dragomani kojima su dubrova~ki plemi}i rukovali kao to~no su znali gdje }e i kako do}i do nopravi bankari. vosti. Poklisari su vijesti ~ak i kupovali, Ta banka, istaknimo opet, bila je jedan od katkad od doma}ih ljudi, katkad od osoba glavnih razloga za{to Osmanlije nisu dodubrova~kog podrijetla, recimo vanbra~veli u pitanje opstanak Republike. Dubronog sina dubrova~kog plemi}a Pavla Cava~ke informacije bile su toliko dragocjeboge koji je `ivio u Istanbulu gdje je prihne, da su ih na znanje primali sultani i najvatio islamsku vjeru. Poklisari hara~a pivi{i dostojanstvenici Porte osobno. Postusali su dubrova~kim vlastima o svemu: o pak je bio isti kao onaj s hara~em. Nakon zbivanjima na Porti, intrigama, `enidbama predaje hara~a, Dubrov~ani bi dobili prizi udajama, o naravi, sklonostima i planovinanicu u obliku sultanovog fermana. I nama sultana i njegovih ministara, o zbivakon predaje vijesti dobili bi priznanicu u njima u osmanskim pokrajinama, o trgokojoj je, recimo 1571. godine, u ime sultavini i monetarnim te~ajevima, o urodu i cina Selima II., stajalo napisano: jenama `itarica, o bolestima, smrtima, “Ponosima kr{}anskih vladara, dubrova~po`arima, o kretanjima osmanske flote i kim begovima: kad vam stigne uzvi{eni vojske, ratovima i bunama. Ukratko, u ducarski znak, znajte da sam primio podatke brova~kom arhivu sa~uvano je toliko vikoje ste poslali o 65 manjih mleta~kih gajesti iz Istanbula da bi se od njih mogla lija, 10 velikih galija i jo{ 10 brodova, koji skrojiti jedna sasvim posebna povijest Ossu pro{li pored Dubrovnika, te o jo{ 30 gaSULTAN MURAT III. (1574.-1595.) vlastoru~no je u zlatni krug ispisao "neka bude onako kako je manskog Carstva. Naravno, te se vijesti lija koje su otplovile prema Kandiji. U sklauobi~ajeno". Time je dubrova~kim poklisarima izdao mogu na}i i u arhivima Vatikana, Austrije, du s va{om odano{}u mojem slavnom uobi~ajenu dozvolu za kupovinu 1538 tona (3000 [panjolske - zemalja, kojima su Dubrovprijestolju, i dalje {aljite sposobne {pijune muddi) p{enice i 1538 tona (3000 muddi) prosa za ~ani slali novosti o osmanskom svijetu. me|u neprijatelje, spoznajte koje su im zle potrebe Dubrov~ana. (Dr`avni arhiv u Dubrovniku) I Istok i Zapad znali su da su Dubrov~ani misli i neostvarive `elje, {to je s njihovom dvostruki obavje{tajci, pa bi ih ponekad flotom i obavje{tavajte precizno o svemu zasuli bijesnim i ljutitim prijetnjama, ali ni{ta vi{e od toga. Bili su {to doznate...”

Osmanlije su stalno ra~unali na dubrova~ke vijesti o zbivanjima u svjesni da im dubrova~ka {pijuna`a, pa neka je i dvostruka, pru`a zapadnom svijetu. Na Porti se podrazumijevalo da }e poklisari ha- vi{e koristi nego {tete. Treba istaknuti da dubrova~ke informacije ra~a imati sve podatke o zbivanjima na Zapadu. Primjerice, 1619. nisu bile isklju~ivo {pijunske. ^esto su to bile novosti kojima su godine veliki vezir ih je do~ekao s pitanjima: “koliko je sna`na i ve- Dubrov~ani, kao prete~e reportera s radija i televizije, ispunjavali lika {panjolska flota, kakva je mleta~ka, postoji li mogu}nost da se prazni medijski prostor u ovom dijelu svijeta. Stotinama godina ujedine, spremaju li Francuska i Flandrija svoje flote, koliko bi bro- razni su se kriti~ari rugali ovoj vje{tini Dubrova~ke Republike, dova Flandrija mogla naoru`ati..’” Dubrov~ani su svaku takvu prili- optu`ivali je za prevrtljivost, neiskrenost i spremnost da bilo kome ku koristili da istaknu svoju vjernost Porti: “Mi ne pla}amo jedan, pru`i {pijunsku uslugu. Stari dubrova~ki povjesni~ar Lujo Vojnovi} ve} dva hara~a, jer stalno i puno tro{imo dr`e}i ljude posvuda u odvratio im je duhovito i precizno: “nisu oni krivi {to su nevjerni, svijetu da doznamo {to se zbiva i o tome obavijestimo blagoslov- kriva je geografija’. Na krpici tla izme|u dva svijeta, Dubrov~ani su se borili za goli opstanak. ljenu Portu.”

Dubrova~ki diplomati trgovali su vijestima i novostima kao s praNastavak u sljede}em broju vom trgova~kom robom: godine 1655. veliki vezir im je odbio dati Knjiga istoimenog naziva iza{la je u nakladi Udruge za promicanje dozvolu za kupovinu osmanskih `itarica koje su tada Dubrovniku multikulturalnih vrijednosti KARTOLINA u Dubrovniku. bile vrlo potrebne. Predomislio se ~im su mu ponudili detaljne po-

Dubrova~ka banka informacija

38

BEHAR 99

LIKOVNO OKNO

Od oblikovanog prostora do prostora koji oblikuje: osvrt na neke aspekte umjetni~ke produkcije u BiH 1990-ih godina Pi{e: Aida Abad`i} Hod`i}

Muzealizacija suvremene umjetnosti Tokom devedesetih godina javlja se u Bosni i Hercegovini jedna nova, mlada generacija umjetnika ~ije je osobno i umjetni~ko sazrijevanje bilo odre|eno neposrednim iskustvom agresije i rata. Devedesete godine se, u tom smislu, mogu razumijevati i kao jasan generacijski rez, ali i kao svojevrstan nastavak aktivnosti koje su najavile ve} osamdesete godine na sarajevskoj kulturnoj sceni kroz pokret “novog primitivizma“ i prvu pojavu performansa.

Iako je terminolo{ki i problemski jo{ uvijek nedovoljno jasno odre|en, pojam suvremene umjetnosti odnosi se, prema mi{ljenju ve}ine povjesni~ara umjetnosti, likovnih kriti~ara i kustosa, na one pojave tokom {ezdesetih godina 20. stolje}a koje su, rije~ima Catherine Millet, progovorile o na{em svakida{njem `ivotu i ostvarile modernisti~ki projekat u Baudelaireovom smislu rije~i: umjetnika-lutalice u suvremenoj urbanoj i industrijskoj “prirodi“. Pojava dominantno van-galerijske umjetni~ke prakse tokom sedme decenije 20. stolje}a, ponudit }e i mogu}nost interpretiranja suvremene umjetnosti kao one koja prirodom svojih materijala i postupaka prisiljava muzejske kustose da stubokom mijenjaju vlastitu ulogu i

BEHAR 99

na~in rada (Millet), odnosno kao onu vrstu umjetnosti koja, rije~ima nizozemskog kustosa Jana Debbauta, prije “ote`ava `ivot“ kustosima nego li publici.

Devedesetih godina u Sarajevu, na tragi~an i sarkasti~an na~in, realiziran je avangardni san o potpunom izjedna~avanju umjetnosti i `ivota. Umije}e pre`ivljavanja i umije}e rekreacije iz destrukcije postali su jedno. Sarajevske ru{evine postale su elementi budu}ih instalacija.

U Bosni i Hercegovini, uz izuzetak djelovanja grupe “Prostor-Oblik“ (osnovane 1975. godine), te jo{ izra`ajnije grupe “Zvono“ (osnovane 1982. godine) i prve performanse i konceptualne radove Jusufa Had`ifejzovi}a, izostali su brojni fenomeni umjetni~kog izraza koji se tih godina u biv{oj Jugoslaviji okupljaju pod krovnim nazivom “Nove umjetni~ke prakse“.

Mogu}e elaboriranje razloga skromnijeg prisustva tzv. “druge linije“ (J.Denegri) u suvremenom umjetni~kom prostoru u BiH prelaze, dakako, okvire jednog ovakvog sumarnog osvrta, iako ve} samo definiranje

problema iziskuje slo`enost pristupa njegovom tuma~enju i razumijevanju unutar ex-jugoslavenskog dru{tveno-politi~kog i kulturnog konteksta, imaju}i u vidu iznimno bogatstvo i visoke domete kulturne produkcije u BiH tokom {ezdesetih i sedamdesetih godina, kako na polju likovnih umjetnosti, tako i u oblasti knji`evnosti, filma i glazbe.

Upravo su sedamdesete i osamdesete godine otvorile veliku temu odnosa suvremene umjetnosti i sistema vrijednosti koje proizvode, institucionaliziraju i arhiviraju umjetni~ki muzeji. Ovo }e pitanje postati jednim od sredi{njih mjesta u opusu sarajevskog umjetnika Brace Dimitrijevi}a, iako se njegov rad tih godina uglavnom ve`e uz zagreba~ku, alternativnu likovnu scenu. Ovaj odnos prema muzeju postaje mnogo slo`eniji od avangardnog poziva futurista na dokidanje ove institucije. Suvremeni umjetnik ve} ba{tini iskustvo kako upravo prisvajanjem umjetni~kih djela i njegovim muzealiziranjem, muzeji otupljuju o{tricu subverzivnosti umjetni~ke produkcije. Muzeji suvremene umjetnosti su slo`eni sistemi koji bilje`e promjene u suvremenoj produkciji, a time neizbje`no i neprestano remete svoj (tek) uspostavljeni sustav, dovode}i u pitanje samu bit muzejske djelatnosti. Danas muzeji, rije~ima Borisa Groysa, ne funkcioni-

39

LIKOVNO OKNO

raju kao mjesta na kojima se prikazuje neponovljivost povijesnog nego su to prije arhivi u kojima se pohranjuju razli~ite strategije pogleda. U tom smislu, i suvremeni umjetnik ne nastupa u opre~nosti sa muzejom (kona~no, nekada subverzivna djela umjetni~kih avangardi danas u velikim svjetskim kolekcijama do`ivljavamo kao dijelove sistema, kao djela “historijske avangarde“). Suvremeni umjetnik prostor muzeja razumijeva kao kustos, kao neko ko mo`e formulirati svoj individualni pogled na sistem umjetnosti, kao neko ko mo`e stvoriti svoju virtualnu zbirku (kao {to je, recimo, Dijalekti~ka kapela Brace Dimitrijevi}a, depografije Jusufa Had`ifejzovi}a ili konceptualni rad Asima \elilovi}a o Umjetni~kog galeriji BiH: Slobodno u ratu - Zauzeto u miru). Muzej prerasta u umjetni~ku formu kojom se mo`e slobodno manipulirati, a instalacija je jedan od medija kojim umjetnik na najuspje{niji na~in mo`e definirati ~itav tradicionalni muzejski prostor, ali i naglasiti “ovdje i sada“ suvremene umjetnosti.

Edo Numankadi}, Ratni tragovi

Materijalna podloga instalacije je sam prostor. Za razliku od modernog umjetnika koji se primarno bavi pojedina~nim umjetni~kim djelom, suvremeni umjetnik bavi se izborom, okvirom, smje{tajem, kontekstom, monta`om, organizacijom izlaga~kog mjesta. Prostor instalacije mo`e biti muzej i galerija, ali i ulica, atelje, dom umjetnika, mjesto sa osobitom emfati~kom vrijednosti. Instalacija dokumentira sam ~in izbora i transformacije i nudi vrlo individualan na~in interpretiranja slika, pojava i simbola koji ve} kolaju suvremenom civilizacijom. Nastoje}i protuma~iti nagla{enu prisutnost instalacije u suvremenoj umjetnosti, Groys je tuma~i kao simptom repolitizacije umjetnosti i u njoj prepoznaje fenomen istovjetan ulozi romana u 19. stolje}u: roman je bio vrsta koja je uklju~ivala sve ostale `anrove tog vremena, kao {to instalacija mo`e uklju~iti sve druge umjetni~ke oblike, a svi objekti smje{teni u instalaciju (iznova) su originali jer su dokumenti jednog individu-

alnog “flanerstva“, u kojem se uspostavlja “nova aura“.

Na ratnoj izlo`bi Svjedoci postojanja, Edo Numankadi} izlo`io je svoju instalaciju Ratni tragovi (1993.) u poru{enom kinu Sutjeska u sredi{tu grada, a u koju je uklju~io svoje slike iz ranijeg ciklusa Tragovi, kuhinjski stol i stolice, krhotine egzistencijalne svakodnevice pre`ivljavanja (komad kruha, kanistar za vodu, staklenku sa kafom…).

Prostor instalacije postaje prostor samog `ivota. Devedesetih godina u Sarajevu, na tragi~an i sarkasti~an na~in, realiziran je avangardni san o potpunom izjedna~avanju umjetnosti i `ivota. Umije}e pre`ivljavanja i umije}e rekreacije iz destrukcije postali su jedno. Sarajevske ru{evine postale su elementi budu}ih instalacija: Ante Juri} i Zoran Bogdanovi} iz spaljene Po{te sakupljaju ostatke sa zgari{ta, Petar Waldegg cigle sa ru{evina ku}a kao materijal svojih budu}ih skulptura, Alma Suljevi} preoblikuje uni{teni tramvaj u alegorijsku Kentauromahiju, listovi ratnog “Oslobo|enja“ grade istanjena tijela Svjedoka postojanja Nusreta Pa{i}a (po kojima je ~itava izlo`ba dobila svoje ime)…

Zoran Bogdanovi}, Memory of people

Ante Juri}, Sarajevski pucanj

Instalacija i “nova aura“ suvremene umjetnosti

40

BEHAR 99

LIKOVNO OKNO

Ponovno osvajanje prostora – prostor koji oblikuje Osim {to se instalacijom mo`e ‘zarobiti’ i ograni~iti jedan prostorni segment i izgraditi jedan mikrokozmos “ovdje i sada“, instalacija mo`e nastati i samom intervencijom u ve} zadati prostorni okvir, u zate~enu prostornu situaciju koja sama, nerijetko, nosi odre|eni simboli~ki potencijal.

Prepoznao je to i Jannis Kounnelis prilikom posjete Sarajevu (2004.) kada za prostor svog djelovanja odabire razorenu gradsku Vije}nicu – biblioteku gdje gotovo minimalisti~ki intervenira uzidavanjem blokova, cigli, knjiga, jutenih vre}a… izme|u lukova atrija spaljene Biblioteke.

Potrebu ponovnog osvajanja prostora osjetili su i mladi umjetnici neposredno nakon rata kada je u okviru programa Soros centra za savremenu umjetnost, koji je osnovan u Sarajevu 1996. godine, organiziran niz uli~nih akcijaizlo`bi, poput performansa-{etnje sredinom Titove ulice, u samom centru grada, uz posebnu dozvolu i privremeno obustavljanje prometa (Anela [abi} i Suzana Ceri}, 1997). Prostor se mo`e i iznova osvajati na virtualan na~in, kako to tematizira mladi banjalu~ki umjetnik Mladen Miljanovi} u okviru projekta Artattack. Strategijama karakteristi~nim za vojnu sintaksu, Miljanovi} ‘osvaja’, ‘napada’ i ‘prodire’ u prostore velikih svjetskih galerija (Tate Modern, London; The New Gallery, Calgary), povezuju}i istovremeno i svoja ranija iskustva vojnika-umjetnika; kasarne – galerije; discipline duhadiscipline tijela, ali i zatvoreni sistem umjetni~kog tr`i{ta i galerijskog sustava. Rezultat ovog konceptualnog projekta su tlocrti izabranih muzeja sa iscrtanim strategijama “vojnih“ manevara osvajanja prostora za izlo`bu.

Na jednoj od prvih zajedni~kih izlo`bi mladih umjetnika nakon rata (izlo`ba grupe Maxumim, u gradskoj galeriji Collegium artisticum pod nazivom “Mi smo stigli“, 1998. godine) grupa umjetnika od kojih je ve}ina tek

BEHAR 99

Damir Nik{i}, Most Wanted

zavr{ila sarajevsku Akademiju likovnih umjetnosti, izvodi trodnevni performans kre~enja zidova galerije u bijelo kao simboli~ni ~in novog po~etka. (Inicijalnu platformu za djelovanje mladih neposredno nakon rata organizirao je Centar za savremenu umjetnost Sarajevo i kroz formiranje multimedijske laboratorije Pro.ba, kafe-galerije So.ba, a osobito zna~ajno bilo je uspostavljanje nagrade za mladog umjetnika – “Zvono“.)

Genius loci – kao prostor koji oblikuje Usud odre|enog vremena i odre|enog prostora sredi{nja je tema u razumijevanju vlastitog identiteta kod umjetnika koji svoj izraz oblikuju upravo u ratnim i poratnim godinama. Otvara se pri tome pitanje “povijesnog vremena“ (Panofsky) - vremena koje nikada nije isto u razli~itim dijelovima svijeta neovisno o njegovoj, izvanjski, identi~noj

vremenskoj prote`itosti. Umjetnici u svome iskazu koriste razli~ite medije i oblikovne postupke, mada ~esto koriste na~in oblikovanja karakteristi~an za instalaciju: su~eljavanje, citatnost, kola`nu monta`u, fragmentiranje ranije cjeline i sastavljanje novih sklopova.

Neboj{a [eri} Shoba digitalnim fotografijama razli~itih dimenzija portretira nekada{nja velika boji{ta i mjesta stradanja koja su oblikovala lik suvremene politi~ke zbilje: Auschwitz, Galipolje, Gerniku, Leningrad, Verdun, Mostar, New York… (ciklus: Battlefields). Poput napu{tenih industrijskih postrojenja u konceptualnoj fotografiji Bernda i Hille Becher, ovi nijemi portreti rje~ito kazuju o pogubnim razmjerima ljudskih utopija i dehumanizacije. Pukim su~eljavanjem (jukstaponiranjem) u navedenom ciklusu fotografija, kao i u njegovom najpoznatijem foto-diptihu: Sarajevo-Monte Carlo (1998.) gdje se autobiografski su~eljava kao civil-turista u monde-

Jedan od najboljih video radova nastalih nakon posljednjeg rata je rad Damira Nik{i}a If I wasn’t Muslim u kojem autor znala~ki i u konceptu vrlo uskla|eno citira melodiju, `anrovske elemente i scensku dramaturgiju poznatog broadwajskog mjuzikla Violinista na krovu. Putem citatnosti, u tragi~no-ironijskoj distanci, Nik{i} je otvorio pitanje vlastitog identiteta i jednakopravnosti demokracije u svijetu kojeg oblikuju dominantno zapadne vrijednosti.

41

LIKOVNO OKNO

nom gradu i kao vojnik Armije BiH, Shoba minimalisti~kom poetikom upisuje vlastito iskustvo u nesretno tkanje politi~ke historije 20. stolje}a, obilje`ene u velikoj mjeri opre~nim silama pobjedonosnih otkri}a, s jedne, i destrukcije, s druge strane.

Jedan od najboljih video radova nastalih nakon posljednjeg rata je rad Damira Nik{i}a If I wasn’t Muslim u kojem autor znala~ki i u konceptu vrlo uskla|eno citira melodiju, `anrovske elemente i scensku dramaturgiju poznatog broadwajskog mjuzikla Violinista na krovu. Putem citatnosti, u tragi~no-ironijskoj distanci, Nik{i} je otvorio pitanje vlastitog identiteta i jednakopravnosti demokracije u svijetu kojeg oblikuju dominantno zapadne vrijednosti. Vi{e nije u pitanju oblikovni prostor – prostor u nastajanju jedne instalacije, ve} prostor koji oblikuje i odre|uje svaku pojedina~nu egzistenciju: prostor ro|enja, genius loci kao sredi{nji oblikovni topos.

U {estosatnom video-performansu, sarajevska umjetnica Maja Bajevi} re`e platno na kojem je bila iscrtana karta nekada{nje Jugoslavije i od njega {iva novu haljinu “po svojoj mjeri“ (Dressed Up, 1999.). Fragmentiranje i razaranje tkanine, kao metafore raspada prostora nekada{nje dr`ave, novo “prekrajanje“ granica, “{avovi“ koji podsje}aju na jo{ nezacijeljene o`iljke rata prerastaju u jedan sasvim osoban, autobiografski diskurs u kojem iskustvo rata postaje ne~im {to se trajno nosi na/u svome tijelu. Prostor, sada kao politi~ka kategorija, prerasta u intimno iskustvo.

Zna~aj intimnih pri~a i osobnog razumijevanja historijskih doga|aja u odre|enom prostoru i u odre|enoj vremenskoj epohi, otvorit }e i netom inicirani projekt ARK Underground (Jusuf Had`ifejzovi}) unutar kojeg bi se u biv{em protuatomskom skloni{tu izgra|enom za Tita i njegove najbli`e suradnike nedaleko Fojnice (1953.1979.), na 6.500 km2 prostora, 280 metara ispod zemlje, trebala odr`ati 2011. godine prva bijenalna smotra

42

Kao i u tada{njoj literarnoj ili kazali{noj produkciji, i u likovnim umjetnostima je u ratnim godinama postojala potreba da se o tom osobitom iskustvu ispri~a pri~a, da se stvori ne{to {to }e nastaviti `ivjeti svoj `ivot i {to }e imati ne samo terapeutsku vrijednost ve} }e biti i branom protiv relativizacija ~injenica i vrijednosti. “Nikada se u Sarajevu nije vi{e ~italo ni vi{e pisalo nego u ratu“, zapisao je Zlatko Top~i} u osvrtu na literarnu produkciju u ratnom periodu, “i nikada pisci nisu neposrednije osje}ali uobrazilju o va`nosti onoga {to rade.“ suvremene evropske umjetnosti.

Estetsko iskustvo suvremena teorija predla`e kao model iskustva istine.

Estetsko iskustvo, rije~ima Vattima, prihva}a da “istina ima posla s intenzivnim nakupinama smisla“, a umjetnost je predlo`ena kao primjereni model za stvarnost suvremenog doba jer se upravo u umjetnosti priznaje razli~itost i otpor silama ujedna~avanja“ (Welsch). Na takav otpor silama izjedna~avanja pozvao je 1992./93. godine Zoran Bogdanovi} frizom fotografija poginulih i ubijenih, isje~enih sa posmrtnih oglasa u sarajevskoj dnevnoj {tampi, a preko njih je ispisao

Maja Bajevi}, Dressed Up

“Memory of people“ i postavio stolicu koja poziva na suo~enje, uz zvuk radioemisije “Pokidane veze“ u kojoj ljudi tra`e svoje najmilije, izgubljene u vihoru rata. Desetak godina kasnije, tako nas oslovljava i Tarik Samarah fotografijama srebreni~kih tabuta i nedavno, Safet Zec velikim licima patnje, izlo`enim u spaljenoj sarajevskoj Vije}nici (2007.).

Kao i u tada{njoj literarnoj ili kazali{noj produkciji, i u likovnim umjetnostima je u ratnim godinama postojala potreba da se o tom osobitom iskustvu ispri~a pri~a, da se stvori ne{to {to }e nastaviti `ivjeti svoj `ivot i {to }e imati ne samo terapeutsku vrijednost ve} }e biti i branom protiv relativizacija ~injenica i vrijednosti. “Nikada se u Sarajevu nije vi{e ~italo ni vi{e pisalo nego u ratu“, zapisao je Zlatko Top~i} u osvrtu na literarnu produkciju u ratnom periodu, “i nikada pisci nisu neposrednije osje}ali uobrazilju o va`nosti onoga {to rade.“ Iako veliki broj bh. umjetnika mla|e generacije danas `ivi i djeluje izvan Bosne i Hercegovine, pitanja i problemi koje su otvorili u umjetni~koj produkciji devedestih godina danas se rekontekstualiziraju u {irem, evropskom kontekstu unutar kojih radovi Kurta i Plaste (Greetings for Europe, 2005.), [ejle Kameri} (Bosnian Girl) ili Damira Nik{i}a (Caravan of Dreams, Cravate à la Bosniaque) doti~u neka od najosjetljivijih pitanja savremenog evropskog dru{tveno-politi~kog i kulturnog `ivota. Za razliku od medijskog uprizorenja bh. tragedije, slike rata u suvremenoj bh. umjetnosti otkrivaju slojevite “nakupine smisla“ i pru`aju otpor silama ujedna~avanja.

BEHAR 99

JEZI^NA PITANJA

JEZI^NE OSOBITOSTI PISMA RESUL-AGE I SULEJMANA AGI]A KNEZU I DUBROVA^KOJ GOSPODI IZ 1675.

(SIGN 1984a, BR. 12A [1675; SIGN. 1984a, BR. 12A ])

APSTRAKT Sa~uvana kraji{ni~ka pisma datiraju iz 15., 16. i 17. stolje}a, a ima i onih koja su pisana u prvoj polovini 19. stolje}a. Pisma su pisana bosanskim narodnim jezikom, ve}inom bosan~icom (ikavski ili ijekavski ako potje~u iz Hercegovine) i predstavljaju dokumente od neprocjenjive va`nosti. Jezi~ne osobitosti ovih pisama, va`ne su, ne samo za prou~avanje historije pismenosti Bo{njaka, ve} i za razvoj njihove kulture uop}e.

Bosan~ica je pismo kojim se stolje}ima pisalo u Bosni, ali padom Bosne pod tursku vlast, bosan~ica postaje podlo`na ortografskim promjenama. Prou~avanjem jezi~nih osobitosti Pisma Resul-age i Sulejmana Agi}a knezu i dubrova~koj gospodi iz 1675., namjera nam je da uka`emo na bitne odlike svakoga od jezi~nih nivoa.

Klju~ne rije~i: kraji{ni~ko pismo, {tokavsko narje~je, bosan~ica, fonetske osobitosti, morfolo{ke osobitosti, sintaksi~ke osobitosti, leksika

Pi{e: Amira D`ibri}

1. Uvod O jezi~nim osobitostima kraji{ni~kih pisama pisano je malo ili nimalo.

Oni koji su se interesirali za ova pisma, uglavnom su ih sagledavali sa historijskoga i knji`evnohistorijskog aspekta, ali ne i sa lingvisti~koga i ukazali na to u kolikoj mjeri jezi~ne ~injenice na unutarjezi~nome planu dovode do ukr{tanja staroslavenskoga/(staro)bosanskoga/(staro)hr vatskoga i narodnog jezika 17. vijeka, ali i do po~etaka standardizacije jezika.1 Ovaj rad analizira jezi~ne osobitosti pisane gra|e na rukopisnoj bosan~ici sa~uvane u Pismu Resul-age i Sulejmana Agi}a knezu i dubrova~koj gospodi iz 1675. godine. Analizom pisma ukazat }emo na bitne odlike fonetskoga, morfolo{koga, sintaksi~koga i leksi~kog nivoa.

