Valentino i Smoki: Izviđači na četiri kotača

„Moj Spaček je furgon, model s onom malom kućicom iza. To je bio dostavni model, preteča današnjeg Berlinga. S njim mogu kamo god poželim“

SPAČEKOM PO HRVATSKOJ Valentino i Smoki izviđači na četiri kotača

PLAN ZA OVU GODINU UKLJUČIVAO JE VOŽNJU SPAČEKOM PO DINARIDIMA TE AVANTURU PO SJEVERNOJ MAKEDONIJI I BUGARSKOJ. NO KAO I MNOGI, I VALENTINO I NJEGOV BIGL SMOKI MORALI SU PROMIJENITI PLANOVE. ZATO SU NASTAVILI OTKRIVATI PRELIJEPU NAŠU HRVATSKU…

Autorica: Ivna Bobanac

Hrvatska. Točnije Istra, Lika i okolica Zadra. Put od 61 dana. Čak 78 lokacija. Valentino Valjak i njegov četveronožni prijatelj Smoki. I 45 godina star Spaček. Ovako bi se ukratko saželo putovanje na koje se otisnuo Zagrepčanin Valentino Valjak, strastveni zaljubljenik u Citroenova „starčeka“, popularni Spaček. „Prije 20 godina kupio sam svoj prvi Citroen i vozim ga dandanas. Ne vozim nove aute, nemam novi auto i po tom sam pitanju možda i zadnji Mohikanac. Ispočetka sam s njim odlazio na lokalne izlete s prijateljima, vikendom. Ubrzo sam se odlučio krenuti na udaljenije destinacije, a odlaskom na moj prvi Svjetski susret Citroena u Austriji sve je dobilo neku novu dimenziju“, prisjeća se Valentino, koji je svoju ljubav prema oldtimerima utkao i u osnivanje Muzeja automobila Ferdinand Budicki te Citroen kluba Croatia. „Kada na jednome mjestu vidiš 5000 Spačeka, 10.000 ljudi sa svih kontinenata, onda ti se taj lifestyle zavuče pod kožu. Može se reći da je to nešto najbliže hippy-kulturi. Spava se, jede i živi u šatorima. A jedinstveno je to da ljubav prema Spačeku okuplja ljude od 7 do 77 godina“, priča nam s entuzijazmom dodajući da se ti veliki susreti u Europi organiziraju svake dvije godine.

Moderni nomadi

„To je jedna velika nomadska kultura koja se seljaka svake dvije godine. Već znamo da je 2021. godine susret u Švicarskoj, 2023. zemlja domaćin je Slovenija… U Švicarskoj će se birati destinacija za 2025. godinu i tako se, da ne kažem, cijeli život poslaguje prema tome. Neki se ljudi žene, neki rađaju, a u svijetu citroenaša sve se usklađuje prema datumima svjetskih susreta“, dodaje uz smijeh.

Valentino je sa svojim Spačekom obišao veći dio Europe. Odlazio je na susrete, ali i na, nazovimo ih tako, „privatna“ putovanja s obitelji i prijateljima. Na tim putovanjima najviše uživa u off road vožnjama izvan komercijalnih turističkih destinacija. „Budući da mi najviše odgovaraju off road vožnje i planine, moja tematska putovanja vezana su uz Dinaride i već godinama pratim taj planinski lanac od Hrvatske do Albanije. Putem posjećujem rijeke, planine… pokušavam što više upoznati ljude, njihov način života i običaje. Spavam i kuham na terenu, tako da mogu reći kako sam svojevrsni izviđač na kotačima“, kaže.

