Neoliberalizam kao socijaldarvinizam by Nikola Damjanović

Slavko Kulić NEOLIBERALIZAM KAO SOCIJALDARVINIZAM

ZNANSTVENA BIBLIOTEKA

NEOLIBERALISM AS SOCIAL-DARWINISM

The War for Domination or for a Better World Urednik Bo탑o Rude탑

ISBN 953-6460-40-8

Slavko Kulić

NEOLIBERALIZAM

KAO

SOCIJALDARVINIZAM Rat za dominaciju ili za bolji svijet

PROMETEJ Zagreb, 2004.

Supruzi Ankici, sinovima Željku i Dinku, unuci Anni i unuku Mateu

za uskraćeno vrijeme očovječavanja

Sadržaj

Predgovor................................................................................................... 17

KONCILIANDUM

FILOZOFIJA, EKONOMIJA, ANTROPOTEHNIKE............................27 Uvod ...........................................................................................................27 Filozofija osnaživanja - znanja, vještine i antropotehnike...................28 Bioetički pristup i biocentrični ili ekocentrični vrijednosni sustav uporabe antropotehnika................... .................................30 Filozofija i ekonomija nasilja s biocidnim posljedicama i kulturni mem profita.................................................................... 30 Bioetički, biofilozofski i bioteorijski pristup načinu proizvodnje života ......................................................................... 32 Upućenost ili orijentacija ljudske vrste genetskim i memetskim kodom - replikacijama ............................................. 35 Filozofija nasilja stvara nove antropotehnike kao polugu moći; osnaživanje biologije traži ojačavanje neurologije..................... 35 Filozofija kao psihoterapija u procesu osvješćivanja, opstanka i razvoja života u skladu s principom prava na život............... 38 Summary: Philosophy, Economies and Anthropo-Techniques ... 44 Literatura....................................................................................................45

DOCENDUM

KONCEPCIJA NEOLIBERALIZMA, EDUKACIJA I EGZISTENCIJA ............................................................................49 Uvodni dio....................................................................................... 49

Globalni um - pretpovijest ljudskosti: Monopol nad znanjem i privid slobode i demokracije ......................................51 Narav liberalne misli i intencija neoliberalnoga kulturnog mema lišena morala i etike............................................................ 54 Neoliberalizam i ljudstvo institucija nasilja: Kapitalski kod kulturnog mema.............................................................................. 58 “Washingtonski konsenzus” derivacija je novih iz starih oblika nasilja u politici i ekonomiji (mutacija)........................................ 60 Neoliberalna škola i oblici civilnog nasilja kao oblici razvoja globalizacija i akulturacija (gušenje mema drugih kultura i civilizacija s patentiranjem kulture nasilja)............................... 64 Neoliberalizam i socijalneodarvinizam: Upotreba genetskih algoritama radi optimalizacije bioekonomskih modela održavanja života u pretpovijesti ljudskosti............................... 68 Ciljno programiranje, genetski algoritam i adaptivni sustav za neoliberalizam.............................................................................73 Internacionalni pokret protiv neoliberalnoga biomodela nasilja: Sukob repulzijskih i atrakcijskih sila održavanja biomodela nasilja (civilnog i vojnog) .............................................................. 76 Pozicioniranje hrvatske vlasti u biomodel neoliberalizma na uključivoj paradigmi politike i ekonomije - novi smjer . . . . 80 Društveno tretiranje znanosti, edukacije, kulture u RH i njihova zadaća u pripremi ljudstva institucija za biomodel neoliberalizma i uključivu paradigmu......................................... 83 Zaključak ....................................................................................................85 Summary: The Concept of Neoliberalism, Education and Existence........................................................................................... 87 Literatura.................................................................................................... 88

PERMOVENDUM

NEOLIBERALIZAM JE RAT SPRAM PRIRODE, ŽIVOG I ŽIVOTA ........................................................................... 93 Kopanje po ljudskom genomu, po strukturi svega živoga i života, mrtve i žive prirode .........................................................93 Restauracija kapitalizma kao tranzicija istočnoeuropskih društava i država s primjesama refeudalizacije stvarnosti . . 98 Kultura cinizma neoliberalizma kao socijaldarvinizma u istočnoeuropskim državama.......................................................101

RAZUMIJEVANJE ŽIVOG I ŽIVOTA, MIRA KAO KULTURNE VRIJEDNOSTI UMJESTO RATA .......................111 IDEOLOGIJA NASILJA I PRIVATIZACIJA SVIJETA...................... 121 Ideologija sile umjesto prava................................................................ 121 Zaključak .................................................................................................126 Literatura................................................................................................. 127 UPITNOST PARADIGMI VELIKE ZNANOSTI - NEOLIBERALNE DOKTRINE................................................129 Od konvencionalne ka nekovencionalnoj znanosti ..........................129 Genetske i negenetske sile u funkciji neoliberalnoga sustava profita ..............................................................................132 Svijet stvari - financijskog kapitala kao moći - za globalnu dominaciju nad svijetom.................................... 134 Zaključak .................................................................................................141 Summary .................................................................................................142 Literatura................................................................................................. 143 KVARTALNI KAPITALIZAM I NJEGOVI DOMETI NA TLU HRVATSKE................................................................... 145 Problem transparentnosti kapitalskog odnosa u hrvatskom gospodarstvu - Uvodni dio..........................................................145 Neoliberalizam kao hiperkapitalizam, kao kvartalni kapitalizam, darvinističko poduzetništvo i kasino-ekonomija..................... 146 Iskliznuće doktrine liberalizma u naopakost stvarnosti kao ispravnost neoliberalne filozofije, teorije i sustava - kvartalni ili hiperkapitalizam s licem i naličjem darvinističkog poduzetništva i menadžmenta......................... 148 Izopačenost sustava neoliberalnoga kapitalizma, posebno sustava financiranja od sustava financiranja i investiranja (kapitalizacije) k sustavu zaduživanja, dezinvestiranja i desupstancijalizacije...................................................................150 Ekonomska politika na globalnom satu kvartalnoga kapitalizma i kasino-ekonomije........................................................................153 Kvartalni kapitalizam i kasino-ekonomija u beskoncepcijskom stanju u kretanju hrvatskoga gospodarstva..............................155 Država nužde u funkciji uvlačenja sustava kvartalnoga kapitalizma u hrvatsku stvarnost i gospodarstvo, uvjetovanu ekonomsku politiku ................................................157

Strani vlasnici hrvatske burze o stabilnosti i jedinstveno tržište pakta....................................................................................158 Zaključak ................................................................................................. 164 Literatura..................................................................................................167 HIPERKAPITALIZAM KAO POSLJEDNJI STADIJ NEOLIBERALIZMA ................................................................... 169 Uvod ........................................................................................................ 169 Globalizacija - neoliberalizam - hiperkapitalizam............................. 170 Globalizacija kao preduvjet pojave hiperkapitalizma.......................176 Globalizacija informacija i stvaranje oklopa svijesti svijeta . . . .

176

Globalizacija tehnologije i hiperkapitalizam ..................................... 179 Globalizacija kapitala - hiperkapitalizam - regionalizacija i obezvređivanje rada...................................................................182 Globalizacija, hiperkapitalizam, financijska moć i globalni utjecaj na svijet (modifikacija svijeta).........................................186 Zaključak ................................................................................................. 187 Summary .................................................................................................190 Literatura..................................................................................................191

QUINTESSENTIA OSVJEŠĆIVANJE RAZVOJNIH POTENCIJALA ČOVJEKA - OD SAMODESTRUKCIJEKA SAMORAZVOJU .................. 195 Uvod ........................................................................................................ 195 Holistički pristup razvoju života..........................................................196 Neoliberalna doktrina, nasilje i destrukcija sintezne inteligencije (SQ) kao temelj prosuđivanja opstanka i razvoja života na Zemlji ........................................................... 199 Superimperijalizam i totalna kontrola genetskih potencijala ljudske vrste na planetu Zemlji, indoktrinacija silom putem sustava informacija, komunikacija i kontrole telekomunikacija (suvremeni makartizam, manipulacija ljudskom vrstom i životom na Zemlji)...................................... 209 Hiperkapitalizam i homogenizacija živoga i života u prehrambenom lancu, biotehnološki imperijalizam i sabijanje živoga svijeta u istost (jednu vrstu - hermafroditizam) ....................................................................... 215

