Journal_92_93 by Bosnjak

SADR@AJ SADR@AJ UVODNIK ................................................................................................................... 3

V. d. glavnoga urednika: Ismet Isakovi}

BO[NJACI U HRVATSKOJ Edukacija o muslimanima ..................................................................................... 4 Mladi BiH preuzimaju inicijativu ......................................................................... 6 Zabrana politi~kih aktivnosti ............................................................................... 7 Kur’anske rije~i u Zagrebu ................................................................................... 8 Radna snaga i vjera ................................................................................................ 9 Institucionalno organiziranje Bo{njaka u Dubrovniku ................................. 10 Povratak u bunilo ................................................................................................. 12 Drenkin likovni rukopis ...................................................................................... 12 Pretpremijera “Rame i \ulke” .......................................................................... 13 Knjige bo{nja~kih autora .................................................................................... 14 Zna~ajan kvalitativni iskorak .............................................................................. 15 Klasika i sevdah .................................................................................................... 16 Sarajevu u pohode ............................................................................................... 17

Urednici: Filip Mursel Begovi} (Kultura) Anes [uvali} (Iz svijeta)

HRVATSKA Manjinska samouprava – drugi poku{aj ........................................................... 20

ISSN 1334-5052 PREPORODOV JOURNAL mjese~nik KDBH “Preporod” Izdava~: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske “Preporod”

Redakcija: Faris Nani} Mirza Me{i} Amina Alijagi} Dinka Kulenovi} Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: kdbhpreporodºzg.t-com.hr kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr web: www.kbdhpreporod.hr @iro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-2803755185 Cijena: 15 kuna Pretplata: RH 70 HRK godi{nje BiH 20 KM godi{nje Svijet 15 € godi{nje

J O U R N A L

Tisak: mtg-topgraf d.o.o.,Velika Gorica Tiskano uz financijsku potporu iz Dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Na naslovnoj stranici: Mihrab Zagreba~ke d`amije

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM Paradoks politike neznanja ................................................................................ 18

KULTURA Uzvi{eni osje}aj zajedni{tva ............................................................................... 23 Sarajevo – istinski centar kulture ..................................................................... 24 “Takva” – pri~a o mo}i i haramu ...................................................................... 25 Kulturom do zajedni{tva .................................................................................... 26 Zanimanje za stradanje drugih .......................................................................... 27 Kraj zlatne ere bosanskog sevdaha .................................................................. 28 Klanje koje se ne moè premostiti .................................................................. 29 INTERVJU Zlatko Hasanbegovi} ........................................................................................... 31 BOSANSKI BAROMETAR Reformirana Bosna i Hercegovina? .................................................................. 35 Tajni sporazum? .................................................................................................... 38 Zapovjedna odgovornost ................................................................................... 40 Baza podataka o nestalima ................................................................................. 41 12 godina nakon genocida ................................................................................. 42 Bh-dràvljani u Guantanamu .............................................................................. 43 “Jataci” el-Qa’ide u BiH? .................................................................................... 43 Vojska i nacija bosanska ...................................................................................... 45 BO[NJACI U SVIJETU Povijesni iskorak ................................................................................................... 46 Muftija Mustafa ef. Klanco .................................................................................. 47 Retorika ucjene i isklju~ivosti ........................................................................... 47 IZ SVIJETA Prodajemo oru`je, traìmo vojnike... ............................................................... 48 Na istoku stara pri~a .......................................................................................... 49 Darfurska drama .................................................................................................. 50 Suprostavljene pozicije ....................................................................................... 51 Predsjednik Abdullah Gull .................................................................................. 52 Prodaja francuskog oru`ja .................................................................................. 53 Sjeverno ludilo ...................................................................................................... 54 @IVJETI ISLAM Ramazan – obnova na{e vjere ........................................................................... 55 POLEMIKE I STAJALI[TA Ibrahim Ru`ni}: Optuùjem! .............................................................................. 56 Ibrahim Ru`ni} po~eo s izbornom kampanjom... ........................................ 57 Moralna ispraznost .............................................................................................. 59 Dogovor o zajedni~kom kandidatu? ................................................................ 60 OGLASI Natje~aj Fonda za stipendiranje “Salim [abi}” ............................................... 61 MURSELOV [EGISTAN Hvaljen Ismet i Fatima ........................................................................................ 62 (Ne)ispunjivi kriteriji Ali-agine k}eri? .............................................................. 64 ZANIMLJIVOSTI .................................................................................................... 66

UVODNIK Rije~ predsjednika KDBH â&#x20AC;&#x153;Preporodâ&#x20AC;?

Kontinuitet Journala Re~eno je kako se trajna vrijednost sustava mjeriti moè samo uspje{no{}u nakon promjene nositelja sustava. Preporodov Journal upravo se nalazi pred takvim ispitom. Glavni urednik Faris Nani} je, naime, zbog novog radnog mjesta u inozemstvu, prisiljen napustiti mjesto glavnog urednika. [teta, no nadati se je makar bogatom, zanimljivom i relevantnom dopisni~kom materijalu. No svakom sustavu mogu se mjeriti osnovne faze razvoja. Nosi li {to novoga, zapo~inje takozvanom herojskom ili fazom uspona, gdje nevelik broj entuzijasta, ne mare}i za uvjete, svojim djelom poku{ava pronositi duh promjene i etablirati odre|ene vrijednosti. Ukoliko dru{tvo vremenom prepoznaje vrijednosti, omogu}ava mu stabilnije uvjete ~ime sustav ulazi u fazu zrelosti koju odlikuje sustavnost provo|enja ciljeva zacrtanih u herojskom razdoblju. Ovisno o unutarnjoj kvaliteti, njenom obimu i intenzitetu, vremensko-prostornoj funkcionalnosti ciljeva kao i vanjskoj dinamici te, dakako, kvaliteti nositelja, sustav ulazi u fazu visokog izri~aja. Ovog pak odlikuje sposobnost sve istan~anijeg, a sve sna`nijeg argumenta u polemici sa stvarno{}u problema koji se pred sustav postavljaju. Problemi testiraju sposobnost sustava da prepoznaje polje mogu}eg razvoja argumenta ~ime se doseè visoki stil. Klju~no je, stoga, ho}e li sustav u takvom trenutku prepoznati vlastite manjkavosti pa }e shodno izvr{iti reformu ili makar dopunu ciljeva i tako nastaviti rasti s novim elementima herojskog karaktera, ili }e, alternativno, zapasti u dopadljivost cini~nog manirizma, a koji je, u biti, predvorje dekadencije. Stoga je va`no odrediti poziciju Preporodovog Journala u ovom trenutku kroz prizmu ostvarenog. Mjese~nik je, sje}amo se, za~et kao podlistak Behara, ali ga je onakvim kakvim ga znamo kroz nekoliko zadnjih godina iznjedrio entuzijazam prvenstveno glavnog urednika Nani}a i njegova svijest o potrebi specijalizacije na{e informativne djelatnosti u smjeru izdvajanja dominantno dru{tvenopoliti~kog od onog kulturolo{kog aspekta manjinske i svake druge problematike koja se pred bi}e Preporoda postavlja. Brzo se ~asopis afirmirao svojim aktualnim i polemi~nim tekstovima gdje se kroz rad redakcije u konstantom rastu profiliralo sve vi{e kvalitetnih nositelja ovog lista. Nije mjesto, niti vrijeme, prisje}ati se svih lavina, manjih i ve}ih, koje je tisak ovog lista izazivao, zna~ajnih i mudrih rije~i brojnih sugovornika, afirmacije u konkretnosti proklamiranih vrijednosti. Na nama je da se zahvalimo Nani}u na uspje{no oblikovanom i dovr{enom razdoblju uspona i dosegnutoj zrelosti ovog lista koji kvalitetnim sastavom redakcije u sada stabilnijim uvjetima, vjerujemo, jam~i daljnji uspje{an razvoj. To {to je Nani} sa suradnicima kroz tekstove znao unositi svjeìnu i trajnost elementima visokog sadràjnog i stilskog izraza, ~ak i manire, nije oznaka prebrze povijesti, ve} zrelosti ciljeva kojima sustav prepoznaje i anticipira nesmiljenost vremensko-prostornih vihora. Dakle, na novom je glavnom uredniku teàk zadatak o~uvanja postavljenih standarda dosegnute zrelosti i postupno {irenje prostora novim kvalitetama. Novi glavni urednik, kojeg ovim putem otvoreno pozivamo da se kandidira, mora stoga zadovoljavati vi{e bitnih kriterija. To je osoba koja svoj publicisti~ki identitet gradi prvenstveno u polju dru{tveno-politi~ke problematike. Ona mora dokazati razumijevanje manjinske bo{nja~ke i muslimanske, ali i ukupne tematike u Hrvatskoj i svijetu. Posebna se osjetljivost i iskustvo o~ekuje u smislu va`nosti interkulturalizma i dijaloga na univerzalnoj razini kao i razumijevanje globalnih procesa i njihovih nositelja. Pored novinarskog, potrebno je i uredni~ko iskustvo u mediju odgovaraju}eg profila. Iako bi nas svijest o ograni~enosti izbora u uvjetima manjinske sredine i neprofesionalnog statusa glavnog urednika na{eg mjese~nika mogla goniti k napu{tanju navedenih objektivno visokih kriterija, od njih ne odstupamo upravo zbog dokazane suprotnosti dosada{njim djelovanjem Preporodovog Journala. U trenutku odlaska glavnog urednika, naime, redakcija je dovoljno kvalitetna da u va{e ruke donese i ovaj broj koji, uvjereni smo, ne gubi ni{ta na kvaliteti. [tovi{e, ovaj broj donosi i odre|ene reforme kao i nove kolumne. U uspje{noj redakciji mogli smo se osloniti ovaj broj dati na uredni{tvo najkvalificiranijem ~lanu, Ismetu Isakovi}u, zaslu`nom ne samo za brojne aktualne i informativne tekstove, ve} i za oblikovanje jake rubrike Bo{njaci u Hrvatskoj. Ovaj broj i one koji slijede do odabira novog glavnog urednika, kao vr{itelj du`nosti glavnog urednika stoga potpisuje Ismet Isakovi}. S po{tovanjem, Senad Nani}, predsjednik KDBH Preporod

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ Suradnja Hrvatske vojske i Islamske zajednice u Hrvatskoj

Edukacija o muslimanima

J O U R N A L

Mr. Aziz ef. Hasanovi}, pomo}nik predsjednika Me{ihata za vjerske, prosvjetne, vjeronau~ne i kulturne poslove i glavni koordinator Islamske zajednice u Hrvatskoj, po~etkom srpnja tri dana je proveo u Kninu s pripadnicima 4. Gardijske brigade Hrvatske vojske. Tom je prigodom hrvatskim vojnicima koji u sljede}oj rotaciji, po~etkom kolovoza, odlaze u Afganistan, odrào niz predavanja i prezentacija o kulturolo{kom, vjerskom i plemenskom mentalitetu u toj zemlji. Osim toga, upoznao ih je i s islamskim svijetom danas, s posebnim osvrtom na mjesto i ulogu Afganistana unutar njega. U svojim predavanjima Hasanovi} je pripadnicima 10. kontingenta hrvatskih mirovnjaka u misiji ISAF dao niz korisnih informacija i savjeta, onih pravih ìvotnih, od kojih se ve}ina ne moè prona}i u literaturi, a koji }e im olak{ati boravak u misiji i pomo}i u {to boljem uvaàvanju i razumijevanju na~ina ìvota u islamskom svijetu. Posjet i teme predavanja bili su prethodno dogovoreni sa zapovjednikom Hrvatske kopnene vojske, general pukovnikom Mladenom Kruljcem i njegovim uredom, s ciljem da se pripadnici Oruànih snaga {to kvalitetnije i sveobuhvatnije pripreme za odlazak u tu zahtjevnu misiju. Tom prigodom je postignut dogovor da predavanja

Aziz ef. Hasanovi} budu stalna aktivnost u sklopu priprema hrvatskih vojnika za odlazak u Afganistan. Ina~e, zadatak hrvatskih vojnika u sklopu misije ISAF-a je odr`avanje mira i obu~avanje afganistanskih vojnika za borbu protiv talibana i pripadnika el-Qa’ide. Boravit }e u Kabulu u kampu “Warehouse”, u kojem }e, izme|u ostalog, raditi Odsjek

Aziz ef. Hasanovi} na promociji XI generacije maturanta Zagreba~ke medrese

kriminalisti~ke vojne policije na provo|enju raznih istraga, npr. rad sa slu`benim psima za detekciju eksploziva i droga. Planira se i obuka lokalnih civilnih policajaca o pona{anju i radu istraìtelja na mjestu doga|aja, u ~itanju karata i radu s GPS-om, itd. Prva tema s kojom je Hasanovi} na predavanjima upoznao vojnike bila su na~ela islama. “Smatrao sam vrlo bitnim da na{i mirovnjaci znaju {to je to islam, koja su nu`na pravila koja trebaju poznavati dolaskom u jednu islamsku zemlju”, istakao je Hasanovi} u intervjuu u srpanjskom broju vojnostru~nog magazina “Hrvatski vojnik”, u tekstu pod naslovom “Korisni savjeti za lak{i boravak u misiji”. Napomenuo je kako su sva predavanja prihva}ena s velikim zanimanjem, {to ga je posebno obradovalo. “Predavanja nismo vremenski ograni~avali. Drago mi je {to smo sve dvojbe koje su na{i mirovnjaci imali u pogledu postavljanja prema odre|enim pitanjima rije{ili.” Na predavanjima su bili i pripadnici Oruànih snaga koji su ve} bili u Afganistanu, a koji su, me|u ostalima, i inicirali takav oblik suradnje. Aziz Hasanovi} je pripadnike 4. Gardijske brigade upoznao i s islamskim svijetom danas, s posebnim osvrtom na mjesto i ulogu Afganistana unutar njega. “U tre}oj temi probali smo upoznati plemensku strukturu Afganistana. Vidjeti odre|ene specifi~nosti plemena - koja su glavna, koja su vode}a i koji su uzroci stalnih trvenja i sukoba”, rekao je Hasanovi}. Osim toga, dio predavanja odvojio je i kako bi pojasnio odre|ene termine koji se upotrebljavaju unutar islamskog svijeta, a nigdje se ne prevode. To je za vojnike vrlo bitno, posebno u slu~aju da, ako se na|u u nekoj delikatnoj situaciji, mogu pravilno reagirati i izbje}i eventualne sukobe do kojih bi moglo do}i zbog nepoznavanja nekih termina. Ukazao im je i na razlike izme|u sunita i {ijita te im po nekim prakti~nim ìvotnim stvarima pojasnio po ~emu }e, ~im do|u u grad, vidjeti u kojoj su ~etvrti nalaze i kako se trebaju pona{ati. Na primjer, da li se nalaze u sunitskoj ili {iitskoj gradskoj ~etvrti mogu zaklju~iti po na~inu odijevanja èna ili po broju dnevnih poziva na molitvu (namaz). “To su neke ìvotne stvari koje nemaju gdje

BO[NJACI U HRVATSKOJ

Naslovnica Hrvatskog vojnika pro~itati”, istakao je Hasanovi}, koji je na taj na~in poku{ao formirati sliku o prostoru i mjestu kamo idu vojnici Hrvatske vojske. S obzirom na to da }e kontingent hrvatskih vojnika boraviti u Afganistanu u vrijeme ramazanskog posta, Hasanovi} im je dao neke korisne savjete. Jedan od njih je, primjerice, da se javno ne mrse, jer }e na taj na~in pokazati da uvaàvaju ljude koji poste, a s kojima rade. “To su nao~igled mo`da sitnice, ali u tom svijetu, sloìli smo se, mnogo zna~e”, rekao je pomo}nik muftije. Napomenuo je i kako je vojnicima poru~io da ne naprave neki incident kojim bi okaljali mirovnu misiju i svoju dràvu, ve} da budu “istinski mirotvorci, istinski veleposlanici svoje zemlje odakle nose bogata iskustva multikulture i mirnog suìvota”. Jedna od tema predavanja bio je i Ugovor Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u Hrvatskoj na temelju kojega je potpisan i sporazum s Ministarstvom obrane RH. Zamolio je vojnike da pro~itaju Ugovor kako bi dobili {to vi{e informacija koje mogu iskoristiti u svakodnevnom kontaktu s ljudima s kojima }e raditi, a to }e pridonijeti da steknu njihovu naklonost i u~vrste povjerenje i pozitivno ozra~je o na{oj vojsci. “Kazao sam im da mogu re}i kako i u njihovoj sredini ima muslimana koji su svoje pitanje rije{ili na najbolji mogu}i na~in”, rekao je efendija Hasanovi}, izraàvaju}i zadovoljstvo na~inom na koji se Ugovor primjenjuje. “Prepoznao sam tijekom svih kontakata s dràvom da se ono {to se napi{e i po{tuje. To je najva`nije. Ni{ta nije napisano, a da se ne provodi”, istakao je. Suradnja s MORHom se odvija na profesionalnoj i vrlo za-

vidnoj razini, ali ima prostora i za njezino sjednika Me{ihata za vjerske, prosvjetne, pro{irenje. Jedan od oblika suradnje je vjeronau~ne i kulturne poslove i profesor uklju~ivanje predavanja o islamu u pro- fikha na Zagreba~koj medresi “Dr. Ahgram vojnih {kola, o ~emu je tijekom po- med Smajlovi}”, 3. rujna je na Fakultetu sjeta ZZIO-u obavljen razgovor s genera- islamskih nauka u Sarajevu obranio malom [undovom. Vrlo je dobra suradnja i sa gistarski rad pod nazivom “Rasprave o Slu`bom za odnose s javno{}u i informi- hutbi u kontekstu pribliàvanja Bosne i ranje i na~elnicom Marijanom Klanac. Ne Hercegovine europskom kulturnom i poskrivaju}i zadovoljstvo boravkom u Kninu liti~kom krugu”. s hrvatskim mirovnjacima, Hasanovi} je U subotu, 21. srpnja pripadnici Hrvarekao kako i takav oblik suradnje ~vr{}e tske vojske, koji po~etkom kolovoza odpovezuje i produbljuje odnose s Islamskom laze u mirovnu misiju ISAF u Afganistan, zajednicom. “Islamska zajednica je i do posjetili su Islamski centar u Zagrebu. Cisada sve svoje potencijale koristila da bude lj posjete 12 ~asnika i do~asnika bilo je posrednik dràve u kojoj jesmo s arapsko- dodatno prikupljanje informacija o islamislamskim zemljama, pa }e to ~initi i dalje. skom vjerovanju, kako bi ste~ena saznaSmatramo da je to na{ dug, na{a obveza nja mogli {to korisnije upotrijebiti u miprema dràvi u kojoj ìvimo i svim pravi- rovnoj misiji u jednoj od najneuralgi~nijih ma koje imamo”, zaklju~io je. zemalja svijeta. U trosatnom boravku u U intervjuu u “Hrvatskom vojniku” Islamskom centru, vojnici su zajedno sa postavljeno je pitanje da li namjerava po- svojim doma}inom, zagreba~kim imasjetiti na{e vojnike u Afganistanu. “Op}i mom Mersadom ef. Kre{ti}em, obi{li sve je dojam svih odgovornih u ovom poslu prostorije. Vojnici su posebno pohvalili da bi moj odlazak u Afganistan na neki prethodno predavanje mr. Aziza ef. Hasana~in stvorio pozitivno ozra~je u na{oj novi}a odràno u Kninu, gdje se oko 100 vojsci”, glasio je Hasanovi}ev odgovor, vojnika pripremalo za misiju. Prigodom koji je podsjetio kako je ta inicijativa po- obilaska Islamskog centra, imam Kre{ti} krenuta jo{ dok je prvi ~ovjek Hrvatske je vojnicima dao odgovore na dodatna pikopnene vojske bio general Marekovi}. tanja, a obavljeno je zajedni~ko i pojediIstaknuo je da je jedinstveni stav i Islam- na~no fotografiranje svakog vojnika, u ske zajednice i Ministarstva obrane kako vojnim uniformama, s imamom ispred bi njegov posjet u slu`benoj formi prido- mihraba Zagreba~ke dàmije. Fotografije nio pozitivnom ozra~ju i kod afganistan- su svojevrstan dokaz lokalnom musliskog naroda i kod na{ih vojnika. “Ako }e manskom stanovni{tvu u Afganistanu da moj odlazak uljep{ati samo jedan sat Hrvatska vojska i muslimani u Hrvatskoj na{eg vojnika u Afganistanu bit }u sretan. dobro sura|uju, s velikim uvaàvanjem i Doista to govorim sa zadovoljstvom”, kapo{tovanjem. Iskreno se nadamo da }e fozao je drugi ~ovjek Islamske zajednice i tografije u nekoj neèljenoj, eventualnoj dodao da “na{i vojnici idu u sloènu mi- tala~koj krizi ili ìvotnoj opasnosti, odisiju i zato cijela hrvatska javnost, dru{t- grati pozitivnu ulogu – osigurati dostojanvena javnost, svi mi, moramo stajati iza stvo li~nosti i spasiti ìvote na{im mirovnjih u svakom pogledu. Moraju osjetiti da njacima. imaju potporu cijelog dru{tva, njima to mnogo zna~i”. Hrvatska je preuzela obI.I. vezu sudjelovanja u toj misiji, pa je va`no da je obavlja na najprofesionalniji na~in. Hasanovi} je istaknuo kako, zahvaljuju}i Bogu Uzvi{enom i pripremama koje se provode, dosad u Afganistanu nismo imali `rtava, a ni{ta nije vrednije od ljudskog ìvota. “To nam je ponos i zadovoljstvo i sve snage moramo iskoristiti da tako i ostane”, zaklju~io je mr. Aziz Hasanovi}. Ina~e, Aziz ef. HaHrvatski vojnici u Zagreba~koj dàmiji sanovi}, pomo}nik pred-

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ KDBH “Preporod” na Danima BiH dijaspore u Sarajevu

Mladi BiH preuzimaju inicijativu

J O U R N A L

U roku od godinu dana bit }e formiran savez mladih u dijaspori pod nazivom “Mlada dijaspora BiH” koji }e kao krovna organizacija mo}i artikulirati interese omladinske dijaspore BiH i nastupati prema institucijama i javnosti. Ovo je jedan od zaklju~aka u~esnika 1. susreta mladih BiH iz svijeta odrànog od 21. do 26. srpnja u Sarajevu, uz sudjelovanje vi{e od stotinu mladih Bosanaca i Hercegovaca iz preko 20 zemalja svijeta. Bo{nja~ku mlade` u Hrvatskoj na sarajevskim susretima je predstavljao Filip Mursel Begovi}, ~lan KDBH “Preporod”. Organizacija “Mlada dijaspora BiH” djelovati }e neovisno od Svjetskog saveza dijaspore BiH (SSDBiH), ali }e sura|ivati s njima sa namjerom da se Savez registrira u BiH da bi veze s domovinom bile jo{ ja~e. Radna grupa za mlade Svjetskog saveza dijaspore BiH i partneri skupa, Omladinska informativna agencija (OIA) te Academia Bosniensis nezadovoljni dosada{njom suradnjom i slabim vezama izme|u omladine BiH dijaspore. Mladi dijaspore BiH pozvali su dràvne institucije, prije svega Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da u okviru godi{njeg programa za 2008. predvide suradnju sa Savezom kroz posebne aktivnosti te zahtijevaju da se ukine ~lan 17. Zakona o dràvljanstvu BiH zbog kojeg veliki broj mladih gubi BiH dràvljanstvo. “To je problem koji se mora rije{iti jer ne moèmo sebi dozvoliti da gubimo mlade, obrazovane kadrove koji mogu pomo}i BiH. Mladi iz BiH i svijeta }e usko sura|ivati na razli~itim projektima koji }e rezultirati konkretnim rezultatima”, rekao je Jan Zlatan Kulenovi}, predstavnik OIA.

Sporni zakon o dràvljanstvu BiH Dani BiH dijaspore sve~ano su otvoreni u sarajevskoj “Skenderiji”, unato~ iskrama koje su frcale izme|u iseljenika i Nikole [piri}a, predsjedavaju}eg Vije}a ministara Bosne i Hercegovine, koji je uo~i po~etka manifestacije rekao da ne kani dati novac za njeno odràvanje. Prema podacima Svjetskog saveza dijaspore, glavnog organizatora ovoga skupa, izvan zemlje ìvi oko 1,3 milijuna Bosanaca i Hercegovaca, od kojih mnogi èle ja~e

veze s domovinom. Ve}ina njih, vi{e od 70%, iselila je tijekom rata. Govore}i o klju~nim problemima iseljenika, predsjednica Saveza Senada Softi}-Telalovi} istaknula je da bi zbog ~lana 17. Zakona o dràvljanstvu mnogi dràvljani BiH mogli izgubiti vezu s maticom: “Traìmo izmjenu tog ~lana. Ne smijemo dozvoliti da BiH izgubi dijasporu. Traìmo i izmjenu Izbornog zakona da bismo mogli sudjelovati u ìvotu BiH, te po{tovanje i partnerstvo”. Ona je naglasila da zahtjevi dijaspore nisu veliki, ali iseljenici se oduùju zemlji na na~in da su jedan od najve}ih investitora koji doprinose o~uvanju socijalnog mira. ^lan Predsjedni{tva BiH Haris Silajdì} rekao je da odavno zastupa promjenu ~lana 17, ali da ni u ~etiri poku{aja ta inicijativa nije dobila “zeleno svjetlo” stranaka iz RS u Parlamentu BiH. On je podsjetio da sporni ~lan zakona predvi|a da bez BiH dràvljanstva mogu ostati svi gra|ani koji su prihvatili dràvljanstvo neke druge zemlje, osim ako s tom zemljom BiH nije sklopila bilateralni sporazum. Takav ugovor na snazi je sa [vedskom, a neke su zemlje, poput Australije i Kanade, zauzele stav da ne kane sklapati ugovore, te da problem treba rije{iti brisanjem spornog ~lana. BiH nema ugovor, naglasio je, ni sa Srbijom.

“înjenica je da vi{e od pola miliona ljudi moè ostati bez dràvljanstva, {to je nastavak etni~kog ~i{}enja”, kazao je Silajdì}, dodaju}i da je BiH “jedina zemlja u svijetu ~iji zakon predvi|a takve ugovore”. Silajdì} je naglasio da su brisanje spornog ~lana sprije~ili poslanici iz RS zahvaljuju}i principu entitetskog glasanja, te zatraìo od dijaspore da se bori za svoja prava. “^lan 17. }e biti izbrisan jer je nelogi~an, smije{an i nije ono {to bi BiH trebala da bude”, sloìo se i @eljko Kom{i}, koji je naglasio da u zemlji postoje razli~iti pogledi na dijasporu i udruènja iseljenika, ali da dràva treba odràvati veze sa svima, bez obzira na to “gdje ìve, koje su nacionalnosti, kojem se Bogu mole i iz kojih su razloga napustili zemlju”. Safet Halilovi}, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH rekao je da se ministarstvo trudi oja~ati veze sa iseljenicima. On je dodao da je dràvnoj Vladi predloèno uklju~ivanje predstavnika dijaspore u rad Komisije za pitanja mladih, te osnivanje odbora za dijasporu. Emir Hadìhafizbegovi}, kantonalni ministar za kulturu, naglasio je da se nada da }e se Savez ujediniti sa sli~nim udruènjima, poput onog koje okuplja iseljenike Bo{njake u Sjevernoj Americi. Komentiraju}i podjele me|u iseljenicima, Senada Softi}-Telalovi} naglasila je da Savez smatra da svi trebaju gledati u BiH, a ne u susjedne zemlje kao svoju domovinu.

Susreti mladih dijaspore BiH Centralna mjesto okupljanja mladih dijaspore BiH bila je Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu. Manifestacija je objedinila sve oblike konstruktivnih anga`mana mladih ljudi. Prvog dana programa organizatori su ispred SSDBiH, Omladinske informativne agencije (OIA) te Academie Bosniensis predstavili program Susreta. Isti je dan, ispred Vlade Kantona Sarajevo, uprili~en prijem u vrtu ku}e Alije \erzeleza. Drugi dan susreta obiljeìlo je pet panel diskusija, na teme koje su potakle burnu raspravu poloàja Bosne i Hercegovine u svijetu, njenih ekonomskih mogu}nosti i razvoja, obrazovanja, odnosa dràve prema mladima i

BO[NJACI U HRVATSKOJ odnosa dràve prema dijaspori i obrnuto. Tre}i dan Susreta nastavljen je radom u tematskim grupama koje su vodili predstavnici pojedinih organizacija i ~lanovi organizatora Susreta. Predstavnici nekoliko omladinskih i studentskih organizacija, koju su bili i partneri Susreta, predstavili su aktivnosti svojih organizacija. Radne grupe raspravljale su o temama poput financiranja rada omladinske dijaspore, zatim sloènosti bh-identiteta i lobiranja u dijaspori. Krajem tre}eg dana susreta uprili~en je prijem u Rektoratu Univerziteta Sarajevo. êtvrti dan susreta bio je najkonstruktivniji jer su sudionici imali priliku sami oblikovati teme, a rad tematskih grupa vo|en je po tzv. Open Space metedologiji. Rije~ je o principu rada koji je otvorenog tipa. Naime, sudionik svake tematske grupe mogao je napusti grupu bilo kada i priklju~iti se nekoj drugoj. Predzadnji dan susreta bio je predvi|en za druènje i odmor te su organizatori sudionike nagradili i po~astili jednodnevnim izletom u Neum, ru~kom na Vrelu Bune i obilaskom Mostara. Posljednji dan 1. Susreta mladih BiH iz svijeta odràn je u Bijeloj sali Parlamentarne skup{tine BiH gdje su sudionici donijeli zaklju~ke i odluke koji su donijeti na Susretima. Gost u Bijeloj sali bio je Beriz Belki}, predsjedavaju}i Zastupni~kog doma Par-

lamentarne skup{tine BiH, a kratak osvrt dala je Azemina Njuhovi}, pomo}nica ministra za informatizaciju obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo. Na kraju se u~esnicima obratio Ivan Butina kao predstavnik omladine u Glavnom odboru Svjetskog saveza dijaspore BiH s nadom da }e se realizirati ideja za~eta u okviru Susreta, a to je da se ubrzo pravno regulira i osnuje organizacija “Mlada dijaspora BiH” uz prate}u web-stranicu istog naslova. Takva vrst organiziranja mladih ljudi iz BiH, koji `ive u zemlji i dijaspori, mogla bi uspostaviti bolju suradnju i napredak `ivotnog standarda u mati~noj zemlji. Na ovaj na~in Susret je rezultirao nizom preporuka bh-institucijama, organizacijama i pojedincima iz BiH, ali i dijaspore.

“Academia Bosniensis” Jedan od partnera skupa bila je i po mnogo~emu zanimljiva organizacija pod nazivom “Academia Bosniensis”. Radi se o nevladinoj i neprofitnoj organizacija ~ija je primarna djelatnost multimedijalna komunikacija s bosansko-hercegova~kom dijasporom poradi boljeg uvezivanja postoje}ih kadrova i struktura u zemlji i van nje. Glavni cilj ove organizacije je afirmiranje mladih, obrazovanih i stru~nih ljudi u zemlji i inozemstvu. Aktivnosti Acade-

mie obuhva}aju pokretanje nau~nog magazina, osnivanje jedinstvene baze podataka akademski obrazovanih gra|ana BiH, sudjelovanje na seminarima i nau~nim skupovima te promoviranje akademski obrazovanih bh-gra|ana. Kao jedan od va`nijih ciljeva udruènja “Academia Bosniensis” je plan za formiranje jedinstvene baze podataka o akademski obrazovanim gra|anima iz bh-dijaspore, kao i iz BiH. Ova baza podataka bila bi dostupna isklju~ivo administratorima web-stranice udruènja (kontakt putem e-maila: infoºacademia.ba). Samo uz suglasnost osoba koje daju svoje podatke ti podaci mogu biti ustupljeni institucijama Bosne i Hercegovine na dràvnom nivou (npr. Parlamentarnoj skup{tini BiH, Vije}u ministara, Ministarstvu vanjskih poslova ili Ministarstvu civilnih poslova), kao i zainteresiranim poslodavcima u BiH. Podaci koji ne sadrè osobne podatke, kao {to su zvanje, spol i sli~no, mogu biti kori{teni kao zbirni podaci u cilju statisti~kih pokazatelja o akademski obrazovanim gra|anima Bosne i Hercegovine. Rije~ je o vrijednom projektu koji bi mogao osigurati stvaranje boljih ìvotnih prilika akademski obrazovanim gra|anima u BiH, ali i ostvarivanje zna~ajnije brige Bosne i Hercegovine za svoje gra|ane u dijaspori. F.M.B.

Dokument Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj

Zabrana politi~kih aktivnosti Dana 1. kolovoza 2007. svim Izvr{nim odborima Med`lisa Islamske zajednice u Hrvatskoj dostavljen je dokument broj 921/2007-1428, u kojem su date smjernice vjerskim slu`benicima o politi~kim aktivnostima, upotrebi vjerskih prostora u politi~ke predizborne svrhe, narednim parlamentarnim izborima, te ~lanstvu u politi~kim, nacionalnim i kulturnim asocijacijama. Prenosimo tekst dokumenta u cijelosti, koji je potpisao muftija [evko ef. Omerba{i}, predsjednik Me{ihata: “Me{ihat Islamske zajednice u Hrvatskoj na 12. redovnoj sjednici odr`anoj 6. srpnja 2007./21. d`umade-l-uhra 1428. h. je raspravljaju}i o politi~kim aktivnostima nekih imama, jednoglasno izglasao slijede}e odluke:

1. Predsjednik Me{ihata, pomo}nik predsjednika Me{ihata za vjerske, prosvjetne, vjeronau~ne i kulturne poslove, glavni imami, imami, mu’alimi i mu’alime, ne mogu se baviti politi~kim aktivnostima unutar i izvan Islamske zajednice. To ujedno zna~i, da ne mogu biti ~lanovi niti ~elnici upravnih ili izvr{nih tijela politi~kih, nacionalnih i kulturnih asocijacija. 2. Za vrijeme predizbornih aktivnosti, zabranjuje se kori{tenje vjerskih prostora, a svim vjerskim slu`benicima promicanje kandidata unutar i izvan vjerskih prostora. 3. Vjerski slu`benici du`ni su s mimbera pozivati muslimane na izvr{avanje svoje obaveze glasovanja, vode}i strogo ra~una o neutralnosti Islamske zajednice.

4. Zaposlenici koji nisu vjerski slu`benici i vjerou~itelji u {kolama mogu se baviti politi~kim aktivnostima, ali ne mogu biti istovremeno predsjednici organa Islamske zajednice i organa upravljanja u politi~kim, nacionalnim i kulturnima asocijacijama. 5. Pozivaju se svi navedeni u to~kama 1 do 4 da ~im prije postupe po ovoj odluci, kako ne bi dolazili u sukob s njom. Nala`e se predsjednicima Izvr{nih odbora Med`lisa i glavnim imamima, odnosno imamima u Med`lisima, da po primitku ovog dopisa u svojim sredinama izvijeste sve kojih se ti~e ova odluka i izvijeste Me{ihat tko je od navedenih osoba u sukobu s njom.” I.I.

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ XIV Europsko natjecanje u~a~a Kur’ana

Kur’anske rije~i u Zagrebu

J O U R N A L

U organizaciji Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Svjetske organizacije za hifz i Med`lisa Islamske zajednice Zagreb, od 6. do 8. rujna u zagreba~kom Islamskom centru odràno je XIV Europsko natjecanje u~a~a Kur’ana. Ovogodi{nje natjecanje odràno je u sklopu obiljeàvanja 20. obljetnice sve~anog otvorenja Zagreba~ke dàmije. Natjecanje u~a~a Kur’ana je otvoreno u ~etvrtak 6. rujna na prigodnoj sve~anosti u kongresnoj dvorani “Hadì Salim [abi}”, kojoj su prisustvovali mnogi ugledni gosti, me|u kojima i zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} te predstavnici diplomatskog kora iz islamskih zemalja akreditiranih u Zagrebu. U pozdravnom govoru muftija [evko ef. Omerba{i} je naglasio da je Zagreba~ka dàmija u kratkom vremenu postala zna~ajna institucija grada Zagreba, dok je dràva Hrvatska u islamskom svijetu, pa i {ire, postala prepoznatljiva po izvanredno uspjelom arhitektonskom zdanju. Brojni turisti, koji posje}uju Zagreb i njegove znamenitosti, dolaze u Islamski centar u kojem se susre}u s islamom i njegovim vjernicima. Ra~una se da je dàmiju do sada posjetilo vi{e stotina tisu}a ljudi. “U sklopu velikog susreta kr{}anske mladeì potkraj pro{le godine, Zagreba~ku dàmiju je posjetilo oko 20.000 mladih. To je bila veli~anstvena slika koja nagovje{tava nova vremena u me|ureligijskim odnosima”, rekao je Omerba{i}. Djelovanje Zagreba~ke medrese “Dr. Ahmed Smajlovi}”, u suvremenim i modernim prostorima, ~ini dàmiju u Zagrebu jedinstvenom u cijelom islamskom svijetu, te joj daje unikatno zna~enje. Uz financijsku i moralnu podr{ku Poglavarstva grada Zagreba u dàmiji je osnovan prvi muzejski prostor u Islamskoj zajednici. Muzejski postav s mihrabom i mimberom iz Stare dàmije s Trga `rtava fa{izma u Zagrebu, predstavlja temelje sje}anja na na{u bliù i dalju pro{lost. Muftija Omerba{i} je podsjetio na nove sadràje koji }e se realizirati u dàmijskim prostorima. U tijeku su zavr{ni radovi na izgradnji prvog Dje~jeg centra u Islamskoj zajednici, a u neposrednoj blizini se planira izgradnja Stara~kog doma. “Nadamo se da }e ve} po~etkom sljede}e nastavne godine 2008./2009. po~eti s radom i Visoka {kola za arapski jezik i islamske znanosti, ~ime }e se stvoriti uvjeti da ovaj Centar uz ostalo postane i znanstveni centar u kome

XIV Europsko natjecanje u~a~a Kur’ana }e se izu~avati islamske znanosti. Ove {kolske godine po~ela je nastava u prvom razredu Islamske gimnazije, {to smatramo na{im velikim dometom u razvoju {kolstva u na{oj zajednici”, naglasio je zagreba~ki muftija. Zagreba~ka dàmija je u 20 godina imala burnih i zvjezdanih trenutaka. Veliku ulogu je odigrala u spa{avanju stotina tisu}a ratnih izbjeglica iz BiH i pruànju pomo}i Bosni i Hercegovini. U njoj su odràne brojne manifestacije, kao {to je i tradicionalno Europsko natjecanje u~a~a Kur’ana. “Organizacijom ovih natjecanja èljeli smo dati svoj doprinos istraìvanju i izu~avanju Bo`je objave Kur’ana”, zaklju~io je muftija Omerba{i}. Glavni imam zagreba~ki, hafiz Aziz ef. Alili je podsjetio da je kamen temeljac postavljen 11. rujna 1981., te da na dana{nji dan, prije to~no 20 godina – 6. rujna 1987. – otvorena Zagreba~ka dàmija. Sve~anom otvorenju je prisustvovalo preko 70.000 vjernika, predstavnika 30-ak islamskih zemalja, reisu-l uleme, stotine imama, muderrisa i u~enika Medresa. Trodnevna sve~anost simboli~no je ukazivala na veliki zna~aj ove Bo`je ku}e. “Osvr~u}i se danas na protekla dva desetlje}a, s rado{}u moèmo istaknuti da je ovo razdoblje djelovanja dàmije u Zagrebu i Islamskog centra u njoj, opravdalo na{e nade bogatim rezultatima. Smatram da je najve}a zasluga na{e dàmije {to je uspjela realizirati lik i sadràj suvremenog Islamskog centra. Odràvanjem tradicije natjecanja u~a~a Kur’ana, Zagreba~ka dà-

mija je ostala vjerna samoj sebi i na taj na~in pokazala da je dostojna svoje misije i da je opravdala povjerenje onih koji su pomogli njezinu izgradnju”, rekao je Alili. S druge strane, Zagreba~ka dàmija je svim hafizima i u~esnicima natjecanja nudila nove vidike i bila prozor u neki novi, ve}i svijet. U~estvovati na Europskom natjecanju u~a~a Kur’ana u Zagrebu zna~ilo je biti me|u najboljim. Alili je naglasio da muallime, imami i vjerou~itelji, kao izvanredno predani i osposobljeni stru~ni kadrovi, na ~elu s Med`lisom Islamske zajednice u Zagrebu, kroz vjersku pouku i pou~avanje najmla|ih, kroz vjerske tribine i te~ajeve, nastoje promicati i ja~ati osje}aj za Kur’an, ljepotu i veli~inu kur’anske poruke. “Stoga nas posebno raduje ~injenica da pored na{eg hafiza Amara Mujkanovi}a i njegove sestre Beise, koja uspje{no kro~i bratovim stopama, na{ dèmat po prvi put ima dvije djevoj~ice, polaznice vjeronauka, koje su memorirale dùz Amme i koje su odabrale da im Kur’an bude sudrug i vodi~ kroz ìvot. Nadati se je da }e tradicija njegovanja u~enja i interpretiranja Kur’ana u na{oj dàmiji, kao i trud spomenute djece i roditelja, biti nadahnu}e mnogoj djeci i njihovim roditeljima, da i oni krenu ovim ~asnim i odabranim putom”, rekao je hafiz Alili. Zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} je podsjetio da su prije 20 godina ostvareni dugogodi{nja napori zagreba~kih muslimana da izgrade i otvore svoju dàmiju. Naglasio je da je Islamski centar u Zagrebu jedan od rijetkih nadnacionalnih islamskih centara u Europi, gdje su svi podjednako uklju~eni u njegov razvoj. Svake godine Islamski centar posjeti nekoliko tisu}a u~enika sa svojim profesorima iz razli~itih hrvatskih gradova kao i iz Slovenije i BiH, te brojni znatièljnici i turisti. Sve navedeno i puno vi{e od toga ~ini osobnu kartu Islamskog centra Zagreb ili Zagreba~ke dàmije. Trenuta~no se dovr{ava dje~iji centar a uskoro }e po~eti s radom i Visoka {kola za islamske zananosti i arapski jezik. “Natjecanje u~a~a Kur’ana jedno je od najstarijih i najorganiziranijih u Europi, a odràva se svake godine povodom obiljeàvanja sve~anog otvorenja Zagreba~ke dàmije. Danas smo ovdje da sve~ano otvorimo 14. Europsko natjecanje na kojem }e nastupiti

BO[NJACI U HRVATSKOJ najbolji interpretatori svete Knjige muslimana, Kur’ana âsnog i meni kao gradona~elniku osobita je ~ast da mogu biti dijelom ove sve~anosti. Ina~e, Grad Zagreb poku{ava pratiti i na bilo koji na~in doprinijeti sli~nim manifestacijama u Islamskom centru, jer ovaj Centar doìvljavamo kao biser Zagreba, kao na{, i kao veliki dokaz zagreba~koj pa i hrvatskoj multikulturalnosti”, rekao je gradona~elnik Bandi}. Podsjetio je da je pro{le godine zajedni~ki obiljeèna 90. obljetnica slu`benog priznanja islama u Hrvatskoj. Doprinos Grada Zagreba je bila pomo} pri restauraciji dijelova prve Zagreba~ke dàmije, koji se sada mogu vidjeti u muzeju Islamske zajednice. U mjesecu svibnju ove godine zajedni~ki je ispra}en konvoj mladih “Da se nikad ne zaboravi”, koji je posjetio povratnike u Srebrenicu. Zajedno je realizirano i postavljanje kamena temeljca za izgradnju spomen-obilje`ja, koje je posve}eno poginulim hrvatskim braniteljima islamske vjeroispovijesti. Da se misli i na mlade pokazuje prelijepi nogometni teren uz dàmiju, koji }e biti stavljen na upotrebu NK “Nur”. “Ovo sve govorim da mi ne prigovorite da samo dolazim dva puta godi{nje na Bajram kada treba pojesti baklavu. I na

sve budu}e sve~anosti i manifestacije moète nas o~ekivati u skladu s na{im mogu}nostima, te se nadam da }emo ih realizirati na obostrano zadovoljstvo. Na Gard Zagreb i na mene kao gradona~elnika uvijek moète ra~unati”, rekao je Milan Bandi}. Zadnjeg dana, u subotu 8. rujna, odràn je Veliki mevlud u kojem su u~estvovali svi u~esnici Europskog natjecanja u~a~a Kur’ana. Prije progla{enja pobjednika prisutnima se obratio muftija Omerba{i} koji je naglasio da se i ove godine odazvao veliki broj natjecatelja, ~ak vi{e nego prethodnih godina. “Zagreba~ko natjecanje u~a~a Kur’ana nije nikada preferiralo da okupi elitne u~a~e Kur’ana, koliko da okupi mlade, talentirane interpretatore koji tek kasnije, na drugim svjetskim natjecanjima, trebaju pokazati svoj vrsni talent. Kao {to i sami vidite, ve}ina natjecatelja su mladi}i koji tek stasaju u vrsne natjecatelje. Natjecanje je najvi{e okrenuto prema Medresama i muslimanskoj mladeì Europe. Sama ~injenica da smo organizirali 14 natjecanja govori u prilog njegovog osnivanja”, rekao je zagreba~ki muftija. Na kraju se zahvalio Svjetskoj organizaciji za hifz iz Dède i svim natjecateljima na doprinosu afirmaciji Bo`je Objave uzvi{ene vjere Islama.

êtvero~lana Ocjenjiva~ka komisija na ~elu s hafizom dr. Fadilom ef. Fazli}em, profesorom kiraeta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, proglasila je pobjednike u pet natjecateljskih kategorija: I. Hifz: 1. Abdullah Dursun, 2. Halid Benhadoon, 3. Seid Abazi; II. Hifz 15 dùzeva: 1. Amar Mujkanovi}, 2. Belmin Mehi}, 3. Abdullah Kapo; III. Hifz 5 dùzeva: 1. [afija Mamuti, 2. Mahira Vlaj~i}, 3. Avni Asani; IV. Tilawet: 1. Mustafa Kubat, 2. Said Aberkan, 3. Irfan Musliu; V. Tilawet medresa: 1. Sulji} Ahmed i Edin Hamzakadi}, 2. Aldin [ahbazovi}, 3. Sabahudin Ha{i}. Ukupni pobjednik XIV Europskog natjecanja u~a~a Kur’ana je Abdullah Dursun iz Turske. I.I.

9 Priop}enje za javnost SDA Hrvatske

Radna snaga i vjera Radimir ^a~i}, predsjednik Sredi{njeg odbora Hrvatske narodne stranke je 16. rujna na Hrvatskoj televiziji, izme|u ostalog, govorio o problemu nedostatka radne snage s kojom }e se Hrvatska, vjerojatno, susresti u budu}nosti. Drugi ~ovjek HNS-a i strana~ki kandidat za budu}eg hrvatskog premijera pritom je izjavio da bi prilikom uvoza radne snage favorizirao kr{}ane. “Morat }emo je uvoziti, a zbog mentaliteta i mjere, mislim da }emo morati razmi{ljati o ukrajinskoj radnoj snazi. Moramo favorizirati sve one koji }e se lak{e uklopiti u dru{tvo i koji }e biti manje konfliktni, a to su katolici i kr{}ani generalno, a na ovim prostorima to su i Bo{njaci koji su muslimani. Ozbiljna zemlja mora sve faktore uzeti u obzir. No, apsolutno }u favorizirati kr{}ane”, rekao je ^a~i} u vrlo gledanoj emisiji “Nedjeljom u 2”. Predsjedni{tvo SDA Hrvatske se 19. rujna oglasilo priop}enjem za javnost pod nazivom “Zar i ti sine, Radimire”, kojom je iz-

raèna ogor~enost â~i}evom TV-izjavom. Prenosimo tekst priop}enja u cijelosti: “HNS je stranka koja je svo vrijeme na politi~koj sceni Hrvatske nastojala biti prepoznatljiva kao lijeva i liberalna te kao stranka koja nije optere}ena bilo kojom fobijom i iz principijelnih razloga je stalno osu|ivala fobiju bilo koje vrste. Upravo zbog toga, zbog takve svoje deklaratorne principijelnosti HNS je uìvala mo`da i najve}i ugled me|u Bo{njacima, odnosno Muslimanima, te su mnogi na izborima zbog toga i glasali za nju. Kako je onda mogu}e da se jedan od ~elnika te iste stranke svrstava desno od desnice i iskazuju takvu ksenofobiju kojom bi se zastidile i bezimene stranke krajnje desnice, koje vi{e pripadaju folkloru nego politici. Zar osoba koja sebe vidi kao premijera dijeli ljude po rasnoj, vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Jer po njemu glavni kriterij za uvoz radne snage treba biti vjerska pripad-

nost, jer uvoziti treba samo one radnike koji su kr{}ani i katolici. ûdno nam je da gospodin â~i} ne poznaje temeljne odredbe Ustava RH, ali ne samo Ustava RH jer nijedan ustav u svijetu u zadnjih 200 godina ne poznaje podjele koje javno iznosi gospodin â~i}. Takvim svojim istupom gospodin â~i} ne bruka samo sebe, svoju stranku u RH, on time bruka i Hrvatsku u svijetu. Prema reakcijama mnogih ~lanova i simpatizera SDAH, Bo{njaci i Albanci, muslimanski vjernici ogor~eni su izjavom gospodina â~i}a te od nas traè da kao Stranka reagiramo. Koliko nam je poznato, mnogi muslimani koji su namjeravali na predstoje}im izborima svoj glas dati HNS-u, vjerojatno }e glasati za neku od stranaka koja bar ne glasno i ne preko medija u jednoj od najgledanijih emisija otvoreno ne pokazuje svoju ksenofobiju prema svemu {to nije kr{}ansko i katoli~ko.” I.I.