Kraji{ni~ka pisma su pisma Bo{njaka, kraji{nika2, pisana u uslovima nimalo lijepoga `ivljenja3 na krajini, granici tada{njega Bosanskog pa{aluka prema banskoj Hrvatskoj i Austriji na sjeveru i sjeverozapadu, Primorju (mleta~kom i austrijskom) na jugozapadu, zatim prema Dubrovniku na jugu i Crnoj Gori na istoku.

U njima se, pored podataka o `ivotu u ovome periodu, ostavljeni i broji podaci o bosanskome narodnom jeziku.

Ve}ina pisama koja je sa~uvana potje~e iz 15., 16. i 17. stolje}a, a neka od njih su pisana u prvoj polovini 19. stolje}a. Sva pisma su pisana bosanskim narodnim jezikom, ve}inom bosan~icom (ikavski ili ijekavski ako potje~u iz Hercegovine) i predstavljaju dokumente od neprocje1 2 3

njive va`nosti. Jezi~ne osobitosti ovih pisama, va`ne su, ne samo za prou~avanje historije pismenosti Bo{njaka, ve} i za razvoj njihove kulture uop}e.

Pismo Resul- age i Sulejmana Agi}a knezu i dubrova~koj gospodi iz 1675.; sign 1984a, br. 12a [1675; sign. 1984a, br. 12a ]

U posljednje vrijeme lingvisti~kim istra`ivanjima kraji{ni~kih pisama bavile su se Amira Turbi}-Had`agi} i Lejla Naka{ (Jezik i grafija kraji{ni~kih pisama - doktorska disertacija).

Kraji{nik-ratnik, grani~ar, stanovnik krajine koji je po potrebi i vojnik koji se bori sa neprijateljima preko granice Kraji{ni~ki na~in `ivota i ratovanja sastojao se u ~estim upadima u tu|u teritoriju, plja~kanju, zarobljavanju, ali i suo~avanjem sa istim takvim pojavama sa druge strane i odupiranje njima. Posljedice takvoga na~ina `ivota, razmjena i otkup zarobljenika, udaja ili `enidba preko granice ili rje{avanje nekih drugih pograni~nih sporova i sli~no, zahtijevalo je obra}anje onoj drugoj strani radi dogovora.

Pisma su pisali Bo{njaci,vojni zapovjednici, ali i begovi, poznate historijske li~nosti toga doba, ljudi po imetku bogatiji i osrednje bogati, pa ~ak i zarobljenici i `ene.

Pretpostavlja se da su pisma diktirana, ali prema kraji{ni~koj narodnoj epskoj pjesmi, koju mnogi dovode u vezu sa ovim pismima, nisu sva pisma diktirana. Mnoga su pisali bo{nja~ki kraji{ni~ki junaci, {to svjedo~i o njihovoj pismenosti.

BEHAR 99

43

JEZI^NA PITANJA

2. O pismu Pismo Resul age i Sulejmana Agi}a knezu i dubrova~koj gospodi, napisano je u Novome 1. oktobra 1675. godine. Ovo je jedno od velikoga broja kraji{ni~kih pisama upu}enih Dubrovniku i dubrova~koj gospodi.

Pismo govori o zarobljenicima, eventualnim gre{kama pri zatvaranju nedu`nih ljudi, njihovome otkupu i izbavljenju iz tamnice. Zato, Resulaga i Sulejman Agi}, mole kneza i dubrova~ku gospodu: “stvari. providite. i pravdu. u~inite“/20/.

Pismo je napisano po sljede}em obrascu: a) po~etno obra}anje adresatu (sa iskazivanjem po{tovanja i divljenja) b) sadr`aj pisma c) kraj pisma (zavr{ava se sa lijepim `eljama) d) datum (grad, dan, mjesec i godina) Pisano je na {tokavskome podru~ju, bosan~icom, u 1. licu, subjektivno, sa nagla{enim upravnim govorom.

3. Pismo i pravopis 3.1. Pismo je pisano bosan~icom5, sa jednim staroslavenskim slovom |ervom (ĵ ).

3.2. Staroslavenski grafem |erv (ĵ) u pismu ozna~ava glas } i |.

3.2.1. ĵ >}: agiĵa /4/, pi{uĵi /6/, buduĵi /7, 26/, govoreĵi /14/, iznaĵ /17, 19/, {ĵiavstvu /18/, ĵe/18, 26/, moleĵi /19/, hoĵie/23/.

3.2.2. ĵ>| : doĵie /8, 22/, poĵie /9/.

3.3. Bosan~ica nema grafema nj, pa ga obilje`ava sa gn: gn>nj: gnegova /11/, gnega /11, 23/, gnihova /17/, ocignu /18/, gn /22/, gnegovo /24/.

3.4. Grafija sadr`i primjere u kojima jednan isti grafem slu`i za obilje`avanje jednoga ili dva glasa.

3.4.1. Rije~i u kojima je: i=i: gospodi /2/, ~inili /13/, pustit /13/, imena /17/, bio /12, 18/, iznaĵ /19/, izi{o /22/, govori /23/, ide /23/, izvadit /24/, veselio /29/.

3.4.2. Rije~i u kojima je i=j: dostoiniem /2/, dubrova~koi /2/, pridraziem /3/, priateliem /3/, moiem /3/, suleiman /4/, koioi /6/, ie /9, 15, 18/, stoie /10/, koia /11/, koi /12/, paskoia /14, 15/, paskoie /15, 18/, mo`ie /15/, koie /16, 26/, naiposlie /17/, ku`iat /24/, priporu~uiemo /26/.

4 5

44

Transliteracija pisma obavljena prema vlastitom ~itanju Amire Turbi}-Had`agi}.

Bosan~ica je pismo kojim se stolje}ima pisalo u Bosni, ali padom Bosne pod tursku vlast, bosan~ica postaje podlo`na ortografskim promjenama.

3.4.3. Rije~i u kojima je ~=~: ~asti /1/, ~asne/1/, dubrova~koi /2/, ~elebie /7/, ~inilo /10/, re~enoga /10/, ~inili /13/, ~egoviĵie /14, 16/, sar~ano /19, 25/, re~ene /19/, u~inite /2o/, ~ovieka /21/, priporu~uiemo /25, 26/, u~initi /27/, ~ekamo /28/.

3.4.4. Rije~i u kojima je ~=c: kan~alerii /16/.

3.4.5. Rije~i u kojima je ~=d`: Re~ep /7/.

3.5. Znak ĉ ({ta) upotrebljava se za obilje`avanje konsonantske grupe {t: ĉo /6, 24, 28/.

3.6. Konsonantska grupa {t zamijenjena je konsonantskom grupom ~t: po~tovanu /5/.

3.7. Konsonantska grupa hv obilje`ava se grafemom f: fale /2/.

3.8. Grafemi {ĵ upotrebljavaju se za obilje`avanje konsonantske grupe {}: {ĵiavstvu /18/.

3.9. Konsonantska grupa mn obilje`ava se grafemima ml: tamlica /1213/.

3.10. Konsonantska grupa ts obilje`ava se grafemom c: gospoctvu / 30/.

3.11. Vokalno r obilje`ava se sa ar: baranina /7/, varda/9/, dar`ano /11/, sar~ano /19, 25/, varhu /19/, dar`ati /21/, uzdar`o /30/, parvi /31/.

3.12. U tekstu pisma je prisutno nekoliko na~ina skra}ivanja rije~i. Tu je pokazana veza kraji{ni~kih pisama sa srednjovjekovnom pismeno{}u.

BEHAR 99

JEZI^NA PITANJA

3.12.1. Skra}ivanje se vr{i tako {to se po~etak i kraj rije~i rije~i stiskaju i nestaje sredina: pr(esvi)ietlo /2/, g(ospodi)n /22/.

3.12.2. Skra}ivanje se vr{i natpisivanjem: g(ospodi)nu /2/.

3.12.3. Prisutno je potpuno skra}ivanje skupa rije~i, jedinice skra}enice se pi{u odvojeno, a iza svake skra}ene rije~i pi{e se ta~ka: v.d.p. v(ele) d(ragom) p(resvietlome) /4/, v.p.g. v(eledragom) p(resvietlome) g(ospodinu) /5, 15, 26/, p.g. p(o{tovani) g(ospodin) /9/.

3.13. Pismo nema velikih slova. Vlastite (li~ne) imenice pi{u se malim slovom.

3.13.1. Li~na imena i prezimena pi{u se malim slovom: resul aga /4/, suleiman agiĵa /4/, re~ep ~elebie /7/, paskoie /14/.

3.13.2. Toponimi i etnici se pi{u malim slovom: baranin /7/, pulie /8/, portu /24/, iz novoga /31/.

3.14. Rastavljanje rije~i na kraju reda izvr{eno je na vokalu ili konsonantskoj skupini te{koj za izgovor: teme-litu /9-10/, izi-skati /15-16/, upi-sani/16-17/, ka-ko /22-23/, pripo-ru~uemo /25-26/, ~e-kamo /2728/, od-govor /5-6/, tam-licu /12-13/, pitav-{i /17-18/.

3.15. Poluslo`enice se ne pi{u sa crticom: resul aga /4/.

3.16. Tekst pisan sa jasno nagla{enim marginama sa svih strana.

3.17. U tekstu ne postoje bjeline izme|u rije~i. Umjesto bjelina nalazimo ta~ke.

3.17.1. Ta~ke nisu uvijek pisane poslije svake rije~i, nego poslije sintaksema: (na odgovor/5-6/, iz pulie /8/); sintagmi: (~asne fale /1-2/, re~ene stvari /19-20/); akcenatske cjeline: (koia se/11/, koi se /12/, u nas /29/), ili grupe rije~i: (naiposlie mo`e se iznaĵ /17/).

4. Fonetsko-fonolo{ke osobitosti 4.1. U tekstu je izvr{ena zamjena jata.

4.1.1. Jat se u rije~ima reflektira sa ie: presvietlo /1/, razumiesmo /6/, uviek /8/, ie /9, 15/, nie /10/, stoie /10/, naiposlie /17/, paskoie /18/, ~oviek /21/, preporu~iemo /26/.

4.1.2. Ikavska zamjena jata prisutna u jednoj rije~i: ovdi /22/.

4.2. Vokalska grupa ao, eo u glagolskome pridjevu radnome m.r. sa`ima se u: o: do{o /8/, uzo /21/, izi{o /22/, uzdar`o /30/.

4.3. Prisutne su alternacije fonema u rije~ima.

4.3.1. Prisutna jotovanje u glagolima: ne doĵie /87, poĵie /9/, da hoĵite /23/.

4.3.2. Prisutna prva palatalizacija: dubrova~koi /1/, du`nika /10, 14/, du`nik /7, 12/: 4.3.3. Prisutno gubljenje konsonanata: ~asne /1/.

4.4. Izmijenjeno l u o na kraju glagolskoga pridjeva radnog m.r.: do{o /8/, bio /12/, uzo /21/, izi{o /22/, veselio /29/, uzdar`o /30/.

4.5. Infinitiv se pi{e na dva na~ina: sa ili bez vokala i u infinitivu.

4.5.1. Infinitiv sa vokalom i u infinitivu: pustiti /13/, iziskati /15-16/, dar`ati /21/, razabrati /27/, u~initi /27/, pouzdati /29/.

4.5.2. Infinitiv bez vokala i u infinitivu: pitat /23/, izvadit /24/.

5. Morfolo{ke osobitosti 5.1. Na morfolo{kome nivou prisutne su sve vrste rije~i (izuzev uzvika).

Njihova osnovna podjela je na promjenjive i nepromjenjive. Njihovi oblici imaju odlike novijih crta, sa gramati~kim kategorijama koje danas

BEHAR 99

imaju. Od promjenjivih vrsta rije~i najzastupljenije su imenice, zatim glagoli i zamjenice, pa pridjevi. Najmanje je brojeva. Izuzev uzvika, naila zimo na sve vrste nepromjenjivih rije~i. Najvi{e je priloga.

5.2.Imenice 5.2.1. Prisutne su imenice sve tri vrste: -a vrste, -e vrste, -i vrste. Jasno su u~ljive gramati~ke kategorije roda, broja i pade`a.

5.2.2. Imenice -a vrste 5.2.2.1. Imenice mu{koga roda -a vrste su najbrojnije: gospodinu /2, D jd./, knezu /2, D jd./, priateliem /3, D jd./, dobrohotiocem /3 D jd./, resul /4 G jd./, suleiman agiĵ /4 G jd./, dni /5 N mn./, odgovor /5-6 A jd./, re~ep /7, N jd./, du`nik /7, 12, N jd./, du`nika /10, A jd./, du`nika /14, G jd./, baranina /7, G jd./, duga /13, G jd./, paskoia /14, G jd./, paskoie /15, 18, N jd/, hapsu /20, L jd./, ~ovieka /21 G jd./, gospodin /22 N jd./, arz /23, N jd./, odgovor /28, A, jd/, bog /29, N jd./, oktumbra /31, G jd./, novog /31, G jd/.

5.2.2.2. Imenice srednjega roda -a vrste nisu zastupljene u velikome broju: imena /17, N mn./, gospoctvu /30, D jd./, {ĵiavstvu /18, L jd./.

5.2.3. Imenice e vrste 5.2.3.1. Imenice `enskoga roda -e vrste: fale /2, G jd./, gospodi /2, D jd./, minute / 5, N mn./, knigu /5, A jd/, pulie /8, G jd. /, gospodo /8, V jd./, pravdu /10, A jd./, ruke /12, A jd./, pravde /12, G jd./, tamlicu /12-13 L/, kan~alerii/16, L jd./, pravdu /20, A jd./, portu /24, A jd./, strane /28, A jd./.

5.2.3.2. Imenice mu{koga roda -e vrste: age /4, G jd/, pa{a /22, N jd./.

5.2.4. Imenice -i vrste 5.2.4.1. Imenice `enskoga roda -i vrste nisu zastupljene u velikome broju: ~asti /1 G jd./, stvari /20, A mn./.

5.2.5. U tekstu nalazimo konkretne (stvarne, predmetne) i apstraktne (nestvarne, mislene) imenice.

5.2.5.1. Konkretne (stvarne, predmetne) imenice: gospodinu /2, D jd./, knezu /2, D jd./, priateliem /3, D jd:/, resul /4, G jd./, suleiman agiĵ /4, G jd./, re~ep /7, N jd./, ~ovieka /21, G jd./, ruke /12, A jd./, age /4, G jd./, pa{a /22, N jd./.

5.2.5.2. Apstraktne (nestvarne, mislene) imenice: dni /5, N mn./, odgovor /5-6, A jd./, duga /13, G jd./, fale /2, G jd./, minute /5, N mn./, pravde /12, G jd./, ~asti /1, G jd./, stvari /20, A mn./.

5.2.6. S obzirom na zna~enjski opseg, u tekstu nalazimo vlastite (osobne, li~ne) i op}e imenice.

5.2.6.1. Vlastite (osobne, li~ne) imenice su: resul /4, G jd./, suleiman agiĵ /4, G jd./, re~ep ~elebie /7, N jd./, baranin /7, N jd./, novoga /31, G jd./, pulie /8, G jd./, paskoia /14, G jd.).

5.2.6.2. Op}e imenice: gospodinu /2, D jd./, knezu /2, D jd./, priateliem /3, D jd./, odgovor /5-6, A jd./, du`nik /7, 12, N jd./, ~ovieka /21, G jd./, ruke /12, A jd./, age /4, G jd/, pa{a /22, N jd./.

5.2.6.3. Zbirna imenica u tekstu gospodi /2, D jd./ javlja se u nekoliko oblika.

5.3. Zamjenice 5.3.1. Zamjenice se kao i u savremenome bosanskom jeziku javljaju u punome (nagla{enom) i skra}enome (nenagla{enom) obliku. Imaju gramati~ke kategorije roda, broja i pade`a.

5.3.1.1. Li~ne zamjenice: nas /4, G mn./, nam /6, D mn./, mu /D jd./,

45

JEZI^NA PITANJA

gnega /11 A jd./, ga /13, A jd./, vi (19, N jd./, gn / 22, A jd./, gnega /23, G jd./, gnegovo /24, A jd./, nami /25, D mn./, vi /25, N mn./, mi /28, N mn./, nas /29, A mn./.

5.3.1.2. Op}e zamjenice: svake /1, G jd./, sve /6, 26, 27, A jd./.

5.3.1.3. Prisvojne zamjenice: moiem /3, D jd./, va{e /9, N jd./, va{oi /16, L jd./, gnihova /17 N mn./.

5.3.1.4. Upitno-odnosne zamjenice: koioi /6, L jd./, ĉo /6, 24, 28, N jd./, koia /11 N jd./, koie /16, N jd./, koi /12, 18, N jd./.

5.3.1.5. Pokazne zamjenice: oni (du`nik) /7, N jd./, to /9, N jd./, to /18, 25, A jd./, ovoga /21, A jd./, to /24, N jd./, ovu /27, A jd./, ove /28, A jd./.

5.3.2. Li~na zamjenica 1.l. mn. upotrijebljena je u dativu dva puta, jednom u punome obliku (nami /25/), a jednom u skra}enome (nam /6/).

5.3.3. Li~na zamjenica 3.l. jd. upotrijebljena je u akuzativu tri puta, jednom u punome obliku (gnega /11,/), a dva puta u skra}enom (ga /13/, gn /22/).

5.3.4. Zamjenica vi u akuzativu glasi vi, umjesto vas (bog vi veselio /29/.

5.4. Glagoli 5.4.1. Glagoli se javljaju u razli~itim oblicima. Glagolski oblici su sa nastavcima koje danas imamo.

5.4.1.1. Aorist: primismo /5, 1.l. mn./, razumiesmo /6, 1.l. mn./, izaradi /6, 3.l. jd./.

5.4.1.2. Glagolski prilog sada{nji: pi{uĵi /6, 26/, buduĵi /7/, govoreĵi /14/.

5.4.1.3. Glagolski prilog pro{li: plativ{i /13/, pitav{i /17-18/.

5.4.1.4. Glagolski pridjev radni: do{o /8, jd., m.r./, ~inilo /10, jd., sr.r./, bio /12, jd.,m.r./, ~inili /13, mn., m.r./, veselio /29, jd. m.r. /.

5.4.1.5. Glagolski pridjev trpni: re~enoga /10, jd., m.r./, dar`ana /11, mn. `.r./, metnut /12, m.r., jd./, upisani /17, mn. m.r./.

5.4.1.6. Prezent: ne doĵie /8, 3.l. jd./, poĵie /9, 3.l. jd./, providite /20, 2.l. mn./, ne mogu /21, 1.l. jd./, u~inite /20, 2.l. mn./, ide /23, 3.l. jd./, govori /23, 3.l. jd./, hoĵite /23, 3.l. jd./, preporu~uiemo /26, 1.l. mn./, ~ekamo /27-28, 1.l. mn./, uzdar`o /30, 3.l. jd./.

5.4.1.7. Infinitiv (sa ili bez samoglasnika i u nastavku): pustit /13/, iziskati /15-16/, dar`ati /21/, pitat /23/, izvadit /24/, u~initi /27/, pouzdati /29/.

5.4.1.8. Potencijal: bih uzo /21, 1.l. jd./, bi izi{o /22, 3.l. jd./.

5.4.1.9. Futur I: ĵe razabrati /27, 3.l. jd. m.r./, ĵe se iznaĵ /18-19, 3l. jd. sr.r./.

5.4.1.10. Perfekat: ie bio /18, 3.l. jd. m.r./, ~inili pustit /13, 3.l. mn. m.r./.

mirno /27/, nikako /25/.

5.7.1.2. Prilozi za vrijeme: naiposlie /15/, potom /4/, uviek /8/.

5.7.1.3. Prilozi za mjesto: varhu /19/, ovdi /22/.

5.7.1.4. Prilog za uzrok: zato/19/.

5.8. Prijedlozi o(d) uz G /4/, na uz A /5-6, 31/, za uz A /14/, u uz L /16, 18/, pridda uz A /22/.

5.9. Rije~ce Rije~ca ne javlja se ~etiri puta uz glagole: ne buduĵi /7/, ne doĵie /8/, ne mogu /21/, ne bih /21/.

5.10. Veznici 5.10.1. Naj~e{}i veznik u pismu je veznik i. Pojavljuje se 19 puta.

5.10.1.1. Veznik i vezuje dvije sintakseme: pr(esv)ietlo i plemenito /1/, razabrati i u~initi /27/...

5.10.1.2. Veznik i vezuje dvije ili vi{e sintagmi: svake ~asti i ~asne fale /1-2/, g(ospodi)nu knezu i gospodi dubrova~koi /2/, pridraziem priateliem i dobrohotiocem moiem /3/...

5.10.1.3. Veznik i vezuje dvije ili vi{e re~enica: (...) varhu re~ene stvari providite i pravdu u~inite /19-20/; (...) sve potanko razabrati i u~initi sve mirno (...) /26-27/; (...) bog vas veselio i u gospoctvu uzdar`o (...) /29-30/. (Primjera ima jo{.)

5.10.2. Veznik {to: (...) sve razumiesmo ĉo nam pi{uĵi izradi re~ep ~elebie (...) /6-7/.

5.10.3. Veznik da: (...) vi se moleĵi sar~ano da varhu re~ene stvari providite.../19/.

5.10.4. Veznik kad: (...) kad ovdi doĵie g(ospodi)n pa{a (...) /22/.

5.10.5. Veznik ako: (...) ako re~enoga du`nika nie stoie gnegova dobra (...) /10-11/.

5.10.6. Veznik a: (...) a za drugoga du`nika (...) /14/.

5.11. Du`i oblici genitiva i akuzativa 5.11.1. Prisutni su du`i oblici genitiva i akuzativa pridjeva i zamjenica m.r. kao i brojeva. Du`i oblici potvr|uju ~injenicu da du`i oblici ovih rije~i imaju vi{estoljetnu tradiciju u bosanskome jeziku: re~enoga du`nika /10, A/, drugoga du`nika /14, A/, ovoga ~ovieka /21, A/, iz novoga /31, G/, od gnega /23, G/, nami /25, D/.

5.5. Pridjevi 5.5.1. Pridjevi nisu zastupljeni u velikome broju. U tekstu ih ima osam.

5.5.2. Prisvojni pridjevi: dubrova~koi /2, D jd./.

5.5.3. Opisni pridjevi: ~asne /1, G jd. `.r./, dostoiniem /2, D jd. m.r./, pridraziem /3, D jd. m.r./, po~tovanu /5, A jd. `.r./, draga /8, V jd. `.r./, temelitu /9-10, A jd. `.r./.

5.12. Tvorba rije~i 5.12.1. Slo`enice: mnogo presvietlo /1/, dobrohotiocem /3/, velepo{tovani, v.p. /5/.

5.12.2. Pridraziem (komparativ pridjeva drag).

6. Sintaksi~ke osobitosti 5.6. Brojevi 5.6.1. U tekstu nema mnogo brojeva, svega dva. Oba broja su redna: drugoga /14, G m.r./, parvi /31, A m.r./.

5.7. Prilozi 5.7.1. Zastupljene su skoro sve vrste priloga.

5.7.1.1. Prilozi za na~in: potanko /15, 26/, drago /15/, sar~ano /25/,

46

6.1. U re~enicama je uobi~ajen red rije~i atribut-imenica: Svake ~asti /1/, ~asne fale /1-2/, dostoiniem g(ospodin)u /2/, pridraziem priateliem /3/, po~tovanu knigu /5/, drag gospodo /8/, temelitu pravdu /9-10/, re~enoga du`nika /10/, gnegova dobra /11/, drugoga du`nika /14/, va{oi kan~alerii /16/, gnihova imena /17/, re~ene stvari /19/, ovoga ~ovieka /21/, ove strane /28/.

BEHAR 99

JEZI^NA PITANJA

6.2. U nekoliko slu~ajeva je prisutna i inverzija: gospodi dubrova~koi /2/, dobrohotiocem moiem /3/, ne bi drago bilo /25/...

6.3. U pismu se mogu prepoznati neke vrste nezavisnoslo`enih re~enica: 6.3.1. Sastavna re~enica. (...) bog vi veselio i u gospoctvu uzdar`o /29-30/.

6.3.2. Suprotna re~enica: (...) koi se du`nik do bio u ruke pravde metnut u tamlicu i ne plativ{i duga opeta ga ~inili pustiti /12-13/.

6.4. U pismu se mogu prepoznati neke vrste zavisnoslo`enih re~enica: 6.4.1. Objekatska re~enica: (...) i zato vi se moleĵi da varhu re~ene stvari providite i pravdu ui~inite /19-20/, sve razumiesmo ĉo nam pi{uĵi izradi re~ep ~elebie /6-7/.

6.4.2. Vremenska re~enica: (...) kad ovdi doĵie g(ospodi)n pa{a da bi izi{o pridda gn /22/.

6.4.3. Uzro~na re~enica: (...) to nami nikako ne bi drago bilo zato vi sar~ano priporu~uiemo /24-25-26/.

6.4.4. Uslovna re~enica: (...) ako smo mi ĉo dobri na ove strane mo`ete se u nas pouzdati /28-29/.

6.5.5. Atributska re~enica:(...) primismo po~tovanu knigu na odgovor po koioi sve razumiesmo /5-6/.

6.5.6. Namjerna re~enica : (...) i pitat od gnega arz da ide na portu za izvadit emer /23-24/.

7. Leksika U leksici je najvi{e doma}ih rije~i, ali kontaktima sa drugim narodima i zemljama do{lo je i do prodiranja stranih rije~i u narodni govor, kao i njihovo prilago|avanje fonetskom i morfolo{kom sistemu.

7.1. Turcizmi U ovome pismu primjetan je uticaj turskoga jezika: aga/4/ (gospodar, prvak, veleposjednik), pa{a /22/ (turska plemi}ka titula), emer /24/ (zapovijed, naredba), arz /23/ (arzuhal, molba, `alba), porta/24/ (diplomatski naziv za tursku vladu).

7.2. Frazemi U ruke pravde /12/.

7.3. Pismo / knjiga Pismo se zamjenjuje rije~ju kniga {to upu}uje na vezu kraji{ni~kih pisama sa kraji{ni~kom epskom pjesmom: knigu /5/.