Parcijalna inteligencija i privid sigurnosti u okolišu i graditeljstvu.................................................................................217 Zaključak ................................................................................................. 220 Summary ............................ .................................................................. 222 Literatura..................................................................................................223 INTEGRALNO ZNANJE I SINTEZNA INTELIGENCIJA TEMELJ JE RAZVOJA ŽIVOTA I OČOVJEČAVANJA LJUDSKE VRSTE ......................................................................... 225 Iscrpljivanje energetskog uporišta dosadašnjeg načina proizvodnje života i stvaranje novog na integralnom znanju i sinteznoj inteligenciji (SQ) - Uvod............................................225 Destrukcija sintezne inteligencije......................................................... 226 Transcendencija animalizma i intencijalnost čovječnosti - filozofija više razine smisla učenja...................................... 229 Afirmacija parcijalne inteligencije (IQ) znači destrukciju emocionalne (EQ) i sintezneinteligencije (SQ) .........................231 Sintezna inteligencija - uvjet opstanka i razvoja života na Zemlji ........................................................................................235 Zaključak ................................................................................................. 241 Literatura..................................................................................................241

Zaključno razmatranje ...........................................................................243 Summary ................................................................................................. 249 Bilješka o autoru......................................................................................255

Table of Contents

Foreword ................................................................................................... 15 KONCILIANDUM

PHILOSOPHY, ECONOMY, ANTHROPO-TECHNIQUES.............. 27 Introduction............................................................................................... 27 The philosophy of empowerment - knowledge, skills and anthropo-techniques ......................................................................28 Bioethical approach and bio-centric or eco-centric value system of the use of anthropo-techniques ..................................30 Philosophy and economy of violence with biocidal consequences and the cultural meme of profit...........................30 Bioethical, bio-philosophical and bio-theoretical approach to the mode of production of life.................................................. 32 Orientation of the humankind by genetic and memetic codes ...... 35 Philosophy of violence creates new anthropo-techniques as a lever of power; empowerment of biology requires an empowerment of neurology.................................................... 35 Philosophy as psychotherapy in the process of awareness creation, survival and development of life in accordance with the principle of the right to life............................................ 38 Summary: Philosophy, Economics, and Anthropo-Techniques.............................................................44 References ................................................................................................. 45 DOCENDUM

THE CONCEPT OF NEOLIBERALISM, EDUCATION AND EXISTENCE........................................................................... 49

Introduction............................................................................................... 49 Global mind - pre-history of humanity: A monopoly over knowledge and an illusion of freedom and democracy .......... 51 The nature of liberal thought and the intention of neoliberal cultural meme deprived of morality and ethics ........................54 Neoliberalism and the institutions of violence: The capital code of the cultural meme............................................................. 58 The “Washington consensus” as a derivation of new forms of violence in politics and the economy from the old ones ......... 60 The neoliberal school and the forms of civil violence as “forms of development”: Globalisation and acculturation (Suppressing different cultures and civilisations by creating a culture of violence) ......................................................64 Neoliberalism and social-neodarwinism: The use of genetic algorithm to optimise bio-economic models of keeping life in pre-history of humanity......................................................68 Targeted programming, genetic algorithm and the adaptive system for neoliberalism ...............................................................73 International movement against the neoliberal biocidal model of violence: Conflict between repulsion and attraction forces maintaining the biocidal model of civil and military violence......................................................................76 The positioning of Croatian government within the bio-model of neoliberalism based on inclusive paradigm of politics and the economy: A new direction...............................................80 The societal approach to science, education and culture in Croatia and their tasks in the preparation of institutions for the bio-model of neoliberalism and the inclusive paradigm .. 83 Concluding remarks................................................................................. 85 Summary: The Concept of Neoliberalism, Education and Existence................................................................................... 87 References ................................................................................................. 88

PERMOVENDUM

NEOLIBERALISM IS A WAR AGAINST NATURE, LIFE AND THE LIVING ...............................................................93 Digging through the human genome, through the structure of life, and through all living and lifeless forms of nature .......... 93

Restoration of capitalism as a transition of Eastern European societies and states with aspects of re-feudalisation of reality...............................................................98 The cynical culture of neoliberalism as social-darwinism in Eastern Europe .........................................................................101 UNDERSTANDING OF LIFE, THE LIVING, AND PEACE AS A CULTURAL VALUE OPPOSED TO WAR.....................111 THE IDEOLOGY OF VIOLENCE AND THE PRIVATISATION OF THE WORLD ......................................................................... 121 An ideology of force instead of the law............................................... 121 Concluding remarks............................................................................... 126 References ............................................................................................... 127 THE QUESTIONABLY OF BIG SCIENCE PARADIGMS AND OF THE NEOLIBERAL DOCTRINE .............................. 129 From conventional towards unconventional science ....................... 129 Genetic and non-genetic forces serving the neoliberal profit system .................................................................................132 The world of objects and financial capital as a source of power enacting a global domination over the world ............. 134 Concluding remarks............................................................................... 141 Summary ................................................................................................. 142 References ............................................................................................... 143 QUARTERLY CAPITALISM AND ITS EFFECTS IN CROATIA ...145 The problem of transparency of the capital-relationship in the Croatian economy - Introduction.........................................145 Neoliberalism as hypercapitalism and quarterly capitalism: darwinian entrepreneurship and the casino economy .......... 146 Derailment of the liberal doctrine: inversion of reality through the neoliberal philosophy, theory and system quarterly or hypercapitalism with the front and back side of darwinian entrepreneurship and management ......... 148 The perversion of neoliberal capitalism system - the focus on finance: from financing, investment and capitalisation to debts, dis-investment and erosion of capital........................150 Economic policy and the global clock of quarterly capitalism and casino economy..................................................................... 153

Quarterly capitalism and casino economy in the confused state: trends of the Croatian economy....................................... 155 The state as an instrument of necessity: implementation of quarterly capitalism in the Croatian economy through imposed economic policies..........................................................157 Foreign owners of the Croatian stability exchange and the single market of the Pact............................................................. 158 Concluding remarks...............................................................................164 References ............................................................................................... 167 HYPERCAPITALISM AS THE LAST STAGE OF NEOLIBERALISM........................................................................ 169 Introduction.............................................................................................169 Globalisation - neoliberalism - hypercapitalism................................ 170 Globalisation as precondition of hypercapitalism ............................ 176 Globalisation of information and petrification of world consciousness................................................................................ 176 Globalisation of technology and hypercapitalism............................. 179 Globalisation of capital - hypercapitalism - regionalisation and devaluation of labour........................................................... 182 Globalisation, hypercapitalism, financial power and global influence on the world (a modification of the world) ............ 186 Concluding remarks............................................................................... 187 Summary .................................................................................................190 References ............................................................................................. ..191

QUINTESSENTIA RAISING AWARENESS REGARDING THE DEVELOPMENTAL POTENTIALS OF HUMAN BEINGS - FROM SELF-DESTRUCTION TO SELF-DEVELOPMENT.................195 Introduction............................................................................................. 195 Holistic approach to the development of life .................................... 196 Neoliberal doctrine, violence and destruction of synthetic intelligence (SQ) as a basis of assessment of survival and development of the life on Earth........................................ 199 Super-imperialism and total control of genetic potentials of humankind: Indoctrination by force through the

system of information, communication and control of telecommunications (contemporary McCarthism, manipulation of the mankind and of life on Earth).................209 Hypercapitalism and homogenisation of life and the living within the food chain: Biotechnological imperialism and compression of the living world into sameness (one species - hermaphroditism)................................................215 Partial intelligence and an illusion of safety in environment and construction .......................................................................... 217 Concluding remarks...............................................................................220 Summary .................................................................................................222 References ............................................................................................... 223 INTEGRAL KNOWLEDGE AND SYNTHETIC INTELLIGENCE AS A BASIS OF DEVELOPMENT OF LIFE AND HUMANISATION OF HUMANKIND ....................................225 Exhausting the energetic stronghold of the current way of producing life, and creating a new one based on the integral knowledge and synthesizing intelligence Introduction...................................................................................225 Destruction of synthetic intelligence .................................................. 226 Transcendence of animalism and the intentionality of humankind - a philosophy of a higher-level of the meaning of learning......................................................................229 Affirmation of partial intelligence (IQ) entails destruction of emotional (EQ) and synthetic intelligence (SQ)...................231 Synthetic intelligence - the precondition of survival and development of life on Earth ..................................................... 235 Concluding remarks...............................................................................241 References ............................................................................................... 241

Concluding remarks...............................................................................243 Summary .................................................................................................249 Biography.................................................................................................259

