Dean Kotiga

DEAN KOTIGA „Težak je život influencera“

DEAN KOTIGA POČEO JE ČITATI SA SAMO DVIJE GODINE, A DO 18. JE VEĆ BIO „ZARAŽEN“ SVIJETOM KVIZ-IGARA. POZNATIJI KAO JEDAN OD LOVACA U KVIZU „POTJERA“, DANAS SE ODLIČNO SNALAZI I U INSTAGRAMSKIM VODAMA, GDJE GA PRATI VIŠE OD 100.000 FANOVA

Razgovarala: Nikolina Petan

Iako ga mnogi znaju kao jednog od vrlo uspješnih lovaca u kvizu „Potjera“, čini se kako je Dean Kotiga u zadnjih godinu dana postao puno popularniji kao, kako sam za sebe kaže, „lokalni, ako ne i regionalni influencer“! Otkrio nam je kako se zarazio brojkama i slovima, zašto nije bio štreber u školi, kakvi su mu planovi s kvizovima, ali i tajnu svog uspješnog plivanja u influencerskim vodama.

- „Brojke i slova“ su, s obzirom na vrlo ranu dob u kojoj sam ih konzumirao, sigurno djelovale i na mnoge nesvjesne dijelove moje ličnosti i vjerojatno usadile neku trajnu opsesiju znanjem, igranjem, okretanjem slova… a da toga nisam bio ni svjestan. Tek sam u srednjoj, pogotovo s kvizom „Tko želi biti milijunaš?“, osvijestio koliko volim kvizove.

Je li istina da ste počeli čitati sa samo dvije godine? - Jest, preko kultnog kviza „Brojke i slova“, koji je uređivao legendarni Lazo Goluža, i to više-manje da roditelji ne znaju.

Jeste li na počecima imali tremu na natjecanju te imate li je i danas kao „lovac“? Imate li razumijevanja za natjecatelje koje „pojede“ trema pa ne mogu pokazati svoje stvarno znanje? - Nikad nisam bio od neke treme. Sjećam se da su me i za to pohvalili, u smislu da se dobro snalazim pred kamerama, što je meni bilo Otkud želja za znanjem, jel' to znači i da smiješno jer niti sam o tome vodio računa, ste bili štreber u školi? niti sam se nešto pokušavao snalaziti. Samo - Upravo suprotno – iako sam osnovnu sam bio opušten kao i inače. Rutina „Potjere“ prošao s odličnim, jer se to u osnovnoj moglo svakako je pridonijela tome da se čak i nai bez učenja, prva dva razreda opće gimnazije truhe treme potpuno uklone, ali naravno da prošao sam s vrlo dobrim, a posljednja dva imam razumijevanja ako nekoga to potpuno s dobrim, odnosno trojkom, što će reći da je ošamuti. Bude mi baš žao, ali shvaćam i zašto moja razina učenja gradiva sve vrijeme bila i kako. ista, ali se sve manje moglo izvlačiti na inteligenciju. Da se razumijemo, čitao sam i učio Kojim područjima bolje baratate, a koja su daleko više od drugih u školi, od književnih vam slaba točka? klasika i stripova, preko križaljki i - Najjače područje mi je definikvizova pa sve do časopisa po- tivno kultura, u širem smislu, put Drva znanja i Meridijana, koje sam doslovce gutao, ali se jednostavno nisam "Gode mi pozitivne povratne reakcije, od glazbe do umjetnosti, a nešto slabija područja su mi sport i znanost. posvećivao srednjoš- kad mi ljudi napišu da sam kolskom gradivu jer mi je uglavnom bilo dosadno. U tom je im uljepšao dan ili ih nasmijao. I inače sam veliki poklonik poOsam godina ste pisali filmske kritike. Odakle ljubav prema smislu želja za znanjem zitive te smatram da bi svima filmu? Čak ste se željeli bila prisutna više nego u dobro došlo malo više i dugoročno baviti s ikoga drugog, ali sam od pojma štrebera bio doslovce pozitive" filmskom kritikom, ali niste. Zašto? najdalje moguće. - Filmom sam zaražen od malih nogu, ali je tek studij komNavodno ste jedva dočekali 18 godina parativne književnosti, odnosno filmološka pa da se prijavite na kviz – sjećate li se katedra tu zarazu uobličila u nešto, usput svog prvog nastupa, odnosno natjecanja, i je potpuno izokrenuvši jer sam zahvaljujući kako je ono prošlo? tome naučio film gledati potpuno drugim - Malo mi se to sve ispremiješalo, ali mislim očima, a onda kasnije to brusio filmskom kritida mi je prvi nastup bio na kvizu Nove TV kom. Često mi bude žao što se više ne bavim „Ona ili on“, koji je odlično vodila Mirna time jer mislim da ne radim to sasvim loše, ali Berend. Sjećam se da sam dobio niz pohvala su „Potjera“ i ostali kvizovi to malo gurnuli u sa svih strana, od onih produkcije sa seta do stranu, a i pojam filmske kritike je kao takav onih kasnijih, nakon emitiranja, ali najviše danas poprilično upitan. U cijelom svijetu je pamtim da mi je bio super osjećaj igrati se, potisnuta na margine, a u nas jedva da postoji odnosno natjecati se, i da sam bio pomalo pa ne znam kakvog to ima smisla. Volio bih da tužan kad je završilo, neovisno o rezultatu. je drukčije, ali nisam od nekog viteštva u tom Mislim da sam osvojio nekakav novac, ali smislu. S druge strane, to naravno znači da nagrade i postignuća uvijek stavljam u drugi je i ta šačica filmskih kritičara koju imamo još plan, tako da se zaista ne sjećam ni koliko ni dragocjenija. što. Sjećam se, međutim, da sam guštao dok sam igrao. Kako je došlo do suradnje s HTV-om, a posebno s kvizom „Potjera“? Možemo li reći da ste zaraženi svijetom - Do suradnje s HTV-om je došlo kada su kviz-igara? tamošnji ljudi, nakon nekoliko mojih uspješnih nastupa na tv-kvizovima, u meni prepoznali potencijal za autora pitanja, pri čemu se ispostavilo da su bili u pravu. Nakon toga sam niz godina radio „s one strane zavjese“, kao autor pitanja za kvizove kao što su „Tko želi biti milijunaš?“, „1 protiv 100“ i „Sve u sedam“, da bi tijekom pokretanja „Potjere“ procijenili kako bih im ponovo mogao biti korisniji ispred kamere nego iza nje. I još su jednom bili u pravu.

