Jasmin 21

jasmin

Bošnjački list za pouku i zabavu

Zagreb, broj 21, proljeće/ljeto 2010.

Cijena 10 kn

ISSN 1847-5205

Mlade snage folklornog ansambla Bosana Književni kutak Crtice iz Dubrovnika Intervju: Zijah Sokolović

«Utanjila zvonka česma, sunčev žar je svijet zaprijeto.

Zlikavčeva bruji pjesma: Ljeto, ljeto!» (M.Tešić)

sadržaj

Sunce naslikala: Amina Mutapčić 1.a OS Gustava Krkleca

Naslovnica

fotografija Nedžiba Vučelja “Jagode za dvoje”

Uvodnik

Vijesti Bošnjačka lektira Predstavljamo vam...

Eko -kutak

Aktualno Dječja prava Književni kutak Te divne životinje...

Crtice iz Dubrovnika Slikograd O Poslanicima

lik, Gradačac Bosanski krajo Luzar-Smajić, naslikala: Sara ića Ivana Gundul 8.b razreda OS

Zadnja strana

jasmin

Za Urednički kolegij Azra Krkalic Ćimić Za nakladnika Senad Nanić

Adresa: KDBH PREPOROD Uredništvo “Jasmina” 10000 ZAGREB Telefon i fax: 00385 (1) 438-36-35

“Bulbuli” naslikao Emir Štrkljević

Bošnjački list za pouku i zabavu Broj 21, 2010. godina

Grafički urednik: Amela Čaušević Tisak: mtg-topgraf d.o.o.

Mišljenjem Ministarstva kulture i prosvjete RH od 29. VIII. 1994.

Ur. broj 532-03-5/2-9401/222,

Lektor: Zemira Kulović Muslija Članovi redakcije: Emina Mešić, Lamija Alili, Emir Štrkljević, Žeraldina Krvavac Suradnici: Imran Srebrenković, Ammar Kopić, Hannan Kopić, Amina Mutapčić, Damir Mešić, Đemila Turan

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

2

3 4 6 8 10 11 12 13 14 17 18 19

uvodnik

Korijeni Kao dijete veselila sam se ljetu i odlasku na ljetne praznike. Vlakom smo kretali iz Zagreba za Sarajevo, moja dva brata i ja. Tata bi nam mahao na peronu, on je morao ostati i raditi i preko ljeta, a mama je išla s nama. To su uvijek bili noćni vlakovi, jer tko bi s nas troje izdržao vožnju danju. Ovako je dio puta mama bila mirna, bar ono malo što smo uspjeli odspavati.

Sjećam se stolica na razvlačenje od skaja zelene boje, koje bi mama obavezno obrisala jer smo mi baš pokraj svih deka i jastuka pronašli komadić skaja da na njega naslonimo lice i utonemo u san. Sjećam se i zvuka vlaka i naših pokušaja da stvaramo taj isti zvuk u ustima. Ponekad bi moja braća nastavila put za Foču, a ja bih ostala kod tetke u Sarajevu na «tretmanu udebljavanja» jer sam bila izrazito mršava, a ponekad bih i ja s njima nastavila put autobusom za Foču, a onda dajdžinim bijelim fićom za Mijakoviće, najljepše selo smješteno na brijegu ispod kojeg teče Drina.

Neka mi tetka ne zamjeri, ali najljepše uspomene iz djetinjstva za mene upravo se vežu uz Drinu i to malo selo na brežuljku. Splavarenje, igranje nogometa u polju, lov na krijesnice i prdibabe koje bi jedni drugima ubacivali u odjeću, naročito simpatijama, preplivavanje Drine, hvatanje punoglavaca i roštiljanje na pijesku (mesa nije bilo baš, mi smo djeca roštiljali kukuruze i krumpiriće). Kada bi igrali remi ili pišpila, toliko je bilo imena koja počinju na A kao Amela, Asko, Almir... da su mene označavali sa Z kao Zagrepčanka ili H kao Hrvatica. I eto ti ga na, u Zagrebu sam bila Bosanka, a u Bosni Hrvatica i nigdje pristala.

Kasnije sam shvatila da je to moje bogatstvo i da imam dvije domovine, ali trebalo je preživjeti pubertet. Što vam želim ovim sjećanjima reći? Dolazi ljeto i ljetni praznici, pitam se kako ih vi provodite? Idete li u Bosnu i Hercegovinu svojoj rodbini, ponosite li se svojim dvojnim identitetom ili vas to opterećuje? Razmišljate li o prijateljstvima koja ćete steći i onima koje ćete zateći na povratku u svoj grad?

Jako me zanima kako se sada ljetuje i zato mi napišite kako vam je bilo, i zapamtite da ako vam je sada teško biti drugačiji, to će vam jednog dana biti smiješno i dio jedne simpatične uspomene iz djetinjstva. Prihvatite svoju dvojnost ili trojnost kao što prihvaćate boju svojih očiju i jasnije i ljepše ćete vidjeti.

A budući da je na sličnu temu nešto vrlo lijepo Enes Kišević napisao, rado ću ga citirati: «Još kao dijete sam se pitao: da li cvijet, koji miriše svima, može mirisati i samome sebi? Sad uviđam da može, ako ima svoju zemlju i svoj korijen u zemlji.»

Ugodne i sretne praznike vam želim!