Predgovor

ntropološka različitost kulturni je uvjet izgradnje ljudske vrste, izvođenje kulture i civilizacije iz mentalnoga sklopa, iz

tradicionalnog, nacionalnog i socijalnog načina proizvodnje života, kao nekoga trajnog izvora različitosti i mogućnosti života, različi tih subjekata. Različita mišljenja i različite vrijednosti dovedeni su u pitanje. Anglosaksonski liberalizam izrodio se, mutirao je u neoliberalizam, u nasilje nad ostalim kulturama. On se nametnuo svijetu protiv volje svijeta da ga prihvati kao univerzalnu vrijednost za sve kulture i civilizacije. Intenzivno i nasilno nametanje jedine ispravne vizije života na Zemlji započeto je od 1973. iz glava koje su vodile Treći svjetski rat, iz glave Davida Rockefellera koji je afirmirao Trilateralnu komisiju za vođenje Trećega svjetskog rata, kao neko neformalno vodstvo protiv svakoga drugog poimanja demokracije, osim one koju nudi Zapad. Rockefeller se smatra perjanicom suvre menoga zapadnog imperijalizma, koji je svijetu nametnuo nasilje i silu kao sredstvo nametanja i provođenja modela razvoja kao Za pad. Ta sila traži da se svijet ustroji po kulturnom modelu nasilja političkog, ekonomskog, pravnog, socijalnog i vojnog ustroja, u istost. Taj model zapadnog ustrojavanja svijeta tvori globalizam kao kodifikaciju prava jačega, traži dekonstrukciju svijeta, liberalizaciju i privatizaciju svijeta, traži tranziciju da svijet preuzme taj model - kao novi pravni poredak. Utjerivanje svijeta pod jednu kulturnu politiku, ekonomijom protiv nacionaliteta, pod jednu vojnu uni formu, u slobodu po drugom, otvara pitanje smisla svega onoga što je ljudska vrsta postigla evolucijom života. Ljudska vrsta živi i radi

u neravnopravnim uvjetima i okolnostima, u nepravdi, u nejedna koj slobodi proizvodnje života zbog nametanja prava jačeg s naslova neoliberalne doktrine koju zagovara Trilaterala Zapada. Svijet živi u strepnji od sile i poretka moći. Svijetu se nudi tranzicija u nasilje, članstvo u institucijama nasilja kao utočište budućeg života. Uto čište traži upokorenost, podređenost ili podložnost sili kao izlaz. Nesuprotstavljanje sili i pravu jačega traži modifikaciju načina proiz vodnje života, adaptaciju na silu, uvažavanje prava jačega kao oblik postojanja u propadanju ili nestajanju u milosti sile i premoćnih. Ponuđena međuovisnost traži bespogovorno pristajanje vlada bes pomoćnih država i naroda. Osvajanje tuđih vlada postalo je naj unosniji oblik osvajanja svijeta. Interpersonalni savez vladajućih klastera u svijetu smatra podređivanje i adaptaciju na silu zakonitim, jer izvan kulture nasilja nema opstanka, jer alternativa ne postoji. Ujedinjavanje uvjeta pod jednu mogućnost - mogućnost prila godbe sili, zakonito sužava životne mogućnosti opstanka i razvoja života na Zemlji. Izbor neslobode nije alternativa za mnoštvo, za svijet koji nudi totalitarizam i dogmatizam lijevoga ili desnoga doktrinarstva. Neuspjelost globalizacije humanizma u usporedbi s globalizacijom nasilja u svijetu ne znači da su svi oblici drukčijega života zauvijek ugušeni, milom ili silom bešćutnoga rata koji se vodi protiv drukčijosti u mišljenju, kulturi, u načinu proizvodnje života itd. Agresivnost Zapada spram svijeta ukazuje da povijest nasilja zapadnoeuropske kulture nije evoluirala u smjeru povijesti ljudskosti (u prepovijesti ljudstva). Nasilje koje se svijetu nudi član stvom u institucijama nasilja (članstvo u euroatlantskim organiza cijama) ukazuje na uniformnost, na istost gušeći različitost života. Osim nasilja sa Zapada dolazi i suvremena patologija života (ljudsko ludilo kao kravlje ludilo), koja se širi silom - izvozom genetički manipuliranoga biljnog i životinjskog svijeta koji ubija život ljudi na dugi rok zbog kratkoročna prisvajanja profita uvjetovanim nasil nim trgovanjem (WTO), kancerogenim proizvodima od proizvoda biljnog i životinjskog podrijetla. To širenje nasilja spram svijeta zapadni svijet (šest stotina milijuna ljudi) naziva slobodom agre sivnih umova - globalizacijom slobode nasilja spram pet i pol mili

jardi ljudi. Zapadnoeuropsko iskliznuće iz evolucije razvoja života u smrtnost traži osvješćivanje Zapada i svijeta u cjelini. Zapadnoeuropskoj kulturi nasilja potrebna je transcendencija svijesti lovca i sakupljača, a ne tranzicija istočnoeuropskih društava i država u organizirano i institucionalizirano nasilje, jer to protuslovi ljudskom razvoju. Taj model života zasigurno svijet uvlači i sabija u proces negativne (razorne) socijalne ugroženosti pod zapovjed ništvom sile i profita, kapitalističkog odnosa - trajnoga rata za do bit, za svijet stvari protiv svijeta života, protiv zemaljske i svemirske rezonancije koja omogućava život na Zemlji. Dvadeset i prvo stolje će bilježi ljudožderstvo u Europi, patologiju živog i života s naslova pohlepe ljudske vrste koja je sebi uzurpirala prava s naslova sile da uređuje svijet po svemu teško oboljelu načinu proizvodnje života. Monopolizacijom scijentističko-tehnološke i tehničke moći zapadni svijet stvorio je premoć u odnosu na antropološku nemoć većine ljudske vrste na temelju otuđivanja i prisvajanja viška rada u korist kapitala sve manjega broja brutalnih, bešćutnih i agresivnih poje dinaca koji drže ključeve moći umrežene u stratume (netokracija), u neku novu elitu koja zavladava, zaposjeda i osvaja svijet - planet Zemlju (postkapitalizam). Umjesto očovječavanja ljudske vrste zapadni model života svijetu nudi nasilje, raščovječavanje. Umjesto ukorjenjivanja, imple mentacije morala u ljudsku vrstu, Zapad nudi svijetu iskorjenjivanje morala i etike iz mišljenja i ponašanja. Globalni um zapadnoga načina proizvodnje života nudi svijetu globalnu diktaturu umjesto različitosti života, svijetu nudi istost, ali svoju, kao posljednji oblik utočišta života, kao univerzalni kulturni izraz života. Nasilje nad i prema drugim oblicima i kulturnim izražavanjima na djelu je pu tem obrazovanja za nasilje, kao oblik razvoja po direktivama, prema određenju drugoga, umjesto prema samoodređenju sebe spram svijeta. Stvaraju se nove paradigme koje u svom sadržaju uobličavaju nove vladajuće elite. Stara aristokracija nije mogla ni htjela razumjeti stari kapitalizam (poljoprivrednog i industrijskog doba), a netokracija želi sebe iznad moći neoliberalizma, hiperkapitalizma, iznad materijalno-financijske oligarhije (A. Bard i J. Soderquist).

Informacijsko društvo razlikuje se od industrijskog u svemu, pa i u slobodi i demokraciji. O

sudbini svijeta odlučivat će zatvorene skupine - elite koje

grade svoju moć na monopolu nad informacijama kao poluge razli ke u izgledima (preferiraju IQ kao instrument moći spram drugih) putem moći socijalnog utjecaja na one koji nemaju informacije o događanjima oko sebe. Netokracija je spojena s kozmopolitskim pretenzijama utjecaja i manipulacije svijetom. Stvara se neki novi svjetonazor, neka nova kultura kao vrijednost, kao neke nove mogućnosti, kao neka nova univerzalna vrijednost i sposobnost za opstanak. Problem opstanka i razvoja života ovisi o kulturi kao psi hofizičkoj energiji pojedinca i naroda, jer je kultura uvjet i sposob nost za razumijevanje mogućnosti. Zato subjekt kulture ima pravo na svoju kulturu (tradicionalno socijalno i nacionalno), jer je kultura njegovo pravo. Nasilno oduzimanje kulture pojedincu i narodu zna či poništavanje njega kao subjekta kulture, lišavanje njega i njego vih mogućnosti i sposobnosti da opstane iz sebe, a po drugom on ne može opstati (na tuđoj moći). Na problem akulturiranja upozorilo je i 30. zasjedanje gene ralne konferencije UNESCO-a 1999. u smislu globalizacijskoga gu šenja jezične raznolikosti, odnosno nestajanja materinjih jezika u svijetu kao svjetskoga kulturnog bogatstva u korist jezika koloni zatora koji se sve češće ugrađuju u sustav obrazovanja malih naro da (engleski, španjolski, francuski, portugalski, ruski itd.). Latinska Amerika, Afrika, Azija pa i drugi kontinenti gube autentičnu kul turu i kulturno izražavanje - jezik. Od šest tisuća jezika u svijetu 95 posto živih jezika govori 4 posto svjetskoga stanovništva. To se može nazvati sabijanjem svijeta u jezik i kulturu koja kolonizira svijest svijeta. Od ukupnoga broja kultura u svijetu tri su četvrtine autohtone kulture. Tri četvrtine kultura na planetu Zemlji u funkciji su globalnoga poretka koji diktira sila (5 posto stanovništva). Znači, funkcionalnost svjetskoga poretka uvjetuje akulturiranje i sabijanje svijesti svijeta u kulturu nasilja, u jezik na kojem funkcionira poredak sile. Otpora kolonizaciji svijesti svijeta nema, jer preživlja vanje uvjetuje tuđi jezik. Znanje jezika kolonizatora daje moguć