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ Osniva~ke skup{tine ogranaka UBBDRH i BNZH u Dubrovniku

Institucionalno organiziranje Bo{njaka u Dubrovniku

J O U R N A L

Osniva~ka skup{tina Udruge Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske – ogranak grada Dubrovnika i Dubrova~koneretvanske ùpanije odràna je 21. rujna u dubrova~kom hotelu “Rixos-Libertas”. Skup{tini je prisustvovalo 58 delegata – branitelja i simpatizera. Skup{tinska radna tijela izabrana su nakon intoniranja himni RH i BiH. U Radno predsjedni{tvo izabrani su Izet Spahovi} (predsjednik), ]emal Hasanovi} i Kemal Tursunovi} (~lanovi). Ina~e, prema Odluci o osnivanju ogranka UBBDRH za grad Dubrovnik i Dubrova~ko-neretvansku ùpaniju Spahovi} je bio predsjednik Inicijativnog odbora, te odgovorna osoba zaduèna za organizaciju i sazivanje Osniva~ke skup{tine. Obra}aju}i se prisutnima Hamdija Mali}, predsjednik UBBDRH i potpredsjednik SABAH-a je naglasio da je dubrova~ko-neretvanski ogranak osnovan na temelju inicijative Bo{njaka branitelja grada Dubrovnika i Dubrova~ko-neretvanske ùpanije, koji su u prethodnom postupku ispunili sve uvjete za osnivanje ogranka i ispunili dovoljan broj pristupnica za ~lanstvo u UBBDRH. Mali} je podsjetio da je u Domovinskom ratu u~estvovalo vi{e od 25.000 Bo{njaka, od kojih je preko 1.100 dalo ìvote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. UBBDRH je du`na ~uvati uspomenu na ljude koji su svojim ìvotima donijeli slobodu za budu}e generacije. 28. svibnja 2007. ispred Islamskog centra u

Zagrebu postavljen je kamen temeljac za izgradnju spomenika i spomen-parka poginulim Bo{njacima, braniteljima Domovinskog rata. Tom ~inu prisustvovali su brojni uzvanici politi~kog, kulturnog, vojnog i javnog ìvota Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, predstavnici medija i gosti. Mjesto za spomenik je vrlo simboli~no jer su Radno predsjedni{tvo UBBDRH branitelji Bo{njaci u rat, u borbu za obranu svoje vjere i kultu- udruge, pristupilo se izboru sedmero~lare, kretali upravo ispred Zagreba~ke nog Izvr{nog odbora. Za predsjednika je dàmije. Predvi|ena povr{ina za spomen izabran Ile Topuzovi}, a za dopredsjedobilje`je i park je oko 10.000 m2, za {to su nika Zijad êjvanovi}. ^lanovi Izvr{nog izdane lokacijske dozvole i sa~injen idej- odbora su Izet Spahovi}, Kemal Tursunoni projekt. U tijeku je izrada glavnih i vi}, Zulfo Dàno, Fehim Podrug i ]emal izvedbenih projekata i isho|enje gra|evin- Hasanovi}. Novoizabrani predsjednik se ske dozvole, {to samo po sebi potvr|uje zbi- na kraju Osniva~ke skup{tine obratio lju, vrijednost i povijesno zna~enje ovog skupu i u ime svih izabranih zahvalio na projekta. Izgradnja }e otpo~eti ~inom isho- ukazanom povjerenju, koje }e nastojati |enja gra|evinske dozvole. Realizaciju opravdati svojim nesebi~nim radom i zaprojekta }e prati stru~no povjerenstvo, sa- laganjem. Topuzovi} je naglasio da su stavljeno od predstavnika grada Zagreba, Bo{njaci branitelji znali opravdati dato UBBDRH i dràvnih institucija, te Odbor im povjerenje u Domovinskom ratu, a jo{ za gradnju. Mali} je naglasio da za izgrad- }e ga bolje pokazati u miru, u izgradnji nju spomen obilje`ja i parka bo{nja~ka brana{e domovine Republike Hrvatske. Osniva~ka skup{tina Bo{nja~ke naciniteljska udruga ima veliko razumijevanje onalne zajednice za grad Dubrovnik i DuPoglavarstva Grada Zabrova~ko-neretvansku ùpaniju tako|er greba i Ministarstva branitelja. Istakao je da ne- je odràna 21. rujna u dubrova~kom hoteki bo{nja~ki branitelji lu “Rixos–Libertas”, nedugo nakon osnijo{ uvijek nemaju rije- vanja braniteljske udruge. U pozdravnom {eni status, te je izrazio govoru, predsjednik BNZH prof. dr. Sead uvjerenje da }e i ta pita- Berberovi} je iskazao zadovoljstvom zbog nja uskoro biti rije{ena. velikog interesa za osnivanjem BNZ u DuPravilno rje{avanje bra- brovniku i Dubrova~ko-neretvanskoj ùpaniteljskog statusa Bo{- niji, gdje ìvi brojno bo{nja~ko stanovninjaka sudionika Domo- {tvo. Nekoliko godina se razgovaralo o vinskog rata jedno je od potrebi osnivanja BNZ u Dubrovniku, ali prioritetnih pitanja rada prvenstveno zbog zemljopisne udaljenosti od ostatka Hrvatske, to se nije dogodiUBBDRH. Nakon usvajanja lo. Osim toga, trebali su i uvjeti sazrijeti. Poslovnika i Statuta “Ova organizacija koju osnivamo ve~eras Osnivanje braniteljske udruge u Dubrovniku

BO[NJACI U HRVATSKOJ je jedanaesta ùpanijska organizacija u RH, tako da }emo od ve~eras imati stanje da je cijela Hrvatska premreèna ùpanijskim organizacijama BNZ: od Vukovarsko-srijemske ùpanije na istoku, do Dubrova~ko-neretvanske ùpanije na jugu”, rekao je Berberovi}. Podsjetio je da su u protekle ~etiri godine na tom podru~ju uspje{no djelovala tri Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine: Dubrova~ko-neretvanske ùpanije, grada Dubrovnika i @upe Dubrova~ke. Uloga Vije}a je definirana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, tako da preostaje prostor kojeg svojim djelovanjem treba ispuniti BNZ. Berberovi} je ukratko dao povijesni prikaz Bo{nja~ke nacionalne zajednice, objasnio razloge osnivanja udruge i statutarne odredbe. Bonja~ka nacionalna zajednica Hrvatske je nevladina, nepoliti~ka udruga koja je organizirana na teritorijalnom principu preko svojih ùpanijskih organizacija, u skladu sa Zakonom o udrugama. To je temeljna institucija bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj koja okuplja sve Bo{njake s ciljem razvijanja i promicanja etni~kih i nacionalnih, kulturnih i socijalnih prava i interesa Bo{njaka u Republici Hrvatskoj, te razvijanja i podupiranja dobrih odnosa i suradnje izme|u bo{nja~kog i hrvatskog naroda i drugih nacionalnih manjina. Na kraju pozdravnog govora, Berberovi} je apelirao je na sve prisutne da se uklju~e u rad BNZ i pomognu u ostvarenju njenih zada}a i ciljeva. Izrazio je uvjerenje da }e BNZ svojim radom doprinijeti razvoju civilnog sektora u Dubrovniku i ùpaniji. Skup{tinskom zasjedanju je prisustvovalo 76 osoba s pravom glasa. U Radno predsjedni{tvo izabrani su Minela âmpara (predsjednica), Belka Elezovi} i Ifeta Suljevi} (~lanovi). Nakon usvajanja Poslovnika i Statuta udruge, pristupilo se iz-

boru devetero~lanog Izvr{nog odbora. Za predsjednika je izabran [emsudin Brkovi}, a za potpredsjednike Belka Elezovi} i dr. Zaim ûstovi}. ^lanovi Izvr{nog odbora su Aldijana Agovi}, Izet Spahovi}, Ermina Elezovi}, Jasmin [abanovi}, Namik Bak{i} i Ifeta Suljevi}. Zahvaljuju}i se na izboru [emsudin Brkovi}, prvi predsjednik Radno predsjedni{tvo BNZ BNZ za grad Dubrovnik i Dubrova~ko-neretvansku ùpaniju je naglasio golemu oba- ~ku omladinu, da iza|u iz anonimnosti i vezu i odgovornost u ostvarivanju zacrta- zdu{no nam pomognu u kreiranju i ostvanog, vrlo ambicioznog plana rada. [iroki renju na{ih zamisli. Pozivam i na{e djedijapazon aktivnosti na posvema{njoj afir- vojke i ène uop}e da svojom suptilno{}u i maciji bo{nja~kog entiteta na dubrova~kom nespornom sposobno{}u daju doprinos podru~ju iziskuje skoro profesionalni rad. na{oj zajednici”, rekao je Brkovi}. LajtmoU rad udruge planira se angaìrati najspo- tiv u narednom razdoblju }e biti sobnije Bo{njake i Bo{njakinje koji dosada zapo{ljavanje i samozapo{ljavanje, u ~emu svojim radom i nespornim znanjem nisu }e pomo}i stru~njaci i poslovni ljudi. Kako sudjelovali u radu ve} postoje}ih bo{nja~kih bi se nadarena djeca pravilno usmjeravala i asocijacija. Brkovi} je rekao da }e se izvr{iti stipendirala, planira se posjeta dubrovatemeljita analiza uzroka dosada{nje maso- ~kim {kolama i visoko{kolskim ustanovavne apstinencije bo{nja~ke intelektualne ma. Brkovi} se osvrnuo i na predstoje}e elite. U dubrova~koj regiji ìvi i radi veliki parlamentarne izbore, terorizam u svijetu i broj Bo{njaka sa zna~ajnim intelektualnim medijsku stigmatizaciju islama. Naglasio i poslovnim potencijalom – menadèra, je da se predizborna kampanja mora voditi lije~nika, pomorskih kapetana, glazbenika, na zakonom propisan na~in, a nikako u politologa, lingvista, novinara, pravnika i mesdìdima i dàmijama, te osu|uje svako turisti~kih djelatnika. U cilju prosperiteta koketiranje religije s politikom. “Poru~ujem dubrova~kih Bo{njaka, novoosnovani ogra- da se dubrova~ki Bo{njaci energi~no dinak Bo{nja~ke nacionalne zajednice }e po- stanciraju od svakog oblika terorizma i ekku{ati stvoriti optimalne uvjete za njihov stremizma, da osu|uju bilo kakvu zlouposvekoliki anga`man. Dvojica od njih su trebu vjere u politi~ke i ideolo{ke svrhe. Na obiljeìli dubrova~ku knjièvnost i glazbu isti na~in prosvjedujemo protiv zlo}udne u 20. stolje}u: knjièvnik Fehim Fe|a [eho- kontaminacije medijskog prostora i potpuvi}, “ovovjeki Marin Drì}” i maestro no deplasirane stigmatizacije islama kao Dèlaludin \elo Jusi}, vjere i civilizacijskog nazora. Islam je, kao uostalom i kr{}anstvo, vjera koja po~iva na legendarni trubadur. ljubavi i toleranciji i svako nasilje mu je “Nijedna od dubrovastrano”, rekao je [emsudin Brkovi}. Dugo~kih bo{nja~kih udruga ro~na zada}a dubrova~ko-neretvanske BNZ ne bi smjela biti ekskluje razvijanje mnogostrukih odnosa s Boszivni klub desetorice ili nom i Hercegovinom. U tom smjeru je inidvadesetorice bogom cirano potpisivanje Ugovora o prijateljstvu danih ljudi, koja ne bi izme|u Dubrovnika i Sarajeva. “^vrsto obedemokratski i europski }ajemo lokalnim vlastima u gradu i ùpaniji vodila ra~una o stvar- da }emo biti iskren i dostojanstven partner u nim interesima na{ih ostvarenju na{ih zajedni~kih ciljeva na doljudi i njihovim ìvot- brobit dubrova~kih Bo{njaka i Bo{njakinja, nim i egzistencijalnim kao i cijelog dubrova~kog regiona”, rekao problemima. Zato ovom je prvi predsjednik BNZ za grad Dubrovnik prigodom pozivam sve i Dubrova~ko-neretvansku ùpaniju. uspje{ne ljude svih profila, a naro~ito bo{njaI.I. KDB Preporod iz Dubrovnika

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ Izlo`ba u Kulturno-informativnom centru BiH (1.–24. lipnja)

Povratak u bunilo

Prvog dana lipnja u Kulturno-informativnom centru Bosne i Hercegovine, u Ilici 44 u Zagrebu, sve~ano je otvorena izlo`ba slika i skulptura na temu “Povratak u bunilo”, autorice D`ane Vajra~a – Wallmeier. Na po~etku priredbe prisutnima se obratila Minka Ljubijanki}, ata{e za kulturu i voditeljica KiC-a, koja je najavila nastup Kornelije Dine Pervan, ~lanice KDBH “Preporod” i pjeva~kog zbora “Bulbuli”. Ona je, sviraju}i klavijature, otpjevala tri dobro poznate sevdalinke tematski vezane uz Banja Luku, rodni grad autorice izlo`be. Prigodnim rije~ima prisutnima se obratio i Aleksandar Dragi~evi}, veleposlanik BiH u Zagrebu. On je po`elio dobrodo{licu u bosansko-hercegova~ki KiC, te posebno pozdravio delegaciju ministarstva transporta i komunikacija BiH, koja je bila u zvani~nom posjetu Hrvatskoj.Veleposlanik Dragi~evi} je naglasio va`nost umjetnosti i njezin kontinuitet u vremenu. “Skupili smo se da slavimo umjetnost, da slavimo umjetnost kroz vrijeme i povijest. Umjetnost kao postojanje pro{iruje se u beskona~nost, a umjetnici jesu ~uvari svete vatre humanosti, nade i vjere u mo} duha. Bosna je zna~ajna oblast umjetnosti. U njenom krugu je postavljen ~ovjek kojeg ona prati kroz njegova lutanja. Ona prati sva njego-

va stanja koja doìvljava – njegove ludosti i mudrosti, ~ovjekova preobra}enja. ôvjek nestaje s pozornice, mijenjaju se njegova shva}anja, ali umjetnost ostaje kao besmrtna zna~ajka svih naroda i vremena”, rekao je veleposlanik Dragi~evi}. “Mnogi umjetnici su pomogli dru{tveno-politi~ke promjene i ova izlo`ba nije deklarativnog karaktera. Izlo`ba se, nakon Zagreba, seli u Banja Luku”, rekla je autorica izlo`be Dàna Vajra~a – Wallmeier. Naglasila je da je predstavljeno 14 umjetni~kih djela – 12 slika i dvije skulpture, nastalih u posljednjih godinu i pol dana u jednom zatvorskom ateljeu u Njema~koj, gdje radi sa zatvorenicima. Brojnim posjetiteljima je objasnila svoje vi|enje izloènih umjetni~kih djela. Skulpture pokazuju kulturocid koji se dogodio u prethodnom ratu na prostorima Bosne i hercegovine. Me|u slikama dominira tematika Srebrenice, s jakim simbolima patnje ljudi – “starci su bespomo}ni, a mladi nemo}ni”. Poznatu Decartesovu filozofsku misao koja oslikava ~ovjeka kao bi}e razuma i intelekta – “Mislim, dakle, jesam”, u jednoj slici sa srebreni~kom tematikom autorica je preformulirana u rije~i primjerenije doga|ajima u prvoj polovici pro{log desetlje}a – “Ubijam, dakle, jesam”.

Minka Ljubijanki}, D`ana Vajra~a Wallmeier i Aleksandar Dragi~evi} D`ana Vajra~a – Wallmeier je ro|ena 1967. godine u Banja Luci. Studirala je pravne znanosti na Sveu~ili{tu “\uro Pucar – Stari” u rodnom gradu, kojeg napu{ta 1993. godine te odlazi u Njema~ku. Zavr{ila je studij socijalne pedagogije na Sveu~ili{tu “Heinrich Heine” u Düsseldorfu, nakon ~ega se zapo{ljava u struci – rad s djecom i odraslima. 2005. godine utemeljuje samostalnu djelatnost za rad na resocijalizaciji odraslih prestupnika u pokrajini Nordrhein-Westfalen. Terapiju provodi uz glazbu i likovnu umjetnost, te redovito organizira izlo`be svojih radova i radova svojih {ti}enika. I.I.

Promocija knjige pjesama Drenke \uzel “Pritajeni nemir”

Drenkin likovni rukopis J O U R N A L

Slikarica i pjesnikinja Drenka \uzel pi{e od rane mladosti, a nakon knjige pjesama “Skrovi{te povjerenja”, u izdanju KDBH “Preporod”, nedavno joj je iza{la knjiga pod naslovom “Pritajeni nemir”. Knjigu su 12. lipnja, u prostorijama KDBH “Preporod”, predstavili mr. Senad Nani}, predsjednik dru{tva i Sead Begovi}, knjièvnik, knjièvni kriti~ar i glavni urednik “Behara”. Knjiga pjesama “Pritajeni nemir” bogato je ilustrirana Drenkinim likovnim ilustracijama koje ovoj knjizi daju na dodatnoj teìni. Pjesnikinja iza sebe ve} ima niz skupnih i samostalnih izlo`bi u inozemstvu i kod nas. Drenka \uzel je ro|ena 1952. godine u Banja Luci, a ìvi i stva-

ra u Zagrebu od 1970. godine. Likovnim radom bavi se od 1963. godine, a 1975. po~inje slikati u tehnici ulja na staklu.

Kao {to je u slikarstvu simboli~ki eksplicitna, u poeziji je beskona~no snovita i sjetna i nipo{to nije promicatelj personal-

Senad Nani}, Sead Begovi} i Drenka \uzel

BO[NJACI U HRVATSKOJ ne kategorije srca jer pjesme su joj povezane s blago{}u rije~i koje doti~u teme skrivenih tajni ìvota ispunjenog u osami. Kao {to pjesme projicira iz nesvjesnog, ali drè}i se uvijek predmeta i semantike, ne dovode}i u pitanje smisao i subjektivne izvore, njeno }e slikarstvo naprosto trajno zavoljeti narodsko. Drenka \uzel vrsno je uo~ila iskonski manirizam folklornog bogatstva koji su stolje}ima vrijedne ruke vezle, a kamenoresci urezivali kao znamenje neprolazne ljepote. Ako je ti{ina uvod u neko otkrivenje, a tama nas zatvara u posvema{nju {utnju, taj }e osje}ajni paralelizam voditi u ne{to otajno i obredno, èle}i nam otkriti ideju blaga, ali i tjeskobnosti. Predsjednik “Preporoda” mr. Senad Nani} izdavanje ove knjige nazvao je pravom poslasticom. “Drenkina knjiga je mali projekt, ali govori nam kroz jezi~ne oblike koji su sukladni i likovnim ilustracijama. Rije~ je o likovnom rukopisu jer gotovo svaka pjesma je ilustrirana Drenki-

nim upe~atljivim i zaigranim crteìma.” Nani} je istaknuo da je nakladniku ~ast izdati knjigu koja u sebi nosi mnoge zna~enjske razine u kojima ~itatelj, kada pronikne u njihovu pritajenu tajnu, neizmjerno uìva. Sead Begovi} je na promociji istaknuo da Drenka \uzel s novom knjigom pjesama iznovice dokazuje da ne pripada jezi~no stilskim obrascima privatne komunikacije uvrijeèna knjiènstva i duhovne anemije, koju promi~e iskustvena perspektiva svakodnevice oblikovana u stihovane pri~ice. Begovi} je objasnio da njeno personalno ja pripada kozmi~kom pjesni~kom bratstvu najtananije i najkrhkije pre|e. “Autori~ina imaginacija ovaj put posve uvaàva ti{inu zatvorenog prostora u kojemu ona preispituje zaglu{na pitanja koja se roje u njoj. Ta }e se lirska mistifikacija odraziti kao depoetizirana fraza s hermeti~nim, apstraktnim i iracionalnim vizijama. No, iz toga }e zra~iti Drenkina kontemplacija, tajanstvenost i ezoteri~nost kao in-

timni iskaz nedoku~ivih nebesa”, dodao je Begovi}, koji je primijetio da uz sve to ona znade opjevati i neznatne stvari kao {to su {e{ir i prozor, i dati im jednu posve novu, svevremenu dimenziju. Autorica knjige toplo se zahvalila KDBH “Preporod” {to joj je omogu}io izdavanje ove knjige te je na duhovit na~in s publikom podijelila da se, rade}i ilustracije za svoju knjigu, “narintala kao konj”. Drenka \uzel tom je prigodom pro~itala nekoliko pjesama iz svoje knjige. Prisutni su mogli osjetiti da se u Drenkinim pjesmama osje}a njeno zadovoljstvo poslom kojim se ~itav `ivot bavi. Kroz Drenkinu poeziju osje}amo njena suglasja prepuna sna`nih ~uvstava kojima ona nagla{ava svoju osobnost. Drenka \uzel nikada nam do kraja ne}e otkriti svoju tajnu i svoj pritajeni nemir. Ona }e i nadalje ostati zapretana u jeziku koji je jedan veliki rezervat stjecanja njenih iskustava. F.M.B.

Drugi projekt Dramskog studija “Orient espresso”

Pretpremijera “Rame i \ulke” Nakon monodrame “Kameni spava~” po motivima istoimene antologijske zbirke pjesma Mehmedalije Maka Dizdara, dramski studio “Orient espresso”, koji djeluje u sklopu KDBH “Preporod”, realizirao je jo{ jedan projekt. U prepunoj dvorani Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu, 30. lipnja uprili~eno je pretpremijerno uprizorenje drame “Ramo i \ulka”, prema istoimenom djelu bo{nja~kog i hrvatskog knji`evnika Emsuda Sinanovi}a. Dramski tekst “Ramo i \ulka”, komedija s igranjem i pjevanjem u jednom ~inu, tiskana je u nakladi KDBH “Preporod” tijekom lipnja 2007. godine. U predstavi glume ~etiri ~lanice pjeva~kog zbora “Bulbuli” – Dinka Kulenovi} (\ulka), Enisa Travljanin (Aj{a, Ramina majka), Midheta Ibrahimpa{i} (Zumreta, \ulkina majka) i Samira Braki} ([efka, predsjednica SDA-omladine), dvije u~enice Zagreba~ke medrese u ulozi kona (Sabaheta Hasanovi}, Ghalia Hammad) i studentica Sanela \uhera. Autor Emsud Sinanovi} nastupa u ulozi Hod`e, voditelj “Orient espressa” Filip Mursel Begovi} glumi Ramu, Emir [trkljevi} je Tale (\ulkin ro|ak), a kao pjeva~ i harmonika{ nastupa Samir Nurki}.

Kao {to Sinanovi} kaè u pogovoru knjige, neposredan povod za pisanje “Rame i \ulke”, komedije s pjevanjem u 8 prizora, je Shakespeareova tragedija “Romeo i Julija” (1595.). U svojoj komediji je napravio karnevalsku detronizaciju vje~ne ljubavi koja radije dragovoljno bira smrt, ako ne moè biti oìvljena. Ramo i \ulka ne samo da ne zavr{avaju tragi~no, nego u skladu sa shva}anjem ljubavi i a{ika na predrasudama nemoralnog dru{tva u kojem ìve, oni oboje funkcioniraju po principu “prevareni lopov”, jer glume da se vole. Naime, na kraju umjesto otrova ispijaju pra{ak za spavanje, jer oboje imaju nekog drugog. Nakon “bu|enja iz mrtvih” bjeè jedno od drugog, bjeè od ljubavi. U odnosu na Shakespearov original ima i drugih promjena. Na primjer,

~uveni karnevalski bal u ku}i Capuletijevih zamijenilo je skromno bajramsko sijelo s politi~kim i domoljubnim govorom [efke, predsjednice SDA-omladine. Na sijelu se ple{u narodna kola i pjevaju sevdalinke. Dramski tekst “Ramo i \ulka” antimodernisti~ko je djelo u kome se javlja sukob izme|u starog i novog. Stari na~in ìvota Bo{njaka, njihov moral i obi~aji, suprostavljaju se novom pona{anju, modernom kapitalisti~kom dru{tvu koje je “pojelo” i sijela, i baklavu, i jahniju, i sevdalinku. Emsud Sinanovi} (Vrhpolje u BiH, 1955.) je pjesnik, povjesni~ar knjièvnosti, knjièvni kriti~ar i teatrolog. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu knjièvnost i jugoslavistiku. Magistrirao je s temom iz povijesti bo{nja~ke drame i teatra. Pi{e doktorsku disertaciju o Enveru ôlakovi}u. Do sada je objavio zbirke poezije “Vrhpoljski {ehidi” (1994.), “Osmijesi Bosne” (1997., u suautorstvu sa sinom Gordonom), “Tarih o ljubavi” (2001.), te “Bo{nja~ku dramu” (1996.), knjigu o povijesti bo{nja~kog teatra. Komedija “Ramo i \ulka” prvo mu je tiskano dramsko djelo. I.I.

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ Promocija izdava~ke djelatnosti V.B.Z-a

Knjige bo{nja~kih autora

J O U R N A L

U prostorijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu, 5. i 6. srpnja predstavljena su knjièvna djela dvojice suvremenih bosansko-hercegova~kih autora u izdanju zagreba~ke izdava~ke ku}e V.B.Z.: “Potkovani golubovi” Izeta Perviza i “Soliter Titanic” Almira Ali}a. Oba romana su izdana 2006. godine i u{la su u najuì izbor za knjièvnu nagradu V.B.Z.-a i “Ve~ernjeg lista”. Knjige su, osim dvojice autora i urednika V.B.Z.-a Ervina Jahi}a, predstavili knjièvni kriti~ar Sead Begovi} i knjièvnica Julijana Matanovi}. Roman “Potkovani golubovi” Izeta Perviza (Mutnik u Cazinskoj krajini, 1969.) je njegovo peto knjièvno djelo. Pored poezije (“Zavi~ajni motivi”, 1994.) i proze (“San o zemljici bosanskoj”, 1997., “Brat njegov ili on”, 2000., “Mreà”, 2003.), pi{e eseje i knjièvnu kritiku. @ivi i radi kao novinar u Sarajevu. “Potkovani golubovi” je uznemiruju}a i brutalna pri~a inspirirana ratom u BiH, literarna rekonstrukcija stvarnog zlo~ina (egzekucija bo{nja~kih mladi}a iz Srebrenice vezanih ìcom). Kroz anamnezu jedne srpske obitelji ~iji je ~lan bio srebreni~ki egzekutor, otkriven na snimku koji je iz privatne mjesne videoteke dospio na televiziju, Perviz podsje}a na stvarno lice rata. Lomovi koje prolaze protagonisti njegove pri~e, otkrivaju}i istine o svojim bli`njima, slike jednog krvavoga vremena koje kao zloguki svjedok suspendira tzv. civilnu stvarnost i duhovi mrtvih o koje se sapli}u ìvi, pritom gube}i svoje ìvote – jezivo svjedo~e o ratovima i ljudima u njima, o licu zlo~ina i njegovu “mirnodopskom” nali~ju. La` i istina u ovom su romanu u tako bolnom savezu da se Perviz njime, bez sumnje, prome}e u jednog od najdarovitijih literarnih ovjerovatelja bosanske ratne zbilje. Knjièvni kriti~ar Sead Begovi} je naglasio knjièvnikovo zanimanje za temeljno pitanje – kako mali ~ovjek postaje zlo~inac i kako se u postratovskom vremenu profilira njegova }ud i moralni karakter. “Roman }e posluìti kao autoterapija svima onima ~ija je temeljna ~ovje~nost povre|ena i dovedena u pitanje. Golub je simbol mira i slobode, a ako ga potkujete oteàt }ete taj let ka slobodi i poruci mira. Potkovani golubovi, ta nadrealna slika, ironijski se odnosi spram Stanimirovog uvjerenja da je on zapravo istinski borac za srp-

Promocija u BNZH sku stvar – koji je to djelom i dokazao”, rekao je Sead Begovi}. Kazeta sa snimljenim zlo~inom je godinama kruìla srpskim gradi}em, a da nitko nije reagirao. U kolektivnoj svijesti srpskog naroda egzekutori nisu zlo~inci, ve} junaci koji se {tite i slave jer nisu napravili genocid i zlo~in, nego “ratni, vojnopoliti~ki postupak prema tamo nekim balijama”. Jedino Stanimirov otac smatra da mu je sin po~inio zlodjelo koje se protivi moralnom zakonu koji su u~ili od svojih predaka. Begovi} primje}uje da uz nesporno zanatsko umije}e, pisac plete pleter stvarnog doga|aja i korespondira s vremenom, pri ~emu se mjestimice oslanja na politi~ku povijesnu faktografiju: ubojstvo premijera \in|i}a, slu~aj Milo{evi} i [e{elj. Izet Perviz svjedo~i o porodi~nom rasulu i moralnim nedoumicama pojedinih ~lanova obitelji, pri ~emu sugerira da obitelj ubojice, posebice djeca, uvijek ispa{taju i tegobno proìvljavaju kaznu namijenjenu njihovim o~evima te prolaze kroz svojevrsno ~i{}enje. “Nema sumnje da je Stanimirova obitelj `rtva njegova zlo~ina, a ako taj zaklju~ak pro{irimo na zajednicu i na dru{tvo, poruka je jasna: ne moè se smiriti na{ bijes, na{e poniènje i gubitak dragocjenih ìvota, a ne moè se ni prisilno iznuditi oprost za jezovit zlo~in koji se ne isplati jer zlo~inci bivaju uvijek ka`njeni – jo{ za ìvota”, zaklju~io je Begovi}. Roman “Soliter Titanic” tuzlanskog pisca Almira Ali}a (Zvornik, 1970.) je zreli autorski romaneskni prvijenac. To je humoristi~an roman, vedra urbana utopija o stanarima tuzlanskog nebodera u vremenskom periodu od prijeratnih do poslijeratnih godina. Kako se jedan neboder stvarno i simboli~ki uru{ava, tako se i prijeratna idila urbane svakodnevice mrvi u ratnim, osobito poratnim egzistencijama nekolicine likova. Mla|ahni pripovje-

da~ svjedok je nedosanjanih snova svojih vr{njaka, nevinih iluzija starijih koje potire svakodnevni ìvot, izgubljenih ideala kao svegeneracijskoga obilje`ja, ali i ponovno otkrivenih osje}aja da ìvot, usprkos svemu, itekako ima smisla. Zabavan do grotesknosti, ubojito ironi~an i sklon karnevalizaciji i pretjerivanju, Almir Ali} znala~ki smjenjuju duhovite opise s dinami~nim dijalozima. Osim {to paralelno razvija nekoliko pri~a a da im ne zametne trag i ne zaboravi zapo~etu misao, Ali}ev jezik lepr{av je i inventivan, jednostavno uzbudljiv na neki druga~iji na~in. Prema rije~ima kriti~ara, “Soliter Titanic” je dobrodo{lo osvjeènje u suvremenoj bosansko-hercegova~koj knjièvnoj prozi, koje kandidira Ali}a na jo{ uvijek upra`njeno mjesto “bosanskog Ante Tomi}a”. Roman je nominiran za presti`nu nagradu “Me{a Selimovi}” na ovogodi{njim me|unarodnim knjièvnim susretima “Cum Grano Salis” u Tuzli. Knjièvnica Julijana Matanovi} je rekla da roman, ina~e vrlo dosjetljivog naziva, ima dva va`na sloja – prvi sloj, zabavnost i dublji sloj, posvetu obitelji. “U teoriji knjièvnosti se uvijek bavimo kako od novele nastaje roman, koji su to mehanizmi umije}a pripovijedanja. Ovo je pravi primjer kako od pri~e nastaje ve}a struktura. Ni{ta nije moglo biti ljep{e od izmisliti strukturu solitera i na njegov svaki kat staviti po jednog glavnog junaka, koji su me|usobno umreèni svojim pri~ama. Te pri~e doti~u njihovu pro{lost, njihovu sada{njost i naslu}uju nekakvu njihovu budu}nost”, rekla je Matanovi}. Na ovitku knjige pi{e da je jo{ upra`njeno mjesto “bosanskog Ante Tomi}a”, me|utim Julijana Matanovi} smatra da bi trebalo pisati da je upra`njeno mjesto “hrvatskog Almira Ali}a”. Prvenstveno stoga jer se radi o slojevitijem tekstu u kojem je dat prikaz povijesti dru{tva – povijest odrastanja, povijest socijalisti~kog dru{tva, povijest na{e vjere u ne{to {to je pro{lo, povijest odnosa i jezika. Velika zna~ajka “Solitera Titanic” je Ali}eva duhovnost. “Mi se uz Tomi}a lijepo zezamo, imamo primjere na{eg balkanskog mentaliteta. Ovdje vidimo ne{to vi{e. Almirova knjiga se ~ita s olovkom”, zaklju~ila je knjièvnica Julijana Matanovi}. I.I.

BO[NJACI U HRVATSKOJ Novi svezak “Bo{nja~ke pismohrane”, godi{njaka BNZH

Zna~ajan kvalitativni iskorak Krajem srpnja u nakladi Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske tiskana je nova, {esta sveska “Bo{nja~ke pismohrane”, ~asopisa za povijest i kulturu Bo{njaka u Hrvatskoj. Nova “Pismohrana” prezentira doga|aje u 2006. godini u ~ak 13 tematski odijeljenih rubrika, u izmjenjenoj uredni~koj koncepciji prema ideji Filipa Mursela Begovi}a, novog glavnog urednika. Prema njegovoj najavi, u godi{njaku BNZH }e se i dalje {iroj javnosti predo~avati razli~itosti i brojnost kulturnih i znanstvenih dosega Bo{njaka u Hrvatskoj, te postavljati pitanja o identitetu bo{nja~kih kulturno-umjetni~kih i znanstvenih pregalaca u Hrvatskoj i BiH s ciljem prezentacije bo{nja~ke prisutnosti i utjecaja na ovim prostorima. “Nama je du`nost da taj trenutak sada{njosti, u kojoj preìvljava bo{nja~ka manjina u Hrvatskoj, biljeìmo i opisujemo kao kolektivno pam}enje svega {to nam se zbivalo i upravo se zbiva u ovom uvijek turbulentnom vremenu u kojemu ìvimo, dijele}i s drugima istu hranu iz zajedni~ke }ase”, kaè glavni urednik u uvodnoj rije~i. U rubrici ðSociokulturalna istraìvanja’ predstavljen je rad grupe autora (me|u njima i dr. Tarika Kulenovi}a iz Zagreba) pod naslovom “Bosanci – kulturni profil”, koji je nastao u okviru me|unarodnog projekta “Kulturna osjetljivost i kompetencija u promociji, prevenciji i ranoj intervenciji mentalnog zdravlja adolescenata”, uz financijsku potporu Europske unije. Vrlo zanimljiv kulturalni profil pruà osnovne informacije o temeljnim obilje`jima bosanske kulture, kao i o temeljnim kulturalnim obilje`jima bosanske populacije u Hrvatskoj. Rubrika ðPovijest’ donosi radove dvoje znanstvenika. Vesna Miovi} u tekstu “Acta Turcarum i sultanski dokumenti dubrova~kog arhiva od vremena Dubrova~ke Republike do danas” predstavlja dio vi{estoljetne prepiske (od 1458.–1805. godine) dubrova~ke vlasti s bosansko-hercegova~kim pokrajinskim, sudskim i lokalnim vlastima, s vlastima pokrajina diljem Osmanskog carstva, te sultanom i ministrima Porte. Tekst je ilustriran s brojnim fermanima iz 15. i 16. stolje}a, dokumentima koji izraàvaju zapovijed, volju ili èlju tada{njih sultana. U ~lanku “Bilje{ke

Bošnjaèka pismohrana Svezak 6 broj 21-22 Zagreb 2006.

âsopis Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske Rije~ urednika Bosanci – kulturni profil Povijest Vesna Mio~, Adnan Jahi} Graditeljstvo Edin Jahi} Knjièvni portreti Ervin Jahi} Likovno stvarala{tvo Munir Vejzovi} Politi~ko dru{tvena kretanja Sulejman âmdì} Kritika Edin Hadì} (Dinko Deli}), Nenad Rizvanovi} (Ervin Jahi}), Muslimani u Dubrovniku (Saudin ef. Suba{i}) Svjedo~anstva Safeta Obho|a{ Simpozij o Enveru ôlakovi}u Obljetnice i jubileji Doga|aji i djelatnosti BNZH Dokumenti BNZH

u otkucajima svoga bila” govori o Muniru Vejzovi}u, jednom od najzna~ajnijih hrvatskih i bo{nja~kih slikara, bogatog i raznolikog opusa. Centralni dio “Pismohrane” su Vejzovi}eve slike (jedini dio u boji), a o veli~ini njegovog rada govore i likovni kriti~ari (Josip Depolo, Luko Paljetak, Tonko Maroevi} i Adrijana [kunca). Prof. dr. Sulejman âmdì}, doktor biotehni~ke znanosti agrarne ekonomije je predstavljen kroz intervju naslova koji dobro do~arava njegov ìvotni put – “Islam i bo{nja{tvo kao ìvot vrijedan ideala”. Zbog pripadnosti organizaciji “Mladi muslimani” 1949. godine osu|en je na 20 godina robije s prinudnim radom i 5 godina gubitka gra|anskih prava. Izdrào je 9 i pol godina u zloglasnom zeni~kom KP domu. Nakon dolaska u Zagreb i {kolovanja, od 90-ih godina pro{log stolje}a do danas aktivni je sudionik u osnivanju i radu razli~itih bo{nja~kih asocijacija. U rubrici ðâsopisi’ predstavljen je “Putokaz” – list za dru{tvena i knjièvna pitanja Muslimana, glasilo bo{nja~ke intelektualne ljevice koje je izlazilo od 1937.–1939. godine u Zagrebu. Izdava~, vlasnik i odgovorni urednik bio je [ukrija Huski}, a urednik Hasan Kiki}. “Putokaz” je relevantan teorijski izvor trajno vezan uz proces emancipacije i konstituiranja bo{nja~ke nacije u periodu izme|u dva svjetska rata. U ðPrikazima i kritikama’ objavljeni su kriti~ki prikazi dvije knjige koje su tijekom 2006. godine objavljene u nakladi BNZH (“Ni{an” Edina Hadì}a i “Zemlja ple{e” Nenada Rizvanovi}a), te monografije Hadèma Hajdarevi}a “Muslimani u Dubrovniku”, tiskane 2004. godine povodom 80. obljetnice utemeljenja Islamske zajednice u Dubrovniku. U rubrici ðSvjedo~anstva’ predstavljen je ìvotni put i stvarala{tvo Safete Obho|a{, ro|ene na Palama kod Sarajeva, jedne od mnogih bh-pisaca i intelektualaca koji su uslijed etni~kog ~i{}enja od 1992.–1995. napustili BiH, te sada ìve i stvaraju u egzilu. Najzna~ajniji tematski blok u novoj “Pismohrani” zauzimaju tekstovi vezani uz Simposium Bosniense na temu “Knjièvni i prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a”, koji je u organizaciji BNZH odràn 9. i 10. prosinca 2005. Tom prigodom su obiljeèna dva jubileja: 90 godina od ro3.10.2007 15:42:10

o vakufskom siroti{tu izme|u dva rata” Adnan Jahi} opisuje rad vakufskog siroti{ta u Sarajevu, nastalog 1912. godine pod okriljem Islamske zajednice, odnosno centralne vakufske uprave. Vakufsko siroti{te je jedinstvena socijalna, odgojno-humanitarna ustanova koja je skrbila za stotine napu{tene bo{nja~ke siro~adi, omogu}uju}i im nesmetan fizi~ki i du{evni razvitak te {kolovanje. U rubrici ðGraditeljstvo’ Edin Jahi} opisuje stambenu arhitekturu na prostorima BiH u ~lanku “Formiranje ku}e osmanskog tipa u Bosni i Hercegovini u periodu od 17. do 19. stolje}a”. Slike i nacrti, s kojima je tekst ilustriran, prikazuju raznolikost oblika ku}a koji su se javljali u pro{losti, {to predstavlja i slikovit odraz sloènosti kulturno-povijesnih, tradicijskih i geografsko-regionalnih prilika. U trima razli~itim rubrikama – ðKnjièvni portreti’, ðLikovno stvarala{tvo’ i ðDru{tveno-politi~ka kretanja’ – kroz intervjue je predstavljen rad i ìvotni put trojice Bo{njaka koji djeluju u Hrvatskoj. U tekstu znakovitog naslova “Uvijek sam nepogre{ivo znao {to nisam” predstavljen je Ervin Jahi}, pjesnik, knjièvni kriti~ar i urednik u izdava~koj ku}i V.B.Z. Uz brojne pjesme iz najnovije knjige poezije intrigantnog naziva “Kristali Afganistana”, objavljeni su i tekstovi relevantnih hrvatskih knjièvnih kriti~ara o Jahi}evom poetskom djelu. “Ruka koja snatri i misli

J O U R N A L

BO[NJACI U HRVATSKOJ |enja i 30 godina od smrti ovog knjièvnika, prevoditelja, esejiste i publiciste, autora romana “Legenda o Ali-pa{i”. Centralni doga|aj simpozija bila je promocija prvog izdanja romana u stihovima “Jedinac”, kojeg je Enver ôlakovi} po~eo pisati davne 1947. i zavr{io 1962. godine, dakle nakon 15 godina rada. Nakladnik prvog izdanja “Jedinca”, na ~ije izdavanje se ~ekalo ~ak 43 godine, je Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske. U rubrici ðObljetnice i jubileji’ obiljeèna su dva iznimno zna~ajna datuma za Bo{njake i muslimane u Hrvatskoj: 90. obljetnica slu`benog priznanja islama u Hr-

vatskom saboru i 15. obljetnica osnivanja Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske “Preporod”. Posljednje dvije rubrike u “Bo{nja~koj pismohrani” vezane su uz doga|aje, djelatnosti i dokumente BNZH u protekloj godini. Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu tijekom 2006. posjetili su reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri} i bosansko-hercegova~ki premijer Adnan Terzi}, zavr{ena je organizacijska transformacija Zajednice, pokrenuta su dva zna~ajna projekta – Odbor za gospodarstvo i Fond za stipendiranje “Salim [abi}”. Izme|u ostalog, BNZH je aktivno u~estvovala na Bajramskom koncertu u Prijedoru i Sajmu knjiga u Sarajevu.

Nepodjeljena ocjena ~itatelja i knjièvnih stru~njaka je da {esti svezak “Bo{nja~ke pismohrane” predstavlja zna~ajan kvalitativni iskorak. “Pismohrana” je sadràjno bogatija i raznovrsnija, modernog preloma i dizajna sa zanimljivim ilustracijama i jasno odijeljenim rubrikama. U potpunosti je opravdana nada glavnog urednika F. M. Begovi}a, koji je u uvodnoj rije~i poèlio da “Pismohrana” ispuni na{u intelektualnu znatièlju i vrati dostojanstvo i povjerenje u bo{nja~ki identitet.

I.I.

Samir Nurki} i prijatelji – koncert u BNZH

Klasika i sevdah 16

J O U R N A L

U prostorijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, 5. rujna je odr`an cjelove~ernji koncert na kojem je nastupio mladi bo{nja~ki glazbenik Samir Nurki}. U prepunoj dvorani, osim njega, nastupili su i njegovi prijatelji, zagreba~ki glazbenici – Nikola Domjani}, Ivan Bosnar, Barica Tutek i Anamarija Filipovi}. Voditelj koncerta je bio Filip Mursel Begovi}, koji je na po~etku upoznao prisutne s harmonikom – glazbenim instrumentom koji se u povijesti glazbe pojavljuje 1829. godine u Be~u. Pravi razvoj literature za harmoniku po~inje 50-ih godina pro{log stolje}a, kada dolazi do razvitka bariton basova. Begovi} je pojasnio da Nurki} svira na tzv. bayan harmonici, koja se od klasi~ne harmonike razlikuje po upotrebi gumbi}a umjesto klavirskih tipki. Profesionalni glazbenici se u dana{nje vrijeme ponajvi{e slu`e upravo bayan harmonikom, prvenstveno zbog njenih tehni~kih mogu}nosti koje omogu}uju ve}e interpretacijske zahtjeve. Samir Nurki} je na koncertu samostalno izveo nekoliko skladbi na harmonici: Sonatu u E-duru talijanskog skladatelja Domenica Scarlattija, Dje~ju suitu broj 1 glazbenika Davora Bobi}a, Rondo phantasie u d-molu i Frossinijev Ragtime. I Samirovi prijatelji su izveli nekoliko solisti~kih dionica – Ivan Bosnar je na ~embalu izveo Baroknu improvizaciju koju je sam skladao, a Barica Tutek na harmonici [panjolski ples broj 1, kompozitora i pijaniste Eneriquea Granadosa. Nurki} je zajedno s Baricom Tutek izveo Balkansku rapsodiju

Samir Nurki} (Balkan Rhapsody), koju je 2007. godine skladao Viatcheslav Semionov, jedan od najve}ih glazbenih pedagoga dana{njice. Semionov je ovoga ljeta na Me|unarodnom ljetnom seminaru u tajne harmonike uvodio i Samira Nurki}a, koji je na kraju nezaboravne glazbene ve~eri, zajedno s Nikolom Damjani}em na pijanu i Anamarijom Filipovi} na klasi~noj harmonici, interpretirao tri dobro poznate sevdalinke – “Eminu”, “Kad ja po|oh na Bemba{u” i “Tebi majko misli lete”. Samir Nurki} je ro|en 1991. godine u Zagrebu. Glazbenu karijeru je zapo~eo sa svoje ~etiri godine u zboru “Zagreba~ki mali{ani” pod vodstvom prof. Zlatka Kubika, a kao {estogodi{njak upisuje se u

Glazbenu {kolu “Rudolf Metz” s glavnim instrumentom harmonikom. Prva ~etiri razreda zavr{ava kod prof. Ru`ice Vuk, te peti razred kod prof. Maje Rogi} s kojom osvaja drugu nagradu na @upanijskom natjecanju harmonika{a u Zagrebu. Kao talent kod kojeg je primje}en izuzetan napredak u smislu tehni~kog napredovanja te u razvoju stilsko-interpretativnih obrada razli~itih stilskih razdoblja, prebacuje se u {kolu “Zlatko Balokovi}” u klasi prof. Marijane Krajine. Nakon zavr{etka {estog razreda upisuje srednju glazbenu {kolu, smjer harmonika, u klasi magistre umjetnosti Ivane Cvetkovski i prof. Marijane Krajine. Samir Nurki} je dr`avni prvak iz 2003. godine u sviranju harmonike u kategoriji uzrasta od 13-15 godina. Ove godine je osvojio 1. nagradu na prvom Internom natjecanju harmonika{a u kategoriji srednjo{kolaca, te 2. nagradu na me|unarodnom natjecanju harmonika{a u Puli, kao ~lan orkestra pod vodstvom prof. Mirana Vaupoti}a. U bo{nja~koj zajednici je poznat kao nadahnuti izvo|a~ bosanskih sevdakinki u sklopu zbora “Bosana”. Tijekom posljednje dvije godine realizirao je brojne uspje{ne koncerte u Hrvatskoj i svijetu. Pod budnim okom svojih profesora, kao i svoga oca Zijada, s kojim dijeli ljubav prema glazbi, Samir Nurki} je po~eo komponirati klasi~nu, ali i narodnu glazbu. Svakako je pohvalan njegov napor u razvoju originalne literature za harmoniku. I.I.

BO[NJACI U HRVATSKOJ Izlo`ba fotografija o Sarajevu (11.–24. rujna)

Sarajevu u pohode Pod pokroviteljstvom KDBH “Preporod”, u prostorijama Foto kluba Zagreb u Ilici 29/III kat, 11. rujna je sve~ano otvorena izlo`ba fotografija Josipa U{aja simboli~nog naziva “Sarajevu u pohode – gradovi nad`ivljuju ru{itelje”. Otvaranju izlo`be prisustvovali su brojni gosti, predstavnici medija i uzvanici, izme|u ostalih, i Milan Bandi}, zagreba~ki gradona~elnik, Seyed Ehsan Ghazizadeh Hashemi, direktor Iranskog kulturnog centra i Minka Ljubijanki}, voditeljica Kulturnog centra BiH u Zagrebu. U pozdravnom govoru Vinko [ebrek je predstavio Foto kluba Zagreb, ~iji je predsjednik, a Josip U{aj aktivni ~lan. Klub broji oko 150 ~lanova, ponajvi{e mladih, a osnovna djelatnost su mu izlo`be, edukacije i suradnja s klubovima u Hrvatskoj i svijetu. Osnovan je davne 1892. godine te, dakle, ove godine slavi 115. obljetnicu osnivanja. Mr. Senad Nani}, predsjednik KDBH “Preporod” naglasio je autorovu prirodu pristupa fotografiji, koja dolazi iz ~injenice da je njegova osnovna profesija ambijentalna rasvjeta spomenika kulture. “Svjetlo nije cilj fotografije, nego je sredstvo fotografije. Svjetlo{}u se slika grad”, rekao je Nani}, koji je sudjelovao u organiziranju postava izlo`be. Izlo`ba je podjeljena u 4 tematske cjeline: ambijent, odnosno atmosfera grada, ranjeno Sarajevo i poruka da gradovi nad`ivljuju ru{itelje, arihitektura te pojedina~ni i grupni portreti ljudi. Izlo`bom nastalom onako “usput”, tijekom rada na studiji rasvjete spomenika kulture u Sarajevu, autor svjedo~i o svojoj fascinaciji tim {armantnim gradom, ali i potreseno{}u uslijed njegovog stradanja, ~ije su rane jo{ uvijek vidljive.

Senad Nani}, Josip U{aj, Milan Bandi} i Vinko [erbek

Izlo`bu je otvorio Milan Bandi}, zagreba~ki gradona~elnik, koji je naglasio da ima sre}u {to poznaje Sarajevo u kojem ima mnogo prijatelja. Osim toga, sretan je {to ima dvije Republike – BiH i Hrvatsku: u jednoj je ro|en, a u drugoj je postigao sve u ìvotu. “Volim do}i u Sarajevo iz dva razloga: zato {to ima i srce i du{u. Sarajevo ima i Grbavicu i Ko{evo, Miljacku i Ba{~ar{iju, Butmir i Ribnik, Bjelave i Stup. Sarajevo ima prekrasne ljude, koji su njegovo najve}e bogatstvo. Oni su u najteòj agresiji cijelo vrijeme izdràli i ostali u svome gradu”, rekao je Bandi}. Zahvalio se Josipu U{aju, majstoru iluminacije i svjetla, {to je Zagrebu podario ovu izlo`bu. Nakon gradona~elnikovog govora, u glazbenom dijelu programa nastupio je ènski pjeva~ki zbor “Bulbuli”, pod ravnanjem Ismeta Kurtovi}a, otpjevav{i nekoliko sevdalinki iz svoga bogatog repertoara. Autor Josip U{aj je ro|en u Splitu, a ìvi i radi u Zagrebu. Bave}i se godinama rasvjetom spomenika kulture, starih gradova i sakralnih objekata, kao inènjer elektrotehnike, fotografija mu je sluìla kao nu`na podloga za rad. Otuda je trebalo na~initi posve mali iskorak da uroni u jedan ~udesan svijet koji biljeì fotografija. U obra}anju brojnim posjetiteljima, U{aj je rekao da su o Sarajevu, kada je taj grad brutalno uni{tavan, a onda i u poratnom vremenu, ispri~ane mnoge potresne pri~e, na razli~ite na~ine i razli~itim “tehnikama”. Izlo`ba fotografija “Sarajevu u pohode” s podnaslovom “Gradovi nadìvljuju ru{itelje”, jedna je od mogu}ih pri~a o gradu na Miljacki. “Sarajevo je grad koji je u stanju op~initi ~ovjeka, a to mi se davno dogodilo. Taj me je grad osvojio svojim {armom, a

Detalj s izlo`be Sarajevu u pohode

potom potresao svojim patnjama i hudom sudbinom. Prikazujem, uglavnom, {armantno, ðnormalno’ Sarajevo, ali i ono ranjeno, da se ne zaboravi. Te su slike jo{ uvijek prisutne u vizurama grada, u uspomenama pogotovo. Neka se vidi, neka se pamti”, rekao je U{aj. Rasvjeta spomenika i vrijednih ambijentalnih prostora njegova je prava struka, a fotografija najva`nija “sporedna stvar”, kazano jezikom nogometnih fanova. “Za Sarajevo sam se na odre|eni na~in vezao kroz svoj rad, fotografiraju}i grad i ljude tako|er, te zbog brojnih lijepih susreta. Moje fotografije pokazuju, vjerujem, moje odu{evljenje jednim gradom koji ima du{u. Tako je slojevit i iznena|uju}i. Svaki grad ima, vi{e ili manje, neke svoje posebne prostore, koji su, kako se to obi~no kaè, po mjeri ~ovjeka. U Sarajevu je to ~udesna Ba{~ar{ija, naro~ito prisutna na mojim fotografijama, u kojoj ìvot pulsira na jedan naro~it, nezaboravan na~in. Na Ba{~ar{iji se doga|a ìvot i na njoj je sve posebno: i atmosfera i kolorit i gabarit – i na~in pona{anja ljudi”, rije~i su zaljubljenika u glavni bosansko-hercegova~ki grad. Objektiv fotoaparata Josipa U{aja otkriva Sarajevo – ambijent, arhitekturu i ljude – ìvot sarajevskih ulica, monumentalna zdanja i skladnu gra|ansku arhitekturu, druènje Sarajlija, njihove dijaloge i dokolicu. Ukratko, otkriva grad kao ìvi organizam ~ije srce kuca neprekidno, nekad burno i silovito, pa onda tiho i pritajeno, ali uporno i prkosno. U bogato opremljenoj knjiìci koja prati izlo`bu fotografija, mr. Zlatko Hasanbegovi} je dobro primjetio da je Sarajevo fotogeni~no – Josip U{aj je to prepoznao i podijelio s nama. I.I.

Nastup Bulbula

J O U R N A L

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM Nakon ^a~i}eve izjave o vjeri kao kriteriju za rad

Paradoks politike neznanja Stranka koja je inicijativom za vrijeme mandata koalicije, kao jedina vladaju}a, traìla uvo|enje instituta pozitivne diskriminacije za pripadnike nacionalnih manjina, odnosno tzv. dvojno pravo glasa, i inzistirala na gra|anskom karakteru dràve, nominira za svog premijerskog kandidata ~ovjeka koji vjeru progla{ava kriterijem podobnosti. Ovime se definitivno potvr|uje da puko “znanje” o makroekonomiji ne moè biti dostatno za premijersku fukciju jer premijer nije samo kreator ekonomske, ve} i svih drugih politika u dràvi. Faris Nani}

J O U R N A L

Ba{ nekako ove godine hrvatski nas mediji redovnije obavje{}uju o napretku izgradnje ne~ega {to se, posred Gospi}kosenjske biskupije i Li~ko-senjske ùpanije, naziva Crkvom, u nekim egzaltiranim prilozima, i sveti{tem hrvatskih mu~enika. Rije~ je o hrpi betona koja }e se ugraditi, prema novoestetskim kriterijima crkvenih otaca i njihovih dvorskih arhitekata u nekakvu bogomolju, bolje re~eno nacionalni `rtveni panteon u jednom selu blizu Udbine. Taj bi nacionalni panteon trebao velikim brojem hodo~a{}a, nadasve iz susjedne Bosne i Hercegovine, svjedo~iti o odanosti svekolika hrvatstva svojim `rtvama od vremena turskog zuluma, naovamo. Za{to ba{ usred li~ke pustopoljine, upitat }e se dobronamjerni promatra~ hrvatskih apsurda. Pa zato, pou~it }e ga gospi}ki biskup Mile Bogovi}, jer se ba{ tu 1493. godine desila najve}a tragedija hrvatska – Krbavska bitka. Rije~ je o porazu tragikomi~ne ma|arske vojske, ~ije su topovsko meso ~inili ne{to Hrvata i ostali kr{ten slavenski i slavizirani ìvalj na tom podru~ju, od osmanske armade, a zapravo o po~etku drugog islamskog perioda ma|arsko-hrvatske povijesti, prvog institucionaliziranog koji je, odlukom habsbur{kih vlasti i njihovih adlatusa s obje strane Drave i Mure, izbrisan iz kolektivnog narodnog pam}enja, povijesnih ud`benika ili tako stra{no iskrivljen, posebno u tzv. narodnim pri~ama da je mogao rezultirati samo predrasudama, strahom i mr`njom. Zadnjih godina Velikog rata, a posebno nakon Karlova~kog i Poàreva~kog mira, cijelo je 18. stolje}e saturirano etni~kim ~i{}enjem ili pokr{tavanjem autohtonog muslimanskog stanovni{tva diljem Ma|arske, pa tako i u Hrvatskoj te istragom (iskorjenjivanjem po Njego{u) svakog traga islamske kulture i civilizacije. U tome su se, u po~etku, posebno isticala dva Boìja ~ovjeka – pop Matija Mesi} iz Like i fratar Luka Ibri{imovi} iz Slavonije koji je umro prije zaklju~enja Karlova~kog

Radimir ^a~i} mira. Ka`u da je Mesi}, valjda zato {to nije trebao pravovjerje posebno dokazivati, bio ne{to tolerantniji. Znakovito je da su oba bili i vojnici i oru`jem se borili na strani habsbur{ke monarhije. Isto je tako znakovito da dan danas u trpezariji franjeva~kog samostana u Zaostrogu postoji mural koji pokazuje neku bitku s Turcima, a ne recimo uza{a{}e Marijino. To je valjda ta differentia specifica izme|u islama i kr{}anstva. Islam je, je li nepobitno, ratni~ki, ratoboran i teroristi~ki, ma~em i ognjem se {iri, dok je kr{}anstvo, nedvojbeno, {to jasno demonstriraju zaostro{ki mural, te slu~ajevi Matije Mesi}a i Luke Ibri{imovi}a, miroljubivo, pacifisti~ko tolerantno...

Li~ki kompleks Iz Like potje~e i jedan od navodnih premijerskih kandidata moderne, europski ulju|ene Hrvatske u kojoj je ustavno i zakonski ka`njivo {iriti mr`nju. No, ne i predrasude. Sin je li~kog partizana koji je zglajzao, ergo okliznuo se 1972. jer se kao ~lan Ustavnog suda Socijalisti~ke Republike Hrvatske dru`io sa Savkom i Mikom, ali nije stradao poput nekomunisti~kih prvaka Maspoka, ve} je oti{ao u zaslu`enu podeblju mirovinu. Nekr{tena je du{a jer ga babo, partizan i komunista nije mogao ili smio ili htio krstiti pod naprednim imenom Rad i Mir. Poslije je bi-

lo prekasno, a sedamdesetih je godina ionako malo tko do toga, barem javno, drào. Taj Radimir â~i}, gimnaziju je zavr{io u Zagrebu kao komunisti~ki Sonnenkind, u~e}i bratstvojedinstvuju}u povijest u kojoj su Turci àrili i palili i pod stra{nim jarmom stolje}ima dràli sve na{e narode i narodnosti, prije~e}i im svekoliki razvitak i bu|enje nacionalne svijesti. Tako i Hrvate, za koje je ipak znao da su od samog rimskog biskupa prozvani antemurale cristianitatis, predzi|em kr{}anstva. Ponovio je Rad i Mir i lekcije prethodnih generacija o tolerantnim kr{}anima i ratobornim nasilnim muslimanima, o kr{}anstvu i islamu, kr{}anskoj i islamskoj kulturi i civilizaciji i naravno odre|enim inkompatibilnostima istih. Takve lekcije ostaju duboko u pam}enju, u podsvijesti ako treba, izgube li se iz memorije zbog ovosvjetskih uìtaka i probitaka. Potrebno je samo izre}i neke klju~ne rije~i, lozinku da ponovo iza|u na povr{inu, u punu svijest i preto~e se u njegove nedavno izgovorene, veli~anstvene rije~i, rezultantu zbrkanih misli jednom novinaru koji svoje etni~ke i vjerske korijene krije kao zmija noge i zbog toga silno pati i voli postavljati zamke ba{ na etni~kim i vjerskim tragovima. [to je potpuno legitimno i legalno, posebno ako se konlokutor voli predstavljati kao spasonosno rje{enje za Hrvatsku, sveznadar op}eg napretka u svim poljima, od arhitekture do sociologije, od makroekonomije do me|unarodnih odnosa, od konsolidiranih bilanci poduze}a do povijesti... E, tu smo. Povijesti, koncepta iz 18. stolje}a. Ta je povijest doista mogla kao jedan od kriterija radne podobnosti stranca, useljenika instalirati vjersku pripadnost, poput re~enog Rada i Mira. Atavizam vjerske isklju~ivosti koji je iz komunisti~kog, li~kog i krbavskog sina iz|ikljao u najnezgodnijem trenutku vjerojatno ide na du{u onima koji su stolje}ima forsirali ba{ takvu reduciranu i

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM la`nu povijest, a tek marginalno i povr{inski histeri~nim propagatorima rata civilizacija sa zapadnih i isto~nih strana koji strahom od stra{nih islamisti~kih teroristi~kih mre`a polagano uvode stanje izvanrednosti i mentalne popustljivosti na sve manje demokracije i sve vi{e nadzora, policije, restrikcije.