Vaša Azra

3

vijesti Jasmin slavi svoj 20. broj i 16 godina postojanja

KDBH Preporod i Medžlis IZ Zagreb

Autor i redatelj: Zijah A.Sokolović Igra: Dražen Šivak koje će se održati u okviru promocije 20. broja dječjeg lista Jasmin U subotu, 8. svibnja 2010. u 13,30

ISLAMSKI CENTAR (Omladinski klub) Zagreb, Gavellina 40

Uz financijsku potporu iz državnog proračuna RH putem Savjeta za nacionalne manjine RH

4

vijesti

Kako sam došao na ovaj svijet Naš Jasmin je teenejđer!

Jasmin slavi svoj 20. broj i 16 godina postojanja U subotu 8. svibnja 2010. u 13,30 u Omladinskom klubu Islamskog centra održana je promocija 20. broja našeg lista Jasmin.

Svojim dolaskom na promociju počastili su nas mnogi dragi gosti i prijatelji lista, a naročito bih istaknula dolazak gospodina Ibrahima Kajana koji je s Enesom Kiševićem surađivao na Jasminu u samom početku njegovog postojanja, prije gotovo 16 godina. Pred velikim brojem djece izrazio je svoje zadovoljstvo daljnjim postojanjem Jasmina i zaželio je da učenici i dalje budu aktivni u svom radu i da čitaju jer, kako se je našalio «tko ne čita postaje ružan».

Predsjednik KDBH Preporoda i profesor u Zagrebačkoj medresi, Senad Nanić također je iskazao svoje zadovoljstvo velikim odazivom djece i pohvalio je rad suradnika.

Kako promocije ne bi odisale samo govorništvom, za posjetitelje smo organizirali edukativnu i zabavnu dječju predstavu Rođenje koju je režirao Zijah Sokolović, odlično izveo Dražen Šivak, a potom je uslijedilo druženje uz grickalice i sokove.

Hvala svima koji su pridonijeli uspješnoj promociji Jasmina!

A.K. 5

iz bošnjačke lektire

100 godina od njegovog rođenja Mehmed Meša Selimović (Tuzla 1910. - Beograd 1982.)

„...Krajem 1944. godine, strijeljan je u Tuzli moj najstariji brat, partizan, oficir komande vojnog okruga...

Na afišama izlijepljenim po gradu pisalo je da je Šefkija Selimović osuđen na smrt strijeljanjem zato što je iz magazina Glavne uprave narodnih dobara uzeo krevet, ormar, stolicu i još neku sitnicu, a tako stroga presuda je donesena, piše na letku, zato što je okrivljeni iz poznate partizanske porodice. Tako se naša zanesenost okrenula protiv nas i pretvorila nas u žrtve...“

Meša Selimović (1910-1982) pisao je i tiskao svoje tekstove punih dvadeset godina prije nego što se 1966. zbilo njegovo književno i knjižarsko čudo zvano roman Derviš i smrt. To je knjiga koja prije pojave Orhana Pamuka čini europski književni vrhunac na danas aktualne islamske teme.

Sve do tada, svrstavalo ga se u prosječne autore, kakvih je u literauri bilo pregršt.

Njegov spisateljski put može se podijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje, nakon rata, svoje tekstove stavlja u službu svakodnevice antifašističkog partizanskog pokreta. To su uglavnom pripovijetke s temom iz NOR-a, čak zamorne i bez veće književne vrijednosti. Evo naziva nekih od njih: Pjesma u oluji i Prva četa (1945), Skeledžija i Veliko srce (1947), U vozu (1949), Neprijatelj i olujna noć (1950), Okučanski muhtar (1951), Šuma (1956). Ipak, kao vrijednost ili čak slutnju kasnijega majstorstva iz ovoga 6

Meša Selimović, Autobiografija (1972)

opusa treba izdvojiti pripovijetke Uvrijeđeni čovjek (1946) i Tuđa zemlja (1951) i noveletu Ranjenik (1946).

I sam pisac je za sebe rekao: Meni pripovijetka nikad nije ležala. I više sam ih pisao kao skice za roman.

Na početku romansijerskoga dijela njegova knjževnog djela jesu romani Tišine (1961) i Magla i mjesečina (1962), čak i oni tematski u ratnim okvirima. Temu izgubljenog brata započeo je pišući roman Derviš i smrt, već slijedeće godine.

Citat iz njegove Autobiografije jasno objašnjava svu tugu i bol koju je godinama nosio na svojoj duši, grižnju savijesti što ništa nije rekao, učinio, nije se javno pobunio...ukoliko sam više mislio na ubijenoga brata, utoliko sam manje nalazio u sebi snage da to iskažem. Pisao je roman kao ispovijed, u lik derviša Ahmeda Nurudina pretočio je svu patnju koju je osjećao zbog gubitka brata i nepravednog načina na koji je pogubljen.

iz bošnjačke lektire Bismillahir-rahmannir-rahim!

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše; Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi; Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra i zoru kad zabijeli; Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori; Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovijek uvijek na gubitku.

Kur’ an- sura Vel-asr (Tako mi vremena) Početak prvog poglavlja romana Derviš i smrt (1966)

Upravo iz te obiteljske tragedije, boli i muke rodila se ova kruna njegovog rada. U nemogućnosti da pronađe objašnjenje takvog čina, iako uvjereni ateist, kao da sve odgovore i nejasnoće pronalazi u Kur’anu. Ona ideologija koju su živjeli, njegovog je brata dovela pred streljački vod...već u uvodu romana , gdje citira suru Vel- asr, Kur’an mu daje odgovor...da je svaki čovijek UVIJEK na gubitku.

Derviš i smrt ima svog dvojnika u romanu Tvrđava (1970), iako je u njemu potpuno zanemarena tema izgubljenog

brata, a citiranje Kur’ana rijetko koristi.