nost najamnog odnosa, zapravo preživljavanja. Bez znanja jezika neoliberalnoga poretka, tj. ultraliberalizma, nema uključivanja u mogućnost preživljavanja. Oblikovanje svijesti svijeta govori o kul turnoj, političkoj, pravnoj, socijalnoj i vojnoj kolonizaciji, o uskraći vanju identiteta pripadanja, o uskraćivanju subjektnosti u cjelini Tu počinje sabijanje u istost svijeta na globalnom ratištu putem brojnih tržišta i bojišta. Tu počinje upokoravanje i podložnost. Kon vencija UNESCO-a o kulturnoj raznolikosti sadrži pokušaj da se suprotstavi toj kolonizaciji svijesti svijeta, što ne znači da će Gene ralna konferencija 2005. uspjeti naspram globalizacije, odnosno akulturiranja. I akulturiranje je u funkciji akumulacije svijeta stvari, rasta bogatstva kolonizatora. Nasilno kultiviranje govori o destruk ciji kulturne različitosti, jer generira sve dublje razlike, suprotnosti i antagonizme unutar ljudske vrste. Rast materijalnog bogatstva i profita zakonito vodi u sukob, a ne u suradnju, zbog udovoljavanja pohlepi sve manjeg broja ljudi na Zemlji. Nasilje ne dopušta da se živi drukčije, ne dopušta misliti, još manje pisati i govoriti drukči je. Ono guši drukčijost od kulturnog izraza do stvarnog ponašanja prema modelu nasilja poretka sile, poretka u kojem je sila istisnula pravo, poredak u kojem pravo ima onaj koji ima silu. Kako izaći ili prevladavati ekonomiju nasilja, nediferencirani i homogeni (nasilni) rast profita radi - jedno je od temeljnih pitanja ljudske vrste. To je pitanje filozofije, teorije i sustava proizvodnje života na Zemlji. Zašto? Zato što je kultura mogućnost oblikovanja i sposobnost proizvodnje svoga života iz sebe, pomoću sebe, jer po drugom ne može opstati. Što se tiče multikulturalnoga dijaloga, on je nužan i traži suradnju, potreban stupanj suglasnosti s drugim kulturama i narodima. Kultura je ključ načina proizvodnje života iz sebe, svojih mogućnosti i sposobnosti za proizvodnju slobode i slobode za proizvodnju. Uvažavanje kultura drugih naroda omogućuje jača nje i uvećavanje vlastitih mogućnosti i sposobnosti za život. Poništa vanje ili gušenje tuđih kultura vodi u sukob. Supremacija kultura velikih/brojnih naroda spram kultura malih naroda sužava bioraz nolikost života na Zemlji, a time i reduciranje životnih mogućnosti za razvoj kao simboličko izražavanje sposobnosti - sebstva subjekta

kulture u organizaciji proizvodnje života. Sukob kultura i civilizaci ja proizlazi iz gušenja kulturnog izražavanja malih pa čak i velikih naroda u korist kulturno jakih i moćnih naroda. Rat za globalnu dominaciju zapadnoeuropskih društava i država spram svijeta raza ra stare civilizacije i kulture, a u zamjenu za to nudi obnovu života u tim prostorima nudeći kulturu nasilja kao oblik života. Koncepcija nasilja kao uporište zapadnoeuropskoga rata za globalnu domina ciju zapovijeda, uvjetuje zapadnu kulturu kao oblik organizacije života. Riječ je o nasilju, o nekulturi. Kulturni razvoj subjekta kul ture i civilizacije temeljni je oblik socijalne organizacije i socijalne egzistencije - temelj političkog, gospodarskog, pravnog i soci jalnog ustroja svakog naroda. Gušenje raznolikosti kultura ubija smisao i ljepotu postojanja u različitosti - zbog sabijanja u istost, u uniformiranost, u totalitarizaciju, jer ona ubija sebstvo, svako drugo izražavanje u mišljenju i ponašanju u praksi života. Rat za globalnu dominaciju kulture nasilja jest dominacija svijeta, svo đenje opstanka na kriterij sile i nasilja, prilagodba na silu i nasilje prilagodbom i modifikacijom života prema kriteriju sile. Sabijanje svijeta biorazličitosti života u istost, u jednu vrstu, znači svođenje života u hermafrodizam, u redukciju životnih formi, u sukob do međusobna istrebljenja. Kultura je specifična forma izražavanja mogućnosti i sposobno sti opstanka i razvoja oblika života - temelj života putem suradnje i suglasnosti s drugim formama i oblicima kulturnog izražavanja životnosti. Kultura određuje opstanak i razvoj, a nekultura (nasilje) razaranje života. Kultiviranje ljudske vrste malih i velikih naroda temelj je prevladavanja pretpovijesti ljudskosti i stvaranja povijesti ljudskosti - očovječenja naspram raščovječavanja ljudske vrste. Kul tura u smislu sintezne inteligencije - bitne inteligencije na razini SQ - uvjet je za prevladavanje animalizma ljudske vrste, uvjet obuzdavanja ljudske vrste u pohlepi i instinkta kao zapovjednoga kri terija ponašanja. Implementacija kulturnog mema morala (etike) putem odgoja i obrazovanja ljudi za način proizvodnje života po sebi traži ukorjenjivanje morala u ljude, u mišljenje i ponašanje ljudi kao put očovječavanja ljudske vrste. To je mogućnost koja se

koncipira prije ostvarenja, jer je život konceptualan, pomoću raz voja svijesti. Razaranje se ne koncipira od strane mentalno zdravih ljudi. To svijetu nude mentalno oštećeni i umno poremećeni poje dinci i savezi agresivnih ljudi, bešćutna tipa i modela života, ljudi koji su mutirali u androide i apostate, ljudi koji odbijaju svijest o očovječavanju ljudske vrste, pa i o potrebi implementacije morala u ljudsku vrstu da bi svladavali i obuzdavali animalizam u razmiš ljanju i ponašanju sebe spram drugih životnih vrsta. Sadržaj ove knjige rezultat je višegodišnjeg istraživanja na Ekonomskom institutu u Zagrebu u okviru programa odjela za in terdisciplinarna istraživanja. Istraživanje uvjeta za opstanak i raz voj života na prostoru Hrvatske i svijeta temeljni je interes autora i suradnika odjela, bez kojih ove knjige ne bi bilo. Život u Hrvatskoj i svijetu sve je grublje ugrožen zbog nasilja nad životom, usprkos svemu što mislimo da znamo. To što znamo iskazuje se slabim i nedovoljnim da održimo život na Zemlji. Moralna ispraznost života ustupa prostor nasilju i raščovječavanju, o čemu scijentisti svijeta šute. Sustavi obrazovanja šire kulturni mem profita (nasilna prisva janja), umjesto kulturnoga mema morala (očovječavanja).

U Zagrebu, rujan 2004.

Autor

KONCILIANDUM

Filozofija, ekonomija, antropotehnike1

Uvod

ilozofija načina života (opća, politička, ekonomska i pravna) traži konceptualizaciju života u smislu dalekosežna odmjera

vanja onoga što jest u odnosu na ono čemu teži pojedinac, socijalna skupina, društvo, ljudska zajednica u cjelini. Prema spoznajama iz evolucijske biologije, evolucijske psiholo gije i evolucijske sociologije, moguće je očitavati ili tumačiti engram ljudskoga ponašanja u načinu proizvodnje života u prostoru i vreme nu. Sačuvani su i pronađeni artefakti koji upućuju na antropoteh nike kojima se Homo sapiens sapiens služio u pribavljanju dobara, skrbi bitka svoga radi. Tu se misli na opću tehniku u proizvodnji svijeta stvari i umno žavanju živih vrsta (biljnih i životinjskih), do stvaranja novih živih vrsta koje u prirodi do sada nisu postojale: a) tehnike (otkrića, izumi), odvajanje Homo sapiens sapiensa od životinja, izrada oruđa za proizvodnju stvari od kamene sjekire, luka i strijele do atomskog i svemirskog oruđa i oružja; b) biotehnike (otkrića i izumi umnožavanja živoga svijeta, biljaka, životinja, gljiva, bakterija i virusa); c) manotehnike; d) ostale tehnike.

