My first document

1500 primjeraka

Ususret jubileju.... 250 godina

Četvrtmilenijaod

objavljivanjabosanske Hasanaginice

zalostna pisanca

PLEMENITE ASANAGINICE

„Talijanski opat Alberto Fortis objavio je 1774. godine u knjizi Viaggio in Dalmazia pjesmu s naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize... pjesmu, čutu na bosanskom jeziku, zapisao je na način koji odgovara talijaskom čitatelju... Ta je pjesma od njenog objavljivanja do danas najčešće imenovana kao Hasanaginica. Nakon prvog objavljivanja začudnom je brzinom prevedena u gotovo sve evropske jezike. Do danas ne prestaju pohvale i zanimanja za nju. Tajnovitome glasu te pjesme odazivali su se i neki od najpoznatijih sudionika evropske kulture osamnaestoga i devetnaestoga stoljeća. Među njima su Johann G. Herder, Johann W. Goethe, Walter Scott, Samuel T. Coleridge, Adam Mickiewicz, Aleksandar S. Puškin, Prosper Merimée.“

BRILIJANTNIM UMOM

OtkljuCana viSestoljetna tajna o Hasanaginici

Duh vjernice potčinjen je samo Božijoj zapovijedi. Ljubav iskrenog vjernika prema Bogu preča je od svih ovozemaljskih ljubavi.

PokrStavanje, ubijanje i progon muslimana

Historijski kontekst nastanka Cuvene bosanske, muslimanske poeme

„... Žalostna pisanca svjedoči o uništenoj muslimanskoj prisutnosti, ali i trajnosti ljepote i mudrosti bez kojih pravo pjesništvo nije moguće. Uništenost o kojoj je tu riječ je zapravo dramatično preoblikovanje pripadanja dijela slavenskog stanovništva u dalmatinskome zaleđu. Muslimani su odatle prognani. Dio ih je poubijan, a neki su milom ili silom pokršteni. Jedan je oblik

muslimanske prisutnosti uz brojna nasilja zamijenjen drugim, pa je iz promijenjenih vanjskih vidika prešao u tajne jastva “preobraćenih” koji su i dalje u sebi čuvali svoja izvorna pripadanja. Tako je moralo biti, jer tada za muslimane nije bilo mjesta u krajevima pod mletačkom vlašću.“

NESHVACENA POEMA U EVROPSKOJ KNJIZEVNOJ KRITICI

„Ljepota je vrijednost svakog takvog umjetničkog djela, ali nije i njegov najvažniji razlog. Ako se to primijeni na Žalostnu pisancu kao djelo tradicijske

KOME PRIPADA HASANAGINICA

„...Da bi Hasanaginica mogla pripadati svima... svakom jeziku ili mjestu... uvjet za takvu mogućnost je odbacivanje modernog tabua šutnje o ubijanju, progonjenju i pokrštavanju muslimana u Španiji, Podunavlju, na jadranskim obalama i njihovome

zaleđu i, uz to, da se prihvati uskraćenost moderne književne kritike u tumačenju umjetnosti koja pripada svetoj tradiciji.

Progon i ubijanje čovjeka tiču se svakog govorenja o razlogu i

Pjesma BoSnjaka U

antimuslimanskim i antibosanskim ideologijama

Juznih Slavena

„Njena ushitna ljepota i tajnovitost, priznate joj u Evropi, činile su je privlačnom vrijednošću i za sve one koji su gradili, zagovarali i primjenjivali ideologije nacijskog oslobođenja Južnih Slavena. Bitni sadržaji tih ideologija su antibosanstvo i antimuslimanstvo. A Žalostna pisanca je i bosanska i muslimanska pjesma. Kao takva trebalo je da u nacijskim ideologijama

„Poslanik Muhamed ima najmoćniju ćud, ali se stidi više od svake djevice. Bog za njega kaže vjerujućim: “Kada ste pozvani, tada uđite. A kada ste jeli, raziđite se, ne otežući s jalovom pričom. To je mučno Vjesniku i on se stidi pred vama, ali Bog Se ne stidi pred istinom.“

„Tajnu tog stida nije moguće, priznaju istraživači, razriješiti uspoređivanjima s drugim pjesmama

slavenskoga juga. Dana su brojna tumačenja, ali iz svih njih je moguće zaključiti da je to javljanje stida jedinstveno i neponovljivo.“

„Majka i sestra Lijepoga potčinjavaju se njemu. Oblaze ga i prihvataju od njeg nešto o čemu pjesnikinja šuti, ali sama to neće. Njeno je odbijanje potčinjavanja izbavljuje, uz gubitak svega što je za Hasanagu neprebolivo blago. Njen stid je najzagonetnije mjesto cijele pjesme. Nema istraživača ove pjesme koji se nije hrvao sa zagonetnošću tog stida. Nemogućnost Hasan-agine ljubovce da prihvati njegov poziv te se tako odrekne voljenja Boga i Hvala, počela svake ljubavi, označava njenu vezu s Hvalom kao prečeg od svega postojećeg.“

„U stihu “A ljubovca od stida ne mogla” – pjesnikinja otkriva vrlinu stida, najljepše uspravljenje jastva u odnosu s Bogom Koji sve vidi i zna, Koji Se otkriva i skriva, a pred Kojim nema ničeg da se skrije. Zato je cijela Žalostna pisanca ovješena o taj stih. Sve što mu prethodi utječe u njeg, a sve što slijedi izvire iz njeg.