Sve svoje posvete, čak i onu u Dervišu i smrti pisao je svojoj supruzi Darki. Je li bio toliko nesretan u životu, kao što je završio ispovijed Ahmeda Nurudina: Nisam znao da je bio toliko nesrećan.

Mir njegovoj napaćenoj duši... nećemo nikada saznati.

Ono što možemo sigurno znati...da je zaista jedan veliki europski pisac.

Zemira Kulović Muslija 7

Predstavljamo vam...

ŠKOLSKA TABLA U mom razredu tabla ima, zelena baš kao trava, pogodna za pisanje svima, ne voli onoga ko spava.

Zadaci, crteži, krivulje, slova... svašta se po njoj šara, nekad je pametna kao sova, a nekad senilna stara.

Nedžib Vučelj

rođen je u Moranima kod Tutina. Živi u Bužimu i novinar je. Suradnik je više novina i časopisa.

Objavio je dvije zbirke poezije „Njedra puna zavičaja“ i „Kovačnica“ te dvije zbirke pripovjedaka, „Zulfov kamen“ i „Obraz“. Zastupljen je u udžbenicima za osnovnu i srednju školu.

Bavi se umjetničkom fotografijom i član je ULUPUBIH-a, a izlagao je u više zemalja Europe. Za zbirku poezije „Kovačnica“ dobio je drugu nagradu na poetskom natječaju „1000 dana opsade okruga Bihać“.

Najviše voli kada zablista, umivena, čista i sjajna, i kreda dok joj poput kista, crta srdašca nečija bajna.

Ne voli strijela kada probode, kroz srce iz kojega ljubav kapće, jer takva ljubav brzo ode, o tome sav razred šapće.

Al’ kad se na njoj dva srca spoje, i dva imena u njima pišu, predivna ljubav, eto to je, u razredu svi sretno dišu. ĐAČKA GUMICA

RASTANAK Ko zna ovo, pita učo, u razredu đake svoje.

Ja, ja... kao pčele đaci zuje ruke se ko pčele roje.

U očima sjaj im sija, u osmjehu sve se blista, razred je sad pun pameti, učitelju savjest čista.

Al’ ga ipak nešto kopka, odavno ga nešto boli, svi odlaze nekud dalje, učo ostaje u školi.

8

Gumica je izbirsala j kod riječi bijo, jer ga đak baš tu napisati nije smio.

Gumica je izbrisala malo e kod Esme, to je ime ljepotice iz još ljepše pjesme.

Ostavila malo slovo kod riječi bager, jer ima ih parkiranih, eno puni lager.

Svi su isti i isto im ime, pa su mala slova čak i preko zime.

Obrisala malo slovo kod riječi Bosna jer je Bosna zemlja naša ponosna.

Pa i h kod Hercegovine naše, jer uz Bosnu s velkim slovom paše.

Obrisala navodnike da više ne stoje, jer to nisu tuđe riječi, već su lično moje.

Al’ na kraju nije smjela obrisati tačku jer i ja sam zaslužan za peticu đačku.

Nedžib Vučelj

ĐAČKA OLOVKA Olovka je čudna sprava, čas je kriva, a čas prava.

Nekad oštra, nekad tupa, čas pametna, a čas glupa.

Al olovka kriva nije, što čas plače, čas se smije.

Kriv je onaj što je ima, znanje mu se često klima.

Olovka je čudna sprava, mrzi onog koji spava.

Voli sve pametne đake, osobito vas prvake.

Mozak oštar, ona tupa, vrijedna dama školskih klupa, dobro znade što je manja, dala ti je više znanja.

NAJBOLJI RAZRED Ide učo vedra čela, u najbolji razred škole, sve petica do petice, zato ga i puno vole.

U razredu cvrkut ptica, znam to ja, mogul’ ja..., k’o od zlata ogrlica, uvis prsti dva po dva.

Cakle oči kao zvijezde, biser osmijeh svakog krasi, kroz mozak im znanja jezde, s lica svjetlost se ne gasi.

A učo im kosu mazi, miluje ih, tiho zbori: De ponovi, de ti kaži...

Svaki đak mu mudro zbori.

eko-kutak DJEČJI VRTIĆ IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ

Hanan Kopić, 4. godine 10

aktualno

Mlade snage folklornog ansambla Bosana

B

osana je riječ od koje je nastalo i ime Bona,

a označava mnogobrojna vrela, izvore i rijeke koje karakteriziraju našu domovinu. Baš kao izvor koji obnavlja neki kraj ili čak život, ove djevojke pomlađuju folklornu skupinu i udišu živost u pokret ansambla. Članica nikada dosta, naročito članova pa navratite nekada na njihove probe u Ilicu 54 utorkom i četvrtkom izaigrajte i zapjevajte s njima...a možda ćete s njima krenuti i na neko putovanje, jer mogu se pohvaliti mnogim nastupima diljem Hrvatske i Bosne Hercegovine. Predstavljali su folklorne običaje, čak i u dalekoj Turskoj, a to im je vjerovatno i najdraži nastup.

Mašinović i mnogi drugi. Jako volim ići na folklor.»

«Ja sam imala 10 godina kad sam krenula na folkor koji mi je bio jako zanimljiv. Učila sam se igrati i tako, hvala Allahu, danas igram u kolu.

Naučila sam igrati uz pomoć voditeljica Emine Krkalić, Edine Sejkic i Ajše Azre Ruždije.