Rad je obavljen u časopisu Filozofska istraživanja, br. 89, god. 23, 2, Zagreb.

Filozofija osnaživanja - znanja, vještine i antropotehnike Homo sapiens sapiens i dalje je najslabija životinja među četiri ti suće vrsta sisavaca. Priroda ga je obdarila (genetski i memetski) da osnažuje svoje biološke i neurološke mogućnosti pomoću raznih otkrića, izuma i antropotehnika u načinu proizvodnje života. Pri mjene otkrića, izuma i znanja u praksi čovjekova djelovanja može mo nazvati antropotehnikama. Uporaba raznih antropotehnika, skrbi bitka svoga radi, imala je smisla i značenja u prisvajanju dobara u prostoru i vremenu, stva ranju dobara pomoću sredstava što ih je čovjek izrađivao u prisvaja nju svijeta stvari, biljnoga i životinjskoga svijeta, pa i živih bića kojih u prirodi do sada nije bilo. I za jedan i za drugi način prisvajanja dobara iz prirode morao je ojačavati svoje biološke i neurološke ograničenosti, što ga je prisiljavalo na nova otkrića i izume, u smislu novih znanja i vještina, pa i novih antropotehnika, u smislu prak tične uporabe oruđa i oružja. Uporaba bioloških i neuroloških organa u načinu proizvodnje života uma kao sredstva uvida u stanje, odnosno razuma, ruku, nogu i drugih organa, govori o svrsi i smislu njihove funkcije putem znanja i vještina u anticipaciji stvaranja trajnijih uvjeta u skrbi za svoj bitak. Problem koordinacije organa tijela potvrđuje tezu da je sre dišnji živčani sustav organski sustav kojim čovjek komunicira s okolinom. Usavršavanje znanja i vještina za nove antropotehnike uveća valo je čovjekovu moć, kapacitet bioloških i neuroloških ograniče nja za svestranost prisvajanja u prostoru i vremenu. Genotipska i fenotipska ograničenja Homo sapiens sapiensa tražila su adaptaciju, prilagođavanje u načinu proizvodnje života u smislu okolnosti, ali i novih uvjeta za prisvajanje prirode. Život je prihvaćao razne modi fikacije života, razne antropotehnike za anticipaciju stanja u pro storu. Ta znanja i vještine s antropotehnikama pretpostavljali su rast biološke dinamike, kao i razvoj kulturne dinamike (svijesti i samosvijesti), višu razinu vrijednosnoga sastava rada (znanje i vje

ština) i višu tehničku razinu sredstava za proizvodnju. Znanja i vještine Homo sapiens sapiensa, kao i ovladavanje raznim antropotehnikama, smatralo se postignućem u razvoju poljoprivrede i industrije. Stvarnost ukazuje da se trag (engram) materijalnog i duhovnog ponašanja Homo sapiens sapiensa vrednuje s naslova novoga vrijednosnog pristupa prisvajanja prirode, tj. biocentričnog ili, pak, ekocentričnog sustava vrijednosti. Ego, egoizam, egocentrizam i antropocentrizam kao mjerilo i kriterij ponašanja ljudi iskazuje se pogubnim za život na Zemlji. Uporaba antropotehnika u iskorištavanju prirode traži da se prevrednuje smisao i svrha čovjekova djelovanja s aspekta biocen tričnog ili ekocentričnog sustava vrijednosti, jer je antropocentrični sustav vrijednosti isključio etičke kriterije u primjeni antropote hnika. To je s razvojem minulih civilizacija sve jače ugrožavalo život na Zemlji. Sve što je čovjek do sada postigao iskazuje se nedo rečenim, nesigurnim ili defektnim iz-umima, što se razorno odra zilo na život u prostoru planeta Zemlje, pored svih koristi što ih je ostvario za sebe. Znanja i vještine, pa i antropotehnike kojima je Homo sapiens sapiens do sada vladao i koristio se njima u prirodi s naslova svrhe i smisla njihove uporabe, mogu se ocijeniti kao rezultat nedorečenosti i slutnje o njihovoj savršenosti. Ona su se iskazala nesigurnima i nagađajući što je razaralo život na Zemlji. O čemu je tu riječ? Čovjekovo znanje nije na razini sigurnih znanja, već na razini konvencija: kao da jest ono je što naš disciplinarni um misli da jest. Ono što nije razumio u stvarnosti smatrao je da ne postoji u smislu nekih drugih mogućnosti i drugih ograničenja. Zna nje i vještine s naslova disciplinarnoga razmišljanja, razumijevanja, uistinu su pogrešni. Proizvodnja istih, s primjenom u prostoru i vremenu, onečistila su biosferu, hidrosferu, litosferu i atmosferu. Znači, antropogene emisije djeluju razorno, što ukazuje da je još riječ o niskoj razini svijesti, znanja, vještina i antropotehnika.

Bioetički pristup i biocentrični ili ekocentrični vrijednosni sustav uporabe antropotehnika Spoznaje o tome traže da se Homo sapiens sapiens preispita putem evolucijskoga otpora globalizacijskom pritisku, odnosno razaranju života na Zemlji. Tridesetak pokušaja na razini svijeta - od 1960. do 2002. - nije uspjelo osvijestiti posljedice čovjekova razorna djelovanja. Razornost se poistovjećuje s razvojnošću. Riječ je o perceptivnom defektu ljudske vrste, pored svih znanja, vještina i antropotehnika, kako u klasičnih tako i u suvremenih antropoteh nika do nanotehnika. Problem je u čovjekovu misaono-spoznajnom aparatu, koji je ograničen na svijet stvari. On još nije osposobljen da prosuđuje opstanak i razvoj života, bez obzira na postignuća u teh nici i biotehnici. Problem je u kvaliteti uvorišta, ljudskog uma infor macije, inputa u ljudsku svijest, u čovjekov um, pa i u onom što se naziva izvorište ljudskog uma, ili eksformacija, ili output iz uma. Homo sapiens sapiens i dalje otpisuje zbilju, stvarnost, ono što ne uspijeva razumjeti. I dalje pogrešno tumači zbilju. Uporaba našega uma, raz-uma kao sredstva uvida u zbilju, pa i primjena osmišljenih antropotehnika, traži uporabu morala, tj. etičkih prin cipa biotehničkih principa spram života na Zemlji unutar prehram benoga lanca i zakona prirode koji osiguravaju život na Zemlji. Homo sapiens sapiens zatrovao je prehrambeni lanac života radi udovoljavanja svojoj pohlepi za svijetom stvari i živim svijetom u skladu s filozofijom lovca sakupljača (okamenjena uma u suvre menoj lubanji) i ekonomije nasilja, koja se koristi antropotehnikama što ostavljaju biocidne posljedice za život na Zemlji.

Filozofija i ekonomija nasilja s biocidnim posljedicama i kulturni mem profita Filozofija liberalne misli s ekonomijom nasilja i zlouporabom antro potehnika iskazuje se razornom, a ne razvojnom u znanju i vješti nama, jer su one hipotetičke, a ne razvojno-kritičke. Kulturni

mem razvoja u filozofiji i ekonomiji traži uključivanje kulturnoga mema morala, tj. etičke kriterije pri uporabi antropotehnika u praksi života. Filozofija i ekonomija nasilja, tjerane fenomenom “više-brže” i radi “brže-više”, izostavljaju etičke kriterije jer prefe riraju kulturni mem profita što ljudsku vrstu zarobljava u trokutu animalne civilizacije (raščovječenja) i onemogućava ga u očovječenju, tj. uključivanju kulturnog mema morala, odnosno etičkih principa. Usavršavanje znanja i vještina uvećalo je moć, kapacitet bioloških i neuroloških ograničenosti za svestranost prisvajanja u stvarnosti, i to pomoću digitalne ekonomije. Genotipska i fenotipska ograničenja čovjeka, unutrašnja i izvanjska, tražila su adapta ciju, prilagođavanje načina proizvodnje života. Život je prihvaćao razne varijacije u modifikaciji života, pa i razne antropotehnike (znanja i vještine) za anticipaciju stanja u prostoru, tj. prostoru i vremenu (svijesti). Ta znanja i vještine, tj. antropotehnike, pretpo stavljali su rast biološke i razvoj kulturne dinamike (svijesti i samo svijesti), višu razinu vrijednosnoga sastava rada i viši tehnički sastav sredstava za proizvodnju. Ta postignuća u razvoju traže da se prevrednuju prema kriterijima biocentričnog ili ekocentričnog susta va vrijednosti. Zašto? Zato što se primjena ili uporaba tih znanja i vještina iskazuje nedorečenom, nesigurnom ili, pak, defektnom za život u prostoru Zemlje, pored svih koristi. Ona su pokazala stegu za život na Zemlji, pa i izumiranje manjih vrsta života. Uporaba našeg uma, raz-uma kao sredstva uvida u zbilju, pa i primjena osmišljenih antropotehnika, traži uporabu morala unutar ljudskoga svijeta, unutar prehrambenog lanca života, spram života u cjelini, spram prirodnih zakona koji osiguravaju život na Zemlji. Zašto? Zato što ono što mi mislimo da znamo (scijentizam kao neka velika znanost, pa i tehnologizam s antropotehnikama) stvara ži votu na Zemlji više problema nego što bi bilo korisno u onomu što mislimo da znamo i umijemo rješavati. Scijentizam neoliberalne doktrine proizveo je paradigmu “održivi razvoj”, s kreiranjem novih oblika nasilja nad životom, uz primjenu novih antropoteh nika u ime razvoja (slutnja s otpisivanjem ugrožavanja života).