Učite li i dalje svaki dan? Otkrijte nam koje tehnike pamćenja primjenjujete, možda i nama pomognu... - Učim itekako. Nemam nikakvih posebnih tehnika, valja samo čitati i čitati i čitati. I onda još malo čitati. Pa za kraj još samo nešto pročitati. Često mi ljudi prilaze s pitanjem kako toliko toga znam, žaleći se da oni ne mogu ništa popamtiti, i uvijek im odgovorim da u većini slučajeva nije problem loše pamćenje, nego premalo čitanja. Pri čemu, naravno, ne mislim da to mora biti Opća enciklopedija, ali isto tako u čitanje ne brojim internetske portale, osim ako nisu Guardian ili nešto slično.

Zašto su kviz-pubovi toliko popularni i idete li često na njih? - Zato što osiguravaju neupitnu kombinaciju druženja i igranja, često uz poneko pivo i salve smijeha. Stvarno je teško odoljeti nečem takvom. Iako sam prije bio redoviti sudionik nekoliko pub-kvizova na tjednoj razini, posljednjih godinu-dvije sam poprilično smanjio te odlaske, ponajprije jer je ta suluda kvantitativnost omogućila svakome da radi kviz pa to često ne ispadne dobro, a meni se nakon tolikih godina igranja kvizova ne da tratiti vrijeme na loš kviz pa radije ostanem kući i pogledam neki film. Premda, kad znam da radi neka provjerena ekipa čije sam kvizove već igrao i znam da su dobri, obavezno skupim ekipu i odem zaigrati. Nekad se toliko zagrijem da se upitam zašto ne idem češće, onda nakon zagrijavanja odem odmah na sljedeći, koji bude grozan pa se podsjetim zašto ne idem češće. Ali poanta je – kad bi kvizovi bili dobri, igrao bih ih svaki dan.

Volite li kuhati? Koju kuhinju preferirate i koja su vam jela specijalnost? Kuhate li svaki dan? - Kuham koliko stignem, nekad pet dana zaredom, nekad nijednom cijeli tjedan, nema nekog posebnog pravila, a omiljenu kuhinju mi je teško izabrati. Srcu najbliža – talijanska, jeziku – francuska, a glavi – japanska. A isto tako sam svjestan da većinu njih nisam ni probao, na primjer cijelu južnoameričku, pa ne znam koliko taj odgovor uopće ima smisla.