nemaju što vidjeti i tu su u krivu. Naime, 20 godina putujem po Hrvatskoj i 50 posto mojih prijeđenih kilometara, što bi bilo nekih 150.000 kilometara, napravio sam upravo ovdje. Evo za primjer, ako govorimo o Hrvatskoj u kojoj ima oko 370 kilometara od Varaždina do mora i 600 kilometara od Rijeke do Dubrovnika, pa kad napravite 150.000 kilometara na tom području, onda shvatite da je država dovoljno velika i da se ima što vidjeti. Hrvatska je specifična po tome što na malom prostoru nudi mogućnost ekstremno različitih geografskih cjelina pa tako od Otočca do Gračaca i od Gračaca do Zadra možete kombinirati uživanje u moru, „Nema tog Dinaridima, jezerima, špiljahotela s pet zvjez- ma“, govori dodajući da se dica… misao je koja me njegova putovanja uveSvijet nije stao I za ovu godinu plan je uključivao vožnju Dinaridima te Makedoniju i Bugarsku, ali u Valentinove prati na putovanjima… često se znam šaliti s prijateljima kad navečer ispred šatora pogledamo u nebo i kažemo da smo u hotelu s milijun like razlikuju od većine drugih jer on klasičnim, povijesnim automobilom putuje povijesnim cestama i osim jedinstvenih, prirodnih lokacija, se planove upleo korona- zvjezdica…“ posjećuje povijesne destivirus pa je odlučio ostati u nacije i muzeje. Hrvatskoj. „Da, korona je tu, ali za mene svijet Plan za svaki dan nije stao… Ako imaš slobodu i mir u glavi, Budući da već godinama obilazi Hrvatmaštu i kreativnost, onda te to ne može sku uzduž i poprijeko, nameće se pitanje spriječiti da radiš ono što voliš“, kaže do- kako je isplanirao svoje ovogodišnje dajući da je mogao završiti svoje puteše- putovanje. stvije po Dinaridima i obići Makedoniju i „Godinama putujem Hrvatskom pa u Bugarsku, ali su se u svijetu iz dana u dan glavi imam svojevrsnu mentalnu mapu. donosile nove epidemiološke mjere pa nije Zamislite da ste ptica i da Hrvatsku gledate htio riskirati. iz zraka, odakle vidite udoline, brda, ma„Odlučio sam svoje putovanje bazirati kadamske ceste, lokalne ceste i autocestu, na Hrvatskoj i ovim putovanjem poručiti cijelu tu ‘mrežu’. Doslovce vidim gdje se ljudima da Hrvatska može biti cjeloživotno koja cesta s kojom sudara i spaja i stoga, s putovanje. Ljudi često misle da u Hrvatskoj obzirom na to da mi je Hrvatska ‘dvorište’,

Babića jezero jedno je od najljepših mjesta koja su prošli avanturisti iz Citroen kluba Croatia

Foto: Marijan Zirdum

Tulove grede nalaze se u Parku prirode Velebit

na neki način idem planski, ali je taj plan u mojoj glavi“, kaže dodajući da nikad nije razmišljao o kupnji drvene kućice u koju će odlaziti na odmor i u kojoj će provoditi vikende. „Žao mi je biti na jednome mjestu 20 godina. Moj Spaček je furgon, model s onom malom kućicom iza. To je bio dostavni model, preteča današnjeg Berlinga. S njim mogu kamo god poželim. Posljednjih godina ‘njegujem’ minimalizam, što i jest oznaka mojih putovanja, a očituje se u svemu, od opreme koju nosim do odjeće i obuće, što mi omogućava da mogu prenoćiti gdje god stao“, priča objašnjavajući da su u dvadesetima na tim putovanjima uglavnom jurili i žurili da obiđu čim više. Ove je godine, kaže, odlučio jednostavno usporiti. „Sada biram mikrolokacije koje bih prije prošao u dva, tri sata i na njima ostajem i po dva tri dana, tako da se moja putovanja više ne svode samo na vožnju automobilom, nego se svode na to da – staneš“, govori nam. „Primjerice, dođeš u selo Razloge na izvoru Kupe koje ima četiri stanovnika pa tu ostaneš dva, tri dana… Upoznaš djedicu koji ti otvori dušu. Počnete pričati i jednostavno to vrijeme koje tamo provedeš ‘živiš’ s njima, uhvatiš njihovu cijelu energiju“, priča u dahu dodajući da u takvom putovanju neki ljudi ne bi vidjeli ništa, a on vidi – sve.

Avantura u Lici i Istri

„Nije poanta u tome jesi li na Himalaji ili na Medvednici, nego je pitanje kako tamo provodiš vrijeme. Meni, recimo, nema ništa ljepše od toga kada dočekaš sumrak, doživiš noć i budiš se u zoru. To su mi tri najbitnija trenutka u danu, bez obzira na kojoj se lokaciji nalazio, a koje većina ljudi propušta jer odlazi u apartmane, hotele ili vile“, kaže i dodaje da, iako posljednjih godina voli mirnija putovanja, ove godine nije putovao sam. Društvo mu je pravio Smoki. Njegov osmogodišnji bigl. A na dva tjedna pridružili su mu se prijatelji, također zaljubljenici u Spačeke. „Ispred nas je bilo 60 dana avanture. Ove je godine izbor pao na Ličko-senjsku županiju s temom Velebita na kojem sam proveo 90 posto vremena, no dio vremena proveo sam i u Zadarskoj županiji“, kaže nastavljajući da je na put krenuo 22. lipnja, kada je iz Zagreba krenuo put Istre. Točnije, u posjet prijatelju u Grožnjanu.