(Paradigme velike znanosti konvencionalnih znanja traže prevrednovanje i respekt nekonvencionalnih znanja koja podupiru život na Zemlji.) Riječ je o filozofiji niže razine smisla uporabe znanja i vještina s atropotehnikama (o animalizmu u vječnom trokutu, o raščovječenju), a ne o filozofiji više razine smisla znanja i vještina u razvoju (očovječenju), pa i primjeni raznih antropotehnika u načinu pro izvodnje života. Anticipacija uporabe znanja i vještina s antropotehnikama traži uporabu morala. Implementacija morala, odnosno etičkih i bioetičkih principa u čovjekovu vrstu, njegovu svijest, traži odgoj i obrazovanje u kojemu se kulturni mem profita mora zamijeniti kulturnim memom morala, principa etike i bioetike. Raščovječenje se mora zamijeniti očovječenjem. Čovjek u prehrambenom lancu proizvodnje života, u smislu opstanka i razvoja života, pita za uzro ke i posljedice svojega djelovanja u prirodi (sociopsihološki pristup umjesto funkcionalnog u načinu proizvodnje života).

Bioetički, biofilozofski i bioteorijski pristup načinu proizvodnje života Traži se bioetički, biofilozofski, bioteorijski, dakle, biosustavnosni i biopraktični pristup uporabi znanja i vještina, tj. antropotehnika kao osnaživanja bioloških i neuroloških ograničenosti. Homo sapi ens sapiens - mora izabrati ekocentrični pristup u filozofskom i ekonomskom smislu antropotehnika, kao kvalitetnije razumijevanje svoje uloge u prehrambenom lancu razvoja života. Etički i bioetički pristup djelovanja trebali bi biti kompas ljudske ispravne orijenta cije u djelatnom. Umjesto afirmacije principa nasilna prisvajanja, koji određuje ponašanje, traži se princip interakcije sa zbiljom u skladu sa zakonima prirode. Objektivizacija zbilje s razine slutnje treba se zasnivati na istinitosti kao intersubjektivnoj vrijednosti. U suprotnom, sve današnje i buduće deklaracije o održivom raz voju, o opstanku i razvoju života, ostaju na razini samoprijevare ili

samoopsjene čovječanstva, jer je neoliberalna doktrina uteme ljena na teoriji i sustavu prava jačega. Našla je uporište u socijaldarvinizmu. Umjesto da pravo određuje uporabu sile, svijet ulazi u okolnosti koje govore suprotno, tj. sila određuje pravo. Neoliberal na doktrina izopačena je liberalna doktrina, jer je napustila temelj ne principe liberalizma. Napustila je primjenu tolerancije slobode kretanja rada, a uvjetovala je principe slobode kretanja kapitala. Isto tako, napustila je princip neispravnih djelovanja i uzimanja. Ustoličila je uzimanje bez davanja. Neoliberalna filozofija i teorija proizlaze iz hipotetičkoga scijentizma, a ne iz filozofije razvoja života i kritičke teorije o opstan ku i razvoju života na Zemlji. Kulturni mem nasilja u filozofiji niže razine smisla učenja mora biti zamijenjen kulturnim memom raz voja života kao i filozofijom više razine smisla učenja. Uvjetovano razaranje života treba zamijeniti uvjetovanim razvojem života na Zemlji, kao evolucijski otpor globalizaciji nasilja. Opstanak i razvoj života ovisan je o globalizaciji humanizma i u tom kontekstu upo rabe znanja i vještina, a ne o monopolizaciji i militarizaciji, odnosno koncentraciji znanja na pogrešnom mjestu u funkciji nasilja. Nije siromaštvo života uzrok, nego posljedica globalnoga nasilja nad životom. To je odgovor globalistima nasilja nad životom. Život se oblikuje koncepcijom razvoja života, a ne adaptacijom i modifika cijom oblika nasilja nad životom kroz različite varijacije, različite replikacije i modifikacije permisivne potrošnje manjine na račun preživljavanja većine u spirali nasilja nad životom. Antropotehnike su ambivalentne. Mogu se uporabiti i zlouporabiti, ovisno o pošti vanju ili nepoštivanju etičkih načela u djelatnostima. Moral jest ono što upravlja sviješću, znanjem. Bez znanja iz područja evolucijske psihologije i evolucijske sociologije, bez filozofije više razine smisla učenja, sva znanja i vještine ostaju zarobljenima u funkciji filozofije niže razine smisla učenja. One su poluga nasilja, adaptacije i modifikacije života u spirali nasilja, prilagodbe i asimilacije u trokutu animalne civiliza cije kroz različite varijacije nasilja nad životom. Ekonomije nasilja i biocidne tehnologije tjerane su fenomenom više-brže, odnosno

radi brže-više, kao nekim vjetrom u jedra antropotehnika u ljud skom djelovanju prisvajanja izvora i dobara u prostoru života. Ljudska vrsta još u sebi nosi instinkt životinje, umovanje na razini slutnje, nesigurna i površna znanja i vještina antropotehnika. Zato je važno tko stvara znanja i vještine, tko oblikuje našu svijest, tko su replikatori našega uma i našeg ponašanja spram života, te spram mogućnosti za razvoj života na Zemlji kao evolucijskog od govora na globalizacijske pritiske. Znači, odgovor treba proizaći iz memološke - umne aktivnosti kao sinteze emocionalne, intelek tualne i duhovne inteligencije Homo sapiens sapiensa. Prema evolucijskoj sintezi o ponašanju čovjeka u prehrambe nom lancu života, on razara život, što je suprotno tezi da je on taj koji razvija život na Zemlji. To potvrđuje kronologija artefakata i stanje svijesti u primjeni antropotehnika u funkciji egoiteta, hranje nja pohlepe afirmacijom utilitarističko-materijalističkog svjetona zora, umjesto humanističkog svjetonazora s holističkim pristupom opstanku i razvoju života. Utilitarističko-materijalistički svjetonazor suvremenoga svijeta u hranjenju pohlepe traži jačanje bioloških i neuroloških neograničenosti u prisvajanju svega što je iskoristivo pomoću novih znanja i vještina, tj. suvremenih antropotehnika: a) tehnika u proizvodnji svijeta stvari (kompenzacija umjesto eman cipacije radi veće dobiti); b) biotehnika (razmnožavanje živoga svijeta i stvaranje živih vrsta koje u prirodi nisu do sada postojale, radi veće dobiti); c) nanotehnika; d) ostale tehnike. Mentalne predstavke, ili memi ili replikacije, evoluiraju putem adaptivnog istraživanja odabiranjem i preoblikovanjem informacij skoga prostora varijacijama, odabiranjem i prenošenjem. Sirenje kulturnoga mema profita ili kulturnoga mema morala, edukacijom utemeljenom na afirmaciji principa nasilnog prisvajanja prirode, uvjetuje nasilno ponašanje u borbi za opstanak prema kriteriju prava jačega.

Upućenost ili orijentacija ljudske vrste genetskim i memetskim kodom - replikacijama Čovjek je pogrešno upućen u djelatno replikacijama kulturnih mema nasilja, umjesto kulturnih mema razvoja života. Znači, upu ćen je na adaptaciju pomoću mema kulture nasilja (bez uporabe morala, tj. etičkih i bioetičkih načela), što određuje asimilaciju memetskog sklopa, pa i ponašanja u izboru adaptiranih varijacija u rješavanju životnih problema u evolucijskom procesu. Umjesto evolucije, život je postavljen u bob-stazu devolucije replikacijom (odgojem i obrazovanjem) principa prisvajanja, koji određuje prin cip ponašanja. Ako u replikaciji (genetskoj i memetskoj) prevladava mem nasilja, prisvajanje po pravu jačega (sile, nasilja), tada je i ponašanje u praksi života nasilno, bezobzirno, nemoralno, neetično itd. Ljudska je priroda antimoralna. Moralnost i etičnost postižu se implementacijom etičkih principa u čovjeka - replikacijama kul turnog mema morala (odgoj i obrazovanje). Implementacija ošteće nih organa u čovjekovu organizmu razlikuje se od implementacije morala u čovjekovu ponašanju. Biološke i neurološke ograničenosti u rastu i razvoju života čovjeka ojačavane su pomoću znanja i vještina, a snalaženje u pro storu i vremenu ostvaruje se pomoću inteligencije.