Je li vam jako bitno da jedete zdravo ili vam je prioritet da bude ukusno (pod cijenu nekih manje nezdravih namirnica)? - Nisam siguran da odvajam ta dva koncep-

Foto: Arhiva HRT-a

"LJUDI MI ČESTO PRILAZE S PITANJEM KAKO TOLIKO TOGA ZNAM, ŽALEĆI SE DA ONI NE MOGU NIŠTA POPAMTITI, I UVIJEK IM ODGOVORIM DA U VEĆINI SLUČAJEVA NIJE PROBLEM LOŠE PAMĆENJE, NEGO PREMALO ČITANJA"

ta – em mi neke nezdrave stvari često uopće nisu ni ukusne pa ih ne jedem, em mi neke zdrave, a najobičnije stvari, budu superukusne, pa stvarno ne znam dal' da uopće odvajam te pojmove u svom pristupu hrani. Na primjer, parena brokula pokapana maslinovim uljem je, kao, zdrava i lagana, a meni je i samo takva već prefina.

Imate li doma uvijek tartufa s obzirom da se vaša obitelj bavi njihovom prodajom? - Ima, naravno, bar u nekakvom obliku. Ne bi obiteljska firma Miro Tartufi uspijevala već gotovo tri desetljeća da ih nema (smijeh). Obožavam fritaje ili fuže s tartufima.

Vidite li se jednog dana u nekom malom istarskom mjestu kao vlasnik restorana ili kao svjetski putoholičar, možda kao influencer ili kao voditelj kvizova...? Ili možda kao redatelj i producent nekog kviza? - Vlasnik restorana, ne vjerujem, a influencer već jesam (smijeh). Glede kvizova, imam svakakve zamisli, primisli, ideje i koncepte, a sigurno je samo pitanje vremena kad ću nešto od toga i realizirati, u kojem god obliku.

Kako pazite na liniju? - Kako i sam često navodim na Instagramu, moje je tijelo hram pa ga u tom smislu i mazim i pazim koliko treba i kako i gdje ono želi. Evo, prije koji dan sam napravio smoothie od kelja, banane, indijskih oraščića i rižinog mlijeka, a upisao sam pilates na spravama pa ovim putem pozdravljam trenera Luku ako ovo čita!

Godi li vam popularnost na društvenim mrežama? - Iako nitko neće povjerovati u to, svejedno mi je za popularnost na društvenim mrežama, ali mi itekako gode pozitivne povratne reakcije, kad mi ljudi napišu da sam im uljepšao dan ili ih nasmijao. I inače sam veliki poklonik pozitivnih misli te smatram da bi svima dobro došlo malo više pozitive. A pogotovo su u tom smislu društvene mreže problematične jer često briju neku negativu, koja onda prelazi u toksičnost.

Bavite li se mišlju da samo od toga živite? - S obzirom na količinu pristiglih ponuda, već sam mogao živjeti samo od toga, ali je većina tih ponuda – makar ih je bilo doslovno stotinu – bila neozbiljna pa sam morao redom sve odbijati. U tom mi je smislu jako drago što je jedan trgovački lanac prepoznao domet i ulogu na lokalnom, ako ne i regionalnom tržištu te jedini bio dovoljno ozbiljan da sklopimo influencerski deal pa sam od 1. travnja do daljnjega njihov ponosni ambasador, kao što i stoji na mom instagramskom profilu @deankotigaofficial.

Imate više od 100.000 pratitelja na Instagramu, a vi ne pratite nikoga. Kako to? - A eto, tako je ispalo, od prvog dana nikog ne pratim premda ne razumijem točno zašto ljudi tome pridaju toliku važnost.

Na kraju dana, zaspete li sretniji jer ste taj dan prodali dobru foru na Instagramu? - Iskreno ću vam reći, ne samo da zaspem sretniji, nego mi to pomaže zaspati. Kad mi prođe dan bez odlične fore na Instagramu, uglavnom i ne zaspem, nego učim nacionalne valute cijelu noć. Život influencera je mnogo teži nego što se to može činiti - nisu sve skupi hoteli, jahte, privatni helikopteri, domjenci, nagrade, jake političke veze, zlatni prsteni, prekrasne starlete i starleti, organsko voće i povrće. Ima taj život i svoje naličje, koje je često skriveno oku Photoshopa (smijeh).

Kako ste doživjeli i preživjeli koronavirus i cijelu situaciju oko njega te što ste iz svega ovoga „naučili“? - Naučio sam da je lijepo nazočiti velikim povijesnim situacijama, ali samo nakratko.