Reakcija Nakon fundamentalisti~ke eskapade i popratnih retori~kih bravura ove uzdanice Hrvatske narodne stranke kojima je jo{ nemu{tije, otkrivaju}i se kao prili~na neznalica, poku{ao pojasniti {to je zapravo htio re}i, Rad i Mir se povukao u osamu, prepu{taju}i svojoj {efici da pojasni kako ta politi~ka stranka koja se zove i liberalnim demokratima doista ne misli da je vjera kriterij za izdavanje radnih dozvola, niti u njezinu programu igdje pi{e da se u Hrvatskoj pri useljavanju prednost treba davati katolicima, odnosno kr{}anima generalno jer se HNS zalaè za sekularnu dràvu gra|ana. Kako je â~i}ev nastup otvorio ranjiv bok njegove stranke, u maniri pravog ratnika i stratega, javio se bo~nim manevrom saborski zastupnik [emso Tankovi}, predsjednik SDAH, preko ~ijeg je saop}enja za javnost na~elno reagirao na odista glupe izjave, ~ude}i se kako jedna stranka koja je uìvala veliku potporu Bo{njaka i muslimana generalno (jer SDAH po novomu zastupa i Albance i ostale islamske vjernike u Hrvatskoj) i koji su za nju en masse glasali, moè iz ustiju njezina drugog ~ovjeka izraziti toliko predrasuda i mr`nje. Principijelno i efektno, reklo bi se. No, kako to obi~no biva, ipak se potkrao jedan kamen~i} u cipelu. Unato~ evidentnom trudu da se efektno, ali gospodski izvuku neo~ekivano darovani poeni od konkurentske politi~ke opcije koja se bori za saborsko mjesto manjinskog zastupnika, Tankovi} ni ovaj puta nije izdrào ne doliti malo ulja na vatru sukoba civilizacija. Tako je prozvao â~i}a da je vjeru proglasio glavnim kriterijem za dobivanje radne dozvole, {to je la`. â~i} je, kako god da je nespretno zvu~ao jer se kretao podru~jem svoje apsolutne ignorancije, vjeru spomenuo posljednju i to nakon manje stanke. Na taj je {lagvort, voditelj emisije reagirao i tek potom je popustila brana li~kog atavizma obrane predzi|a kr{}anstva. U ne tako davnom slu~aju Vukojevi}, upravo je â~i}eva stranka, a posebno strana~ka {efica Vesna Pusi} nedvosmisleno zatraìla da se istraè navodi o tom ustavnom sucu koji ga te{ko optuùju za sudjelovanje u silovanjima Bo{njakinja u Hercegovini, dok je Tankovi} tvr-

dio kako mu ne treba skidati imunitet u tu svrhu jer je isti Vukojevi} prije nekoliko godina, samo svojom izjavom, demantirao optu`be. Nadalje, HNS je, tada stranka na vlasti, inicijativom iste Vesne Pusi}, traìla da se Hrvatski sabor jasno definira prema ratu u Bosni i Hercegovini i to tako da u Deklaraciju o Domovinskom ratu uvrsti kako je Hrvatska sudjelovala u agresiji na tu susjednu dràvu, ~ime je na sebe i stranku navukla op}enarodni bijes, ali odustala nije. Tankovi} je u ovom mandatu u raspravi o karakteru Domovinskog rata izjavio kako agresije na BiH nije ni bilo jer je to bio stav njegovih mentora iz HDZ s kojima je sklopio sporazum po kojem uvijek glasa kao HDZ, a kad slu~ajno tako ne misli, onda ima pravo od samoga [eksa dobiti naredbu da glasa kao HDZ. No, osim relativno kontrolabilne i marginalno utjecajne reakcije Tankovi}eve stranke, znatno teè su one koje dolaze od logi~nih i poèljnih koalicijskih partnera, a posebno od medija. Tako je IDS-ov saborski zastupnik, Damir Kajin u emisiji “Pira-

[emso Tankovi} mida” ^a~i}a nazvao kr{}anskim fundamentalistom, dok mediji, posebno Radio 101 koji je izjavu i njezina poja{njenja postavio visoko u rangu najglupljih i neki tiskani ne prestaju s pre`vakavanjem ovog autogola samouvjerenog project managera iz Vara`dina. @eli li barem djelomi~no poni{titi ili ubla`iti efekt, trebao bi se ispri~ati hrvatskoj javnosti i bira~ima i posebno naglasiti da to nije stav njegove stranke.

Paradoks ^a~i}, u stalnoj bojazni od prevelikog broja muslimana useljenika, strane radne snage, u navodno `ednu Hrvatsku, zanemario je ili najvjerojatnije nije ni mislio koga je svojim kriterijem vjere i zalaganjem za kr{}ane generalno, isklju~io iz mogu}ih kombinacija na lutriji za hrvatsku zelenu kartu, odnosnu radnu dozvolu milijunima o~ajnika iz svih dijelova svijeta kojima je Hrvatska obe}ana zemlja. Na primjer, isto~noeuropskim @idovima. Ho}e li Rad i Mir poja{njavati stanovitom Ephraimu Zuroffu iz Wiesenthalovog

centra na koji se to na~in oni teè adaptiraju i integriraju u par excellence europsku, ergo kr{}ansku Hrvatsku? Ili }e i taj posli} prepustiti svojoj {efici? Ho}e li, bude li â~i} premijer (iako je to ne-znanstvena fantastika), na ulazu u Ministarstvo rada i socijalne skrbi biti oka~ena tabla s obavijesti “Budistima, hindusima i... ulaz zabranjen”? [to je, na koncu s ateistima, agnosticima? Oni }e vjerojatno biti u nekom limbu, â~i}evom prostoru kao novom pojmu, njegovom originalnom doprinosu teorijskoj fizici. Zagorci bi rekli, ni v rit ni mimo. Kona~no, osim konfesionalnog, Rad i Mir je, isticanjem Bo{njaka kao muslimana koji se mogu adaptirati, uveo i etni~ki, pa i rasni kriterij, {to je definitivno podru~je Zone sumraka elementarne pameti. @ele}i se dodvoriti Bo{njacima jer negdje u kutku podsvijesti drì informaciju da je neki Bo{njak kandidat njegove stranke za manjinskog saborskog zastupnika, izdvojio je Albance koji su ve}inom muslimani, a zaboravio da taj saborski zastupnik predstavlja i njih, pobijedi li na izborima. Stoji jo{ jedna mogu}nost. U posljednje vrijeme HNS gubi na rejtingu po svim istraìvanjima javnog mnijenja i to vrlo ozbiljno, najvi{e zbog inercije vlastitog bira~kog tijela, ali i zbog odlijevanja nedavno osvojenih lijevih glasova nazad u SDP, nakon Milanovi}evog izbora za strana~kog {efa. S obzirom na â~i}eve premijerske ambicije, nije isklju~eno da unutar njegovog {taba raste nervoza. Kada se narasla nervoza udruì s golemom ambicijom i jo{ ve}im neznanjem, u toj se baru{tini s mnogo mikroorganizama lako razvije zatomljeni atavizam 18. stolje}a koji se skrivao u mulju na dnu, mo`da generacijama. Na koncu, desio se paradoks. HNS, stranka koja je inicijativom za vrijeme mandata koalicije, kao jedina vladaju}a, traìla uvo|enje instituta pozitivne diskriminacije za pripadnike nacionalnih manjina, odnosno tzv. dvojno pravo glasa, i inzistirala na gra|anskom karakteru dràve, nominira za svog premijerskog kandidata ~ovjeka koji vjeru progla{ava kriterijem podobnosti. Ovime se definitivno potvr|uje da puko “znanje” o makroekonomiji ne moè biti dostatno za premijersku fukciju jer premijer nije samo kreator ekonomske, ve} i svih drugih politika u dràvi. Ali, ovo nije samo upozorenje HNS-u, ve} i SDP-u koja je tako|er nominirala ekonomskog stru~njaka i politi~kog analfabeta za premijera. Osim ako to sve skupa nije slu~ajno, pa svojim izjavama i â~i} i Jur~i} dodatno navode vjetar u jedra jo{ jedne Sanaderove pobjede.

J O U R N A L

HRVATSKA Analiza izbora za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina

Manjinska samouprava – drugi poku{aj

J O U R N A L

Drugi izbori za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina na razini ùpanija, op}ina i gradova Republike Hrvatske odràni su 17. lipnja. Stjepan Mesi}, predsjednik RH je u predizbornoj poruci pripadnicima nacionalnih manjina i hrvatskoj javnosti istaknuo da je vaàn uvjet zrele demokracije za{tita ljudskih prava manjinskih zajednica u dru{tvu, posebno nacionalnih manjina, koje bez zakonske, ali i stvarne za{tite ne bi mogle uspje{no razvijati svoje posebnosti. Te su posebnosti nu`ne za o~uvanje nacionalnog identiteta manjinskih zajednica i potpuno integriranje u hrvatsko dru{tvo, ali i uvjet da nacionalne manjine stvarno budu most suradnje i pribliàvanja me|u narodima i dràvama. “Izbori za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina su vi{estruk test demokratske zrelosti hrvatskog dru{tva. Prije svega, oni su test zainteresiranosti nacionalnih manjina da i preko rada Vije}a budu aktivni sudionici demokratskog ìvota. Uz to, izbori su test spremnosti pripadnika nacionalnih manjina da u punoj mjeri preuzmu odgovornost za o~uvanje svojih identitetskih zna~ajki i dalju integraciju u svekoliki javni i dru{tveni ìvot. Svakako, u prakti~nom smislu daljeg pobolj{anja za{tite prava nacionalnih manjina, Vije}a i predstavnici – ~iji }e autoritet izvirati prije svega iz broja sudionika u njihovu izboru, a onda i iz aktiviteta i kvalitete rada izabranih vije}nika u njihovu izboru – imaju znatne mogu}nosti utjecaja u pojedinoj sredini podru~ne samouprave. Na kraju, ovi izbori su test dosljednosti i opredjeljenja vlasti, prije svega lokalne uprave i samouprave, da ~uju i uvaàvaju glas nacionalnih manjina, sura|uju}i s izabranim Vije}ima i predstavnicima u za{titi i unaprje|enju manjinskih prava u skladu s Ustavnim zakonom i drugim zakonima koji reguliraju prava nacionalnih manjina”, rekao je predsjednik Mesi}.

Naknada za kampanju Europska unija je kroz program CARDS 2003 pomogla javnu kampanju osvje-

{}ivanja povodom manjinskih izbora, ~iji su provedbeni partneri bili nevladina udruga GONG i novinska agencija STINA. David Hudson, zamjenik {efa izaslanstva Europske komisije u Zagrebu objasnio je cilj Europske unije prigodom financiranja projekta ja~anja svijesti. “Manjinska prava su sredi{nji dio kriterija pridruìvanja RH Europskoj uniji. Hrvatska je napravila veliki napredak u tom smislu i, izme|u ostalog, i zato su otvoreni pregovori o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. U svakom slu~aju ovo je podru~je u kojem se uvijek moè vi{e uraditi. Europska komisija je mislila da je trebalo pove}ati napore u novim izborima za Vije}a nacionalnih manjina. Ta Vije}a i predstavnici su sredstvo s kojim manjine mogu iskazati svoja mi{ljenja i s kojima mogu sudjelovati u politi~kom ìvotu. To je va`no i za to postoji legitimitet u Ustavnom zakonu. No, tako|er je va`no i aktivno sudjelovanje u samim izborima. Mislim da u tom smislu i kroz ovu kampanju moèmo dati koristan doprinos”, rekao je Hudson. Podsjetimo da je Vlada RH na sjednici odrànoj 31. svibnja donijela Odluku o odre|ivanju visine naknade tro{kova izborne promid`be za izbor ~lanova Vije}a i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i podru~ne samouprave. Po njoj svako Vije}e nacionalne manjine u ùpaniji i gradu Zagrebu ima pravo na naknadu tro{kova u iznosu od 1.500 kuna, za svakog ~lana. To zna~i da }e @upanijska vije}a i Vije}a u Zagrebu dobiti po 37.500 kuna. U gradovima i op}inama Vije}a imaju pravo na naknadu tro{kova u iznosu od 1.000 kuna, za svakog ~lana, isto kao i predstavnici na sve tri razine lokalne i podru~ne samouprave. Tako }e Gradska vije}a dobiti po 15.000, a Op}inska manjinska vije}a po 10.000 kuna. Naknada tro{kova ispla}uje se na ìro-ra~un Vije}a nacionalne manjine, odnosno predstavnika nacionalne manjine, a financijska sredstva osiguravaju se u prora~unu jedinice lokalne samouprave. Pravo na naknadu tro{kova ostvaruje se nakon objave slu`benih rezultata izbora.

Brojke – relativno zadovoljstvo Budu}i da je Ustavni sud odbio àlbu na izborni postupak jednog od predlagatelja kandidata, uz imena kandidata na listama i bira~kim listi}ima niti na ovim izborima nije bilo navedeno tko ih je predloìo. Pravo glasa na drugim manjinskim izborima imalo je ukupno 392.845 bira~a, pripadnika nacionalnih manjina, koji su glasali na 844 bira~ka mjesta. Izbori za manjinska vije}a odràni su u 20 ùpanija, 57 gradova i 68 op}ina, a za predstavnike manjina u 18 ùpanija, 44 grada i 390 op}ina. Vlada RH je izbore raspisala za ukupno 537 Vije}a i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i podru~ne samouprave. Manjinski izbori nisu odràni u Krapinsko-zagorskoj ùpaniji, 8 gradova i 35 op}ina, jer pripadnici nacionalnih manjina tamo nisu pokazali interes i organizacijsku sposobnost da imaju svoja Vije}a i predstavnike. Statisti~ki podaci o ukupnom broju i odzivu bira~a za sve nacionalne manjine za koje su izbori provedeni govore da su za ùpanijska manjinska vije}a glasala 9,88% bira~a (35.082 bira~a od upisanih 354.910), za gradska 8,04% (13.741 od 171.010 bira~a), a za op}inska 17,02% (15.313 od 89.977). Za predstavnike nacionalnih manjina je glasalo 12,55% glasa~a u ùpanijama (1.585 od 12.625), 11,03% u gradovima (1.074 od 9.737), te 18,08% u op}inama (1.297 od 7.175). Gledaju}i prema ùpanijama, najve}i odziv je zabiljeèn u Me|imurskoj ùpaniji, skoro 17%, prvenstveno zahvaljuju}i velikom odzivu pripadnika romske nacionalne manjine. Zanimljivo je da je u Zagrebu na manjinske izbore iza{lo oko 4.500 bira~a, {to iznosi 8,77% mogu}eg odziva. Iako je Zagreb ispod hrvatskog prosjeka, posebno je zna~ajno da je na ovogodi{nje izbore ipak iza{lo dvostruko vi{e Zagrep~ana nego na prvim manjinskim izborima 2003./2004. godine. Ukupno promatraju}i, najve}i odziv imali su @idovi (~ak 47,5%) i Nijemci s 31,18%, dok su kod brojnijih

HRVATSKA nacionalnih manjina najve}i izlazak na birali{ta ostvarili Romi s 30,50% i Ma|ari sa 28,76%.

Postizborne reakcije U intervjuu za “Manjinski forum” Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH je iskazao relativno zadovoljstvo s odzivom bira~a na izbore, koji je iznosio 12,76%, dakle ne{to manje nego na pro{lim manjinskim izborima. “O~ekivali smo ve}i izlazak bira~a, tim vi{e {to je na ovim izborima istaknuto skoro 5.500 kandidata, osjetno vi{e nego na pro{lim izborima. To nam je posebno ào jer smo ove godine kroz CARDS program i projekt ðPotpora Vije}ima nacionalnih manjina na podru~jima od posebne dràvne skrbi’ uloìli zna~ajan napor u promid`bu ovih izbora. Ipak, pokazalo se da to nije dovoljno i da vrlo dobar posao koji su u ovom pogledu obavili GONG i STINA ne moè nadoknaditi dugotrajnu medijsku prazninu i ti{inu kada su u pitanju manjine”, rekao je Tolnauer. Naglasio je da u ocjenjivanju uspjeha manjinskih izbora moramo voditi ra~una i o drugim faktorima: da li se i kako promjenila dobna, spolna i obrazovna struktura manjinskih vije}a, da li su i kako Vije}a obnovljena novim ljudima i kako }e se to odraziti na njihov rad. “Na pro{lim izborima jedva smo zatvarali liste, a na ovima smo imali i ve}i broj kandidata, a to je ne samo demokratski iskorak ve} i jedan mogu}i indikator pove}anog interesa. Ta se va`na pitanja naàlost zanemaruju i sve se svodi na odziv”, rekao je predsjednik Savjeta. Odziv manjinskih bira~a bio je bolji u onim sredinama gdje je manjinska samouprava zaìvjela i profunkcionirala u prethodnom mandatu, odnosno gdje su manjinska vije}a bolje radila i bila prihva}ena od lokalne uprave. Osim toga, izlazak bira~a bio je relativno ve}i kod malobrojnih manjina {to vjerojatno pokazuje da neke nacionalne manjine izbore doìvljavaju kao zna~ajnu mogu}nost svoje afirmacije. Kao klju~ne propuste i probleme u izborima Tolnauer je naglasio nedostatak institucionalnih pretpostavki za kvalitetno i uspje{no organiziranje manjinskih izbora. “Sada je vi{e nego sigurno da se mora pokrenuti pitanje dono{enja posebnog zakona za izbore za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina i tim }e zakonom trebati regulirati puno pitanja. To su pitanje izborne kampanje i posebno pitanje financiranja te kampanje, zatim va`no pitanje bira~kih mjesta, pitanje po-

Aleksandar Tolnauer (u sredini) na Bajramskom sijelu u Preporodu pisa, pitanje izgleda glasa~kih listi}a, pitanje izborne {utnje”, rekao je Tolnauer. Bitno je i pitanje prijelaznog perioda, po{to trenutno ne djeluje manjinska samouprava, zatim programa rada dosada{njih Vije}a, neutro{enih financijskih sredstava i rada dosada{njih Koordinacija. “Dakle, sve su to pokazatelji koji upozoravaju na potrebu da se sve to mora definirati jer to zahtjeva praksa i to bi trebalo regulirati jednim zakonskim aktom, ali i kroz statute lokalnih i regionalnih samouprava, pa i pravilnicima tijela manjinske samouprave”, smatra Tolnauer. Naglasio je va`nost edukacije, koji je jedan od goru}ih problema daljnjeg rada. Edukaciju trebaju ne samo Vije}a i predstavnici nacionalnih manjina, nego i lokalne i regionalne samouprave koje jo{ nedovoljno shva}aju da su Vije}a i predstavnici manjina (manjinska samouprava) sastavni dio lokalne samouprave. “Oni ne donose odluke, ali moraju sudjelovati u njihovoj pripremi. To je klju~no pitanje koje mora zaìviti u lokalnim sredinama i kojega moraju prihvatiti svi”, zaklju~io je predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH. Zanimljive su postizborne reakcije saborskih zastupnika iz redova srpske i talijanske nacionalne manjine, ina~e ~lanova Savjeta za nacionalne manjine RH – Milorada Pupovca i Furia Radina. Pupovac je podsjetio da dràva ne moè donositi odluku o raspisivanju izbora na osnovu popisa stanovni{tva, a rezultate odziva prikazivati na osnovu popisa bira~a. “Neisticanje simbola, znamenja, jezika i pisma nacionalnih manjina na bira~kim mjestima i glasa~kim listi}ima je ozbiljna povreda Ustavnog zakona. Isticanje je bilo dogovoreno, ali osim u Istri to je ra|eno sporadi~no. To je ovisilo o tome da li netko to èli ili ne. A bira~ki listi}i nisu bili ispisani i }irili~nim pismom. Ako to ne}emo raditi na ovim izborima, kako moèmo o~ekivati od jedinica lokalne samouprave da }e one tu same ne{to napra-

viti”, rekao je saborski zastupnik srpske nacionalne manjine. Postojala je kampanja, iako slabo vidljiva, koja je prestajala kada bi se do{lo do glasa~kih listi}a na kojima nije bilo vidljivo s kojih lista su predloèni kandidati, ve} samo imena i prezimena poredana po abecednom redu. “Do odre|enog momenta ljudi imaju mogu}nost biranja, a onda u klju~nom momentu kad treba zaokruìti ta mu se mogu}nost uskrati, jer vi{e ne zna na osnovu ~ega }e zaokruìti kandidate. Da je netko ozbiljan htio slu{ati i razmi{ljati, onda bi rekao da to tako ne moè. To apsolutno treba promijeniti i to sasvim potkrijepljuje inicijativu da je potrebno donijeti poseban Izborni zakon o izboru za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina, jer je to posebna materija”, smatra Milorad Pupovac. Zamjerio je {to bira~ka mjesta nisu bila adekvatno postavljena – niti u pogledu broja, niti u pogledu dostupnosti. Osim toga, bira~ki popisi su neaùrirani. Furio Radin je naglasio da se nije znalo koliko traje kampanja, tko je financira, gdje su bira~ka mjesta, a naro~ito je bila slaba medijska pokrivenost. “Talijanska unija }e od Vlade zatraìti dopunske izbore za talijansku manjinu u pojedinim jedinicama lokalne samouprave na kojima su Talijani bojkotirali izbore zbog nepo{tivanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Naime, u nekim jedinicama je vladinom odlukom bilo odre|eno da talijanska manjina, kao i neke druge, biraju predstavnika a ne Vije}e na {to su imale pravo. Ako Vlada ne pristane na dopunske izbore, pokrenut }emo ustavnu tu`bu”, zaklju~io je saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine.

Bo{nja~ka pozicija Bo{nja~ka nacionalna manjina nije konzumirala svoja prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na tri mjesta: Vije}e grada Umaga, predstavnici za [ibensko-kninsku ùpaniju i grad Zapre{i}. Dakle, Bo{njaci, odnosno bo{nja~ke udruge u RH kandidirani su na 38 od 41 mogu}eg mjesta (92,7%). Statisti~ki podaci o izlasku Bo{njaka na birali{ta govore da su za ùpanijska bo{nja~ka vije}a glasala 8,93% (3.138 bira~a od upisanih 35.157), za gradska 9,11% (1.228 od 13.487 bira~a), a za op}inska 29,99% (687 od 2.291). Za predstavnike bo{nja~ke nacionalne manjine glasalo je 6,48% Bo{njaka u ùpanijama (142 od 2.191), 12,62% u gradovima (298 od 2.361), te 21,42% u op}inama (265 od 1.237). Izlazak pripadnika bo{nja~ke na-

J O U R N A L

HRVATSKA

J O U R N A L

cionalne manjine bio je manji nego na prethodnim manjinskim izborima (10,15%). Druge izbore za ~lanove Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i podru~ne samouprave za “Preporodov Journal” komentirao je prof. dr. Sead Berberovi}, predsjednik Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske i biv{i ~lan Savjeta za nacionalne manjine RH. Podsjetio je da je BNZH na prvim izborima, odrànim prije ~etiri godine, bila nositelj svih izbornih aktivnosti u cijeloj Hrvatskoj, na kojima su Bo{njaci izme|u svih nacionalnih manjina izabrali najve}i broj Vije}a i predstavnika na koja su imali pravo prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Prvi izbori su bili prili~no lo{e organizirani, s vrlo kratkim rokovima koji su uz to obuhvatili i uskr{nje blagdane, pa je nakon zavr{etka izbora izne{eno niz primjedbi na njihovu sprovedbu, pogotovo {to su bili prvi izbori takve vrste. Smatra da su drugi maninski izbori bili bolje pripremljeni od strane nadle`nih dràvnih tijela zaduènih za sprovedbu izbora, a tako|er su ih i udruge nacionalnih manjina spremnije do~ekale imaju}i iskustvo prvih izbora i ~etverogodi{njeg rada manjinskih vije}a i predstavnika. “Moja su o~ekivanja bila da }e se na izbornim listama pojaviti pomnije odabrani kandidati te da }e odziv na izborima biti puno ve}i nego 2003. godine. Karakteristika ovogodi{njih izbora bila je da se na listama pojavio ve}i broj kandidata od broja vije}nika koji se biraju. Ova ~injenica moè se tuma~iti dvojako: pozitivno – da su udruge i pripadnici nacionalnih manjina prepoznali zna~aj Vije}a i stoga istakli kandidate u ve}em broju, pruàju}i bira~ima tako priliku za izbor izme|u vi{e predloènih kandidata, i negativno – da su Vije}a prepoznata kao potencijalno mjesto razvijanja tzv. etno-biznisa i osobne promocije ili promocije udruge ili politi~kih opcija”, naglasio je Berberovi}. Na ovogodi{njim izborima na listama bo{nja~ke nacionalne manjine na{li su se kandidati iz razli~itih bo{nja~kih asocijacija: BNZH, KDBH “Preporod”, UBBDRH, SABAH-a i SDA Hrvatske. “Zbog dobro poznate ðnetrpeljivosti’ me|u bo{nja~kim udrugama od kojih svaka èli biti ðkrovna’ i ðglavna’ nije do{lo do zajedni~kog isticanja lista, ve} je svaka udruga prijavila svoju listu. Sve je to naravno unutar demokratskih okvira. Jedina zamjerka je da se, budu}i su manjinski izbori puka kopija lokalnih izbora, uz kandidate na bira~kim listama nije navela i udruga koja ih kandidira, kako se uz imena kandidata

Sulejman Tihi} i Sead Berberovi} na lokalnim i parlamentarnim izborima navode stranke. Kvaliteta rada izabranih Vije}a i vije}nika pokazat }e u narednom periodu jesu li prevladali pozitivni ili negativni motivi”, smatra predsjednik temeljne bo{nja~ke udruge u Hrvatskoj. Berberovi} je naglasio drugu, apsolutno razo~aravaju}a ~injenicu da je izborima pristupio veoma mali broj pripadnika nacionalnih manjina, {to dodatno osnaùje zahtjeve udruga nacionalnih manjina da se manjinski izbori odràvaju zajedno s lokalnim izborima. O~ekivani pozitivni efekti ne bi se sastojali samo u ve}em odzivu i smanjenju tro{kova, ve} bi manjinski izbori i smjene u manjinskim vije}ima bili sinkronizirani s izborima i smjenama predstavni~kih tijela lokalne samouprave na koja su Vije}a upu}ena na suradnju. Berberovi} je o~ekivao da }e pripadnici nacionalnih manjina, pozitivno vrednuju}i rad i utjecaj svojih Vije}a u prvome mandatu, na drugim izborima kandidirati svoje najkvalitetnije ~lanove i masovnim izlaskom na izbore odabrati najbolje. Takav pozitivni u~inak dogodio se npr. na drugim manjinskim izborima u Ma|arskoj, ali je u Hrvatskoj izostao. U pravilu je jedino zna~ajniji odziv bio kod manjina i u sredinama gdje su unutar manjinskih zajednica prije izbora, iz razli~itih razloga, bile poja~ane tenzije i trvenja. Predsjednik BNZH je naglasio da je za Bo{njake jedina pozitivna tekovina ovih manjinskih izbora bilo posredno priznavanje identi~nosti nacionalne odrednice Musliman/Bo{njak, na ~ijem rje{avanju je Bo{nja~ka nacionalna zajednica dugo vremena djelovala i predlagala moduse rje{avanja. Vlada RH je svojom odlukom (Narodne novine 49/07) omogu}ila da iznimno na ovim izborima za Vije}a i predstavnike bo{nja~ke nacionalne manjine mogu glasati i hrvatski dràvljani koji su

u popisu bira~a upisani kao Muslimani. âk {tovi{e, temeljem rje{avanja prigovora na izborima u Vukovarsko-srijemskoj ùpaniji, Dràvno izborno povjerenstvo (kojemu je na ~elu Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske) dalo je tuma~enje da je nedjeljivo aktivno i pasivno bira~ko pravo, iz ~ega proizlazi da su hrvatski dràvljani koji su u popisu bira~a upisani kao Muslimani ovla{teni predlagati kandidate i biti kandidati, tj. na listama za Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine mogli su se na}i i gra|ani upisani u bira~ke popise kao Muslimani. “Za nadati nam se je da }e dràvna tijela Republike Hrvatske u narednom periodu slijediti ovu pozitivnu prekretnicu u rje{avanju pitanja dvojnosti nacionalnog izja{njavanja Bo{njak/Musliman koja je na tragu prijedloga koje je iznosila Bo{nja~ka nacionalna zajednica”, zaklju~io je prof. dr. Sead Berberovi}.

[to dalje? Op}eniti zaklju~ak je da su drugi po redu izbori za manjinsku samoupravu bili mnogo bolje organizirani nego prvi, ali se i na njima pokazao niz propusta i nedostataka koje treba otklanjati. Prije svega, treba donijeti poseban zakon o izborima manjinske samouprave, nastaviti sustavnu edukaciju, te napraviti odre|ene promjene u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Op}a je ocjena da je odziv bira~a mogao biti i bolji, me|utim uspje{nost manjinskih izbora ne ovisi samo o tom parametru, nego i o pobolj{anju obrazovne, dobne i spolne strukture novih Vije}a. Naàlost, u mnogim izbornim analizama to se zanemaruje. Odziv bira~a varirao je od manjine do manjine i od sredine do sredine. Ohrabruju}i pokazatelj je {to je odziv (bolje re}i, zainteresiranost) bira~a za izbore bio ve}i u sredinama gdje su manjinska vije}a uspje{nije djelovala i kod nacionalnih manjina kojima je manjinska samouprava vaàn kanal njihove afirmacije. Zbog gore navedenih razloga i stavova predsjednika manjinskih udruga i saborskih zastupnika iz redova nacionalnih manjina, Savjet za nacionalne manjine je na svojoj prvoj postizbornoj sjednici odrànoj 29. lipnja donio zaklju~ak da se provede detaljna analiza proteklih manjinskih izbora i pokrene inicijativa za dono{enje posebnog Izbornog zakona o izborima za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina. Ismet Isakovi}

KULTURA “Moj ummete” – proslava 600 godina postojanja muslimana u BiH

Uzvi{eni osje}aj zajedni{tva U organizaciji “Selama” i pod pokroviteljstvom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 28. lipnja na sarajevskom stadionu “Ko{evo” uprili~en je veliki koncert pod nazivom “Moj ummete” povodom 600 godina postojanja muslimana u Bosni. Na koncertu su, pored visokih slu`benika Islamske zajednice, nazo~ili i brojni diplomatski predstavnici, ambasadori mnogih dràva u Bosni i Hercegovini, javne li~nosti iz politi~kog, vjerskog i kulturnog ìvota. Iz Novog Pazara u Sarajevo je tim povodom doputovalo nekoliko autobusa posjetilaca me|u kojima i visoki uzvanici Islamske zajednice u Srbiji, glavni Muftija Muamer ef. Zukorli}, dekan Fakluteta za islamske studije dr. Mevlud ef. Dudi}, muftija novosadski Re{ad ef. Plojovi}, direktor Medrese Nedàd ef. Hasanovi} te svi imami i ostali slu`benici Islamske zajednice. Organizacija programa je bila zaista profesionalna, po~ev{i od ozvu~enja, osvjetljenja, scenografije pa sve do samih izvo|a~a. Program je otpo~eo gromoglasnim u~enjem tekbira i u~enjem sure Ikre hfz. Senada Podojka. Nakon zavr{enog u~enja sure, uz muziku gajdi i defova, stadionom je promar{irao ìvopisno kostimirani ansambl “Istanbulski mehtari”, s barjaktarima i konjanicima na ~elu kolone. Gledatelji su, nakon sna`nog emotivnog dojma koji je ostavio turski ansambl, imali priliku vidjeti jedan zaista fascinantan prizor – slijedi-

la je velika kolona imama s bijelim ahmedijama na glavi. Nakon kruènja stadionom, imami su se pridruìli publici na tribinama. Na samom po~etku programa s tribine se obratio reisu-l ulema dr. Mustafa Ceri}, koji je prou~io dovu za {ehide Bosne, i pritom rekao: “Ovdje smo da se zna da u Europi ìve autohtoni muslimani s vi{evjekovnom tradicijom islama! Ovdje smo da se zahvalimo prijateljima na Istoka i na Zapada na svemu {to ~ine da budemo i ostanemo to {to jesmo u svojoj vjeri i na svojoj zemlji! Ovdje smo da se zbliìmo i da se zavjetujmo pred Bogom i svijetom na slogu kako bi lak{e ìvjeli zajedni~ku nam sudbinu! Ovdje smo da kaèmo jasno i glasno da se nikoga osim Boga ne bojimo! Ovdje smo da u~imo dovu da ne bude rata i da se vi{e nikada i nikome ne ponovi zlo genocida! Ako je 20. stolje}e po~elo i zavr{ilo ratom u Sarajevu, neka ovo bude poruka Sarajeva na po~etku 21. stolje}a da vi{e nikada ne bude rata!” Drugi dio programa zapo~eo je u~enjem Kur’ana uz sudjelovanje najboljih i najpoznatijih u~a~a na svijetu me|u kojima su hafiza Saineb Abdelromee iz Tajlanda - aktualna prvakinja svijeta u u~enju Kur’ana, pro{logodi{nji pobjednik Ahmed Aboulghasemi iz Irana, sedmogodi{nji dje~ak iz Dède (Saudijska Arabija), Ahmad Saud, koji je u svijetu poznat kao “~udo od djeteta”. Njegovo u~enje Kur’ana budi kod slu{a~a duboku emotivnu reakciju, a na in-

Moj ummete

Nastup pakistanske umjetnice ternetu vlada prava euforija za video snimkom i tonskim zapisom Ahmadove ~arobne recitacije Kur’anske sure Yasin. Njegov glas opisuje se jednostavnim rije~ima: neopisivo lijepo u~enje Kur’ana. Pored navedenih nastupili su i u~a~i hfz. Aziz Alili, hfz. Senad Podojak, hfz. Mensur Malki}, hfz. Ahmed Naina iz Egipta. Gledatelji su mogli uìvati u horskom u~enju Kur’ana u izvedbi “Ehlul-bejta” iz Irana. Dio rezerviran za izvo|enje ilahija i kasida pripao je hfz. [abanu Burhanu, Enesu Uki}u, Mustafi Demir|i, zatim Sami Ozaru iz Turske, Emini Hamidovi}, Sanan Marwi iz Pakistana, Almi ârdì}, Halidu Be{li}u, horu “Istanbulski mehterani”, Reem Abdelfettah iz Egipta i Sami Yusufu iz Velike Britanije. Stihove “Zapis o zemlji”, “Boè, blagoslovi Muhammeda”, “Ahdinama”, “Poslani~ka dova”, “Iz grobova ustaju” i “Dova”, interpretrali su glumci Nada \urevska i Muharem Osmi}. Treba naglasiti da su u sklopu programa nastupile i “Arabeske”, ènski pjeva~ki zbor Zagreba~ke dàmije. Program je sve~ano okon~an kompozicijom “My Ummah” Sami Yusufa koju je posvetio Bosni i Sarajevu te njegovom ilahijom “Hasbi Rabbi”, nakon ~ega se je slijedio spektakularni vatromet. Manifestaciju je reìrao redatelj Sulejman Kupusovi}, ~iji je anga`man bio pun pogodak organizatora, jer je koncert pro{ao bez tehni~ko izvedbenih gre{aka. Nakon zavr{etka koncerta islamske duhovne muzike, umjesto reakcija odobravanja, bh-novine bile su preplavljene kritikama na ra~un organizatora, ali i naivne raje koja je dala novac za proma{eni spektakl. Reakcija knjièvnika Hadèma Hajdarevi}a jedna je od ulju|enijih: “Svi oni kojima je na ovim prostorima ikoliko stalo do islama i njegovog u~enja, morali bi se zapitati kako to da se tzv. godi{njica

J O U R N A L

KULTURA bogatog muslimanskog naslije|a u BiH – kroz duhovnost, nauku, kulturu, tradiciju, kroz ukupno duhovno i materijalno naslije|e – ne obilje`ava znanstvenim skupovima, projektima, gradnjama, razboritijim i hrabrijim pogledima u budu}nost, nego pjesmom, svirkom, sirotim euforijama i emocijama {ta su sve ðdin-du{mani’ uradili. Sve se doga|a na jednom nogometnom stadionu gdje su, samo stotinjak metara od usiljene orkestracije samova`nosti, samobitnosti i samoepohalnosti, do neki dan bili na~i~kani srebreni~ki prognani~ki {atori.” Neki kriti~ari smatraju da su se organizatori debelo prera~unali o po~ecima islama u BiH. Tjednik “Dani” oti{ao je toliko daleko da je bo{nja~ko okupljanje na “Ko{evu” usporedio s Milo{evi}evim Gazimestanom. Autor ~lanka je maliciozni novinar Senad Pe}anin koji smatra da bosanski muslimani nikada ne izgle-

daju tu`nije i primitivnije nego kada imitiraju svoje isto~ne susjede. Pe}anin je uvjeren da pompozni ki~ spektakl na Ko{evu nije ni{ta drugo nego promoviranje reisa Ceri}a u centralnu li~nost ne~ega pod nazivom “Moj ummete”. “Dani” su prije koncerta la`no {pekulirali da }e se reis na ilahiju “Moj najdra`i” spustiti liftom na binu dok }e oko njega pr{tati specijalni efekti. Dojam koji je ovaj koncert ostavio na gledatelje ne mo`e poni{titi ni~ije zlonamjerno i la`no kritiziranje. Ako kr{}ani na stadionima i hipodromima mogu do~ekivati svoje vjerske poglavare i od toga raditi neukusne va{are, za{to se muslimani ne bi mogli okupiti i zajedni~ki osjetiti pripadnost i potvrdu svoje vjere u jednoj zlosretnoj zemlji u srcu Balkana? Muslimani koji su pristigli iz svih krajeva Bosne i svijeta dostojanstveno i mirno su slu{ali uzvi{ene vjerske sk-

ladbe. Netko je pustio suzu, netko se osmjehnuo majci ili prijatelju na susjednom mjestu, netko je klanjao usred stadiona, netko je bio sretan {to je musliman i {to nas na ovom svijetu jo{ istih ima, a netko je u isto vrijeme ljut i razo~aran hulio da sve to skupa ni{ta ne vrijedi jer Bosni nije potrebna vjera u Allaha. Koliko god to nekome bilo smije{no, na{em napa}enom narodu je uistinu potreban osje}aj zajedni{tva i bezuvjetne ljubavi, potrebno mu je ne{to {to }e mu dati nadu u bolje sutra, pa, za{to ne i vjerskim spektaklom. Ako se narod masovno ne smije skupljati oko bo{nja{tva, kako neki tvrde, jer to je ideolo{ka izmi{ljotina i ako se ne smije okupljati u ime vjere, {to mu ostaje? Mo`da pokorno postrojavanje na nekom Gazimestanu? Da li na to pitanje umiju odgovoriti pametni Pe}anin i mudri Hajdarevi}? F.M.B.

Festival Ba{~ar{ijske no}i, 1. – 31. srpnja 2007.

Sarajevo – istinski centar kulture 24

J O U R N A L

Tradicionalnim Be~kim koncertom u izvedbi Sarajevske filharmonije i nastupom mu{kog hora “Wiener Mannergesang-Verein” iz Be~a, pod dirigentskom palicom Antala Barnasa iz Austrije, 1. srpnja 2007., na centralnoj pozornici kod sarajevske Vije}nice sve~ano je otvoren 12. ljetni Festival Ba{~ar{ijske no}i. Sve~anom otvaranju prethodila je likovna izlo`ba bh-umjetnika pod nazivom “Bosanskohercegova~ka grafika”, koja je bila otvorena u Kur{umli medresi. Gra|anima Sarajeva i stranim posjetiocima ove su godine svoja stvarala~ka dostignu}a na dvadesetak gradskih lokacija predstavili umjetnici iz cijelog svijeta. Festival je ponudio 45 programa uz sudjelovanje vi{e od 1.600 izvo|a~a. Vi{e od 600 umjetnika do{lo je iz Europe, Azije i Amerike. I ove je godine festivalska ponuda obuhva}ala raznovrsne umjetni~ke pravce za sve ukuse. U programu su se na{li koncerti klasi~ne, etno, pop-rock, duhovne muzike, zatim sevdalinke, baleta, likovni i knji`evni programi, koncerti stranih i doma}ih folklornih ansambala te razli~iti muzi~ko-scenski programi za djecu. Ve} tradicionalno, u okviru Festivala, odr`ano je i nekoliko posebnih programskih cjelina, kao {to su VIII Pop-rock Live festival mladih rock grupa iz FBiH, X Me|unarodni festival

folklora te IV Festival sevdalinke. Program ozbiljne muzike ponudio je nekoliko vrhunskih izvedbi. Nije zaboravljena ni najmla|a publika te je za njih bilo prire|eno nekoliko zanimljivih dje~jih programa. Od bogate festivalske ponude mogli bi izdvojiti nastupe poznatih dubrova~kih umjetnika Tereze Kesovije i Ibrice Jusi}a u okviru Dubrova~kih ve~eri, solisti~ki koncert Hanke Paldum te koncert estradnih zvijezda “Sarajevodiska”. Bile su izvedene i predstave sarajevskih pozori{ta – Kamernog teatra 55, Narodnog pozori{ta, SARTR-a, Pozori{ta mladih te Teatra arena iz Tuzle. U sklopu festivala nastupio je i folklorni ansambl, orkestar i zbor “Bosana”, koji djeluje pod okriljem BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju. 21. srpnja ansambl je predstavio praizvedbu koreografija svadbenih obi~aja Bo{njaka Sarajeva i okolice. U koreografiji Azre-Aj{e Ru`dije i glazbenoj obradi Fuada Ahmetspahi}a, Sarajlije su mogli u`ivati u izvedbi svadbenih obreda u ku}i mlade pod nazivom “Gorom jezde ki}eni svatovi”. Ova ljetna kulturna manifestacija, ~iju realizaciju je omogu}ilo Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo trajala je do 31. srpnja. “Ba{~ar{ijske no}i” su najve}a kulturna manifestacija, odnosno ljetni festival kulture, u Sarajevu i Bosni i Hercegovi-

ni. Odr`avaju se svake godine od 1.-31. srpnja na raznim otvorenim prostorima Sarajeva i sa centralnom pozornicom na platou preko puta zgrade Vije}nice. Sasvim prirodno, najve}i dio programa odr`ava se u starom dijelu grada koji obiluje velikim brojem kulturno-historijskih spomenika visoke vrijednosti. Zahvaljuju}i visokoj kvaliteti programa, otvorenim prostorima i besplatnom ulazu, svi programi su veoma posje}eni. Uz doma}e ansamble i umjetnike i uz gostovanje europskih i svjetskih grupa te pojedinaca, Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine u mjesecu srpnju postaje istinski centar kulture. F.M.B.

KULTURA 13. Sarajevo Film Festival, 17. – 25. kolovoza 2007.

“Takva” – pri~a o mo}i i haramu Od 17. do 25. kolovoza odràn je 13. Sarajevo Film Festival, na kojem je prikazano 175 filmova, me|u kojima 16 svjetskih i 12 me|unarodnih premijera, u ~ak 13 razli~itih programa. Velika i raznolika ovogodi{nja filmska ponuda, brojne nagrade i jo{ brojniji sponzori znakovito govore o kontinuiranom rastu SFF-a i prerastanju Sarajeva u centar regionalnog filmskog biznisa. Mnogi izvjestitelji su o Sarajevo Film Festivalu govorili i pisali kao o prvorazrednom kulturnom doga|aju – “malom bosanskom ~udu” i “balkanskom Cannesu” – jednoj od rijetkih veselih slika koje Bosna i Hercegovina {alje svijetu. U sklopu filmskog festivala po prvi puta je odràn Sarajevo Talent Campus, na kome je u {est dana 77 mladih talenata (glumaca, redatelja i producenata) slu{alo predavanja priznatih filmskih stru~njaka iz BiH i svijeta. Mirsad Purivatra, direktor SFF-a je naglasio da je Talent Campus organiziran u suradnji s Berlinale Talent Campusom, prvenstveno iz razloga {to je Sarajevo Film Festivalu nedostajao edukacijski segment, koji }e mlade nade upoznati s profesionalnim svijetom filma. Najve}u pa`nju na 13. SFF-u izazvao je dolazak Michaela Moorea, kontroverznog i politi~ki vrlo angaìranog ameri~kog redatelja, jednog od najpoznatijih autora dokumentarnih filmova dana{njice. Njegov najnoviji film “Sicko” upozorava na ~injenicu da brojni ljudi u SAD nemaju pravo na lije~ni~ku skrb. Naime, u Americi svake godine umre oko 18.000 ljudi samo zato jer nisu bili zdravstveno osigurani. Michael Moore je poznat kao uporni kriti~ar aktualnog ameri~kog predsjednika Georgea W. Busha, te nije propustio prigodu da i u Sarajevu pone{to kaè o prvom ~ovjeku Bijele ku}e i njemu naklonjenim medijima. “Upravo su mediji u SAD pomogli Bushu u laganju ameri~kom narodu. Mediji su mo`da i odgovorniji za rat u Iraku nego sam predsjednik koji, znate, i nije ba{ bistar”, rekao je poznati redatelj. Moore je i tijekom sarajevskog susreta s novinarima i sudionicima SFF-a ~esto pribjegavao ironi~nim i sarkasti~nim odgovorima. Izreku “Oru`je ne ubija ljude - ljudi ubijaju ljude” prilagodio je svojim politi~kim uvjerenjima promjeniv{i je u “Oru`je ne ubija ljude - naoruàni Ame-

Saadet Isil Aksoy - najbolja glumica rikanci ubijaju ljude”. Podatak da samo 20% Amerikanaca zna prona}i Irak na globusu, prokomentirao je rije~ima: “Valjda bi temeljeno pravilo bilo da morate znati gdje je neka zemlja smje{tena, ako na nju ve} planirate napraviti invaziju.” @iri natjecateljskog programa, na ~elu s britanskim glumcem Jeremijem Ironsom, odlu~io je tri najva`nije nagrade dodijeliti ljudima iz razli~itih filmova, tako da ne

Sa{a Petrovi} - najbolji glumac

moèmo govoriti o dominaciji ni jednog ostvarenja. Srce Sarajeva za najbolji film osvojio je film tursko-njema~ke koprodukcije “ôvjekov strah od Boga” (“Takva”), redatelja Ozera Kiziltana, u kojem glavne uloge tuma~e Erkan Can, Guven Kirac i Meray Ulgen. U fokusu filmske pri~e je slu`benik Muharem, povu~en i vrlo poboàn ~ovjek koji ìvi skromno i usamljeno, uz molitvu i u seksualnoj apstinenciji, po{tuju}i najstroìje islamske propise. Pritom mukotrpno radi kod Alija, gazde tranzicijskog tipa: on malo pla}a, ali to jadnog Muharema “drì” u ìvotu, koji ìvotari ne znaju}i za bolje. Njegova privrènost vjeri privla~i pa`nju uglednog {ejha, lidera jednog bogatog i mo}nog vjerskog reda. Zapo{ljava se kao inkasant, te prikuplja kirije i prihode za brojne posjede vjerske zajednice. Novi posao mijenja Muharemov ìvot, a ravnoteà u njegovoj vjeri je poljuljana – postaje nesposoban nositi se s bremenom koji su mu postavili oni koje je smatrao autoritetima. Stoga zapada u dramu svog ìvota: komercijalizacija vjere, u ovom slu~aju islama, dovodi ga pred moralnu dilemu koja ga na kraju skoro potpuno slama. Nespreman da s bilo kim podijeli svoju pobo`nost, ali i sumnju – on stradava. “ôvjekov strah od Boga” (“Takva”) se, dakle, bavi jednim od glavnih pitanja religije i u nas – komercijalizacija i merkantilizacija. Turska glumica Saadet Isil Aksoy dobila je nagradu za ulogu u filmu “Jaje”, a sarajevski glumac Sa{a Petrovi}, kojeg starija publika najvi{e pamti iz legendarne “Audicije”, za bosansko-hercegova~ki film pou~nog naziva “Te{ko je biti fin”. I ostale nagrade ìrija oti{le su na razli~ite adrese. Specijalna nagrada Teoni Strugar-Mitevski dobio je film “Ja sam iz Titovog Velesa”, a special mention glumica Marija Varga, za ulogu u filmu “Iskino putovanje”. U konkurenciji kratkih filmova nagradu je dobio rumunjski film “Valovi”, dok je najbolji u konkurenciji dokumentarnih filmova bosansko-hercegova~ki “Informativni razgovor”. Ovogodi{nja Specijalna nagrada Srce Sarajeva dodijeljena je eminentnom glumcu Steveu Buscemiu, za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti i podr{ku u razvoju Sarajevo Film Festivala. I.I.

J O U R N A L

KULTURA Suradnja @idova i muslimana - “Bejahad 2007.”

Kulturom do zajedni{tva

J O U R N A L

Tradicionalna me|unarodna manifestacija “Bejahad – @idovska kulturna scena” organizirana je u Opatiji od 25. kolovoza do 1. rujna, uz u~e{}e vi{e od 300 sudionika iz 20 zemalja. Bejahad na hebrejskom jeziku zna~i zajedno, a ovogodi{njim je programom i konkretnim djelovanjem “Bejahad 2007.” u stvarnosti demonstrirao plemenitu poruku sadrànu u simboli~nom nazivu tog izuzetnog kulturolo{kog poduhvata. Od samog po~etka, prije 8 godina, organizatori su nastojali izbje}i zamku “zatvorenih” susreta, getoizacije ili mistifikacije “Bejahada”, pa u njegovu radu svake godine sudjeluju najve}a imena europskog kulturnog ìvota, nevezano za nacionalnu pripadnost, pridonose}i velikom ugledu koji ova manifestacija ima u mozaiku europskog kulturnog doga|anja. Muslimani su se u projekt “Bejahada” uklju~ili od pro{le godine, dolaskom reisu-l uleme dr. Mustafe ef. Ceri}a. Ovogodi{njim programom je doslovno sprovedeno u djelo apel “Kulturom do zajedni{tva”, koji su 2006. godine na Hvaru potpisali reis Ceri} i dr. Vladimir [alamon, direktor “Bejahada”. Rije~ je o pozivu na aktivno suprostavljanje pojavama antisemitizma i islamofobije u Europi, kroz zajedni~ke projekte u oblasti kulture. “Promatraju}i zbivanja posljednjih godina na Bliskom istoku, razaranja i nesre}e koje prate ovaj sukob, prelijevanje uzavrelih strasti i na prostor izvan Bliskog istoka, navelo nas je na apel i akciju koju smo nazvali ðKulturom do zajedni{tva’, u èlji da prvi put u Europi potaknemo konkretnu akciju za ublaàvanjem nesporazuma i sukoba me|u muslimanima i @idovima Europe. Kultura je idealan medij za rje{avanje problemskih situacija. Mo`da se nekom ovo ~ini i utopijom, ali sigurno smo da upornim vi{egodi{njim radom u sklopu akcije, strpljenjem i mudro{}u moèmo posti}i pozitivne rezultate”, rekao je dr. [alamon, ina~e ro|en u Sarajevu, dodaju}i da su “akciju ograni~ili na muslimane i @idove Europe, dvije velike i u svakom pogledu sna`ne zajednice, jer smatramo da se problem rje{ava uspje{nije ako se ograni~i i fokusira. Pritom koristimo i afirmiramo kulturu dijaloga i univerzalna civilizacijska saznanja i normative, jer ne vjerujemo u teoriju zavjere ili globalnog

sukoba civilizacija. Vjerujemo u razum i `elju mnogih ljudi, velike ve}ine ljudi, za sigurnijom i sretnijom svakodnevicom.”

Pravednici me|u narodima Program “Bejahada 2007.” se temelji na pametno osmi{ljenom spoju koncerata, promocija knjiga, glazbeno-scenskih nastupa, izlo`bi slika i fotografija, predavanja, filmskih projekcija, kazali{nih predstava, okruglih stolova i kreativnih radionica. Ove godine je predstavljeno nekoliko izvanrednih projekata u sklopu strategije “Bejahada” u kojem zajedno sura|uju europski muslimani i @idovi, eminentni umjetnici i intelektualci. Izme|u ostalog, zajedni~ku izlo`bu slika realizirali su Zlatko Bourek (Zagreb) i Ismar Mujezinovi} (Ljubljana), uz uvodnu rije~ Tonka Moroevi}a, jednog od najcjenjenijih hrvatskih teoreti~ara umjetnosti. Promovirana je knjiga “Tekst o tu|ini” Predraga Fincija, nekada{njeg profesora estetike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu a dana{njeg pripadnika ìdovske i bosansko-hercegova~ke dijaspore (od 1993. ìvi i radi u Londonu), za koju je likovni prilog uradio glasoviti slikar i grafi~ar Mersad Berber (Zagreb). U kazali{noj predstavi “Me|uigre od 0 do 24” nastupili su glumci Zijah Sokolovi} (Be~) i Jelisaveta Sablji} (Beograd). U koncertu pod nazivom “Shir del Essalem – Pjesme za mir” nastupio je Moni Ovadija iz Milana, zvijezda talijanskih i europskih pozornica, ina~e bugarski @idov, zajedno s Faisalom Taherom, palestinskim pjeva~em. “Znam da ne}u doìvjeti Europu kakvu sanjam – ne vidim jo{ kraj ratovima – ali {tafeta prema tom cilju tr~i se od Abrahamovih vremena. I ja sudjelujem u toj trci, nastoje}i svoju dionicu odraditi najbolje {to mogu. Do posljednjeg daha”, rije~i su Monija Ovadije. Putuju}i kroz glazbu, tj. pjesme triju monoteisti~kih religija – kr{}anske, ìdovske i muslimanske – Moni Ovadia i njegovi gosti propagiraju suìvot razli~itih kultura i civilizacija, dokazuju}i da su sve religije naklonjene ~ovjeku vi{e od njega samoga. Veoma zanimljiv je bio i okrugli stol na temu “Dijaspora kao domovina?”, kao i promocija knjige “1941. godina koja se vra}a”, autora Slavka Goldsteina.