8. Zaklju~ak Analizom jezi~nih osobitosti Pisma Resul- age i Sulejmana Agi}a knezu i dubrova~koj gospodi iz 1675. godine, mo`emo zaklju~iti sljede}e:

8.1. Pismo i pravopis 1. Staroslavenski grafem |erv (ĵ) u pismu ozna~ava glas } i |.

2. Latini~nim slovima gn obilje`ava se nj.

3. Isti grafem slu`i za obilje`avanje jednog ili dva glasa: i=i, i=j.

4. Grafemom ~ obilje`ena su tri glasa: ~, c, d`.

5. Znak ĉ ({ta) upotrebljava se za obilje`avanje konsonantske grupe {t.

6. Konsonantska grupa {t zamijenjena je konsonantskom grupom ~t.

7. Konsonantska grupa hv obilje`ava se grafemom f.

8. Grafemi {ĵ upotrebljavaju se za obilje`avanje konsonantske grupe {}.

9. Konsonantska grupa mn obilje`ava se grafemom ml, a ts grafemom c.

BEHAR 99

10. Vokalno r obilje`ava se sa ar.

11. U tekstu pisma prisutno je nekoliko na~ina skra}ivanja rije~i. Tu je pokazana veza kraji{ni~kih pisama sa srednjovjekovnom pismeno{}u.

8.2. Fonetsko-fonolo{ke osobitosti 1. Jat se u rije~ima reflektira sa ie ili i.

2. Vokalska grupa ao, eo u glagolskom pridjevu radnom m.r. sa`ima se u o.

3. Prisutne su alternacije konsonanata u rije~ima: jotovanje u glagolima, prva palatalizacija u imenicama i pridjevima, gubljenje konsonanata u pridjevima, izmijenjeno l u o na kraju glagolskog pridjeva radnog m.r.

4. Pisanje oblika infinitiva na dva na~ina: sa ili bez vokala i u nastavku.

8.3. Morfolo{ke osobitosti 1. Na morfolo{kome planu prisutne su sve vrste rije~i (izuzev uzvika).

Njihovi oblici imaju odlike novijih crta sa gramati~kim kategorijama koje imaju danas.

2. Zamjenice se kao i u savremenome bosanskom jeziku javljaju u punome (nagla{enom) i skra}enome (nenagla{enom) obliku. Imaju gramati~ke kategorije roda, broja i pade`a.

3. Glagoli se javljaju u razli~itim oblicima i sa nastavcima koje imaju i danas.

4. Prisutni du`i oblici genitiva i akuzativa pridjeva i zamjenica m.r. kao i brojeva. Du`i oblici potvr|uju ~injenicu da du`i oblici ovih rije~i imaju vi{estoljetnu tradiciju u bosanskome jeziku.

8.4. Sintaksi~ke osobitosti 1. Sintaksa sadr`i crte koje imamo i danas.

2. U re~enicama je bio uobi~ajen red rije~i atribut-imenica, ali i i invezija.

3. U pismu se mogu prepoznati vrste nezavisnoslo`enih i zavisnoslo`enih re~enica.

8.5. Leksi~ke osobitosti 1. U leksici prisutni turcizmi.

2. Pismo se zamjenjuje rije~ju kniga {to upu}uje na vezu kraji{ni~kih pisama sa kraji{ni~kom epskom pjesmom.

9. Literatura 1. Dizdar, M. (1996). Stari bosanski tekstovi. Sarajevo: Alef.

2. Gabri}-Bagari}, D. (2005). Crkvenoslavensko i narodno u bosanskohercegova~kim epigrafskim spomenicima od 12. do 18. stolje}a. Drugi Hercigonjin zbornik. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

3. Jahi}, D`. (1999). Trilogija o bosanskome jeziku. Sarajevo: Linguos.

4. Jahi}, D`., Halilovi} S. i Pali} I. (2009. Gramatika bosanskog jezika.

Zenica: Dom {tampe.

4. Kuna, H. (1973). Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu ju`noslavenskih redakcija staroslavenskog jezika. Zenica: Muzeja grada Zenice.

5. Turbi}-Had`agi}, A. (2005). Latini~na transliteracija kraji{i~kih pisama, Gradovrh, ~asopis za knji`evno-jezi~na, dru{tvena i prirodnoznanstvena pitanja. Matica hrvatska, god. II, br.2, Tuzla.

6. Turbi}-Had`agi}, A. (2005). Bosanski knji`evni jezik (Prvi razvojni period od 9. do 15. stolje}a) Bosanski jezik. ^asopis za kulturu bosanskoga knji`evnog jezika. Tuzla: Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli.

47

ZVUKOMJER

BULBULI & ISMET KURTOVI]: URBANI ’HRVATSKI’ SEVDAH Pi{e: Damir Horvat Zacskai

Prije nepunih godinu dana, na na{im se prostorima pojavilo ne{to izuzetno i izvanredno. Plod je to hvalevrijednih, zajedni~kih napora svih dionika ovoga rijetkog ostvarenja: album sevdaha ‘Bulbuli’, a objavilo ga je Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske ‘Preporod’.

Slu{anje ove glazbe doista je vrhunaravno iskustvo i prijeko potreban do`ivljaj. Na `alost ova glazbena sve~anost u nas, kako izgleda, prolazi dosta neprimjetno i neodje~no. Za{to je tome tako?

Osje}aju}i bilo suvremenosti na{ih dana, mi redovito ostajemo zate~eni, neugodno iznena|eni, pa ~ak i prezreni. [to se doga|a s pjesmom i glazbenim ukusom? Mo`emo se mi zaklinjati koliko god ho}emo da je sto ljudi sa sto }udi, ali nam mnoga ta }ud ne mo`e biti po volji. U poplavi svakojakih ina~ica suvrememenih ‘derivata’ narodne ili izvorne narodne glazbe (izvorne: zna~i one koja ima svoju ba{tinu, tradiciju, koja ima du{u svoje povijesti i povijest svoje du{e!) mi moramo utvrditi bar mjestimi~ne brane, ustave, tom urbanom zlu, turbo folku, jezivom vajkanju pevaljaka i takozvanoj ‘}irilici’. Jer o~ito je da nam nitko od susjednih naroda ({to je ~esta, neto~na teza) ne natura to bolesno, jadno i`ivljavanje i beznadno otupljivanje osje}aja: naturamo ga sami sebi.

Naime, evo (ne)zgodnih tvrdnji jednoga malo isto~nijeg glazbobri`nika iz 1926. Danas vrlo daleke nam godine, no ... eto {to pi{e Vladimir R. \or|evi}: ‘Danas je pevanje u na{oj narodnoj masi u stra{nome

48

stanju. Ono ne samo da se ne razvija nego kr`lja. Peva se prosto koje{ta. Po varo{ima je ono {to se peva u narodnoj masi neizdr`ivo ... pa, ako ma i najmanje imate ose}anja za lepotu pesama i njihovog izvo|enja, vi morate zatvoriti u{i da ne slu{ate.’ Doga|a li nam se navedeno i danas zbog toga {to smo neoprezni, lakovjerni i povr{ni? Da. To nam dokazuju vrhunska glazbena ostvarenja kakvo je i ovo koje spominjemo. Mehki, umilni sevdah bulbula ili sjeta slavuja.

Kad govorimo o sevdahu, trebamo se svakako zapitati {to nam o toj rije~i govore dostupni rje~nici hrvatskog jezika. Klai} nam govori kako je sevdah ljubav, milovanje, ljubavna ~e`nja, strast, zanos, vatrena `elja i duboko nagnu}e, dok je karasevdah tuga, turobnost i melankolija. Rje~nik leksikografskog zavoda, ozna~uju}i je regionalizmom, navodi samo jednu rije~ za sevdah: ljubav. Ani}ev nam enciklopedijski rje~nik hrvatskog jezika iznova nudi malo vi{e sevdaha, i o njemu zbori kao o ljubavi, ljubavnoj ~e`nji i zanosu.

Do~im je sevdalinka po Bratoljubu Klai}u ljubavna pjesma tugaljivog i ~eznutljivog ugo|aja (sa sna`nim isto~nja~kim muzi~kim motivima), Ani} nam je opisuje kao lirsku ljubavnu solisti~ku pjesmu bosanskohercegova~kih muslimana, a leksikografski rje~nik govori o njoj kao o bo{nja~koj lirskoj ljubavnoj pjesmi, tugaljiva tona i s primjesama isto~nja~ke melodike.

Mi tvrdimo da nas cajke ‘razgaljuju’, da

nam omogu}uju ispuh vi{ka energije, da nam poma`u da se opustimo. Ako je to i to~no, pitanje je {to nam nakon takovih do`ivljaja osim kajanja i glavobolje ostaje?

No nije to najgore. Najgore je to {to na{e u{i postaju sve neosjetljivije na sve one ljepote i glazbene podra`aje zbog kojih ih i imamo.

Tako nam imalo zahtjevnije rije~i postaju ‘te{ke’, sjetna melodija ‘predosadna’, a da ne govorimo o smislu, o poantama tih glazbenih do`ivljaja. Slu{aju}i glazbu, naime, mi se otvaramo svijetu i on nama, i taj se obred zbiva u na{oj svagda{njici kao i plima i oseka mora. I tako stvara zlatni rez. Na{u nadu.

Na{u vjeru. I postaje na{ raison d’etre.

Turbofolk imaju, a imat }e i dalje, svi narodi ovoga svijeta, i zato je vrlo zna~ajno istaknuti jednu od osnovnih razlika izme|u sevdaha i turbofolka. Poku{at }u je ovako izraziti: ako je, a jest, turbofolk onaj pre~ac koji nas nagoni da se, u trenucima kad se prepu{tamo osje}ajnosti, u nama rasprskava brana emocija i kriterija, i bujica osje}aja divlje {iklja, neobazriva na sve ono od ~ega su osje}aji izatkani, onda je sevdah, a zasigurno jest, gorski potok koji vrluda o{trim kamenjem i dostojanstveno se prepu{ta radosti svojih slapova, dopu{taju}i nam da osjetimo prpo{nu ~ipku njegovih brzaca i du{u ispunimo mudrim mirom njegovih dubokih ti{aka u sjenama visokih, drevnih kro{anja No {to je to, osim ljubavi i svega onoga {to iz nje izvire i u njoj se uspokojuje, ono {to sevdah ~ini tako divnom glazbom? ^ini nam se da su to jo{ dvoje stvari: melodi~nost i melizam. Melodi~nost u hrvatskom jeziku do`ivljavamo kao blagozvu~nost i blagoglasje, kao arioznost ili pjevnost i to je osnovna ~ar koja plijeni na{a }utila svojom vrsno{}u. Druga je odlika sevdalinki vrlo ~esto melizma ili melizam. Prepoznajemo ga kao dulji niz tonova koji se pjeva nad jednim slogom teksta, ~ime se oboga}uje i ukra{uje melodijska linija, tj. jednoslo`no ispjevavanje dijela pjesme ili pripjeva, u kojem ~ar pjevnosti iznose samoglasnici, ~ime pjeva~i iskazuju najfinije mogu}nosti svoga glasa i svoju glazbenu produhovljenost.

A tako ~ine i Bulbuli.

Uz samo bi}e glazbe, ono {to svakako valja objeru~ke podr`ati i pohvaliti kao izniman uspjeh ovoga ostvarenja aran`mani su i produkcija Ismeta Kurtovi}a i njegovih su-

BEHAR 99

ZVUKOMJER

radnika. Ismet je Kurtovi} o~ito htio ovim sevdalinkama dati svjetski, gospodski {tih, u ~emu je u potpunosti uspio te sevdah ovdje funkcionira kao suvereni dio i glazbene suvremenosti i muzi~ke ba{tine svijeta. Ovakve se glazbe ne bi stidjela nijedna koncertna dvorana, a ponosio bi se njome i Madisson Garden, i Olympia ili Royal Albert Hall. Tko god!

Zborsko je pjevanje, dakako, sve~anije, uzvi{enije i stoga malo kru}e od uobi~ajenoga sevdaha u kojemu pjesmu vodi samo jedan glas, bez prate}ih ili zborskih glasova, pa tako ima neposredniji dodir s na{im uhom i br`e ulazi u na{u glazbenu ~ulnost i opa`ajnost. Lak{e i br`e do nas dopire.

Ovaj pak sevdah Bulbula i Kurtovi}a doima se doista nesvakida{nje: svojom voluminozno{}u, pregr{tom divnih glasova (an|eosko/mele~kih) on se na nas nadvija kao sklona nam ali ozbiljna ljepota kojoj se valja u potpunosti prepustiti i u nju uroniti, upijaju}i je polako, smjerno i strpljivo.

Za divno ~udo, igraju}i se sa suvremenim glazbenim trendovima, uprepli}u}i i new age etno s jazzy i pop/rock utjecajima, u pristupima, Kurtovi} se (a stari je to ma~ak!) vje{to uspijeva oduprijeti dojmu op}e plo{nosti, ‘u{tirkanog revijskog’ i suhoparno komornog ugo|aja zvuka. Bezli~nosti u kojoj se i pre~esto utapaju produkcije visokog standarda. On se doista ne utapa u pli~inama plo{nosti suvremenih etnoamalgama, nego se iz njih izdi`e ma{tovitim i pronicavim uplitanjem u sr` tkiva ljepote ovog glazbenog izri~aja. Tako je u~inio

Za divno ~udo, igraju}i se sa suvremenim glazbenim trendovima, uprepli}u}i i new age etno s jazzy i pop/rock utjecajima, u pristupima, Kurtovi} se (a stari je to ma~ak!) vje{to uspijeva oduprijeti dojmu op}e plo{nosti, ‘u{tirkanog revijskog’ i suhoparno komornog ugo|aja zvuka.

Bezli~nosti u kojoj se i pre~esto utapaju produkcije visokog standarda. ono {to je netko ve} odavno trebao: podario je sevdahu urbano ruho i univerzalni dignitet. Podario mu je dostojanstvo pred ‘bijelim svijetom’, onu vrstu iskaza kojom se doista mo`e ponositi - svojim veli~ajnim, a krhkim bi}em te autohtonimi i jedinstvenim sebstvom. Prekrasni glasovi ovoga zbora, a napose ~etiriju vode}ih vokala (zar bi ih bio grijeh, uza mo`ebitnu skru{enost oliti skromnost, pitam se, spomenuti?) iznose u naravi jedinstvenu i osebujnu sevdalinku tako krepko i ~ujno, tako krotko i predano, a tako mo}no i uvjerljivo da se ovakvim sevdahom i sevdalinkom Bo{njaci mogu di~iti kao jednim od najsjajnijih dragulja u kruni svoje kulture.

Valja svakako pohvaliti maestralno likovno ruho omota ovog glazbenog bisera. Majstor je, dakako, Igor Kordej. No, kako ni{ta, ruku na srce, nije savr{eno, evo i nekih prigovora. Premda je pristup svakom odabiru doista subjektivna stvar osobnih pogleda i na~ela, ipak se ne mo`emo oteti dojmu da je pjesma ‘Oj djevojko d`id`o moja’ (iako joj aran`man prpo{an) na ovaj cd zalutala nau{trb nezaboravnog ‘Hasanagina sevdaha’, s ~ijim se rije~ima i melodijom rijetko koji sevdah mo`e uspore|ivati, osim, mo`da, tako sjetnog, a tako ljupkog i kratkog

@enski pjeva~ki zbor Bulbuli (foto Radomir Sara|en)

BEHAR 99

teksta ‘Ne a{ikuj, Mujo’. [to se pak pjesme ‘Zapjevala bulbul (~itaj {ojka) ptica) ti~e, nije nam jasno za{to nema zavr{nog dijela teksta (a objavljen je cijeli npr. u ‘101 sevdalinki’ Zijada Fuke), te se do njega mo`e do}i gdje god tko ho}e.

Ne}emo, naravno, spominjati sve one koji razli~ito tuma~e ili iznose poantu u ovoj pjesmi (Silvana Armenuli} nekad, Dertum danas itd.) Za{to {tovateljima sevdaha uskra}ivati uvrije`eni do`ivljaj i optere}ivati ih besmislenim dvojbama?! Udala se a nije se ‘ni stigla okrenuti’! Kako? Za{to. U ~emu je stvar? Stoga se u ovom slu~aju moramo prisjetiti stare poslovice ‘zlatom pi{e ...’. Ili se radi o hrabroj autocenzuri smisla?

Naposljetku, pored svih pohvala aran`manima i produkciji, valja bona fide upozoriti na vokale ponekad preblizu srednjem registru, pa zvu~e zagu{eno jer im nedostaje tek malo zraka, {to se najvi{e primje}uje u pjesmi ‘Jutros mi je ru`a procvjetala’. No ove su napomene ovdje mo`da tek stoga da ovaj tekst ne bude odve} hvalopjevan.

Tako ovo ostvarenje bez dvojbi mo`emo proglasiti hrvatskim urbanim sevdahom, ne zato da bi istakli uspje{nu integraciju muslimansko-bo{nja~kog glazbenog izri~aja u hrvatsku kulturu, nego da bi istaknuli kako je umjetni~ki i religijski iskaz duhovnosti sveop}a, zajedni~ka ba{tina i perspektiva sviju nas, a napose nam pro`imanje kultura, ljudskosti i umjetnosti treba na na{im raspu}ima i razme|ama, u na{im raspr{enim svijestima, koje samo me|usobnim pro`imanjem i ispreplitanjem mogu dosegnuti na{e du{e i na{ `ivot oplemeniti ovostranim i onostranim – a prije svega ljudsko{}u.

Ovaj i ovakav cd odavno nam je bio potreban. On oplemenjuje, nadahnjuje i dobrohotne te pozornije slu{atelje jednostavno osvje`ava nutrinom svoga daha i blagosilja svojom ljepotom.

Stoga je najmanja pohvala ovom ostvarenju ~injenica kako je ono veliki doprinos hrvatskoj i svjetskoj kulturi uop}e.

49

ESEJ: TOKOVI MISLI

KRIZA I MEDIJI Pi{e: Sead Ali} Svako se od nas barem jednom ~udio nevjerojatnom skladu ptica koje lete u jatu ili koordiniranosti jata malih morskih ribica. ^udo nepoznatog oblika komuniciranja dalo je tim bi}ima mogu}nost da budu jedinke i da istovremeno nepogre{ivo slijede svoju zajednicu. Nijedno od tih bi}a ne donose odluku, a odluke o skretanju, mijenjanju pravca, povratku, promjeni brzine i sl. o~igledno postoje. Kao da im je sredina u kojoj `ive, more ili zrak, dalo dovoljno blagovremenih informacija na temelju kojih je mogu}a zajedni~ka istovremena odluka. Kao da su ta bi}a priklju~ena na neki prirodni medij koji odre|uje umjesto njih {to, kada, na koji na~in i kojom brzinom u~initi.

Elektroni~ki masmediji odre|uju pona{anje ve}ine suvremenoga svjetskoga gra|anstva. Otvoreno ili prikriveno oblikuju svijest svojih konzumenata. U dobu slike svijeta, novinari mo}nih elektroni~kih medija manje-vi{e igraju svoje uloge, ne propitkuju}i previ{e i ne zadiru}i u podru~ja koja bi mogla izazvati bure i oluje. Ovakva podjela uloga rezultira krajnjim osje}ajem nemo}i obi~nog gledatelja/gra|anina, odnosno osje}ajem nevidljive podijeljenosti na one koji su u posjedu Medija i Istine i ostatka koji u svemu eventualno mo`e participirati na razini sudjelovanja u nekom glupom show programu, odazivaju}i se na uli~ne ankete ili natje~u}i se u kakvu sumnjivom kvizu.

Mali ili veliki mediji stvaraju male ili velike, lokalne ili svjetske krize. Istovremeno i svaka kriza sukladno svojoj veli~ini i znakovitosti, utje~e na medije. Ne{to se mijenja. U na~inu govora. U pristupu novinara, U diskursu… Kriza u medije unosi nove matrice. Mijenjaju se to~ke gledi{ta. Logika nevolje navodi re~enice prema gledatelju/~itatelju/slu{atelju kao subjektu. U zraku se osje}a tegoba uzdu`no-popre~nog kresanja. Smanjena koli~ina novca u opticaju smanjuje koli~inu glume u izjavama politi~ara i komentarima novinara.

Kriza je sama objasnila politi~arima da nisu doma}inski gospodarili s prikupljanim porezima, odnosno bud`etom.

Novinari im to vi{e ne moraju obja{njavati. Karakteristika je krize da novinari upravo sada rade ono {to vi{e ne trebaju a {to manje-vi{e nisu radili na vrijeme. Pojavljuju se znaci medijskih igara s politi~arima. Oni koji su do sada bili igra~i i koristili medije poput lutaka na koncu, odjednom su se na{li

50

u situaciji obi~nih besplatno unajmljenih marioneta koje zabavljaju gledatelje reklamnih poruka (i onoga izme|u njih {to se pretenciozno naziva programom).

Kriza je donijela svojevrsno rastere}enje: novinari vi{e ne moraju sudjelovati u proizvodnji kolektivne (politi~ke) la`i.

I dok jednima to izgleda kao nada u nove istinskije oblike medijskih posredovanja. Drugi ve} pronalaze nove okove u koje se novinari neskloni slobodi ve} upli}u. Kriza onemogu}uje odr`avanje do u beskraj sustava bezo~nog ponavljanja neistina kao oblik usa|ivanja po`eljnog mi{ljenja u glave gledatelja kao potencijalnih gra|anina. Jednom, kada je ponestalo sredstava za pla}e, mirovine, otplate prispjelih kamata i sl. igra osmjeha na ekranu, igra obe}anja, la`ne sigurnosti i obrana{kih napada – gubi tlo pod nogama. Osmjeh koji je nudio la`nu sigurnost morao je oti}i iz politi~kog `ivota. Na dnu dr`avne blagajne ne funkcionira ~ak niti magija najboljeg politi~kog slogana ovih prostora – zna se.

Najve}i paradoks krize u tome je da joj se mo`e vjerovati.

Ona onemogu}uje hitre estradno-politi~ke akcije, sprje~ava emitiranje tvrdoglavosti u prime timeu, stavlja u pitanje na~ine koji su do sada bili neupitni. Razlog za{to tek sada gotovo svakodnevno na svjetlo dana isplivavaju nevjerojatni oblici zaobila`enja zakonske procedure, oblika plemenskog povezivanja interesa partija i javnih (dr`avnih) poduze}a nije u tome {to su novinari odjednom shvatili da mogu biti i novinari. Stvar nije niti u tome da su neke institucije ‘proradile’. Klju~ni razlog je promjena diskursa u medijima do kojeg je do{lo nastupom novog inspicijenta u kazali{tu – dolaskom krize. Ono {to je u ranijim situacijama prolazilo, u doba krize postaje problem.

Iscrpljena populacija danas te{ko prihva}a (ranije pre{utno prihva}ano) opravdanje da ako se i krade, va`no je da Hrvat krade, pa da sve ostaje u Hrvatskoj. [utnja o telefonskim kablovima koje smo svi mi pla}ali a koje sada nama napla}uju korporacije pri samom je kraju.

Uvodni skandali s direktoricama (koje su direktorice valjda zato {to znaju koji je direktan put do kreveta jo{ ve}ih direktora) – po~etak su ra|anja svijesti o korporacijama koje nam oduzimaju na{e, da bi nam onda {iroka osmjeha dijelili

BEHAR 99

ESEJ: TOKOVI MISLI

sponzorske mrvice; koje otpu{taju radnike da bi se brzo nakon toga hvalili velikim zaradama; koji nas poput divljaka namamljuju na nove modele mobitela u aran`manima koji nikada do kraja nisu jasno odre|eni; koji nam prodaju sekunde na{ih razgovora kroz mre`u koju smo uglavnom sami financirali.

Kriza je prijatelj dru{tva na sli~an na~in na koji je bolest prijateljica organizma. Ona nam jasno daje do znanja gdje smo prekarda{ili. Tijelo se buni na mnogo na~ina a poreme}aj u jednom dijelu organizma i te kako }e uzdrmati i druge dijelove i cjelinu. Dok smo zdravi dovoljno je da nam dalekovidnicama {alju dovoljne koli~ine happy end osmjeha naizgled sigurnih premijera, osmjeha koji mogu u nama povremeno buditi navija~ke politi~ke strasti. Kad nam kriza sjedne za vrat, osmjeh razvu~en preko cijelog ekrana mo`e samo izazvati bijes.

Kriza su`ava i ina~e uvijek prisutno polje razra|enih igara izme|u politi~kih stranaka. U vremenima prije krize uhva}eni s prstom u pekmezu odmah bi sugerirao medijima kako je rije~ o podvali suprotne politi~ke opcije. Medijska kratka pamet, zaborav naroda i ponavljanja uhva}enog s prstima u pekmezu o podvali, uskoro bi uhva}enoga pretvorili u `rtvu. Sada jo{ poznatiju. Kriza su`ava manevarski prostor. Nasukane u pli}aku danas je te{ko uvjeriti da im je potreban most preko tog pli}aka (samo zato {to je

Kriza onemogu}uje odr`avanje do u beskraj sustava bezo~nog ponavljanja neistina kao oblik usa|ivanja po`eljnog mi{ljenja u glave gledatelja kao potencijalnih gra|anina. Jednom, kada je ponestalo sredstava za pla}e, mirovine, otplate prispjelih kamata i sl. igra osmjeha na ekranu, igra obe}anja, la`ne sigurnosti i obrana{kih napada – gubi tlo pod nogama. Osmjeh koji je nudio la`nu sigurnost morao je oti}i iz politi~kog `ivota. Na dnu dr`avne blagajne ne funkcionira ~ak niti magija najboljeg politi~kog slogana ovih prostora – zna se.

BEHAR 99

netko unaokolo pokupovao zemlju). Prag tolerancije spu{ten je do onih razina na koje politi~ka retorika nije navikla i na kojima se ne snalazi.

Kriza }e dovesti do usporedbi perspektiva. Iz podrumskog stana s par tisu}a mjese~ne pla}e (nerijetko i mnogo manje) ne mo`e se niti do stara~koga doma. Perspektiva Kulmerovih dvora je druk~ija – odozgo se ne vide tisu}e koje rade za minimalce i stotine tvrtki kojima se pla}a s odgodama pla}anja koje ih mogu uni{titi. Trojanski rat napravio je konje od nas. Probudili smo se s vi{e partija, vi{e titoidnih predsjednika, sada s gotovo otvorenim prakticiranjem korupcije, nepotizma i rodija{tva. Jednopartijska se nesre}a umno`ila brzinom masmedija. U perspektivi ina~e neodr`ivo stanje, bilo je mogu}e kreirati - masmedijskim umna`anjem mita o kona~noj neovisnosti. U realitetu, ispod mitskog sloja ponavljanja uvijek istih obrazaca, iza ritmova bubnjeva i lakonotnih pozivanja na gene – krio se proces osiroma{enja ~itave jedne generacije.

Profit se po~eo kriti iza odrednice – hrvatsko. Oni koji su privatizirali poru{enu zemlju prvi su krenuli u trgovinu s onima koji su zemlju ru{ili.