Filozofija nasilja stvara nove antropotehnike kao polugu moći; osnaživanje biologije traži ojačavanje neurologije Suvremeni se način proizvodnje života čovjeka, za razliku od kla sičnog načina proizvodnje života na snazi mišića, premješta s mišića na mozak, tj. neuralni sklop kao sredstvo uvida u okoliš, kao neku veću mogućnost prisvajanja skrbi bitka radi. I taj neurološki sklop (središnji živčani sustav) - mozak čovjeka, njegov um - pripada, prema načinu razmišljanja i načinu ponašanja u prehrambenom lancu, kamenom dobu, nasilju, iako je smješten u suvremenoj lu banji (u čovjekovoj povijesti pripada lovcu sakupljaču u 99,99

posto slučajeva). Posljedica te filozofije (psihologije) i ekonomije nasilja očituje se time da su 10 posto ljudi svijeta vjerovnici, a 90 posto dužnici. Od šest milijardi ljudi, zaposleno je oko 890 milijuna ljudi. Svaki treći na zapadu, svaki 12. na istoku i svaki 21. na jugu planeta Zemlje. Usprkos inteligenciji Homo sapiens sapiensa, uspr kos otkrićima, izumima, znanju, vještinama, odnosno svim antro potehnikama, oni su više u funkciji izrade oružja nego sredstva za proizvodnju. Suvremena otkrića, izumi, znanja i vještine dolaze u svrhu novih oblika, metoda i sredstava nasilja, a ne razvoja. Sila kroji pravo. Vojna istraživanja preferiraju proizvodnju novog oružja, jer sila uređuje pravo, a ne pravo silu. Novi sukobi nastaju u svrhu prisvajanja radi izvora (nafte, vode, hrane itd.). Tko je tako duboko strukturirao, oblikovao čovjekov um u nači nu proizvodnje života? Filozofija nasilja i ekonomija nasilja zasigur no drže genetske i memetske mogućnosti očovječenja zarobljenim adaptacijama uma u funkciji nasilna prisvajanja prirode (ekonomije nasilja i biocidne tehnologije), umjesto u funkciji opstanka i raz voja života. Dehumanizacija i dekadencija života posljedice su dominacije utilitarističko-materijalističkog svjetonazora, koji nas zakonito vodi u razaranje uvjeta života na Zemlji. Rasčovječenje jest posljedica sile koja uređuje pravo, umjesto očovječenja koje bi uređivalo pravo, a ne sila. Transcendiranje utilitarističko-materijalističkog nadzora u pravcu humanističkog svjetonazora omogućuje očovječenje pomoću implementacije morala u čovjeka. Odgovor leži u evolucijskoj psihologiji i evolucijskoj socio logiji, u procesu replikacije mema nasilja u mentalnom sklopu u njegovoj neurofiziološkoj aktivnosti ili ponašanju reproduciranja radi. Adaptacija se na okolnosti uvjetuje modifikacijom i različitim varijacijama za nasilje, a ne za razvoj. Tako je ljudski um evoluirao putem replikacije mema, što određuju vanjski podražaji, okolnosti koje stvara sila, putem edukacije kao replikacije u smislu upućiva nja na princip nasilna prisvajanja i nasilna ponašanja. Znači da je čovjeku uvjetovana ili nametnuta adaptacija egzi stencije radi, prema filozofiji lovca sakupljača i ekonomiji nasilja. To, pak, znači, da je um uvjetovana replikacija mema nasilne evo

lucijske psihologije i evolucijske sociologije kao evolucijsko sabijanje u trokutu animalne civilizacije. Adaptacijski pritisak određuje mentalnu mapu u načinu proizvodnje života. Selektivni pritisci iz okoline traže adaptaciju putem odgoja i obrazovanja za nasilnu preraspodjelu svega. Taj proces stvara agresiju čovjeka, teritorijal nu agresiju. Ona je uvjetovana psihološkim mehanizmima osjećaja ugroženosti od drugih, koji proizvode diktat teritorijalnog instinkta - sukob kao odgovor na specifične situacije ugroženosti, kao samo obranu u prisvajanju resursa. To potvrđuju arheološki nalazi, tj. artefakti, evolucijska psihologija i evolucijska sociologija. Pronađeni arheološki nalazi/artefakti daju slobodna tumačenja uporabe raznih antropotehnika, ali i društvenih pojava kao što su tehnokompleksi ili tradicije. Interpretacija artefakata i sociokulturnih pojava uključuje filo zofiju ekonomije i antropotehnike kada se govori o evolucijskoj sin tezi ljudske vrste u prehrambenom lancu života. Filozofija načina proizvodnje života zahtijeva vrednovanje gospodarenja resursima i uporabu antropotehnika u stvaranju i prisvajanju uporabnih vri jednosti u smislu: a) tehnike očuvanja energije (pa i uporabe energije uma); b) selektivnosti; c) donošenja odluka. U tom smislu replikacija mema (jedinica replikacije) pita za kon cepciju, edukaciju i egzistenciju, za širenje mema, tj. umnoža vanje uporabe (antropotehnika). To znači da koncepcija nasilja uvjetuje obrazovanje za filozofiju nasilja, jer je egzistencija uvje tovana obrazovanjem na nasilno prisvajanje. Nasilno prisvajanje uvjetuje nasilno ponašanje pojedinca, naroda i ljudske vrste unutar prehrambenoga lanca. Ako je ono uvjetovano silom, znači da je humanizmu i očovječenju odzvonilo, jer je ljudskost nemoguća u okolnostima socijaldarvinizma, koji ustoličuje pravo jačega u vre menu i prostoru.

Filozofija kao psihoterapija u procesu osvješćivanja, opstanka i razvoja života u skladu s principom prava na život Ljudska vrsta mora osvijestiti i spriječiti nasilje i silu kao pravo da nije prekasno razmišljati o opstanku i razvoju života po principu prava na dostojanstvo života. Uključivanje filozofije (s psihologijom) u misaono-spoznajni aparat koji prosuđuje stvarnost života postaje nužno. Ona je isklju čena iz misaono-spoznajnog aparata današnjega čovjeka. Ona se ne uči. Filozofiranje postaje nužno, jer samo ono prosuđuje stvar nost opstanka života radi. Čovjek je zapleten u mrežu svojih izuma. Život se guši i razara. Povratak filozofiji može nam pomoći da razu mijemo zbilju, da je mijenjamo i usmjeravamo opstanku i razvoju života kao osvješćivanju i odvraćanju od samouništenja, od biocida. Širenje tih i takvih mema moguće je putem sva tri važeća, a ne valjana ljudska mišljenja: vjerskog, političkog i znanstvenog, ako promišljamo opstanak i razvoj života pomoću raz-uma: a) mema vjerovanja / vjerski determinizam, tj. religija; b) mema političkih doktrina; c)

scijentističkih doktrina kao nekog vladajućeg mišljenja, kao neke općeprihvaćene konvencije, mišljenja koje uključuje kul turni mem profita i afirmaciju utilitarističko-materijalističkog svjetonazora u smislu raščovječenja;

d) znanstvenih doktrina - mišljenja koje afirmira kulturni mem morala, etička načela i humanističku orijentaciju u smislu očo vječenja. I genetske i memetske replikacije, odnosno imitacije, podliježu globalizacijskim pritiscima, adaptaciji, modifikaciji putem različitih varijacija kao adaptacijsko preživljavanje. Odolijevanje evolucijskim otporima za opstanak, sa zahtjevom prilagođavanja, uvjetuje repli kacije s psihološkim obrambenim mehanizmima egzistencije radi. Monopol nad znanstveno-tehnološkim, obrazovno-kulturnim, informacijsko-komunikacijskim kompleksom, s uvjetovanim šire njem mema nasilja od središta prema rubu, traži demonopolizaciju,