Jako sam sretna što sam se «Ja sam Mirna, imam 13 upisala na folklor jer sam godina, s 9 godina krenula tamo i stekla predobre prisam na folklor. Puno sam jatelje. Nadam se da ćete naučila zahvaljujući Ajši Azri nam se i vi jednog dana pridružiti.» Amela Mehulić Ruždiji,Emini Krkalić i Edini Sejkić. Puno se zabavljamo. Jako sam sretna što «Ja sam Edina Rizvić i imam plešem u folkloru. Tamo 12 godina, s 8 godina sam imam puno prijateljica kao krenula na folklor i jako mi se što su: Amina Kahrimanović, svidjelo pa sam nastavila ići, Amela Mehulić, Edina evo već od 2006. idem na

folklor.

Sa svojom sestrom Mirnom puno sam napredovala i počela igrati u kolu zahvaljujući gospođi Ajši Azri Ruždiji i Emini Krkalić koje su imale puno strpljenja s nama početnicima. Upoznala sam puno prijateljica i prijatelja, a njadraži su mi Amela Mehulić, Edina Mašinović, Amina Kahrimanović, Selma Džaferagić i meni je od svih najdraža Hedija koja na svakom nastupu pomaže oko nošnji i šivanja. Svima koji se žele pridružiti poručujem neka dođu. Pozdrav od Edine.» pripremila: Emina Krkalić 11

dječja prava

MOJA PRAVA • Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.

• Nemojte se bojati biti strogi.

To mi se sviđa. Pokazuje gdje mi je mjesto.

• Nemojte sa mnom na silu.

To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.

• Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da

pobjegnem od svake obaveze.

• Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje pa ću izgubiti vjeru u vas.

• Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim.

Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.

• Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam.

Zbog toga ću glumiti

velkog “lafa”.

• Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

• Nemojte da moje loše navike oduzmu svu vašu pozornost. To me samo ohrabruje da nastavim.

• Nemojte me ispravljati

pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

• Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe.

Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu određene mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.

• Nemojte da imam osjećaj da su moje pogreške grijesi.

Moram naučiti griješiti, a da se ipak ne osjećam zlim.

• Nemojte stalno prigovarati. Ako to malo zajedno. Važno je kako smo budete radili, morat ću se početi zajedno. praviti gluh.

• Nemojte zaboraviti da ne mogu • Nemojte me štititi od posljedica. odrasti bez razumijevanja i podrške – Moram učiti na iskustvu. zaslužena pohvala ponekad izostane, • Ne odbijajte me kada tražim odgovor ali prijekor nikad. na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću pestati ispitivati, Upamtite više učim od primjera nego a informacije tražiti negdje drugdje. od kritike.

• Nemojte mi govoriti da ste I pored svega ja vas volim. idealni i nepogrješivi. S takvima Volite i vi mene… je teško živjeti.

Dječji memorandu roditeljima • Ne brinite zbog toga što smo

(Iz projekta “Healtheducation” USA – Zdravstveno obrazovanje SAD)

12

A.K.

književni kutak Čitaj između redaka Ime ti pišem po zamagljenom prozoru. Suze same naviru.

Tvoje stope sad ljube pločnike drugih ulica. Tvoj dah više ne osjećam na vratu, a ruke mi ne griješ jer si daleko.

Previše daleko, ali u srcu, duši i mislima. Da li je hladan zid na koji si naslonjen? Tražiš li samo moj pogled među milionima drugih? Ja tražim tvoj pogled da me grije u ove tmurne dane, ali ga ne pronalazim. Tvoje ime meni znači ljubav i slobodni dio mene je samo tvoj. Hoćeš li mi uskoro pjevati uspavanku koja pripada samo meni?

Vrijeme koje gubim dok nisi tu, naći ću smijući se u tvom zagrljaju. I ova tuga i čežnja samo je dio života. I dok ovo pišem, osjećam se smiješna sama sebi, smijem se kroz suze. Vjetar odnosi tmurno vrijeme i proljeće dolazi.

Osjetim taj miris u zraku. Toliko je napisano za tebe, a još ti nisam rekla što sam htjela. Trebao bi čitati između redaka, jer je to za tebe. Kako ti reći da je zastao sat vječnosti kad si otišao, a vrijeme kliznulo tragom prolaznosti? Pitam se da li je trebala ova bol nakon tolike ljubavi? Sinoć si mi u snovima bio tako blizu i željela sam da traje. Ali, jutro je došlo i gledam budućnost očima punim tuge, prošlosti punoj tebe. Koliko puta na dan poželim da te čujem pred vratima moje duše. Kud i kako bez tebe kad si me držao tako dugo zarobljenu u mreži svojih maštanja, pa sam i ja počela maštati uz tebe. Možda te moje riječi iznenade, jer misliš da te više ne volim i da sam te preboljela. Kako da te ne volim?

To je nemoguće! Bez tebe ne osjećam ništa, ni ljubav ni mržnju, misli su mi potpuno izgubljene. Nadam se da mi ne zamjeraš što sam ovo napisala, jer riječi nisu bitne, već ono što je između redaka, ono što se ne da iskazati.