Raspadanja tvornica, ljudi na ulici, la`na obe}anja, korupcija kao osnovno na~elo poslovanja s dr`avnom birokracijom (nositeljicom najve}ih poslova u dr`avi) – sve to u vremenu krize po~inje govoriti jezikom koji se ~isti od ideologija. Hrvatska da, govori kriza, ali takva Hrvatska koja mo`e opstati… Javna je tajna da iza mnogih poslovnih carstava stoje ove ili one politi~ke garniture ili pojedinci. Dok poslovna carstva zara|uju (a to i nije te{ko uz toliko informacija i natje~aja) politi~ari namje{taju svoja lica za proizvodnju ovakvih ili onakvih nacionalno obojenih emocija. Kriza, me|utim, polako ali sigurno po~inje skidati maske, nazivati stvari pravim imenima, otkrivati jednu po jednu javnu tajnu.

Umno`ena politi~ka la` la`i kao takvoj daje pravo javnosti.

Neutemeljena ili proma{ena odluka nekog ministra gospodarstva (donesena bez konzultiranja, rasprave, razgovora, protuargumenata) – postaje nametnutom odlukom ~ija je sila za vremena. Ona se odr`ava ne svojom logikom, nego neravnomjernom raspodjelom medijskog prostora za predstavlja~a i kriti~are. Javne su tajne zapravo na{e pre{utno pristajanje na prevaru. Kada kriza unese pitanja u na{e pristajanje toleriranja prevare, tajne }e se pretvoriti u viceve, a oni }e voditi do razine sprdanja. Svako je zlo ograni~enoga dometa. Umno`eno, dizajnirano, nerijetko pretvoreno u zabavu, ono u po~etku uvijek ima veliku {ansu ovladati sredinom u kojoj se pojavljuje. Ali… Svaka je kriza prvenstveno prouzrokovana potrebom preraspodjele medijskog prostora izme|u politi~kih, ekonomskih, religijskih i kulturnih aktera/~initelja/grupa/klasa dru{tva. Kao {to se samo s medijima narod mogao u rat povesti, bez medija se narod iz rata ne mo`e izvesti.

Kriza poma`e razumjeti medije.

Razumijevanje medija po~etak je novoga doba.

51

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE

Uloga Islamskih informativnih novina Preporod u afirmaciji kulturnog identiteta Bo{njaka Pi{e: D`elaludin Hod`i}

1. Uvod: povijesni kontekst

intelektualnom krugu. Uprkos znatnom doprinosu Bo{njaka narodnooslobodila~koj borbi, o ~emu govore brojni podaci o Bo{njacima narodnim herojima, posebnim bo{nja~kim ~etama i jedinicama ve} na prvim ustavno-politi~kim koracima izgradnje nove dr`avne zajednice i dru{tvenih vrijednosti Bo{njaci nailaze na stare probleme, predrasude i nepriznavanje. Pro}i }e ~etvrt stolje}a od okon~anja Drugog svjetskog rata do prerastanja iz malog u veliko M odnosno priznanja nacionalne posebnosti i konstitutivnosti Bo{njaka u SFR Jugoslaviji. Tom ~inu formalnog priznanja koji se dogodio popisom stanovni{tva 1971. godine prethodi, po mnogima, jedna od klju~nih kadrovskih promjena i smjena generacija na politi~koj sceni tada{nje Jugoslavije. Naime, smjena Aleksandra Rankovi}a 1966. godine ne zna~i samo personalnu promjenu. Ona simbolizira kraj mra~nijeg doba unutra{njih politi~kih i uop}e dru{tvenih odnosa socijalisti~ke Jugoslavije i smatra se otvaranjem prostora za relaksiranja politi~kih prilika, ukupnog ambijenta i razvoj demokratskog socijalizma.4 Slu~ajno ili ne, brzo nakon tih promjena dolazi i do novih zna~ajnih doga|aja na dru{tveno-politi~koj sceni Jugoslavije: 1968. godine doga|aju se studentski protesti, a 1971. tzv. hrvatsko prolje}e. Iako su i jedan i drugi doga|aj represivno ugu{eni, odnosno birokratski sankcionirani, oni najavljuju neke nove odnose i razvoj doga|aja. Godine 1971. doga|a se zna~ajan (posebno za Bo{njake) popis stanovni{tva, a ve} 1974. godine na snazi je novi Ustav SFRJ koji ja~a autonomnost republika i pokrajina i koji }e devedesetih godina pro{log stolje}a, prema ve}ini analiti~ara, omogu}iti pravno utemeljen zahtjev za samostalno{}u republika i tako disoluciju SFRJ. U takvom politi~kom ure|enju, u komunisti~kom, jednopartijskom, represivnom sistemu, u dru{tvu optere}enom nerije{enim nacionalnim pitanjima 1970. godine doga|a se pokretanje i izdavanje islamskih informativnih novina Preporod.

U dugom periodu koji se promatra (skoro tri decenije) bilo je, razumljivo, niz zna~ajnih dru{tveno – politi~kih doga|aja, inicijativa, potresa i kretanja. Ovdje nas, me|utim, primarno zanima onaj dio tih doga|aja koji se odnosi na dijalog o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji i druga pitanja koja se odnose na status naroda, me|unacionalne odnose, ustavni polo`aj, kulturu, obrazovanje. Preciznije, zanimaju nas ona pitanja koja odre|uju stepen slobode i integracije jedne grupe (Bo{njaka) u {iru zajednicu (SFR Jugoslaviju) i, povratno, odnos i tretman te zajednice naro~ito njenog politi~kog establishmenta i zvani~nih stavova prema grupi o kojoj je rije~.1 Iako se u 19. stolje}u bilje`i postojanje ideje i svijesti o bo{nja~kom identitetu (a ne muslimanskom), o ~emu svjedo~i i ~inovni~ki prora~unat poku{aj Benjamina Kallaya na uspostavljanju bo{nja~kog nacionalnog koncepta koji pod Bo{njacima podrazumijeva sve stanovnike Bosne i Hercegovine takav koncept ipak nije prihva}en. Razlog tome ponajvi{e le`i u ~injenici realnog i prisutnog sna`nog uticaja religijske kompomente u formiranju identiteta lokalnog stanovni{tva (kr{}anstvo, hri{}anstvo, islam). U takvom razvoju doga|aja i Bo{njaci u 20. stolje}e ulaze nacionalno nedovoljno osvije{teni. Otuda dominira i realitetom postaje njihovo figuriranje pod skupnim nazivom “muslimani“, a ne “Bo{njaci“.2 Drugi svjetski rat okon~an je tokom rujna 1945. godine. Nakon kratkog perioda monarhije ve} 29.11.1945. Ustavotvorna skup{tina donosi odluku o (i formalnom) ukidanju monarhije i mijenja ime dr`ave u Federativna narodna republika Jugoslavija.3 Iako su principi AVNOJ-a i ZAVNOBIH - a podrazumijevali ravnopravnost naroda dr`avne zajednice odnosno, da Bosna i Hercegovina ne}e biti ni hrvatska ni srpska ni muslimanska ve} i srpska i hrvatska i muslimanska, muslimani se ve} na prvim koracima izgradnje novog dr`avno-pravnog poretka suo~avaju sa nepriznavanjem i podre|enim statusom. Pokazuje to slikovito i slu~aj Huseina Husage ^i{i}a. On je kao u~esnik Ustavotvorne skup{tine podnio amandman o uno{enju {estog grba koji bi simbolizirao Muslimane/Bo{njake u smislu njihove potpune konstitutivnosti u zajednici naroda nove dr`avne zajednice. Amandman nije prihva}en a Husein ^i{i} jedini je glasao protiv predlo`enog Ustava FNRJ. Kako su se tretirali takvi i sli~ni poku{aji borbe Bo{njaka za ravnopravnost govori i ~injenica da se o tom slu~aju i Huseinu ^i{i}u znalo vrlo malo i to u uskom

Pojava Islamskih informativnih novina Preporod kulturna5 je ~injenica po sebi. Ta ~injenica naro~ito dolazi do izra`aja u dru{tveno – politi~kim prilikama i ambijentu kakvi su vladali u Jugoslaviji tih godina. Preporod je tada bio vi{e od novine. On je predstavljao svojevrsnu nacionalnu tribinu.

Samo pokretanje Preporoda rezultat je demokratizacije dru{tva i ne{to li-

1

3

2

52

Raspravu o nacionalnom identitetu (i identitetu uop}e) ote`avaju ozbiljne terminolo{ke pote{ko}e.

Stoga bi trebalo na po~etku razdvojiti bliske ali razli~ite pojmove: pojam etni~ki, koji ide uz etni~ke zajednice i pojam nacionalni, koji stoji uz naciju i nacionalni identitet. Etni~ke grupe, pri tome, ozna~avaju grupu ljudi koji dijele zajedni~ki identitet na temelju posebnih vrijednosti, jezika, tradicije, kulture i povijesnog kontinuiteta u osje}anju pripadnosti. Entiteti/pojmovi nacije i nacionalnog identiteta nastaju i razvijaju se u vremenu modernog razvoja dru{tva na svim poljima ~ovjekovog djelovanja. U tom razvoju izgradnja nacionalnog postaje jedan od temeljnih kolektivnih identificiranja/identiteta i prerasta u centralni mehanizam integracija u globaliziraju}em svijetu. Prema: Vrcan Sr|an, ^itanje kulture, Zarez, br. 50., str. 8.-9.

Filandra, [a}ir, Bo{nja~ka politika u XX. Stolje}u, str. 15.-17, Sejtarija, Sarajevo 1998. godine

2. Islamske informativne novine Preporod – afirmacija bo{nja~ke kulture, posebnosti i samosvijesti (1970. – 1990.)

4

5

Imamovi}, Mustafa, Historija Bo{njaka, BZK Preporod, Sarajevo 2006. godine O tom periodu i doga|ajima vi{e u: Imamovi} Mustafa, nav. djelo. Mo`e biti zanimljivo usporediti i sa autorima koji su na neposredan na~in bili uklju~eni i sudionici njva`nijih politi~kih procesa i odluka tog vremena (npr. Tripalo, Mika, Hrvtasko prolje}e, II izdanje, Globus, zagreb 1989. godine) Kultura u naj{irem, sociolo{kom smislu, predstavlja vi{ezna~an pojam. Ta slojevitost zna~i i razlike i neslaganja u preciznom definiranju onoga {to jeste kultura. Tako se u relevantnoj literaturi mo`e na}i preko stotinu definicija ovog pojma. Broj relevantnih definicija kulture ukazuje, dakle, na slo`enost pojma odnosno svih ~inilaca koji uti~u na njegovo formiranje i razvoj. Prema: Vrcan, Sr|an, ^itanje kulture, Zarez br. 50., str. 8. i 9.

BEHAR 99

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE

Bo{njaka od zlonamjernih napada i krivog prikazivanja.9 Prvi broj Preporoda iza{ao je u rujnu 1970. godine kao glasilo “stale{ke organizacije slu`benika islamske zajednice“ odnosno Udru`enja Ilmijje. Kao nosilac projekta i prvi glavni urednik lista, razumijevaju}i zna~aj doga|aja u kojem sudjeluje i snagu promjena koje dolaze, Husein \ozo u prvom uvodniku pi{e: “...Islamska zajednica u ovom trenutku prolazi kroz veoma va`an i dosta slo`en period svog svestranog razvoja. Ona se nalazi pred ~itavim nizom neobi~no zna~ajnih historijskih procesa

beralnijih odnosa koji traju od kraja 60-ih godina. Me|utim, Preporod nije samo posljedica izvanjskih prilika, on je i rezultat napora bo{nja~ke inteligencije tog vremena da na adekvatan i vjerodostojan na~in izbori mjesto i ravnopravnost svoga naroda u zajednici naroda i kultura u Jugoslaviji. Preporod je u to vrijeme mnogo vi{e od glasila uleme i strogo vjerskog lista. On osvjetljava i predstavlja islam kao temelj bo{nja~ke kulture i posebnosti. Preporod poru~uje da Bo{njaka nema izvan islama te svojim izla`enjem i tekstovima sudjeluje i znatnim dijelom formira novi val nacionalnog, kulturnog i vjerskog preporoda Bo{njaka.6 Bo{njaci ga do`ivljavaju kao jo{ jedan korak na putu uspravljanja i potpune ravnopravnosti sa narodima BiH i Jugoslavije.7 U vremenu neposredno prije i nakon po~etka izla`enja Preporoda niz kulturnih postignu}a najavljuju i pokre}u taj novi kulturni val, kojem Preporod daje posebnu dimenziju i snagu.

Naime, 1968. godine pojavljuje se djelo Salima ]eri}a pod nazivom Muslimani srpskohrvatskog jezika. Slijede}e 1969. godine knjiga Atifa Purivatre Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana, a 1971. godine pojavljuje se Behar – knji`evnohistorijska monografija autora Muhsina Rizvi}a. Iste godine izlazi i knjiga Muhameda Had`ijahi}a Od tradicije do identiteta. Ve} 1972. godine pojavljuje se i prvo izdanje Biserja – pregleda muslimanske knji`evnosti Alije Isakovi}a. Dio je to naslova knjiga koje ~ine i iniciraju drugi bo{nja~ki preporod.8 Treba li nagla{avati da su autori upravo navedenih djela u ve}oj ili manjoj mjeri doprinijeli pojavi Preporoda i svojim tekstovima, tih godina i kasnije, pomogli u profilaciji Preporoda i potvrdi njegove nacionalne dimenzije i zna~aja. Uostalom, Preporod u to vrijeme predstavlja jedino glasilo Bo{njaka takve vrste uop}e u Jugoslaviji. On je sam glasnik i glasilo preporoda koji se za~inje. Jedan od najzaslu`nijih ljudi za pokretanje Preporoda i njegov prvi i dugogodi{nji glavni urednik prepoznat je kao jedan od nosilaca drugog bo{nja~kog preporoda koji, kako je ve} re~eno, tih godina po~inje. Tako koncipiran, no{en mladim i ambicioznim ljudima, intelektualcima koji nemaju kopleks manje vrijednosti, brzo }e po svojim po~ecima ste}i neprijatelje i, razumije se, preuzeti u potpunosti obavezu odbrane islama i

(...) nije, isto tako, manje va`an proces prerastanja iz malog u veliko M (...) kao proces izla`enja iz okvira uskog i zatvorenog vida vjerskog postojanja.“10 Iako nacionalno priznanje, koje }e svoje ozbiljenje do`ivjeti na popisu stanovni{tva, u jeku ~ijih priprema se prvi brojevi Preporoda i javljaju, \ozo do`ivljava kao priliku i znatan korak naprijed, istovremeno ne propu{ta o toj prilici govoriti i iz drugog ugla. [tavi{e, paralelno kao priliku, nove okolnosti razumijeva i kao odgovornost i novu ulogu Bo{njaka na ukupnoj dru{tvenoj sceni:”Pona{anje i postavljanje Muslimana kao naroda uveliko se razlikuje od pona{anja i postavljanja kao Islamske zajednice. Za opstanak, bolju i sretniju budu}nost Muslimana od osobite je

va`nosti kako se oni, kao narod, pona{aju, postavljaju i uklju~uju u bratsku socijalisti~ku zajednicu jugoslavenskih naroda.“11 U tom kontekstu, Preporod od prvog broja nagla{ava va`nost popisa stanovni{tva predvi|enog za 1971. godinu i svojim tekstovima potvr|uje svijest o zna~aju promjena i potrebe prilago|avanja istim. O odgovornom pristupu takvom doga|aju svjedo~i niz Preporodovih tekstova i priloga od po~etka izla`enja do samog popisa stanovni{tva: Muslimani u popisu stanovni{tva12, Za slobodno izra`avanje svoje nacionalnosti13, Muslimani su posebna nacija14, Muslimani – ravnopravnost i afirmacija15, Nacionalna afirmacija muslimana.16 Takvi tekstovi i stavovi Preporoda izazivaju i neke negativne kritike, odnosno, rezultiraju jednom od najte`ih optu`bi tog vremena – optu`bom za nacionalizam17. Preporod je, jednostavno, takve optu`be nad`ivio i na najbolji na~in demantirao. Tokom prve dvije godine izla`enja Preporoda “prerastanje Bo{njaka iz malog u veliko M“ svakako je najzna~ajniji proces, a sam popis stanovni{tva najzna~ajniji doga|aj koji se dogodio Bo{njacima i time na{ao zna~ajno mjesto na Preporodovim stranicama.

Pored tih pitanja zna~ajan prostor nalaze i druga pitanja i teme kulturnog predznaka od manjeg ili ve}eg zna~aja za Bo{njake u to vrijeme. Ti tekstovi doprinose kulturnom boga}enju bo{nja~kog naroda i time, nepovratno, izgradnji i ja~anju svijesti o nacionalnoj pripadnosti i legitimnom odre|enju i pripadanju. Na tom putu borbe protiv kompleksa manje vrijednosti i za novu dimenziju vlastitog bi}a svakog Bo{njaka Preporod prepoznaje va`nost svih sfera dru{tvenog djelovanja od obrazovanja i nauke, odnosa vjere i dru{tva, kulture i umjetnosti. Potvr|uje to najbolje niz naslova objavljenih tekstova: Ki~ sa blagim ukusom humora18, Kako zaustaviti najezdu {unda19, Tendenciozno fiksiranje uzroka nepoha|anja {kola.20 Ve} 1972. godine, ponovno o {undu: Protiv {und literature21 i O {undu.22 Preporod u to vrijeme pokre}e i niz redovnih rubrika: Iz na{e knji`evne ba{tine, Preporodov pregled/knjige ~asopisi, prikazi, osvrti u okviru kojeg je napravljen prikaz Sabranih djela Me{e Selimovi}a i prenesen odlomak iz romana Legenda o Ali pa{i. U nastavcima su objavljivani i romani Grmu{a i Ilhamijin put u smrt.

6

11

17

12

18 Preporod,

Filandra, [a}ir, nav. djelo, str. 349.-350.

7 Memija, Mufid, List koji je u slozi sa ~itaocima, Ljiljan, broj 400.,

str. 56., 2000. godine Filandra, [a}ir, nav. djelo, str. 266.

9 Isto, str. 350.-351.

10 \ozo, Husein,Uz prvi broj, Preporod, god. I, broj 1., 1970. godine 8

BEHAR 99

Treba ista}i da je Preporod i u te{kim uvjetima agresije na Bosnu i Hercegovinu i najve}im isku{enjima po biolo{ki opstanak Bo{njaka nastavio sa izla`enjem i doprinio borbi za opstojnost BiH i Bo{njaka u njoj. Preporodovi urednici, ali i novinari i saradnici vi{estruko su zadu`ili Bo{njake i svakako zauzimaju zna~ajno mjesto u njihovom pam}enju. ^etiri decenije kontinuiranog prisustva me|u ~itateljima, preko devet stotina brojeva, desetine hiljada stranica, naslova, tekstova i priloga predstavljaju, vjerovatno, nedosti`an izazov za pisane medije u Bosni i Hercegovini.

Isto Preporod, preneseno iz lista VUS, god. I, br. 4 13 Isto, god. I, br. 5 14 Isto, god. II, br. 12.

15 Isto, god. II, br. 13.

16 Isto, god. II, br. 14.

Filandra, [a}ir, nav. djelo, str. 350. god. I, br.2 19 Isto, god. I, br. 2.

20 Isto, god. I, br. 4.

21 Isto, god. III, br. 47.

22 Isto, god. III, br. 48.

53

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE

Godine 1973., zakora~iv{i u ~etvrtu godinu svog izla`enja Preporod nastavlja sa promocijom vrijednosti i ljepota islama kroz niz tekstova koji tematiziraju pitanja zna~ajna za muslimane i njihovo razumijevanje vlastitog bi}a. Iako ovo godi{te ne obiluje takvim tekstovima kao neka druga godi{ta valjalo bi izdvojiti slijede}e naslove: Muslimanska nova godina23, Sa [ebi aruske akademije u Sarajevu24, uvodnik posve}en D`emaludinu Afganiju, u povodu 76. godi{njice njegove smrti pod naslovom D`emaludin Afgani – pionir islamskog bu|enja.25 Iste godine Preporod donosi u tri nastavka i tekst Ro`e Garodija Doprinos islamske civilizacije svjetskoj kulturi uz popratni tekst Dr. Ahmeda Smajlovi}a.26 Izdvajaju se u tom godi{tu i tekstovi ~iji naslovi dovoljno govore o sadr`aju i jo{ jednom ukazuju na koncept i te`nje Preporoda, odnosno, njegove redakcije i svih saradnika: Vi{e brige o ostacima pro{losti - neodgovoran odnos prema na{im grobljima27 i Potreba njegovanja kulture ~isto}e.28 Ulaze}i u petu godinu svog izla`enja svojim osamdesetim brojem, 1. sije~nja 1974. godine Preporod do~ekuje ujedno i Kurban bajram. Naslov uvodnog teksta za taj broj glasi: Kurban Bajram u znaku pobjeda i novih pregnu}a.29 Dovoljno je iz spomenutog uvodnika navesti dva pasusa: “Nas }e ovdje posebno interesirati uspjesi u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, zdravstva i socijalnog staranja jer se tu najneposrednije i najsna`nije ispoljava ona visoka humanitarna misao brige o ~ovjeku.“30 Drugi pak pasus govori o borbi protiv nepismenosti: “U borbi protiv nepismenosti otklanjanje subjektivnih slabosti zauzima va`no mjesto (...) moramo priznati da ve}i dio ovih subjektivnih slabosti, naro~ito u odnosu na {kolovanje `ene, imaju svoje izvore u pogre{nim religioznim predstavama.“31 Ovaj uvodni tekst jo{ je jedna potvrda i potpun primjer Preporodove stalne borbe tih godina za ispravljanje krivih slika o islamu i kontinuirani razvoj na svim poljima, naro~ito obrazovnom, nagla{avaju}i uvijek potrebu aktivnog odnosa prema svijetu, `ivotu i izazovima koje oni sobom nose. Iste godine (1974.)

Preporod sadr`i jo{ dva zanimljiva teksta. Prvi je, ustvari, prikaz netom iza{le Klasi~ne kulture islama Nerkeza Smailagi}a, a drugi pod naslovom Neimari izdava~ke tradicije predstvlja, opet, preuzeti tekst istog naslova iz lista Politika, autora Drage Mari}a, koji govori o knji`evno – izdava~koj tradiciji u Mostaru u 19. stolje}u.32 Uvodnik 87. broja posve}en je Islamskom fakultetu za ~ije su osnivanje pripreme bile u punom jeku. Njegovo osnivanje s pravom se ocjenjuje jednom od zna~ajnijih ostvarenja Bo{njaka, naro~ito ljudi tog vremena. Znatan broj njih djelatno je doprinio pokretanju Preporoda na ~ijim su se stranicama, opet, mnogi od njih prvi put i predstavili naj{iroj muslimanskoj i uop}e dru{tvenoj javnosti Jugoslavije. Spomenuti tekst isti~e: “@elja je da se Fakultet postavi na najzdravije osnove kako bi mogao odgovoriti na veoma slo`ene dileme i potrebe savremenog vjerskog `ivota (...) vrlo je va`no, isto tako, pravilno shvatiti smisao zahtjeva novog vremena i zagovara~a novog odnosa prema vjeri (...) novi Islamski fakultet }e ubrzati i pravilno usmjeravati proces prilago|avanja. Pomo}i }e da se na|e najsretnije povezivanje starog sa novim, tradicije sa progresivnim i pro{losti sa sada{njosti.“33 Zna~aj kulture u Preporodovoj koncepciji potvr|uje i tekst objavljen pod naslovom To je bio pravi sabor kulture34 u povodu Bosanskohercegova~kog sabora kulture odr`anog 12. i 13. prosinca 1974. godine u Sarajevu. Isto broj donosi jo{ jedan tekst Huseina \oze potvr|uju}i ve} svojim naslovom, ponovno, osnovne te`nje njegova autora i cijele tada{nje redakcije Preporoda. U tekstu naslovljenom pitanjem Kako mijenjati staro i pre`ivjelo \ozo po ko zna koji put ka`e: “Ovdje se radi o mijenjanju svijesti kod ljudi i izm-

54

Islamske novine Preporod nekad... ... i danas

jeni pogre{ne predstave o islamu, koja se duboko ukorijenila u svijest Muslimana.“35 Uvodnik istog broja i istog autora posve}en je dijalogu.

Preporod je tih godina objavio i seriju \ozinih tekstova pod naslovom Sje}anja koji su, uglavnom, posve}eni zna~ajnim li~nostima dalje i bli`e povijesti Bo{njaka me|u kojima i veliki broj onih koje je \ozo li~no poznavao. U broju 128. u svojim Sje}anjima \ozo o`ivljava lik i djelo Dr. Hamdije Karamehmedovi}a kojeg pored Dr. Safet – bega Ba{agi}a smatra jednim od “najistaknutijih pobornika (...) za prosvjetno i kulturno uzdizanje Muslimana.“36 Broj 130. u Sje}anjima donosi kratke pri~e o dvojici \ozinih savremenika Dr. Asimu Musakadi}u i prof. Husniji Njuhovi}u. Dr. Musakadi} zaslu`an je “na polju podizanja zdravstvene kulture i {irenja osobne higijene me|u pripadnicima islamske zajednice (...) ovdje bih posebno izdvojio njegovu brigu o ure|enju na{ih grobalja (...) mora se sa `aljenjem konstatovati da je znatan dio vrijednih spomenika kulture nestao zbog neshva}anja i nerazumnog odnosa nekih ljudi prema kulturnim vrijednostima uop}e.“37 Preporod u svom 132. broju donosi razgovor sa prof. dr.

Hamdijom ]emerli}em, tada{njim predsjednikom Vrhovnog islamskog sabora u SFRJ. Razgovor je naro~ito posve}en islamskim obrazovnim i kulturnim ustanovama, Gazi Husrev – begovoj medresi, Gazi Husrev – begovoj biblioteci (i tada se u razgovoru spominjala neadekvatnost prostora u kojima se Biblioteka nalazila! op.a.) i Islamskom teolo{kom fakultetu ~iji je nastavni plan i program upravo bio u fazi utvr|ivanja.38 Broj 134. donosi prikaz knjige Klasi~na kultura islama II o ~ijem je prvom dijelu (Klasi~na kultura islama I) Preporod dvije godine ranije tako|er objavio prigodni tekst. To je, kako se u spomenutom prikazu tvrdi, istinski doga|aj za na{e kulturne prostore, a samim time i jo{ jedan doprinos uspravljanju Bo{njaka {to je uredni{tvo Preporoda prepoznavalo i ~emu je svesrdno otvaralo svoje stranice iz broja u broj. Zanimljiv tekst donosi i 140. broj Preporoda. Iz ~asopisa Odjek u cjelosti je, naime, prenesen tekst Darka Tanaskovi}a, koji u jednom dijelu izme|u ostalog ka`e: “Svaka balkanska zemlja ose}ala je potrebu da odredi svoj stav prema islamskoj komponenti sopstvenog dru{tvenog, naro~ito kulturnog nasle|a...“39 Na pragu nove kalendarske godine i osme godine izla`enja Preporod obilje23

29

35

24

30

36

Isto, god. IV, br. 58.