Specijalni segment programa posve}en je temi “Pravednici me|u narodima – Muslimani iz Bosne i Hercegovine”. Na okruglom stolu prezentirana su javnosti gotovo nepoznata imena i povijesne ~injenice o plemenitoj ulozi bosanskih muslimana koji su tijekom Drugog svjetskog rata, stavljaju}i svoje ìvote na kocku, spa{avali @idove od nacisti~kog progona. Od 12.000 pravednika u cijelom svijetu, u Bosni i Hercegovini ih je 37 – polovica od njih su muslimani. “Muslimani u BiH su tu zada}u, samopreuzetu u te{kim uvjetima odista juna~ki obavili”, rekao je dr. @arko Puhovski, poznati zagreba~ki intelektualac. “Muslimani i Jevreji imaju zajedni~ki jezik i ìvjeli su u velikom prijateljstvu. Muslimani su za vrijeme Drugog svjetskog rata pokazali veliku hrabrost, stavljali su se u ìvotnu opasnost da spa{avaju svoje susjede, prijatelje, ljude koji su s njima radili, ~ak i slu~ajne prolaznike s kojima nisu imali neku veliku vezu. Oni su se pokazali kao veliki ljudi”, rije~i su Mirijam Aviezeri iz ureda “Yad Washema”, izre~ene u multinacionalnom magazinu “Prizma”. “@ivot je danas svakim danom sve brì i brì. Imamo sve manje vremena za sebe, a da ne govorimo o drugima. U takvim vremenima ima rijetko mjesta za sve one koji su svojim djelom zasluìli pa`nju i priznanje. A takvih ima mnogo i takvi su nas, u odre|enim razdobljima, itekako zaduìli. Jedna od takvih kategorija su i pravednici me|u narodima, kategorija gra|ana koji je dràva Izrael proglasila posebno zaslu`nim gra|anima svijeta, koji su iznimno humanom i hrabrom gestom, riskiraju}i i svoj ìvot, kao i ìvot najbliìh, spasili tijekom Drugog svjetskog rata jednog ili vi{e @idova. Takvih u na{oj sredini ima dosta i velika je nepravda {to se njihovo herojstvo polako zaboravlja i {to se dopu{ta da po svemu tome polako, ali vrlo sigurno nakuplja pra{ina zaborava i nezahvalnosti. Sjetiv{i se svih tih ljudi, odlu~ili smo o svemu jo{ jednom podsjetiti javnost i reafirmirati njihova gorostasna djela. Oni su to zasluìli, zasluùju i jo{ dugo bi na to trebalo ukazivati kao sjajne primjere hrabrosti, po{tenja, po{tovanja drugog i druga~ijeg”, rekao je dr. Vladimir [alamon, direktor “Bejahada”. I.I.

KULTURA Miljenko Jergovi} dobitnik nagrade “Me{a Selimovi}”

Zanimanje za stradanje drugih Jednoglasnom odlukom ìrija 7. knjièvnih susreta “Cum grano salis” Miljenko Jergovi} (Sarajevo, 1966.) progla{en je dobitnikom nagrade “Me{a Selimovi}” za najbolji roman objavljen u 2006. godini na podru~ju Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Mastionicu i pero, u ime grada Tuzle, pobjedniku je na zavr{noj sve~anosti odrànoj u Narodnom pozori{tu u Tuzli uru~io gradona~elnik Jasmin Imamovi}. Radnja romana “Ruta Tannenbaum” smje{tena je u Zagreb uo~i Drugog svjetskog rata. Ovo je prvi Jergovi}ev roman posve odmaknut od Bosne i preseljen u novu sredinu. Naslovna i glavna junakinja Jergovi}evog romana mlada je zagreba~ka @idovka koja je u vrijeme deportacije u konclogor imala samo petnaest godina, ali je u svome kratkom ìvotnom vijeku proìvjela cijeli jedan ìvot kazali{ne zvijezde i velikog gluma~kog talenta koji je u zgradi nacionalnog teatra iskazala jo{ kao devetogodi{njakinja. Roman “Ruta Tannenbaum”, za razliku od prethodnih Jergovi}evih romana, razlomljen je na vi{e pri~a. No, iako u sredi{tu jest pri~a o Ruti Tannenbaum, Jergovi} je i dalje sklon digresivnosti koja u njezinu pri~u upisuje ìvotne sudbine drugih, te ulan~ava fabulu, daju}i joj ànrovska obilje`ja koja daleko nadma{uju tek linearnu fikcionalnu biografiju. Podatak koji pronalazimo u Appendixu romana otkriva nam kako je Jergovi} prvotno imao nakanu napisati stvarnu biografiju jednog drugog zagreba~kog gluma~kog wunderkinda, slavne i nepravedno zaboravljene Lee Deutsch, umorene kao i Ruta, ali se na koncu, zbog nedostatka podataka i svjedoka, odlu~io za svojevrsnu zamjensku biografiju. Iako svoju Rutu nije stvarao od krhotina Leine biografije, neke se stvari ipak podudaraju, jer, kako }e zapisati – “mjesto i vrijeme nisu izmi{ljeni”, a u ovome su romanu vrlo va`ni. Nakon primitka nagrade Jergovi} je izjavio: “Mene principijelno zanima stradanje drugih, stradanje onih koji nisu ja i onima kojima ja, banalno govore}i, u vjerskom i nacionalnom smislu ne pripadam, a dio su mog svijeta. Svi smo mi izgubili,

od 1941. do 1945. godine kada smo izgubili svoje Jevreje, kada smo izgubili dio vlastitog identiteta. Nije na{ identitet samo ono {to u nacionalnom smislu jesmo ili mislimo da jesmo. Na{ identitet su svi ljudi koji nas okruùju, koji su nas ne~emu nau~ili.” U konkurenciji pet romana koji su u{li u uì izbor, Jergovi}eva “Ruta Tannenbaum” bila je, prema rije~ima predsjednika ìrija, prof. dr. Muhameda Dèlilovi}a, za nijansu kvalitetnija i direktnija od ostalih. Pored Miljenka Jergovi}a i njegova romana u uòj konkurenciji na{li su se romani Andreja Nikolaidisa, Igora [tiksa, Sr|ana Valjarevi}a i Josipa Mlaki}a. Ovogodi{nji, sedmi po redu, knjièvni susreti “Cum grano salis” Tuzlu su ponovno stavili u centar knjièvnog ìvota u regiji. Organizator 7. susreta “Cum grano salis”, ali i svih dosada{njih, je Op}ina Tuzla koja je prona{la na~in da u svome gradu svake godine okupi brojne ljubitelje pisane rije~i te da uz promociju lika i djela Me{e Selimovi}a, promovira i ìvu}e, talentirane pisce s podru~ja biv{e Jugoslavije. Prema mi{ljenjima mnogih kriti~ara, nagrada “Me{a Selimovi}” jed-

no je od najva`nijih priznanja u knjièvnom svijetu jugoisto~ne Europe. I ovogodi{nji dobitnik Miljenko Jergovi} isti~e da je na ovu nagradu posebno ponosan, jer je smatra veoma zna~ajnom: “Ja mislim da je nagrada ðMe{a Selimovi}’ najknjièvnija knjièvna nagrada na prostoru biv{e Jugoslavije, zbog toga {to ne postavlja sebe u okvire nekih dràvnih granica, nego postavlja sebe u okviru me|usobno razumljivog jezika, koji se naziva srpskim, hrvatskim, bosanskim i crnogorskim jezikom. To je jedina takva nagrada i to je velika i va`na stvar. To na neki na~in Tuzlu ~ini sredi{tem svijesti o knjièvnosti ju`nih Slavena.” Miljenko Jergovi} (Sarajevo, 1966.), bosansko-hercegova~ki novinar i knjièvnik, pisac je brojnih pri~a, dramskih tekstova, pjesama i novinskih ~lanaka. Najpoznatiji je kao autor pripovijetki tematski vezanih uz Bosnu i Hercegovinu. Njegova djela, prevedena na dvadesetak jezika, me|u najpopularnijim su naslovima suvremenog regionalnog izdava{tva. Odrastao je u Sarajevu, gdje je diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Njegov knjièvni~ki talent prepoznat je prvom pjesni~kom zbirkom “Opservatorija Var{ava” objavljenom 1988. godine, za koju je dobio “Goranovu nagradu” i nagradu “Mak Dizdar”. Kasnije objavljuje jo{ dvije zbirke poezije. Godine 1992. po~inje suradnju s tjednikom “Nedjeljna Dalmacija”, kao novinar i urednik. 1993. godine seli u Zagreb. Njegova prva, najpoznatija i najuspje{nija zbirka pripovijetki o kaoti~noj svakodnevici ìvota u zara}enoj Bosni i Hercegovini, pod nazivom “Sarajevski Marlboro”, objavljena je 1994. godine i osigurala mu je me|unarodno priznanje. Djelo je nagra|eno nagradom za mir “Ericha-Marije Remarquea” i nagradom “Ksaver [andor Gjalski”. Od tada objavljuje pripovijetke, eseje i romane razli~ite tematike, kao i kolumne i ~lanke u brojnim izdanjima s podru~ja biv{e Jugoslavije.

F.M.B.

J O U R N A L

KULTURA U 71. godini `ivota na ahiret preselio Safet Isovi}

Kraj zlatne ere bosanskog sevdaha

J O U R N A L

U Sarajevu, u 71. godini ìvota, na ahiret je preselio Safet Isovi}, omiljeni bosansko-hercegova~ki glazbenik i pjeva~. Prema mi{ljenju brojnih glazbenih stru~njaka i poznavatelja izvornog narodnog melosa imenovan je jednim od ponajboljih interpretatora sevdalinke svih vremena. Poznati pjeva~ ro|en je 1936. godine u Bile}i, a gotovo cijeli ìvotni i radni vijek proveo je u Sarajevu. Od 1956. godine izvodio je sevdalinke na radiju i televiziji. Bio je pobjednik mnogih velikih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih plo~a, zatim je dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade biv{e Jugoslavije. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uklju~uju}i i nekoliko sevdalinki uz saz). Dènaza Safetu Isovi}u klanjala se 4. rujna u haremu Alipa{ine dàmije gdje je i ukopan. U

Narodnom pozori{tu u Sarajevu isti dan odràna je komemorativna skup{tina. Sala Narodnog pozori{ta bila je premala da primi sve koji su htjeli odati posljednju po~ast ocu sevdalinke, kako ga je nazvala Beba Selimovi}. Poznata pjeva~ica, nazivana i prvom damom sevdaha, s prisutnima je podijelila svoju tugu i àlost: “Svih ovih 50 godina, koliko sam na muzi~koj sceni, Safet je bio moj vjerni suradnik i prijatelj. Mi se danas opra{tamo od velikog ~ovjeka, opra{tamo se od oca sevdaha”. Denis Zvizdi}, predsjedavaju}i na komemorativnoj skup{tini, rekao je tom prigodom da je Safet imao svoj, poseban doìvljaj svijeta, koji mnogi nisu shvatili, ali su taj svijet kroz njegovu pjesmu voljeli. Zvizdi} je objasnio da su Safetove pjesme zra~ile posebnom toplinom jer kada je pjevao o Bosni i Hercegovini, on je pje-

Safet Isovi}

vao o zemlji koju je volio. Emir Had`ihafizbegovi}, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, rekao je da su ga na vijest o Isovi}evoj smrti zvali ljudi sa svih strana svijeta. “Veli~ina ~ovjeka ogleda se po njegovim djelima, a Safet Isovi} je uvijek ~inio dobra djela, i kada je govorio i kada je pjevao.”

Pjeva~ koji je punio dvorane Safet Isovi} se kao dvadesetogodi{nji mladi} prijavio na audiciju Radio Sarajeva, gdje je njegov nesvakida{nji glas i istan~ani sluh zapazio kiselja~ki glazbenik i kompozitor Jozo Penava. Isovi} }e s Penavom ostvariti dugogodi{nje prijateljstvo i plodnu umjetni~ku suradnju te do kraja ìvota isticati da mu je Penava bio najbolji u~itelj. Tandemu }e se ne{to kasnije pridruìti i legendarni harmonika{ Ismet Alajbegovi} [erbo te gora`danski sevdalija Rade Jovanovi}. Duet Penava - Isovi} podario je ljubiteljima glazbe neke od najljep{ih novokomponiranih sevdalinki, koje }e vrlo brzo postati sastavni dio riznice na{eg folklornog blaga. Jedna od njih je tu`balica o ratom poharanoj Bosni, “kojoj sloboda nove pute stvara”. Isovi}eve pjesme uìvale su veliku popularnost u biv{oj dràvi i po~etkom sedamdesetih on dupkom puni gradske dvorane svih socijalisti~kih prijestolnica, od Triglava do Gevgelije. Njegova muzika je predstavljala jednu novu duhovnost, zasnovanu na spoju izvorne tradicije i socijalisti~ko moderniziranog narodnja{tva. Mo`da obja{njenje leì u ~injenici da je Safet pristajao na sve mogu}e muzi~ke aran`mane oslonjene na bosansku glazbenu tradiciju; od izvornog pjevanja uz saz, preko horske i filharmonijske pratnje pa sve do mije{anja sevdaha s modernim pop rock utjecajima. Rije~ je o glazbeniku koji je uvijek iznova, bez obzira na suvremene glazbene uplive, uspijevao glasom do~arati kolika je ljepota i neprolaznost sevdalinke. Traìo je smisao i poruku u svakoj kompoziciji uporno dokazuju}i da je sevdah neuni{tiv poput ìvotnog pulsa.

KULTURA Nacionalni idol ^etrdesetak njegovih plo~a progla{eno je zlatnim, srebrnim i platinastim, a ostaju, izme|u ostalih, zapam}ene njegove interpretacije pjesama poput “\ul Zulejha”, “Boluje Anka Prijedorka”, “Bra}a Mori}i”, “Djevojka sokolu zulum u~inila”, “Grana od bora, pala kraj mora”, “Jutros rano pro|oh kraj Mori}a hana”, “Mujo kuje konja po mjesecu”, “Moj dilbere”, “Mujo |ogu po mejdanu voda”, “Od sveg’ me je sa~uvala majka”, “Kolika je {eher Banja Luka”, “Put putuje Latif-aga”, “Zmaj od Bosne”, “Haj, kakve Ajka crne o~i ima” i “Vrbas voda nosila jablana”. Ove pjesme ostaju svim ljubiteljima sevdalinke kao glazbeni zapis glasa koji je, kako to primje}uje Rusmir Mahmut}ehaji}, nje`noj i bole}ivoj narodnoj pjesmi poku{ao dati neko mu{ko, neko silovito macho-ruho. Va`no je spomenuti i brojne Safetove novokomponirane pjesme koje se do-

brim dijelom oslanjaju na tradicionalnu bosansku pjesmu. Me|u njima se isti~u “Pjevaj Bosno, pa me razveseli”, “Sjetuje me majka”, “[eher grade”, “Banja Luko mila”, “Zelen li{}e goru kiti” (s Miletom Petrovi}em), “Da sam sjajna mjese~ina” i mnoge druge. Krajem devedesetih godina, neokrunjeni kralj bosanskog sevdaha aktivno se uklju~uje u politiku - jedan je od osniva~a SDA. U ljeto 1992., tijekom agresije na Sarajevo, Isovi} je ranjen, a poginula mu je i supruga te }e po drugi put u `ivotu krenuti u izbjegli{tvo. Jedno vrijeme zadr`ava se u Zagrebu, gdje sudjeluje u osnivanju dru{tva hrvatsko-bosanskog prijateljstva, ali ubrzo shva}a da su gospodari rata zemlji njegovih pjesama ve} namijenili podjelu i uni{tenje. Sa sinom Benjaminom reaktualizira pjesmu o poharanoj Bosni, a on mu na note stare melodije “Nizamskog rastanaka” pi{e novi tekst pod nazivom “[ehidski rasta-

nak”, jednu od najpopularnijih i najemotivnijih nacionalnih budnica koje su izvo|ene u vrijeme agresije na Bosnu. S obnovljenim pjesmovnim repertoarom Isovi} kre}e u posjete kulturnim centrima bosanske dijaspore. Nakon rata vratio se u Sarajevo, gdje je postao nekom vrstom nacionalnog idola. Na velikom solisti~kom koncertu u Zetri, odr`anom prije nekoliko godina, okupio je cjelokupnu bo{nja~ku elitu - od najzna~ajnijih predstavnika uleme, proslavljenih slikara i pisaca, pa sve do novinara i novih, u ratu stvorenih, bogata{a. Pjevao je aktivno vi{e od pola stolje}a. Unato~ godinama, nije ga izdavao njegov glas i pjevao je sve bolje, ne gube}i dah ni u danima kad je njegovo tijelo po~ela nagrizati opaka i neizlje~iva bolest. Mnogi su se slo`ili da odlaskom svijetlog tenora, koji je bio mehlem za sevdalijska uha, zavr{ava zlatna era bosanskog sevdaha. F.M.B.

Obnova mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu

Klanje koje se ne moè premostiti Rekonstrukciju mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu financirat }e Vlada Republike Turske, a obnova koja je po~ela u srpnju ko{tat }e pet milijuna eura. ^lan Komisije za o~uvanje nacionalnih spomenika BiH i koordinator za nominaciju vi{egradske }uprije Amra Hadìmuhamedovi} u medijima je naglasila veliku obavezu da se zna~ajna kulturna dobra, kakav je Stari most u Mostaru i vi{egradska }uprija na Drini, moraju dodatno {tititi zbog ~injenice da su ona i svjetsko blago. Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a je trenutno najugroèniji nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Stabilnost mosta ugroèna je neispunjavanjem uvjeta sadrànih u zapisniku Komisije za tehni~ki prijem hidroelektrane “Vi{egrad”. Rad hidroelektrane je izazvao rast nivoa vode rijeke Drine koja je pove}ala optere}enje na nosive stubove mosta dok erozija dijela mosta ispod vode prijeti ru{enju cijele gra|evine. Zbog nedostatka financijskih sredstava u zadnjih nekoliko desetlje}a nije bilo redovnih popravaka stare }uprije. Ko-

ordinator projekta rekonstrukcije mosta Mirela Mulali}-Handan izjavila je da su, uz pomo} video-snimaka, pregledani i temelji svih devet te{ko o{te}enih stupova. Prema njenim rije~ima, postoji detaljan uvid u sva o{te}enja }uprije na Drini - od onih koje su izazvale razne vojske u poku{aju ru{enja jo{ od po~etka 20. stolje}a, pa do onih nastalih od prirodnog toka Drine, prometa te{kih kamiona, instalacija i akumulacije hidroelektrane “Bajina Ba{ta”, ali i promjene nivoa Drine zbog hidroelektrane “Vi{egrad”. Stru~njaci procjenjuju da je ~etvrtina o{te}enja na mostu na Drini posljedica prometa. Do zavr{etka rekonstrukcije, preko mosta }e i dalje i}i samo pje{aci, jer je promet motornim vozilima zabranjen prije vi{e od godinu dana. Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a upisan je i na listu 100 najugro`enijih spomenika svjetske ba{tine od strane World Monuments Fund organizacije (Fond svjetskih spomenika). Komisija za o~uvanje nacionalnih spomenika podnijela je nominaciju za Vi{egradski most 18.1.2006.

godine. Komitet za svjetsku ba{tinu je na 31. sjednici, koja je odr`ana na Novom Zelandu od 23. lipnja do 2. srpnja 2007. godine, donijelo odluku o upisu mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a na Listu svjetske ba{tine. To je drugo spomeni~ko dobro iz Bosne i Hercegovine koje je stavljeno pod za{titu UNESCO-a. (Podru~je Starog grada Mostara uvr{teno je na Listu svjetske ba{tine 2005. godine.)

@rtve protiv obnove Udruènje “@ena - `rtva rata” zatraìlo je, nakon odluke o uvr{tenju mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a u svjetsku kulturnu ba{tinu UNESCO-a, da prije po~etka obnove na mostu bude postavljena spomenplo~a za stradale Bo{njake u proteklom ratu. Predsjednica Udruènja Bakira Hase~i} izjavila je za “Oslobo|enje” da vi{egradski Bo{njaci i Hrvati ne}e dozvoliti po~etak obnove mosta dok ne bude postavljena spomen-plo~a na najve}e strati{te u ovom gradu. “Nama je drago da je most u

J O U R N A L

KULTURA

Na Drini }uprija

J O U R N A L

Vi{egradu uvr{ten u svjetsku ba{tinu UNESCO-a. Nemamo ni{ta protiv mosta jer on spaja ljude. Ali, boriti }emo se do posljednjeg da na mostu bude postavljena plo~a u znak sje}anja na masovno i sistematsko ubijanje i klanje u Vi{egradu”, kazala je Hase~i} i dodala da je na njemu prolivena krv mnogih vi{egradskih Bo{njaka i ubijen jedan Hrvat. Hase~i}eva je podsjetila da je Udruènje o svojim stavovima izvijestilo ranije i UNESCO, te da je ène, `rtve rata, najvi{e pogodilo {to su ~lanovi Komisije za o~uvanje nacionalnih spomenika izjavili da ne mogu staviti spomen-plo~u na ovaj most. Udruènje “@ena - `rtva rata”, naime, ranije se protivilo nominiranju vi{egradskog mosta za UNESCO-ovu ba{tinu. Tada je od ~lanova bhKomisije za o~uvanje nacionalnih spomenika traèno da nominaciju povuku ili podnesu ostavku ako most Mehmed-pa{e Sokolovi}a ne bude obiljeèn kao veliko strati{te. Zvani~nik Komisije Mirza Fo~o rekao je da je vi{egradski most vezan uz zna~ajna doga|anja iz razli~itih razdoblja bh-historije, te mjesto koje sje}a gra|ane BiH na “historijska i dru{tvena previranja, pobune, ratove, progone i ubijanja civila”. Nagla{avaju}i da je vi{egradski most spomenik “koji nas mora i treba podsjetiti na stradanje `rtava”, Fo~o je kazao da “most nije kriv {to imamo ljude i neljude koji su to ~inili”. “Uvr{tenje mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a na listu svjetske ba{tine je veliki doga|aj za sve nas, pa i `rtve”, ocijenio je Fo~o. Hase~i}eva je, pak, odgovorila da je `rtvama, koje su gledale kako jedan od umije{anih u ratne zlo~ine vodi delegaciju preko mosta u Vi{egradu, te{ko zaboraviti {to se na njemu doga|alo.

Krvava }uprija Most je izgra|en u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. “Carigradska d`ada”). Izgradnja mosta povjerena je najve}em turskom graditelju, Kod`a Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najve}ih arhitekata svijeta. Zadu`bina je Mehmed-pa{e Sokolovi}a, velikog vezira trojice sultana (1565.1579.) – Sulejmana Veli~anstvenog, Selima II i Murata III. Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939. te 1940. godine. Pri povla~enju Austrijanaca iz Vi{egrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a slijede}e godine srpska vojska prilikom napu{tanja Vi{egrada razorila je jo{ jedno. Takvo sta-

nje mosta zadràlo se do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Od 1915. do 1939. godine na poru{enom dijelu mosta stajala je èljezna konstrukcija preko koje se odvijao promet. Prilikom povla~enja Nijemaca u listopadu 1943. godine i taj je dio razoren. Sredina mosta, nazvana kapija-sofa, je bila pro{irena i ubrzo je postala popularno sastajali{te za ljude iz Vi{egrada i okolice. Vi{egradski most, mada zapu{ten i oronuo, i danas posje}uju turisti. Za samo jedan dan, prema onome {to kaù Vi{egra|ani, tamo moète sresti turiste iz cijelog svijeta. Turisti vjerojatno nisu upoznati s ~injenicom da su mostovi u Fo~i i Vi{egradu prije petnaestak godina, ba{ kao i prije {ezdeset i pet, bili strati{ta za muslimane Isto~ne Bosne, krvave klaonice u kojima su ~etni~ki no` i ljudska mr`nja na najmonstruozniji na~in prosuli toliko krvi nevinih ljudi i ispisali takve apoteoze zlo~ina da to rijeka Drina, ma koliko bila bujna i valovita, nikada ne}e mo}i potpuno oprati. Moè li uvr{tenje mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a na listu svjetske kulturne ba{tine biti doga|aj za `rtve? Vjerojatno ne onima koji su gledali stravi~ne prizore odsijecanja glava i bacanje trupla s tog mosta u Drinu i onima kojima su zlo~inci pobili cijele familije, silovali majke i sestre i zapalili ku}e! Mjesto koje sje}a gra|ane BiH na “historijska i dru{tvena previranja, pobune, ratove, progone i ubijanja civila” zasluùje jednu spomen plo~u. Gospodari Republike Srpske vjerojatno }e prije dopustiti da se most uru{i jer je na Drini }uprija ljude i obale spajala samo u nadahnutoj prozi nobelovca Ive Andri}a.

Most u Vi{egradu

F.M.B.

INTERVJU Mladi povjesni~ar Zlatko Hasanbegovi}, autor knjige “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. (Doba utemeljenja)” govori o istra`ivanju “izgubljene povijesti” muslimanske zajednice u Zagrebu, o pitanju bo{nja~kog identiteta i kritikama koje su pratile objavljivanje njegove knjige, o odnosu hrvatske nacionalne ideologije i bosanskohercegova~kih muslimana, o muslimanima u komunisti~kom dru{tvu, star~evi}anskoj ideji…

Usporedna egzistencija “dvije” Hrvatske - {to je to nama bo{nja{tvo? Razgovarao Filip Mursel Begovi}

Zlatko Hasanbegovi}, ro|en je u Zagrebu 1973. godine gdje je zavr{io {kolovanje. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu gdje priprema doktorsku disertaciju. Radi kao asistent u “Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar” u Zagrebu. Ovaj razgovor smatra iskrenom ispovije{}u te kao poziv na debatu bez namjere pojedina~ne diskvalifikacije. Muslimanska zajednica u Hrvatskoj do sada nije bila predmetom posebnog povijesnog istraìvanja ili je to bila sporadi~no, s distance i s oprezom (zbog sumnji~avosti vladaju}eg reìma ex – Jugoslavije i ishitrene poveznice s Nezavisnom Dràvom Hrvatskom. Koliko dugo istraùjete upravo tu pre{u}ivanu povjesnicu muslimana u Zagrebu? S obzirom da ste svoj diplomski i magistarski rad posvetili toj tematici osje}ate li ju kao svoje ìvotno djelo? Mislim da bi bilo pretenciozno s moje strane baratati pojmom ìvotnog djela ako zbog ni~eg drugog onda barem zbog stanovite mla|ahnosti koju jo{ uvijek osje}am. Osim toga, u formalnom smislu nisam zaokruìo svoje znanstveno napredovanje, upravo pi{em doktorsku disertaciju, pa se nadam da }e ova knjiga u kona~nici biti vrednovana kao moj po~etni historiografski prinos. Povijesnu ba{tinu zagreba~kih muslimana istraùjem vi{e od jednog desetlje}a. Od prvotnog studentskog pristupa istraìvanju obiteljske povjesnice s vremenom sam u{ao u do tada nepoznati svijet “izgubljene povijesti” koju je trebalo historiografski oìvjeti i protuma~iti na znanstveno utemeljen i korektan na~in, izvan i nasuprot u nas prevladavaju}eg zavi~ajnog i pseudopreporodnog diskursa umjetnog povezivanja pro{losti s

nekim aspektima sada{njosti. U tom smislu naravno da ova knjiga, osim znanstveno-historiografske dimenzije, ima i onu osobnu jer su moji preci bili djelatni pioniri-utemeljitelji zajednice kojoj, u krajnjoj liniji, i sam pripadam temeljem svojih etni~kih i konfesionalnih “svojstava” te vlastitog odabira. Ipak, dr`im da je ova osobna dimenzija u samoj knjizi nazo~na na suptilan i nevidljiv na~in, te su mi suzdr`anost i hladno}u izlaganja kompetentni kriti~ari pripisali kao vrlinu. Nedostaje li literature koja vrednuje politi~ki i kulturni udio Bo{njaka u hrvatskoj povijesti i jesu li svi izvori sa~uvani? Osamdesetih godina pro{loga stolje}a pri~alo se po bibliotekarskim kuloarima da su bosanski begovi i age, zbog o~uvanja u turbulentnim vremenima, svoju knji{ku ba{tinu pohranili u Zagrebu u ve}em broju zape~a}enih sanduka u tada{njoj Nacionalnoj i sveu~ili{noj biblioteci. Koliko je to istina i ako jest, jesu li sanduci dostupni? Odnos na relaciji Hrvati i hrvatska povijest – islam i bosanski muslimani valja

motriti unutar dva razli~ita povijesna konteksta, onog osmanskog, predmodernog, te poslijeosmanskog, modernog, ~iji smo i mi suvremenici. Osmanska provala na europski jugoistok presudno je utjecala na oblikovanje suvremenog etni~kog i religijskog mozaika te nije mimoi{la ni hrvatski prostor. O utjecaju osmanskog ~imbenika dovoljno je istaknuti kako se u jednom povijesnom razdoblju, koje je trajalo “tek” dva stolje}a (od kraja 15. do po~etka 18. stolje}a), gotovo tri ~etvrtine hrvatskog etni~kog prostora (bez izvorno bosanskog podru~ja) na{lo u sklopu osmanske islamske dràve. Stoga usporedna egzistencija “dvije” Hrvatske, one kr{}anske, poznate i “ostaci ostataka”, te islamske, unutar osmanske dràve (Lika, Slavonija, sjeverna Dalmacija, Srijem, Pounje i Povrbasje), nije tek naknadni povjesni~arski konstrukt ve} istinska povijesna zbilja do danas u glavnim crtama solidno historiografski revalorizirana. Moderno razdoblje poslije 1878. obuhva}a kompleks problema vezan uz me|usobni odnos hrvatske nacionalne ideologije i bosansko-hercegova~kih muslimana unutar odgovaraju}eg kulturnog, politi~kog i dru{tvenog konteksta. Drìm da je moja knjiga pridonijela boljem razumijevanju toga odnosa u razdoblju prije 1945. [to se ti~e kuloarske pri~e o “begovskim seharama” u podrumima Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu dopustite mi da cini~no primijetim kako je gotovo svaki bosanski musliman kojeg poznajem “begovskog roda” te naravno izdanak “bogate” obitelji koju su oplja~kali i osiroma{ili ove ili one godine. Sude}i po tome u sredi{njoj hrvatskoj knji`nici ni{ta drugo se niti ne ~uva osim “begovskih listina”, pa bi ona osim nacionalne i sveu~ili{ne oznake mogla nositi i pridjev “begovska”. No {alu na stranu, bego-

J O U R N A L

INTERVJU

Naslovna - Muslimani u Zagrebu.i1 1

J O U R N A L

vski mit, uz onaj “bogumilski” i naravno titoisti~ki, jedan je od najfrekventnijih u suvremenom bo{nja~kom dru{tvu pa je potraga za zape~a}enim begovskim sanducima u zagreba~kim trezorima po izgledima za uspjeh jednaka potrazi za “piramidama sunca i mjeseca” po pitoresknim proplancima viso~ko-zeni~ke kotline. Uloga tradicionalnih muslimanskih elita, ili begova, u Bosni bila je ambivalentna od ~injenice da su se iz toga sloja nova~ili pioniri modernizacije do one da su njezini prvaci predvodili samoubila~ki pokret za iseljavanje muslimana poslije dolaska Austro-Ugarske ili do toga da se unutar begovskog zemljoposjedni~kog sloja pojavio fenomen neplodnog rentijerstva i dru{tvenog parazitizma. Slikovito re~eno: djed ili otac zemlji{ni rentijer, sin ili unuk propalica, alkoholi~ar ili komunist. O jadnom stanju muslimanskog protogra|anskog dru{tva (~ar{ije) u osmanskom razdoblju poslije poraza pod Be~om dovoljno je zaviriti u Ba{eskijin Ljetopis. Dobar uvid u mediokritetske intelektualne preokupacije na{ih elita na po~etku 19. stolje}a, epohe tehnolo{ke, industrijske, intelektualne i svake druge revolucije na Zapadu, predstavlja ovdje nedavno objavljena izvrsna studija o Mustafi Muhibbiju, sarajevskom kadiji. O muslimanskom gra|anskom dru{tvu prije 1945. dovoljno je zaviriti u Nametkov Sarajevski nekrologij. Na kraju, da budem i pomalo zlo~est, uostalom i ja sam nekakav beg, da bi se djelomice shvatio “begovski problem” dovoljno je ustanoviti tko su korifeji i nositelji mitologije o “begovima”, “nenama”, “tetkama”, “amidàma” i “daidàma” u dana{njem sarajevskom javnom ìvotu. Va{a knjiga obiluje zaista atraktivnim fotografijama. Neke od njih su po prvi put objavljene. Gdje ste nalazili foto gra|u? Jer ako je dobavljena privatnim kanalima to je ve} dokaz muslimanskog osje}aja sebstva. Ne razmi{ljam u ezoterijskim kategorijama “jastva”, “sebstva” ili “bosanskog otajstva”, to prepu{tam drugima, ve} sam vi{e usmjeren prema konkretnoj i izvorima dokazivoj povijesnoj stvarnosti. U tom smislu uistinu vrijedna fotografska gra|a do koje sam do{ao predstavlja prvorazredan povijesni izvor ~esto rje~itiji od pisane gra|e. Ona je tek djeli} neistraène bogate ba{tine koju jo{ uvijek po ku}ama u Bosni ~uvaju odvjetci muslimanskog gra|anskog gra|anstva. Fotografije potkrepljuju argumentaciju koju sam ponudio i tek u tom kontekstu dolazi do izraàja njihovo pravo zna~enje i vrijednost kojih vlasnici nisu bili niti svjesni.

gu}e da su epigoni “islamizma” u Bosni, tzv. vehabizma, biv{i pitomci Jugoslavenske narodne armije, dok slu~aj hrvatskog estradnog tzv. neousta{tva i “fa{izma”, s kojima ljevica stra{i malu djecu, od u~enih sociolo{kih teorija bolje opisuje pu~ki deseterac: “Ja usta{a, ~a~a komunista, ubit }u ga Isusa mi Krista.” Pametnome dosta.

4.10.2007 9:25:03

U svojoj knjizi pi{ete o prvoj muslimanskoj moderni koja je trajala do dolaska komunista na vlast. Da li je postojala druga moderna ili ona tek slijedi? Tehni~ki pojmovi prva i druga muslimanska moderna moj su prinos periodizaciji povijesti bosanskih muslimana poslije 1878. Kako ovdje ne mogu dublje elaborirati tek bih pojasnio kako pojmom “prva muslimanska (gra|anska) moderna u Bosni” obuhva}am razdoblje od 1878. do 1945. kao doba intenzivne kulturne i socijalne preobrazbe tradicionalnog muslimanskog dru{tva u Bosni do tada ukorijenjenog u osmansko-islamsku stvarnost i njezine strukture. U tom razdoblju nastaju zametci modernog muslimanskog gra|anskog dru{tva izvan ~ar{ijsko-esnafskih okvira te se oblikuje svjetovna inteligencija kao sloj nepoznat u osmanskoj epohi kada je ulema sinonim za inteligenciju. Ono je okon~ano 1945. komunisti~kim revolucionarnim udarom na muslimansko gra|ansko dru{tvo, likvidacijom svih njegovih protagonista i ustanova. Tada nastupa “druga”, socijalisti~ka moderna koja ima dalekose`no zna~enje i na podlozi koje je nastala cjelokupna stvarnost koju i mi danas u “postmodernom” obliku `ivimo. To primjerice zna~i i da su na{e nacionalne ideologije, kulturna shva}anja i mentaliteti zapravo proizvod komunisti~ke retorte i onda kada nismo toga do kraja svjesni. Konkretnije, na{e suvremeno “bo{nja{tvo”, “hrvatstvo”, “fa{izam i antifa{izam”, “antikomunizam”, “katoli~anstvo”, “sekularizam” ili “islamizam” ~esto su u zna~ajnoj mjeri proizvod ove “druge” moderne te su ovi fenomeni u osnovi surogati izvorne tradicije na koju se njihovi nositelji pozivaju. Zato je i mo-

Na koji bi onda na~in povijesno tretirali ulogu muslimana u stvaranju i razvoju komunisti~kog dru{tva? Ako bi zaklju~ivali samo na temelju ra{irenosti titoisti~kog kulta u Bosni i Hercegovini, idealizacije jugoslavenskog socijalizma, “antifa{isti~ke” histerije u kojoj sudjeluje na prvi pogled raznorodno dru{tvo od mostarskoga muftije i umirovljenih subnorovaca, te ostarjelih ozna{kih mu~itelja i zatiratelja islama, pa do mla|ahnih sarajevskih “antifa{isti~kih” komsomolaca (vidi slu~aj Thompson), onda bi mogli ustanoviti kako su i Marx, Engels i Lenjin bo{nja~kog podrijetla, mo`da i begovi. Da ovo nije tek po{alica znaju oni koji su nedavno gledali jedan od sarajevskih tv kanala, na tzv. Dan mladosti, kada su se od jutra do mraka na ekranima smjenjivali apologeti titoizma. Jedan od najbizarnijih priloga titoisti~koj hagiografiji dao je akademik Muhamed Filipovi} koji je sebi svojstveno, lakonski i “akademski”, zaklju~io kako u ra{~lambi Titove “veli~ine” ne treba smetnuti s uma da su zagorski Brozovi, ni manje ni vi{e, “bo{njanski muhadèri” iz srednjovjekovne Bosne koji su se sklonili u Kumrovec pred osmanskom navalom. Tema (su)odnosa bosanskih muslimana, jugoslavenskog socijalizma te obiju jugoslavenskih dràva preva`na je da bi se apsolvirala na na~in na koji se to danas ~ini. Ono {to je moje kriti~are uznemirilo jest podsje}anje na neoborivu ~injenicu kako su protekli rat i s njime povezano stradanje ne moè tuma~iti kao vanjska intervencija “fa{isti~kih” elemenata poraènih 1945., ve} da je rije~, upravo suprotno, o izravnoj posljedici deformacije i entropije jugoslavenskog komunizma i titoizma. Jugoslavenska armija koja je provela opsadu i razaranje Vukovara i Sarajeva ba{ je ona armija kojoj gori “vje~na vatra” u sredi{tu Sarajeva, a koja je upravo u Titovo doba pretvorena u “dràvu u dràvi” tj. odvojeno bolj{evi~ko sredi{te mo}i koje je etni~ku krizu u savezu s velikosrpskom ideologijom 1991./92. pretvorilo u brutalan rat i agresiju. U tom smislu Ov~ara i srebreni~ke egzekucije modelski nisu ni{ta drugo ve} umanjeni, ponavljam umanjeni, refleks masovnih

INTERVJU partizanskih egzekucija u ljeto 1945. kada je samo u nekoliko dana na najbrutalniji na~in, planski i organizirano, smaknuto vi{e desetaka tisu}a poraènih komunisti~kih neprijatelja, a ~ije se kosti, vezane ìcom, svakodnevno pronalaze po slovenskim ledinama i zatrpanim tenkovskim rovovima, uz {utnju titoisti~kih novinskih apologeta koji javnost zatrpavaju pri~ama o Titovom “antifa{izmu”, kuharicama, unukama, ljubavnicama, jahtama i pudlicama te “nesvrstanim” odnosima s diktatorima me|u kojima je bilo i kanibala. Ako uvaìmo va{eznanstvene argumentacije, netko }e primijetiti da neugodne objede iz pera Nenada Filipovi}a, koji pi{e za “Slobodnu Bosnu”, a koje su pristigle na Va{ ra~un, nisu neutemeljene. Prozvani ste i imenovani kao uvjereni antikomunist i desni~ar, zatim respektabilan mladi nau~nik vrijedan prezira, dèmatlipurgerska ma~uhica neotu|manizma itd. itd. Kako to podnosite? Moram priznati da me to iskreno zabavlja iako do nedavno nisam ~uo za doti~nog gospodina. Naknadnim uvidom u njegov “publicisti~ki opus” u spomenutoj novini ustanovio sam da se radi o poluinteligentu koji se razme}e zlo}om i pseudoerudicijom koja moè fascinirati isklju-

~ivo mediokritetsku sredinu. No to je manje va`no, ono {to zabrinjava jest {to je diskurs gospodina Filipovi}a, po obliku i sadràju, zapravo tek jedan od znakova bolesti sarajevskog (bo{nja~kog) javnog ìvota i svojevrsnog autizma koji su u kona~nici za bosanko-hercegova~ku dràvu pogubniji od srpskih posezanja ili hrvatskog “herceg-bosanskog” iredentizma. Recept za izradu otrova za samoubojstvo glasi: malo bogumila i begovske mitologije, `li~ica titoizma, Zavnobiha, antifa{izma, zaka{njelog bo{nja~kog integralizma i nacionalnog ekskluzivizma, sve zasoljeno srpskim i “pobibereno” hrvatskim postupcima i predod`bama o Bosni i Hercegovini. Pojmovi “lijevo” i “desno” u postmodernoj stvarnosti vi{e nemaju ranije zna~enje ve} egzistiraju tek kao sastavni dio neokomunisti~ke demonologije kada se protivnici odre|enih koncepata ili mitova u nedostatku bolje argumentacije ozna~avaju “desni~arima”, “revizionistima”, “antikomunistima” i sl. Stoga, polemizirati s Filipovi}em s tim u vezi je besmisleno. U odnosu na ve}inu onoga {to se danas kolokvijalno naziva “ljevicom”, ja uistinu stojim desno. Mislim da je to stvar morala. U vezi s dihotomijom fa{izam-antifa{izam bilo je i nekih sumnji u va{ rad vezan

uz knjigu. Naime, mogu}e dvojbe i povijesne kontroverze proizlaze iz interpretacije same naravi tzv. NDH i odnosa bosanskih muslimana prema njoj i usta{kom pokretu. Koliko ste o tom pitanju objektivni u svojoj knjizi jer po nekim podacima muslimani su u to vrijeme tako|er bili aktivni i to u gerilskim aktivnostima u Zagrebu? Ovo pitanje lebdi u zraku u neformalnim razgovorima, u svakom intervjuu koji sam dao ili na svakoj promociji na kojoj sam govorio. Kako je cjelokupna problematika Nezavisne Dràve Hrvatske, koju nazivate takozvanom, op}enito tabuizirana dopustite mi da opetujem odgovor koji sam dao na vi{e mjesta. Motivacija i udio muslimana u vojnom, politi~kom ili upravnom aparatu NDH te onda{njem kulturnom ìvotu, upotrebom tehnike “naknadne pameti” uglavnom se pre{u}uje ili obja{njava kli{ejima o kolaboracionizmu i “fa{izmu”. Iz dana{nje perspektive, NDH je, uz ostalo, predstavljala prvi i posljednji poku{aj dràvnog uozbiljenja prava{kih koncepcija o katoli~ko-muslimanskoj simbiozi unutar vi{ekonfesionalne hrvatske nacije. Taj poku{aj je ostvaren u proma{enoj me|unarodnoj konstelaciji, a obiljeèn je i nedvojbenom hipotekom zlo~ina, pa se moè re}i da je usta{ki poraz ozna~io kraj ne samo jedne strana~koideolo{ke ili vojni~ke formacije ve} i zamisli o Hrvatima kao sloènoj i strukturno vi{ekonfesionalnoj naciji. Ukratko, moje temeljno historiografsko polazi{te, koje moji kriti~ari etiketiraju kao “revizionizam”, a {to prihva}am, glasi: komplicirana povijesna stvarnost u Drugom svjetskom ratu, na podru~ju koje je prije toga obuhva}alo Kraljevinu Jugoslaviju, ne moè se obja{njavati teolo{kim konceptima o borbi “dobra” i “zla”, “antifa{izma” i “fa{izma” kao pojmova-batina bez konkretnog sadràja. Problem drànja zagreba~ke muslimanske zajednice u Drugom svjetskom ratu obja{njavam kao odabir izme|u potpore, iz uvjerenja ili poslovi~nog oportunizma, konkretnoj stvarnosti NDH ili priklanjanja komunisti~kim partizanima ~ija se pobjeda od 1944. sve jasnije nazirala. Perspektiva uspostave poretka po uzoru na Sovjetski Savez mogla je biti privla~na tek dijelu socijalno marginaliziranih ili pojedincima u tankom sloju ideolo{ki podvojene inteligencije i studenata zainteresiranih za radikalnu preobrazbu. Glavnina zajednice, napose vode}i sloj, ~iji su okosnicu ~inili trgovci i pojedinci povezani s razli~itim aspektima tradicije, vjerom i napose privatnim vlasni{tvom, ostala je indiferentna prema ne-

J O U R N A L

INTERVJU dvojbeno komunisti~kim ciljevima partizanske borbe tj. prepustili su se svojevrsnom fatalizmu koji se manifestirao od ustrajnog identificiranja s NDH do pasivnog i{~ekivanja kraja rata. Uostalom sudbina koju su do`ivjeli 1945. pokazala je da njihovi strahovi nisu bili neutemeljeni.

J O U R N A L

Jesu li zaista Bo{njaci i Islamska zajednica u Hrvatskoj na putu asimilacije u hrvatski nacionalni korpus kako tvrdi Nenad Filipovi}, jer, kao {to je meni poznato, prisile nema pa ni one posredne te se asimiliraju samo oni koji to zaista ho}e i kojima pripadnost ovom ili onom narodu malo zna~i? S druge strane, nisu li mnogi kulturni odli~nici i prvaci bosanskih muslimana hrvatstvo koristili kao mimikriju iza kojega su krili svoj bo{nja~ki identitet i pripadnost islamu. Za{to se neki jo{ uvijek protive etni~kom nazivu Bo{njak? Neki ~ak kvalificiraju na{ narod kao nezreo za pozitivnu kvalifikaciju glede opstojnosti u multinacionalnom okru`ju. Moè li se Bo{njacima oduzeti historijska relevancija? Pitanja asimilacije, getoizacije, integracije i identiteta su komplicirani socijalni fenomeni o kojima se ne moè brzopleto suditi iz jednodimenzionalne sarajevske perspektive. Bo{nja~ka nacionalna ideologija oblikovana u dramati~nim okolnostima rata u Bosni i Hercegovini poslije 1992. prevladala je i me|u muslimanima u Republici Hrvatskoj koji su ro|eni u Bosni i Hercegovini ili su potomci tamo ro|enih. Bo{nja{tvo se i ovdje razumijeva kao nacionalna oznaka, pa su tako definirani Bo{njaci uklopljeni u {iri dru{tveni i politi~ki kontekst oblikovan na relaciji Hrvati (katolici), kao tzv. ve}inski narod – Bo{njaci, kao nacionalna manjina koja se okuplja u svojim posebnim dru{tvima koje financira dràva temeljem Ustavnog zakona, prihva}enih konvencija, ali i tzv. politi~ke korektnosti utemeljene na strahu od briselskih tutora. Ovaj obrazac je prenesen iz tzv. civilnog dru{tva i u ono “politi~ko”, pa temeljem izbornog zakona u parlamentu sjedi i predstavnik onih koji su u upravnim evidencijama ozna~eni kao Bo{njaci te koji su svojom voljom pristupili izborima. Koliko je meni poznato ovaj model funkcionira i bolje nego u nekim europskim tradicionalno “liberalno-demokratskim” sredinama. Nisam primijetio organizirani otpor nazivu Bo{njak kao narodnosnoj oznaci. Nesporazumi se javljaju, napose u Zagrebu. Egzistiraju, osim vjerskih apostata, i oni muslimani, pojedinci ili obitelji, koji su vlastito shva}anje o nacionalnom identitetu izgradili jo{ u pretkomunisti~kom razdoblju, te

svoja nacionalna uvjerenja temelje na starijoj ba{tini opisanoj u mojoj knjizi. Oni bo{nja{tvo doìvljavaju ne kao nacionalnu oznaku ve} u smislu podrijetla ili emocionalne povezanosti s Bosnom. Kod nekih bo{nja~kih aktivista postojanje takvih pojedinaca izaziva bijes i srd`bu te strah kako “mra~ne sile” preko njih èle dovesti u pitanje temelje na kojima po~iva suvremeni bo{nja~ki nacionalni identitet. Odre|eni nesporazumi i dvojbe, jo{ uvijek nedovoljno percipirani, nastaju kada se racionalno postave sljede}a pitanja? [to je to zapravo bo{nja{tvo Bo{njaka (muslimana) ro|enih u dana{njoj Hrvatskoj, u drugom ili tre}em nara{taju? Zaokruèna samodostatna nacionalna ideologija ekvivalentna hrvatskoj nacionalnoj ideologiji i mehani~ki od nje odvojena na relaciji “mi”, isklju~ivo Bo{njaci, “oni”, Hrvati. Da budem blasfemi~an, moè li se govoriti o barem politi~kim Hrvatima, bo{nja~kog, srpskog, ma|arskog ili nekog drugog podrijetla. Kako u na{im ustanovama jo{ dominira stariji nara{taj koji nije do kraja percipirao dalekose`nost raspada jugoslavenskog okvira i ~injenicu da se prvi put poslije 1878. Zagreb i, primjerice, êli}, Br~ko ili Biha} ne nalaze unutar iste dràve, te da Bosna za ve}inu mla|ih postaje zemlja dalekih predaka u koju se moè oti}i isklju~ivo turisti~ki, bez izgleda za dobivanje dràvljanstva, ovo o ~emu govorim ne moè se jasno razaznati. Moè li se bo{nja{tvo, kako se oblikovalo i kako ìvi u dana{njoj Bosni i Hercegovini, mehani~ki presaditi u ovda{nji kontekst, a da ono ne ostane beìvotna i nau~ena konstrukcija u permanentnoj krizi, ne{to poput cionizma i izraelizma njujor{kih ìdova. Kada se na|ete na mjestu

kao {to je primjerice nogometni stadion u glavnom gradu tzv. mati~ne domovine, i suo~ite se s gnjevom tisu}a va{ih sunarodnjaka koji na zvuk Mihanovi}eve budnice, a koju vi od ro|enja doìvljavate kao vlastitu himnu, zapo~nu sa skandiranjem “gazi gazi usta{e”, te se sjetite svojih sunarodnjaka, suvjernika ili predaka koji su ginuli i umirali i pod usta{kim znakovljem, onda se, osim ako niste emocionalni invalid, zapitate o temeljnim identitetskim dvojbama i vlastitoj pripadnosti. Upravo je nesposobnost i nemo} na{ih bo{nja~kih “asocijacija” da odgovore na gore opisane izazove te njihovo svo|enje smisla vlastite egzistencije na proizvodnju {tiva koje nitko ne ~ita, te tezgarenje i sukobljavanje oko novca od Savjeta za nacionalne manjine, glavni razlog permanentne krize smisla egzistencije i op}enite bespotrebnosti. Tim gore po mene {to i ja sjedim u upravnim i ostalim odborima nekih od njih. [to je onda, budimo na kraju ironi~ni, ostalo od one Star~evi}eve postavke: “Kakvi Turci vlastelini u Bosni?! Ono je hrvatsko najstarie i naj~istie plemstvo sablje u ~itavoj Europi. Eto gospodine, pasmine muslimana u Bosni: to je pokoljenje onih lavova, koji od Avarah osvoji{e desnodunavsku Hrvatsku”. Star~evi}ev epohalni nacrt slobodne nacije u koju svojom voljom ulaze slobodni pojedinci, neovisno o vjerskoj ili etni~koj pripadnosti, ima univerzalnu i svevremensku vrijednost. O pokoljenju begovskih lavova moè se razgovarati. No, za dana{nje djelovanje barem dvojice iz gnijezda begova Filipovi}a kao prispodoba bolje pristaje svojstvo jedne druge ìvotinje ali iz roda glodavaca.

BOSANSKI BAROMATAR Ustavne promjene u BiH

Reformirana Bosna i Hercegovina? Amina Alijagi} Policijska reforma Prihva}anje reforme policije kao uvjet za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju (Stabilization and Association Agreement, SAA) nije bilo nametnuto. To je dobrovoljna obveza, koju su dràvni i entitetski parlamenti preuzeli prije dvije godine, 5. listopada 2005. godine. Kao {to znamo, Sporazum o stabilizaciji i pridruìvanju ne}e biti potpisan bez sporazuma o policiji koji je u skladu s tri europska principa. Kao rezultat odugovla~enja i opstrukcija, ve}inom prouzrokovanih od strane Vlade Republike Srpske, kona~ni izvje{taj Direktorata za Implementaciju restrukturiranja policije je kasnio tri mjeseca od datuma koji je odre|en Dogovorom o restrukturiranju policijskih struktura iz listopada 2005. godine, a bez nekih elemenata nazna~enih tim dogovorom. Konkretno, izvje{taj ne sadrì nacrte pravnih akata ili pravilnika, period u okviru kojeg se mora sprovesti op}a implementacija, a ni karte novih policijskih regiona. Tri glavne smjernice date od strane EU u izvje{taju su: sve zakonodavne i budètske kompetencije vezane za policiju moraju biti na dràvnom nivou; ne smije biti politi~kog mije{anja u operacioni rad policije; funkcionalni lokalni policijski regioni se moraju odrediti na osnovi tehni~kih kriterija policijskog rada, s tim da }e operativna komanda biti na lokalnom nivou. Prvo EU na~elo zahtijeva da samo dràva ima zakonodavnu mo}, dok drugi nivoi vlade ne bi mogli donositi zakonodavne mjere u vezi policije. Ovo zna~i da izme|u ostalih stvari samo Parlamentarna skup{tina BiH, smije usvajati zakonodavne i budètske odluke vezane za policiju. Ubudu}e bi sve policijske agencije bile legalno definirane i tako|er bi se smatrale organima dràve BiH. Drugo na~elo – da ne smije biti politi~kog mije{anja u rad policije – zna~i to~no ono {to i govori: postojat }e nadzor pri odre|ivanju smjera rada policije, ali operativna nezavisnost mora biti zagarantirana. Eliminiranje politike iz svakodnevnog rada policije je ne{to {to, kako znamo, podràva ve}ina gra|ana BiH. Mehanizmi nadzora bili bi dizajnirani da sprije~e mije-

{anje politike u policijski rad, ve}inom kroz parlamentarne nadzorne odbore i institucije kao {to su Nezavisna komisija i Javni `albeni ured. [to se ti~e tre}eg na~ela u izvje{taju su nabrojane konkretne tehni~ke direktive i kriteriji za formiranje lokalnih policijskih regija, ali izvje{taj ne sadr`i kartu s uspostavljenim regionima.

mek{a Dodikova varijanta koju }e on, tobo`e pod prijetnjom, ipak prihvatiti? Iako se u javnosti pona{a druga~ije, SDP je dao 29 sugestija u kojima iznosi potpuno iste primjedbe kao i SBiH i SDA i tako|er neprihvatljivim ocjenjuje to {to nema prelaska entitetskih linija, {to je premalo subordinacije, a previ{e koordinacije policije, zatim na~in na koji bi se usvajao bud`et, kao i to {to se ukida policija Federacije BiH, a ne i policija Republike Srpske.

RS saveznik Zapada?