Đemila Turan

LJUBAV LJUBAV SE NE MOŽE RIJEČIMA IZREĆI NITI DOTAKNUTI NITI MRŽNJOM STEĆI. SRCEM I DUŠOM TO SE OSJEĆA, BILA ONA MALA, VELIKA ILI NAJVEĆA. LJUBAV SE NE KUPUJE NITI SE NE PRODAJE, ONA SE DOBIVA I DRUGIMA DAJE. LJUBAV ZA LJUBAV ODUVIJEK JE BILA, LJUBAV JE KAD ME MAMA POSJEDNE U KRILO. OSMIJEH JEDAN DOVOLJAN JE SAMO DA OSJETIŠ DA JE NEKOM STALO. OSMIJEH ZA OSMIJEH TO BAR TEŠKO NIJE, LJUBAV NE POSTOJI AKO SE KRIJE. MAJČINA LJUBAV NAJLJEPŠI JE DAR, SRETAN SAM KAD VIDIM OČIJU NJENIH ŽAR. NJEŽNA RUKA DOK ME MILUJE PO KOSI NEIZMJERNU RADOST ONA MENI NOSI. Benjamin Luzar-Smajić 3.c OŠ Augusta Šenoe, Zagreb

13

pitalice skitalice TKO JE NAJBRŽI? Gepard je najbrža životinja na svijetu, trči oko deset km na sat.

Na krznu ima crne pjege, žute je boje. Na licu ima dvije crne crte. Živi u Africi, u visokim travama se skriva kad lovi plijen.

Može živjeti do 15 godina.

Ja želim biti lukav i brz kao gepard kad branim na golu za NK NUR-ZAGIĆI!!!

Ammar Kopić II.a O.škola”Marija J.Zagorka”

14

pitalice skitalice

Z...

1.Najbrža životinja na svijetu je: gepard klokan puž 2.Najveća životinja na svijetu je:: slon plavetni kit žirafa 3.Slonovi su najveće kopnene životinje i danas postoje: 3 vrste 4 vrste 2 vrste 4.Pjegavo krzno nema: Leopard Puma

Gepard 112 km/h Noj 80km/h Lav 80km/h Zebra 64 km/h Pjegava hijena 64km/h Žirafa 48km/h Slon 40km/h Bijeli nosorog 40km/h

Gepard

Odgovori: gepard, žirafa, 2 vrste, puma

15

crtice iz dubrovnika

Crtice iz Dubrovnika • Što rade članovi Društva Selam?

• Intervju: Hana Sarić-Čerimagić • Događanja u Gradu Što rade članovi Društva Selam?

Alemka Sarić o kojoj je već bio članak u Jasminu, kao o mladoj i perspektivnoj sportašici koja se okitila brojnim medaljama na regionalnim i državnim prvenstvima iz juda, pohađa prvi razred gimnazije i redovna je članica zbora Selam. Zbor Selam se vraća iz Ilijaša kod Sarajeva gdje su 14. svibnja imali nastup u njihovoj sportskoj dvorani, zajedno sa zborovima među kojim su bili Dah Ljubavi iz Sarajeva i Sejfullah iz Konjica, između ostalih izvođača.

Sve je prošlo odlično, a za mlade članice još jedno prekrasno iskustvo jer su bile nagrađene s još dva dana boravka u Sarajevu.Ove godine počeo je na neki način “ rad “ tj okupljanje i probe muškog zbora . Kao što kaže prof. Denis Sarić: Vrijeme planirano za probe proleti mu kao u trenu. A to je razumljivo jer on kao prvi osnivač klape Otok , gaji posebnu ljubav za klapsko pjevanje i to iskustvo može primijeniti upravo u radu s “dečkima “ našeg muškog zbora.

Hana Čerimagić Sarić: Moja najljepša uloga do sada 16

Razgovor s obitelji Sarić je dogovoren u njihovom ugodnom i sunčanom stanu, apsolutno prilagođenom najmlađem članu jednoipogodišnjem Nemiru.

Razgovaram s Hanom koju čeka još jedan lijepi događaj tj. krajem šestog mjeseca očekuje se prinova u obitelji. Kao što sama Hana kaže: Od svih mojih uloga biti majka je najljepša.

Nikad nisam umorna za svoje dijete, želim da ima sretno i sigurno djetinjstvo, da se na lijep način upozna sa svim što život donosi..Veliku pomoć mi pruža moj suprug Denis, njih dvojca redovito naprave koji đir Stradunom, a ja u međuvremenu dovršim kućneposlove. Najinteresantnije je to da onaj koji

se treba umoriti od šetnje često je moj suprug, ali to je slatki umor.Inače gđa.Hana je profesor likovne kulture , umjetničko čeljade što bi se reklo u Dubrovniku, a to se može vidjeti u lijepim može vidjeti u lijepim rješenjima uređenja njihovog doma. Rado se sjeća i prvog koncerta koji je vodila u organizaciji KUD-a Selam, a čiji je i danas član. U hotelu Dubrovnik Palace uz zbor Selam nastupali su i muški zbor Hazreti Hamze iz

crtice iz dubrovnika

Sarajeva, klapa Otok iz Dubrovnika, a gost iz Zagreba je bio Filip Mursel Begović.

Njen suprug Denis je također u umjetničkim vodama, točnije rečeno „glazbenim“. Kao profesor glazbene kulture pored svog redovitog posla u Domu za nezbrinutu djecu, osnivač je klape Otok i radi sa zborom Selam uz mualimu Džemilu Herić koja je voditelj istog.

Obitelj Sarić, svojim dosadašnjim angažmanom u Društvu otvara nove puteve i sebi i onima u njihovom okruženju jer daju krasan primjer kako treba živjeti, raditi,

komunicirati s drugima, kako u ima Džemila Herić pružila sve poslu, tako i u privatnom životu potrebne podatke i informacije.