Isto, god. IV, str. 58.

25 Isto, god. IV, br. 61.

26 Isto, god. IV, br. 62. – 64.

27 Isto, god. IV, br. 65.

28 Isto, god. IV, br. 67.

Isto, god. V, br. 80.

Isto 31 Isto 32 Isto, god V, br. 84.

33 Isto, god. V, br. 87.

34 Isto, god. VI, br. 105.

Isto, god. VI. br. 105.

Isto, god. VII, br. 128.

37 Isto, god. VII, br. 130.

38 Isto, god. VII, br. 132.

39 Isto, god. VII, br. 140.

BEHAR 99

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE

Preporod nije samo posljedica izvanjskih prilika, on je i rezultat napora bo{nja~ke inteligencije tog vremena da na adekvatan i vjerodostojan na~in izbori mjesto i ravnopravnost svoga naroda u zajednici naroda i kultura u Jugoslaviji. Preporod je u to vrijeme mnogo vi{e od glasila uleme i strogo vjerskog lista. On osvjetljava i predstavlja islam kao temelj bo{nja~ke kulture i posebnosti. Preporod poru~uje da Bo{njaka nema izvan islama te svojim izla`enjem i tekstovima sudjeluje i znatnim dijelom formira novi val nacionalnog, kulturnog i vjerskog preporoda Bo{njaka `ava i prvi mali jubilej – izlazak 150. broja. Po~etkom 1977. godine izlazi dvobroj u kojem se, iz na{eg ugla, posebno isti~u dva teksta. Prvi je onaj Huseina \oze pod naslovom Znamo {ta ho}emo gdje se ka`e: “Potpuno smo svjesni postoje}ih mogu}nosti za svestran razvoj, nala`enje sebe, utvr|ivanje svoga identiteta...“69 ali i tekst naslova Procesi koji nas pronose budu}nosti koji, pak, u jednom dijelu ka`e: “Dakako, proces duha se ne mo`e zaustaviti niti razbiti drekom i praznim vapajima za nekada{njim vremenima (...) napor da se islam pronalazi u svijetu a realni svijet u njegovim principima, vrijednostima i vizijama osna`ivan je i sukobima i novim situacijama koje su se nadavale tako da je sami taj odnos s vremenom zadobijao va`enje nose}eg opredjeljenja i orijentacije u Islamskoj zajednici.

Iz njega }e i Preporod poniknuti ponajprije kao potreba ali i kao zna~ajan izraz i potvda njegovih naraslosti.“70 Ostali brojevi tog godi{ta donose tako|er niz zna~ajnih i zanimljivih tekstova, raspore|enih u vi{e rubrika, koji svjedo~e opredjeljenje i napore redakcije Preporoda u afirmaciji i pobolj{anju ukupne pozicije Bo{njaka tog vremena. Potvr|uje to niz naslova kao {to su Teme na{e kulturne ba{tine, Islamska kultura, Nauka i religija, Sujevjerje suvremenosti. Jednako je i sa skoro svim brojevima objavljenim tokom 1978. godine, odnosno, u devetoj godini Preporodova izla`enja.

Valjalo bi za ovu priliku ista}i barem jedan naslov iz tog godi{ta. Zanimljivim se, u tom smislu, ~ini razgovor sa Nazik el Melaike, knji`evnom kriti~arkom i pjesnikinjom iz Iraka. Krajem kalendarske godine i devete godine izla`enja Preporod je izlaskom dvijestotog broja do~ekao jo{ jedan zna~ajan jubilej.

U tekstu povodom jubileja Husein \ozo pi{e: “ Dru{tveni `ivot je u stalnom kretanju i neprekidnim promjenama, {to iziskuje uvijek potrebu novog prilago|avanja i postavljanja. O~ito, Preporod u tom prilago|avanju daje svoj doprinos.“71 Jedan od tekstova u tom broju (kojeg potpisuje sada{nji urednik Aziz Kadribegovi}) nosi naslov Budu}nost islamske kulture. Isti broj sadr`i i poseban tekst povodom otvaranja `enskog odjeljenja Gazi Husrev–begove medrese u Sarajevu. Niz tekstova posve}enih raznovrsnoj promociji tradicije i kulture Bo{njaka i njihovoj afirmaciji donosi i jedanaeseto godi{te Preporoda.72 Tokom 1981. godine Preporod je objavio seriju tekstova pod naslovom Islam u Kini73 koji je svakako doprinio afirmaciji islama uop}e ali i njegove kulturne ili civilizacijske dimenzije, kako kod

Bo{njaka samih tako i kod njihovih susjeda, odnosno, naroda s kojima dijele bosanskohercegova~ko, odnosno, jugoslavensko podneblje. Iste godine objavljuje se i rubrika Preporodova pri~a koja svoj nastavak do`ivljava i slijede}e godine. Godina 1982., odnosno, trinaesto godi{te Preporoda sadr`i u nekoliko brojeva i tekstove o D`emaludinu Afganiju74 pored drugih zanimljivih naslova kao {to je prikaz Zbornika radova Islamskog teolo{kog fakulteta75, tekst Darka Tanaskovi}a Musliman, a ne islamit76 ili tekst o odr`anom nau~nom skupu o vakufu.77 Slijede}u, 1983. godinu Bo{njaci pamte i kao godinu u kojoj se dogodio tzv.

Sarajevski proces u kojem se za verbalni delikt sudilo grupi Bo{nja~kih intelektualaca od kojih je jedan dio suradni~ki bio anga`iran i u Preporodu.

Razumljivo, Preporod svojim tekstovima nije tretirao ovaj proces. Takav anga`man kompromitirao bi i sam Preporod i, s jedne strane, iz ove perspektive se to skoro sa sigurno{}u mo`e tvrditi, onemogu}io njegovo dalje izla`enje, a s druge strane, ne bio zna~ajno ili ne bi uop}e pomogao osumnji~enima i kasnije osu|enima. Ipak, i te godine nastavljeni su napori Preporoda na promociji univerzalnih vrijednosti islama i njegove kulturne dimenzije. Tekst Bastion slobodarstva i ~istote islama u nekoliko nastavaka potpisuje dr. Ahmed Smajlovi} nakon posjete delegacije Islamske zajednice Univerzitetu Al Azhar, a u povodu hiljadugodi{njice njegova postojanja.78 Posebno zna~ajan kulturni uspjeh Preporod prati svojim tekstom Bijeloj d`amiji Aga Kanova nagrada.79 Isti broj donosi i teskt pod naslovom Spasavanje Sinanove tekije u Sarajevu u funkciji apela za o~uvanje zna~ajnog primjera kulturne ba{tine Bo{njaka.80 U godinama koje slijede Preporod nastavlja sa svojim stalnim trudom na afirmaciji univerzalnih vrijednosti uvijek sa konstruktivnih pozicija i sa potpuno legitimnim stremljenjima. U tim nastojanjima Preporod dolazi i do kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina u kojima dosti`e vrhunac svog profesionalnog rada.81 Postoji uvjerenje da je u to vrijeme (1989. – 1991. godine) Preporod jedan od najboljih listova u zemlji82. Svojom nezavisno{}u, aktualno{}u, zrelo{}u, tada{nja redakcija Preporoda bila je, prakti~no, ispred svoga vremena, a stanje u kojem se nalazilo rukovodstvo Islamske zajednice u to vrijeme svjedo~i i podatak o zabrani jednog broja i trenutna smjena redakcije.83 Treba ista}i da je Preporod i u te{kim uvjetima agresije na Bosnu i Hercegovinu i najve}im isku{enjima po biolo{ki opstanak Bo{njaka nastavio sa izla`enjem i doprinio borbi za opstojnost BiH i Bo{njaka u njoj.

Preporodovi urednici,84 ali i novinari i saradnici vi{estruko su zadu`ili Bo{njake i svakako zauzimaju zna~ajno mjesto u njihovom pam}enju. ^etiri decenije kontinuiranog prisustva me|u ~itateljima, preko devet stotina brojeva, desetine hiljada stranica, naslova, tekstova i priloga predstavljaju, vjerovatno, nedosti`an izazov za pisane medije u Bosni i Hercegovini. Ti visoko postavljeni standardi dokaz su kako se i u najte`im uvjetima i te{ko}ama mo`e tragati za dosljednim pristupom i vizionarskim djelovanjem. No, bili dosti`ni ili ne, ti standardi i, naravno, ljudi koji su ih postigli, trebaju biti motiv za dana{nje na{e djelovanje i postavljanje prema `ivotnim tokovima. Uklju~ivanje nasuprot promatranju, tolerancija naspram krutosti, stalno pregala{tvo u razumijevanju vremena, kriti~ko promi{ljanje umjesto pukog slije|enja, samo su neki od tih djelatnih principa koje i danas nasu{no trebamo na svim poljima djelovanja.

69

74

79

82

70

75

80

83

Isto, god. VIII, br. 152.-153.

Isto 71 Isto, god. IX, br. 200 72 Isto, god. XI, br. 202., 204., 205.

73 Isto, god. XII, br. 255. – 261.

BEHAR 99

Isto, god. XIII, br. 277.

Isto, god. XIII, br. 286.

76 Isto, god. XIII, br. 294.

77 Isto, god. XIII, br. 295.

78 Isto, god. XIV, br. 302.

Isto, god. XIV, br. 316.

Isto, god. XIV, br. 316.

81 Memija Mufid, List koji je u slozi sa ~itaocima, Ljiljan, br. 400., 2000. godine

Isto Isto 84 Husein \ozo, Husein Muji}, Jusuf Rami}, Hilmo Neimarlija, Ahmed Smajlovi}, Merzuk Vejzagi},

Salih Smajlovi}, Re{id Bilali}, Orhan Bajraktarevi}, Ismet Kasumovi} i Aziz Kadribegovi} (sada{nji urednik)

55

^ASOPISI

Kulturni opstanak @ivota-a na{eg doba Novi broj ~asopisa “@ivot“ / Ibrahim Kajan na ~elu uredni{tva - Alijev odgovor Zapadu / Susret velikih pisaca u bogatom i historijskom ~asopisu Bosne i Hercegovine Pi{e: Edvin ]udi} [ezdeset i {est je godina postojanja Dru{tva pisca Bosne i Hercegovine. Osnovano je na Osniva~koj skup{tini 8. septembra 1945. godine. Nakon te{kih po~etaka, Dru{tvo se po~elo razvijati u pravcu oboga}ivanja BiH knji`evne ba{tine. Njegovi ~lanovi su bili mnogi knji`evnici, od kojih je va`no izdvojiti Me{u Selimovi}a, Izeta Sarajli}a, Ivu Andri}a, Ahmeta Hromad`i}a, Karima Prohi}a, Maka Dizdara, Vitomira Luki}a, Midhata Begi}a, Hamzu Humu, Skendera Kulenovi}a, Isaka Samokovliju, [ukriju Pand`u, a od `ivu}ih: Abdulaha Sidrana, Had`ema Hajdarevi}a, Ivana Lovrenovi}a, Nuru Bazdulj Hubijar, D`evada Karahasana, Hazima Akmad`i}a, Daria D`amonju, Amira Brku itd...

Dru{tvo je uspjelo izgraditi slobodan, ni~im imitiran prostor, gdje su pojedina~ni stvarala~ki opusi donosili dru{tvenu konotaciju, postizali ono zna~enje kojim je ukupna bosanskohercegova~ka dru{tvena sredina prezentirana u europskim literarnim i kulturnim vidicima. Tokom svog djelovanja, vodilo se unutra{njim motivima, a sve ono {to je stvaralo, objavljivano je u ~asopisima “@ivot“ (od oktobra 1952. pa do danas), “Lica“, “Slovo“ (od 1994.), te je 1962. pokrenulo Me|unarodnu knji`evnu manifestaciju “Sarajevski dani poezije“, a od 1999. godine Dru{tvo je po~elo i s dodjeljivanjem nagrade “Bosanski ste}ak“.

NOVI BROJ @IVOTA Jo{ jednom je ^asopis za knji`evnost i kulturu “@IVOT“ opravdao ulogu svoga postojanja, vje{to biraju}i pisce i sugovornike. List, ~ija tradicija u Bosni i Hercegovini traje vi{e od pola stolje}a, ne gubi svoju ljepotu usprkos financijskim problemima, ali i ~estim razbojni~kim plja~kama Doma pisaca, te je svojom multikulturalno{}u, multietni~no{}u opasan svim onim ~ime se Bosna ponosila hiljadu godina.

Posljednji broj “@ivota” iza{ao je uz pomo} Fondacije za izdava{tvo FBIH. Na njegovim stranicama ispisani su redovi o jo{ nekim u nizu svjetskih pisaca poput palestinskog pisca Mahmouda Dervisha, ameri~kog pisca Christophera Merilla, {panskog Juana Goytisoloa, a sada i Pakistanca Tariqa Alija. U intervjuu, s kojim se otvara jo{ jedan broj “@ivota”, Tariq Ali je na najiskreniji na~in govorio o poimanju islama, svojim marxisti~kim idejama, svom kozmopolitskom odrastanju u Pakistanu, studiju u Velikoj Britaniji, ali i polo`aju muslimana i islama u svijetu. Istakao je “Da Europa prolazi kroz te{ku fazu svoje historije... I ono {to su govorili u Europi za Jevreje identi~no je onome {to danas govore za muslimane...“, te je na taj na~in dao odgovore na mnoga pitanja

56

koja ve} deset godina prelamaju svijet, ali i na{a podru~ja: “Ne dozvoljavaju Turskoj da postane punopravna ~lanica Europske unije,... vjerujte, veoma su nervozni kada je u pitanju Bosna i Hercegovina... Zato ne vjerujem da }e Bosanci biti ohrabrivani da se priklju~e Europskoj Uniji“. Uz to, pisac isti~e i slijede}e: “Veliki broj ljudi ne poznaje op}u historiju islama“, te to smatra uzrokom pojave licemjerstva unutar islamskog svijeta: “Ako danas ka`ete da je homoseksualizam bio i jo{ uvijek je uobi~ajena pojava u arapskom svijetu, svi se naljute, i reagiraju na na~in: “pa kako to mo`ete re}i, to je zabranjeno...“. “I mnoge druge stvari su zabranjene, poput alkohola, ali zapitajmo se iskreno ko to ne pije u islamskom svijetu... Kritiziram licemjerje dana{njeg islamskog svijeta, koji olahko zaboravlja svoju historiju“, zaklju~uje Ali. Pisci, ~iji se radovi nalaze unutar ~asopisa, dolaze sa svih prostora na{e planete i svjedo~e o zlo~inu nad ~ovjekom, pa nas tako svaki stih nekako podsje}a na Bosnu i Hercegovinu. Iako, svatko od njih opisuje svoju emociju, koja mo`da i nije u direktnom dodiru sa zlo~inom, ali ocrtava dru{tveno-emotivna doga|anja, a kod ~italaca pronalazi ono {to uti~e na njihovu psihu. Andre Schinkel je rijetki pisac u ovom broju “@ivota”, koji direktno govori o Bosancima, i koji to opisuje prilikom svoje posjete Mostaru i okolini Tekije na Buni : “Stoji{ i ~udi{ se – i pita{ se O gnjevu ovih ljubaznih naroda Na ovom strmenitom tlu.

Voda blista, pastrmke ru~aju: daleka Tutnjava vodopada; i slutnja Tvoje daljine sasvim daleka. Iza Ra{ljika, uskoro, via Mostar, po~inju Carstva kr{a, njini kameni.“ Peter Waugh iz Velike Britanije, ~ije pjesme uklju~uju razli~ite forme umjetnosti (muzika, ples, teatar, scenska poezija), u pjesmi “Dva zla ~ine {est miliona“, na iskreni na~in pokazuje emocije: “Ljudi koji su ovdje `ivjeli Do{li su naoru`ani u no}i I {utnuli ih iz njihovih kreveta Izbacili ih iz njihovih domova Otjerali ih iz njihove prastare zemlje zauvijek Da bi sami `ivjeli Zauvijek sretno“

BEHAR 99

^ASOPISI

Vja~eslav Kuprijanov iz Rusije u svojoj pjesmi “U jednom biv{em svijetu“ pjeva: “ A prognanima u daleka mjesta neprijatelji zabranili ostavljeni na kruhu i vodi.“

cije, dr`ala predavanja, sastavljala proglase, okupljala probosanske snage. Za Bosnu i Hercegovinu tra`ila je pomo} i podr{ku brojnih stru~nih i humanitarnih organizacija i bogatih pojedinaca. U svakom smislu, Begi} ju je predstavila u mo}i njena ugleda u bosanskohercegova~koj javnosti.

Na kraju, imamo kritiku koja nas uvodi u velika razmatranja najve}ih bosanskoherceMe|utim, azerbejd`anska spisategova~kih pisaca, ali i njihovih kriti~ara. U ljica i pjesnikinja Chingiz Alioglu, ovom broju ~asopisa za knji`evnost i koja je ro|ena 1944. god. u Fuzulikulturu pisali su: Jasmin Agi}, Tariq Ali, ji, u svojoj pjesmi “Vje~ito jutro“ Almir Ali}, Chingiz Alioglu, Azra Begi}, iznjedruje zaokru`enu tematsku Sead Begovi}, Alija Behmen, Zeynel cjelinu jednim stihom: Beksac, Bojan Bogdanovi}, Zoran Bog“To je zemlja na kojoj sam ro|en. nar, Amir Brka, Colin Carberry, Vera I za nju bih umro.“ Horvat, Risto Ja~ev, Adnadin Ja{aJo{ jednom je ^asopis za knji`evnost i revi}, Sait Ka~apor, Alen Kalajd`ija, Zanimljiv je i napis Amira Brke i njekulturu “@IVOT“ opravdao ulogu svoga Boris Kastel, Mirsad Kuni}, Vjegov osvrt na poeziju. Svoje mi{ljenje, postojanja, vje{to biraju}i pisce i sugov}eslav Kuprijanov, Mahammad Ali kojim se pisac previ{e ne ponosi, ornike. List, ~ija tradicija u Bosni i HerMigdady, Dragan Mu~ibabi}, Gihan poku{ava nam do~arati na osnovu cegovini traje vi{e od pola stolje}a, ne Omar, Eliezer Papo, Nikola Petvlastite egzistencijalnosti, osje}aja gubi svoju ljepotu usprkos financijskim kovi}, Adnan Repe{a, Andre Schinpripadnosti i osje}aja jedinstva s nakel, Mile Stoji}, Marjan Strojan, rodom, putem rije~i. Zlatko Top~i}, problemima, ali i ~estim razbojni~kim Fraser Sutherland, Ahmet Hamdi Amir Brka i Stjepan Zelenika svojim plja~kama Doma pisaca, te je svojom Tanpinar, Zlatko Top~i}, Azra Verlaosje}ajima vra}aju nas u mladost, multikulturalno{}u, multietni~no{}u {evi}, Stjepan Zelenika, Mehmet pa i jugoslavenski na~in `ivota, ali i opasan svim onim ~ime se Bosna poYasin, Peter Waugh, Gao Xing. dane provedene u dijaspori, protnosila hiljadu godina.

Na ~elu s novim glavnim i odgovkane bojkotom tu|eg jezika i `ivota ornim urednikom Ibrahimom Kajana koji se pisac ne mo`e naviknuti.

Eseje u ovom broju pi{u Azra Verla{evi}, Mirsad Kuni} i nom. ^asopis “@ivot” nas u~i da uvijek budemo otvoreni za Adnadin Ja{arevi}. Od nabrojanih, posebno treba izvojiti drugo i druga~ije mi{ljenje, koriste}i intelektualnu znaMirsada Kuni}a. On svojim ozbiljnim razmatranjem eseja ti`elju i najvi{i mogu}i na~in humanisti~koga anga`mana “Junaci kraji{ke epike u fokusu knji`evne kritike“, donosi prema umjetni~kim dosezima u na{e doba te predstavlja cjelokupni istra`iva~ki rad koji tretira sve one koji su se bav- trnoviti put u borbi za jednakost i ravnopravnost unutar ili kraji{kim junacima, a to su: Nikola Tordinac, Hatid`a bosanskohercegova~ke umjetni~ke i knji`evne zaostav{tine, koja na najbolji na~in afirmira, promovira i poKrnjevi}, Mirsad Kuni}, \enana Buturovi}, Nasko Frndi}.

Azra Begi} se u ovom broju bavila likovnim portretom “Sje- kazuje svjetskoj sceni, da se bosanski pisci i u najte`im }anja na Marian Wenzel“, o ameri~koj slikarki koja je `ivjela kriznim momentima dru{tva, jo{ uvijek osje}aju antifa{isod 1932. do 2004.; ona je 1957. godine posjetila Bosnu, te se tima. Uz ~asopis “@ivot”, moglo bi se re}i, odrastale su i znanstveno zainteresirala za srednjovjekovne nadgrobne formirale se brojne generacije knji`evnika. On informira i o spomenike - ste}ke. Zanimljiva ~injenica le`i u tome {to je vlastitoj tradiciji, te suvremenim tokovima svjetske knji`evWenzel smatrala da u Bosni nisu postojali bogumili, nego nosti. Nije bio, niti }e biti obojen politi~kim dimenzijama, a da su naru~ioci ste}aka bili pripadnici svih religija u Bosni I ne}e ni dozvoliti ulazak bilo kakvog {unda. Mijenjao se je i Hercegovini - i katoli~ke i pravoslavne i Crkve bosanske. prolazio kroz razli~ite koncepte, u vremenima kriza, {to je Smatrala je da je bosanski stil (ste}ka) imao utjecaja i na donekle normalno u tako dugom i intenzivnom izla`enju. tursku kulturu, i da su njegove motive Turci kopirali u svo- Na najbolji, neki iskonski na~in, on je “@ivot” kulturnog me slikarstvu i keramici. Ova, u BiH gotovo nepoznata opstanaka umjetnika Bosne i Hercegovine. Njegova dvoumjetnica, za vrijeme rata u na{oj domovini osnovala je godi{nja obustava rada je gubitak za BiH, ali i za europBHHR (Bosnia-Herzegovina Heritage Rescue UK), koja je sku knji`evnost. Me|utim, dolaskom Ibrahima Kajana ~abila jedina nevladina organizacija ~iji je cilj spa{avanje BiH. sopis je pokazao snagu i bogatstvo, jer u pravom smislu kulturne ba{tine i informiranje svjetske javnosti o razmjeri- po{tuje visoke umjetni~ke standarde te vje{to mimoilazi ma njenog razaranja. U toku rata organizirala je konferen- pristrasnost i robovanju nekoj isklju~ivoj ideji.

BEHAR 99

57

PRIKAZI I KRITIKE

Strpljivo nizanje bisera u nisku “Budi biser, biser budi!“ (Antologija perzijskoga pjesni{tva od 10. stolje}a do na{ih dana), priredio i s perzijskog preveo Ebtehaj Navaey, V.B.Z., Zagreb, 2009., str. 287 Pi{e: Sead Begovi} Zbog iranskog o{trog i odrje{itog novovjekog politi~kog stava spram Zapada i svojih susjeda te velikog utjecaja uleme (vjerskog poglavarstva i velikodostojnika) i hilafeta (islamskog politi~kog poretka) u vlastitoj zemlji, posebice nakon Islamske revolucije godine 1979., mnogi neupu}eni smatraju da to ima posljedi~ne veze na pjesni~ki izri~aj suvremenog pjesni~kog izri~aja u Iranu i recepcije perzijskog pjesni{tva u cijelosti, stoga smatraju da je nemogu}e dati sa`etu, vi{edimenzionalnu sliku perzijskog pjesni~kog univerzuma te da je ona svodljiva samo na jednu razinu neminovnog svjetonazorskog redukcionizma Da to nije tako predo~ava nam vi{egodi{nji radni napor ro|enog Iranca i naturaliziranog Zagrep~anina Ebtehaja Navaeya (od 1987. `ivi u Zagrebu gdje je diplomirao stomatologiju i specijalizirao ortodonciju, predavao perzijski jezik te osnovao obitelj) koji je s izvornika preveo 76 ponajboljih perzijskih pjesnika sa 160 njihovih pjesama i sa~inio autorsku Antologiju od 10. stolje}a do dana{njih dana. U podnaslovu se inzistira na perzijskom pjesni{tvu, a ne iranskom, budu}i se za polazi{nu odrednicu prije svega uzima jezi~ni kriterij, kako isti~e pogovarateljica u knjizi, dobra poznavateljica perzijskog jezika, iranske povijesti i kulture uop}e – znanstvena novakinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i turkologinja Azra Abad`i} Navaey.

Ona u svom instruktivnom tekstu ustvr|uje i to da su predstavljena ona imena koja nedvojbeno odra`avaju ukus i vrijednosti samih Iranaca, a osobit pe~at perzijskoj poeziji dalo je sufijsko (misti~no) pjesni{tvo, stoga su i svi suvremeni pjesnici svoje prve poetske uzore imali u klasi~noj poeziji pisanoj u formi kao {to je: gazel, mesnevija, kasida, oda, rubaija, prigodni~arski panegirici i elegije.

Po rije~ima urednika edicije, Ervina Jahi}a, ova je Antologija najraznorodniji i najobuhvatniji autorski izvid koji je dosad sa~injen na hrvatskom i srodnim mu jezicima.

Iz pogovora saznajemo da je razvoj klasi~nog perzijskog pjesni{tva bio usko vezan za vladarske dvorove, koji su bili glavna stjeci{ta pjesni~kih okupljanja i nadmetanja. Pjesni{tvo se smatralo zanatskim umije}em, odnosno, zahtjevnom vje{tinom nalik dragu-

58

ljarevu strpljivom nizanju bisera u nisku. No, znatni su i europski utjecaji koji idu ruku pod ruku s otporima tradicionalista unutar pre`ivjelih institucija.

Knji`evna kritika u Iranu, u na{e doba i po svemu sude}i njen pogled na poeziju, mijenja se usporedo s novim recepcijskim stajali{tima, a s time se mijenja i polo`aj pjesnika, njegovi poetikolo{ki principi i tematsko motivska znati`elja. Neizostavna je i postmodernisti~ka struja u suvremenom perzijskom pjesni{tvu (primjerice Hiva Masih, ro|.