Miroslav Laj~ak Du`nosnicima stranaka koje ~ine parlamentarnu ve}inu visoki je predstavnik Miroslav Laj~ak 29. kolovoza ponudio novi prijedlog policijske reforme. Susreti su odràni iza zatvorenih vrata, a ni Laj~ak, niti bilo tko od sudionika nije èlio govoriti o sadràju novog dokumenta, o kojem se ve}ina stranaka izjasnila nakon tjedan dana. Jedine konkretne primjedbe koje su vladaju}e partije u BiH uputile OHR-u dale su Stranka za BiH i SDA. Stranke iz RS u komentarima poslanim OHR-u navele su ~isto politi~ke izjave, bez bilo kakve analize Laj~akovog Nacrta protokola. U komentaru SNSD-a, koji je potpisao Neboj{a Radmanovi}, ne navodi se {ta je iz Laj~akovog dokumenta prihvatljivo ili nije, nego se primjedbe svode na kritike upu}ene liderima SBiH i SDA Harisu Silajdì}u i Sulejmanu Tihi}u zbog toga {to su “na grub i neprimjeren na~in” odmah odbili novi Laj~akov prijedlog. îni nam se da RS zapravo nema konkretnih zamjerki, pa je nu`no postaviti pitanje da li je odbijanje od strane Republike Srpske samo takti~ke prirode? Da li je Laj~akov plan u stvari

Problem je {to je u RS pitanje policije politi~ki i medijski oti{lo do tvrdnji da se reformom ne samo ho}e ukinuti taj entitet ve} i da je rije~ o neposrednoj opasnosti po bosansko-hercegova~ke. Srbe uop}e. Posebno se pritom politi~ko-medijskim manipulacijama napuhuje pitanje mudàhedina u BiH i navodne opasnosti od njih i time argumentira nu`nost ostanka policije RS sa sada{njim ovlastima. Nastoji se prikazati da je policija RS jedini preostali istinski i pouzdani saveznik Zapada u borbi protiv “islamskog radikalizma”. Dakle, “ostatak” BiH se u najutjecajnijim medijima RS i dalje tretira kao opasnost po tamo{nje Srbe, a policija se promatra kao entitetska oruàna snaga. Srbima se servira krajnje nezdravo pitanje: “Ukinuli su nam vojsku, sad ho}e i policiju, ko }e nas braniti?”. Reforma policije je upravo prilika da se rastjera nametnuti iracionalni strah kod Srba u RS od “onih drugih” i napokon po~ne shva}ati i prihva}ati bh-dràva kao svoja, a ne kao zlonamjerna “strana”. Nemogu}e je ustavno urediti BiH bez u~e{}a bh-Srba i njihove pune ravnopravnosti, ali to ne moè zna~iti ve}a njihova prava nad drugim narodima i gra|anima. Reformirana bh-policija zna~it }e njeno integriranje u europski sistem sigurnosti i do ulaska BiH u Europsku uniju. Integriranje u NATO i EU je sigurno najve}a mogu}a sigurnosna garancija i za bh-Srbe. Ako se europski principi stvarno ispune, ne postoji mogu}nost za entitetsku policiju, odnosno policiju RS. To onda jednostavno nije reforma policije ve} zadràvanje postoje}eg stanja. U svemu tome, Presuda

J O U R N A L

BOSANSKI BAROMETAR ICJ-a daje jednu dodatnu dimenziju. Policija RS je jasno ozna~ena kao institucija koja je sudjelovala u genocidu u Srebrenici. Ta ~injenica potencira da ne smijemo na ovom prostoru imati mono-etni~ke oru`ane snage, bilo vojne ili policijske.

nja~kog naroda, da treba uva`iti ustavni realitet i odustati od radikalnog zahtjeva za ukidanjem policije RS da bi se najzad do{lo do dogovora koji Bosni i Hercegovini {irom otvara bruxellska vrata.

Pozadina Integracija ili izolacija?

J O U R N A L

Na posebnoj sjednici dràvnog Parlamenta u Sarajevu, odrànoj 6. rujna, visoki predstavnik za BiH Miroslav Laj~ak upozorio je zastupnike da je zemlja suo~ena s dramati~nom dvojbom – ili }e se s Crnom Gorom i Srbijom priklju~iti europskim integracijama ili pasti u izolaciju. “Ako ova zemlja sama sebe po{alje u izolaciju, onda me|unarodna zajednica mora da reaguje kako financijske institucije tako i investitori. Nije da prijetim, ali svaki korak ima svoje posljedice”, istaknuo je Laj~ak. Kaè da oni, koji Daytonski sporazum dovode u pitanje – bilo pozivanjem na ukidanje entiteta, s jedne strane ili na otcjepljenje Republike Srpske, s druge strane - jednostavno gube vrijeme. Naglasio je da se preko reforme policije ne mogu rje{avati svi problemi Bosne i Hercegovine, od ratnih zlo~ina pa do budu}eg ustavnog ure|enja. “Problemi postoje i jesu veoma ozbiljni i relevantni, ali moraju se rje{avati jedan po jedan. Ubacivanje svih bosansko-hercegova~kih problema u reformu policije stvara ~vor koji nikada ne}e biti mogu}e razmrsiti”, upozorio je Miroslav Laj~ak. Za dio politi~ara u BiH reforma policije je jo{ uvijek na~in da se obra~unaju s genocidom, a za drugi dio je po~etak procesa ustavnih promjena. Naàlost, nema dovoljno politi~ara za koje je reforma policije ulaznica u Europu. A pri tome, upravo to je na~in na koji na ovo pitanje gleda sama Europska unija. Laj~ak je napomenuo da ponu|eno rje{enje reforme policije ne prejudicira novi ustavni aran`man. Poslije usvajanja novog Ustava, rekao je, svaka oblast }e morati biti uskla|ena s novim odredbama, uklju~uju}i i reformu policije. “Ustav se mora po{tovati. A u stavu jedne stanke o prijedlogu reforme ~ak smo optuèni da - po{tujemo Ustav. To pokazuje nedostatak ozbiljnosti doma}ih politi~ara. Ako ne moèmo posti}i dogovor o reformi policije, kako onda moèmo o~ekivati da se isti politi~ki lideri dogovore oko Ustava. Svi moraju biti svjesni da rezultat procesa mora biti zajedni~ki produkt koji svi mogu da prihvate”, rekao je Laj~ak. Time je stavio do znanja politi~arima, koji imaju izborni legitimitet zastupanja bo{-

Laj~ak tvrdi da se zalaè za pronalazak reformskog obrazca koji }e pomiriti zahtjev Europske unije za politi~ki neovisnom, profesionalno odgovornom i efikasnom policijom organiziranom na nivou dràve – s datim ustavnim ure|enjem. Me|utim, eksperti Viskog predstavnika su izvr{ili i trostruku negaciju op}ih stru~nih i formalnopravnih me|unarodnih standarda na kojima po~iva djelovanje suvremenih policija: princip jedinstva djelovanja policijskih snaga su zamijenili principom nejedinstva, jer su u pripremi predloènog prijedloga reforme, policiju RS tretirali kao policiju suverene dràve, a ne kao sastavni i integralni dio BiH; princip subordinacije policije sveli su na dogovor unutar entitetskih sistema unutar BiH i na politi~ki kompromis; funkcionalna uvezanost policijskog sistema apsolutno ne postoji na nivou BiH, ali postoji na teritoriji RS.

Sastanak bh-stranaka u OHR-u OHR i Miroslav Laj~ak imaju jednodu{nu podr{ku Velike Britanije, Francuske i Njema~ke, sude}i po izre~enim izjavama ambasadora tih zemalja. Laj~akova le|a ~uva i europska administracija u Bruxellesu iz kojeg se visoki predstavnik vratio s nedvosmislenom podr{kom za poteze koje je vukao u dosada{njem mandatu, napose oko reforme policije. Pozicija najmo}nije strane politi~ke strukture u BiH, dakle Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, tako|er se izbistrila u korist Slovaka. “Vrijeme je da se dogovorite, strpljenje me|unarodne zajednice je na izmaku”, poru~ila je doma}im politi~arima Rosemary DiCarlo, zamjenica pomo}nika ameri~kog dr`avnog tajnika za Europu i Euroaziju. U svom obra}anju novinarima, ona je izrazila jednodu{nu podr{ku Miroslavu Laj~aku i politici koju trenutno vodi, ~ime su otklonjene sumnje

u ameri~ko raspolo`enje prema Laj~akovom planu o reformi policije.

Rok je pro{ao? U studenome }e biti objavljen novi izvje{taj Evropske komisije i Parlamenta EU o tome da li je u BiH postignut napredak ili ne. Ovaj dokument }e se pripremati u listopadu i zbog toga je bilo potrebno da se politi~ki sporazum o policiji postigne do 1. listopada, {to nije u~injeno. Predsjedni{tvo SDA je prihvatilo Nacrt Protokola o ispunjavanju uvjeta za reformu policije koji su potrebni za parafiranje i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju kao osnovu za reformu policije u BiH. Protokol je prijedlog u skladu s tri europska principa i njegovo prihva}anje otvara put ka Sporazumu o stabilizaciji i pridruìvanju. OHR je primio 28. rujna Protokol koji predstavlja gledi{ta Stranke za BiH i SNSD, te ga sada razmatraju relevantne institucije Europske unije. Laj~ak kaè da je ohrabruju}e {to su pribliìli svoje stavove po ovom klju~nom pitanju. Me|utim, dokument ostavlja neka va`na pitanja nerazrije{enima, te je zatraèno od obojice strana~kih ~elnika, Harisa Silajdì}a i Milorada Dodika, poja{njenje o tim pitanjima. Alternativa je istaknuta vi{e no jasno: izolacija ili integracija, ~ime je va`nost momenta dramati~no nagla{ena, a na doma}e politi~are prevaljena ogromna odgovornost. Pitanje je, dakle, ~ime }e uroditi prijetnje me|unarodnom izolacijom dràve i sankcijama za pojedince i politi~ke stranke – novim odbijanjem ili, pak, ublaàvanjem i promjenom stavova, koja bi rezultirala brzim postizanjem sporazuma o policiji. Laj~ak se dogovorio s europskim komesarom za pro{irenje Olliem Rehnom da Europska komisija pri~eka jo{ par dana – ali samo par dana. Stoga Europska unija i me|unarodna zajednica o~ekuju od bosansko-hercegova~kih ~elnika da daju sve od sebe kako bi {to prije do{li do dogovora koji }e ispuniti europske zahtjeve te imati potrebnu politi~ku podr{ku. Va`no je, ipak da su svi politi~ki lideri prihvatili nastavak procesa, te da su iznijeli svoje stavove i komentare. Sada nas o~ekuje period analiza tih stavova, pa tehni~kih pregovora, koji sigurno ne}e biti jednostavni.

Ustavna reforma Bit }e mogu}e po~eti se baviti ustavnim reformama tek kada se rije{i pitanje reforme policije. Cilj bi trebao biti jednostavan: da BiH dobije prakti~an, ekonomi~an i efika-

BOSANSKI BAROMETAR san sistem upravljanja. To je dugoro~ni cilj, ali napredak se i ovdje moè ostvariti uvijek i samo konsenzusom, koji u ovom trenutku nije mogu} zbog suprotstavljenih interesa dvaju entiteta. Bo{njaci bi voljeli oslabiti entitete i ustanoviti centralne institucije, dok bi Srbi voljeli u~vrstiti entitete i samo delegirati neke ovlasti na dràvnu razinu. Miroslav Laj~ak je istaknuo kako on kao Visoki predstavnik nema namjeru nametati bilo kakav model novog Ustava BiH, ali da je spreman podràti dogovor doma}ih politi~ara o ustavnim promjenama jer “Ustav BiH treba biti doma}i proizvod”. Rekao je da “niko ne govori o ukidanju policije Republike Srpske, ni o ukidanju Republike Srpske”, te upozorio: “Nemojmo optuìvati me|unarodnu zajednicu da na mala vrata èli promijeniti ustavnu i dràvnu konfiguraciju zemlje. Ustav BiH kaè da je ovo zemlja dva entiteta. Dokle god ne dobijemo novi Ustav, ovaj postoje}i mora svako po{tovati”. S druge strane, tvrdnjom da je reforma policije tehni~ko pitanje, Laj~ak ho}e dodatno smiriti politi~ku groznicu i racionalizirati problem.

Kre{evska Deklaracija Predstavnici {est politi~kih stranaka s hrvatskim predznakom: HDZ BiH, HDZ 1990., HSS BiH, HSP \api}-Juri{i}, Narodna stranka Radom za boljitak i Hrvatska kr{}ansko-demokratska unija, potpisali su 21. rujna u Kre{evu Deklaraciju o na~elima Ustava BiH. êlnici {est spomenutih stranaka naglasili su kako BiH vide kao jedinstvenu, cjelovitu i suverenu dràvu u njezinim me|unarodno priznatim granicama, sa Sarajevom kao glavnim gradom, koji bi kao takav imao poseban status i bio ure|en zakonom na dràvnoj razini. Potpisivanjem Deklaracije hrvatski politi~ki predstavnici obvezali su se kako }e ustrajati na napu{tanju postoje}eg dvoentitetskog ustroja BiH. “BiH bi trebala biti decentralizirana dràva s tri razine vlasti; dràvnom, srednjom i lokalnom, s time da bi se dràvna i srednja razina vlasti ustrojile po na~elima podjele na sudsku, zakonodavnu i izvr{nu”, stoji, uz ostalo, u dokumentu. a predstavnici svih triju konstitutivnih naroda ravnopravni na cijelom njezinu teritoriju. [to se srednje razine vlasti ti~e, u Deklaraciji se navodi da bi ona trebala biti uspostavljena na temelju zemljopisnih, etni~kih, gospodarskih, povijesnih, prometnih i drugih bitnih kriterija, uz mogu}nost teritorijalnog diskontinuiteta pojedinih ustrojbenih jedinica. U “Kre{evskoj deklaraciji” na~ela federalizacije nisu spomenuta, te to treba pre-

pustiti budu}nosti, kada }e biti dogovorene nadle`nosti jedinica srednjeg nivoa vlasti: “Mi se zalaèmo da BiH ima nadle`nosti koje ima moderna europska dràva, dok srednja razina vlasti moè obna{ati one, koje bi bolje obavila od dràve”. Hrvatski politi~ki predstavnici vje{to su izbjegli odgovor na pitanje podrazumijeva li to uspostavu tre}eg entiteta ili drugih federalnih jedinica rekav{i da je jednakopravnost hrvatskog s druga dva konstitutivna naroda minimum ispod kojeg ne}e i}i. “Entitet je u politici nepoznat pojam i mi èlimo govoriti samo o ustrojbenim jedinicama”, rekao je Boò Ljubi}, predsjednik HDZ 1990. Va`no je da su u Deklaraciju ugra|ena tri najbitnija elementa konsocijacijskog modela (model ure|enja kakav ima, primjerice, Belgija): princip pariteta u izvr{noj i sudskoj vlasti, princip konsenzusa na razini zakonodavne vlasti i princip rotacije pri obna{anju klju~nih funkcija na razini dràve. To su pozicije predsjednika dràve, odnosno Predsjedni{tva BiH, predsjednika Vlade i Parlamenta. Potpisnici Deklaracije pri stavu su da sadràj tog dokumenta, koji implicira sloènu, federalno ure|enu dràvu, treba biti prihvatljiv za sve Hrvate u BiH, ali i za druga dva naroda, “jer nikakav dokument koji tretira samo ekskluzivna prava jednog naroda nema {anse da bude i realiziran”.

Bh-platforma i srpski stav Predsjednici SDA Sulejman Tihi} i Stranke za BiH Haris Silajdì}, na sastancima koji su tijekom kolovoza odràni u Sarajevu, zajedno sa stru~nim timovima izradili su platformu za ustavne promjene koja precizira i teritorijalni ustroj BiH. Isklju~ivi cilj nacrta platforme o reformi Ustava BiH je “modificiranje unutra{njeg ure|enja BiH s ciljem da nijedan ~lan ustava ne smije bilo kada ili pod bilo kojim okolnostima dovesti u pitanje suverenitet, teritorijalni integritet ili me|unarodnopravni subjektivitet BiH ili dovesti do blokade ili ga{enja institucija BiH”. U platformi stoji da je BiH decentralizirana dràva, ustrojena na sistemu sastavljenom od najmanje pet multietni~kih regija, koje su formirane na temelju funkcionalnih, ekonomskih, geografskih, prometnih, povijesnih i etni~kih kriterija. BiH ima zakonodavnu, izvr{nu i sudsku vlast, koja se odlikuje kroz dvodomni parlament, predsjednika, vladu s premijerom na ~elu, Ustavni sud i druge sudove ure|ene zakonom. Nijedan narod nije dominantan na dràvnom i srednjem nivou vlasti. Ustav garantira u~e{}e svih naroda u dràvnoj vlasti kroz raspo-

djelu du`nosti, a sistem odlu~ivanja ne dozvoljava blokadu rada institucija BiH. Platforma }e biti ponu|ena i ostalim strankama te }e biti okvir {to }e Stranka za BiH i SDA zastupati na predstoje}im razgovorima o ustavnim promjenama. S druge strane me|uentitetske linije, me|u srpskim strankama ionako nema suprotstavljenih mi{ljenja o mnogo ~emu, pa tako ni o izmjenama Ustava BiH. Svi pu{u u isti rog, a stavovi prema reformi Ustava i policije ~ak su i najjedinstveniji. Milorad Dodik cjelokupnoj doma}oj i me|unarodnoj javnosti daje do znanja da dio dràvnog teritorija zvan Republika Srpska èli pretvoriti u samostalnu dràvu i zatim ga pripojiti Srbiji. [to vrijeme vi{e odmi~e i {to su izvjesnije {anse za nezavisno Kosovo, to Dodik na cjelovitu dràvu BiH sve otvorenije gleda kao na prolazno rje{enje i upornije zagovara stvaranje i tre}eg entiteta. Traì, dakle, da se Federacija podijeli na bo{nja~ki i hrvatski dio, a to bi bio (pret)posljednji korak do kona~nog raspada BiH na nacionalnoj osnovi. [to se ti~e federalizacije Bosne i Hercegovine, ili stvaranja tre}eg entiteta, takav koncept, pogotovo ukoliko bi bio proveden po etni~kim linijama, mogao bi dovesti do podjele BiH jer po me|unarodnom pravu federalne jedinice imaju pravo na odcjepljenje. [to vi{e, ponude politi~ara iz RS strankama s hrvatskim predznakom da inzistiraju na “hrvatskoj” federalnoj jedinici su neiskrene jer te ponude u startu isklju~uju mogu}nost mijenjanja granica tog entiteta. Takvo rje{enje bi tradicionalno ve}inske hrvatske teritorije, poput Dervente, Bosanskog [amca i drugih mjesta ostavile izvan te “hrvatske” federalne jedinice. Deklaracija stranaka s hrvatskim predznakom, me|utim, ne ide u tom pravcu, te predstavlja dobru osnovu za budu}e ustavne promjene. Stavovi SBiH i SDA su jako sli~ni toj Deklaraciji, {to }e se pokazati i u Deklaraciji koje ove dvije stranke uskoro planiraju usvojiti. Na osnovi dostupnih ~injenica, moglo bi se zaklju~iti da }e tzv. sredi{nja razina vlasti biti najspornija. Da li bi to bili organi koji bi imali neku vrstu posredni~ke uloge izme|u lokalnih i dràvnih organa vlasti, ili bi imali i zakonodavnu, izvr{nu i sudsku vlast. A od toga kakvu bi ulogu imali lokalni, sredi{nji i dràvni organi vlasti, zavisi i cjelokupna sudbina Bosne i Hercegovine – ho}e li to biti cjelovita dràva ili }e se raspasti na nacionalnoj osnovi. Oni koji èle da se osigura provedba prava o konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i gra|ana, ne}e rje{enje traìti u nacionalnim isklju~ivostima i podjelama.

J O U R N A L

BOSANSKI BAROMETAR Odjeci knjige Florence Hartmann “Mir i kazna”

Tajni sporazum? Me|unarodni kazneni sud za biv{u Jugoslaviju (ICTY) osnovan je 1993. godine, pri ~emu su se velike sile obvezale putem me|unarodne pravde dokinuti nasilje. Me|utim, 14 godina poslije, dobre nakane suda koji je uspore|ivan s Nürnber{kim, razbile su se o hridi interesa zapadnih diplomacija. Florence Hartmann, ratna dopisnica “Le Monda” s podru~ja biv{e Jugoslavije i vi{egodi{nja glasnogovornica glavne haa{ke tu`iteljice Carle del Ponte, 10. rujna je u Francuskoj objavila knjigu “Mir i kazna: tajni haa{ki ratovi izme|u me|unarodne pravde i me|unarodne politike”, u kojoj opisuje pritiske kojima je me|unarodna politika utjecala na Haa{ki sud.

Neuspjela uhi}enja

J O U R N A L

Knjiga “Mir i kazna” je, i prije nego {to je objavljena, izazvala velike kontroverze i nijekanje predstavnika velikih sila da su namjerno opstruirale uhi}enje ratnih zlo~inaca u BiH. Naime, prethodno je francuski “Le Monde” citirao pojedine izvatke iz knjige u kojima se nedvosmisleno navodi da su velike sile sprije~ile uhi}enje ratnog zlo~inca Radovana Karadì}a. U 12 godina potrage provedene su samo tri istinske operacije, no njihov cilj nije bio uhititi Karadì}a ve} sprije~iti njegov politi~ki rad. Naàlost, nijedna sila nije èljela njegovo uhi}enje, ve} su sve one pregovarale s optuènikom. Florence Hartmann otkriva da je francuski predsjednik Jacques Chirac u dva navrata traìo uhi}enje Karadì}a, no usprotivile su mu se SAD, Velika Britanija i Rusija. Chirac je naknadno tuìteljici Del Ponte povjerio da je u razgovoru s tada{njim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom doznao kako Karadì} zna previ{e o Milo{evi}u te je Jeljcin upozorio da }e poslati avion kako bi Karadì}a izvukao iz Bosne i Hercegovine bude li potrebno. To je i realizirano u studenom 1997. godine, uo~i bh-izbora, kada su Rusi avionom prebacili Karadì}a u Bjelorusiju. Tamo je boravio nekoliko mjeseci, a zatim se ponovo vratio u BiH. Po~etkom 2000. godine dogodio se drugi neuspjeli poku{aj hap{enja, kada je uo~en u francuskom vojnom sektoru u BiH. 2004. godine policija je locirala Karadì}a i stavila ga pod nadzor, te je njegovo uhi}enje bilo pitanje samo trenutka. Srbi su traìli od Francuske

Florence Hartmann i Carla del Ponte da osigura njegov transfer u Haag, ali su Amerikanci ponovo intervenirali i sprije~ili uhi}enje. Kada su mu haa{ki istraìtelji ponovo u{li u trag na granici sa Srbijom, Amerikanci su obavijestili zapovjednika SFOR-a u Sarajevu – mirovnjaci {alju helikopter u podru~je gdje je lociran i tako upozoravaju Karadì}a koji bjeì. Opisana je i prijetnja Carle del Ponte 2005. godine da }e svoja saznanja o suradnji zapadnih sila s Karadì}em iznijeti pred Vije}em sigurnosti UN. Naime, doznala je da pojavio agent CIA-e koji je traìo od bosanskih Srba da prestanu s pritiskom na Karadì}evu obitelj, pod izgovorom da se radi o naredbi iz Haaga. NATO je nakon toga pristao ublaìti proceduru pa je i tuìtelji~ina prijetnja splasnula. Florence Hartmann navodi da je predsjednik Chirac uvjeren da je u vrijeme mirovnih pregovora u Daytonu dogovoreno da Karadì} ne}e biti uhi}en, iako je njegova glava ucijenjena na 5 milijuna dolara, ali da za takve tvrdnje “nema formalni dokaz”.

Srebrenica i velike sile U knjizi Hartmann otkriva i da je po~etkom 1995. godine CIA opremila “dvije tajne baze u Hrvatskoj koje su mogle prislu{kivati telefonske razgovore na velikom podru~ju biv{e Jugoslavije”. Me|utim, SAD su odbile dati prislu{kivane razgovore Milo{evi}a i srpskih ratnih vo|a uo~i i za vrijeme masakra u Srebrenici, {to je Tribunalu trebalo poslu`iti kao vrlo vrijedan dokaz. Hartmann smatra da je Amerika to u~inila zato jer bi to pokazalo da su Washington, London i Pariz unaprijed znali i stoga su mogli poku{ati sprije~iti srebreni~ki pokolj. Za{tita Karad`i}a vrlo je korisna Zapadu koji time prikriva svoju odgovornost (nesprije~avanja zlo~ina) pokolja oko 8.000 muslimana u Srebrenici. U razgovoru za ljubljanski dnevni list “Delo” Hartmann je rekla da su velike sile

`rtvovale Srebrenicu jer su mogle, ali nisu sprije~ile genocid nad tisu}ama Bo{njaka u formalno za{ti}enoj zoni UN-a u Srebrenici. 1995. godine dio isto~ne Bosne nije bio pod nadzorom bosanskih Srba, a enklave Srebrenica, Gora`de i @epa bile su pod za{titom UN-a. Zapad je znao da Srbi pripremaju velike vojne akcije, ali ih nije sprije~io – iako se radilo o podru~jima pod za{titom. Velike sile su na svaki na~in htjele dovesti Slobodana Milo{evi}a za pregovara~ki stol, pa su Srebrenica i ostale za{ti}ene enklave u isto~noj Bosni `rtvovane kako bi Milo{evi} osigurao da bosanski Srbi dobiju kompaktan teritorij. “U jesen 1995. Milo{evi}a je bilo potrebno nekako uvjeriti da sjedne za pregovara~ki stol, a jo{ u ljeto te godine velike su sile odlu~ile da }e Srebrenicu `rtvovati za mir. Milo{evi} nikad ne bi sjeo za pregovara~ki stol da ga tamo nije ~ekao poklon u obliku kompaktnog teritorija”, rekla je Hartmann. Kad je postalo jasno da }e Srebrenica pasti, me|unarodna je zajednica morala napraviti sve da za{titi civilno stanovni{tvo, ali nije u~inila ni{ta. Me|unarodna zajednica je trebala postupiti onako kako je to u~inila u vrijeme hrvatske vojnoredarstvene akcije “Bljesak” u zapadnoj Slavoniji nekoliko mjeseci ranije. Tada su postupak prema ratnim zarobljenicima i civilima kontrolirali predstavnici me|unarodnog Crvenog kri`a i UNPROFOR-a i tako osigurali da se po{tuju me|unarodne norme, osobito @enevske konvencije. Me|utim, takvo ne{to u Srebrenici nisu napravili. Kada se Milo{evi} u studenom 1995. godine priklju~io mirovnim pregovorima u Daytonu, ve} je bilo jasno da se u srpnju u Srebrenici dogodio veliki zlo~in, da je do{lo do masovnih ubojstava, jer su o tome postojala brojna svjedo~anstva. “Unato~ tome, u pregovorima su Srebrenica i @epa darovane Milo{evi}u koji je bio odgovoran za zlo~ine, te optu`en za zlo~ine i genocid protiv ~ovje~nosti. Srebrenica se mogla sprije~iti, ali su se glavni akteri u me|unarodnoj zajednici odlu~ili druk~ije”, izjavila je Hartmann za “Delo”.

Diplomate i politi~ari Leonid Vladimirovi~ Kerested`ijanc, prvi veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj sve to smatra tek “dobrom i uvjerljivom izmi{ljotinom i petpara~kim trikom”. Za njega pojedini dijelovi knjige

BOSANSKI BAROMETAR Florence Hartmann nisu ni{ta drugo nego neodgovorni avaturizam ili ~ak smi{ljena provokacija. “Ne mogu prihvatiti da bi se politi~ari ozbiljnih dràva kao {to su SAD, Rusija, Francuska i Velika Britanija, koje ona proziva, dogovorili da namagar~e cijeli svijet. To mi je toliko neshvatljivo i neprihvatljivo da o tome ne èlim ni raspravljati”, rekao je Kerestedìjanc i dodao da mu je osobno ào {to se dvojica zlo~inca jo{ skrivaju i nisu u Haagu. Rekao je da su prema njegovim saznanjima obojica jo{ uvijek negdje na “brdovitom Balkanu”, ne èle}i naga|ati za{to je potraga za njima i dalje jalova i bezuspje{na. Sli~an stav je iznio i predstavnik ameri~kog State Departmenta. Clint Williamson, ameri~ki veleposlanik zaduèn za pitanja ratnih zlo~ina nazvao je “nerazumnim” tvrdnje Florence Hartmann kako su zapadne zemlje tajno i smi{ljeno opstruirale uhi}enje najtraènijih optuènika poput Radovana Karadì}a i Ratka Mladi}a. “Mo`da se moè re}i kako su u nekim trenucima u pro{losti propu{tene prilike da se uhite i procesuiraju ratni zlo~inci, no izvu}i iz takvih specifi~nih slu~ajeva zaklju~ak kako su postojale zavjere u vezi odre|enih osu|enika je nerazumno i bez ikakva osnova”, izjavio je Williamson. Istaknuo kako se ve} 10 godina vodi odlu~na politika u vezi potrage za ratnim zlo~incima te da ta ~injenica govori sama za sebe. Mi{ljenja navedenih diplomata ne dijele bosansko-hercegova~ki, niti srbijanski politi~ari. Bakir Izetbegovi}, potpredsjednik SDA rekao je kako uop}e ne sumnja u tvrdnje Florence Hartmann. Rekao je da te tvrdnje treba prihvatiti s velikom dozom vjerojatnosti jer se o~igledno tribunal u Den Haagu susretao s ozbiljnom opstrukcijom. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta BiH, Beriz Belki} ocijenio je kako Hartmann samo jo{ jednom dokazuje da velike sile imaju mo} nametati rje{enja i standarde pa i govoriti {to jest, a {to nije pravedno. Rasim Ljaji}, {ef srpskog Nacionalnog savjeta za suradnju s Haa{kim sudom je siguran da su Amerikanci vodili pregovore s Karadì}em o obustavi njegova gonjenja zbog ratnih zlo~ina. Ljaji} je rekao je da su svjedoci, nezavisno jedan od drugih, detaljno vrlo sli~no opisivali pregovore u Milo{evi}evoj rezidenciji u Uì~koj ulici u Beogradu.

Holbrooke i Karadì}(i) Tvrdnje o dogovoru Holbrookea i Karadì}a ranije su u javnosti iznosili ~lanovi Karadì}eve porodice i vi{e srpskih du`-

nosnika za koje se smatra da su Karadì}evi prijatelji, tvrde}i da im je to svojedobno Karadì} osobno posvjedo~io. Zanimljivo je da je sredinom rujna banjalu~ki list “Fokus” objavio faksimil sporazuma (upitne vjerodostojnosti) izme|u Radovana Karadì}a i ameri~kog diplomate Richarda Holbrookea. Sporazumom je Karadì}u zabranjeno davanje intervjua i izjava, osobno ili preko posrednika. Holbrooke je u tom dokumentu potpisao i obavezu ameri~ke administracije, koja se odnosi na politi~ki i sigurnosni dio, kao i na dio koji Karadì}u omogu}ava “pristojne uvjete ìvota”. Prema sporazumu, Karadì}u je trebalo biti osigurano 600.000 dolara na ime tro{kova ìvota za razdoblje od {est godina i dodijeljen rezidencijalni objekt na lokaciji u Republici Srpskoj ili SR Jugoslaviji, koja je prethodno dogovorena usmenim putem. Osim toga, on se obavezao da do podno{enja ostavke ne}e donositi strana~ke i dràvne odluke i niti }e utjecati na druge da ih donesu. Uspio je ishoditi da ameri~ka administracija ne utje~e na Srpsku demokratsku stranku, niti da radi na njenom rasformiranju. Kako pi{e “Fokus”, Karadì} je ispo{tovao dogovor i 30. lipnja 1996. se povukao iz javnog ìvota. Da postoji sporazum potvrdio je banjalu~kom listu i Karadì}ev brat Luka, koji je rekao da je jedan od svjedoka tog sporazuma i “gospodin Nade`din, koji je bio {ef ureda Slobodana Milo{evi}a”. Luka Karadì} je pozvao Holbrookea da javno kaè i objavi detalje “takozvanog dèntlmenskog sporazuma, koji je potpisao s bratom Radovanom”. Istinitost te tvrdnje je u izjavi za beogradski Radio B92 potvrdio i Vlado Nade`din, {ef kabineta biv{eg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Milana Milutinovi}a. Sporazum izme|u Radovana Karadì}a i Richarda Holbrookea u ~etiri primjerka je potpisan prije Daytonske konferencije. Prema Nade`dinu, sastoji se od tri-~etiri to~ke, a najva`nija je da Haa{ki tribunal nije nadleàn za Karadì}a. U kratkoj izjavi datoj ekskluzivno “Dnevnom avazu” ubrzo se oglasio i kreator Daytonskog sporazuma, Richard Holbrooke. “To je jedna odvratna la`! Nevjerovatno mi je i dalje da netko u svijetu vjeruje na rije~ jednom ratnom zlo~incu, a ne SAD i ljudima koji su donijeli mir na Balkanu. U proteklih 10 godina slu{ao sam ove tvrdnje. Vi{e se ne}u osvrtati na njih i odgovarati”, rekao je biv{i izaslanik SAD-a za Balkan u Clintonovoj administraciji. U petak, 21. rujna glavna radijska vijest u Hrvatskoj bio je ekskluzivni intervju koji je Luka Karadì} dao “Media servisu”. U razgovoru je potvr|eno da je njegovog bra-

ta ~uvala me|unarodna zajednica, te da su se on i Richard Holbrooke dogovorili o bijegu. “To {to ona spominje u toj knjizi mi odavno govorimo: postoji ~vrst dogovor s mojim bratom i on se drì tog dogovora s Holbrookom, koji je bio slu`beni predstavnik ameri~ke administracije za biv{u Jugoslaviju. Zna~i {to se dogovorio s Holbrookeom, kao da se dogovorio s predsjednikom Clintonom u to vrijeme. Sad to netko poku{ava omalovaìti tezom da Holbrooke nije mogao istupati u ime Amerike. Kako je mogao za sve, a nije za ne{to {to im ne odgovara? Dogovoreno je da se moj brat Radovan povu~e sa svih politi~kih i dràvnih funkcija, iz javnosti, da ne daje intervjue i ne buni narod kako bi zavr{io rat u Bosni, a zauzvrat mu je obe}ano da }e se povu}i haa{ka optu`nica protiv njega. Ako }emo realno, optu`nica je napisana ðreklakazala’ i nema nikakvog utemeljenja. Moj se brat do danas drì dogovora, a drì li se i Amerika - ne znam. Drago mi je {to je gospo|a Hartmann objavila knjigu, mislim da }e biti jasnije {to se doga|alo. Ipak su to politi~ke igre. îni se da Amerika traì od druge strane da se dogovori ispo{tuju, a oni svoje ne”, rekao je Luka Karadì} za “Media servis”. Na pitanje kada je zadnji puta komunicirao s bratom, odgovorio je sljede}e: “ûli smo se i vidjeli zadnji put negdje ’98. godine i to dobro znaju i me|unarodne snage u BiH. Do 1997.–’98. to~no su znali gdje je moj brat. Ne{to se na gore promijenilo dolaskom Biljane Plav{i} i Milorada Dodika na vlast. Moj je brat morao oti}i u gotovo potpunu ilegalu. Bio je i do tada, ali jam~im da su me|unarodne snage u BiH znale gdje se on nalazi, ali nisu imali mandat uhititi ga. Re~eno je da SFOR moè uhititi haa{ke optuènike samo ako ih sretnu na putu. S vremenom se ne{to promijenilo, politika i vrijeme se mijenjaju, pa i situacija na terenu, te se moj brat morao povu}i u potpunu ilegalu. Od ’98. godine nisam ga vidio ni ~uo, ne znam gdje se nalazi.” Daljnji komentari vi{e nisu potrebni. Podsjetimo se na realnu, trenutnu situaciju: Carli del Ponte uskoro prestaje mandat u haa{kom tuìteljstvu, tuìtelji su nezadovoljni prijedlogom generalnog sekretara Ujedinjenih naroda o njenom zamjeniku i prijete ostavkama, Mrk{i} i [ljivan~anin su dobili besramno male kazne a Radi} osloba|aju}u presudu za zlo~in na Ov~ari i razaranje Vukovara, sudi se hrvatskim i bosanskim generalima, ICTY se zatvara 2010. godine... A Karadì} i Mladi} su jo{ uvijek u bijegu – ne zna se do kada. Ismet Isakovi}

J O U R N A L

BOSANSKI BAROMETAR Su|enje generalu Rasimu Deli}u u Haagu

Zapovjedna odgovornost

J O U R N A L

Biv{i zapovjednik Vrhovne komande Armije BiH, general Rasim Deli} 25. lipnja je otputovao u Haag, gdje mu je 9. srpnja otpo~elo su|enje. Deli} je po komandnoj odgovornosti optuèn za ratne zlo~ine koje su po~inili pripadnici jedinice “Elmudàhid” 1993. i 1995. godine. Preciznije, optuèn je za sljede}e: propust ka`njavanja po~initelja zlo~ina nad zarobljenim bosanskim Hrvatima i pripadnicima Hrvatskog vije}a obrane koji su se predali u selima Maline i Biko{i u op}ini Travnik u sredi{njoj BiH tijekom rata od 1992.–1995. godine, propust sprje~avanja zlostavljanja, ubijanja i dekapitacije pripadnika Vojske Republike Srpske u logoru Kamenica te propust sprje~avanja silovanja triju èna u istom logoru. Zbog ~injenice da je Pretresno vije}e ograni~ilo broja svjedoka na 55 i broja sati za njihovo ispitivanje na 180, tuìla{tvo je tvrdilo da ne}e imati dovoljno vremena da iznese sve dokaze i izvede sve svjedoke koji su potrebni za dokazivanje Deli}eve krivice, ali je ipak po~elo s prezentiranjem svoje uvodne rije~i. Najavilo je opse`ne dokaze za sudjelovanje stranih islamskih boraca, mudàhedina u navedenim krivi~nim djelima. Obja{njeno je da su oni u BiH u{li 1992. godine te se pridruìli brojnim jedinicama Armije BiH, prije nego su u kolovozu 1993. godine formirali odred “El-Mudàhid”. Svjedok optu`be, Sinan Begovi}, potvrdio je da u 306. brigadi nije bilo niti jednog Arapa, te da ih oni nisu snabdijevali oru`jem. Me|utim, priznao je da su mnogi privatno i{li jednom ili dva puta na obuke kod Arapa kako bi se domogli oru`ja, kojeg je tada nedostajalo. Uskoro se i Begovi} priklju~io odredu “El-Mudàhid” jer dotada{nja brigada nije bila u stanju opremiti vojnike. S druge strane, Arapi su im pruàli veliku motivaciju imali su oru`je, vr{ili obuke, op{irna vjerska pou~avanja i ~ak materijalno pomagali borce i njihove porodice. Danskog suca, Frederika Harhoffa, zanimalo je za{to su oficiri za sigurnost 306. brdske brigade Armije BiH izvje{tavali o paljevinama za koje su bili odgovorni mudàhedini, a {utili o zlo~inima koje su oni ~inili. Svjedok Osman Fu{ka je odgovorio da on kao referent nije mogao odlu~ivati ni o ~emu, te da je radio “prema

Rasim Deli} - su|enje u Haagu nare|enjima” njegovog pretpostavljenog Asima Delali}a. Obrana generala Deli}a je u dodatnom ispitivanju nagovijestila mogu}nost da je Delali} dobio “odre|ene instrukcije” koje svjedoku nisu poznate. Nije, me|utim, re~eno o kakvim i ~ijim instrukcijama je rije~. Nakon Haaga, Pretresno vije}e je u rujnu odràlo ro~i{te u Sarajevu zbog svjedoka optu`be, Bahreinca Ali Ahmeda Ali Hamada, koji nije mogao doputovati u Haag jer u zeni~kom zatvoru izdràva 12 godina kazne zbog terorizma - napada automobilom bombom u zapadnom Mostaru 1997. godine. On je rekao da je pristupio el-Qa’idi 1991. godine u Afganistanu, te da je u njihovim kampovima zavr{io obuku i akademiju koju je osobno organizirao Usama bin Ladin. Me|utim, tvrdi da mu je poslije obuke Usama naredio da se vrati u Bahrein, a zapravo je princ od Bahreina, Hamad al Khalifa, taj koji je od njega traìo da ide u BiH. Ispri~ao je kako je njegova jedinica 1993. godine dobila nare|enje da s drugim armijskim jedinicama (kazao je da mudàhedini nisu izveli nijedan napad bez suradnje s Armijom BiH), te mudàhedinima iz Mehuri}a od “vojnika i civila hrvatske nacionalnosti” o~isti Gu~u Goru - put do Travnika. Tamo je na{ao mudàhedine koji su postavljali eksploziv na crkvu da je sru{e. Ali, kazao je, nisu imali dovoljno eksploziva jer su zidovi debeli, pa su i od njega traìli eksploziva. On im, objasnio je, nije dao, jer nije imao. Rekao je da je odluka o u~e{}u mudàhedina u borbama zavisila upravo od odobrenja el-Qa’ide iz inozemstva, a ne Armije BiH. Svjedok je naveo da ~ak ni izvje{taje nisu slali bhvlastima, ve} su informacije o aktivnosti-

ma el-Qa’ide i njenim ~lanovima slali izvan BiH. El-Qa’ida je navodno slala svoje borce u BiH ne zbog obrane i pomo}i muslimanima ve} zbog svojih interesa, odnosno “osnivanja baze odakle bi mogli {ire operirati”. Na zahtjev predsjedavaju}eg Pretresnog vije}a Haa{kog tribunala da navede neki primjer zlo~ina mudàhedina, svjedok je ispri~ao da su zarobljenog srpskog vojnika pri poku{aju bijega ubili pripadnici druge mudàhedinske jedinice. Na pitanje istog suca da li je Armija BiH ikada pozvala mudàhedine na krivi~nu odgovornost zbog zlo~ina, Hamad je odgovorio da je na tom punktu bio i major Sejad Rejki} iz 3. korpusa Armije BiH “koji je time i upoznat da su mudàhedini klali i ubijali, a da li je ne{to poduzimano, ja ne znam”. Tako|er je kazao da je nemogu}e da Armija BiH nije mogla sprije~iti {aku mudàhedina: “Mi kao da smo imali policijski imunitet, kao da nas je netko podràvao, ali ne znam tko.” Kraj su|enja obiljeìla je veoma napeta i iskri~ava situacija kada je odvjetnica Vasvija Vidovi} razotkrila da svjedok koristi la`no ime te ga oslovila sa “gospodine Abdali”. “Mislim da ste po~eli vrije|ati”, rekao je uznemireno svjedok, te poru~io Vije}u da vi{e nije spreman odgovarati na pitanja obrane. Ni sudac Moloto nije dopustio da se nastavi ispitivanje o identitetu svjedoka, ali je obrana najavila da }e “svakako pozvati druge svjedoke koji }e ga kompromitirati”. Na nastavku su|enja u Haagu, novi svjedok optu`be, general Jovan Divjak, izjavio je da je Glavni {tab Armije BiH, ~im je dobio prvu informaciju u lipnju 1993. godine da se grupa stranih dràvljana neprimjereno pona{a, zauzeo stav da se oni vrate odakle su do{li ili da se organiziraju kao jedinica i u|u u sastav Armije BiH. Na pitanje sudije Harhofa je li general Deli} upoznao predsjednika Izetbegovi}a o njihovom stavu o mudàhedinima, general Divjak je kazao da ne zna, ali da zna kako je general Deli} na tom sastanku “zajedno s nama bio svjestan da nam mudàhedini nisu potrebni jer se ne uklapaju u na{ koncept odbrane”. Svjedok nije mogao niti ocijeniti da li je predsjednik Izetbegovi} odlu~io da mudàhedini ostanu u Bosni i Hercegovini, ali je bio “uvjeren da je njemu general Deli} prenio na{e zaklju~ke”.

BOSANSKI BAROMETAR General Divjak je, tako|er, rekao kako se na sastancima Glavnog {taba, na kojima je on prisustvovao, vi{e nije raspravljalo o mud`ahedinima, te kako je tek prije nekoliko godina u novinama pro~itao da je general Deli} na ne~iji prijedlog izdao naredbu o formiranju jedinice mud`ahedina. Preko novog svjedoka, generala Kadira Jusi}a, u dokazni materijal je uveden izvje{taj Komande 3. korpusa od 15. rujna 1995. godine, koji je upu}en General{tabu Armije BiH u Kakanj, a u kojem pi{e da se “sa ratnim zarobljenicima postupa u skladu sa @enevskim konvencijama”. Iz dijela Deli}evog pisma upu}enog komandi 3. korpusa povodom zarobljavanja hrvatskih civila i boraca HVO-a u Bugojnu, koji je pro~itan u sudnici, vidi se da je

Deli} naredio komandantu 3. korpusa da jedinice Armije BiH trebaju biti uzor i da “garantuju sigurnost i bezbjednost svim gra|anima bez obzira na nacionalnost”. Tijekom ~itavog rata iz Glavnog {taba Vrhovne komande stizala su upozorenja o po{tivanju @enevske konvencije. Svjedok Jusi} je rekao kako general Deli} jest odobrio operaciju “Farz” o postupanju s ratnim zarobljenicima, ali da ni u dokumentima operacije, a ni na karti koju je potpisao nigdje nije spomenut odred “ElMud`ahid”. On je tako|er naglasio da je general Deli} izdavao naredbe onima koji su mu neposredno bili pot~injeni, kao korpusi, uprave i sli~no, a nikako malim jedinicama, kao {to je odred “El-Mud`ahid” koji je ~etiri nivoa ispod njegovog

komandantskog polo`aja. Jusi} je rekao da taj princip u ratu general Deli} nikad nije prekr{io. Odvjetnica Vasvija Vidovi} je tako|er predo~ila direktivu General{taba Armije BiH za 1995. godinu iz koje se vidi da je general Deli} u 1995. planirao osloba|anje Vozu}e, deblokadu Sarajeva, spajanje 4. i 7. korpusa s 5. korpusom i - deblokadu Srebrenice i @epe. Su|enje jo{ traje i pomno se prou~avaju dokazi obje strane, ali ostaju neodgovorena dva pitanja. Da li je optu`ba protiv generala Deli}a poku{aj izjedna~avanja agresora i `rtve? Ho}e li se na su|enju pokazati da je Armija BiH na ~elu s Rasimom Deli}em vodila oslobodila~ki rat? A.A.

Osnovan Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine

Baza podataka o nestalima Odràvanjem prve sjednice Upravnog i Nadzornog odbora u lipnju je i zvani~no po~eo raditi Institut za nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine. Institut, ~iji }e prvi predsjedavaju}i Upravnog odbora biti Jasminka Dùmhur, a predsjedavaju}i Nadzornog odbora Milan An|i}, formira}e jedinstvenu bazu podataka o nestalim, osigurati pomo} njihovim porodicama, te ukop `rtava. Uspostava Fonda za nestale, kao i Instituta, predvi|ena je Zakonom o nestalim, kojeg je Parlament BiH usvojio jo{ u listopadu 2004. godine. Vije}u ministara trebalo je skoro dvije godine nakon {to je odobrilo uspostavu Instituta da imenuje njegove najvi{e zvani~nike. Safet Halilovi}, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH rekao je da je “na ovaj proces sna`no utjecala politika”, pri ~emu je napomenuo da je bez obzira na politiku, po~etak rada Instituta nemjerljivo vaàn u traganju za nestalim. Prema podacima Me|unarodne komisije za nestale (ICMP), koja je s Vije}em ministara osnovala Institut, tijekom rata u BiH nestalo je oko 30.000 gra|ana, a do danas nije prona|eno 13.500 ljudi, od kojih se izme|u 3.000 i 4.000 nalazi u mrtva~nicama kao neidentificirane osobe, dok je ostalima sudbina nepoznata jo{ od rata. “Problem nestalih ostaje jedan od najve}ih problema u vezi sa ljudskim pravima sa kojim se BiH danas suo~ava. Na{a je du`nost da osiguramo da se za preostalim traga bez obzira na njihovo etni~ko, religijsko ili nacionalno porijeklo”, rekla

je Kathryne Bomberger, direktorica ICMP. Ona je dodala da entitetske komisije, unato~ tome {to su vrijedno radile, pa, primjerice, samo pro{le godine prona{le posmrtne ostatke oko 1.000 nestalih, ipak, proteklih godina nisu tragale jednako za pripadnicima svih nacija. Institut za nestale osobe bi trebao osigurati jednak tretman prema nestalima, ali i sprije~iti manipulacije brojem nestalih, kojih, naglasila je Bomberger, ima posebice pred izbore. 30. kolovoza, povodom Me|unarodnog dana nestalih, ministar Safet Halilovi} je u prigodnoj poruci istakao da Ministartvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nastoji ubrzati proces traènja, ponuditi konkretna zakonska rje{anja i pruìti pomo} porodicama nestalih osoba kako bi saznali {ta se desilo njihovim sinovima, k}erima, o~evima, majkama, djedovima i ostalim ro|acima. “U posljednjih pet godina, kontinuirano podsje}amo sve sudionike u ovom procesu na obavezu da pruè informacije o nestalim i obavezu da se sistematski provjerava svaka lokacija gdje bi nestali mogli biti sahranjeni, kako bi bio utvr|en njihov identitet i sudbina. Proces koji vodi ovo Ministarstvo, u cjelini gledano, sna`no je otvorio mnoga te{ka pitanja”, navodi se u poruci. Formiranjem Instituta za nestale osobe BiH rije{eno je pitanje sistemskog ure|enja procesa traènja nestalih osoba. Ostalo je veoma va`no pitanje rje{avanja statusa porodica nestalih osoba i ostalih `rtava rata o kojem je po-

trebno posti}i ne samo politi~ki konsenzus, ve} ponuditi konkretano i cjelovito sistemsko rje{enje za prostor cijele BiH. Halilovi} je stava kako o agoniji ovih osoba najbolje govori ~injenica da se ni nakon vi{e od 11 godina tom procesu ne nazire kraj. Pozivanje na pravdu i ljudska prava osobama koje su postale `rtve ne zna~i mnogo. “Nerje{avanjem ovog pitanja, BiH }e se jo{ dugo vremena suo~avati sa problemima pravde i pravi~nosti, nepovjerenjem i ja~anjem netolerancije izme|u pripadnika razli~itih nacionalnih skupina. Jo{ jednom apeliramo na sve one koji {ute, da progovore istinu o nestalima, da napokon u~ine taj korak kojim }e donijeti mir u tu|e, ali i svoje `ivote”, rekao je Halilovi}. On je apelirao i na sve politi~ke aktere tog procesa da se prona|e rje{enje i za preostala pitanja, kao {to su Fond za pomo} porodicama nestalih osoba i rje{avanje pitanja jednake za{tite svih porodica i pojedinaca, bez obzira na to gdje trenutno `ive u BiH. D.K.

J O U R N A L

BOSANSKI BAROMETAR Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica – Poto~ari

12 godina nakon genocida

J O U R N A L

Odlukom Visokog predstavnika Christiana Schwarza Schillinga od 25. lipnja mezarje u Poto~arima postalo je briga dràve Bosne i Hercegovine. Nakon vi{egodi{njih zahtjeva Srebreni~ana, Schilling je nametnuo Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica – Poto~ari, nakon {to po~etkom lipnja nije dobio potrebnu ve}inu glasova srpskih poslanika u Predstavni~kom domu Parlamenta BiH. Zbog hitnosti procedure koju je traìo predlaga~, poslanik Beriz Belki}, propis je vra}en Kolegiju Doma na usagla{avanje ali, iako je u me|uvremenu usagla{en, Schilling nije odustao od namjere da sam rije{i pitanje budu}nosti mezarja u Poto~arima. “Centar ne smije biti predmet bilo kakve politi~ke igre. Nisam mogao okon~ati mandat u BiH ostavljaju}i mogu}nost da ovaj zakon postane `rtvom politi~kog manevriranja”, prokomentirao je Schilling de{avanje u Parlamentu i dodao da bi bilo nemogu}e da OHR nema jasnu viziju budu}nosti Fondacije. Zakon predvi|a da }e umjesto Fondacije Srebrenica – Poto~ari, osnovane tako|er odlukom OHR-a, biti formirana nova institucija, memorijal, kojim }e upravljati, financirati ga i {tititi dràva. Novi zakon ispunio je klju~ni zahtjev preìvjelih `rtava genocida, pa }e mezarje umjesto policije Republike Srpske ubudu}e {tititi pripadnici Dràvne agencije za istrage i za{titu (SIPA). Centrom }e upravljati Upravni odbor, kojeg }e imenovati Vije}e ministara, a njegovom radu }e pomagati i Savjetodavna radna grupa. Tro{kovi Centra bi}e financirani iz prora~una BiH, a uposlenici Fondacije posta}e uposlenicima memorijala. Nagla{avaju}i da Zakon nije strana~ko-politi~ko pitanje, Schilling je ocijenio da su na njega, kao i mnoge

Christian Schwarz Schilling (desno) druge, utjecale strana~ko-politi~ke kalkulacije. Centar, smatra on, treba pomo}i u suo~avanju s genocidom u Srebrenici, a njegova sigurna budu}nost treba biti interes svih ~asnih gra|ana Bosne i Hercegovine. Nakon Schillingove odluke, vanredno je zasjedala Vlada Republike Srpske, koja smatra da je Visoki predstavnik ovom odlukom “prekr{io Daytonski sporazum i ustavni poredak Republike Srpske”. Milorad Dodik, premijer Vlade RS je izjavio da }e predstavnici ovog entiteta u Parlamentu BiH blokirati provo|enje Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica - Poto~ari. “Ako ne do|e do promjena u tom zakonu, i to ~lanova koji se odnose na status imovine i status policije, mi }emo odbiti da glasamo za bud`et koji }e imati stavku za Poto~are”, rekao je Dodik, najavljuju}i da }e se obratiti Savjetu za implementaciju mira. Ipak, kako je dodao, treba biti realan da to ne}e biti od koristi jer }e Savjet za implementaciju mira, kao i u ranijim slu~ajevima, podr`ati Visokog predstavnika i “kada donosi pogre{ne odluke”. Ocjenjuju}i Schillingov anga`man u BiH, smatra da je ukupno gledaju}i imao pozitivan utjecaj na odnose u zemlji jer je oslobodio prostor za djelovanje doma}ih politi~ara. “Nezadovoljan sam {to je svoj an-

@rtve srebreni~kog genocida

ga`man u BiH okon~ao na ovakav na~in, ali iako ne èlim da ga pravdam, mislim da je Zakon o Memorijalnom centru u Poto~arima donio pod velikim pritiskom”, zaklju~io je Dodik. Predsjednik Vlade RS izrazio je àljenje {to mandat OHR-a u Bosni i Hercegovini nije okon~an u srpnju 2007. godine, kako je to ranije najavljeno “jer bi se time otvorila mogu}nost da doma}i politi~ari, bez podr{ke sa strane, rje{avaju probleme u zemlji”. Primijetimo da tada problem Memorijalnog centra Srebrenica-Poto~ari sigurno ne bi bio kvalitetno rije{en, na vjerojatno veliku radost premijera manjeg bh-entiteta koji je, izme|u ostalog, nastao i na genocidu u Srebrenici, zbog ~ega mnogi tzv. Republiku Srpsku zovu – genocidna tvorevina. 11. srpnja Srebrenica je ponovo bila mjesto bosanske tuge i bola, u kojem je vi{e od 30.000 gra|ana prisustvovalo dènazi i ukopu 465 stanovnika ovoga grada, ubijenih 1995. godine u “za{ti}enoj zoni” Ujedinjenih naroda. Ina~e, me|u vi{e od 30 stranih diplomata, prije svega veleposlanika u BiH, mezarje je prvi put posjetio i Miroslav Laj~ak, novi Visoki predstavnik me|unarodne zajednice, koji je poru~io da moramo ostvariti punu pravdu. “Ovo je sveto mjesto i moramo se svi tako pona{ati”, rekao je Laj~ak. Skup u Poto~arima osiguravalo je oko 2.000 policajaca i 200 redara, no protekao je bez incidenata. U Memorijalnom centru u Poto~arima do sada je ukopano 2.907 bo{nja~kih `rtava. Ve}ina ubijenih, oko 6.000, jo{ nije prona|ena, a tijela ekshumiranih `rtava pronalaze se u dijelovima – na dvije, tri ili ~ak ~etiri lokacije. Veliki trud je u~injen na skrivanju tragova zlo~ina. I.I.