Ključno je pitanje: Šta je od nje traženo i čega ili koga se ona stidi?“

SVI CE VAS ZAMRZITI

ZBOG IMENA MOGA

“Bivanje muslimanom – a to znači mirećim čovjekom u odnosu s Bogom, Mirom, preko mirenja – znači prihvatanje svih domislivih iskušavanja u zlu i dobru, i to upravo onako kako Isa, Merjemin sin, kaže svojim učenicima: “Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali ko ustraje do svršetka, bit će spašen. Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi.”

HASANAGA SE ODRICE BOZIJEG POSLANIKA MUHAMEDA

Valja naglasiti da je Hasan-aga na granici između mletačke i turske zemlje. Na mletačkoj strani u to doba nije moguće imati dvore i porodicu i uz to javno svjedočiti Hvala, od Boga poslanog. Ko hoće da ostane na mletačkoj strani te sačuva dvore i rod mora se odreći Hvala, izgnati ga ili iščupati iz svoga srca, proglasiti ga lašcem, vračem i varalicom. To je poslušnost koja se od njeg traži. A Hval kaže: “Nema poslušnosti do u dobru.”

„Pjesnikinja ništa ne kaže o tim ranama niti o onima koji su mu ih nanijeli, ali mu ipak poštedjeli život. Jesu li te rane u jastvu ili na tijelu? Gdje su sada ti koji su mu ih nanijeli? Šta traže kao platu za darivanje života ranjenome? Je li on pristao na to? Šta je spreman dati i kako će svoj novi položaj nametnuti drugim u dvorima i rodu za koje je odgovoran kao njihov domaćin?“

HASANAGINICA OSJECA STID

KUSNJE LIJEPOG HASANAGE

Aždaha svetog ratnika odvraća od njegovog cilja i nagovara da se vrati, goni ga prema širokome i ravnome putu, neprestano mu postavljajući sve pogibeljnije zamke i prijetnje. Nudi mu onakvu vlast kakvu obećaje Mesihu Isau nad zemaljskim kraljevstvima.

NejpreCe srcu Vjerne ljubovce je ljubav

prema Bogu

Tako se Hasan-aga odriče svjedočenja Hvala kao najljepšeg vodiča. A vjerna ljubovca stidom svjedoči Hvala kao najbližeg i najprečeg u svome jastvu. Ona je vjerna ljubovca, jer više voli Hvala od svega dostupnog njenom jastvu. Tako nosi i čuva preuzeto povjerenje: voli Boga i slijedi Hvala, pa se nastoji vidjeti u Božijoj ljubavi u koju se uzda. Hasan-aga zahtijeva od Hasanaginice, vjerne ljube, da odustanu od svete ljubavi muža i žene, načina svjedočenja Hvala, najljepšeg primjera, pa tako otkupe ostajanje u dvorima i rodu.

„Sama jezgra Žalostne pisance je to Hasan-agino okrivljavanje Hasanaginice pred djecom i svatovima za njeno srce arđasko. Značenje pridjeva argiasko, što se čita arđasko, može biti “hardžasko” i “hadžersko”, čemu odgovara ime Hadžera. Značenje mu može biti i “muhadžersko”, čemu odgovara ime “muhadžer”, onaj koji se iseljava radi Boga, što može biti voljno i prisilno, ali uvijek uz odbijanje poslušnosti bilo kome drugom do Bogu i Njegovom Poslanom.

U hadžerskome srcu se mirenje (islam) zna kao spremnost na iseljenje radi slijeđenja Hvala, jer je to uvjet čovjekove ljubavi prema Bogu i Božije ljubavi prema čovjeku. „

Hasanaginica poput Hadžere radije pristaje na sveto progonstvo nego na pokrštavanje. Ne prihvata ovozemaljske zapovijedi koje je odvraćaju od Boga, pa makar bile i zapovijedi njenog voljenog Hasanage!

'Srce arÐasko' - muhadZersko, a ne 'kameno'

KOME SU NAMIJENJENA

PRESTIŽNA I OSNOVNA IZDANJA HASANAGINICE?

• Onima koji nas nesebično podržavaju svojim kupovinama svih ovih godina!

• onima koji znaju da su naši zajednički projekti bar malo više vredniji od novca!

• onima koji će nas naći i bez da im kažemo gdje smo!

• onima kojima dugujemo najveću zahvalnost!

Zahvaljujemo svima koji su dali svoj doprinos nastanku ovih izdanja. Posebnu zahvalnost dugujemo radionicama za izradu okova iz Subotice, majstorima koji su se bavili ručnim koričenjem prestižnog izdanja iz Beograda, te bosanskim umjetnicima Adisu Alijas Fejziću koji je osmislio vizuelni identitet korica i Emiru Durmiševiću koji je autor svih pratećih ilustracija.

Na kraju, čestitamo i zahvaljujemo se autoru koji je odgonetnuo “Tajnu Hasanaginice” i koji nam je bezuslovno ustupio svoj hvale vrijedni rukopis, gospodinu Rusmiru Mahmutćehajiću i njegovoj vrijednoj saradnici Fatimi Veispahić!

www.mladinska.ba