1966., pravim imenom Mohamad Kasemzade), ali i utjecaj pjesnikinja liberalnih nazora kao {to su Simin Behbahanii @ale Esfahani), no, ovom zgodom izdvajamo Foruk Farohzad (1935.1967.) koja je za kratkog `ivota (tragi~no poginula u 32. godini) nailazila na neprihva}anje u nagla{eno tradicionalnom dru{tvu i koja je oprezno i aluzivno poku{avala dekonstruirati opreku mu{karac / `ena, {to lijepo ilustrira njena pjesma “Ptica je bila samo ptica”. Farohzad naprosto nije mogla biti zato~nica samo `enskog identiteta, a nije mogla otvoreno promicati `ensko pismo i potkopavati seksisti~ke pojmove patrijarhalnog dru{tva, ali je mogla, s velikom gra|anskom i pjesni~kom hrabro{}u (usudila se) prezentirati svoje `ensko iskustvo u smislu pro{irivanja `enskih kanona. Iako, uz nazo~nost i suputni{tvo najzna~ajnije pjesnikinje 20. st. i klasi~ne tradicije Parvin Etesami, smatra se da je prva vjesnica feminizma bila Karatulajn, pravim imenom Tahire Kazvini ro|ena 1817., i naravno, pogubljena 1852.

Modernisti~ki glasnici su i Jadollah Rojai (ro|. 1932.) ~ija je lirika nadahnuta istodobno francuskim simbolizmom i perzijskim misticizmom, a posebice {armiraju pjesnikinja Bahare Rezai (ro|.

1977.) i pjesnik Gurus Abdelmalekian (ro|. 1980.) svojom lirskom lapidarno{}u u formi poetske dosjetke i zbiljske, nove stvarnosti.

Nemali su utjecaji europskog modernizma (Nader Naderpur, ro|.

1929.) i polivalentnog umjetnika Sohraba Sepehria (1928. - 1980.) koji je ve} preveden na hrvatski, tako|er od antologi~ara Navaeya, i koji je istodobno akceptirao iskustva indijske duhovnosti, vlastite tradicije i tradicije Dalekog istoka, a pone{to i od zapadnih pjesni~-

BEHAR 99

PRIKAZI I KRITIKE

kih postignu}a. Nailazimo i na dru{tveno anga`irane pjesnike, li- svjetske knji`evnost, kojeg su prozvali Homerom istoka. Najznajeve orijentacije, naravno sa samozatajnim politi~kim aktivizmom, ~ajnije mu je djelo [ahnama (Knjiga kraljeva). On je ujedno autor kao {to je Hu{ang Ebtehad` (ro|. 1928. i koji od 1987. `ivi i radi u spjeva od 60 000 distiha koji su zapravo povijest Iranaca od mitoNjema~koj). Zatim, interesantne grafovokovizualne lirske struk- lo{kih predaja, preko pojave prvih dinastija pa sve do arapskih ture gradio je pjesnik, slikar i sveu~. prof. Esmail [ahrudi (1925.- osvajanja i propasti iranske nacionalne samostalnosti u 7. stolje1981.) koji je nastojao raskinuti s tradicionalnom i klasi~nom poe- }u. tikom kao {to je to ~inio i za~etnik takvih suvremenih strujanja, Omar Hajam (ro|. u prvoj polovici 11. stolje}a), nadasve u svoje vrisvestrani Ahmed [amlu (1925.-2000.), prevoditelj, publicist, kriti- jeme poznat kao svestrani u~enjak prirodnih znanosti, kao filozof i ~ar, pisac filmskih scenarija i pri~a za djecu itd. astronom, no, nakon prijevoda njegovih rubaija na engleski, postaSvakako treba istaknuti Alija Esfanje poznat {irom svijeta. Koliko je god bio diarija Nimu Ju{id`a (1896.-1960.) koji originalan u svojim katrenima s misaNavaey je ponudio selektivnu periodizaciju se smatra ocem moderne i od kojeg onom potkom, toliko je bio i kontraveruglavnom temeljenu na dosada{njim issu mnogi modernisti i neomodernisti zan – “~esto kao smetnja fanati~noj kustvima knji`evnih povjesni~ara. Njegova neskriveno u~ili – pozivaju}i se na njevjerskoj eliti”. Na ovom mjestu treba metoda u odabiru bila je: najprije odabrati ga. Budu}i je u Teheranu zavr{io franspomenuti prvog pjesnika koji je u svonajpopularnije, a zatim najplodnije pjesnicusku katoli~ku {kolu – osjetan je jim pjesmama izlagao osnove sufijskog ke, ne zapostaviv{i pjesnikinje koje su do utjecaj francuskih simbolista u njegou~enja - bio je to Sanai (1048.-1131.). To sada bile unekoliko zapostavljane. Uvr{teni vu djelu. On uvodi slobodni stih novu je ujedno uvod u legendarnog sufijskog su i autori koji su ro|eni izvan Irana i koji figurativnost i kolokvijalni govor. Jo{ pjesnika punim imenom D`elaludin Munisu iranskog porijekla. Nadalje, u Antoloje jedan velikan vrijedan na{e pa`nje: hamed Balhi, kasnije prozvan Mevlana giju je uvr{teno i pone{to prijevoda drugih Mohamad Taki Bahar (1884.-1951.), Rumi (1207.-1273.). Uz duhovno priprevoditelja: Be}ira D`ake (pisca “Historije perzijske knji`evnosti – od nastanka do isprvice dvorski pjesnik, a kasnije povjateljstvo s lutaju}im dervi{em [emsukraja 15. vijeka i autora “Na{e narodne epijesni~ar knji`evnosti konzervativna dinom Tabrizijem postaje i on dervi{ s ke i Firdusijeve [ahname”), zatim Fehima ukusa, usuprot pojave avangardnih brojnim prista{ama, osnovav{i pritom i Barjaktarevi}a, Saliha Trake, D`emala ]ehtijenja. Ova Antologija nam otkriva da dervi{ki red mevlevija (vrte}i dervi{i). haji}a i Azre Abad`i} Navaey. Naslov je anje me|u pjesnicima bio najve}i broj vi“Divan [emsa Tabrizija” ubraja se u najto logija do bila, kako ka`e njen pri re|iva~, sokoobrazovanih (glazbenika, jezikoljep{e primjerke duhovne lirike u svjetod najve}eg od najve}ih – Rumija. Djeloslovaca, slikara, filozofa, arhitekata, skoj knji`evnosti, a krunsko Rumijevo mi~nu kozmetiku na hrvatski jezik odradili teologa, prevodioca, kaligrafa, slu`bedjelo je “Mesnevija”, narativna je poema su A. Abad`i} Navaey i E. Jahi}. Dakle, pred nih dvorskih pjesnika, povjesni~ara i od oko 26 000 distiha, pisana u obliku nama je “najobuhvatniji preg led perzij skog u~enjaka egzaktnih znanosti kao {to parabole, legendi, pou~nih pri~a i alepjesni{tva na ju`noslavenskim jezicima je bio Ibn Sina -Avicena), a jedan od gorija o istinskoj spoznaji – o ljubavi. dosad. njih bio je i Fevzi Mostarac koji je `ivio Navaey je ponudio selektivnu periodizau prvoj polovici 18. stolje}a i jedini je ciju uglavnom temeljenu na dosada{pjesnik porijeklom iz Bosne i Hercegovine i koji je spjevao misti~ko njim iskustvima knji`evnih povjesni~ara. Njegova metoda u odadidakti~ko djelo na perzijskom jeziku – “Bulbulistan”. Napokon, s biru bila je: najprije odabrati najpopularnije, a zatim najplodnije pripadnikom dervi{kog nak{ibendijskog reda s po~etka 15. stolje- pjesnike, ne zapostaviv{i pjesnikinje koje su do sada bile unekoliko }a, Abdurahmanom D`amijem (1414.-1492.), zavr{ava klasi~no zapostavljane. Uvr{teni su i autori koji su ro|eni izvan Irana i koji razdoblje perzijske knji`evnosti. nisu iranskog porijekla. Nadalje, u Antologiju je uvr{teno i pone{to [emsudin Muhamed [irazi je najvi{e hvaljen lirski pjesnik perzij- prijevoda drugih prevoditelja: Be}ira D`ake (pisca “Historije perzske knji`evnosti u svijetu. Ro|en je dvadesetih godina 14. st. i poz- ijske knji`evnosti – od nastanka do kraja 15. vijeka i autora “Na{e nat pod nadimkom Hafiz jer je znao Kur’an napamet i bio je prof. narodne epike i Firdusijeve [ahname”), zatim Fehima Barjaktakur’anske povijesti. Dovoljno je re}i da mu je nakon burna `ivota revi}a, Saliha Trake, D`emala ]ehaji}a i Azre Abad`i} Navaey. podignut mauzolej – mjesto hodo~a{}a. Njegovi se gazeli i u na{e Naslov je antologija dobila, kako ka`e njen prire|iva~, od najve}eg doba smatraju nenadma{nom ljubavnom lirikom izme|u svih ori- od najve}ih – Rumija. Djelomi~nu kozmetiku na hrvatski jezik jentalnih knji`evnosti, a utjecao je i na mnoge klasike europske odradili su A. Abad`i} Navaey i E. Jahi}. Dakle, pred nama je “najknji`evnosti od kojih je jedan i Goethe. Znan kao slavuj iz [iraza, a obuhvatniji pregled perzijskog pjesni{tva na ju`noslavenskim jezii danas je naj~itaniji perzijski pjesnik. Treba re}i da Antologija vrvi cima dosad. ^italac }e se osvjedo~iti u harmoni~nu lirsku magiju pjesni~kim velikanima zna~ajnim za svjetsku knji`evnu ba{tinu – prevoditelja i sposobnost da oni izbjegnu “papagajsko” i monotono od prvog velikog pjesnika Rudakija (ro|. 860. god.), pjesnika lju- prevo|enje i parafraziranje originala na perzijskom jeziku stih po bavi, vina i `ivotnih radosti, preko prve poznate pjesnikinje Rabie stih. U svakom slu~aju ostvarena je svojevrsna transkulturna koKizdari do Firdusija (Abdul – Kasim Mansur bin Hasan Firdusi, ro| munikacija, a vjerujemo i u znala~ku, senzibilnu, primjenu gramaoko 940. god.) najve}eg epskog pjesnika, ne samo perzijske ve} i ti~kih i ortografskih principa.

BEHAR 99

59

PRIKAZI I KRITIKE

Potresna svjedo~anstva s hladnog sjevera Uzeir Bukvi}, “Sijermina djeca - sjeverna pisma“, Nacionalna univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo Pi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi}

Na po~etku knjige Sijermina djeca, autor Uzeir Bukvi} umjesto uvoda poja{njava naslov, prisje}aju}i se legende iz ranog djetinjstva, ro|ene u ma{ti sand`a~kog naroda ~iji osnovni smisao o tragi~nim ljudskim sudbinama postade aktualan na pragu 21. stolje}a. Sje}anje o`ivjelo na najsjevernijoj pruzi na svijetu Oslo - Narvik, u trenutku kad `ivot ~ovjeka dovede u situaciju da vi{e ne postoje nikakve `elje, ~ak ni ona da se bilo gdje krene. Pro{lost se reflektirala u Bukvi}evoj izbjegli~koj sada{njosti 1993., odsjaj joj se preto~io u legendu, u zna~enju traganja za praiskonom i potrebe ~ovjekove koji je stajao na postaji s tri torbe imetka za samopotvr|ivanjem kako nije bez korijena. Njegov narod od pamtivjeka je posjedovao prvotne pri~e koje su stolje}ima oblikovale pojedina~no i kolektivno pam}enje.

Davno ispri~ana bajkovita legenda o Sijerminoj djeci ponovno je o`ivjela u ratnom kaosu devedesetih godina, o`ivjela u Bukvi}evoj svijesti, a osnovni smisao je u tome da onda, kao i sada govori o tragi~nim ljudskim sudbinama. Legenda o Sijerminoj djeci usko je vezana za Bukvi}evo djetinjstvo, a mo`e se protuma~iti na dvojakoj razini: razini faktografskog i razini knji`evnog. Faktografska razina tuma~enja proizilazi iz publicisti~kog na~ina predo~avanja zbilje, ljudskih odlika i atmosfere, a knji`evna iz autorove sklonosti da sliku o doga|ajima, ljudima, njihovim osobinama uobli~i na produhovljen na~in. Bukvi} je u Sijerminoj djeci izvezao desetine `ivotnih pri~a o stvarnim ljudima, doga|ajima, repor ta`ni prikazi napisani s manje ili vi{e zanosa, onog ne~eg skrivenog u ~ovjeku {to ga tjera da ispod fakata, brojeva, lica i oblika zaviri malo dublje kroz razli~ite oblike pripovijednih tehnika: opisa, lirskih pasa`a, komentara, monologa i dijaloga te sklonosti ka uo~avanju detalja, dijelovi koji suhoparnom novinskom izvije{}u omogu}uju estetski do`ivljaj, pribli`avaju}i ga knji`evnom izrazu.

Dijelovi knjige koji nose tragove esejisti~kog promi{ljanja npr. oni koji su vezani za slikarsku tehniku, ne nude te`inu nego lako}u promi{ljanja o datom problemu. Vi|eno i do`ivljeno, tamo daleko na sjeveru, autora se duboko dojmilo te se sve preto~ilo u rije~, ali ne onu koja

60

je kivna, koja je te{ka, nego onu koja otkriva samu autorovu prirodu, blagu, s puno oprosta, u namjeri da u vlastitoj sudbini, u te{koj sudbini vlastitog naroda prona|e naznaku optimizma i `ivotnosti. Nasmijati se i sebi i drugima, sebi iz o~aja jer si svjestan da nisi niza{to kriv a protjeran si s vlastitog ognji{ta, a drugima jer o tebi ne znaju ni{ta, njihovoj ograni~enosti zbog tamnih fjordova u svijestima ~iji avetinjski huk muklo odzvanja u sivilu dugih i bespotrebnih promi{ljanja. Autora tamni fjordovi ba{ puno i ne poga|aju, oni su njihov problem pa neka, kad imaju priliku, u~e od ju`njaka kako se mo`e beskrajno u`ivati u ljepoti ne-

Bukvi} je u Sijerminoj djeci izvezao desetine `ivotnih pri~a o stvarnim ljudima, doga|ajima, reporta`ni prikazi napisani s manje ili vi{e zanosa, onog ne~eg skrivenog u ~ovjeku {to ga tjera da ispod fakata, brojeva, lica i oblika zaviri malo dublje kroz razli~ite oblike pripovijednih tehnika: opisa, lirskih pasa`a, komentara, monologa i dijaloga te sklonosti ka uo~avanju detalja, dijelovi koji suhoparnom novinskom izvije{}u omogu}uju estetski do`ivljaj, pribli`avaju}i ga knji`evnom izrazu. beskog prostranstva i njegovoj plaveti. Blagi humor u Bukvi}evoj knjizi je rugalica ljudskoj gluposti i `ivotnoj surovosti. To predstavlja problem s dodirnuto{}u, ne samo {to repor ta`na pri~a izaziva u nama, ve} prvenstveno s onim {to u nama izaziva pri~u, a u Bukvi}u su hude sudbe njegovih dobrodu{nih sunarodnjaka izazvale buru emocija, tu|i `ivoti koji su iz tame morali iza}i na vidjelo, a da ne bi tako tko zna kamo bi oti{lo jedno od Sijermine djece.

Pri~ati i opstati, pri~ati i u tom trenutku postojati motiv koji se iz 1001 no}i preto~io u skandinavsku tmu{u, darivati i onome {to je ru`no da{ak duhovnosti i ljepote predstavlja borbu sa `ivotnim usudom i sa samim sobom, u nadi da se ne zaboravi; plemenita namjera da se opusti ~itatelje skidanjem magle i mraka s

lica. Sijermina djeca postado{e spomen na tragi~ne doga|aje i izbjegli{tvo. ^ini se da je autor knjigu diskretno namijenio onima koji su ro|eni izvan pradjedovskih ognji{ta i koji }e s vremenom samo zamuckivati maternji jezik, s nadom da ih sredina u kojoj jesu ne asimilira.

Bukvi} bez obzira o kome pi{e, bez obzira gdje se nalazio, govori autenti~nim glasom vremena, glasom Bosne i njenog naroda - Sijermine djece. U knjizi do izra`aja dolazi osobita ljepota jezika koji plijeni igrom opre~nosti, s jedne strane u pitanju je njegova iscrpnost, a s druge le`erna duhovitost.

Za ovu Bukvi}evu knjigu mo`e se re}i da predstavlja multimedijalni oblik koji iz novinskog i knji`evnog medija mo`e lahko prije}i u radijski ili TV zapis, koketiraju}i, prije svega, s dokumentarnim filmom. Ono {to Sijerminu djecu udaljava od novinske reporta`e je to da autor koristi i beletristi~ki stil, uobli~avaju}i pri~u u pripovijeda~ki oblik, imaju}i u vidu stvarne doga|aje i stvarne likove. Stvarne osobe nose vlastite pri~e, a autorova pozicija je u tome da ih vjerodostojno zabilje`i, sa {to manje komentara i sudova. Bukvi} je razotkrio bjelinu listova na kojima njegovi sunarodnjaci ni`u `ivotne sudbine, {to na jedan na~in predstavlja oblik rastere}enja, a vrhunac pri~a ujedno predstavlja i najbolji kraj.

Autor nenametljivo govori i o eti~kim, moralnim, socijalnim itd. problemima te zapisa rije~i Avde Rizvanbegovi}a, Mostarca, intelektualca, koji se dr`ao one stare narodne izreke: “Kloni se fukare“. Autor poja{njava da fukara ne zna~i siroma{nog ~ovjeka u materijalnom smislu, nego moralnog i duhovnog bijednika. Avdo Rizvanbegovi} nije mogao podnijeti neizbje`na poni`enja, s kojima su se susretali na{i ljudi po svijetu te se rahat vrati u svoj Mostar. Jedno od poni`enja u Norve{koj je do`ivio i sam autor kad su ga tamo{nje mjerodavne vlasti, zadu`ene za prihvat izbjeglica, u~ile kako se pali i gasi televizor. Gle, apsurda! Bukvi}u je televizija bila ljubav i `ivotno opredjeljenja. Do dolaska u Norve{ku bio je dvadestak godina TV novinar i na sveu~ili{tu izu~avao tajne novinarsta i TV produkcije. Bukvi} ih ne osu|uje, samo se ironi~no nasmije ljudskoj gluposti i neznanju. To je njihov problem, a ne njegov.

BEHAR 99

ZNANOST I DUHOVNOST

ALKEMIJA: vje{tina, znanost ili sveta umjetnost Alkemija je sveta vje{tina, sveta umjetnost, sveta disciplina, te je stoga jednostavno ili makar precizno, definiranje alkemije, kao i svake druge autenti~ne, svete discipline izuzetno te{ko, ako ne i nemogu}e. Svaki poku{aj u tom smjeru neminovno sadr`i mnogo pojmova tipa pretpostavka, mogu}nost, vjerovatno}a‌ Svaka spolja{nja, izvanjska manifestacija, osobito u domenu autenti~nih, tradicionalnih znanosti, te stoga i umjetnosti i zanatstva, krije izvjesnu nutarnju, neuporedivo zna~ajniju, duhovnu vje{tinu, koja napose ishodi iz autenti~nog otkrovenja, to jest Objave. No, alkemija je, op}enito, spoj mnogih, naizgled, nespojivih oblasti u rasponu od drevnog puta duhovnog pro~i{}enja i preobra`aja, te izvjesno posredno sredstvo pro{irenja svijesti i razvijanja sposobnosti uvida i intuicije; u isto vrijeme ona je misticizam i gotovo potpuna misterija, inicijacijski sistem vje~nih, snovi|enjskih, ezoteri~kih simbola koji imaju mo} mijenjanja svijesti i povezivanja ~ovjeka sa Bo`anskim‌

BEHAR 99

(1)

Definiranje i kontekstualizacija: kineska, helenisti~ka, indijska, arapska Pi{e: Edin Urjan Kukavica

Puteva do Allaha ima koliko ima i ljudskih du{a! hadis Od Stolje}a prosvjetljenja naovamo - uklju~uju}i i na{a vremena - uobi~ajilo se alkemiju smatrati primitivnim prethodnikom moderne kemije. Posljedi~no, znanstvenici koji su se bavili literaturom iz ove oblasti nisu imali razloga u njoj vidjeti bilo {ta drugo osim najranijih faza kasnijih kemijskih otkri}a. Ovakav jednostrani na~in posmatranja, u najmanjem, zaslu`an je za uzrokovanje nesraza izme|u korpusa tradicionalnog zanatskog iskustva - u pripremi metala, boja i stakla - i o~evidno iracionalnih procedura koje igraju sredi{nju, temeljnu ulogu u alkemiji napose. Kako je taj korpus zanatskog iskustva, znano je, daleko od zanemarljivog, alkemi~arska tvrdoglava privr`enost kemijski besmislenim formulama njihovog magisteriuma ~ini se jo{ osobitijom i za~udnijom. Ljudi olahko zaklju~uju da je neutoljiva glad za pravljenjem zlata izazvala istrajno vjerovanje u gomilu fantasti~nih recepata, koji, vi|eni na ispravan na~in, nisu bili ni{ta drugo do popularna i sujevjerna aplikacija drevne prirodne filozofije; bi}e da su alkemi~ari nastojali, dijelom fizi~kim procedurama, a dijelom magi~nim ~inima, neposredno dosegnuti aristotelijansku materiu prima - zemlju svih stvari.

Izgleda da se nikada nikome nije u~inilo makar nevjerovatnim da se ta i takva navodna vje{tina, uprkos svim svojim ludorijama i obmanama, stolje}ima uspje{no inkorporirala u najrazli~itije kulture Istoka i Zapada. Naprotiv, ljudi su bili naklonjeniji zauzeti stav da je do prije stolje}a i ne{to vi{e, cijelo ~ovje~anstvo sanjalo glupav san, iz kojega se probudilo tek u na{e vrijeme, kao da su ~ovjekove duhovne i intelektualne sposobnosti - njegova mo} razlikovanja stvarnog od nestvarnog - bile predmetom neke biolo{ke evolucije.

Ovakvom vi|enju alkemije suprostavljaju se izvjesna na~ela jedinstva sadr`ana i u samoj alkemiji: opisi Velikog Djela iz mnogih kultura i mnogih stolje}a pokazuju, prihva}enim mno{tvom simbola, odre|ene nepromjenjive te-

61

ZNANOST I DUHOVNOST

meljne pojavne manifestacije koje se ne daju objasniti empirijski. Su{tinski, indijska alkemija je istovjetna sa zapadnom, a kineska, iako smje{tena u potpuno druk~ijem duhovnom ozra~ju i okru`enju, mo`e osvijetliti obje prethodno spomenute. Ako je alkemija bila samo varka i privid, njen na~in izra`avanja izdavao bi se neraspravljivo{}u i glupo{}u u svakoj prilici; ali u stvari, mo`e se uo~iti da ona posjeduje sve znake izvorne tradicije, re}i }emo, organsku i dosljednu - iako ne neophodno sistemati~nu doktrinu, i o~evidan i jasan korpus pravila, koje su uspostavili i istrajno razlagali njeni praktikanti i vje{taci. Stoga, alkemija nije hibrid niti nasumi~an proizvod ljudske historije, nego, naprotiv, predstavlja duboku mogu}nost duha i du{e.

To je tako|er stav samozvane duboke psihologije koja tvrdi da je, u alkemijskom simbolizmu, prona{la potvrdu vlastite teze kolektivne nesvijesti. Prema ovom mi{ljenju, alkemi~ar, u svome sanjala~kom i snolikom traganju, izvodi na svjetlost dana izvjesnu sadr`inu svoje vlastite du{e, prethodno i njemu nepoznatu, i tako, bez svjesne namjere, prouzrokuje odre|eno pomirenje izme|u njegove povr{ne, egoisti~ne, svakodnevne svijesti i neformirane - ali u potrazi za formom - mo}i kolektivne nesvijesti. Ovo pomirenje trebalo bi izgraditi iskustvo unutarnje ispunjenosti, koje posljedi~no zauzima mjesto navodnog alkemi~arskog magisteriuma. Ovaj stav, kao i prethodni, zasnovan je na pretpostavci da je prvobitna alkemi~areva namjera bila da na~ini zlato. Smatralo se da je on uhva}en u zamku u formi ludila ili samoobmane, te zbog toga misli i djeluje kao da je u snu. Ovo obja{njenje posjeduje izvjesnu vjerodostojnost, budu}i da je na jedan na~in u bliskom dodiru sa istinom - da bi je potom smjesta napustilo! Istina je da je duhovna stvarnost, kojoj je rad alkemi~ara neka vrsta inicijacije, ne{to ~ega je po~etnik vi{e ili manje svjestan. To je ne{to skriveno duboko u du{i. Ipak, tajna dubi-

62

na ne smije se pomje{ati sa kaosom takozvane kolektivne nesvijesti - {to se ti~e ovog unekoliko elasti~nog koncepta ima neko precizno zna~enje. Alkemi~arevo vrelo mladosti ni na koji na~in ne izvire iz maglovitog psihi~kog supstrata; ono istje~e iz samoga izvora Duha. Ono je skriveno od alkemi~ara na samom po~etku njegovog rada, ne zbog toga {to je ispod, nego upravo stoga {to je iznad razine njegovog svjesnog mentalnog procesa.

Hipoteza psihologa isparava onoga trena kada se shvati da alkemi~ari nikada nisu bili uhva}eni u bilo kakvu zamku ostvarenja sna pravljenja zlata, te da oni za svojim ciljem nisu tragali poput mjese~ara, ili pasivnom projekcijom nesvjesnog sadr`aja svojih du{a! Naprotiv, oni su slijedili promi{ljen metod, koji je, metalur{kim izrazom vje{tina pretvaranja prostog metala u srebro ili zlato - po op}em priznanju, doveo u zabludu i obmanuo mnoge neinicirane istra`iva~e, iako je napose logi~an, {tavi{e, istinski dubok.

Definiranje alkemije ^injenica je da su mnogi - ako ne svi - alkemi~ari, gajili osobito interesiranje za izvjesne preobrazbe tvari, te je gotovo sigurno da je ve}ina samoukih alkemi~ara, pod izuzetnim utjecajem motiva koje name}e materijalni svijet, Veliko Djelo prihvatila samo i isklju~ivo kao koncepciju preobra`aja prostih metala poput olova i bakra u srebro i zlato, te odatle i najznakovitije poimanje alkemije kao sredstva ovosvjetskog boga}enja. Ali, ~injenice govore da postoje i drugi, daleko zna~ajniji tokovi alkemi~arske misli koji su bitno druk~ije naravi. Pretpostaviti je da je jedan od razloga zbog kojih je alkemija na Zapadu shva}ena i prihva}ena ponajprije kao sredstvo produ`enja `ivota, mogu biti i rukopisi drevnih egipatskih lije~nika i prema kojima je ova vje{tina predstavlja kao rana forma kemije i metalurgije, sa prvim recepturama balzama, boja, mirisnih i kozmeti~kih smje{a, te sredstava za balzamiranje tijela, ali i lijekova za razne bolesti, odakle, mogu}e, i uvjerenje da alkemija krije tajnu trajne, ako ne vje~ne, mladosti. Odatle, nadalje, potje~e i uvjerenje da je alkemija temeljna znanost za dalje izu~avanje prirode, {to dijelom potvr|uju i rani alkemi~ari koji u svojim rukopisima neprestano govore o iskustvu i posmatranju kao klju~evima prirode, te, s druge strane, o svojoj nepobitnoj uvjerenosti o univerzalnom jedinstvu makrokosmosa i mikrokosmosa - vezi koja je u potpunosti vezana za astrologiju.