Uplakane i razo~arane

BOSANSKI BAROMETAR BiH tra`i povratak “al`irske grupe”

Bh-dràvljani u Guantanamu Ministarstvo vanjskih poslova BiH je 6. kolovoza uputilo zvani~an dopis ameri~kom State Departmentu, kojim dràva Bosna i Hercegovina prvi put zvani~no pokazuje interes za povratak {est ~lanova tzv. alìrske grupe, koji su 2002. godine predati vlastima SAD i preba~eni u zloglasnu ameri~ku bazu Guantanamo na Kubi. U dopisu se poziva na obavezu dràva ~lanica Vije}a Europe da poduzmu sve kako bi njeni dràvljani bili oslobo|eni iz Guantanama i vratili se u zemlju iz koje su upu}eni u tu bazu. “BiH traì od vlasti SAD garancije da ove osobe ne}e biti osu|ene na smrt, kao i da ne}e biti podvrgnute mu~enju, nehumanom i poniàvaju}em tretmanu”, stoji u pismu koje je poslato u skladu sa srpanjskom odlukom Vije}a ministara, koje je sa~inilo mapa puta povratka “alìrske grupe”.

U mapi povratka predvi|en je i niz mjera koje bh-institucije trebaju obaviti u narednom periodu. U cilju pripreme zvani~nog dokumenta o traènju povratka ovih lica, bit }e potrebno provjeriti i status dràvljanstva i boravka, te eventualno status sudskog procesa koji se protiv njih vodi u BiH. Bit }e izvr{ena i procjena da li ova {estorka predstavlja opasnost za BiH i SAD, {to }e biti zadatak za Ministarstvo sigurnosti, SIPA-u i OSA-u. Na bazi te procjene, ministarstva sigurnosti i pravde bi trebala pripremiti dokument kojim }e se dati garancije da lica za koja se traì povratak ne}e voditi aktivnosti u BiH koje bi mogle ugroàvati sigurnost i interese SAD. Potpis na ovaj plan stavila su trojica bh-ministara: Safet Halilovi}, ministar za ljudska prava i izbjeglice, Bari{a ôlak, ministar pravde i Sven Alkalaj, mini-

Guantanamo star vanjskih poslova. Mapom puta predvi|eno je i imenovanje tima za pregovore sa SAD, {to je zadatak Ministarstva vanjskih poslova, kao i priprema plana za prihvat i zbrinjavanje osoba iz Guantanama. D.K.

Polemika: Raffi Gregorian – reis Ceri}

“Jataci” el-Qa’ide u BiH? Raffi Gregorian, prvi zamjenik Visokog predstavnika u sarajevskom “Dnevnom avazu” 18. kolovoza je dao intervju u kome je naveo podatke bosansko-hercegova~kih obavje{tajnih struktura, prema kojima me|u nekada{njim mudàhedinima, danas prisutnim u BiH, “ima simpatizera, ali i jataka el-Qa’ide”. Prigodom sve~anog otvaranja dàmije u Kru{evljanima kod Nevesinja, reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri} o{tro je komentirao Gregorianovu izjavu isti~u}i da je takva izjava u aktualnoj atmosferi u svijetu vrlo nezgodna, nekorektna i zlonamjerna. “Ako u BiH postoje jataci el-Qa’ide onda mi te jatake moramo de{ifrirati i znati ko su oni. Ali, ako ne postoje, onda za to mora neko odgovarati, jer govori da postoje. To je za nas Bo{njake islamofobija! To je isto kada za @idove netko kaè da su oni opasnost za civilizaciju, Europu, SAD. Za to se kaè da je antisemitizam”, rekao je dr. Ceri}. Bosna se spominje u kontekstu terorizma, iako je ~injeni-

Raffi Gregorian

J O U R N A L

BOSANSKI BAROMETAR

J O U R N A L

ca da je to jedini prostor na svijetu gdje, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, nije bilo osvete – ~ak unato~ genocidu u Srebrenici. “Grijeh je i nemoralno bosanske muslimane povezivati s teroristi~kim organizacijama. Jer, mi znamo da to vodi prema tome da nema zajedni~ke policije, Ustava, nekim snagama se daju alibiji. Zbog ovakvih izjava mi imamo pravo da sumnjamo da je to uvertira za sljede}i genocid protiv na{eg naroda! Mi moramo ustati i kazati to nije to~no. Ako ima jataka, kaìte ve} jednom gdje su, ako nema, onda {utite! Jer, prizivate one koji nas ovdje ne vole da u~ine sljede}i genocid”, rekao je reis Ceri}. Prema njegovom mi{ljenju, kada susjedi Bo{njaka {irom BiH ~uju izjavu Gregoriana, oni ne}e re}i da su u pitanju jataci el-Qa’ide – ve} brigade, armije... Izjavu Laj~akovog zamjenika osudilo je i udruènje “@ena – `rtva rata”, navode}i da el-Qa’ida u BiH nosi naziv Ravnogorski ~etni~ki pokret, a tome su dokaz tisu}e èna u BiH koje su tijekom agresije preìvjele silovanja i druga seksualna zlostavljanja. Ispred svih problema stavlja se pitanje elQa’ide, o ~emu Gregorian ne iznosi detaljne podatke, dok mu je istovremeno do u detalje poznato koliko je raznih zlo~inaca s oznakom “A” Ha{kog tribunala i dalje u uniformi policije Republike Srpske. Vlado Azinovi}, biv{i novinar Radija Slobodna Europa, koji je doktorirao na pitanjima terorizma i sigurnosti, te autor knjige “El-Qa’ida u Bosni i Hercegovini, mit ili stvarna opasnost” naglasio je da je

klju~na stvar reforma policije. “Pri~a o Bosni i Hercegovini i el-Qa’idi je dobrano pre`vakana i ne bi me ~udilo da njeno reaktiviranje ima veze s reformom policije. Nastoji se prikazati da je policija Republike Srpske jedini preostali istinski i pouzdani saveznik Zapada u borbi protiv ðislamskog radikalizma’. U presudnoj smo fazi te reforme i pri~a o el-Qa’idi ima za cilj da oja~a argumente onih koji se bore da policija RS ostane. Brojne obavje{tajne slu`be jako dobro znaju realno stanje stvari u BiH. Zanimljiv je stav Rohana Gunaratne, koji tvrdi da BiH predstavlja minimalnu opasnost za me|unarodnu sigurnost s aspekta simpatiziranja ili podr{ke el-Qa’idi. Naprosto, bosanski islam sam po sebi apsolutno isklju~uje mogu}nost masovnog regrutiranja ljudi za radikalizam”, rekao je Azinovi}. Ubrzo se e-mailom, poslatom bh-medijima, oglasio Gregorian koji je naveo da je svoje ocjene o simpatizerima el-Qa’ide ograni~io na biv{e strane borce, koji su, po odredbama Daytona, BiH morali napustiti jo{ prije 12 godina. Istakao je da nigdje u cijelom intervjuu nije ni spomenuo islam, ili sugerirao da su ro|eni Bosanci simpatizeri ili oni koji podr`avaju el-Qa’idu. “Naprotiv! U javnosti sam stalno isticao da je BiH vrlo bitan i va`an partner u borbi protiv globalnog terorizma. To su moja poznata stajali{ta koja sam iznosio u nizu prethodnih godina. Zbog toga sam zbunjen javnom reakcijom mog prijatelja, reisa Ceri}a i njegovim komentarima o novom genocidu, antise-

Raffi Gregorian i reis Ceri}

mitizmu i islamofobiji”, bila je reakcija drugog ~ovjeka OHR-a. Nekoliko dana nakon spornog intervjua, Gregorian i reis Ceri} sastali su se u Sarajevu i razgovarali o tome koliko je va`no pokazati svijetu da se bosanski muslimani gnu{aju nad terorizmom u svim njegovim oblicima. U priop}enju javnosti dostavljenom iz OHR-a povodom susreta, istaknuto je da je Gregorian naglasio da je BiH cijenjen i vaàn partner u borbi protiv globalnog terorizma i da se suo~ava s istim izazovima s kojima se suo~avaju i SAD, Europa i mnoge druge dràve u rje{avanju ovog problema. Podsjetio je da je predsjednik Bush, samo nekoliko mjeseci nakon teroristi~kih napada 11. rujna 2001., u svom redovnom obra}anju o stanju nacije, pohvalio Bosnu i Hercegovinu za ulogu koju je odigrala u borbi protiv terorizma. Reis Ceri} je izrazio zabrinutost zbog ~injenice da se u naslovu objavljenog novinskog intervjua impliciralo da su gra|ani Bosne i Hercegovine zapravo jataci terorista. Gregorian je u svom razgovoru s reisom jo{ jednom istakao da pripadnici el-Qa’ide nemaju uto~i{te u BiH i da se njegov komentar o vezama s teroristima odnosio isklju~ivo na mali broj biv{ih boraca - stranih dràvljana. S obzirom da su sigurnosne agencije i institucije za provo|enje zakona u BiH sposobne da rje{avaju sva pitanja u vezi s tim osobama, nema razloga za postojanje straha od ovih ljudi. Prvi zamjenik visokog predstavnika i reis Ceri} su se suglasili da nastojanja onih koji preuveli~avaju problem imaju samo jedan cilj, a to je promoviranje islamofobije i netolerancije te da ih treba demantirati. “Izazov za Bosnu i Hercegovinu sastoji se u tome da se suprotstavi vanjskim elementima i ideologijama koje nastoje iskoristiti situaciju nastalu u Bosni i Hercegovini tokom i nakon rata”, rekao je Gregorian. On je tako|er naglasio da su od 11. rujna u~injeni zna~ajni pomaci u izgradnji institucionalnih i pravnih kapaciteta u BiH koji daju doprinos borbi protiv terorizma, ali i da je u ovoj oblasti potrebno uraditi vi{e. Reis Ceri} je podsjetio prvog zamjenika visokog predstavnika na obavezu Islamske zajednice da se suprotstavi ideologijama koje poti~u netoleranciju i mr`nju, te potrebu da dràvni organi, ukoliko je potrebno, pomognu u tim naporima. Obojica su se sloìla da je va`no razvijati i pridràvati se vladavine zakona u suo~avanju s ovakvim prijetnjama – kaè se u priop}enju iz OHR-a. I.I.

BOSANSKI BAROMETAR Euroatlanske integracije i bh-nacionalni identitet

Vojska i nacija bosanska Po~etkom kolovoza na aerodromu u Mahovljanima kod Banja Luke na zajedni~koj pokaznoj vje`bi sudjelovali su pripadnici Oruànih snaga BiH i SAD. Douglas McElhaney, ameri~ki veleposlanik u BiH je rekao da je takva pokazna vje`ba do prije nekoliko godina bila bi nezamisliva i najbolji je pokazatelj napretka BiH i zna~aja reforme oruànih snaga. “SAD }e ustrajno stajati uz BiH dok ona radi na pitanjima sigurnosti u regionu, koriste}i sopstvena sredstva. I do sada smo, kao {to }emo i ubudu}e, podràvati BiH na njenom putu u NATO i ne}emo {tedjeti kako bismo pomogli va{oj dràvi”, naglasio je veleposlanik, te izrazio uvjerenje da su “lideri u BiH shvatili da bez koherentne i funkcionalne dràve, ova zemlja nikada ne}e pre}i prag ~lanstva u NATO”. I NATO i Europska unija, rekao je McElhaney, pa`ljivo }e pratiti reformske procese, ne samo oruànih snaga nego i njihovu vladu te njene sposobnosti da zadovolji demokratske standarde, ~ime postaje kandidat za punopravno ~lanstvo u euroatlantskim integracijama. “Nitko ne}e prihvatiti slabu kariku u lancu”, dodao je ameri~ki veleposlanik. @eljko Kom{i}, predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH je rekao da su OSBiH bolji dio bh-dru{tva i primjer kako se trebaju vr{iti reforme u BiH, dodaju}i kako je taj doga|aj “potvrda da se BiH nalazi na najboljem putu za priklju~enje NATO savezu, {to je jedan od strate{kih prioriteta dràve”. Naglasio je da bi se reforma policije trebala ugledati na reformu obrane, jer je reforma obrane dobar znak da ranije politi~ke nesuglasice nakon izvjesnog vremena postaju besmislene. Veleposlanik McElhaney i Selmo Cikoti}, ministar obrane BiH potpisali su Sporazum o provo|enju financijske pomo}i ameri~ke vlade Oruànim snagama BiH za uni{tavanje neperspektivnog naoruànja (donacija od 400.000 KM za uni{tavanje oko 2.600 tona nestabilne municije). Tako|er, na sve~anoj ceremoniji su za doprinos i pomo} snagama Alijanse u provo|enju mira u Iraku dodijeljene zahvalnice i odlikovani komandanti jedinica Oruànih snaga BiH, koje su do sada djelovale u mirovnoj misiji. McElhaney je najavio da }e se 2009. godine, na vojnom poligonu Manja~a kod Banje Luke, odràti zajedni~ka

vje`ba oru`anih snaga zemalja ~lanica Partnerstva za mir i NATO-a, u kojoj }e u~estvovati vi{e tisu}a vojnika. BiH }e postati prva zemlja ~lanica Partnerstva za mir u kojoj }e se odr`ati takva vojna vje`ba.

Schmunk: bosanska nacija “Najva`niji cilj ustavne reforme trebalo bi da bude da od BiH stvorimo naciju”, izjavio je sredinom kolovoza Michael Schmunk, njema~ki veleposlanik u BiH u intervjuu za “Ve~ernji list”, izdanje za BiH. Prema njegovom mi{ljenju, razli~ite dràvne elemente treba spojiti tako da budu nerazdvojive, kako bi se svaki gra|anin mogao identificirati s BiH, nezavisno od toga u kojem njenom dijelu ìvi. Schmunk je pojasnio da se preostala dva cilja ustavne reforme u BiH odnose na potrebu stvaranja dràve koja se uklapa u EU, a ne nosi diskriminiraju}e elemente, kao i na potrebu uspostavljanja efikasnije dràve s puno manje nivoa vlasti i dràvne administracije. Izjava njema~kog veleposlanika o stvaranju jedne nacije – bosanske nacije - izazvale su orkestrirane napade iz Republike Srpske. Oglasio se i Neboj{a Radmanovi}, ~lan Predsjedni{tva BiH koji je, za njega neuobi~ajeno o{trim rje~nikom, zatraìo od OHR-a da se oglasi, te indirektno zaprijetio i zahla|enjem odnosa izme|u BiH i Njema~ke. U priop}enju je naveo da je Schmunk “dolio ulje na vatru u ionako zapaljivoj raspravi doma}ih politi~kih snaga o ustavnoj reformi u BiH”. “U svakoj drugoj dràvi u svijetu za ovakve ili sli~ne izjave diplomata, isti bi bili progla{eni nepoèljnim osobama. Jedino u BiH oni ne podlijeù gotovo nikakvoj odgovornosti, jer je BiH odavno postala eksperiment me|unarodne zajednice, umjesto izraz politi~ke volje i dogovora predstavnika njena tri konstitutivna naroda”, naveo je Radmanovi}. Kritizirao je i OHR {to nije reagirao na Schmunkovu izjavu: “OHR je za daleko bezazlenije izjave doma}ih politi~ara o{tro reagirao verbalnim optu`bama za antidaytonsko djelovanje, slijedile su i odgovaraju}e sankcije, a kada to ~ine diplomate pojedinih dràva i predstavnici me|unarodne zajednice, onda OHR {uti.” Osim Radmanovi}a, kritike su uputili premijer Dodik i brojne srpske stranke. Tako je DNS optuìla Sch-

Sulejman Tihi} munka “za kori{tenje Rambo diplomacije”, dok je Srpska radikalna stranka pozvala da se proglasi nepoèljnom osobom. “Schmunk nije ni{ta novo rekao, to je i ameri~ki podsekretar Nicholas Burns govorio na proslavi 10 godina od potpisivanja Daytona u Washingtonu. Govorio je o afirmaciji bosanske nacije kao identiteta koji bi mogao biti zajedni~ka odrednica svih naroda u Bosni i Hercegovini”, rekao je Sulejman Tihi}, koji smatra da Schmunkova izjava nije radikalizirala politi~ku scenu pred pregovore o reformi policije i Ustava. “U RS èle sve iskoristiti kao pritisak na me|unarodnu zajednicu. Problem je {to u RS nema medija koji bi kritizirao ili objektivno predstavio Dodikove stavove ili stavove vlasti. Dodik je alergi~an na sve {to je u vezi BiH, i onda za njim njegovi trabati razra|uju te neke njegove nesuvisle zaklju~ke koji nemaju veze sa onim {to je zaista re~eno. Ne razumijem tu njegovu averziju prema BiH, koju sve vi{e pokazuje ~ak i prema strancima”, rekao je predsjednik SDA. Narodna bo{nja~ka stranka i BH slobodni demokrati tako|er su podràli Schmunkovu izjavu. “Schmunk daje primat politi~kom identitetu koji sve nas veè za dràvu BiH, {to ne zna~i da negira ili potire pravo svakog od nas na vlastiti kulturalni identitet koji ~uva i brani pravo na slobodu vjeroispovijesti, vlastiti jezik, pismo, kulturu, tradiciju i obi~aje etni~kih zajednica”, navodi se u saop}enju BH slobodnih demokrata. Iz kabineta njema~kog veleposlanika re~eno je da je veleposlanik Schmunk svjestan reakcija iz srpskog entiteta, ali nije promijenio mi{ljenje te “i dalje ne èli komentirati i stoji iza rije~i koje je rekao u intervjuu”. I.I.

J O U R N A L

BO[NJACI U SVIJETU Aktivnosti Islamske zajednice u Sloveniji

Povijesni iskorak

J O U R N A L

U Ljubljani su 9. srpnja 2007. dr. Lovro [turm, ministar pravosu|a i predsjednik Komisije za rje{avanje otvorenih pitanja vjerskih zajednica i mr. Nedàd ef. Grabus, ljubljanski muftija i predsjednik Me{ihata Islamske zajednice Slovenije potpisali Sporazum o pravnom poloàju Islamske zajednice u Republici Sloveniji. Na osnovi 21. ~lana Zakona o vjerskoj slobodi, u 11 to~aka Sporazuma dogovorena su me|usobna prava i obaveze: sloboda djelovanja Islamske zajednice, pravni subjektivitet Islamske zajednice, sloboda pri organiziranju i izvo|enju vjerske i odgojne djelatnosti i jurisdikcije, sloboda pri oblikovanju struktura Islamske zajednice i imenovanju njihovih nositelja, sloboda pri uspostavljanju i odràvanju kontakata, sloboda pristupa medijima i osnivanju vlastitih medija, sloboda pri osnivanju udruènja, sloboda osnivanja obrazovnih i odgojnih ustanova, o~uvanje povijesne i kulturne zaostav{tine, op}a prava i vjerska djelatnost u bolnicama, stara~kim domovima, oruànim snagama, policiji i posebnim ustanovama, te izjedna~avanje islamskih humanitarnih organizacija s drugim humanitarnim organizacijama. Ljubljanski muftija mr. Nedàd Grabus se nakon sve~ane ceremonije zahvalio Vladi Republike Slovenije na usvajanju Sporazuma o pravnom poloàju Islamske zajednice u Sloveniji, te ~lanovima tima Islamske zajednice koji su marljivo radili na definiranju stavki Sporazuma. “Potpisivanjem ovoga Sporazuma osnaèn je subjektivitet Islamske zajednice u Sloveniji, jasnije odre|ena polja njenoga djelovanja i omogu}ena lak{a realizacija programa. Ovim ~inom Islamska zajednica u Sloveniji jasno je precizirana u slovenski pravni sustav. To }e nam omogu}iti da na{im ~lanovima budemo na usluzi u zavodima gdje je ograni~eno kretanje, a posebno da pomognemo bolesnicima u bolnicama. Posebno je vaàn segment koji govori o obrazovnoj i odgojnoj ulozi Islamske zajednice u Sloveniji. Ovim ~inom Islamska zajednica se kona~no osje}a dijelom slovenskog dru{tva. Mi }emo dati sve od sebe da razvijamo i dalje njegujemo tolerantan odnos prema svim ~lanovima dru{tva u Sloveniji, da promoviramo demokratske vrijednosti, razvijamo svijest o po{tivanju ljudskih prava i na taj na~in sudjelujemo u ja~anju po{tivanja prava na individualno opredijeljene svakog pojedinca u Sloveniji.

Potpisivanje Sporazuma Na{a religioznost je poznata po tolerantnom odnosu prema drugima i to }emo i nastaviti promovirati”, rekao je mr. Nedàd Grabus. U priop}enju za javnost Islamske zajednice u Sloveniji izraàva se zadovoljstvo zbog potpisivanja Sporazuma o pravnom poloàju s Vladom Republike Slovenije, ~ime je osnaèn subjektivitet i pravni integritet Islamske zajednice u slovenskom pravnom sustavu. Islamska zajednici }e dati svoj doprinos ja~anju tolerancije i po{tivanja razli~itosti u {iroj dru{tvenoj zajednici. Izraèna je zahvalnost Vladi Republike Slovenije, a posebnu Janezu Jan{i, premijeru Vlade RS, dr. Lovri [turmu, predsjedniku Komisije za rje{avanje otvorenih pitanja s vjerskim zajednicama i dr. Dragi êparu, direktoru Ureda za vjerske zajednice. “Misija Islamske zajednice u Sloveniji je da pomogne muslimanima, u skladu s Ustavom i pravnim poretkom Republike Slovenije, da lak{e primjenjuju svoja vjerska uvjerenja. Uloga Islamske zajednice je da promovira i afirmira vi{estoljetnu europsku tradiciju tolerantnog islamskog u~enja te da na taj na~in doprinosi ja~anju svijesti o va`nosti po{tivanja svakog bi}a pojedina~no. Poslanje Islamske zajednice je i da pomogne svakom ~ovjeku ako mu je pomo} potrebna u huma-

Promjena kri`eva na vojnom groblju

nitarnom ili drugom smislu koji }e sa~uvati ljudsko dostojanstvo i dignitet. Sporazum o pravnom poloàju Islamske zajednice u Sloveniji pozicionirana je Islamska zajednica u slovensko dru{tvo i na taj na~in je omogu}eno muslimanima da nesmetano primjenjuju i ìve svoju religiju u svojoj domovini Sloveniji”, navodi se u priop}enju. U organizaciji Islamske zajednice u Sloveniji, 18. kolovoza promjenjeni su krièvi na vojnom groblju u Logu pod Mangartom na mezarima bo{nja~kih vojnika koji su izgubili ìvot u Prvom svjetskom ratu na So{kom frontu. Unutar Islamske zajednice u pro{losti se mnogo govorilo o tome da je 105 muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji su se borili u Austro-ugarskoj vojsci, pokopano na vojnom groblju u Logu pod Mangartom, te da su njihovi mezari neadekvatno ozna~eni. U pro{losti su umjesto prvobitnih drvenih ni{ana postavljeni metalni krièvi. Nakon dolaska u Sloveniju, ljubljanski muftija mr. Nedàd Grabus obe}ao je da }e poku{ati u svom ~etverogodi{njem mandatu dobiti sve potrebne dozvole i zamijeniti kriève s odgovaraju}im muslimanskim nadgrobnim simbolima, {to mu je i uspjelo. Naime, 23. oùjka u Ured muftije Islamske zajednice u Sloveniji stigla je dozvola od Zavoda za o~uvanje kulturne zaostav{tine Republike Slovenije, podru~ne jedinice iz Nove Gorice da se krièvi mogu promjeniti s odgovaraju}im muslimanskim obilje`jima. U me|uvremenu su obavljeni poslovi na uskla|ivanju oblika, boje i visine ni{ana koji bi bili prihvatljivi kriterijima Zavoda za o~uvanje kulturne zaostav{tine iz Nove Gorice, pri ~emu su imali svesrdnu pomo} Erneste Drole. Zatim je uslijedila izrada ni{ana i sve~ani trenutak promjene, koji je obavila grupa dèmatlija iz Ljubljane na ~elu s muftijom Grabusom. On je zamjenio prvi metalni kri` i postavio ni{an rahmetli Avdi Hebibovi}u. Ukupno je postavljeno 79 ni{ana, jer su u nekim mezarima ukopana po dvojica ili trojica bo{nja~kih vojnika iz Prvog svjetskog rata. Prije klanjanja dènazenamaza poginulim vojnicima, prisutnima se obratio muftija Grabus koji je rekao da se radi o va`nom trenutku za vojnike, koji su daleko od svojih domova i zavi~aja izgubili ìvote. Promjena nadgrobnih obilje`ja tako|er je va`na i za njihovu rodbinu i sve muslimane u Sloveniji. I.I.

BO[NJACI U SVIJETU Muftiluk Islamske zajednice Bo{njaka u Njema~koj

Muftija Mustafa ef. Klanco Sabor Islamske zajednice u BiH, na sjednici odrànoj 28. srpnja u Sarajevu, donio je odluku o formiranju Muftiluka Islamske zajednice Bo{njaka u Njema~koj. Ovoj odluci prethodila je rasprava o zahtjevu iz Njema~ke da se naprave izmjene Ustava Islamske zajednice, te da se pored Me{ihata Sandàka, Hrvatske i Slovenije navede i Me{ihat Njema~ke, oko ~ijeg osnivanja je, kako je navedeno u popratnom pismu, u Njema~koj ve} zavr{ena sva procedura. S obzirom na to da je izmjena Ustava dugotrajniji proces i da treba ispo{tovati potrebne procedure, sabornici su se opredijelili za formiranje Muftiluka, za {to imaju nadle`nost i nema nikakvih ustavnih zapreka. Ipak, predsjednik Sabora Edhem Bi~ak~i} je prijedlog iz Njema~ke preformulirao u inicijativu za promjenu Ustava, {to su sabornici i prihvatili, tako da je zaduèna komisija koja }e za jednu od narednih sjedni-

ca pripremiti prijedloge promjena ovog temeljnog dokumenta. S time se sloìo i reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri}. “Ovaj Ustav Islamske zajednice je potro{en. Mi trebamo novi Ustav koji }e uspostaviti jasne pozicije ne samo s dijasporom, nego i sa Sandàkom, Hrvatskom i Slovenijom. To treba biti trajan dokument, ali to je i duì put koji }e trajati godinu-dvije”, naglasio je reis Ceri}. Tako|er, prihva}en je njegov prijedlog da se za muftiju novoosnovanog Muftiluka Njema~ke imenuje Mustafa ef. Klanco, dosada{nji glavni imam. Osim {to je ve} ranije dobio jedinstvenu podr{ku u Njema~koj, reis Ceri} je tako|er rekao da je Klanco dosada{njim radom i rezultatima najzaslu`nija i najprihvatljivija osoba za funkciju muftije. U okviru saborskih pitanja najvi{e sugestija imali su sabornici iz europskih dràva. Oni su kao posebne probleme, koje bi trebala urediti dràva Bosna i Hercego-

vina, naveli opasnost od gubljenja bh-dr`avljanstva i kompliciranu proceduru va|enja osobnih dokumenata u BiH. Osim toga, sabornici iz Njema~ke su pitali da li Islamska zajednica u sklopu vjerske obuke treba organizirati i u~enje bosanskog jezika, s obzirom da “djeca jako slabo poznaju materinji jezik, a dr`ava ni{ta ne radi”. D.K.

Sabor Islamske zajednice BiH

47 Ustavne promjene u Crnoj Gori

Retorika ucjene i isklju~ivosti “Na referendumu za suverenu Crnu Goru, gra|ani su glasali za dana{nju Crnu Goru, za njihovu Crnu Goru koja identitet vu~e iz identiteta njenih ‘ìve}ih’ naroda i gra|ana, a ne iz testamenata ili tapija predaka”, stoji na po~etku priop}enja Bo{nja~ke stranke s po~etka kolovoza. Bo{nja~ka stranka optuùje crnogorsku vlast da u zavr{nici dono{enja novog Ustava napu{ta demokratski dijalog, uvode}i retoriku ucjene i isklju~ivosti, pokazuju}i time da nema dovoljno snage da uvaì vi{enacionalnu realnost suvremene Crne Gore. U priop}enju se navodi da je Crna Gora u predreferendumskom periodu pokazala da moè i umije uvaìti multietni~nost, multikulturalnost i vjersku razli~itost kao prednosti civiliziranog dru{tva. Ocjenjuje se da je taj proces, bez obzira na razli~itosti stava po pitanju referenduma, gra|anima ulijevao nadu i povjerenje da je Crna Gora na pragu novog europskog vremena, spremna da prevazi|e stare podjele i prebrodi stare balkanske navike. Navodi se da “zaokret vladaju}e koalicije od predrefe-

rendumskog politi~kog kursa ovih dana postaje sve vidljiviji”. “Posebno dobija na intezitetu kod onih politi~kih grupacija koje svojim programskim na~elima vi{e ba{tine socijalne, a manje nacionalne vrijednosti gra|anskog dru{tva, otimaju}i se oko identitetskog - nacionalnog pitanja sa onima koji su od ranije po tome prepoznatljivi”, kaè se u priop}enju Bo{nja~ke stranke. Sredinom kolovoza crnogorski predsjednik Filip Vujanovi} je izjavio kako se jo{ nada da }e kompromis za dono{enje Ustava biti postignut u parlamentu, “jer bi to bila dobra poruka Crne Gore me|unarodnoj zajednici”. U tekstu koji je predloìo Ustavni odbor crnogorskog parlamenta, uz ostalo, stoji da je u Crnoj Gori u slu`benoj uporabi crnogorski jezik, postoje}i dràvni simboli ostaju te da su vjerske zajednice, koje se ne spominju pojedina~no, odvojene od dràve. Prijedlogom Ustava definirano je da je u Crnoj Gori u slu`benoj uporabi crnogorski jezik, da su }irilica i latinica ravnopravna pisma te da su u op}inama u kojima ve}inu ili

znatan dio stanovni{tva ~ine pripadnici manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica u slu`benoj uporabi i njihovi jezici i pisma. S najve}im dijelom op}ih postavki novog crnogorskog Ustava oporba je spremna na kompromis, osim kada je rije~ o jeziku, crkvi, dràvljanstvu i dràvnim simbolima. Stranke iz srpskog bloka traè da se u Ustavu kao konstitutivni narodi nabroje svi narodi u dràvi, da jezik bude srpski, da se od konfesija navedu Katoli~ka crkva, Islamska zajednica i Srpska pravoslavna crkva, a da se zabrani rad Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Bo{njaci traè novu zastavu jer postoje}a ima kri`, te smatraju da ona ne moè predstavljati sve narode. Osim toga, nacionalne manjine traè da se uvede institucija dvojnog dràvljanstva. Ta su pitanja klju~na za postizanje konsenzusa kako bi se Ustav dvotre}inskom ve}inom mogao prihvatiti u parlamentu. Ako se u tome ne uspije, Crna Gora }e svoj najvi{i pravni akt najvjerojatnije dobiti referendumom na prolje}e 2008. godine. D.K.

J O U R N A L

IZ SVIJETA Najnovija ameri~ka vojno-politi~ka strategija za Bliski istok

Prodajemo oru`je, tra`imo vojnike...

J O U R N A L

Ameri~ki predsjednik George Bush, uvidjev{i da Iranu ne moè nauditi svojim pritiscima kroz me|unarodne institucije, odlu~io se na novi pristup – naoruàvanje svojih “arapskih poslu{nika” najmodernijim oru`jem. Prema pisanju “Washington Posta”, SAD namjerava isporu~iti moderne oruàne sustave Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Izraelu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu, Kataru, Bahreinu i Omanu, s ciljem spre~avanja {irenja iranskog utjecaja u regiji. SAD bi prema ugovoru Saudijskoj Arabiji isporu~io vojnu opremu u vrijednosti 20 milijardi dolara, a radi se o visokosofisticiranim sustavima protuzra~ne obrane, radarskim sustavima i sustavima za obranu od napada s mora. Osim Saudijskoj Arabiji, SAD su najavile 13 milijardi vojne pomo}i Egiptu i 30 milijardi Izraelu. Podsjetimo da je SAD u zadnja dva desetlje}a prodao arapskim zemljama naoruànje u vrijednosti od ~ak 400 milijardi dolara. Takva Bushova odluka izazvala je jake reakcije i u zemlji i inozemstvu, a demokrati su ve} najavili da }e u Kongresu glasati protiv takve odluke. I iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedàd osudio je novu ameri~ku politiku destabilizacije Bliskog istoka, koja bi mogla ubrzati utrku u naoruànju na tom podru~ju te izazvati daljne napetosti. No on je dodao da Iran nije zabrinut zbog kupovine naoruànja svojih susjeda, zbog ~vrstih i dubokih veza s ve}inom tih zemalja. U Njema~koj je ameri~ki plan nai{ao na op}e nerazumijevanje i kritiku od strane vlade i znanstvenih krugova. Karsten Voigt, koordinator savezne vlade za odnose sa SAD reagirao je izjavom: “Ne vidim smisao u tomu, za{to bi se trebale naoruàvati dràve Zaljeva i Saudijska Arabija. Regiji ne nedostaje oru`ja, nego mu nedostaje stabilnosti.” Sli~nog je mi{ljenja i politi~ar CDU Ruprecht Polenz, predsjednik Vanjskopoliti~kog odbora u Bundestagu, usporediv{i Bliski istok s buretom baruta koje bi daljnjim naoruàvanjem moglo eksplodirati. Biv{i ministar vanjskih poslova Werner Hojer oti{ao je i korak dalje, nazvav{i novu ameri~ku strategiju na Bliskom istoku primitivnom formom real-politike. Volker Perthes, direktor berlinske fondacije za znanost, savjetodavnog tijela njema~ke vlade, smatra da se Bush odlu~io napustiti strategiju instaliranja demokracije na Bli-

George W. Bush skom istoku, kojom se nije proslavio u Iraku i Afganistanu, i vratiti se proku{anoj ameri~koj taktici naoruàvanja pretpostavljenih prijatelja u borbi protiv svojih neprijatelja. Zastupni~ki dom ameri~kog Kongresa usvojio je s manjim izmjenama rekordni prijedlog prora~una za obranu. Prora~un vrijedan oko 460 milijardi dolara, usvojen s 395 glasova za i 13 protiv, predvi|a pove}ana izdvajanja za opremu Nacionalne garde, sredstva za 12.000 dodatnih vojnika i marinaca, pove}anje pla}a pripadnicima oruànih snaga i ve}a sredstva za zdravstvenu skrb i vojne stanove. Takva odluka sigurno je vjetar u le|a planovima Pentagona koji predvi|a da se do kraja 2007. godini unova~i 80.000 novih vojnika. Da bi to ostvarili potencijalnim kandidatima se nude nov~ani bonusi do 45.000 dolara. Kako se veliki dio mladih ljudi odlu~uje na studiranje koje je vrlo skupo u SAD-u, ponu|eni su im “nepovratni” studentski krediti, civilna radna mjesta u vojsci, pa ~ak i krediti za kupovinu ku}a ili stanova. I pored toga, broj onih koji se odlu~uju za ulazak u neki od ~etiri roda ameri~ke vojske dosegao je povijesno nisku razinu od samo 16%, kako se to priznaje u jednom istraìvanju Pentagona. Tu je i potpuno novi “pilot program” po kojem bi novaci dobivali vi{e od 30.000 dolara za pristanak na ~etverogodi{nju slu`bu. Vojska je, kako to navodi Kongresni ured za prora~un, pro{le godine pove}ala ukupni iznos nov~anih bonusa za 50 milijuna dolara. Ujedno, za pla}anje raznih beneficija, te za reklamu okrenutu prema budu}im vojnicima potro{eno je 70 milijuna dolara.

Sve gore navedeno uklapa se u izvje{taj Stockholmskog me|unarodnog instituta za mirovna istraìvanja, prema kojemu su u pro{loj godini za vojsku i naoruànje zemlje diljem svijeta izdvojile 1.118 milijardi dolara, {to je pove}anje od oko 3,5% u odnosu na 2004. te 34% u odnosu na 1998. godinu, kada je vojna potro{nja bila na najniòj razini od kraja Hladnoga rata. SAD, Britanija, Francuska, Japan i Kina zaslu`ne su za dvije tre}ine ukupne svjetske vojne potro{nje, pri ~emu ~ak 48% otpada na ameri~ki udio. Tih pet zemalja ujedno predstavlja 29% posto svjetske populacije. To je dio trenda rasta svjetskih cijena minerala, nafte i plina, koji uve}ava koli~inu novca za vojnu potro{nju u zemljama bogatima tim sirovinama kao {to su Alìr, Azerbajdàn, Rusija i Saudijska Arabija. Ruska je vojna potro{nja porasla realno 9% u pro{loj godini, a trend njezina rasta zapo~et je jo{ 1998. Jedina regija koja je zabiljeìla smanjenje vojne potro{nje u 2005. bila je bila Europa, i to uglavnom zapadna Europa, pri ~emu su svoje prora~une za naoruànje najzna~ajnije srezale Velika Britanija i Italija.

Novi ameri~ki zakoni i uredbe Ameri~ki predsjednik George Bush potpisao je dugo o~ekivanu uredbu o pravilima ispitivanja osumnji~enika, koja sadr`i nove smjernice za agente Centralne obavje{tajne agencija (CIA). Uredbom se zabranjuju okrutni i nehumani postupci te poni`avanje ili ocrnjivanje religijskih uvjerenja pri ispitivanju osumnji~enih za terorizam. Ona isklju~uje praksu mu~enja i druge postupke nasilja dovoljno ozbiljne da su usporedivi s ubojstvom, mu~enjem, saka}enjem, okrutnim ili neljudskim tretmanom, svjesne i bezobzirne postupke osobne zlouporabe kako bi se nekoga ponizilo ili degradiralo, uklju~uju}i i seksualne akte, prisiljavanje na seksualne akte ili prijetnje seksualnim saka}enjem, te postupke usmjerene na ocrnjivanje vjere, vjerske prakse ili vjerskih predmeta kod pojedinaca. Izvr{na uredba je podzakonski akt vezan uz zakon koji je Bush potpisao u listopadu 2006. godine, a kojim se ure|uje su|enje osumnji~enima za terorizam pred vojnim sudovima, oduzimaju neka prava osumnji~enima i

IZ SVIJETA dopu{ta nastavak uporabe grani~nih metoda ispitivanja. Bushevu administraciju su zbog te prakse i tajnih zatvora CIA-e izvan SAD, kritizirali oporbeni demokrati, pravni~ke i humanitarne udruge u SAD te europski saveznici i me|unarodne organizacije. Zastupni~ki dom je dao ve}e ovlasti sigurnosnim agencijama za prislu{kivanje

stranih dr`avljana koji komuniciraju preko Sjedinjenih Dr`ava, te im za to nije vi{e potreban sudski nalog. Zakon je izglasan s 227 glasova za i 183 protiv. Bushova administracija obja{njava da je zakon potreban kako bi se pove}ale ovlasti Nacionalne sigurnosne agencije za nadzor telefonskih razgovora, e-mailova i drugih na~ina komu-

niciranja stranih dràvljana “za koje se opravdano vjeruje da se nalaze izvan Sjedinjenih Dràva”. Skupine za gra|anske slobode i mnogi demokrati smatraju da zakon ide predaleko te da }e vladi omogu}iti da prislu{kuje ameri~ke dràvljane bez odgovaraju}eg sudskog ili kongresnog nadzora. A.[.

“Borba protiv terorizma” – situacija u Afganistanu i Iraku

Na istoku stara pri~a Situacija u Afganistanu i dalje je nepromijenjena, talibani nisu poraèni a civili i dalje pla}aju danak u “borbi protiv terorizma”. Za ilustraciju, u jednom “preciznom” raketnom napadu NATO-vih vojnih snaga, ~iji je cilj bio likvidacija dvojice ozlogla{enih talibanskih vo|a, koji su se prema saznanjima ameri~kih slu`bi trebali sastati na tom podru~ju, ubijeno je oko 200 civila, me|u kojima je najmla|oj `rtvi bilo tek osam godina. Karzai se ljetos uputio u posjetu svom kolegi Bushu optere}en tala~kom krizom (21 Ju`nokorejac) i pobunjeni~kim nasiljem traè}i novu potporu svog pouzdanog ameri~kog saveznika. Njegov dvodnevni posjet Bushu u Camp Davidu, trebao je iznjedriti novu strategiju za pobolj{anje stanja sigurnosti u Afganistanu. Jedino u ~emu se Bush i Karzai nisu sloìli je uloga Irana. I dok je ameri~ki predsjednik ustvrdio da iranska vlada “ne ~ini dobro svijetu, a svoju zemlju vodi u izolaciju”, Karzai je rekao da je Iran za Afganistan “u ovom trenutku saveznik i dio rje{enja u borbi protiv terorizma i trgovine drogom”. Karzaija bi mogla oraspoloìti i odluka britanskog Foreign Offica koji je odlu~io staviti Afganistan u fokus borbe protiv terorizma. Britanska diplomacija smatra da }e biti potrebna daleko ve}a me|unarodna koordinacija od one koja sada postoji, da bi se skr{ili talibani. Britanski ministri èle da koordinacija bude pobolj{ana pod okriljem UN-a, a ne samo NATO-a, ali sumnjaju da Sjedinjene Dràve èle zadràti neovisnost dijela svojih vojnih operacija usmjerenih protiv el-Qa’ide u Afganistanu. Britanija podràva ideju sna`ne vojne i diplomatske koordinacije kao i koordinaciju obnove zemlje. Paralelna obnova zemlje i pobolj{ana sigurnosna situacija jedini su jamci da se talibanska opasnost ne}e poja-

~ati. Po njima, ako se u tome uspije, stvoriti }e se preduvjeti za lak{e rje{avanje problema u Iraku i pacificiranje cijele regije. Kod Britanaca postoji strah da bi se neuspjeh akcije u Afganistanu negativno odrazio i u Pakistanu, gdje bi radikali, na krilima talibanske pobjede, mogli preuzeti vlast u zemlji koja posjeduje nuklearno oru`je. Odluka Davida Milibanda, ministra vanjskih poslova da posjeti Kabul znak je da Velika Britanija smatra Afganistan i Pakistan vitalnima za borbu protiv terorizma. Da Amerikancima u Iraku ne ide ba{ kako bi htjeli priznao je ameri~ki potpredsjednik Dick Cheney u intervjuu Larryju Kingu na CNN-u. On je priznao da je pogrije{io kada je prije dvije godine proglasio da je pobuna u Iraku u “smrtnom gr~u”. “Pokazalo se da je to neto~no. Pokazalo se da je pobuna sna`nija”, rekao je Cheney u intervjuu. Njegov komentar za~udio je mnoge, kada se zna da je Cheney ina~e dosljedan u isticanju vojnog i politi~kog napretka u Iraku unato~ rastu nasilja i gomilanju ameri~kih gubitaka u toj zemlji. Na pitanje o kritiziranom odlasku na ljetni odmor ira~kog parlamenta, iako nisu doneseni dugoo~ekivani zakoni koji trebaju pridonijeti nacionalnoj pomirbi, Cheney je rekao kako i ameri~ki Kongres u kolovozu ima ljetnu stanku, pa se to ne mo`e braniti ni Ira~anima.

Ira~ka svakodnevica

I izvje{taj kongresnog Ureda za nadzor vlasti, po kojem ameri~ke vlasti ne mogu locirati oko 160.000 komada vatrenog oru`ja koje su podijelile ira~kim snagama sigurnosti, daju mu za pravo da tako razmi{lja. Autori izvje{}a tvrde da vojni du`nosnici ne znaju {to se dogodilo s vi{e od 50% ameri~kog oru`ja koje je distribuirano ira~kim postrojbama od polovice 2004. do kraja 2005. godine. Naime od podijeljenih 185.000 kala{njikova, ne moè se locirati njih 110.000. Od 117.000 pi{tolja, 80.000 nedostaje, a od 215.000 pancirki ne zna se gdje ih je 135.000. U izvje{}u se ne spekulira gdje je nestalo oru`je zavr{ilo, no Rachel Stohl iz Centra za obrambene informacije tvrdi da je vrlo vjerojatno u rukama antiameri~kih pobunjenika. Ona i Rhea Myerscough u nedavnoj su studiji pokazale da je crno trì{te oru`jem poraslo u Iraku. “Ameri~ka vojska je primijetila da se oru`je koje su SAD originalno dale ira~koj policiji po~elo pojavljivati na ulicama i na crnom trì{tu”, napisale su Stohl i Myerscough. Jedan visoki du`nosnik Pentagona potvrdio je da se dio oru`ja vjerojatno koristi protiv ameri~kih snaga te je naveo primjer brigade ira~ke vojske koja je 2004. formirana u Faludì, ali se potom ubrzo raspala te okrenula oru`je protiv Amerikanaca. Ira~ki premijer Nuri al-Maliki u èlji da oja~a svoj poljuljani ugled posjetio je Teheran, i tom prilikom zatraìo podr{ku svojih susjeda u smirivanju stanja u Iraku. [ijiti su sada u Iraku na vlasti otkako su snage pod vodstvom SAD-a 2003. svrgnule predsjednika Sadama Huseina. Zato su se i odnosi izme|u tih dviju naftom bogatih zemalja pobolj{ali. No, ameri~ka vojska i dalje optuùje Iran da naoruàva i obu~ava snage koje stoje iza nasilja u Iraku. Iran te optu`be odbacuje i krivcem progla{ava ameri~ke snage. Vrhovni vjerski vo|a aja-

J O U R N A L

IZ SVIJETA tolah Ali Hamnei rekao je Malikiju da zavr{etak nasilja u Iraku ovisi o povla~enju ameri~kih snaga, te je dodao slu`beni Washington `eli imati “marionetsku vladu” u Bagdadu. S druge pak strane, ameri~ki predsjednik George Bush upozorio je ira~kog premijera na njegov pomirljiv stav prema Iranu, te ga podsjetio da Iran predstavlja prijetnju stabilnosti u Iraku. Pritije{njenom s obje strane, Malikiju nije ostalo ni{ta drugo no da pozove Iran i SAD da se ne prepucavaju preko Iraka, ve} da poka`u ve}u konstruktivnost u naporima za postizanjem mira u toj ratom napa}enoj zemlji. Australski ministar obrane Brendan Nelson priznao je da je nafta glavni razlog sudjelovanja njegove zemlje u ira~kom ratu. U izvje{}u o obrambenoj strategiji navodi se puno prioriteta va`nih za australsku nacionalnu sigurnost, a osiguranje iz-

vora energije jedan je od njih. Australci su se jo{ 2003. godine pridruìli Amerikancima u invaziji na Irak, a premijer John Howard sna`no podràva politiku Sjedinjenih Dràva u Iraku, uklju~uju}i i razmje{tanje novih 1.500 vojnika. Nelson ipak tvrdi da su glavni razlozi za ostanak u Iraku spre~avanje nasilja izme|u sunita i {ijita, koje poti~e el-Qa’ida, te pomaganje Amerikancima u borbi protiv terorizma i stabilizaciji regije. Dodao je da }e australske snage ostati u Iraku dok god su potrebne te da na to pitanje ne}e utjecati izbori u Australiji kasnije ove godine na kojima }e Howardovi konzervativci poku{ati izboriti peti mandat. Opozicijska Laburisti~ka stranka, koja se zalaè za povla~enje Australaca iz Iraka, kaè da je priznanje vlade kako je ira~ki rat povezan s naftom u suprotnosti s izjavama danim uo~i invazije 2003. godine. “Rije~ je

o opasnosti za Australiju ako zemlje poput Iraka i dalje budu imale kemijska i biolo{ka oru`ja, a ta oru`ja padnu u ruke me|unarodnih terorista”, rije~i su kojima je Howard prije vi{e od ~etiri godine objasnio osnovne razloge australskog ulaska u ira~ki rat. Prema izvje{taju Associated Pressa, do sredine kolovoza u Iraku je poginulo najmanje 3.685 ameri~kih vojnika, otkako je SAD pokrenuo invaziju na Irak u o`ujku 2003. godine. Britanska vojska je do sada izvijestila o 168 poginulih vojnika u Iraku, Ukrajina o njih 18, Poljska o 21, Bugarska 13, [panjolska 11, Danska 7, El Salvador pet, Slova~ka ~etiri, Latvija tri, Estonija, Nizozemska i Tajland po dva i Australija, Ma|arska, Kazahstan, Rumunjska i Ju`na Koreja po jednog poginulog vojnika. A.[.

Mirovne snage UN-a za Darfur

Darfurska drama 50

J O U R N A L

Nakon ~etiri godine pokolja i zvjerstava u Darfuru u kojima je ubijeno 400.000 ljudi, a 2,5 milijuna protjerano iz svojih domova, me|unarodna zajednica ponovno je odlu~ila se poja~ati svoje napore u zaustavljanju konflikta. Vije}e sigurnosti UN-a odobrilo je razmje{tanje mirovnih snaga, u ~ijem }e sastavu biti 26.000 vojnika i policajaca, kako bi se zaustavilo krvoproli}e u Darfuru. Do sada su u toj pokrajini red odràvali slabo naoruàni i lo{e pla}eni vojnici Afri~ke unije, koji su se pokazali nesposobnima za taj zadatak. Paralelno sa raspore|ivanjem mirovnih snaga, zapo~eli su i pregovori koji bi trebali dovesti do zaustavljanja nasilja u toj napa}enoj sudanskoj provinciji. Vlada Omara al-Bashira u vi{e je navrata do sada pristajala na raspore|ivanje mirovnih snaga u pokrajini Darfur, da bi to kasnije opstruirala traè}i nove ustupke od me|unarodne zajednice. Na kraju je slu`beni pod pritiskom me|unarodne zajednice, sudanska vlada pristala na raspore|ivanje plavih kaciga, pod uvjetom da snagama zapovijedaju ~asnici Afri~ke unije, kao i da ve}ina snaga bude iz afri~kih dràva. To je na liniji sa slu`benim stavom Kartuma koji optuùje SAD da priprema podjelu Sudana. Nakon ameri~kog upletanja i lobiranja kojim je ju`no podru~je Sudana dobilo odre|enu autonomiju, Kartum se boji da bi se taj scenarij

mogao ponoviti i u Darfuru te na istoku Sudana. Ameri~ka dràvna tajnica Condoliza Rice o{tro je upozorila vlasti u Sudanu da se ne igraju strpljenjem me|unarodne zajednice oko okon~anja nasilja u pokrajini Darfur. Po mi{ljenju njema~kih sigurnosnih eksperata, izgledi za uspjeh “Unamida”, zajedni~ke mirovne misije Ujedinjenih naroda i Afri~ke unije u Darfuru, nisu veliki. Rolf Hofmeier, sa Instituta za afri~ke studije, ukazuje na nedore~enost mandata misije “Unamid”. Po njemu je najproblemati~nije {to mirovne snage nemaju prava napasti, razoruàti ili uhititi pripadnike tzv. jandàvida, koji su glavni protagonisti svireposti koje se doga|aju u Darfuru. Osim toga, veliki je problem nedostatak konsenzusa u me|unarodnoj zajednici oko uvo|enja embarga na prodaju oru`ja Sudanu, misle}i pritom na Kinu i Rusiju koje bi i dalje mogle isporu~ivati oru`je Sudanu. Po njema~kim analizama, krivicu {to se godinama besplodno razgovaralo u Vije}u sigurnosti UN snosi u prvom redu Kina, najmo}niji za{titnik sudanske vlade u Vije}u sigurnosti UN. Sudan se savr{eno uklapa u kineske geostrate{ke planove, u kojima je Kina sna`no financijski u{la na afri~ki kontinent. Trgovinska razmjena izme|u Kine i Afrike u 2002./2003. je iznosila 18,5 milijardi dolara, da bi u samo prvih deset mjeseci 2005. godine pora-

sla za 32 milijarde dolara, pogotovo sa zemljama bogatim naftom kao {to su Sudan, Nigerija, Angola, Ekvatorijalna Gvineja i Gabon. Kina je najve}i svjetski potro{a~ aluminija, bakra i cementa i drugi po veli~ini uvoznik nafte, nakon SAD-a. Posljednja posjeta kineskog predsjednika afri~kim zemljama pokazala je da Kina nema namjeru prepustiti afri~ki kontinent zapadnim silama, prije svega SAD-u. Interesantno je drànje i el-Qa’ide, ~iji je vo|a Usama bin Ladin, koji je boravio u Sudanu od 1989.1996. godine, u svom posljednjem obra}anju pozvao na pripremu za rat u Darfuru. Darfur je sudanska pokrajina koja je u pro{losti bila neovisna islamska kraljevina sa vlastitom valutom i zastavom na ~elu sa sultanom. Njom su deset godina vladali Turci, a Sudanu je pripojena 1916. godine. Pokrajinu nastanjuju afri~ka plemena (Fur, Zagave, Fulata, Mesalit...) i arapska (Ruzejkat, Benu Helbe, Hebane, Teaju{..). Ishodi{te dana{njeg sukoba prema nekima seè u 1986. godinu, kada su udruèna arapska plemena ratovala protiv afri~kih plemena Fur i Zagave optuùju}i ih za poku{aj separacije pokrajine i protjerivanje arapskih plemena. Zara}ena plemena su posredstvom Kartuma zadnja dva desetlje}a nekoliko puta potpisivala primirje, ali su gospodarsko i politi~ko zapostavljanje Darfura, potom gra|an-

IZ SVIJETA ski rat u âdu, te rat izme|u Libije i âda tijekom 80-ih godina kona~no doveli do konflikta katastrofalnih razmjera. Po drugima, glavni razlog sukoba leì u razli~itim na~ini-

ma `ivota afri~kih ratarskih i arapskih nomadskih plemena. Sukob oko kontrole prirodnih resursa pa{njaka, vode i obradivog zemlji{ta, doveo je na kraju do krvavog sukoba, pri

~emu je ve}ina civilnog nearapskog stanovni{tva izbjegla u susjedne zemlje. A.[.