Tamo je, nakon nekoliko dana uživanja u grožnjanskim zorama, sjeo u svog Spačeka i krenuo putevima uskotračne pruge koja je nizom kolodvora povezivala Trst i Poreč u kojem je bio smješten zadnji kolodvor te je po njemu i dobila ime – Parenzana, odnosno Porečanka. Danas je pruga većinom pješačka i biciklistička tura na kojoj je automobilima ulaz zabranjen. „Prije dvadesetak godina još se moglo tu prolaziti autima, no sada sam, s obzirom na to da volim i pješačiti i planinariti, pješačio. Prošao sam jednu od najljepših dionica od Grožnjana do Livana dugu 40-ak kilometara. Parenzana je jedinstvena zato što vrvi ostavštinom iz tog vremena s početka 1900-ih, od vijadukata, suhozida, tunela. I da, sa mnom je sve vrijeme bio Smoki, moj bigl s kojim putujem zadnjih pet godina.“

Spaček je najbolji dom

„Bili smo na putu 60 dana, spavali u Spačeku 60 dana. Mi smo kao bračni par. On hrče, smrdi, kašlje, okreće se po autu pa ga trknem ili lupnem nogom o ‘sic’ i on stane. Planinarimo mi već dugo i opaki smo tandem. Neke dionice duge i 50 kilometara prošli smo zajedno i to je baš prijateljstvo. Istodobno brinemo jedan o drugome, ali i uživamo. Hodali smo i Parenzanu, a nakon toga otišli smo u Buzet i prošli stazu Sedam slapova. Tom se stazom kreće kroz kanjon rijeke Mirne i to je 13 kilometara lijepe šetnjice. Predivno je, putem prođete kroz dva napuštena sela, Kuhare i Kotle, i na sedam mjesta imate slapove Mirne koji

Naša najveća planina bila je blagonaklona prema gostima iz "Spaček-kluba"

„Nema ništa ljepše od toga rade vodoskoke od pet do 12 metara. No, ljeti slapovi presuše pa to više nije kada dočekaš sumrak, doživiš noć i budiš se u zoru. To su mi tri najbitnija trerijama proveo nekoliko dana da ne mrdnem“, priča nam. A kako to nim alatom možeš sve popraviti“, govori citroenaš dodajući kako ne zna kakva bi to nemoralna ponuda morala biti da on proda staza Sedam slapova nego nutka u danu, bez obzira izgleda? svog Spačeka. Previše je, kaže, u tom limu staza sedam jezeraca“, na kojoj se lokaciji „Onda sam u autu. uspomena. kaže nastavljajući kako su se nalazio“ Doslovce se ulogorim. U A upravo po jednu takvu, neprocjenjivu nakon te dionice on i Smoki autu spavam, čitam, kuham, uspomenu, odvezao ga je njegov Spaček uputili u Gospić, gdje im je bila odmaram… U autu imam sve ove godine. baza. što mi treba. I u njemu sam sve sveo na „Otamo smo išli na Baške Oštarije, koje su totalni minimalizam. Prije sam nosio brdo po meni jedna od najspecifičnijih destina- odjeće i posuđa, a sad nosim minimalno cija u Hrvatskoj jer se nalaze na 940 metara – vreću za spavanje, od odjeće trenirku, nadmorske visine i, s jedne strane, imamo nekoliko majica i nešto rublja. Od posuđa, more i Karlobag, a s druge vas samo 22 ki- s kojim sam prije pretjerivao, sada nosim lometra dijele od Gospića. Također, s jedne duboku i plitku zdjelu za kuhanje, pribor strane imamo kontinentalnu klimu, s druge za jelo, plamenik za kuhanje i svjetlo. Kad mediteransku. A gore, pak, jako puno stanem, potrebne su mi doslovce tri minuvrhova za osvajanje“, prisjeća se Valentino te da sve složim i spreman sam za spavate kaže kako je ovo, kao i većina njegovih nje. Isto tako se i spakiram za tri minute i putovanja, eklektično. spreman sam za pokret. A s obzirom na to „U mjesec i pol dana Like obišao sam da ipak putujem vremešnim automobilom, Otočac i okolicu, rijeku Gacku, Kuterevo, zlu ne trebalo, ponesem i nešto rezervnog Krasno, bio sam u Kući Velebita, interaktiv- alata“, priča nam Valentino, a mi ga pitamo: nom muzeju u kojem s pomoću 3D-nao- je li ga Spaček u tih 60 dana ijednom čale možeš istraživati floru i faunu Velebita, izdao? nekoliko sam se puta vraćao na Baške Ošta- „Nije, nijednom. Ali i da jest, to ne bi bio rije iz kojih sam osvajao vrhove ili hodao prevelik problem jer je to jedan vrlo jednoneke dionice“, kaže i napominje kako to ne stavan auto, s vrlo jednostavnim motorom. znači da su on i Smoki non-stop bili u akciji. Naime, Spaček se 1948. godine, kada je izašao, reklamirao sloganom: ‘Ono čega nema, Sve što treba ne može se pokvariti’. I to je doista tako, a „Bilo je situacija da sam na Baškim Ošta- divno je u cijeloj priči da s vrlo jednostav-