Dio njih je bio apsolutno ugodno iznenađen o postojanju takvih Događanja u Gradu prostora i aktivnosti. U orga28. i 29. travnja predstavnici Državnog Arhiva BiH Tuzle, nizaciji sekcije za književnost Travnika na povratku iz Crne u šestom mjesecu imat ćemo Gore bili su gosti Arhiva u Du- gosta iz Sarajeva prof Kerimu brovniku. Prije godinu i pol su, Filan, inače redovnog prof . i u gotovo istom sastavu, bili na voditelja katedre za turski jezik. promociji knjige prof, Vesne Održat će predavanje na temu “ Kulturna baština Bošnjaka”.

Miović “Dubrovačka Republika i Bosna”, a tada je nastupio i zbor Selam u palači Sponza. Gđa Žeraldina Krvavac ih je tada sve skupa

Žeraldina Krvavac odvela u medžlis gdje im je mual-

DJETINJSTVO MOJIH RODITELJA Djetinjsvo mojih roditelja puno se razlikovalo od današnjeg. Provodili su vrijeme u igri, a znali su puno različitih i zanimljivih igara. Djeca su bila maštovitija nekada prije, kad nije bilo skupih igračaka i kompjutera. Mi smo odabrale pisati o jednoj majci i jednom ocu. Kao što je danas moja majka dobra majka, tako je nekada bila i dobra djevojčica. Odrasla je u naselju Nuncijata, s kojeg se pruža najljepši pogled na svijetu. Često danas s terace gledam na Elafite i prekrasno more što nam je dragi Bog dao.

Ljeti bi moja mama s društvom išla na obližnju plažu Batahovina. Danas ova plaža ne postoji jer je tu sagrađen most preko Rijeke Dubrovačke. Kao sedmogodišnja djevojčica pravila je ‘kolače’ od blata. Kad bi palo veče, sva djeca iz susjedstva bi se skupila na jednom mjestu i igrala graničara, a kad bi nebo postalo tamno i prve

zvijezde provirile, igrali su skrivača.

Nekada se djeca nisu puno svađala jer su roditelji bili jako strogi pa im nije padalo na pamet da se prepiru. Bili su

složniji nego danas. Djevojčice su se igrale s lutkama koje su donosile od kuće, a dječaci su ih znali često zafrkavati, posebno kad bi se našle prve simpatije. Naši očevi su voljeli zaigrati nogomet i košarku, što im je bila omiljena zanimacija nakon zezanja

djevojčica. Košarku su voljeli najviše pa bi ih ponekad, ljuti očevi došli tražiti jer bi znali ostati na igralištu i nakon što padne mrak. Bilo je i modrica i prepirki oko faulova, a sve u sportskom žaru. Njihovi školski dani su bili puno teži, a strogi efendija bi im zadao dosta sura da uče napamet. Ipak, voljeli su ići u džamiju i to je nešto što su prenijeli i nama, svojoj djeci. Profesori su u to vrijeme imali šibu i znalo je biti da netko i ‘dobije porciju’ ako se nije ponašao dobro. Čak su znali kažnjavati i neznanje, što mi danas teško možemo zamisliti.

Svi su većinom ipak završavali škole i fakultete pa tako i naši očevi i majke.

Iako današnja djeca imaju puno više igračaka i tehnologije, mislimo da su oni bili ispunjeni druženjem i igrom i da su imali lijepo djetinjstvo.

Lejla Čustović i Melisa Brković 7. b OŠ Ivan Gundulić Dubrovnik

17

RIJEČI U SLICI

Dolazak mudraca

Drvo zakkum

Planete i zvijezde se poklanjaju stvoritelju

Tragovi molitve

Emir Štrkljević

o poslanicima

SLIKE U RIJEČIMA IBRAHIM a. s.

Otac Ibrahima a.s., Azer bio je jako dobar majstor kiparstva koji je izrađivao kumire za svoj narod. Oduvijek je Ibrahimu bilo čudno što se njegov narod klanja onome što je njegov otac stvorio svojom rukom.

Kad je porastao, uzeo je sjekiru kojom je u hramu bogova posjekao sve kipove osim jednoga. Kad su došli po njega, optuživši ga da im je oskrnavio božanstva, Ibrahim a.s. je rekao da to nije uradio on nego onaj kip koji je jedini ostao, jer je on bio jači od ostalih. Ljuti narod je rekao da taj kip (bog, estakfirula) ne može hodati pa kako će onda on posjeći ostale bogove? Ibrahim im je rekao: “Pa kako onda možete vjerovati u nešto što je statično i što ne može ni u kom slučaju djelovati?” Veliki broj naroda je počeo vjerovati u Boga u kojeg je vjerovao i Ibrahim a.s.

Kad je ovaj Božji poslanik u svojim starim godinama poželio da dobije dijete, Allah dž.š. je uslišao njegovu molbu te mu je druga žena Hadžera rodila sina Ismaila. Prva žena Sara je bila ljubomorna na Hadžeru pa je Ibrahim po Božjim uputama morao i nju i dijete ostaviti u pustinji, blizu Meke. Vrućine su bile jako velike te je ubrzo Hadžera ostala bez vode i hrane. Ostavila je malog Ismaila na vreli pijesak, a ona je počela trčati oko Safe i Merve (dva brda) tražeći vodu. Odjedanput je iz zemlje izbio mlaz vode, toliko jak, da je majka u strahu da joj se dijete ne uguši, počela vikati : “Zem, zem!” (Stani, stani!). To je bio Božji blagoslov za majku i njeno dijete. Karavane koje su oduvijek prolazile tim prostorom, nikad se tu nisu zaustavljale jer je to bio bezvodni kraj. Jedanput su vidjeli kako jato ptica kruži iznad mjesta gdje je bila Hadžera i njen Ismail. Jedan od putnika je došao do Hadžere i kad su vidjeli da je to mjesto obilovalo vodom, strašno se iznenadio. Hadžera je od tad imala dovoljno hrane za sebe i sina jer su joj karavane ostavljale hranu u zamjenu za vodu.