Pregovori o statusu Kosova

Suprostavljene pozicije Jedno od trenutno najva`nijih pitanja koje bi me|unarodna zajednica trebala rije{iti sigurno je status Kosova, no rje{enja, kako stvari stoje, bar zasada nema. Predsjednik Demokratske stranke Kosova Hashim Tachi izjavio je na sastanku stranke da }e Kosovo, bez obzira na odluku Rusije, dobiti nezavisnost. On je uvjeren da }e Kosovo, koje je trenutno pod me|unarodnom upravom, u svakom slu~aju postati neovisno, obrazlaù}i to uvjerenjem da }e SAD i Europska unija uspjeti uvjeriti Rusiju da je to najbolje rje{enje za budu}nost te srpske pokrajine. No, konzultacije Vije}a sigurnosti pokazale su da SAD i EU nisu uspjeli uvjeriti Moskvu da prihvati njihov plan po kojemu je predloèn ~etveromjese~ni nastavak pregovora Beograda i Pri{tine, bez automatske primjene plana Martija Ahtisaarija ukoliko pregovori pretrpe neuspjeh. Za razliku od ovoga prijedloga, prethodna dva nacrta rezolucije UN-a o statusu Kosova predvi|ala su automatsku primjenu Ahtisaarijeva plana. Me|utim, dogovor nije postignut zbog ruskog odbacivanja plana, nakon {to je ruski ambasador pri UN-u Vitalij ûrkin izrazio strah da se iza plana kriju èlje za davanjem neovisnosti Kosovu. “Ne moèmo usvojiti rezoluciju prema kojoj ne bi bilo izvjesno da li }e do novih pregovora stvarno do}i, koja ne moè da garantirati da }emo vidjeti odre|eni napredak u pogledu situacije na Kosovu, i povrataka izbjeglog i raseljenog stanovni{tva i, {to je jo{ va`nije, bez jasnog stava {to }e biti sa rezolucijom 1244. Vjerujemo da bi to stvorilo samo dodatne probleme i mo`da nove sukobe u budu}nosti”, istakao je ûrkin, dodaju}i da Moskva smatra da je period od ~etiri mjeseca za razgovor dvije strane prekratak. SAD i visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Javijer Solana upozorili su Moskvu da }e, ukoliko Rusija bude opstruirala njihove napore, problem Kosova rije{iti izvan Vije}a sigurnosti. Novonastala situacija pokrenula je niz novih

Goran Svilanovi} mogu}ih rje{enja, pa se tako po~elo {pekulirati o mogu}nosti da bi Europska unija mogla poku{ati “provu}i” stvaranje konfederacije Srbije i Kosova, {to bi trebalo biti prijelazno rje{enje koje bi kroz nekoliko godina trebalo dovesti do osamostaljenja Kosova i stvaranja nove albanske dràve na Balkanu. Konfederaciju bi se predstavilo kao kompromis prihvatljiv za obje strane, opstala bi zajedni~ka dràva, granice se ne bi mijenjale, a i ne bi se isticao pojam nezavisnosti. Kosovo bi tako imalo jednak status kao Srbija, a Albanci bi kroz novi Ustav nakon nekog vremena izborili pravo na samoopredjeljenje. Srpski ministar za Kosovo Slobodan Samardì} potvrdio je da je Beograd dobio takvu neslu`benu ponudu iz Bruxellesa, {to je za srpsku dràvu neprihvatljivo. On isti~e da Kosovo nema dràvnost, te da tako nema pravne osnove da traì neovisnost. “Na{a dràva nudi punu samoupravu i maksimalnu autonomiju, ali svi elementi suverenosti i dràvnost u cijelosti ostaju Srbiji”, izjavio je Samardì}. Veliku pra{inu digla je izjava du`nosnika Pakta za stabilnost jugoisto~ne Europe Gorana Svilanovi}a o podjeli Kosova. On je u intervjuu za beogradski list “Blic” izjavio da podjelu Kosova smatra najizglednijim rje{enjem kosovskog problema. Svilanovi} je kazao kako je podjela Kosova “plan B” srbijanske vlade ukoliko ne uspiju dodatni pregovori Beograda i Pri{tine o statusu Kosova. “Vlada Srbije je svjesna da ~ak i ako do|e

do progla{enja samostalnosti Kosova, i ako to ~ak i EU prizna, onda smo u stvari istog trenutka podijelili Kosovo, jer nema izgleda da se sjever Kosova u bilo kom trenutku integrira u ostatak”, rekao je Svilanovi}. Na pitanje da li je podjela Kosova mogu}a i ima li signala da bi me|unarodna zajednica na to pristala odgovorio je da je “sve oko ~ega se Beograd i Pri{tina dogovore, i to potpi{u, u skladu s helsin{kim zavr{nim aktom, pa i podjela”. “Vlada Srbije to ne}e pominjati, jer onoga trenutka kada ona tako ne{to pomene ona je kompromitirala svoju pregovara~ku poziciju o integritetu Srbije i zato }e, ako do toga do|e, ta ideja morati biti plasirana od drugih, mo`da, u nekom trenutku i od kosovskih Albanaca”, rekao je Svilanovi}. On smatra da do kona~ne odluke o statusu Kosova ne}e do}i prije izbora nove administracije u Washingtonu 2008. godine. Svilanovi} drì kako “Kosovo ni poslije dodatnih pregovora ne}e biti ~vr{}e vezano za Srbiju, nego samo labavije i labavije, i tako do kraja. A u tom procesu sjever }e ostati gdje je, a to je izravna i apsolutna vezanost za Srbiju u svakom smislu, bez obzira na pravnu definiciju statusa”. Vlada Srbije odlu~ila je zatraìti od Kontaktne skupine da najavljeni dodatni pregovori Beograda i Pri{tine o statusu Kosova budu izravni, da ne budu vremenski ograni~eni i da odluku o statusu Kosova donese Vije}e sigurnosti UN-a. Srbija }e od zemalja ~lanica Kontaktne skupine traìti da se odbaci prijedlog mirovnog posrednika UN-a Marttija Ahtisaarija, koji predvi|a nadziranu neovisnost za Kosovo. Slobodan Samardì}, srbijanski ministar za Kosovo je izjavio da je Vlada Srbije usvojila prijedlog pravila po kojima bi se trebali odvijati pregovori, ali nije novinarima detaljno otkrio o kojim se prijedlozima radi. Istaknuo je da je cilj prijedloga sprje~avanje pregovora kakvi su bili oni koji je vodio posebni izaslanik UN-a Martti Ahtisaari. A.[.

J O U R N A L

IZ SVIJETA Politi~ka situacija u Turskoj

Predsjednik Abdullah Gull

J O U R N A L

Turska je nakon ~etiri mjeseca natezanja napokon dobila novog predsjednika. Turski parlament izabrao je ministra vanjskih poslova Abdullaha Gulla za jedanaestog turskog predsjednika. Za Gulla je glasalo 339 zastupnika, {to mu je omogu}ilo uvjerljivu pobjedu nad svojim protukandidatima Sabahattinom Cakmakogluom i Huseinom Tayfurom, koji su dobili 70 odnosno 13 glasova. Suzdràna su ostala 24 zastupnika, dok su dva glasa~ka listi}a bila nevaè}a. Gull je izabran za predsjednika u tre}em krugu glasanja u parlamentu, ~etiri mjeseca nakon {to je prvi put poku{ao do}i na ~elo Turske. Proislamisti~ka pro{lost rezultirala je èstokim otporom mo}ne sekularisti~ke elite, me|u kojima i generala turske vojske, njegovom izboru za predsjednika Turske. Upravo istup vojnog vrha da bi se mogao aktivnije uklju~iti u politiku u obrani sekularnih principa, izazvao je reakciju EU i SAD, koji su zahtijevali da se vojska drì po strani prije i poslije vanrednih parlamentarnih izbora. Takva situacija dovela je do prijevremenih izbora zakazanih nakon politi~ke krize koja je izbila oko njegovog neizbora za predsjednika dràve. Sekularna opozicija se tada usprotivila kandidaturi Abdullaha Gulla, bliskog suradnika Tayyipa Erdogana u vladi i stranci Pravde i razvitka (AKP). 56-godi{nji Gull kao ministar vanjskih poslova vodio je te{ke pregovore o pristupanju Turske EU-u, dok se na unutarnjem planu zalagao za politi~ke reforme i reforme na podru~ju ljudskih prava. Nakratko je obna{ao premijersku du`nosti kada je AKP 2002. prvi put do{ao na vlast, a njegovom bliskom suradniku i sada{njem premijeru Tayyipu Erdoganu bilo zabranjeno bavljenje politikom. Kao ministar vanjskih poslova od oùjka 2003., od kriti~ara je traìo da ga procjenjuju prema njegovim prozapadnim i proeuropskim stavovima i obe}ao da }e se i kao predsjednik aktivno baviti vanjskom politikom. Preuzimaju}i du`nost Gull je obe}ao da }e braniti vrijednosti lai~ke Republike. “Priseèm pred velikim turskim narodom da }u biti vjeran demokraciji i svjetovnoj Republici i da }u nepristrano obna{ati svoju du`nost”, rekao je ~itaju}i pred zastupnicima tekst prisege. Visoki vojni du`nosnici i zastupnici iz Narodne republikanske stranke bojkotirali su njegovu prisegu.

Abdullah Gull Osim novog predsjednika, Turska je dobila i novog/starog premijera Reçepa Tayyipa Erdogana, te novih 25 ministara. Nova vlada sastavljena je od starih ~lanova vlade na odlasku i novih ~lanova, a karakteriziraju je nova lica koja nisu povezana s politi~kim islamom. Oni su u AKP u{li prije srpanjskih parlamentarnih izbora, sukladno strategiji otvaranja te stranke koja je htjela dokazati da je prekinula s islamisti~kom tradicijom i da odsad pripada desnom centru. Me|u njima je Ertugrul Gunay, ministar kulture i turizma koji je u stranku do{ao iz socijaldemokratske oporbe. Novi premijer najavio je reforme kojima }e nova vlada demokratizirati zemlju i osna`iti tursko gospodarstvo i time ubrzati put prema Europskoj uniji, s kojom je Turska do sad uspjela dogovoriti tek ~etiri poglavlja u pristupnim pregovorima. Predstavljaju}i u turskom parlamentu novi vladin program za idu}ih pet godina, Erdogan je rekao da }e se reforme nastaviti “brzim ritmom”, neovisno o napretku pristupnih pregovora s Unijom koji su po~eli u listopadu 2005. Najavljeno je da }e vlada pripremiti novi ustav koji }e za{tititi slobode i prava pojedinca u skladu s univerzalnim standardima. Sada{nji turski ustav mijenjan je nekoliko puta, no njegovi mnogobrojni kriti~ari isti~u da su potrebne temeljite pro-

Turski parlament

mjene kako bi se uklonio njegov autoritarni duh i kako bi ga se uskladilo sa suvremenim demokratskim standardima. Me|u planiranim amandmanima nalazi se i prijedlog da se otpu{tenim vojnicima osumnji~enima za islamisti~ke aktivnosti dopusti podno{enje àlbe, na koju po sada{njim zakonima nemaju pravo. On je tako|er najavio politiku “nulte tolerancije” prema mu~enju i drugim kr{enjima ljudskih prava. Nije se, me|utim, jasno izjasnio na mogu}nost ukidanja kontroverznog 301. ~lanka turskog kaznenog zakona, ~ije ukidanje traì Europska unija. Nova vlada pridràvati }e se fiskalne discipline i nastaviti provoditi mjere za smanjenje inflacije, privla~enje izravnih stranih ulaganja i ubrzanje privatizacije. Napomenuo je da je njegova administracija prvi put u gotovo 30 godina uspjela svesti inflaciju na jednoznamenkaste brojke. Turska zadnjih godina ostvaruje snaàn gospodarski rast od 7%, a izvoz je vi{e nego udvostru~en, s 36 milijardi ameri~kih dolara u 2002. na 97 milijardi pro{le godine. Rje{avanje situacije u Iraku postaje klju~no pitanje nove vlade, u kojem }e ona u~initi “sve mogu}e mjere” kako bi se suzbila prijetnja kurdskih pobunjenika koji u Iraku imaju uto~i{te. “Ne}emo dopustiti da se teritorij bilo koje susjedne zemlje koristi kao baza za teroristi~ke napade na na{u zemlju”, dodao je Erdogan. Turska vlada jo{ je po~etkom godine zatraìla od vlade u Bagdadu i ameri~kih snaga u Iraku da poduzmu akciju protiv gotovo 4.000 gerilaca zabranjene Radni~ke stranke Kurdistana (PKK), koji koriste sjeverni Irak kao bazu za napade u Turskoj. Ankara je najavila da bi, ukoliko Irak i Washington nastave zanemarivati njezine zahtjeve, mogla izvesti preventivni napad na podru~je sjevernog Iraka s ciljem uni{tenja snaga PKK, {to po me|unarodnom pravu moè u~initi. Takve su akcije za vrijeme Saddamovog reìma bile ~este, no nakon novonastale situacije u Iraku, u kojoj su Kurdi postali najvjerniji ameri~ki saveznik, Turska zazire od direktne akcije na ira~kom teritoriju. Sve ve}e ameri~ko oslanjanje na Kurde, ~iji bi teritorij mogao posluìti kao baza za napad na Iran, izazvalo je osjetno zahla|enje odnosa izme|u SAD i Turske, koja je desetlje}ima bila jedna od najvjernijih ameri~kih saveznika u svijetu. A.[.

IZ SVIJETA Gadafi – Sarkozy: Libija postala prihvatljiva Francuskoj

Prodaja francuskog oru`ja Nakon vi{egodi{nje sudske trakavice u kojoj su se bugarske medicinske sestre i jedan palestinski lije~nik teretili za namjernu infekciju ve}eg broja libijske djece virusom AIDS-a, pri~a je dobila sretan epilog. [estero pripadnika medicinskog osoblja, nakon osam godina pritvora izru~eno je Bugarskoj u skladu sa sporazumom o izru~enju, po kojem su okrivljenici trebali sluìti kaznu u domovini. Vrhovno sudsko vije}e u Libiji 19. srpnja je smrtnu kaznu bolni~arkama i lije~niku, na koju su osu|eni 2004. godine, preina~ilo u doìvotni zatvor. Odmah po dolasku u Sofiju dobili su amnestiju od predsjednika Bugarske Georgija Parvanova. Takav libijska gesta stvorila je preduvjete za uspostavljenje normalnih diplomatskih odnosa izme|u Tripolija i EU, kojih do sada nije bilo, uslijed me|unarodnih sankcija uvedenih Libiji 1988. godine zbog ru{enja zrakoplova iznad Lockerbia u [kotskoj. Novonastalo stanje odmah je iskoristio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy koji se sa svojim inoministrom Bernardom Kouchnerom uputio u Tripoli. On je dogovorio prodaju 296 milijuna eura vrijednih protutenkovskih raketa i radijskih komunikacijskih sustava Libiji, {to je prvi takav dogovor neke zapadne zemlje s Libijom otkako je reìmu Moamara el-Gadafija 2004. godine ukinut embargo na prodaju oru`ja. Prema potpisanom pismu namjere, radijski komunikacijski sustav “Tetra” vrijednosti od 128 milijuna eura za Libiju bi proizveo europski zrakoplovni koncern EADS, u kojem Francuska ima udjel od 15%. Rakete “Milan” u vrijednosti od 168 milijuna eura proizveo bi najve}i proizvo|a~ navo|enog oru`ja u svijetu, MBDA, koji je u zajedni~kom vlasni{tvu EADS-a, britanske tvrtke BAE Systems i talijanske Finmeccanice. Tom prilikom potpisan je i memorandum o nuklearnoj suradnji dviju zemalja. Po njemu }e Francuska isporu~iti Libiji nuklearni reaktor namijenjen civilnoj uporabi, koji }e biti kori{ten za desalinizaciju morske vode. Europske kolege i francuska ljevica upozorili su francuskog predsjednika da bi Tripoli civilni nuklearni program mogao upotrijebiti za razvoj vojne nuklearne tehnologije, smatraju}i njegovu odluku “neodgovornom” i protivnom postoje}im sporazumima o zabrani {irenja nuklearnog oru`ja. Njema~ka vlada i njema~ki politi~ari su o{tro kritizirali izjavu da se u Libiji trebaju graditi

Nicolas Sarkozy elektrane na nuklearni pogon. Njema~ka vlada smatra problemati~nim odluku francuskog predsjednika da Libiji ponudi modernu nuklearnu tehniku. Dr`avni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Gernot Erler upozorio je, ~ak, na rizik nekontroliranog {irenja atomske tehnologije. Poslanik Europskog parlamenta Daniela Cohn Bendita smatra da je Sarkozy dogovorima s Tripolijem platio otkupninu za bugarske medicinske sestre krvavom diktatoru, te da oni vode ka poku{aju rehabilitacije jednog slu`benog diktatora. Sarkozy im je na to poru~io da, ukoliko netko misli da arapski svijet nije dovoljno svjestan odgovornosti za civilnu atomsku energiju, tada ga zapravo podcjenjuje i priprema se za borbu kultura. Ako Francuzima ne smeta libijski civilni nuklearni projekt, za{to im smeta iranski? To se pitanje postavlja nakon izjave francuskog ministra vanjskih poslova Bernarda Kouchnera, u kojoj on poziva svijet da se pripremi na mogu}i rat s Iranom i zauzima se za uvo|enje europskih sankcija Teheranu. Postavlja se pitanje treba li jednoj me|unarodno priznatoj zemlji, kao {to je Libija, uskratiti pravo na naoru`avanje i razvoj civilnog nuklearnog programa? Naravno da ne, ali mo`da ipak i da, ako se radi o zemlji u kojoj vlada diktatura, u kojoj visoki du`nosnik poput sina libijskog predsjednika Moamara el-Gadafija priznaje da su bugarski medicinski radnici bili podvrgnuti mu~enju u libijskom zatvoru. To priznanje otvara i brojna druga pitanja. [to je sa ljudskim pravima ostalih pritvorenika? Kako se po{tuju ljudska prava u toj zemlji i u kojoj mjeri?

Moamar el-Gadafi

Treba li naoruàvati reìme koji koriste torturu i teror protiv svojih gra|ana, te im omogu}iti sredstva da mogu biti jo{ brutalniji? Zabranjivati civilni nuklearni program Iranu, a isti dopustiti Libiji doista je licemjerno. S obzirom i na to da je za razliku od Irana, Libija bila ekskomunicirana iz me|unarodne zajednice zbog dràvnog terorizma punih 16 godina. No to o~ito ne zabrinjava “borce protiv terorizma”, ako to odgovara njihovim interesima. Svojim pona{anjem francuska vanjska politika izazvala je brojne kritike unutar me|unarodne zajednice i Europske unije. Za boravka u Libiji, Sarkozy je istaknuo potrebu stvaranja Sredozemne unije u kojoj bi Libija s obzirom na svoje gospodarske potencijale imala zna~ajnu ulogu. On ve} duè vrijeme zagovara stvaranje unije sredozemnih zemalja, sli~ne onoj Europskoj uniji, a za{tita pitke vode bila bi jedan od temelja koji bi povezivao te zemlje. Projekt Sredozemne unije dio je Sarkozyjevih nastojanja da Francusku i Europu na odre|en na~in izvu~e iz sna`nog politi~kog i gospodarskog utjecaja SAD-a. Libija danas ~ini sve kako bi {to prije normalizirala svoje odnose sa Zapadom, po~ev{i od 2006. kada je Velikoj Britaniji izru~ila dvije osobe osumnji~ene za atentat iznad Lockerbija, a 2003. javno se odrekla razvoja oru`ja za masovno uni{tenje. Libijska vlada je prihvatila i konvenciju UN-a o atomskom terorizmu, koja ima za cilj iskorijeniti nezakonito posjedovanje atomskih ure|aja i materijala nedràvnih elemenata. Sporazum od vlada traì da kriminaliziraju i istraùju prekr{aje povezane s atomskim terorizmom, dijele informacije i prebacuju zato~ene kako bi pomogli istrage i gonjenje u inozemstvu. Sada Washington redovito Libiju navodi kao primjer koji druge zemlje trebaju slijediti u procesu razoruànja, a nekoliko je ameri~kih tvrtki ve} sklopilo ugovore o proizvodnji goriva. Kao znak otvaranja u kolovozu su se u Libiji pojavili i prvi nevladini mediji. Iako se Saif al-Islam, sin Moamara el-Gadafija, u javnosti predstavlja kao arhitekt reformi i normalizacije odnosa sa Zapadom, analiti~ari ne vjeruju u mogu}nost ve}ih reformi u ovom trenutku. Isti~u da su najavljene reforme samo etapa u procesu tranzicije koja bi trebala omogu}iti da se vlast zadrì u rukama obitelji, ali da se u biti sustav ne}e promijeniti. A.[.

J O U R N A L

IZ SVIJETA Bitka za prirodne resurse ispod Sjevernog pola

Sjeverno ludilo

J O U R N A L

Rusija je digla veliku pra{inu svojom ekspedicijom u morske dubine Sjevernog pola. Oni se nadaju da }e otapanje leda, uzrokovano klimatskim promjenama, uskoro omogu}iti eksploatiranje nafte, plina i ruda~a. Rezultati ekspedicije “Arktik 2007” trebali su dokazati rusko pravo na tu eksploataciju. S tom namjerom krajem srpnja poslali su ekspediciju iz pomorske baze u Murmansku predvo|enu nuklearnim ledolomcem “Rusija”, koji je otvorio put malenim podmornicama Mir-1 i Mir-2 da istraè dno ispod Sjevernog pola i dokaù da je arkti~ko podru~je sastavni dio ruskog teritorija. Kremlj je u ekspediciju uloìo oko 60 milijuna eura, a u njoj sudjelovalo oko 130 znanstvenika na zapovjednom brodu “Akademik Fjodorov”. Rusi namjeravaju ostaviti jedanaest znanstvenika u arkti~kom podru~ju koji }e prou~avati klimatske promjene. Prema ruskim znanstvenicima, Lermonosova brazda samo je produètak ruskog kontinentalnog teritorija, zbog ~ega je Rusija jo{ 2001. godine uputila Ujedinjenim narodima zahtjev da joj se prizna pravo suvereniteta nad ve}inom arkti~kog podru~ja, budu}i da njezini znanstvenici tvrde kako je Lomonosovljev greben, dug 1.800 kilometara, zapravo produètak ruskog kopna. Ujedinjeni narodi su odbacili zahtjev tvrde}i da nema dovoljno znanstvenih dokaza kako bi se Moskvi priznala traèna prava i dodatno pro{irenje ekonomske zone. Stoga je i pokrenuta ekspedicija koja bi trebala pribaviti potrebnu znanstvenu argumentaciju kojom bi zatim Rusija ostvarila svoje èlje i 2009. godine, na 100. obljetnicu ljudskog osvajanja Sjevernoj pola, postala “vlasnicom” ve}eg dijela tog podru~ja. Da je rije~ o politi~kom pitanju velike va`nosti potvr|uje izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina u svibnju ove godine, kada je obe}ao “za{titu strate{kih, gospodarskih, znanstvenih i obrambenih interesa Rusije na Arktiku”. Podmorje Sjevernog pola je veli~ine zapadne Europe (oko 1,2 milijuna kvadratnih kilometara) i izuzetno bogato nalazi{tima minerala te naftom i prirodnim plinom. Prema procjenama znanstvenika, u njegovom dnu krije se izme|u 10 i 100 milijardi tona nafte i prirodnog plina, {to ga je proteklih desetak godina pretvorilo

^lanovi ruske ekspedicije na Sjevernom polu popri{tem nadmetanja zemalja koje polaù pravo na iskori{tavanje tog blaga. Procjenjuje se da }e se zbog klimatskih promjena temperatura u sljede}ih 100 godina podi}i za 5,5°C, {to sve vi{e otvara mogu}nost komercijalnog iskori{tavanja prirodnog blaga smje{tenog ispod dna, kao i ribarenje, jer se pojedine riblje vrste, zbog zagrijavanja mora, sele prema sjeveru. Arktikom u ovom trenutku upravlja Me|unarodno vije}e za podmorje, sastavljeno od pet zemalja, koje su na temelju Me|unarodne konvencije o pravu mora proglasile svoje ekonomske zone na udaljenosti od 200 nauti~kih milja od svojih teritorijalnih voda: Sjedinjene Ameri~ke Dràve, Kanada, Norve{ka, Rusija i Danska (preko suvereniteta nad Grenlandom). Svih pet ~lanica poku{ava osigurati sebi pravo na eksploataciju {to ve}eg dijela oceanskog dna na tom podru~ju. Takvo stanje otvorilo je niz sporova izme|u tih zemalja, pa se tako Danska polaè pravo na cijeli Sjeverni pol, SAD i Kanada se spore oko Sjeverozapadnog prolaza, Norve{ka i Rusija oko Barentsova mora, a Kanada i Danska oko malog oto~i}a Hans kraj Grenlanda. Bitno je naglasiti da ista konvencija daje za pravo produènje ekonomske zone onoj zemlji koja dokaè da je dio izdvojenog kopna povezano s njezinim ozemljem. Pravo Rusije na ova podru~ja osporavaju SAD, Kanada, Norve{ka i Danska, koja tako|er polaè pravo na Lomonosovljev greben. Tako je Danska najavila pokretanje svoje ekspedicije kojom }e dokazati svoje pravo na to podru~je. Odavno planiranu dansku polarnu ekspediciju znatno je ubrzalo postavljanje ruske zastave na dubini od 4.000 metara ispod le-

da na Sjevernom polu. Predsjednik danske vlade Fogh Rasmussen izjavio je, kako prenosi agencija Ritzau, da on kao nestru~njak ipak smatra da je Sjeverni pol u zajedni~kom vlasni{tvu svjetske zajednice, no da je Danska je unato~ tome zainteresirana za rezultate aktualnih istraìvanja na Sjevernom polu. Kanada, za razliku od ostalih, osim eksploatacije rudnih bogatstava u tom podru~ju polaè pravo i na vodeni prolaz koji povezuje Tihi i Atlantski ocean, {to Sjedinjene Dràve odbacuju navode}i kako on pripada me|unarodnim vodama. Sjeverozapadni prolaz, koji ide ispod Sjevernog pola, od Atlantika do Pacifika, koji postaje sve atraktivniji zbog otapanja leda, mogao bi komercijalnim brodovima u{tedjeti 4.000 kilometara na putu od Europe do Japana ili Kine. Stoga je kanadski premijer Stephen Harper najavio je da }e Kanada svoje pravo na dijelove Arktika osigurati poja~anom vojnom prisutno{}u. On je najavio da }e se vladine zgrade u zaljevu Resolute pretvoriti u kampove za obuku vojnika, ~ime }e se broj pri~uvnih vojnika na tom podru~ju pove}ati sa 900 na 5.000. Osim toga, on je objavio planove za gradnju luke i benzinske crpke za brodove u Nanisiviku u provinciji Nanavut, na isto~nom ulazu u prolaz Sjever-Zapad, te najavio izgradnju {est ratnih brodova vrijednih oko tri milijarde kanadskih dolara koji }e osiguravati sjeverni prolaz. Iako Kanada inzistira da prolaz pripada njezinim unutarnjim vodama jer velikim dijelom prolazi izme|u otoka Kanadskog arkti~kog arhipelaga, SAD tvrde da je rije~ o me|unarodnim vodama. Ameri~ki veleposlanik David Wilkins tako je kritizirao Harperovu najavu da }e braniti Arktik, nazvav{i Sjeverozapadni prolaz “neutralnim vodama”, a obje su dràve najavile gradnju patrolnih brodova koji mogu presje}i arkti~ki led kako bi nadzirale sporni teritorij. Sve zemlje koje polaù pravo na podru~je oko Sjevernog pola, svoje vi|enje trebaju predati odboru Ujedinjenih naroda za me|unarodno pomorsko pravo. Odbor }e najranije 2014. godine donijeti odluku tko izme|u Rusije, Danske, Kanade, Norve{ke i SAD-a ima pravo. A.[.

@IVJETI ISLAM Islamske teme

Ramazan – obnova na{e vjere Mirza ef. Me{i} Ramazan ili ramadan, deveti mjesec muslimanskog, hid`retskog kalendara za sljedbenike islama ima posebnu vrijednost iz vi{e razloga i o njemu se govori i pi{e sa vi{e aspekata. Za ve}inu muslimana, kada se spomene ramazan, prve su asocijacije post i Kur’an, odnosno Lejletul-Kadr, blagoslovljena ramazanska no} u kojoj je 610. godine po~elo spu{tanje Kur’ana, posljednje Bo`je poruke namijenjene cijelom ~ovje~anstvu. No, ujedno je to i mjesec sadekatul-vitra i zekata te povijesnih doga|aja poput bitke na Bedru, koja se dogodila 17. ramazana 2. hid`retske godine ili oslobo|enja Mekke, koje se dogodilo 20. ramazana 8. hid`retske godine. Najva`niji sadràj ramazana svakako je post, kao jedan od pet temelja vjere islama. Post je ibadet, tj. boguslu`je kojeg je Allah d`.{. stavljao u du`nost svim poslanicima i svim generacijama i prije Muhammeda a.s. Njegova se forma razlikovala kroz povijest, a svoju je potpunost zadobio tek s objavom Kur’ana. Nare|en je 2. godine po hid`ri u ajetu sure El-Bekara: “O vjernici, propisuje vam se post kao {to je propisan onima prije vas da bi ste bili bogobojazni”. Post je jedan od dokaza da Muhammed a.s. nije donio novu vjeru nego samo njenu savr{enu i kona~nu formu, sadrànu u Kur’anu âsnom, rije~i Bo`joj i Sunnetu, poslani~koj ortopraksi. Formalna vidljiva strana posta ogleda se u ustezanju od onoga {to ga kvari tijekom jednoga dana u periodu od zore do zalazka sunca: hrane, pi}a, pu{enja, tjelesnog uìvanja i sl. Me|utim, kod posta je va`nija njegova druga, duhovna strana, koju je islam u~inio glavnim ciljem ove ustanove. Prema hadisima Poslanika Muhammeda a.s., onaj tko zanemari duhovnu stranu posta, za njega }e sustezanje od jela i pi}a predstavljati samo napor i umor: “Tko ne napusti la` i postupak po njoj, nema potrebe da napu{ta hranu i pi}e.”; “Kad netko od vas posti, neka ne govori bestidne rije~i i neka ne vi~e. Ako netko opsuje ili napadne posta~a, neka ovaj kaè: ja postim.”; “Kada zaposti{, neka poste u{i tvoje, i o~i tvoje, i tvoj jezik neka posti od laì i zabranjenih stvari. Ostavi se uznemiravanja i napadanja susjeda. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I neka ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsi{.”

I kao {to svaki islamski propis u sebi krije veliku mudrost i korist za ~ovjeka, tako je i post svojevrsni odgojni instrument pomo}u kojeg muslimani, prije svega, potvr|uju, obnavljaju i ja~aju svoju vjeru te ~iste svoje du{e, pribliàvaju}i se Gospodaru svjetova, Allahu Uzvi{enom. Poste}i, ~ovjek odstranjuje od sebe animalno i postiè kvalitete koje bez posta nikada ne bi doìvio. Samo posta~ moè suosje}ati s gladnima, jer i sam tijekom dana iskusi {to je glad i è| te je u takvom stanju, vi{e nego obi~no, spreman svoj imetak podijeliti s onima koji nemaju. Zato je post, kao i svaki drugi ibadet, svojevrsna milost za ~ovjeka, najbolji pokazatelj da ibadeti ne trebaju Allahu koji je neovisan o cijelome svijetu, nego slaba{nom ~ovjeku kojemu su neophodni da bi se izdigao iznad gliba dunjalu~kih (ovozemaljskih) poriva. Puno je onih koji nerazumijevaju}i islam u postu vide okrutno gladovanje koje nema svrhe. No, za post se moè kazati da ga se mora doìvjeti da bi ga se razumjelo. U ~ijem srcu nema vjere u Boga i vje~ni ìvot te{ko je do~arati ljepote sehura, iftara, mukabela i teravija. Te{ko je objasniti neposta~ima prediftarsko vrijeme kada vjernik, iako izgladnio i oèdnio, odbrojava sekunde da bi pristupio jelu, jer ne smije prije nego iftar nastupi. Svrha je posta u islamu da (iz)lije~i du{u, da pravilno usmjeri njene snage i mogu}nosti, da kod nje razvija jaku volju i odlu~nost te strpljivost u neima{tini, bolesti i drugim ìvotnim isku{enjima. Zato nema sumnje da }e musliman koji posti, odnosno koji se dobrovoljno odri~e onoga {to kvari post, suzdràvati i od svih vrsta zabrana, te da }e u svojoj psihi razviti jaku svijest i moralnu pobudu koja }e ga usmjeravati dobru, a odvra}ati od lo{eg na kojeg ga navodi prokleti {ejtan. Musliman, koji savjesno isposti ramazan, potvr|uje snagu svoje osobnosti i snagu svoje vjere. U postu je iskrenost posebno izraèna i te{ko ju je pomije{ati s licemjerstvom i pretvaranjem. Posta~a kontrolira jedino Allah d`.{. Post je tajna izme|u vjernika i njegova Gospodara i nemogu}e je da za nju zna itko osim njih. U hadisu kudsijju Allah d`.{. je rekao: “Svi poslovi pripadaju ~ovjeku osim posta. Post je Moj i Ja za njega posebno na-

gra|ujem.” Drugim rije~ima kazano, posta~ je u stanju kada se osami prekinuti post – jesti, piti i raditi sve ono {to mu je Allah zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti, me|utim, to ne radi iz straha/ljubavi prema Allahu Uzvi{enom, jer svjestan je da Njega ne moè prevariti. I stoga je post specifi~an na~in ~ovjekovog pribliàvanja Allahu Uzvi{enom. Buharija i Muslim biljeè od Ebu Hurejere r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Kada do|e ramazan pootvaraju se vrata Dènneta, a pozatvaraju vrata dèhennema i sputaju se (poveù) {ejtani.” Ovo zapravo zna~i da su vjernici tijekom ramazana mnogo pobo`niji i mnogo predaniji ibadetu, a ru`nih djela je kudikamo manje. êsto }emo ~uti kako pojedinci donose odluku da ne}e piti alkohol ili ~initi po islamu druge grijehe tijekom ramazana. Dakle, ~injenica da se pojedinci u tom periodu pona{aju mnogo ispravnije i da su odaniji vjeri nego ina~e, svojevrstan je dokaz smanjene prisutnosti {ejtana. Me|utim, veliki problem za pojedince prestavlja vrijeme poslije ramazana. Ve}ina, naàlost, vra}a se starim navikama i grije{enju, kao da ramazan i nije utjecao na njihove du{e. I upravo je postramazansko vrijeme najbolji test kojim }emo dokazati da li je ramazan utjecao na na{u vjeru i pona{anje ili ne. Za iskrene vjernike svaki novi ramazan je nova prigoda za obnovu i ja~anje vlastite vjere. Zato tijekom ramazana, kolikogod su u mogu}nosti, nastoje u~initi {to vi{e dobrih djela razli~litog karaktera: obavljati namaze u dèmatu, prisustvovati mukabelama, klanjati teravije i druge nafile, pomagati siroma{ne, prire|ivati iftare za obitelj i prijatelje, samopresispitivati se, a poslije ramazana svoj ìvor urediti u ramazanskom duhu poku{avaju}i odràti ramazanski stupanj imana – vjere. Jer, na{e ukupne islamske du`nosti ne prestaju svr{etkom ramazana, kako to mnogi me|u nama, naàlost, pogre{no misle ili bolje re~eno pogre{no djeluju. Islamski ìvot ne traje samo mjesec dana. Islam se ìvi ~itavog ìvota. Ramazan je tek vid intenzivnije duhovne komunikacije sa Svevi{njim, koju istinski musliman teì odràvati sve do kona~ne posjete meleka (an|ela) smrti.

J O U R N A L

POLEMIKE I STAJALI[TA Reakcija glavnog i odgovornog urednika “Bo{nja~kog glasa”

Ibrahim Ru`ni}: Optu`ujem!

J O U R N A L

Bo{nja~ke udruge u Republici Hrvatskoj – KDBH “Preporod”, BNZH i SABAH – izdaju sljede}ih 6 ~asopisa: “Bo{nja~ka pismohrana”, “Behar”, “Preporodov Journal”, “Jasmin”, “Bo{nja~ki glas” i “Sabah”. Oni se me|usobno razlikuju po tradiciji, kvaliteti prezentiranih informacija, sadràju (tematici), ciljanoj skupini ~itatelja, ritmu tiskanja (od mjese~nika do godi{njaka) i osiguranim financijskim sredstvima potrebnim za redovito izlaènje. Osim “Bo{nja~kog glasa”, kojemu je sjedi{te redakcije u Rijeci, gdje se i tiska, svi ostali bo{nja~ki ~asopisi vezani su uz Zagreb. U {estom broju “Bo{nja~kog glasa”, informativnog glasila BNZH – kronike doga|anja u bo{nja~koj zajednici u Republici Hrvatskoj, objavljenog u lipnju 2007. godine, u rubrici ðRije~ urednika’ Ibrahim Ru`ni} je obavio analizu raspodjele financijskih sredstava koje je Savjet za nacionalne manjine RH odobrio za tiskanje bo{nja~kih ~asopisa u 2007. godini. Pritom se posebno o{trim rije~ima osvrnuo na osobe koje su, prema njegovom mi{ljenju, krivci {to je za dvomjese~nik “Bo{nja~ki glas” odobreno samo 20.000 kuna. Prenosimo najindikativniji dio teksta, u kojem Ru`ni} proziva i optuùje ~elnike bo{nja~kih asocijacija za navodnu neprincipijelnost i diskriminaciju kojom su prouzrokovali takvu odluku Savjeta za nacionalne manjine RH. “êsto puta smo ~uli, da kad se pojavi neki problem, da o tome nije dobro otvarati javne polemike, ukazivati na vinovnike i sli~no. Kaù nam da nije dobro javno iznositi na{e unutra{nje probleme, jer to navodno, stvara lo{u sliku o nama. Pritom, ~esto budu optuèni oni koji ukaù na problem, a ne oni koji kontinuirano ~ine razne ð{porkarije’. Kako osje}am da je u raspodjeli sredstava o kojima je ovdje rije~, bilo, u najmanju ruku, debele neprincipijelnosti i diskriminacije, u maniri poznatog uzvika Emila Zole i ja iz sveg glasa ðOPTU@UJEM’. Optuùjem tada{nje ~lanove Savjeta za nacionalne manjine, gospodu prof.dr.sc. Seada Berberovi}a i prof.dr.sc. [emsu Tankovi}a koji su digli ruku i pristali na ovu diskriminiraju}u odluku koja Bo{nja~ki glas financira sa svega 10% sredstava u odnosu na druga

glasila. Optuùjem ~elne ljude bo{nja~kih asocijacija koji su bili konzultirani o raspodjeli sredstava i koji su pristali na diskriminatorni odnos naspram programa koji su pokrenuti izvan Zagreba. Tu mislim na mr. Senada Nani}a, predsjednika KDBH ðPreporod’ iz Zagreba, Hamdiju Mali}a, potpredsjednika SABAH-a iz Zagreb, Abdulaha Mufti}a iz Zagreba i sve one druge koji su bili pozivani i konzultirani i koji su pristali na diskriminaciju, a za koje ja ne znam da su sudjelovali. Neki od prozvanih i ðoptuènih’ mo`da i nisu imali presudan utjecaj na diskriminiraju}u odluku. Njima otvaram prostor Bo{nja~kog glasa, neka kaù tko to stvarno jeste. Da stvarno znademo tko u redovima bo{nja~ke manjine u Republici Hrvatskoj odlu~uje i prema kojim kriterijima, o tome kako i koji programi i aktivnosti }e se podràvati, a koja }e se nasilno gasiti. Nije li ova odluka naspram Bo{nja~kog glasa poku{aj da se u{utka kriti~ko promi{ljanje bo{nja~ke stvarnosti i to po stilu i sadràju kojeg najve}a ve}ina Bo{njakinja i Bo{njaka razumije i prihva}a? Nije li ovdje na djelu logika ðubiti pticu rugalicu’ ili ðubiti donosioca lo{ih vijesti’, a amnestirati onoga tko lo{e vijesti producira i ~iji je rad i djelovanje, samo po sebi, za bo{nja~ku javnost lo{a vijest”, rije~i su Ibrahima Ru`ni}a, glavnog i odgovornog urednika “Bo{nja~kog glasa” i predsjednika primorsko-goranskog ogranka Bo{nja~ke nacionalne zajednice, koji u nastavku kaè: “îni mi se da su na{i dosada{nji predstavnici vi{e potro{ili energije kako uspostaviti klijentelisti~ki odnos unutar bo{nja~kih udruga, nego kako da se udruge osposobe da kvalitetnom organizacijom i programima apliciraju na sredstva Savjeta. Druga po brojnosti nacionalna manjina u RH, trebamo tako|er biti druga, tre}a po koli~ini sredstava koje povla~imo iz Prora~una RH, a koji su rezervirani za nacio-

Naslovnica Bo{nja~kog glasa nalne manjine. Analizirajmo. Izvucimo pouke. I ne ustru~avajmo se re}i ðpopu pop, bobu bob’. Jer oni koji nas u{utkavaju, ~ine to da bi sebi stvorili prostor u kojem bi lagodno ìvjeli na na{ ra~un.” U rije~kom “Novom listu” od 14. lipnja objavljen je tekst pod naslovom “Problemi Bo{njaka va`niji od folklora”, u kojem su predstavljene bo{nja~ke aktivnosti za predstoje}e manjinske izbore i {esti broj “Bo{nja~kog glasa”. Na tiskovnoj konferenciji ~elnika bo{nja~kih asocijacija Rijeke i Primorsko-goranske ùpanije re~eno je da su neke snage unutar Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Hrvatskoj reduciranjem financijskih sredstava poku{ale ugasiti “Bo{nja~ki glas”. Navode}i da je “sramotnih 20.000 kuna” dovoljno samo za jedan broj ~asopisa, Ibrahim Ru`ni} je ponovo optuìo Seada Berberovi}a, [emsu Tankovi}a, Senada Nani}a, Hamdiju Mali}a i Abdulaha Mufti}a, te “druge ~elne ljude bo{nja~kih asocijacija koji su pristali na ovu diskriminiraju}u odluku”. I.I.

POLEMIKE I STAJALI[TA Prenosimo reakcije predsjednika temeljnih bo{nja~kih udruga u Hrvatskoj – BNZH i KDBH “Preporod”, na tekst Ibrahima Ru`ni}a u rubrici ’Rije~ urednika’ u {estom broju “Bo{nja~kog glasa”. Pisma objavljujemo u izvornom obliku, bez uredni~kih intervencija. PISMO SEADA BERBEROVI]A, PREDSJEDNIKA BNZH

Ibrahim Ru`ni} po~eo s izbornom kampanjom... U Uvodniku “Bo{nja~kog glasa” broj 6, urednik g. Ibrahim Ru`ni}, ujedno i predsjednik BNZ Primorsko-goranske ùpanije, u svom komentaru Odluke Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske o rasporedu sredstava udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za 2007. godinu prozvao je, ~ak “optuìo” ~elnike bo{nja~kih asocijacija uklju~uju}i i mene kao tada{njeg ~lana Savjeta za nacionalne manjine za dodjelu nedostatnih sredstava za glasilo Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, preciznije je re}i njegovo glasilo “Bo{nja~ki glas”. Nisam sklon polemiziranju putem medija, pogotovo }e ~itateljima djelovati ~udno da g. Ibrahim Ru`ni} u svojstvu predsjednika BNZ Primorsko-goranske ùpanije èli sa mnom, predsjednikom BNZH ra{~i{}avati neke stvari kroz svoje glasilo, kao da nemamo drugih na~ina komuniciranja. Na na~in kako je on prikazao pitanje financiranja “Bo{nja~kog glasa” stje~e se dojam kod neupu}enih ~itatelja da komunikacija jednog predsjednika ùpanijske organizacije s predsjednikom BNZH ne postoji, ili u najmanju ruku da doti~ni predsjednik BNZH u liku moje osobnosti u Savjetu za nacionalne manjine nastoji osigurati sredstva samo za BNZ Zagreba, a nimalo ne vodi ra~una o kvalitetnim projektima koje predlaù “provincijske” ùpanijske organizacije. No, ako ne odgovorim, moè se pomisliti da je g. Ibrahim Ru`ni} u pravu, te radi cjelovitog informiranja, moram reagirati. Istina koju g. Ibrahim Ru`ni} nudi ~itateljima je, u lo{oj maniri politi~ara (~ega se on izgleda ne moè osloboditi), polovi~na i prili~no frizirana. G. Ibrahim Ru`ni} je naveo istinite ~injenice koje idu u prilog njegovom naumu da glasno optuùju}i predstavi sebe kao valjda jedinog, istinskog, po{tenog i ~asnog bo{nja~kog lidera koji ima uz to i hrabrosti da javno progovori o negativnostima unutar bo{nja-

~kog korpusa u RH. Me|utim, g. Ibrahim Ru`ni} je svjesno pre{utio sve ono {to u pomenutom slu~aju njegovom naumu ne ide u prilog. Tako je pre{utio da smo u vrijeme pripremanja odluke Savjeta o rasporedu sredstava skoro svakodnevno bili u kontaktu i da je detaljno bio upoznat u ~emu su problemi. Tako|er je pre{utio da je na sjednici Glavnog odbora 21.4.2007. godine u Rijeci inicirao na sli~an na~in kao u svom Uvodniku (dodu{e bez optu`bi) raspravu o istoj temi i da su svi ~lanovi Glavnog odbora bili potpuno upoznati s razlozima za{to se “Bo{nja~ki glas” financira s nedostatnim sredstvima. Na toj sjednici su razmatrane mogu}nosti osiguravanja dodatnih financijskih sredstava za “Bo{nja~ki glas” kako bi se odrào kontinuitet izlaènja u 2007. godini, te je predloèno nekoliko kvalitetnih rje{enja. I usprkos svemu tome on bi javno polemizirao. A sada da navedem meritum stvari zbog ~ega g. Ibrahim Ru`ni} vri{ti do neba zbog nedovoljnog financiranja “Bo{nja~kog glasa”, odnosno {to je pre{utio napisati. Radi se o klasi~nom poviku “drìte lopova”. U prijavi programa za 2006. godinu BNZ Primorsko-goranske ùpanije, kojoj je tada na ~elu bio g. Mujo Bajri}, predloìla je izdavanje knjige “Miris nijeta” autora Fahrudina Nik{i}a, {to je Savjet za nacionalne manjine i usvojio. U 12. mjesecu 2005. godine do{lo je do promjene rukovodstva BNZ Primorsko-goranske ùpanije kojoj je na ~elo do{ao g. Ibrahim Ru`ni}. Smatraju}i valjda da nema nikakve preuzete obaveze prema Savjetu za nacionalne manjine, biv{em predsjedniku g. Muji Bajri}u i autoru, sredstva odobrena i upla}ena od Savjeta za tiskanje knjige “Miris nijeta” preusmjerio je u pokretanje i izdavanje “Bo{nja~kog glasa” koji nije bio niti prijavljen, a kamoli da je odobreno njegovo financiranje od Savjeta za nacionalne manjine. Taj se problem provla~io kroz cijelu 2006. godi-

nu i u njegovo rje{avanje sam i ja bio uklju~en (o ~emu posjedujem pisanu dokumentaciju) pa sam nekoliko puta kontaktirao s g. Fahrudinom Nik{i}em, g. Mujom Bajri}em i g. Ibrahimom Ru`ni}em. G. Ibrahim Ru`ni} je rezolutno odbijao bilo kakvu pomisao da ispunjava obaveze preuzete od Savjeta za nacionalne manjine, premda je ugovor sa Savjetom, u kojem postoji program “Miris nijeta” a ne postoji program “Bo{nja~ki glas” li~no po~etkom 2006., kao novoizabrani predsjednik, potpisao. G. Ibrahim Ru`ni} nije ~ak èlio postupiti po mojim naputcima da uputi Savjetu za nacionalne manjine slu`beni zahtjev za prenamjenu sredstava s programa “Miris nijeta” na program “Bo{nja~ki glas”, premda bi odobrenje prenamjene moglo biti upitno jer Savjet ne financira regionalne manjinske listove, a ve} su postojala u sustavu financiranja dva bo{nja~ka lista sli~ne orijentacije, “Preporodov Journal” i “Sabah”. Na sjednici Glavnog odbora BNZH odrànoj 28.10.2006. godine u Karlovcu done{ena je odluka da “Bo{nja~ki glas” preraste u glasilo BNZH, te da ga u programima za 2007. godinu kandidira BNZH. Razlozi za dono{enje takve odluke bili su dvojaki: BNZ treba list koji }e pokrivati cijelu Hrvatsku, a tako profiliran ima ve}e {anse za financiranje od strane Savjeta za nacionalne manjine. Me|utim, informaciju o nenamjenskom tro{enju sredstava BNZ Primorsko-goranske ùpanije krajem 2006. godine uputio je g. Fahrudin Nik{i} predsjedniku Savjeta za nacionalne manjine g. Aleksandru Tolnaueru, saborskom zastupniku i ~lanu Savjeta g. [emsi Tankovi}u i meni. I ako se do tog trenutka vezano za tu prenamjenu moglo ne{to i “sakriti”, pismenim podneskom g. Fahrudina Nik{i}a predmet je postao slu`beno zaprimljen u Savjetu za nacionalne manjine i javan. Naravno, prenamjena sredstava je bila o~ita i iz godi{njeg

J O U R N A L

POLEMIKE I STAJALI[TA

J O U R N A L

izvje{taja o radu BNZ Primorsko-goranske ùpnije koji se dostavlja Savjetu. Temeljem izvje{taja svih udruga Savjet podnosi Vladi cjeloviti izvje{taj u kojemu je naàlost za 2006. godinu spomenuto nenamjensko tro{enje sredstava od strane BNZ Primorsko-goranske ùpanije. Izvje{taji udruga u prethodnoj godini su ujedno element valorizacije odgovornosti i spremnosti udruge za provo|enje programa koji se financiraju iz prora~unskih sredstava i vaàn faktor za predlaganje raspodjele sredstava za narednu godinu. Tako se, nakon svega, u pripremi prijedloga za raspodjelu sredstava za “Bo{nja~ki glas” za 2007. godinu predsjednik Savjeta g. Aleksandar Tolnauer na{ao u poziciji da po du`nosti funkcije koju obavlja {titi zakonitost u tro{enju prora~unskih sredstava, a od g. [emse Tankovi}a (svima su poznati njegovi odnosi s g. Ibrahimom Ru`ni}em iz vremena kad su skladno vodili SDAH, a u izborima za Sabor 2003. godine bili ljuti protivnici) nije se moglo ni o~ekivati da se zauzme za saniranje {tete koju su BNZH i “Bo{nja~kom glasu” donijeli Ibrahimovi “nesta{luci”, dapa~e u ruke mu je upao adut kojeg treba u ovoj izbornoj godini maksimalno iskoristiti. A ja sam se na{ao u situaciji da branim ne{to {to savjestan i odgovoran ~ovjek, kakvim se smatram, ne moè braniti, pa sam u nastojanju da “Bo{nja~ki glas” ipak u|e u sustav financiranja preko Savjeta za nacionalne manjine zaloìo svoj ugled i ~ast, ugled BNZH i cjelokupnu pozitivnu precepciju koju su u Savjetu u proteklih 4 godine stvorile BNZH i njezine ùpanijske organizacije. Ovi fakti, kao i ~injenica da program “Bo{nja~ki glas” sada kandidira i sprovodi BNZH ({to je bio moj najja~i argument), uz svo moje umije}e u ubje|ivanju, pomogli su da ipak “Bo{nja~ki glas” bude financiran, dodu{e s malim sredstvima. Obzirom na okolnosti, postigao sam maksimum ili ~ak i vi{e od toga, a o~uvanje kontinuiteta “Bo{nja~kog glasa” vidio sam u tome da izna|emo dodatne izvore financiranja. Najva`nije je bilo da “Bo{nja~ki glas” u|e u sustav financiranja u 2007. godini a ako uspijemo posti}i njegovu o~ekivanu kvalitetu, {anse kod natjecanja za potrebna sredstva Savjeta u 2008. godini biti }e znatno ve}e i realne. Budu}i da sam tako|er prozvan za svoj rad u Savjetu za nacionalne manjine, mogu javno re}i da sam tu du`nost obavljao savjesno, odgovorno i u cilju ostvarivanja ukupnih bo{nja~kih interesa. Mogu svima pogledati u o~i i savjest mi je apsolutno mirna i pred dragim Allahom i pred ljudima. [to se ti~e raspodjele sredstava

za BNZ u Savjetu za nacionalne manjine maksimalno sam se zalagao, djeluju}i unutar sloènih odnosa me|u ~lanovima Savjeta, da sve organizacije BNZ svojim programima participiraju u sredstvima Savjeta. Sredstva se ne dodjeljuju proizvoljno, kako sugerira g. Ibrahim Ru`ni}, ve} temeljem kriterija i metodologije usvojenim od Savjeta. U raspodjeli sredstava sve nove udruge koje ulaze u sustav financiranja preko Savjeta po~inju s relativno malim sredstvima. Uspje{nost njihovog rada, namjensko i transparentno tro{enje sredstava su bitni faktori dodjele sredstava u narednim godinama. Evidentno je i mnogima odavno poznato da bo{nja~ka nacionalna manjina ne participira u sredstvima Savjeta koliko bi trebala i tu je g. Ibrahim Ru`ni} u pravu. Ali o tome ja govorim na svim mjerodavnim tijelima ve} punih 7 godina, dakle i iz vremena kad je njega kao ~elnika SDAH zanimala politi~ka pozicija i funkcije koje politika donosi, pa se odjednom na{ao u poziciji da “otkriva toplu vodu”. înjenica jeste da se taj nesrazmjer u~e{}a bo{nja~ke manjine u mandatu pro{loga Savjeta smanjivao: djelom je to zasluga politi~ke pozicije g. [emse Tankovi}a (koji se izborio za sredstva za “Sabah”) a valjda je dijelom i moja. Za ilustraciju navest }u samo sredstva koja su dobile ùpanijske organizacije BNZ za 2007. godinu, uz napomenu da nikad nisam bio protiv dodjele sredstava za programe bilo koje bo{nja~ke asocijacije, ve} sam ih uvijek podràvao, premda mi je bila du`nost da po savjesti ponekad i reagiram suprotno. U 2002. godini, zadnjoj godini financiranja preko Ureda za nacionalne manjine samo je BNZH financirana sa svojim programima s 90.000 kn. Savjet je preuzeo raspodjelu sredstava za 2003. do 2007. godine. U vrijeme mog ~lanstva u Savjetu u sustav financiranja u{le su, na poticaj BNZH, moj osobni poticaj i mojih najbliìh suradnika, ùpanijske organizacije BNZ, sve koje su bile spremne sprovesti programe. U raspodjeli sredstava za 2007. godinu BNZH je dobila 412.000 kn, BNZ za Sisa~ko-moslava~ku ùpaniju 55.000 kn, BKUD “Nur” iz Siska (uveden u finaciranje preko BNZ SM@) 50.000 kn,

BNZ Primorsko-goranske ùpanije 40.000 kn, KUD “Bosna” iz Pule (uveden u financiranje preko BNZ Istarske ùpanije) 35.000 kn i BKUD “Behar” Gunja (uveden u sustav financiranja preko BNZ Vukovarsko-srijemske ùpanije) 40.000 kn. Ukupno su ùpanijske organizacije BNZ i KUD-ovi proizi{li iz njih dobili u 2007. godini 632.000 kn: to je pove}anje u odnosu na 2003. godinu 7 puta!!! Ne pripisujem te zasluge sebi, prije svega aktivistima udruga BNZ i KUD-ova koji su vrijednim radom i rezultatima omogu}ili meni kao ~lanu Savjeta da se ~ista obraza i argumentirano zalaèm za financiranje njihovih programa, ali niko ne moè osporiti i moje zasluge, a pogotovo je potpuno neargumentirano prozivati me i optuìvati kako to ~ini g. Ibrahim Ru`ni} u svom Uvodniku. Svoj Uvodnik g. Ibrahim Ru`ni} zavr{ava s “I ne ustru~avajmo se re}i popu pop, bobu bob”. Nikad se nisam ustru~avao tako pona{ati, osim kad sam procjenjivao da bi javno izricanje istina, koje su nekad bolne, moglo donijeti Bo{njacima vi{e {tete nego koristi. To svi znaju i zbog toga sam bio jedan od ~elnika bo{nja~kih asocijacija koje su mnogi napadali. I sad }u re}i “popu pop i bobu bob” premda se to kosi s navedenim na~elom da od toga moè biti vi{e {tete nego koristi. Ali sam pozvan i prozvan. Pa da kaèm: g. Ibrahim Ru`ni}, osoba koja je dugo godina obavljala ~elne

POLEMIKE I STAJALI[TA funkcije u SDAH, razi{ao se sa svojom strankom prije 5 ili vi{e godina. Razlozi toga me ne zanimaju i ne}u se njima baviti. Onda je kao kandidat stranke HSS bio na pro{lim izborima za Sabor potu~en od svog doju~era{njeg strana~kog kolege g. [emse Tankovi}a. I danas se dobro sje}am televizijskog su~eljavanja svih kandidata, na kojemu je g. Ibrahimu Ru`ni}u prva re~enica bila da njega kandidira i podràva HSS, iza ~ega je slijedilo nekoliko pohvalnih re~enica o HSS-u. G. Ibrahim Ru`ni} se u BNZ Primorsko-goranske ùpanije u trenutku male krize BNZ prije godinu i pol dana pojavio kao predsjednik BNZ PG@. Nagradno pitanje glasi: je li g. Ibrahim Ru`ni} odjednom shvatio zna~aj manjinskog a ne politi~kog djelovanja unutar Bo{njaka, pa djelovanjem kroz BNZ èli dati svoj nesebi~ni doprinos bo{nja~koj manjinskoj problematici ili je opet u pitanju politika. Svima koji ta~no odgovore na nagradno pitanje dajem nagradu od 1 lipe. Premda }e opet (kako se moè nazrijeti) neka stranka stati iza kandidature g. Ibrahima Ru`ni}a za Sabor, on treba izbornu bazu koju jedino moè imati u BN-

ZH. Osim izborne baze treba mu i list koji }e ga promovirati: zato sva ova zavrzlama oko nasilnog pokretanja “Bo{nja~kog glasa” koji je manje-vi{e privatni list g. Ibrahima Ru`ni}a, u kojem je on glavni tekstopisac, u kojem on “pravednik” proziva sve i u kojem se obavezno na|e 10-15 njegovih fotografija. To nije list BNZH, kako pi{e u impresumu, jer u tom slu~aju ja ne bih pisao ovaj tekst, kao reakciju na njegov Uvodnik, jer sam ga pro~itao, kao i svi ostali, kad sam list dobio u ruke. Jasno je za{to g. Ibrahim Ru`ni} tako nervozno reagira: nije se realizirao njegov plan da ove godine plasira 6 dvomjese~nika “Bo{nja~kog glasa” u svrhu svoje promocije, za {to je predvidio u prijavi Savjetu prora~unska sredstva od 289.000 kn, od ~ega je zahtjev prema Savjetu za financiranjem 70%, a preostalih 30% bi se osiguralo iz grada i `upanije. I sad sam mu ja kriv {to njegova kampanja za Sabor ne ide kako je planirao, a on je u svemu ~ist kao suza. Ponovo nam se de{ava, da se u svrhu ostvarivanja li~nih interesa, upregnu i iskoriste bo{nja~ke asocijacije. Koliko je g. Ibrahim Ru`ni} spre-

man u~initi za bo{nja~ko dobro, a koliko se radi o njegovom li~nom interesu, valjda je sada svima jasno. I na kraju jo{ ne{to o “Bo{nja~kom glasu”. Za prvi ovogodi{nji broj 5. g. Ibrahim Ru`ni} je uredno preusmjerio ra~un od 14.588,76 kn na BNZH. Premda je BNZH za “Bo{nja~ki glas” odobreno 20.000 kn, u tom trenutku je s naslova tog programa na BNZH upla}eno oko 5.000 kn jer se sredstva upla}uju u mjese~nim ratama kroz cijelu godinu. BNZH je iz svojih sredstava (koja se tako|er nisu akumulirala jer se radi o po~etku godine) posudila oko 10.000 kn za pla}anje tog broja. G. Ibrahim Ru`ni} je i za sljede}i 6. broj, s Uvodnikom koji je povod ovog teksta, tako|er uredno preusmjerio ra~un iz tiskare u pribli`no istom iznosu na BNZH. Ako je i od Ibrahima Ru`ni}a, previ{e je... Naslov ovog teksta “Ibrahim Ru`ni} po~eo s izbornom kampanjom...” mogu dovr{iti sa sljede}om konstatacijom: “samo na pogre{an na~in”. Predsjednik BNZH: Prof. dr. sc. Sead Berberovi}

59 PISMO SENADA NANI]A, PREDSJEDNIKA KDBH “PREPOROD”

Moralna ispraznost Dragi Lastane, ne obra}am ti se profesorom jer za glavnog i odgovornog urednika visoko{kolska naobrazba, na`alost, nije uvjet. Stoga ju nije primjereno isticati. A tebe, kako vidim, ona niti ne ~ini kvalificiranijim ili boljim urednikom. Najbolji lijek protiv neobjektiviziranog senzacionalizma gdje se pojam javne polemike brka s maipulacijom na razini dje~a~ke psine jest – ignoriranje. Od prvotne namjere za bu~nom odsutno{}u odgla{avanja navela me svijest o tome kako u pitanju nisu profesionalne novine koje neobjektiviziranim senzacionalizmom bildaju profit i platne liste. Radi se o jo{ jednom u nizu amaterskih manjinskih glasila kojemu je potrebna ljubav da nadraste ru`no}u malog pa~eta. Za kvalificirano pravo na provokaciju u predmetnom slu~aju, naime, potrebno je ispuniti slijede}e uvjete. Ocjenjivanje rezultata odlu~ivanja mehanizmom suglasja

u sloènom skup{tinskom tijelu kao {to je Savjet za nacionalne manjine RH podrazumijeva svijest o formalnoj i stvarnoj odgovornosti cijelog tijela, a ne tek njegova dijela te isklju~uje pravo na optu`bu potonjeg. Postupno smanjivanje razlika me|u nacionalnim manjinama u iznosima financijskih sredstava koje putem Savjeta dobivaju njihove udruge, lako se moè argumentirati, rezultat je rada prvenstveno predstavnika bo{nja~ke manjine u Savjetu. Da bi se optuìlo, pak, odlu~ivanje po osnovi neformalnog utjecaja i “konzultiranja” potrebno je poznavati prirodu kriptopoliti~ke mo}i u na~elu i dokazati istu u predmetu. Ni{ta od toga nisam imao prigode i{~itati iz Rije~i urednika gdje rije~ “optuùjem” stoga je~i moralnom isprazno{}u. Pitanje da li je, i ako jest, za{to je za tvoj list zatraèno tako malo sredstava, a za amaterizam onako mnogo, po prirodi formalnih i neformalnih dru{tvenih odno-

sa, ne mo`e biti predmetom unutarbo{nja~ke javne polemike napuhanih rije~i ve} ga uputiti treba izvr{nim tijelima tvoje udruge, gdje se dio razgovora, prema impresumu, mo`e obaviti i na sastanku redakcije koju vodi{. Iznos od 20.000 kuna za dvomjese~nik zaista je nedovoljan. No tvoja je udruga u protekle tri godine udvostru~ila primanja, a moja dobila povi{enje od tek jedne tre}ine, dok je jedna udruga u roku od godine dana dosegla polovicu na{eg fonda. Kojim rezultatima? Jer i oni se mjere i dio su kriterija i metodologije. Koliko smo nedovoljnih financijskih pomo}i pregrmili u Preporodu dok nismo dosegli stabilnost financiranja utemeljenu isklju~ivo na dokazanoj kvaliteti i propisanom obimu jer izvr{ne predstavljenosti nikad nismo imali! Jedna lasta ne ~ini prolje}e, ali Boga mi, ni vi{e njih. S po{tovanjem, Senad Nani}

J O U R N A L

POLEMIKE I STAJALI[TA Objavljujemo pismo dr. sc. Radomira Pavi}evi}a, predsjednika Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, upu}eno ~elnicima manjinskih udruga Albanaca, Bo{njaka, Makedonaca i Slovenaca u Republici Hrvatskoj u svezi predstoje}ih parlamentarnih izbora, koji }e se odràti 25. studenog 2007. godine. Kao redakcijski doprinos odgovoru na predloènu inicijativu NZCH-a neka posluì informacija da je ve} sada potpuno jasno da }e se u XII manjinskoj izbornoj jedinici na sljede}im parlamentarnim izborima kandidirati najmanje tri bo{nja~ka kandidata: prof. dr. [emso Tankovi} (kandidat SDA Hrvatske), prof. Ibrahim Ru`ni} (kandidat HNS-a) i dipl. iur. Hamdija Mali} (kandidat bo{nja~kih udruga – SABAH-a i UBBDRH).