Alkemijski autori kasnog 16. i ranog 17. stolje}a samu medicinu definiraju kao “traganje za tajnama prirode�, {to je cilj koji je mogu}e ispuniti oslanjanjem na matemati~ka i nadnaravna osjetila.

Uvezivanjem spomenutih pojmova u smislenu cjelinu, jasno je da alkemija uveliko izlazi iz okvira jednostavne prethodnice kemije, odnosno, da je u alkemiji sve manje

BEHAR 99

ZNANOST I DUHOVNOST

onoga {to se smatra naukom u modernim poimanjima tog pojma, a sve vi{e misticizma gotovo u potpunosti stranog post-newtonianskom svijetu. Arapsko poimanje alkemije, umnogome je doprinijelo ovakvom razmi{ljanju, znano{}u brojeva koju su kao svoj doprinos unijeli arapskih alkemi~ari primjenjenom na odnose koli~ina i duljinu trajanja procesa, te samim pojmom al-kimiya; osobito tokom Srednjeg vijeka i doba renesanse, odnosno, prilivom knjiga zaplijenjenih kri`arskim pohodima po Bliskom Istoku, alkemija stje~e izvjesnu dodatnu popularnost, te se njene manifestacije bilje`e {irom Zapadnog svijeta. U to vrijeme ona po~inje funkcionirati kao znanost koja insistira na dvije razine, ovosvjetovnoj i duhovnoj, to jest, naporedo sa poku{ajima pronalaska fizi~kog procesa kojim bi se prosti metali preobrazili u srebro i zlato, primjetna su i nastojanja alkemi~ara u domenu samopro~i{}enja eliminiranjem osnovne tvari ego-svijesti i postizanja zlata prosvjetljenja. U tom smislu, alkemi~ari su bili uvjereni da }e njihovo traganje za istinom o prirodi - op}oj i vlastitoj rezultirati ve}im znanjem o Stvoritelju. Do doba renesanse ve}ina alkemi~ara usvojila je obostruki metod, vjeruju}i da bez duhovnog pro~i{}enja nije mogu} nikakav uspjeh u oblasti preobra`aja metala. Oslonjeni mahom na vlastitu viziju, inspiraciju i unekoliko na tuma~enje drevnih spisa, u cilju usavr{avanja svoje vje{tine, a {tite}i nalaze od neupu}enih koji bi ih, vjerovali su, mogli zloupotrijebiti, svoje su spoznaje radije bilje`ili misterioznim simbolima i alegorijskim tekstom, nego {to su ih prenosili i predavali na javnu upotrebu. To je uzrokovalo povezivanje alkemije sa cijelim dijapazonom ~ak i me|usobno razli~itih tradicionalnih zanata i znanosti, od puke metalurgije, preko medicine i znanosti o prirodi, do astrologije. Postoje izvjesni dokazi da je alkemija, svojim univerzalitetom, povezivala sve te oblasti, te da se u odre|enom vremenu smatrala temeljnim aspektom filozofske misli, ali isto tako, ne na svim mjestima, ili makar ne u isto vrijeme, a niti je na svim prostorima alkemija, makar prakti~no, ako ne definicijski, podrazumjevala isto djelo.

Alkemija, kao forma spekulativne misli (za koju se, me|u ostalim, pretpostavljalo da za cilj ima preobra`aj prostih metala - poput olova i bakra - u srebro i zlato), razvoj u drugom smjeru duguje i{~itavanju tekstova arapskog porijekla o koncepima poimanja svijeta koji korespondiraju astrologiji, odnosno poku{aju povezivanja ~ovjeka i kosmosa i eksploataciji te veze u korist potonjeg, a koji o~evidno korijene imaju u starijim tradicijama. Astrologija, koja se bavi ~ovjekovim odnosom i vezom sa nebeskim tijelima, i alkemija koja se poima znano{}u ovozemaljske prirode, povezive su na na~in shvatanja i prihvatanja utjecaja nebeskih tijela na ovozemaljska doga|anja, ali i pomirenjem da procesi na nebesima i zemlji, kojima ~ovjek svjedo~i ~ak i svojim postojanjem, manifestiraju Volju Svemogu}eg Stvoritelja; drugim rije~ima, ukoliko se pra-

BEHAR 99

vilno shvate i ispravno protuma~e, mogu, na odre|eni na~in, pomo}i pronalasku klju~a po~etka stvaranja, {to je opet, u neposrednoj vezi sa famoznom materiom prima.

Povr{no gledano, kemijski dio alkemije, bar temeljem rukopisa, ~ini se beznadno kompliciranim slijedom uzastopnog i naizmjeni~nog zagrijavanja i hla|enja raznovrsnih mje{avina nejasno ili nedovoljno izri~ito odre|enih materijala, iako se izvjesna jednostavnost, ipak, mo`e nazrijeti ispod vela namjerne kompleksnosti. Metali zlato, srebro, bakar, olovo, `eljezo i kalaj bili su poznati i prije pojave alkemije. Pojavom te~nog metala, `ive, o kojemu postoje pouzdana svjedo~anstva iz 300. p.n.e., nastala je prava mala revolucija u alkemiji. Sumpor, kamen koji gori, nije ni{ta manje zna~ajan, i tako|er ni{ta manje poznat, dijelom kao samorodan, a dijelom kao proizvod metalur{kih procesa. Sjedinjavanje, odnosno mije{anje metala bili su od davnina poznati metalur{ki procesi; isto tako dodaci, poput vitriola (bakarnih ili `eljeznih sulfata), stipsi i klorida sodijuma i amonijuma, kao i arsenikove mje{avine za bojenje metala, te mnogi drugi materijali koje je usvojila alkemija nisu bili ni{ta manje poznati.

Preobra`aj je klju~na rije~ alkemije, a u isto vrijeme i u nekoliko drugih tradicionalnih znanosti, te se stoga, mo`e interpretirati na nekoliko razli~itih na~ina. Mo`e se odnositi na promjene koje su ~isto kemijske prirode, na fiziolo{ke promjene, poput izbavljenja od bolesti i dosezanje zdravlja, zatim na manje vjerovatne preobra`aje iz starosti u mladost, te kona~no iz ovozemaljske ka nadnaravnoj egzistenciji. Alkemijske promjene uvijek su bile usmjerene ka pozitivnom polu promjene odnosno preobra`aja, koje ~ini se, nikada nisu podrazumjevale bilo koju vrstu trajne degradacije, nego samo privremenu - kao dio ili fazu u procesu; alkemija je za cilj uvijek imala velika ljudska dobra, materijalno blagostanje, dugovje~nost i kona~no, besmrtnost, iako daleko od toga da je alkemija

63

ZNANOST I DUHOVNOST

bila jedina znanost koja imala ovakve ciljeve. Isti diskurs prema ljudskom `ivljenju prije nje zauzela je vjera, potom medicina, te sve vrste umjetnosti. Iako se pretpostavlja se da su prvi alkemi~ari bili zanatlije metalurzi koji su bili prvi praktikanti vje{tine preobra`aja metala jednih u druge, iako ne i u zlato, ali njihove teorije ~ine se kao da imaju manje veze sa znano{}u, nego sa autenti~nim vjerskim sistemom, jer su rudari i metalurzi, poput zemljoradnika, nastojali ubrzati normalno zrijenje plodova zemlje, uz magijsko/misti~ko/vjersku vezu sa prirodom. U primitivnim dru{tvima metalurg, ta~nije kova~, naj~e{}e se bio pripadnik okultne vjerske skupine.

Prvi izleti u prirodnu filozofiju, po~eci ne~ega {to bi se moglo navati znanstvenim pristupom, tako|er su prethodili samoj alkemiji. Sistemi pet, gotovo identi~nih osnovnih, temeljnih elemenata ve} postavljeni u Kini, Indiji i Gr~koj, u skladu sa kojima prirodu ~ine suprostavljene, gotovo neprijateljske sile - toplo i hladno, pozitivno i negativno, mu{ko i `ensko na~elo; to jest, izvjestan vid primitivne verzije koncepcije energije. Temeljem istog astrolo{kog naslije|a, filozofi-alkemi~ari-zanatlije prona{li su korespondenciju izme|u elemenata, planeta i metala. Tako, do pojave alkemije kemijsko-metalur{ka znanost- zanat, kao i teorije filozofa prirode ve} su bile dovoljno komplicirane.

S gore navedenim u vezi, problemi ~ak i oko datiranja al-

64

kemi~arskih tekstova, rezultirali su gotovo pipanjem u mraku i u domenu odre|ivanja porijekla alkemije. Najstariji spisi koji se bave metalur{kom vje{tinom i zanatom, kombiniraju mogu}nost promjene osobine i pojavnosti metala sa vitalisti~kim vi|enjem prirode - odnosno, da metali `ive i rastu u zemlji kao {to fetus raste u maj~inoj utrobi. Stoga je, prema alkemi~arskoj zamisli, bilo neophodno realizirati i koliko je mogu}e ubrzati takav proces i u laboratoriji, u cilju, ne samo preobra`aja metala iz jednog u drugi, nego i svo|enje tog preobra`aja na prihvatljivu vremensku jedinicu. Stoga, postoji op}e suglasje da u vezi sa porijeklom alkemije nije dovoljno prou~iti samo rane koncepte poimanja i tuma~enja prirode, nego je potrebno istra`iti i oblast drevnih prakti~nih zanata.

Poku{aj historijsko-predmetno-filozofske kontekstualizacije Historija ove drevne discipline umnogome je povezana sa njenom filozofijom; ona je tajnovita, dijelom zbog svoje prirode, dakle potrebom koja }e uzrokovati i drugi dio, odnosno namjeru. Zbog potrebe, jer se bavila dijelom nevidljivoga svijeta koji je neopaziv ~ulima te ga, stoga, nije mogu}e rije~ima do~arati na razumu prihvatljiv i logi~an na~in. Namjerno, jer bi znanje, za koje su alkemi~ari vjerovali da posjeduju, neupu}eni i zlonamjerni mogli iskoristiti da uni{te svijet. No, pored toga, zapadna alkemija na~elno nudi dva mogu}a smjera razmi{ljanja, preobra`aj prostih metala u zlato, {to se mo`e smatrati kona~nim ciljem u procesu oplemenjivanja i usavr{avanja metala, i vjersko-misti~ku koncepciju regeneracije i podmla|ivanja du{e, odnosno prakti~nu kemijsku vje{tinu preobra`aja metala i misti~ko intuitivnu vje{tinu preobra`aja ljudske du{e. U najmanjem, ova dva smjera razmi{ljanja izrodila su, respektivno, dvije dominiraju}e {kole misli.

Prva, materijalisti~ka, koja je alkemiju smatrala (pred)kemijskom znano{}u ~iji su procesi vremenom postali sinonimima, odnosno alegorijskim terminima religijskog iskustva, i druga, misti~ka, koja je alkemiju smatrala duhovnim procesom u isto vrijeme zakrivanim i razotkrivanim upravom tim (pred)kemi~arskim jezikom. Jedino djelo na Zapadnim jezicima, koje je poku{alo pomiriti dva naizgled sukobljena i suprotna stava, je A. E. Waite: The Secret Tradition of Alchemy. Me|utim, ovo djelo nije, ne samo kona~no, nego ni referentno, jer je, u najmanjem (p)ostavilo veliki broj pitanja o pravoj i istinskoj, ne samo prirodi ili predmetu, nego i samoj su{tini alkemije, na koja ne nudi nikakve odgovore.

Alkemija nema op}enito utvr|ena na~ela koja bez iznimke prihvataju svi alkemi~ari. H. Leistester ka`e: ...alkemijska literatura gr~kih i egipatskih izvora ne nudi nikakvu teorijsku potku ‌ recepurei su u potpunosti prakti~ne prirode. (Leicester, H., The Historical Background of

BEHAR 99

ZNANOST I DUHOVNOST

Chemistry). O metodima ranih alkemi~ara on tvrdi da su, namjerno kaoti~ni, {to neposredno potvr|uju i sami autori alkemi~arskih rukopisa, tvrde}i da su na svaki na~in, namjenski, nastojali zakriti znanje od sviju koji nisu inicirani u tajnu, kako bi sprije~ili nezvane da razumiju i zloupotrijebe ovu Veliku Vje{tinu. Doslovno slije|enje receptura koje se, uzgred, navode u velikom broju rukopisa, po pravilu zavr{ava neuspjehom i dodatnom frustracijom.

U stvari, ve}ina alkemi~ara nikada nije razumjela, ili rije~ima samih alkemi~ara, unijeti se u tekst. Uno{enje u (kon)tekst mogu}e je samo uz pomo}, prakti~nu i duhovnu, starijeg i iskusnijeg alkemi~ara. Dakle, ne smije se zaboraviti da je u karijeri svakog alkemi~ara koji je ustvrdio da je na~inio Kamen, postojala faza koja se mo`e nazvati inicijacijom u tajnu alkemije, (Paringon, J.R., History of Alchemy and Early Chemistry). Odnosno, da je u odre|enoj fazi svoga rada mladi alkemi~ar dolazio do starijeg kolege, koji bi ga procjenjivao, prihvatao ili odbacivao, porede}i ga sa veli~inom i zna~ajem znanja i tajne Djela.

Alkemi~arska djela savremenom ~itatelju izgledaju kao zbirke mra~nih kazivanja, zagonetnih alegorija i naizgled besmislenih poetskih iskaza, koje je su{tinski nemogu}e razumjeti na intelektualnoj razini. Kineski alkemi~ar Tisan T’uing Ch’i ka`e: Jedan, znaj, bijelo se mora uhvatiti za crno. Jer tek tad }e pote}i bo`anska svjetlost. Bijelo je su{tina zlata, a crno osnova vode. Jedan je jedan, bojem. U po~etku je Yin-Yang crn, sa `utim mladicama.

Gospodar pet metala i rije~nih bojnih kola sjevera. Stoga, olovo je crno izvana, ali ime zlatne cvjetove u u svojim njedrima. (Partington, J.R., Ancient Chinese Treatise on Alchemy). Ova vrsta deskriptivne proze prili~no je uobi~ajen na~in pisanja alkemi~arskih djela, {to potvr|uje drugi izvor, sa drugog kraja svijeta, u kojemu Grk Morienas pi{e: Stari, nisu nazivali stvari koje se ti~u ove znanosti njihovim pravim imenima, nego su, kao {to nam je poznato, okoli{ili, kako bi zbunili budale. (Stavenhagen, L., A Testament of Alchemy).

Alkemi~ara napose, bilo je mnogo vrsta, kao i boja duge koje se sve me|usobno razlikuju po zna~aju i simbolizmu; na jednom kraju spektra su varalice i {arlatani, koji su navodno poznavanje Bo`anske Vje{tine/Umjetnosti koristili kao sredstvo ostvarenja ovozemaljskih interesa, boga}enja i slave; na drugom kraju istog spektra stajali su istinski posve}enici prave, misti~ke alkemije, a izme|u te dvije krajnosti mnogo razli~itih ljudi ~ije namjere su u nekim slu~ajevima bile po{tene, ali znanje oskudno i nedovoljno za razumjevanje prave, istinske prirode alkemije.

Sa gotovo istim problemom se suo~ava i savremeni ~ovjek u poku{aju da razumije alkemi~ara o ~emu John Hopkins ka`e: …sve na{e te{ko}e u poku{aju razumjevanja alkemi~ara ishode iz na{e sklonosti da ih poimamo na{im racionalnim, znanstveni~kim umovima, a njihova filozofija ne samo da nije znanstvena, nego je transcen-

BEHAR 99

dentalni idealizam. (Hopkins, A.J., Alchemy, Child of Greek Philosophy).

Dakle, kako pojmiti ne{to {to u razli~itih kulturama i vremenima ima druk~ije tkanje, ali sli~nu ili gotovo istu tradicionalnu potku, kako otklju~ati tekstove koji govore o drevnoj potrazi za vje~nim, za koje je ve}ina odavno izgubila klju~eve, kako shvatiti ne{to o ~emu se ne u~i u {koli … {to je potpuna i visoko razvijena disciplina … ekvivalent velikih duhovnih disciplina o kojima se govori samo legendama. (De Rola, S.K., Alchemy. The Secret Art).

Od 4. stolje}a p.n.e. do 6. stolje}a n.e. - kineska alkemija Kina definitivno nije zemlja porijekla alkemije, ali se prema sa~uvanim pokazateljima - ~ini da su kineski izvori i dokazi ne{to stariji nego u drugim dijelovima svijeta.

Kineska alkemija bila je povezana sa djelatno{}u koja je starija i od metalurgije, naime medicinom. Vjerovanje u fizi~ku besmrtnost u ovom dijelu svijeta ~ini se se`e u 8. stolje}e, a vjerovanje u mogu}nost dosezanja tog ideala kori{tenjem medicinskih pripravaka u 4. stolje}e p.n.e., dok We Po Panic (u. 121. n.e.), koji slovi za oca kineske alkemije, pi{e raspravu pod nazivom Ts’an T’ung Ch’i

65

ZNANOST I DUHOVNOST

(Partington, J.R., Ancient Chinese Treatise on Alchemy) o piluli besmrtnosti, magi~nom lijeku, eliksiru `ivota, pitkom zlatu (koje bi bilo rastvor tog nehr|aju}eg metala), o kojemu se prvi put po~inje govoriti u 1. stolje}u p.n.e. - mnogo stolje}a prije prvog spomena sli~nog napitka na Zapadu.

Iako najvjerovatnije nekineskog porijekla i sa o~evidnim nekineskim utjecajima (osobito indijskim), nastanak alkemije u Kini izgleda kao autenti~no doma}e djelo, koje se pojavilo u vrijeme politi~kih nereda, (izme|u 5. i 3. stolje}a p.n.e.), u bliskoj vezi sa taoizmom - vjerskim sistemom, misti~kom religijom koju je u 6. stolje}u p.n.e. utemeljio mudrac Lao Tzu i njenim svetim spisom Tao Te Ching. Taoisti koji su, u pore|enju sa preovla|uju}im konfu~ijanizmom, bili samo grupa autsajdera - uz misti~ku doktrinu kakva je alkemija ubrzo nakon pojave nakalemljeni su na taoisti~ki kanon. Najstarija poznata kineska rasprava o alkemiji, Chou-i ts’an t’ung ch’i (Komentar ^inga), je apokrifna interpretacija Tao Te Chinga, drevni klasik kojeg su konfu~ijanci duboko po{tovali, koji povezuje alkemiju sa misti~kom matematikom 64 heksagrama (oblik od {est linija koji se koristio za proricanje). Njihova neposredna veza je slaba, ali u njemu se po prvi put spominju materijali i kemijski procesi i procedure. Prvi poznat kineski alkemi~ar je Ko Hung (283.- 343. n.e.), ~ija knjiga Paop’u-tzu ({to je u stvari pseudonim samog Ko Hunga) ima dva poglavlja nejasnih recepata za spravljanje eliksira, uglavnom temeljem `ive ili arseni~kih spojeva. Najpo-

66

znatija knjiga iz ovog domena je Tan chin yao ch’eh (Velike tajne alkemije), ~ije autorstvo se pripisuje Sun Ssu-miaou (581.poslije 673. n.e.). Radi se o prakti~noj raspravi o spravljanju eliksira za postizanje besmrtnosti, uz dodatak od nekoliko vrlo osobitih lijekova te proizvodnju dragog kamenja.

O kineskoj alkemiji mo`da ponajbolje govori zbirka tekstova poznata pod nazivom Y’n chi ch’i ch’ien (Sedam plo~a u mra~noj torbi), koje je datirano u 1023. godinu n.e., iako se radi, da ponovimo, o zbirci ili izboru iz starijih izvora.

Iako je izvjesna sli~nost izme|u materijala koje su alkemi~ari u Kini, Indiji i na Zapadu koristili vi{e nego o~evidna, kineska alkemija razlikuje se od Zapadne po svome cilju. Dok je na Zapadu alkemi~ar ~ini se, vi{e zainteresiranim za pronalazak ili otkrivanje procedure proizvodnje zlata i eliksira besmrtnosti, nijedan od tih ciljeva ne ~ini se da je posebno zanimao kinesku alkemiju. Prili~no konzistentna, uz veoma male kontroverze koje su se odnosile gotovo isklju~ivo na precizan sastav, te u mnogo ve}oj mjeri na naziv eliksira (kojih je nabrojano preko 1,000), kineska alkemija se gotovo u potpunosti razlikuje od Zapadne gdje su sukobi nastajali na gotovo svakoj razini. Na primjer, dok su se Zapadni alkemi~ari sporili u vezi sa prirodom sastava, biljni ili kemijski (to jest, mineralni), u Kini su minerali uvijek bili prihva}eni kao punopravan sastojak gotovo svih lijekova; U Europi su postojale dvije struje me|u alkemi~arima: oni koji su favorizirali proizvodnju zlata s jedne, i oni koji su medicinu (odnosno otkri}e lijeka protiv starenja i smrti) vidjeli kao primarni cilj. Kinezi su uvijek bili naklonjeni potonjem cilju. Kineska alkemija je uvijek slijedila vlastiti put. Na Zapadu se, istina, ponajvi{e zbog brojnih vjerskih obe}anja besmrtnosti u jednoj ili drugoj dimenziji, od alkemije nikada nije o~ekivalo pronalazak ~udesnog lijeka. Nedostatak takve vrste obe}anja u kineskim religijskim sistemima, ostavljao je otvoren put alkemiji. Ozbiljno oslanjanje na medicinske eliksire, koji su u razli~itim omjerima bili i otrovni, upu}ivalo je alkemi~are na neprestano nastojanje umanjenja djelovanja otrovnih supstancija, variranjem sastojaka ili kemijskim manipulacijama, me|utim, stoji ~injenica da je nekolicina kineskih careva umrla trovanjem eliksirom.

Kako alkemija nije ponudila nijedan od dva tra`ena lijeka, te brojnim smrtima, ali i nakon {to su Kinezi prihvatili Budizam, koji je nudio mnogo bezopasniji na~in za postizanje besmrtnosti, alkemija u Kini lagahno tone u zaborav, dok su europski proizvo|a~i zlata pre`ivjeli dugo nakon {to je alkemija u Kini u potpunosti nestala.

BEHAR 99

ZNANOST I DUHOVNOST

Helenisti~ka alkemija Veliki broj tekstova potvr|uju postojanje proto-alkemi~arske literature i na drevnom Bliskom Istoku. Zapisi sa dvije glinene plo~e koje potje~u iz babilonijanskog perioda, iz 13. stolje}a p.n.e., a koji su, prema svemu sude}i prijepisi jo{ starijih, mogu}e, iako ne neophodno, samog izvornika, opisuju proizvodnju srebra iz mje{avine bakar-bronza. Ovi zapisi zanimljivi su po dva osnova: prvi, jer sadr`e svojevrstan recept te opis rituala i procesa, a drugi jer insistiraju na tajnosti, {to su teme sa kojima }e se kasnija alkemija ponaj~e{}e susretati i o oko kojih }e se voditi naj`e{}e i najbrojnije rasprave. Zapadnu alkemiju je mogu}e povezati sa samim po~ecima helenisti~kog perioda (oko 300. p.n.e. - 300. n.e.), iako se kao najraniji autenti~ni alkemi~ar pojavljuje Zosimos iz Panopolisa (Egipat), koji je `ivio potkraj tog perioda. On je jedan od 40 autora koji se pojavljuju u pregledu alkemi~arskih djela na~injenom u Bizantinumu (Constantinopolis) u 7. ili 8. stolje}u n.e., po rukopisima iz Venecije i Pariza. Synesius, posljednji spomenuti autor, `ivio je u Bizantinumu u 4. stolje}u n.e., dok je kao najraniji imenovan Democritus, identificiran kao Bolos iz Mendesa, helenizirani Egip}anin koji je `ivio u oblasti delte Nila, oko 200. p.n.e. Njemu se pripisuje djelo Physica et mystica, neka vrsta zbirke receptura boja i na~ina bojenja, ali na~elno za proizvodnju zlata i srebra.

Recepture su ispisane nejasnim jezikom, sa maglovitim uputama na gr~ke teorije elemenata i astrolo{ke teorije, pri ~emu se ve}ina zavr{ava rije~ima: Jedna priroda u`iva u drugoj prirodi; jedna priroda nadvladava drugu prirodu; jedna priroda vlada drugom prirodom, koje u~enjaci povezuju sa Magima, zoroastrijanskim sve}enicima, stoi~kim panteizmom, ili sa gr~kim filozofom iz 4. stolje}a p.n.e., Aristotelom.

Za razumjevanje Aristotelove filozofije su{tinskog jedinstva tvari i njene te`nje ka savr{enstvu, neophodno je ponajprije odbaciti sve moderne, osnovne, temeljne koncepcije poput atoma, kemijskih elemenata i ~istih supstancija. Rani alkemi~ari preuzeli su Aristotelove teorije o tvari i promjeni, Tvari i Formi, i inkorporirali ih u vlastitu znanost. Sumpor i `eljezo, na primjer, koji su, prema modernoj nauci, razli~ite vrste tvari, ali za Aristotela i alkemi~are oni su ista tvar odre|ena druk~ijom formom. Ista teorija na primjeru Apolonove bronzane statue, bronza je Tvar a Apolon Forma, ali u samoj bronzi, zemlja i voda su Tvar, a uzrok osobina bronze je Forma. Jo{ jedna bitna zna~ajka Aristotelovog i alkemi~arskog poimanja tvari je da to nije ne{to {to je mogu}e vidjeti ili osjetiti bilo kojim ~ulom.

BEHAR 99

Svijet, na primjer, materijalni svijet, sastoji se od pet osnovnih elemenata, zemlje, zraka, vatre, vode i etera.

Potonji element je materia prima, stvar ogromnog potencijaliteta i malog kvantiteta, element od kojega su na~injene sve stvari u ovome svijetu, svojevrstan klju~ filozofskog kamena (Lapis Philosophorum), kojim je mogu} preobra`aj mnogo ve}e koli~ine prostog metala u srebro i zlato, i koji ima neuporedivu mo} izlje~enja ljudskog tijela, odnosno i kona~no, usavr{avanja svih stvari do krajnjih mogu}nosti njihove vrste.