Ismail je postao lijep mladić. Jednom prilikom dođe do njega i njegove majke njegov otac Ibrahim, koji priopći kako mu je Bog naredio da žrtvuje svog sina u ime Njegovo. Ismail je poslušno rekao neka učini ono što je Božja volja. Kad se trebao dogoditi sami čin žrtvovanja, odjedanput se pojavi lijepi ovan kojeg Ibrahim žrtvova umjesto sina. U kazivanju o životu Ibrahima a. s. poruka je da je ljubav prema Allahu dž.š. bila veća od ljubavi prema djetetu. A Alah dž.š. je tu ljubav nagradio tako što je spasio Ismaila.

Imran Srebreniković 8.a O.Š. Dugave 19

putopis

Luxemburg

Kad sam prvi put posjetio Lux (nazvao sam ga tako skraćeno od milja) išao sam u paosjet sestrični da vidim gdje i kako se živi na sjeverozapadu Europe. Bilo mi je interesantno jer sam do tada putovao najviše na istok u pustinjske zemlje, izvore starih civilizacija, kao što su Egipat, Perzija, Turska i Tunis. Ovo mi je bilo kao veliki skok iz klasične avanture po Orijentu, piramidama, pustinjama i ruševinama imperija koje su vladale svijetom, u neku pustolovinu za koju nisam imao puno očekivanja.

Lux je zemlja smještena između Francuske, Njemačke i Belgije, a član je Beneluxa, carinske i gospodarske unije s Belgijom i Nizozemskom od 1948. godine.

Država je iznimno lijepo uređena tako da graniči s bolničkom sterilnošću, 20

a svaki pokušaj gradnje, uređenja okoliša je pod nadzorom države jer se svaki pedalj zemlje mora urediti po propisima.

Godine 963. je grof Siegfried dobio utvrdu Luetzenburg i to je bio zametak države, 1354. god. Karlo IV je digao zemlju u rang vojvodstva.

Između 17. i 18. stoljeća se vlast naizmjenično mi-

jenjala između Francuske i Nizozemske. Godine 1815. su postali autonomno vojvodstvo, a država 1866. godine. Dva puta okupiran u dva svjetska rata, od 1948. član vijeća Europe, 1951. član udruženja za ugljen i čelik (današnji EU), od 1999. uveli euro kao novčanu valutu i danas je tamo smješteno generalno tajništvo Europskog

putopis parlamenta, Europski sud i Europska investicijska banka.

U centru grada nalaze se ostaci utvrde Luetzenburg s opkopima za riječne kanale, kaskadni vodopadi, vrtovi, šetališta, a nasuprot, na suprotnom brdu se vide krovovi parlamenta koji stoje kao velika moderna promatračnica od čelika, plastike i stakla nad starim dijelom grada koji jos šalje neku atmosferu prohujalih vremena, a ljepša budućnost kao da će se krojiti u zgradama na brdu. To je cilj narodima Europe, bar u tom dijelu kontinenta.

Imao sam voditeljicu kroz grad s kojom sam se sprijateljio, i danas, dok ovo pišem, poznanstvo je postalo lijepo prijateljstvo i pretvorilo se u priču koja traje...,ali čitatelji, to ne znači da ću prestati pisati o putovanjima, imat će ova priča i nastavak, ne samo iz Luxa, nego putovanje traje i dalje, a u mom slučaju to će biti u dvoje.

Lux na latinskom znači svjetlo, a meni je već put osvijetljen i naziru se drugi horizonti Nizozemska, Francuska, Irska, Škotska,Maroko... hmmm, jedva čekam.

Luxemburg

utvrde Luetzenburg

Do skorog čitanja!

Emir Štrkljević 21

intervju Zijah Sokolović

(Sarajevo, 22.prosinca1950.) je glumac i redatelj na prostoru bivše Jugoslavije najpoznatiji je po monodramama Glumac... je glumac... je glumac te Cabares Cabarei. Njegova djela su nagrađena brojnim nagradama. Predaje kao suradnik na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.Njegova monodrama Glumac je... glumac... je glumac igrana je u dvadeset zemalja svijeta.

Glumac, režiser, profesor...vrlo pohvalan i zanimljiv životopis, jeste li zamišljali u djetinjstvu da ćete se baviti glumom?

Ne vjerujem da čovjek u svom djetinjstvu mnogo razmišlja o svojoj budućnosti pa tako i ja nisam razmišljao šta ću biti...kada sam se upisao u Dramski studio 1966., igra ljubavi i slučaja me vodila kroz umjetnost pozorišta..., a kada sam želio da pozorište upoznam i sa druge strane, jer sam bio znatiželjan, počeo sam da pišem, da režiram i predajem glumu... tako su se dani, sami po sebi otvarali u pozorištu...i ja sam u njemu stario u svojoj prolaznosti...

Sloboda vašeg zanimanja nosi, prema nekima, drugačiji ljudski karakter i folozofiju…tvrde da umjetnik mora imati poseban talent ili bezgraničnu volju. Što vi mislite o tome?

Pozorišna umjetnost ima u sebi živog čovjeka koji živom gledaocu govori o njegovoj stvarnosti, njegovim željama i nadanjima, zato ona u sebi ima nešto tužno i bespovratno prolazno, što umjetnik mora da nosi sa sobom i to je ta posebnost... komična i tragična...