Dogovor o zajedni~kom kandidatu? NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE Trnjanska 35, Zagreb 22.8.2007.

J O U R N A L

Predsjednicima udruga: UNIJA ZAJEDNICA ALBANACA U REPUBLICI HRVATSKOJ BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE KULTURNO DRU[TVO BO[NJAKA HRVATSKE “PREPOROD” ZAJEDNICA MAKEDONACA U REPUBLICI HRVATSKOJ SAVEZ SLOVENA^KIH DRU[TAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ Cijenjena gospodo, u sklopu priprema za skora{nje parlamentarne izbore, obra}amo Vam se sa slijede}im prijedlogom: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina definirano je, kao {to znate, da upravo pet na{ih manjina imaju jednoga zajedni~kog predstavnika/zastupnika u Hrvatskom saboru, kao i na~in izbora takvog jednog zastupnika. Imaju}i u vidu principijelnu stranu pitanja na{eg primjerenog politi~kog predstavljanja, kao i probleme u dosada{njoj praksi, a nakon konsultacija s poznavaocima ove problematike, slobodni smo Vam iznijeti na{e prijedloge. U cilju racionalnog i demokratskog, a to zna~i kvalitetnog i odgovornog izbora na{eg predstavnika predla`emo da dogovorno utvrdimo raspored predstavljanja na{ih manjina u Saboru od ovih izbora pa ubudu}e. Budu}i da nas je u proteklom mandatu u Saboru predstavljao pripadnik bo{nja~ke nacionalne manjine, {to je i logi~no, sada se postavlja pitanje kako omogu}iti da svaka od na{ih nacionalnih zajednica ravnopravno do|e do izra`aja, bez obzira na brojnost, u isticanju svog kandidata za zajedni~kog nam zastupnika.

Razmi{ljaju}i o tom va`nom problemu, predlaèmo slijede}i mogu}i pristup: po~ev{i od predstoje}ih izbora predlagati kandidate iz redova na{ih zajednica po dogovorenom redoslijedu. Predlaèmo da taj redoslijed bude abecedni, s time da se svaki mandat u Saboru podijeli na dva dijela, odnosno na dva zastupnika. Konkretno, to bi zna~ilo, da bi u narednom mandatu po dvije godine bili zastupnici iz redova nacionalne zajednice Crnogoraca i iz nacionalne zajednice Makedonaca. U slijede}em mandatu, iz redova nacionalne zajednice Slovenaca a zatim Albanaca. U tre}em pak mandatu, na red bi do{li Bo{njaci i Crnogorci; i tako redom. Razumije se, ovakav na~elni dogovor podrazumijeva da svaka nacionalna zajednica moè ako èli odustati od redoslijeda u korist neke druge ili drugoga kandidata, a prema dogovorenom redoslijedu. Prihva}anje predloènog pristupa omogu}ilo bi nam da dogovorno idemo s listom predstavnika crnogorske i makedonske nacionalne manjine. Pri ~emu bi bio ostavljen prostor i za dio na{ih bira~a da glasaju po svome politi~kom opredjeljenju ili svjetonazoru za politi~ke stranke koje nam daju najvi{e mogu}nosti za integraciju u hrvatsko dru{tvo i uspje{no o~uvanje na{eg nacionalnog identiteta. NZCH se odlu~ila za ovaj prijedlog iz slijede}ih razloga: Zastupnik na{ih pet manjina trebao bi u narednom periodu, uvaàvaju}i zna~ajne pozitivne iskorake u pobolj{anju poloàja nacionalnih manjina u proteklih osam godina, glavnu pa`nju posvetiti o~uvanju i razmahu na{ih etni~kih identiteta u slijede}im elementima: a) Zastupnik u Saboru mora biti vjerodostojan tuma~ i zagovornik interesa, prijedloga i zahtjeva svih na{ih pet manjina, a ne samo one iz koje poti~e ili ~ak samo svojih. b) U tom cilju, bilo bi va`no dogovorno utvrditi pravila komunikacije izme|u

na{eg zastupnika i nas kao njegove izborne baze. Predlaèmo da se kandidat koji èli postati na{im zastupnikom obveè da }e se najmanje dva puta godi{nje sastajati sa svakom manjinom da bi od njih dobio prijedloge za raspravu i zakonodavnu inicijativu (primjerice, na planu socijalnokulturnog statusa svake manjine, problema oko upisa u {kole i na fakultete, kr{enja ljudskih prava, zapo{ljavanja, ostvarivanja izbornih, prostornih i materijalnih prava na nivou lokalne samouprave, itd.). c) Zastupnik je duàn aktivno sudjelovati u omogu}avanju bliskoga i svestranog povezivanja svih na{ih manjina u mati~nim zemljama, uz mogu}e zajedni~ke programe s hrvatskom manjinom u tim zemljama. d) Radi ja~anja pravnog statusa, zbiljskog poloàja i ugleda svih na{ih manjina valja razmotriti mogu}nost zajedni~kih projekata (ima podosta zajedni~kih li~nosti i tema), kojima bismo u EU prezentirali kako Hrvatsku kao slobodno izabranu zemlju ìvljenja tako i mati~ne nam zemlje. Zna~ajan broj pripadnika na{ih manjina je ve} poodavno dao svoj puni doprinos kako hrvatskoj tako i evropskoj kulturi, privredi i znanosti, {to i za nas predstavlja primjer za ugled i osnovicu na{eg samopo{tovanja. S obzirom na kratko vrijeme koje nam stoji na raspolaganju do parlamentarnih izbora, molim Vas da {to prije razmotrite ovaj na{ prijedlog za dogovorno zajedni~ko djelovanje. Nakon Va{eg usmenog ili pismenog odgovora, organizirali bismo zajedni~ki sastanak da usaglasimo prijedloge i kandidate te dogovorimo predizbornu proceduru. U o~ekivanju Va{e spremnosti na dogovor i suradnju, pozdravljam Vas s osobitim po{tovanjem. Predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske: Dr. sc. Radomir Pavi}evi}

OGLASI

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel: 48 19 377; fax: 48 48 201; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr

Fond za stipendiranje “Salim [abi}” NATJEÂJ BNZ ZG i ZG@ raspisuje natje~aj za dodjelu stipendija za akademsku godinu 2007./2008. studentima Bo{njacima koji ìve u Republici Hrvatskoj. Rok za prijavu na natje~aj je 25.10.2007. godine. OBAVEZNA DOKUMENTACIJA: 1. Popunjen aplikacijski formular Fonda; 2. Zamolba s kratkim ìvotopisom i svojeru~nim potpisom; 3. Osobna fotografija (2x); 4. Za maturante ovjerene kopije sljede}ih dokumenata: svjedod`be od sve ~etiri godine srednje {kole kao i zavr{nog (maturskog) ispita, te potvrda ili indeks kao dokaz o upisu na fakultet; 5. Potvrda o upisu u narednu akademsku godinu: − za studente koji studiraju po novim nastavnim planovima (“Bolonja”) potvrda o upisanim predmetima u akademsku godinu 2007./2008. s brojem ECTS bodova za svaki predmet, te popis svih predmeta iz godine studija u koju su upisani s brojem ECTS bodova za svaki predmet, − za studente koji studiraju po starim nastavnim planovima potvrda o upisu u akademsku godinu 2007./2008., popis upisanih predmeta kao i popis svih predmeta iz godine studija u koju su upisani; 6. Potvrdu o uspjehu u prethodnoj akademskoj godini: − za studente koji studiraju po novim nastavnim planovima (“Bolonja”) ovjereni ispis ocjena poloènih predmeta s brojem ECTS bodova za svaki predmet, te ovjereni popis svih predmeta iz prethodne godine s brojem ECTS bodova za svaki predmet, − za studente koji studiraju po starim nastavnim planovima ovjereni ispis ocjena poloènih predmeta, te ovjereni popis svih predmeta iz prethodne godine; 7. Ovjerenu ku}nu listu (dostupnu u mjesnim op}inskim uredima); 8. Osobnu izjavu o neprimanju stipendije od strane drugih ustanova; 9. Potvrdu o primanjima (neku od navedenih): − potvrdu o visini zadnje pla}e roditelja, − kopiju zadnjeg odreska mirovine, − potvrdu o nezaposlenosti, − dokaz o nekom drugom izvoru primanja. NAPOMENE: 1. Prednost }e imati nadareni studenti slabijeg imovnog stanja. 2. Prednost }e imati deficitarne struke iz grada, odnosno ùpanije iz koje student dolazi. 3. Prednost }e imati aktivni ~lanovi bo{nja~kih asocijacija. 4. Odluku o izboru stipendista donijet }e komisija koja }e se formirati za tu akademsku godinu. Dokumentaciju za natje~aj potrebno je dostaviti u navedenom roku na sljede}u adresu: Bo{nja~ka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju 10000 ZAGREB, Ilica 54.

Odbor Fonda za stipendiranje „Salim [abi}”

J O U R N A L

MURSELOV [EGISTAN

Hvaljen Ismet i Fatima Filip Mursel Begovi}

J O U R N A L

“[to je meni ovo trebalo. Prokleta ona moja rospija koja me uvijek nagovori na neku svinjariju”, govorio je u sebi Fikret Filipovi} dok je na izbornom mjestu pregledavao poduga~ki popis mogu}ih kandidata za bo{nja~ko vije}e Grada Zagreba. “Da nije tih 500 kuna koje su mi obe}ali mjese~no, ako me izaberu, ne bi se nikada ni kandidirao. [to su uop}e ta Vije}a, kome ona trebaju, ni{ta meni tu nije jasno. Kada bi svi ti bo{nja~ki pametnjakovi}i, koji }eraju tu politiku, uistinu znali da postoji Bog umrli bi od straha.” Fikret se ubrzo osvijestio jer je shvatio da mu ovakva logika vi{e {teti nego koristi i da mora dobro razmisliti koga }e na bira~koj listi zaokruìti. “Vidi, sve sami Bo{njaci na listi, prokleta ona moja èna koja me je natjerala na ovo. Morao sam se preimenovati u Bo{njaka, nakon {to sam ~itav ìvot bio Hrvat musliman, da bih uop}e mogao do}i na listu.” Fikretu su u u{ima jo{ uvijek brujile Merimine rije~i kojima ga je nukala na kandidaturu. “Fikrete, zamisli sve {to moèmo kupiti za 500 kuna mjese~no. Misli na svoju djecu koju treba {kolovati, na mene, na na{u ku}u koju treba dograditi i obnoviti.” Fikret se umah sjetio hadisa u kojemu se navodi da su èna i djeca mu{kar~evi najve}i neprijatelji. “Znam da bi oni od mene htjeli da budem ~lan Kluba poznatih Bo{njaka dèmatlija pa da izvla~e nagrade zajedno sa mnom na raznim konkursima i tombolama, presijecaju vrpce kada se polaù kameni temeljci, otvaraju pisma iz nepoznatog svijeta, znam ja njih.” Fikret je pogledom {arao po listi te ostao sabla`njen ugledav{i neka od imena kandidata. “Vidi ovog Zijada M., tko je njega kandidirao. Veliki branitelj Domovinskog rata, a ratni put mu samo Bog zna, taj pu{ke nije vidio, a za Kurban bajram je ovna iz svinjca vadio, na moje o~i. Hvalio se da }e specijalno za Vlahe izumiti aparat za va|enje masti iz ìve svinje. Eto, takav je taj peksin koji bi trebao predstavljati Bo{njake.” Fikret nikada nije oprostio onim takozvanim novim vjernicima i novope~enim Bo{njacima koji sada na svaki vakat klanjaju, a nekad su partijsku knjiìcu umjesto tespiha u dèpu nosili. Kada su za vrijeme rata svi u dàmije nahrupili, kao na neki va{ar, Fikret, ina~e

profesor povijesti u jednoj prigradskoj zagreba~koj osnovnoj {koli, osjetio je kao da mu je netko oskrnavio najdublji prostor intime. êsto bi govorio da su ti ljudi zaboravili da se stolica na kojoj sjedi{ ljulja samo naprijed ili nazad, a nikako lijevo pa desno. “Gdje su ona vremena kada smo u Toma{i}evu na dùmu hodali? Ovi mladi se s nama sprdaju i ne znaju kako je nekada te{ko bilo biti muslimanom. Oni su na gotovo do{li i svi su sada ponosni Bo{njaci.” Podeblji profesor povijesti znao bi no}u plakati i kroz suze govoriti: “Allahu, za{to smo Bo{njaci morali postati i, zar nam nije bilo lijepo kao Hrvatima kada smo se iz {ale pozdravljali sa Selamoz Bog i Hvaljen Ismet i Fatima.” Ono malo vremena koje bi provodio s Bo{njacima, Fikret bi bio prisiljen slu{ati o sva|ama i zavistima unutar bo{nja~kih institucija i udruga. “Vidi ona dva brata cigana Fikrete, sve su preuzeli, posvuda se name}u, a vidi onog oca i sina, jedan dupe - drugi glava, a obojica urednici u na{im novinama. Fikrete, vidi{ li pak onog mladi}a s dugom kosom i br~i}ima, taj ti se od nikuda pojavio, kazali{te neko osnovao pa sad misli da je zvijezda bo{nja~ka, a jo{ je iz mije{anog braka.” Stalno neki obra~uni, vazda jedni druge blate, a potom se me|usobno peruckaju. Fikret je dobro znao tu bosansku narav i zbog svog unutarnjeg mira odlu~io se zauvijek odmaknuti od politi~kog i kulturnog ìvota Bo{njaka u Hrvatskoj. Ali, Bo{njacima je palo napamet da osnuju neka Vije}a, ~iju svrhu Fikret nije mogao sebi objasniti, osim {to je ~uo da imaju puno para koje izme|u sebe dijele. Navodno, ako tamo u|e{, u to Vije}e, dobije{ 500 kuna, a da ni{ta ne radi{. Najva`nije je, kako je skonto, prikloniti se ljudima koji imaju svoje ljude, a ti pak ljudi imaju opet svoje ljude i tako unedogled. Kad te izaberu dobije{ 500 kuna mjese~no, a ne stigne{ ni vje}ni~ku stolicu guzovima zagrijat. I jo{ uz to, navodno, dobije{ neki specijalni ~e{alj za mo`danu aktivnost i pauzom u glavi, a udijele ti i portabl nakovanj sa staklenim ~eki}em za zakucavanje osjetljivih politi~kih tema. Uz sve to obavezno se koristi ekser s dvije glave za tamanjenje ljutih i dvoglavih protivnika. Dugo je sjedio na bira~kom mjestu i podrobno ~itao popis kandidata. U o~i ga

je najvi{e bola gospo|a Jalna, kako ju je jednom pogrdno nazvao. Gospo|a Jalna nikada u ìvotu nije ni{ta napisala, nikad nije nikoga zaduìla svojim dijelom, nikada nije ni{ta izrekla, a da bi to vodilo nekoj smislenoj i konstruktivnoj radnji. U bo{nja~kim krugovima bila je prisutna na svim sve~anostima i promocijama te ste ju vazda mogli vidjeti lijepo obu~enu i gizdavu, na{mikanu i dostojanstvenu kao pravu ambasadoricu Kantona zvanog Mediokritet. Ona si je umislila da je neka vrsta umjetni~ke muze bo{nja~kim knjièvnicima, slikarima i glumcima. I zaista je nekad bila lijepa i mnogi su ju èljeli piknuti knjièvni~kom pisaljkom i pomaziti slikarskim kistom, ali svi su bili razo~arani – iznutra je zjapila duhovna pusto{ i praznina. Zbog zlobe i jala koji je u njoj bujao podsje}ala je na genetsku mje{avinu barakude i {karpine. Dnevnu je sobu ispunila svojim slikama iz mladosti kada je po vlastitim rije~ima “k’o bosanska vila po Zagrebu hodala”. “Snobu malogra|anski s nosom barokne vje{tice i ti si se kandidirala, i ti bi 500 kuna, a da ni{ta ne radi{, e, ne}e mo}i, ne}u te zaokruìti. Kad smo bili mladi nisi me htjela jer sam bio siroma{an, jer fakultet nisam na vrijeme zavr{io. Oènila si se za onog bezveznjakovi}a ]atu koji te lijepo obla~i, za te dirin~i i duvani te, a ti mu grabe`ljivice ìvotno {erbe iz tijela cijedi{. Da sam ti mu` omotao bih ti uzicu oko vrata i vodio u {etnju kao promenadnog pekinezera. [teta {to nema{ talenta jer po svom pona{anju ro|ena si estradna umjetnica”, ljutito je mrmljao Fikret. Nije mu se vi{e dalo misliti o mogu}im kandidatima koje treba zaokruìti jer po njemu sve je to ista `gadija iza koje stoji poneka siva eminencija. To sivo privi|enje ìvi me|u Bo{njacima u Hrvatskoj i odre|uje standarde tu|ih misli. Fikret je dugo sumnjao da gospodin Sivi ìvi me|u Bo{njacima i da je svoj sterilni nastup proglasio na{im dru{tvenopoliti~kim idealima. On se nao~igled umiljato i nje`no ljuti (posebice na isprazne prizore kao {to je hod gospo|e Jalne po dàmiji ne bi li njegovi “adoranti” pomislili da je pred nama kriti~ko selektivni um) i ni mrava ne bi zgazio ako ga na uzici vodi ahbab nekog ahbaba. Gospodin Sivi se rodio za uspjeh i vjeruje da svi ljudi koji

MURSELOV [EGISTAN po{teno rade to ~ine da bi postali dio njegovog dru{tvenog plana. “Zato sam ja Hrvat musliman”, zaklju~i gospodin Fikret. “Iz ~istog inata, samo da bi njega uzrujao, a gospodin Sivi je Bo{njak. On i njegovi tako su dobro uspjeli i ve} toliko dugo traju da se u njih naprosto mora sumnjati. Oni misle da su neprijatelji na{eg naroda svi koji su pametniji od njih, a tih je podosta.” Sve je to tutnjalo kroz Fikretovu glavu kada je izvadio zgu`vani papiri} na kojemu su ispisana imena kandidata koja mora zaokru`iti. Naime, onaj koji mu je obe}ao 500 kuna, a koje idu uz vije}ni~ku stolicu, dao mu je i popis kandidata koje mora zaokru`iti jer su to na{i ljudi koji

rade za na{u stvar. Fikret je tako i postupio. Izvr{io je naredbu predstavnika jedne udruge i odjednom se osje}ao kao nedono{~e kojeg ~itavog ìvota drè u vatici i ~uvaju da do njega ne dopru zarazne klice ìvota. Sve to za 500 kuna mjese~no. Kod ku}e ga je do~ekala supruga Merima koja ga je ovom prigodom nje`no i s ljubavlju gledala. “De, Fikrete da ti ofarbam kosu da mi bude{ lijepi vije}nik. Fikrete, nemoj vi{e ~a~kati nos i kopati po uhu pred drugim ljudima jer to izaziva rak. Do{lo je vrijeme Fikrete da postane{ anonimac kojega svi poznaju. Fikrete, baci one ~arape koje ti je sestra slala dok si jo{ studirao, postat }e{ vije}nik. Fikrete,

zaboravi vrijeme kada si jeo vi{nje iz balege i bio najpametniji i najpo{teniji u ~ar{iji. Fikrete, od sada }e neko zaplakati kada te vidi, zapla~i i ti jer nisi odavno. ^im sjedne{ na tu fotelju uzmi adrese va`nih ljudi pa pi{i. Fikrete, pro{lo je vrijeme kada sva raja ide na more, a ti `eli{ ne{to mimo raje. Slu{aj me Fikrete, do{lo je novo vrijeme i vidjeti }e{ kako }e ti biti ugodno na ovome svijetu koji se zaklinje u tebe vije}nika. Fikrete, ti nisi izgubljen slu~aj bez korijenja i sjemenja, ti si vije}nik bo{nja~ke manjine. Fikrete, ti si sin, ti si savjest svoga naroda, al’ upamti - ne i moja.”

Dragi ~itatelji! 63 Odlu~io sam objaviti odgovor i reagiranje na [egistan iz pro{log broja Journala pod naslovom “Natje~aj za ènidbu upu}en svekolikom i slobodnom bo{nja~kom |ulistanu”. Na moju veliku àlost, ~lanica na{e redakcije, ~ije sam o~i upla{ene srne, usput re~eno, odmah zavolio, ne zadovoljava uvjete natje~aja. Prema vlastitom priznanju izraàva sumnju u neke neprimjerene dijelove moga teksta te se usu|uje pisati vlastiti [egistan, po svojim kriterijima, zaboravljaju}i da je èna stvorena iz Ademova rebra, a ne obratno. Kada sam prebrojao vlastita rebarca, kao da sviram po klaviru ljubavi, shvatio sam da jedan odmetnuti ton ne ~ini kompoziciju. Dakle, umjesto ljubavne predanosti ja sam za odgovor dobio popis èlja i zahtjeva di~ne gospodi~ne. Dra-

goj Amini Alijagi} èlim svu sre}u u daljnjem nalaènju dilbera. Do mene moè doprijeti samo ako zanije~e sebe u sebi, ali ne zbog mene ve} zbog vi{ih ciljeva. Na tom cilju moja malenkost pobjednici natje~aja obavezno mjeri puls i postignuto vrijeme, ali ne dodjeljuje nikakve medalje. Svojedobno je Mehmedalija Mak Dizdar na svoj na~in sro~io pou~no razmi{ljanje: “ja svoje jastvo dadoh za tvoje mojstvo”. U tom smislu, va`no je upamtiti ovo: uz mene ne moè do}i do uvehnu}a nutrine, ve} samo do posvema{njeg ispunjenja, jer u mojemu haremu vlada vje~ni ushit i ozarenost ponad bo{nja~kog mora i preporodne mu slave. Stoga je natje~aj za zainteresirane i ozbiljne ponude i dalje {irom otvoren.

J O U R N A L

MURSELOV [EGISTAN

(Ne)ispunjivi kriteriji Ali-agine k}eri? U potpunosti prihva}aju}i ~l. 1. Bo`jeg zakona vje~ne potrebe ~ovjeka za ljubavlju, ja Amina Alijagi}, k}erka Ibrahimova i Ned`adina, a unuka rahmetli Dervi{a i Hane (s babine strane) te rahmetli Hamdije i Hatid`e (s mamine strane), svojevoljno, ni od koga nagovarana, osim od osje}aja odgovornosti pred Uzvi{enim Allahom, a koji se ispoljio u obliku malog kre{tavog glasi}a unutar pove}e glavice, usu|ujem se napisati

JAVNI ODGOVOR Filipu Murselu, potomku slavne familije Begovi}a, na njegov “Natje~aj za `enidbu upu}en svekolikom i slobodnom bo{nja~kom |ulistanu”, objavljenom u Bo{nja~kim Narodnim Novinama Hrvatske – Preporodov Journal (NN br. 91/2007.). Odgovor ne}e biti analiza nekih neprimjerenih dijelova njegovog teksta, ve} }u hrabro postaviti vlastite “dilberske kriterije” zbog tako o~ite ~injenice da, iako udovoljavam ve}ini zahtijeva, ipak nisam ono {to se konstantno tra`i – sna{a iz Koba{a.

J O U R N A L

POSEBNI KRITERIJI: - mora dobro da me begeni{e - zajedni~ko izvr{avanje SVIH pet glavnih islamskih du`nosti: zajedni~ko izjavljivanje Kelime-i-{ehadeta, zajedni~ko klanjanje i po potrebi nadoklanjavanje pet dnevnih namaza, zajedni~ki post tijekom mjeseca Ramazana, zajedni~ko davanje zekata i zajedni~ko izvr{enje hadà (naglasak je na rije~i zajedni~ko jer je upravo taj pojam klju~an za me|usobno potpomaganje u pokornosti Allahu d`.{.) - zavr{en fakultet prirodnog smjera, ali }u tolerirati i ako je humanisti~kog ili dru{tvenog, iako su pravnici isklju~eni radi straha od dva duga jezika u ku}i i èlje da nam djeca imaju razvijene obje strane mozga podjednako - ne treba mi ahmakast mu`, pa se pored dobrog poznavanja matematike i fizike (radi dobrobiti djece) tako|er traì i literarna nadarenost (radi vlastite dobrobiti) i aktivnost u odre|enim legibilnim bo{nja~kim glasilima - ro|en kao poliglota (bilingualnost obavezna, ~etverolingualnost poèljna) - ne smije biti bihaber, ve} mora poznavati povijest i biti informiran o suvremenim zbivanjima u svijetu te razumjeti za{to se danas neke stvari jednostavno moraju doga|ati - kad se najedem saransaka ima da se napravi da mu ne smeta {to mi iz usta bazdi; alternativa mu je pridruìti mi se u zdravom na~inu ìvota i tjeranju {ejtanskih bakcila {to dalje od na{eg ljubavnog gnijezda - ne smije biti oènjen i o~ekivati da }u mu biti druga, tre}a ili ~etvrta èna, kao {to ne smije biti rastavljen i imati djecu (unutarbra~nu i vanbra~nu) - ako a{ik-momak ima ljubavnog iskustva treba oboliti od rijetke vrste amnezije koja bi djelovala samo na ona sje}anja koja se ti~u kompletnog ènskog roda prije mene - mora mi priznati da i ja imam malo soli u tvrdoj bosanskoj glavi, ako radi ni~ega drugoga, onda radi toga {to }e ~uti od mene prve bra~ne no}i: “ti si mi prvi, al’ sam ti ja bome posljednja” - ìvljenje u skladu s izrekama “sabur, tehir, srklet jok!”, “pohiti polako” i “brak bez evlada k’o njiva bez ploda” - ne zanima me debljina njegovog nov~anika ni iznos na bankovnim ispisima; ne mora biti opskrbitelj porodice u pravom smislu te rije~i, osim ako ne bude zara|ivao milijune i miljune, ali kad se skupi moja i njegova zarada trebali bi imati dovoljno novaca da moèmo odgajati biv{u, malu Jugoslaviju – {estero sinova i dvije k}eri - ne planiram raditi dvije, tri godine poslije poroda, tako da }e tada trebati malo vi{e rintati - poèljno je da je dilber preleào ospice - ne smije biti ka`njavan, kao {to ne smije biti psova~, svinjojedac, drogera{, alkoholi~ar niti duhanìja; ako mu se te{ko odvojiti od duhan-}ese dva razloga bi ga trebala osnaìti u odluci: prvo, tako }e mi duè poìviti, duè }emo se voljeti na dunjaluku i odgajati potomke, a drugo, ako ima potrebu o ne~emu biti ovisan neka to prvo bude Allah, pa onda ja. PSIHI^KI I FIZI^KI KRITERIJI: - ako me uspije oma|ijati, to ne}e biti radi njegove ljepote “k’o da je si{o s platna” nego radi “onog ne~eg” {to }e mi biti privla~no i kad bude imao devedeset godina, a to je du{a - nisu moj tip dugokosi mu{karci, pa je kratka kosa obavezna, ali ona opet ne smije biti toliko prekratka da ne mogu svoje prsti}e u nju zavla~iti u trenutcima zajedni~ke dokolice - {to je mu{karac bez brkova? - treba biti vi{i od mene ~ak i kada obu~em pete od deset centimetara - ne smije biti pretio, ve} {lank, ali mora biti toliko jak da moè da me (pod)nosi - mora se }ibarli nositi i ponositi, }ibarli hoditi i govoriti - poèljno neiskustvo u no{enju plaho uskih ga}a; budu}i da èlim djecu potrebno je da je plodan

MURSELOV [EGISTAN - desna ili lijeva ruka mu ne smije biti sra{}ena s daljinskim upravlja~em, pogotovo ne u vrijeme kada su raznorazne utakmice (nogometne, rukometne, ko{arka{ke…); lijepo je biti informiran, ali je to sve jo{ ljep{e saznati u onom dodatku koji traje pet minuta poslije Dnevnika; lijepo je voljeti sport, ali je jo{ ljep{e prakticirati ga - budu}i da sam “wild girl” mora prihvatiti ~injenicu da jako volim klanjati u prirodi, jer nema sed`de do one na ~istom zraku okruèn dokazima Bo`jeg postojanja - mora se pripremiti na to da }u mu s osmijehom na licu praviti bore, ali one od smijanja - bilo bi lijepo da se licka za mene, ali da to ne do|e do granice metroseksualnosti - ne smije biti uko~en kao da svaki dan doru~kuje po jednu metlu - ne smije biti vi~an predbacivanju - ako ne zna arapski, mora se pripremiti na zajedni~ko u~enje; nakon {to svladamo taj predivni jezik, red }e biti na na{oj djeci da nas preteknu - ne smije se pona{ati kao sveznalica i svima soliti pamet, pa ~ak i da je zavr{io silne ak{am {ule (ve~ernje {kole) - ne smije biti titiz - mora imati osmijeh pun ljubavi i biti svjestan da smo mu ja i djeca nimet - |uvegija bi trebao biti pun blagosti i istinskog razumijevanja koje }e se manifestirati kroz pa`nju i nje`nosti a ne kroz totalnu dominaciju - treba ~uvati sve na{e slatke bra~ne tajne, a ne da ima dug jezik i da cijela avlija zna gdje mi je koji ben ilitiga made` - ne smije me kritizirati pred drugima, ve} }emo sve probleme rje{avati unutar ku}e - ne smije me uspore|ivati, jer kao {to je on “mogao bolje pro}i”, mogla sam i ja (ali nisam, i to mu ne}u nabijati na nos) - ne smije biti ljubomoran na zgodne i pametne mu{karce koji me okruùju, jer ako sam odabrala, odabrala sam njega za mu{karca svog ìvota a ne njih - pored te dvije slatke rije~i “volim te”, koje je poèljno ~esto izgovarati, ne treba zaboraviti isto tako ~esto izgovarati i druge dvije slatke rije~i – “po~istit }u” - dilber mi mora stalno tepati, npr. “dènnetska hurijo moja” - ne smije biti vuk samotnjak, ve} mora sevdisati, voljeti {egu i znati izvoditi fazone, ponekad i na svoj ra~un. ZAUZVRAT... - ako budem zadovoljna s |uvegijom onda jedino nave~er, dok spava, ne}e jesti doma}u hranu - ali, neka ne misli gospon da ne}e pomagati u ku}i jer, u kona~nici, to je radio i Muhammed s.a.v.s. – “krpio je svoju odje}u i papu~e, muzao svoju ovcu” - ako ima kratko prezime vjerojatno }u zadràti svoje mladena~ko, kao izraz po{tovanja prema babi i svojem porijeklu - svaki put kad to poèli ljubit }u ga svojim jedrim usnicama iznad kojih se ne naziru br~i}i i gledati ga svojim velikim plavim sanjarskim okicama - bit }u pokorna i poslu{na prema muù, ali ne u onome {to oponira islamskom u~enju - bdjeti }u nad ku}om i bri`ljivo nadzirati odgoj i odrastanje na{e djece - obe}ajem da ga ne}u uznemiravati, maltretirati niti odbijati, pa makar hljeb izgorio! - ~uvat }u svoj moral i nastojat }u se ne osamljivati s njegovim bratom, brati}em, amidì}em, itd. - obarat }u pogled, ~uvati stidna mjesta i pokrivati svoje tijelo - ne privla~i me “osvjeàvaju}i rad u ba{}i” tijekom kojeg bi mi netko suflirao, ve} volim zaljevati |ule, samostalno, nakon {to sam “u srebren ibrik zahvatila vode” - za svog |uvegiju }u se brinuti i kad postane |uturum; isto o~ekujem i od njega. ZAKLJUÂK: - traìm sre}u u ljubavnoj predanosti koju }emo ja i on gajiti duboko u na{im srcima - njegova bi ljubav prema meni trebala biti poput ~vora na uètu ~ija ~vrsto}a ne popu{ta s vremenom - o~ito je da moj budu}i ne smije biti tipi~an “masculinum vulgaris”, kao {to ne smije napraviti dembelhanu od na{e ku}ice, na{e slobodice - ne postoji i nikada nije postojao brak bez problema, pa sam svjesna da je utopija traìti idealan brak ili idealnu osobu za brak; treba mi osoba koja }e shvatiti da vrijednost nije u braku bez problema nego u na~inu rje{avanja bra~nih problema - isto tako, radije }u ostati sama, odnosno, u dobrom dru{tvu – sa sobom, nego se patiti s nekim tko nije za mene stvoren i tko se ne}e ni truditi da me anlai{e - ali, ako pomislim da netko ispunjava te kriterije, dam po~etnih par signala, on skonta,– bujrum, mahat }u bijelom zastavicom; ne mislim cijeli ìvot ~ekati Godota - babo mi je neki dan, svjestan da me “uzgojio prije vakta i prije zemana”, dao savjet da se ne udajem dok ne obavim had`; ali ako se “ono pravo istinski” zaljubim, taj savjet mogu shvatiti doslovno, oti}i druge godine na had` i potom spremiti seharu - nek’ se ibretom momci ibrete, ali ako ne ispunjavaju SVE kriterije – mogu biti samo kom{ije; ne sniàvam kriterije radi ljepote ili sli~nih efemerija - kontakt-telefon niti e-mail ne dajem – i ovo je previ{e od mene, nek se sad malo wannabe |uvegija preznojava. Amina Alijagi}

J O U R N A L

ZANIMLJIVOSTI

Zabrane

J O U R N A L

Nizozemski parlamentarac Geert Wilders, vo|a Stranke za slobodu (PVV) èli zabraniti uporabu Kur’ana u Nizozemskoj uz tvrdnje da ta “fa{isti~ka knjiga nema mjesta u na{oj pravnoj dràvi”, navodi se u pismu koje je objavio dnevnik “Volkskrant“. U otvorenom pismu pod nazivom “[to je previ{e, previ{e je: zabranite Kur’an”, zastupnik tu knjigu uspore|uje s Hitlerovim “Mein Kampfom“ i drì da ju treba zabraniti, i u dàmijama! Ponavlja rije~i notorne Oriane Fallaci da “Allahovi sinovi iz te knjige crpe zlo koje ~ine sebi i drugima”. Geert Wilders odbacuje zamisao o umjerenom islamu, tuma~e}i da neke sure iz Kur’ana “pozivaju muslimane na osvajanje, progon i ubijanje (ìdova, kr{}ana, nevjernika), na silovanje èna i nametanje islamske dràve”. Wilders je poslao pismo dnevniku po{to je u subotu mladi gradski vije}nik Ehsan Jami (po imenu sude}i, rije~ je o muslimanu), utemeljitelj odbora za pomo} protivnicima islama u Voorburgu (predgra|e Den Haaga) bio meta napada, nakon kojega je dobio policijsku pratnju. “Treba da bude savr{eno jasno da zabranjivanje Kur’ana u Nizozemskoj nije tema rasprave u ovoj vladi, niti }e to biti ubudu}e”, stoji u obavijesti koju je izdala nizozemska ministrica za integracije Ella Vogeeler. “Mi ovdje imamo vjerske slobode”, podvukla je i naglasila da su Wildersove izjave “uvreda za ve}inu muslimana u Nizozemskoj i van nje koji odbijaju pozive na mr`nju i nasilje”. “To su stupidne ideje. Trenutno nema ba{ nikakvih vijesti, pa ih on poku{ava napraviti. Tipi~no Wildersovski”, komentirao je Ayhan Tonca iz Zajednice muslimana Nizozemske. Wildersa nisu javno priupitali koje sure ili ajeti pozivaju na progone, osvajanje i ubijanje, silovanje èna. Zasada. F.N.

Kr{}ani smo... “Muslimani u Europi nailaze na otpor svojoj èlji da izgrade dàmije koje }e u~vrstiti status islama kao druge vjere na Starom kontinentu”, tvrdnja je europskih analiti~ara koju su po~etkom kolovoza prenijele agencije. “Muslimani, koji su se godinama molili u garaàma i starim tvorni~kim halama, sada su suo~eni sa skepsom i strahovanjima zbog planova da iz-

grade d`amije koje }e biti dostojno svjedo~anstvo o vjeri i solidarnosti njihovih zajednica. Neki protivnici d`amije odbacuju kao znakove islamizacije, drugi tvrde da }e munare ‘ugroziti’ siluete gradova (sjetite se Rijeke, op.a.), a tre}i smatraju da bi mogle biti prijetnja za sigurnost. Sve vidljivije prisustvo muslimana podstaklo je pitanja u brojnim europskim dru{tvima”, rekao je za Reuters jedan od vode}ih predstavnika muslimana u Europi, Tarik Ramadan, povodom prijedloga

desnice u njegovoj rodnoj [vicarskoj o zabrani gradnje munara. Pitanje dàmija pojavilo se u britanskoj {tampi krajem srpnja kada je peticija protiv “mega dàmije” postavljena na web-siteu novog britanskog premijera Browna. Peticiju je, prije nego {to su je skinuli, potpisalo 250.000 ljudi. U Njema~koj su organizirani protesti protiv dàmija u Kölnu i Berlinu, a lokalna skup{tina je glasala protiv izgradnje dàmije u Münchenu. “Napetost se produbila jer vjerski objekti imaju veliku simboli~ku vrijednost u Europi, gdje su katedrale i crkve naj~e{}e u centru grada”, kazala je Riem Schpielhaus, stru~njakinja za islam u Europi s berlinskog Univerziteta Humboldt. “Dàmija simboli~no predstavlja promjenu u dru{tvu. Ona otvara debatu jesu li promjene dobre, trebaju li muslimani ìvjeti ovdje, ~ak i je li islam dobra vjera”, rekla je Schpielhaus. Ona obja{njava i da se o ovim pitanjima rijetko otvoreno govori. Rasprave o dàmijama ~esto se skre}u na druga pitanja kao {to su terorizam, uloga èna ili problemi parking-mjesta. Protivnici londonske dàmije, na ~elu s lokalnim zvani~nikom iz kr{}anske grupe, tvrde da }e velika dàmija, koja moè primi-

ti 12.000 ljudi, pretvoriti taj dio grada u “zonu jedne vjere”. U Kölnu plan za izgradnju dàmije u osmanskom stilu nai{ao je na optu`be da je prevelik za grad u kome se nalazi jedna od najimpozantnijih goti~kih katedrala u kr{}anskom svijetu. Francuska, u kojoj ìvi najvi{e muslimana u Europi, ima duù povijest dàmija u gradovima i mnogi gradona~elnici muslimanima daju zemlju po niìm cijenama. Desni~arska partija Nacionalni republikanski pokret neo~ekivano je dobila dva sudska spora ove godine protiv povlastica muslimanima u jednom pari{kom predgra|u i u Marseilleu, gdje oni ~ine ~etvrtinu populacije. Talijanska Sjeverna liga pozvala je da se sve dàmije zatvore zbog sigurnosnih provjera. A u Gr~koj, koja je ~etiri stolje}a ìvjela pod turskom vla{}u, muslimani su svoju prvu dàmiju dobili u lipnju, u Ateni. Gradona~elnik Bruxellesa, Freddy Thielemans je zabranio protest protiv “islamizacije” Europe planiran za 11. rujan godi{njicu samoubila~kih napada na SAD. Grupa “Zaustavite islamizaciju Europe“ (“Stop the Islamisation of Europe“ - SIOE) je objavila namjeru da organizira protest ispred zgrade Europskog parlamenta, {est godina nakon 11. rujna. Grupa se nadala dovesti tisu}e ljudi na ulice belgijskog glavnog grada. Ona poku{ava organizirati i druge, istovremene, proteste {irom svijeta, naro~ito u SAD, Kanadi i Australiji. SIOE tvrdi da je islam “instrument za uvo|enje islamskih imperijalisti~kih politika u Europi” (sic!) i tako|er navodi da su islam i demokracija nespojivi zbog u~enja Kur’ana. Grupa SIOE je alijansa ljudi {irom Europe s jedinstvenim ciljem “onemogu}avanja da islam postane dominantna politi~ka snaga u Europi”. Gradske vlasti europrijestolnice rijetko odbiju odràvanje protesta. Glasnogovornik gradona~elnika, Nicolas Dassonville kaè: “Zvani~nici grada Bruxellesa prime izme|u 500 i 600 zahtjeva da se odrè protesti svake godine. U proteklih pet godina samo {est ih je zabranjeno.” Filip Dewinter iz {ovinisti~ke Vlaams Belang kaè da }e on ignorirati zabranu odràvanja skupa. On ~ak gradona~elnika Thielemansa naziva “velikim muftijom Bruxellesa, koji ple{e prema sviralu radikalnih muslimana”. Sva{ta. Takvu glupost izjavljuje ksenofobni Belgijanac usred etni~ke krize koja prijeti raspadom njegove zemlje. Valjda }e i za to na koncu biti krivi islamisti~ki imperijalisti. F.N.

ZANIMLJIVOSTI

...a vjerujemo u... Komparativna analiza, koju su na temelju nalaza nekoliko istraìvanja napravili profesori Pippa Norris s Harvarda i Ronald Inglehart s Michigenskog sveu~ili{ta, pokazala je da samo mali broj Europljana vjeruje u Boga. [vedska je zemlja koja broji najmanje vjernika, a ~ak 85% ateista. Najve}e iznena|enje bio je Izrael koji se nalazi na 19. mjestu popisa zemalja s najmanje vjernika. Naime, 37% stanovni{tva u Izraelu izjasnilo se ateistima. SAD se nalazi na 44. mjestu s 9% stanovnika koji ne vjeruju u Boga. Ova studija je pokazala vezu izme|u velikog broja ateista i zdravstvenog stanja u dràvi kao i broja godi{njih samoubojstava, stope kriminaliteta, razine siroma{tva, stanja obrazovnog sistema i jednakosti me|u spolovima. Nacije koje su karakterizirane kao dobrostoje}e imaju najve}i broj ateista, {to je upitan zaklju~ak. Drugoplasirani je Vijetnam, za kojeg se smatra da je bio pod dugogodi{njim utjecajem komunisti~ke ateizacije dru{tva. Me|utim, tu nema niti visokorazvijenih Kanade, Britanije, Njema~ke... Od deset prvoplasiranih, ~ak sedam zemalja su europske, od ~ega dvije iz biv{eg isto~nog bloka, nove ~lanice EU – Letonija i ê{ka. Uz Vijetnam, od azijskih zemalja tu se nalaze Japan i Ju`na Koreja. F.N.

Gdje su Mekka i Medina? “Spiegel Online“ prakticira pribiljeìti politi~ke kuriozitete, posebice s aktualne ameri~ke politi~ke scene, na kojoj ne nedostaje predsjedni~kih kandidata oskudne politi~ke kulture. [to nije niti ~udno kada aktualni ameri~ki predsjednik u jednom govoru kaè kako je Saddam Husein ubio Nelsona Madelu. I nikomu ni{ta. Tog se glupana i dalje me|unarodno slu{a u bojazni od jo{ kakvog nasilni~kog akta, poput onoga u Iraku. Na tragu svog {efa, republikanski predsjedni~ki kandidat, 61godi{nji kongresnik iz Colorada, Tom Tancredo je na izbornoj priredbi u ameri~koj saveznoj dràvi Iowa kao sredstvo osvete za mogu}e teroristi~ke napade na SAD preporu~io bombardiranje Mekke i Medine. Nekoliko dana kasnije je u jednoj televizijskoj debati rekao da svatko

onaj tko ne bi bio spreman da bombardira i svete gradove kao sredstvo odvra}anja od teroristi~kih napada – ne raspola`e neophodnim svojstvima za ameri~kog predsjednika.

Unato~ Bushovim ~estim eskapadama, ovakva je izjava previ{e za aktualnu ameri~ku politi~u scenu, pa je reagirao State Department, ali ravodnjeno i tek kada je Tancredo ponovio i nadogradio svoje sporne teze u televizijskoj debati. “Slu`bena pozicija ameri~ke administracije je da su ove primjedbe jednostavno razo~aravaju}e”, komentirao je glasnogovornik State Departmenta Sean McCormack. On je, tako|er, ukazao na ~injenicu da su ove izjave u~injene u izbornoj kampanji i da kandidati govore za sebe, a ne u ime ameri~ke vlade. Vi{e republikanskih predsjedni~kih kandidata se distanciralo od Tancredovih izjava. Prema rije~ima jednog od njih, Tommya Thompsona, bombardiranje svetih gradova ne bi doprinijelo ni~emu, samo bi ujedinilo milijardu muslimana protiv SAD. Najve}a muslimanska krovna organizacija u SAD, Vije}e za ameri~ko-islamske odnose, promptno je zahtijevalo ispriku od Tancreda za ekstremne i uznemiruju}e izjave. Takve izjave su “hrana” za retoriku ekstremista na svim stranama, ka`u u Vije}u. Na ove izjave predsjedni~kog kandidata reagirala je islamska skupina za ljudska prava sa sjedi{tem u Washingtonu isti~u}i kako “one nisu dostojne osobe koja `eli obavljati javnu slu`bu u SAD-u”. F.N.

Identitet Belgija se, nakon neuspje{nog postizanja zajedni~kog jezika frankofone i fla-

manske zajednice o dràvnoj reformi kojom bi belgijske pokrajne dobile ve}u samostalnost u upravljanju financijama i socijalnom politikom, na{la pred velikom krizom koja je ~ak zaprijetila i raspadom zemlje. Usred razmirica predsjednik flamanske vlade Kris Peeters zaloìo se za konfederacijski sustav u kojemu }e sredi{nja vlast biti “u slu`bi regija”, a ne obratno. Peeters, ~lan Demokr{}anske stranke, koji je po~etkom ljeta na mjestu {efa flamanske vlade zamijenio Yvesa Letermea, smatra da bi regije trebale odlu~ivati kakve bi zada}e savezna vlada trebala ostvariti te se zalaè da misije savezne vlade “trebaju biti ograni~ene”. Leterme je kralja Alberta II obavijestio da ne moè sastaviti vladu zbog stalnih nesuglasica izme|u flamanskih i frankofonskih stranaka. On je glasove dobio na osnovi obe}anja o reformama kojima bi regije dobile ve}u samostalnost, {to nisu podràli potencijalni koalicijski partneri iz Valonije. Tradicionalno, belgijski premijer dolazi iz neke od glavnih flamanskih stranaka. Nakon pobjede na parlamentarnim izborima u lipnju belgijske su stranke, flamanski kr{}anski demokrati (CDV) i liberali (VLD), s jedne te valonski Humanisti~ki demokratski centar (CDH, centar) i Reformatorski pokret (MR, liberali), s druge neuspje{no poku{ale formirati koaliciju desnog centra. Razlog je nepostizanje dogovora nizozemskih Flamanaca iz bogate Flandrije i frankofonih Valonaca iz siroma{nije Valonije o dràvnoj reformi kojom bi tri belgijske pokrajine, Flandrija, Valonija i Bruxelles, dobile ve}e ovlasti. Nakon izbijanja krize, sve su se vi{e po~eli pojavljivati zahtjevi za odcijepljenje Flandrije, {to bi direktno vodilo raspadu zemlje. Flandrija je jedna od najbogatijih regija u Europskoj uniji i uvelike bogatija od Valonije koju, uz slab gospodarski rast, optere}uje i visoka stopa nezaposlenosti. Valonci ne èle ve}u decentralizaciju jer bi ona zna~ila i manje novca u njihovu kasu. Komentator “Khaleej Timesa“ iz Dubaija podsje}a Belgijance da im se, poput lo{e savjesti, vra}a vlastita taktika kojom su, poti~u}i etni~ke sukobe, zagospodarili dijelom najbogatijih predjela Afrike u 19. stolje}u, a beskrupuloznu vlast i eksploataciju prirodnih bogatstava nastavili u 20. i u ovom stolje}u. Komentator poentira s tezom da belgijski slu~aj etni~kih mr`nji pokazuje kako ta paradigma vi{e nije specijalitet samo Azije ili Afrike. F.N.

J O U R N A L

XIV EUROPSKO NATJECANJE U^A^A KUR’ANA ZAGREB, 6. – 8. RUJNA 2007.