Godine 1828. u Tebi (Egipat) nabavljena je zbirka papirusnih rukopisa ispisanih gr~kim jezikom koja je podijeljena izme|u biblioteka u Leydenu (Holandija) i Stockholmu ([vedska), (Leidensko- stockholmski papirus) a gotovo pola stolje}a kasnije me|u njima }e biti otkrivena rasprava vrlo sli~na spomenutoj Physica et mystica Bolosa Democritosa iz Mendesa. Ona se razlikovala samo po naknadnim stilskim uljep{anjima i potvrdom da proizvodi nekih, od oko 300 receptura, nude na~ine opona{anja izgleda ili karakteristika plemenitih metala, naime zlata i srebra, odnosno da se radi o pozlati i posrebrivanju {to ukazuje da su se kasniji alkemi~ari u mnogome okoristili tradicijom zanatske obrade metala. Me|utim, misti~ki, ili makar nejasni dijelovi njegovoga djela postali su predmetom istra`ivanja helenisti~kih alkemi~ara kasne antike, koji }e Democritosa proglasiti mudracem velikog znanja i autoriteta, a njegovo djelo skrivenom vezom izme|u metalurgije kao zanata i aleksandrijske alkemije kao autenti~ne vje{tine. O~evidno je, zaklju~uju u~enjaci, da se radi o logi~kom i prakti~nom nastavku djela Physica et mystica, koje je nastalo rukama nekog ko je recepture prethodnog, izvornog djela probao ostvariti u praksi. ^injenica je, pak, da je arheologija otkrila metalne objekte koji su bili obojeni zlatom ili srebrom, {to je izazvalo nemalu nervozu, ali ipak ponajvi{e direktora velikih svjetskih muzeja koji su vjerovali da su njihove kolekcije vrijednije, materijalno, nego {to one i zaista jesu.

Godine 292. rimski imperator Diocletian, rukovo|en isklju~ivo politi~kim raz-

67

ZNANOST I DUHOVNOST

lozima (mogu}no{}u proizvodnje zlata, ja~anja Egipta i slabljenja Rima), zapovjedit }e progon svih praktikanata Velikog Djela iz Egipta, te spaljivanje svih njihovih spisa.

Nakon ovog ukaza historija alkemije je unekoliko upitna i svedena na pretpostavke. Nakon izgona iz Aleksandrije, pretpostavlja se, mnogi alkemi~ari su se preselili na Srednji Istok, priklanjaju}i se intelektualnim sredi{tima Perzije, Sirije i Bizantinuma. Najstariji prijepis stare doktrine je rukopis Sv. Marka iz Venecije, koji potje~e iz 10. ili 11. stolje}a n.e., i koji je sa~uvan u Parizu, te tako bio dostupan prijevodu i komentaru Narcellin Berthelot (Lea Origines N L Alchimie, 1885.). Prema Berthelotovoj, glavni alkemi~arski autori ranih gr~kih rukopisa bili su Democritus u 1., Synesius u 2., Zosimos u 3. i Olympiedorus i Stephanus 5. i 7. stolje}u, respektivno.

Najraniji pravi alkemi~arski tekstovi na gr~kom jeziku, koji potje~u sa kraja 3. stolje}a n.e., u neposrednoj su vezi sa ranijim praktikantskom tradicijom kao i sa aktualnom filozofskom i religijskom misli. Iako je Democritus jedan od najhvaljenijih i naj~e{}e spominjanih i komentiranih autora u Venecijansko-pari{kim rukopisu, samo Zosimos pokazuje {ta je alkemija postala poslije Bolosa iz Mendesa i koji svojim djelom povezuje ove alkemi~arske tekstove sa djelom Bolosa Democritosa. Njegova teorija je, u usporedbi sa ostalim, vrlo rje~ita i slikovito obra|ena, od rasprave o “mije{anju voda, kretanja, rasta, utjelovljenja i rastjelovljenja, izvla~enju duhova iz tijela i vezivanju duhova za tijela�.

Prosti metali se u njegovom uputstvu oplemenjuju ubijanjem i uskrsavanjem, a njegova tehnika je puna destiliranja i sublimiranja i djeluje kao da je opsjednut duhovima. Sa procesnog, odnosno proceduralnog aspekta, potonji rad ukazuje da je destilacijsko- sublimacijski proces - koji }e se, uzgred, kao primarni zadr`ati do renesansnog doba ve} bio osnovna karakteristika alkemijskih receptura. U ovim aleksandrijanskim tekstovima, objedinjuje se teorija i praksa i otvoreno govori o preobra`aju, konceptu koji polu~uje raznolik uspjeh kojega opisuje promjenom boje kao pokazatelja napretka, od crne do bijele, te od `ute ka ljubi~astoj, ~ije se faze povezuju sa etapama promjene od kaoti~ne i nedefinirane materie prima do metali~kog savr{enstva, kada se ljubi~asta boja mijenja u crvenu. Za ova postignu}a Zosimos priznanje odaje izvjesnoj Mariji ~esto je naziva samo Jevrejka - ~iji tekstovi predstavljaju

68

vjerovatno jedini `ivi opis izgleda laboratorijske opreme i sadr`aju same laboratorije aleksandrijskih alkemi~ara, te Agathodaimonu, {to je vjerovatno pseudonim. Iako se ne spominje u Venecijansko-pari{kim rukopisima, osim u Zosimosovim uputama, 1953. pojavila se rasprava koja se pripisuje Agathodaimonu. Osim zanimanja za boje, Zosimos tako|er pokazuje i da se alkemijska teorija po~ela zanimati za ideju da postoji supstancija koja je u stanju `eljeni preobra`aj izazvati trenutno, magi~no ili, rje~nikom modernih kemi~ara, kataliti~ki. On ju je zvao tinktura i spominje ih najmanje nekoliko. Ponekad o njoj govori kao o prahu (xenon), {to }e u prijevodu sa arapskog (al-iksir) na latinski postati poznato kao eliksir, i kona~no kao filozofski kamen, kamen koji nije kamen, kako su alkemi~ari obi~avali govoriti. Ova doktrina preobra`uju}eg agensa nije u potpunosti spekulativne prirode nego je u mnogim slu~ajevima potkrijepljena prakti~nim dokazima. Sastav eliksira je prili~no jasan, ali metod ujedinjavanja njegovih sastavnih dijelova ili njegova upotreba pri proizvodnji zlata, ba{ i nije: Precizne upute za spravljanje mnogih supstancija koje vode kona~noj sintezi eliksira, ponekad nedovoljno dosljedne i razumljive u su{tinskim pojmovima, mije{ane uz ekstravagantne tvrdnje o obimnim kemi~arskim iskustvima, pobu|uju interesiranje jednostavnijim dijelovima ali i zbunjuju odnosno obeshrabruju nemogu}no{}u uspjeha. (Read, J., Prelude to Chemistry). U svakom slu~aju postoje upute da se o istom pojmu govori i kao o lijeku koji lije~i proste ili bolesne metale, opet samo na korak do lijeka za ljudske bolesti. Nakon {to je cilj alkemije postao ljudski spas, materijalni sastav eliksira postao je manje zna~ajan nego invokacija koja je pratila njegovu proizvodnju. Rana literatura, prema Holmyardu, ne sadr`i nikakve povezuju}e teorije. Ono {to nudi su najbizarnije gnosti~ke teorije pomije{ane sa kemijskim ~injenicama, estati~kim vizijama, opisima aparature, i uputama ~itatelju da tajnu mora sakriti od prostih ljudi. (Holmyard, E.J. Makers of Chemistry).

Rane usporedbe ~ovjeka i prirode, u predsokratovskim djelima i Platonovom Timaeusu, potakle su i zanimanje za odnos i vezu mikrokosmosa i makrokosmosa, te sistem posredni~kih bi}a i pneume, koji su zagovarali Stoici, neoplatonisti i drugi u cilju povezivanja dva svijeta, izrodit }e doktrinu koja }e imati ogroman utjecaj na alkemi~arsku misao 17. stolje}a. Jednak zna~aj na razvoj ove misli ima

BEHAR 99

ZNANOST I DUHOVNOST

i duga prethistorija razmi{ljanja o Stvaranju, {to je filozofe sa zanimanjem za Stvaranje i Prirodu neumitno vodilo postavljanju pitanja porijekla elemenata i mogu}nosti materie prima, a {to su u stvari dvije osnovne premise na kojima }e kasniji alkemi~ari uspostavljati svoje, vlastite koncepte. Aristotel najprije ukratko izla`e mi{ljenja svojih prethodnika, a potom ih u Metafizici nedvojbeno pobija i odbacuje, {to unekoliko pokazuje na zna~aj koji i on pridaje ovoj temi. Aristotel prihvata ~etiri empedokleanska elementa (zemlja, zrak, voda i vatra), sa njihovim pripadaju}im osobinama i osobenostima, vjeruju}i da su oni oni uzajamno preobrazivi. Nastanak elemenata znakovit je dio i Platonovog Timaeusa, koji temi pristupa sa matematskog aspekta, a za alkemi~are kasne antike pod zna~ajnim utjecajem neo-platonizma, gnostike i kr{}anstva, navodi pripisani Hermesu Trismegistosu, bili su podjednako zna~ajni. Tokom 16. i 17. stolje}a alkemi~arski autori jo{ uvijek su se oslanjali na elemente, pri odbrani ili napadu na bilo koji drugi sistem.

Iako su ova djela iz 3. odnosno 4. stolje}a uglavnom zbirke prakti~nih receptura kako sastojaka tako i procesa, iz kojih je mogu}e izdvojiti neke segmente ~isto znanstvenih informacija, u njima je ipak primjetna religijska aura to jest komponenta koja }e obilje`iti alkemi~arsko djelo do danas tajnost i misticizam, odnosno, alegori~ni snovi|enjski iskazi i nejasna uloga duhova u preobra`aju tvari, zatim smrt i uskrsnu}e. Osim toga, Stephanosova (oko 610.- 41.) djela puna su molitvi i zazivanja, tako da je lahko ste}i dojam da su ovi alkemi~ari imali malo veze sa laboratorijom. Zanimljivo je da je upravo djelo ovog autora imalo veliku upotrebu i utjecaj na kasnije alkemi~are, kao uzor i predmet komentara. Me|utim, aleksandrijska alkemija nije dugo bila jedina tradicija na koju su se oslanjali alkemi~ari, jer su uskoro svi temeljni, referentni tekstovi de{ifrirani i inicirali nastanak novih. Premda Plinije (Pliny) i Dioscorides govore o mineralnim supstancijama koje bi mogle imati terapeutsku upotrebu i vjerovatno korist, helenisti~ki alkemi~arski tekstovi ne ukazuju ni na kakvo zanimanje alkemi~ara za farmakologiju odnosno farmakolo{ku kemiju, za razliku od razvoja alkemije u Kini i Indiji, na koju je o~evidno utjecalo jako kinesko vjerovanje - i ne samo kinesko - u fizi~ku besmrtnost, u neposrednoj i bliskoj vezi sa taoisti~kom misli. Sude}i po materijalnim dokazima koncept dugovje~nosti odnosno besmrtnosti dugo je ostao osnovnim ciljem kemijske proizvodnje

BEHAR 99

lijekova i eliksira, {to neposredno potvr|uje i djelo Nei P’ien, autora Ko Hunga (oko 320. n.e.), koje }e postati standardni kineski tekst iz ove oblasti. U ovome djelu, istina, postoje i odre|eni dijelovi koji govore o preobra`aju metala i eliksiru `ivota, ali je njihova upotreba usmjerena isklju~ivo ka otkrivanju sredstva za postizanje dugog `ivota i besmrtnosti. Kineska alkemija, koja se po spominjanju analogije makrokosmos-mikrokosmos, kao i naporedom razvoju ezoteri~koh i egzoteri~kog pristupa problemu, mo`e porediti sa aleksandrijskom alkemijom, iako su kineski alkemi~ari tragali za pitkim a aleksandrijska za ~vrstim zlatom, obje tradicije pokazuju i znakovito zanimanje za unutarnjim usavr{avanjem du{e.

Gr~ka alkemija teorijski i prakti~no objedinjava kinesku i indijsku, s tom razlikom da se kao cilj pojavljuje proizvodnja zlata, {to ukazuje na njenu su{tinsku razliku od svojih prethodnica.

Indijska alkemija Najstariji indijski (hinduisti~ki) sveti spis, Vede, koji alkemiju smje{ta unatrag i nekih 5000 godina p.n.e., sadr`i iste alkemi~arske naznake koje se mogu prona}i i u kineskim izvorima, odnosno maglovite upute na vezu izme|u zlata i dugog `ivota. @iva, ~ija je uloga u alkemiji nezamjenjiva, a koju prvi put spominje u 4. ili 3. stolje}u p.n.e. Arthasastra, u isto vrijeme spominje se i u Kini i na Zapadu, dokazi o ideji preobra`aja prostih metala u zlato u budisti~kim tekstovima pojavljuju se u periodu od 2. do 5. stolje}a n.e., gotovo naporedo sa prvim takvim idejama na Zapadu. Kako je Aleksandar Veliki Indiju osvojio 325. p.n.e., postoji mogu}nost da je upravo u tom periodu do{lo do razmjene ideja, u jednom ili drugom smjeru.

Tako|er je mogu}e da je alkemija lijekova, pa i protiv smrti, u Indiju do{la iz Kine ili obratno; u svakom slu~aju, proizvodnja zlata bila je sekundarnog, a lije~enje primarnog zna~aja, u objema kulturama. Kao i u Kini i na Zapadu, alkemija u Indiji povezivana je sa vjerskim misticizmom, ali mnogo kasnije - ne prije pojave Tantrizma (ezoteri~nog, okultnog, meditativno-religijskog sistema), oko 1100-1300. n.e. Tek Tantrizmu se duguju pisana djela ~isto alkemi~arske prirode, poput Rasarnava (Rasprave o metalskim pripravcima) iz 12. stolje}a.

Iz najranijih indijskih rasprava o prirodnoj filozofiji, koji potje~u iz 5-3. stolje}a p.n.e., o~evidno je da su sve teorije prirode bile utemeljene na koncepciji materijalnih ele-

69

ZNANOST I DUHOVNOST

menata (vatra, vjetar, voda, zemlja, i eter), vitalizmu (o`ivljenim atomima) i dualizmu ljubav-mr`nja, odnosno akcija i reakcija. Alkemi~ari su bojili metale, povremeno ~ak dobijali i zlato, ali su tome pridavali malo pa`nje. Njihovih {est metala (zlato, srebro, kalaj, `eljezo, olovo i bakar), svaki napose sa vlastitom daljom podjelom (pet vrsta zlata‌), ubijani su (to jest, korodirani), a ne uskrsavani, kako je to bio obi~aj na Zapadu, u cilju pronalaska lijekova, odakle potje~e i tajna `ivinog znanja kao dio tantri~kih obi~aja, iako je `iva imala manji zna~aj nego u Kini.

U Indiji Atharva Veda pisana sanskritom, (oko 8. stolje}a p.n.e.) govori o upotrebi zlata u cilju produ`enja `ivota, i to nipo{to nije jedini tekst koji govori o toj temi, dok budisti~ki tekstovi od 2. do 5. stolje}a n.e., raspravljaju o preobra`aju prostih metala u zlato, uz pomo} sokova biljnog i mineralnog porijekla. Jedan tantri~ki - hatha yoga tekst pokazuje isti trend koji je o~evidan u kineskim i gr~kim izvorima, osim {to se u ovom slu~aju koristi leksika koja ukazuje na izvjesno podvrgavanje smrti, te naknadnom uskrsnu}u, {to se kod metala o~ituje savr{enstvom zlata, a kod ljudi, sli~nim razdvajanjem duha od proste i grube tvari, posti`e se potpunost li~nosti i beskona~no produ`ava mladost.

Od 7. do 11. stolje}a n.e. - arapska alkemija Arapska alkemija nije ni{ta manje tajanstvena od gr~ke, makar po pitanju svoga porijekla, iako postoje naznake da je ono ~ak potpuno razli~ito. Od 640. godine, otkada se bilje`i znakovit razvoj znanosti u u~enja u izuzetno bogatom islamskom svijetu, za raziku od neuporedivo siroma{nije Europe. U to vrijeme, vjerovatno najpoznatiji prevodilac ogromnog korpusa knjiga Hunejn ibn Ishak (p.

876.), prenosi gr~ke rukopise o medicini i znanosti iz Sirije, Egipta i Male Azije, u Bagdad.

Sli~nosti izme|u kineske i indijske alkemije ukazivale su na mogu}e zajedni~ko po~elo ili makar na uzajamni prijenos koncepata, na {to je ukazivalo i nekoliko savremenih otkri}a. Ishodi{te islamske alkemije bilo je unekoliko lak{e otkriti. Predaja, naime legenda tvrdi da je Halid ibn Jezid (p. 704.) bio prvi muslimanski alkemi~ar, ~iji je u~itelj

70

bio izvjesni Morienos, u~enik ~uvenog Stephanosa iz Aleksandrije. Iako je malo vjerovatno}e da je ova pri~a istinita, jak gr~ki utjecaj na islamsku alkemiju ukazuje u najmanjem na kori{tenje izvjesnih (ili svih) aleksandrijskih izvora i pozivanja na gr~ke filozofske koncepte. Muslimanski prevodioci nisu se zadr`ali samo na prijevodima klasi~nih djela istaknutih li~nosti gr~ke filozofije i uop}e civilizacije poput Aristotela, Galena i Ptolemeja, nego su uklju~ivali i spominjane Zosimosa, Bolosa Democritosa i Stephanosa.

Po{tovanje koje su gr~ki alkemi~ari gajili prema djelu Physica et mystica Arapi su posvetili Smaragdnoj plo~i Hermesa Trismegistosa, ~uvenog helenisti~kog autora brojnih alkemijskih, okultnih i teolo{kih djela. Sam po~etak Plo~e, Ono {to je ponad poput onoga {to ispod je, a ono {to je dolje poput onoga {to gore je... je kratko, teorijsko, astrolo{ko i misti~no. Hermes Trostrukoveliki (Trismegistos), gr~ka je verzija egipatskog bo`anstva Thotha i pretpostavljeni utemeljitelj astrolo{ke filozofije koja se prvi put pojavljuje 150. p.n.e. Smaragdna plo~a, me|utim, samo je dio ve}eg djela naslovljenog Knjiga Tajne Stvaranja, koja postoji u latinskim i arapskim rukopisima, koju je islamski alkemi~ar ar-Razi napisao za vrijeme vladavine abasidskog halife al-Ma’muna (813.-833.), iako se pripisuje ranijem autoru, iz 1. stolje}a n.e., paganskom mistiku Apolloniusu iz Tyane. On, li~no, spominje se u nekim biografskim djelima u kojima nema ni rije~i o alkemiji, ali ni Smaragdna plo~a niti ostatak Knjige Tajne Stvaranja ni jednom rje~ju ne spominju ovu vje{tinu. S druge strane, njihove teorije o prirodi nose neizbrisiv alkemi~arski pe~at, te je ~injenica da se u ovom slu~aju radi o knjizi koja za arapske alkemi~are ima neprocjenjiv zna~aj.

Neki u~enjaci skloni su porijeklo arapske alkemije vezati za zapadno-azijske {kole, a porijeklo gr~ke alkemije izvla~iti iz egipatskih {kola. Koliko je do sada poznato, arapska alkemija vezana je za sirijski grad Harran, koji je izgleda bio riznica i vrelo alkemi~arske vje{tine, te nije isklju~eno da destilacijska ideologija kao i njen najpoznatiji predstavnici Marija i Agathodaimon, u stvari potje~u iz Harrana, iz kojega su migrirali u Aleksandriju i tu inkorporirani u Zosimosovu alkemiju. Arapski alkemi~ari ~ini se da su bili ~ak i vi{e zainteresirani za proizvodnju zlata nego njihove gr~ke kolege. Vjerovatno najve}i arapski alkemi~ar bio je spomenuti ar-Razi (oko 850.-923.), ljekar, Perzijanac, koji je `ivio u Bagdadu; naj~uveniji je svakako bio Ebu Musa D`abir ibn Hajjan, kojemu se sada pripisuje autorstvo zbirke Ilegalnih spisa nastalih u Bagdadu, nakon teolo{kog protivljenja napretku znanosti. Postoje brojne i bezmalo fantasti~ne pri~e o ovom geniju islamske znanosti i kulture, ~iji se utjecaj u islamskoj civilizaciji na razli~ite oblasti javnog i znanstvenog

BEHAR 99

ZNANOST I DUHOVNOST

`ivota mo`e porediti sa utjecajem koje je Aristotelovo djelo imalo na kasnu europsku misao. Njegova djela su obimna, brojna, te prema Richardu Russellu (1678.), njegov stil je stil pravog umjetnika, jer u njegovome pisanju nema tautologija, nema okoli{anja ili isprazne pri~e; naprotiv, on poput dobrog u~itelja, podu~ava i ne zbunjuje svoga u~enika.

Jo{ jedna velika li~nost, ~ije je djelo imalo neuporediv utjecaj na prou~avanje alkemije u Perziji, je Ebu Bala Muhamned b. Zekerija ar-Razi (latinizirano Rhazes, 860.925.), realista i prakti~ar, ro|en u zlatnom dobu arapske znanosti, u Bagdadu je zavr{io medicinske znanosti u dobi dok je jo{ bio tinejd`er. Obim i brojnost njegovih djela mo`e se porediti sa utjecajem koji su ona imala na islamsko mi{ljenje u ovoj oblasti. Ar-Razijevo djelo sukladno je prirodi svoga autora. On govori o dimenzijama laboratorijske opreme, detaljno opisuje proceduru i proces koji se odvija u laboratoriju, potom opisuje veliki broj potrebni agenasa i reagenasa i kona~no - klasificira na animalne, mineralne, biljne i derivativne, te dodatno na tijela (metale), kamenje, vitriole, borakse, soli i duhove, u posljednju kategoriju svrstavaju}i vitalne (i sublimiraju}e) materijale, poput `ive i sumpora. Ar-Razi i d`abirijanski autori i praktikanti, sude}i na osnovu njihovih djela, uistinu su poku{avali na~initi zlato kataliti~kim djelovanjem eliksira, jer ar-Razijevo pisanje predstavlja apogej arapske alkemije, u tolikoj mjeri da istra`itelji alkemije nemaju gotovo nikakvih dokaza o kasnijoj reorijentaciji alkemije ka misti~kim ili kvazi-religijskim ciljevima, niti o bilo kakvom okretanju medicini, koja se razvijala zasebnim, odvojenim tokom. Me|utim, u arapskoj medicini postoji tendencija koja stavlja ve}i naglasak na mineralne lijekove, nau{trb biljnih, koji su predstavljali osnovu medicine gr~kih i arapskih prethodnika, {to je rezultiralo farmakologijom, ne eliksira, nego osobitih ljekovitih supstancija neorganskog porijekla i veoma sli~nih ar-Razijevim eliksirima. Ovu farmakologiju je u Europu donio Konstantin (Constantine) Afrikanac, (musliman obrazovan u Bagdadu, koji je umro 1087. kao kr{}anski isposnik u Monte Cassinu, Italija), te gotovo u isto vrijeme u [paniji odakle je proslije|ena u latinsku Europu zajedno sa velikim korpusom alkemi~arskih spisa, koji su tokom 12. stolje}a prevedeni na latinski jezik.

Za Ebu’l-Kasima al-Irakija, (p. 1200.), bi se moglo re}i da je jedan od utjecajnijih muslimanskih alkemi~arskih autora. Njegov utjecaj, istina, nije tako velik kao kod prva dva spomenuta autoriteta, me|utim, njegova djela, ako se mo`e re}i, upotpunjavaju ili u velikoj mjeri doprinose djelu ar-Razija i Ibn Hajjana, kako u domenu teorije tako i u domenu prakti~nih receptura.

Islamska alkemija osobita je kako po svome teoretskom tako i prakti~nom doprinosu historiji alkemije, ali i misti~kim elementima i sve ~e{}im natuknicama o potrebi

BEHAR 99

~uvanja tajnosti kako djela tako i rezultata. Vjerovatno odatle izuzetno razvijen sistem zakrivanja podataka i informacija, seksolo{kim interpretacijama osnovnih faza Velikog Djela, alegorijskim kazivanjima, poja{njenjima koja dodatno kompliciraju o~evidno jednostavnih stvari, te svjesnom potpunom oslanjanju i ukazivanju na potpuno religijsku prirodu Vje{tine, ali zadr`avanju obilje`avanja postignu}a razli~itim bojama. Koncept filozofskog kamena, supstancije koja ubrzava preobra`aj prostih metala u zlato {to korespondira ~udotvornom eliksiru koji istovremeno lije~i ljude od ozbiljnih oboljenja (prirodnih poreme}aja) a metale od njihovih bolesti, odnosno prirodne nesavr{enosti, prvi put se pojavljuje u muslimanskoj alkemi~arskoj literaturi. D`abir je bio prvi koji je osobitu pa`nju posvetio sumporno-`ivinoj teoriji metala, kojom se sugerira da su svi metali sadr`e razli~it omjer sumpora i `ive, koji unekoliko korespondiraju istoimenim metalima.

Kvantitativni odnos izra`en matemati~kom terminologijom ukazuje na jo{ jedan od doprinosa, pa ~ak i novinu koju su muslimanski autori, ako ne uveli, a ono razvili do neslu}enih razmjera, mistiku brojeva, dok Ibn Sina (latinizirano Avicenna, 980.-1037.) i Ebu Mensur Muveffak (druga polovina 10. stolje}a) daju svoj doprinos ukupnom razvoju Vje{tine na sebi svojstven na~in.

Nastavak u sljede}em broju

71

Sead Begovi} (Zagreb, 1954.)

Prazni kov~eg tijela Otvorim o~i! O Allahu dragi Napredujem u mraku Ulazim li to u vje~nost?

Ili padam udaren maljem u grje{nu tamu tu|e utrobe za~et od turobnog glasa nepoznata ~ovjeka, a stranci su besmrtni, uvijek ih ima ~ekamo ih kao vjerovnike i pobijemo, jer su posve druk~iji a na{a bolna le|a ne podnose taktove sagibanja pred neznancima kojima svakako treba potpaliti mozak a zatim im prodati du{u pa se klanjati praznom kov~egu tijela a gdje drugdje nego u Hrvatskoj gdje sam ja manjina a Allah nije

Estagfirullah Gledaju}i kako babo uzima abdest svojski i predano da udovolji Allahu jer ga je iznevjerio toliko puta iznevjeriv{i sebe a Boga mi i mene Estagfirullah (Oprosti mi Bo`e) {to me ovakav babo ovakvoga napravi