Koliko ste zadovoljni ostvarenim projektima u prošlosti?

Da danas mogu stvarati poseban ugao gledanja na svijet...

Zadovoljan sam utoliko što mi svako vrijeme i prostor i radnja prošlosti daju logiku za danas...

22

Što pripremate za skoru budućnost?U pozorištu, filozofski i umjetnički gledano, postoji samo danas...,a pripremam treću predstavu iz ciklusa “male predstave neobične teme”, Carole Frechette “Ona, on i vi” sa Jasnom Bilušić sa Gradskim kazalištem iz Siska i koprodukciji sa teatrom Exit, pozorištem Atelje 212 iz Beograda, Kamernim teatrom 55 iz Sarajeva, Centrom za kuturu Bar i Kasdtavskim ljetom sa Kastva...i sa The/Arto projektom kojeg sam napravio u Salzburgu i Zagrebu i Budimpešti, trenutno igramo 100 predstava za djecu s teškoćama u razvoju, jedna predstava za jedno dijete u njegovoj sobi pored njegovog kreveta...umjetnost kao terapija ili pomoć...

Koje (glumačko, režisersko…) ostvarenje Vam je najdraže?

Možda “Glumac...je glumac... je glumac”, jer mi je ta ideja, predstava, koju igram 32 godine, a tekst preveden na njemački, poljski, francuski, engleski, i italijanski jezik, sa još

intervju 16 glumaca koji su premijeru imali u Beču, Parizu, Varšavi, Londonu, Berlinu, New Yorku, Sidneju...promijenila život iz temelja i još danas mi ga mijenja...Što biste rekli, za sebe, da ste Bosanac ili Bošnjak ili nešto treće?

Mislim, da sam po zanimanju Umjetnik, zato sam učio školu i studirao fakultet... umjetnik koji je dio svog života ugradio i u Jugoslaviju i u Bosnu i u Austriju i u Svijet i koji sada pripada i Bosancima i Bošnjacima i onim trećim...moja intimnost iliti deklarativnost izjašnjavanja nije javna...

Kako se osjećate kao drugačiji u zemljama u kojima radite i živite?

Možda je jezik, kao glavno sredstvo komunikacije prepreka da čovjek misli da ne živi u nekoj svojoj zemlji...,ali kao umjetnik osjećam se, da nema granica među ljudima i zato me svako torovanje potpuno zbuni...ono je realno i kruto, ali me ipak zbunjuje, blago rečeno...ipak sam igrao predstave na njemačkom jeziku pa i na slovenačkom...bio sam pro-

fesor Glume na Bruckner univerzitetu u Liznu...režirao sam predstave u pozorištima Beča... dobio sam slobodu da osnujem The/Arto projekat u Austriji, koji je bio isključivo okrenut djeci te

Filmovi: •Balkanski sindrom (2007.)

•Put lubenica (2006.) (u produkciji) •Otac (2005.)

•Konjanik (2003.)

•Ledina (2003.)

•Remake (2003.)

•Bella Block - Im Namen der Ehre (2002.)

•Barabe! (2001.)

•Outsider (1997.)

•Gluvi barut (1990.)

•Karneval, anđeo i prah (1990.)

•Čovjek koji je znao gdje je sjever a gdje jug (1989.)

•Sile u vazduhu(1989.)

•Inat (1988.)

•Zaboravljeni (1988.)

•Hudodelci (1987.)

•Poslednji skretničar uzanog koloseka (1986.)

•Razgovori stari (1986.)

•Prokleta avlija (1984.)

•Pismo - Glava (1983.)

•Igmanski marš (1983.)

•Zadah tijela (1983.)

•Dvije polovine srca (1982.)

•Miris dunja (1982.)

•Samo jednom se ljubi (1981.)

•Zajedno (1981.)

zemlje, kao zabava i edukacija kroz formu pozorišne predstave, a pomoću Glume...

Maštate li o povratku u Bosnu i Hercegovinu? Slažete li se s tvrdnjom da se svaka rijeka vraća svom izvoru?

Maštam i u mojim snovima to je najveća sreća...svaka rijeka svom ušću teče i svaka rijeka je

bez povratka...

Zašto se većina intelektualaca ne vraća u Bosnu i Hercegovinu nakon uspostavljanja mira?

Mislim, možda...ako bi se oni vratili, po Arhimedovom zakonu, tijelo utisnuto u Bosnu mora istisnuti drugo tijelo iz Bosne...a to je sada, bar što se tiče te fizike, nemoguće... Što bi se trebalo promijeniti da se to desi?

Da idealna država ima idealne, zakone, idealnu organizaciju da bi demokratija, kao lično odricanje slobode zbog opštih interesa, funkcionisalo...a to je, ipak, samo idealizam...

Našim čitateljima, uglavnom učenicima i studentima, što biste poručili kao savjet koji je vama pomogao za ostvarenje ciljeva ili za prebroditi teškoće s kojima ste se ponekad susreli?

Da traže svoj lični put u svijetu i u kosmosu svoga uma i tijela...

Hvala...i tebi...

Azra Krkalić Ćimić

•Bife ‘Titanik’ (1979.)

•Doktor Mladen (1975.)

TV serije: •Ljubav, navika, panik (2005.)

•Praonica (2005.)

•A sada Zijah (2004.)

•Memoari porodice Milić (1990.)

•Zaboravljeni (1990.)

•Večernja zvona (1988.)

•Zagrljaj (1988.)

•Štefica Cvek u raljama života (1984.)

•Karađoz (1970.)

23