Neprocjenjiva uspomena

„Na nekih 20 kilometara od Gračaca prema Kninu nalazi se selo Otrić odakle se makadamskom cestom ide 13-ak kilometara, a onda sat i pol hoda preko planine do Babića jezera. To je nešto najljepše što sam vidio u životu. Zelenkasto-modro jezero, ovo gorsko oko po definiciji je ledenjačko jezero, ali je ljeti ful toplo za kupanje. Najljepše je što tamo ne možete vidjeti nijednu slamčicu, plastičnu čašu ni turiste. Nakon dugog hodanja na jezero smo prvi stigli Smoki i ja, prijatelji su bili malo iza jer nešto brže hodam. Nisam odolio, a da ne uskočim i tada je iz mene samo izlazilo: ‘Ovo je raj, ovo je raj!!!’“, prepričava nam širokog osmijeha i nastavlja nabrajati. „Bio sam i u špilji iznad Krupe koja je, prema mom mišljenju, jedna od naših ljepših riječnih destinacija. Tu možeš uživati u prolasku kroz njezin kanjon, pa posjetiti pravoslavni samostan koji ima zaštitu Ministarstva kulture, pa izvor rijeke Krupe…

Foto: Marijan Zirdum

Dugi otok, selo Zaglav

Jezero Sabljaci kraj Ogulina

Spilja iznad rijeke Krupe

„BILI SMO NA PUTU 60 DANA, SPAVALI U SPAČEKU 60 DANA. MI SMO KAO BRAČNI PAR. ON HRČE, SMRDI, KAŠLJE, OKREĆE SE PO AUTU PA GA TRKNEM ILI LUPNEM NOGOM O ‘SIC’ I ONDA STANE. PLANINARIMO MI VEĆ DUGO I OPAKI SMO TANDEM“

Taj dio putovanja završili smo na Kudinom mostu iz 19. stoljeća. Tu se pak osjećaš kao da hodaš zemljom u vrijeme prije Adama i Eve. Zatim kroz kanjon dolaziš do mjesta gdje se Krupa i Zrmanja spajaju i idu prema Obrovcu. Cijeli taj dio toliko je divan da se ne može usporediti ni sa jednom destinacijom od pet zvjezdica“, kaže Valentino, koji je u 60 dana istraživanja hrvatskih ljepota, u Lici proveo 80 posto vremena.

Neotkriveni biser

„Obišao sam i dolinu Gacke, proučavajući njezinu povijest i običaje. Na toj rijeci vladaju najljepši mir i tišina koju možete doživjeti. U Otočcu sam posjetio muzej Gacke, u Gospiću muzej Like… Tu je i Park Grabovača, jedan od najvećih špiljskih parkova na svijetu. Osvojio sam i jedan od manjih vrhova – Zir, planinicu, stjenicu koja sama stoji u polju, a koja se jako dobro vidi s autoceste kod Macole. Popneš se gore za 20 minuta i uživaš u pogledu na Ličku Plješivicu, Velebit, na dolinu, Krbavsko ličko polje… Tako da mogu reći da je Lika neotkriveni biser i veliki potencijal. U idućih 20 godina Lika će sigurno postati ono što je Istra danas“, govori dodajući da je u svjetskim okvirima Hrvatska prepoznatljiva po moru i otocima, ali u geografskim okvirima mi smo svjetski egzemplar po Dinaridima, jednim od najvećih krških područja u Europi, a na sve to nema infrastrukture. „U Švicarskoj kad se popneš na 2000 metara imaš hotel i sve, a kod nas nemaš ništa osim vukova, medvjeda i mira i tišine. Meni je to zen. Ne privlači me taj komercijalni, nego minimalistički turizam“, kaže i zaključuje: “Dok je nekome gušt spavati u hotelu s pet zvjezdica, ja volim spavati pod nebom, s pogledom na pet milijuna zvjezdica.”