jer je to ljudsko dobro koje kad se troši postaje veće. Stoji i teza da kad ne bi bilo toga monopola nad rezultatima ljudskog uma, zasigurno ne bi bilo ni tolike ni takve razlike u stanju i izgledima pojedinaca, naroda i država. To traži tranziciju antropocentričnog u biocentrični ili ekocentrični sustav vrijednosti. Teorija razložne akcije u ekonomiji traži filozofiju razvoja života umjesto filozofije razaranja života, te u tom kontekstu njezine uporabe u djelatnom. Filozofija, teorija i sustav razvoja života uključuju etička načela u praksi života. Problem je u tome što neoliberalna doktrina, filozo fija, teorija i sustav neoliberalizma šire kulturni mem profita, a izostavljaju kulturni mem morala, tj. etička načela ili principe u prisvajanju prirode. Ako institucionalno ispustimo kulturni mem morala, tj. etičke principe iz učenja, iz replikacije u praksi života, svijet zasigurno ide u sve jači sukob, u razaranje, u raščovječenje, u iskorjenjivanje morala iz čovjeka, u dekadenciju, degradaciju i devoluciju života. Ukorjenjivanje (implementacija) morala, etičkih načela putem odgoja i obrazovanja u čovjeka ima smisao i značenje u održavanju i razvoju života na Zemlji. Riječ je o višoj razini smisla učenja, obrazovanja, o širenju mema morala i replikacija, o tehnika ma i biotehnikama u funkciji razvoja života, a ne njegova razaranja. Prešutno pristajanje na iskorjenjivanje morala, na raščovječenje i neka poboljšanja u biologiji (improvement) održavanja uporabe organa, znači odustajanje od ukorjenjivanja morala, očovječenja i humanizacije ljudske vrste i njegove razvojne uloge u prehrambe nom lancu života. Otkrića, izumi, znanja i vještine, ostvareni slučajno ili orga niziranim istraživačkim radom, iskazuju se kao poluga moći pri svajanja radi manjeg broja ljudi spram većine koja to ne zna i ne može ostvariti zbog monopola manjine nad znanstvenim, obrazov nim, kulturnim, informacijskim i komunikacijskim kompleksom. Temeljni su tipovi komuniciranja u prirodi: • genetsko komuniciranje/repliciranje (manipulacije genima, me dicinska tehnika oplodnje itd.); • sociokulturna komunikacija kao imitacija ili replikacija; • bibliotečno komuniciranje (pohranjeno znanje i informacije).

Manipulacija svim tipovima komuniciranja u prirodi te neposto janje komunikacije između znanosti i zbilje omogućuju zlouporabu antropotehnika u odnosu na opstanak i razvoj života. Ponašanje ljudske vrste ugrožava život na Zemlji. To karakte rizira praksu života u proizvodnji svijeta stvari. Osnaživanje radi čovjekove biološke ograničenosti - za tehniku/proizvodnju - i sred stva za rad: oruđa i oružja. Čovjek je ojačao svoje biološke ogra ničenosti oružjem jače negoli sredstvima za rad, zbog osjećaja ugroženosti - ne od 3999 drugih vrsta sisavaca, nego od sisavaca ljudske, znači, svoje vrste. U pojedinim godinama svijet izdvaja oko 15 puta više za fundamentalna istraživanja novog oružja nego što izdvaja za nova fundamentalna znanja o novim sredstvima za rad. Znači, čovjek jača svoju agresivnu dimenziju, pohlepu prisva janja i osvajanja izvora i prostora, a ne onu koja podupire život na Zemlji. To je niža razina smisla osnaživanja svoje biologije za tehni ku. To vrijedi i za ovu prvu fazu biotehnike. Počinje s uljepšavanjem lica, poboljšanjem ili zamjenom ruku, nogu, srca, pluća, uha, bubrega, očiju (tzv. improvement), da bi se razvilo s jačanjem ili označavanjem središnjeg živčanog sustava pomoću informacijskog sustava, umjetne inteligencije prisvajanja svijeta stvari na daljinu (digitalna ekonomija). Znači, filozofija digi talne ekonomije zadržava filozofiju i psihologiju lovca sakupljača, ali s novim tehnikama na daljinu - produljena sposobnost i moć s većom mogućnošću prisvajanja. Filozofija niže razine smisla repli kacija, genetskih i memetskih, temelj je suvremene digitalne eko nomije, kao poluge ekonomije nasilja, tjerane fenomenom težnje za više-brže. Ta poluga moći kao produžetak ili osnaživanje neurološ kih ograničenosti smatra se polugom novoga doba, informacijskog doba, digitalnog doba u funkciji nasilnih osvajanja izvora i prostora, razaranja prirode oruđem i oružjem. Nova faza imperijalizma jed nog monopola moći, jedne sile - koalicijskih sila spram svijeta zasniva se na neoliberalnoj doktrini, na političkoj i ekonomskoj misli, na sili, s kodifikacijom prava jačega. Globalizacijski pritisak moćnih - sve manjeg broja pojedinaca i država - raste spram ve ćine ljudske vrste i najvećeg broja država.

Monopol jedne imperijalne sile traži saveznike i voljne izvrši telje za filozofiju, teoriju i sustav osvajanja svijeta silom. Tko pruža otpor - biva izopćenim ili uništenim. Koncepcija osvajanja svijeta političkim i ekonomskim nasiljem traži strategiju nasilja kao taktiku borbe za opstanak (neoliberalizam kao socijaldarvinizam). Filozofi ja i ideologija liberalne misli, s građanskom teorijom i kapitalskim sustavom (sloboda kretanja kapitala i rada, robe i usluga) izopačile su se - širenje kapitala, sloboda investiranja TNC i NC, moguće je od centra ka periferiji, ali nema slobode kretanja rada prema centrima kapitala. U filozofskom, teorijskom i sustavnosnom smi slu, sloboda širenja kapitala i sloboda rada govori da se neoliberalna doktrina suprotstavlja liberalnoj doktrini, jer ne poštuje princip to lerancije smisla i značenja rada, u empatiji kapitala i rada. Sva otkri ća i izumi, sve antropotehnike i dalje ostaju u funkciji filozofije niže razine smisla i svrhe otkrića i izuma. Sve antropotehnike (tehnike, biotehnike s nanotehnikama i ostalim tehnikama) u vlasti su androida, mutanata i apostata, čija moć uporabe znanja i vještina pomoću antropotehnika vodi u razaranje života, a ne u smjeru opstanka i razvoja života na Zemlji. Izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, ili njihovo uništavanje, posljedica je ojačana i osnažena čovjeka u bio loškim i neurološkim ograničenostima pomoću antropotehnika. Sumnja u čovjekovu prirodu i jačanje umjetne inteligibilnosti traži samoosvješćivanje kao oblik evolucijskog otpora uništenju, razaranju života na Zemlji (socijalne i prirodne kataklizme su na pomolu). Stvaranje svijeta interesa i svjetskog poretka za deset posto ljudi silom govori da se sve veći broj ljudi na Zemlji i poje dinih društava isključuje iz rada i života. Broj zaposlenih u svijetu ukazuje na to da je najveći broj radno sposobnih ljudi izvan procesa rada ugrožen, gladan, bolestan, bez zdravstvene zaštite i bez mogućnosti stjecanja znanja i vještina, pa i mogućnosti ovladavanja antropotehnikama. Ostvarena se ljud ska prava i prava iz rada u 20. stoljeću ukidaju. Nomadska buržoa zija ukida stečena prava iz rada, jer ne želi dijeliti ostvarenu dobit ni s radnicima ni s narodom. Ona ne priznaje trošak za otklanjanje ekoloških problema i problema suvremene patologije života. Uvo

đenje novih tehnologija u proces rada eliminira živi rad i svodi njegovu uporabu na sustav dnevne važnosti. To potvrđuje nova faza superimperijalizma, turbokapitalizma ili kvartalnog kapitalizma, već na samu početku 21. stoljeća. Tri i pol milijarde ljudi u svijetu gladno je, bolesno i bes pomoćno, usprkos zastrašujućim otkrićima i izumima, odnosno postignućima u otklanjanju čovjekovih bioloških i neuroloških ogra ničenosti. Jedna i pol milijarda ljudi jest u agoniji. Stotine su milijuna ljudi bez osnovnih uvjeta za opstanak (pitke vode, hrane, lijekova, stanovanja, itd.). Devedest posto ljudi u svijetu živi čemernim živo tom, jer su pod polugom dužničke doktrine. Samo je deset posto ljudi vjerovnika. Svijet za gladne izdvaja jedan dolar godišnje, a za oružje 129 dolara. Čovjek je proizveo petnaest tona TNT-a per capita, a hrane nije proizveo ni za veći dio od šest milijardi ljudi. Većina ljudi u svijetu klizi u agoniju i smrt. Onečišćenje i zatrovanost životnog prostora, biosfere, hidrosfere, litosfere i atmosfere sve jače ugrožava život na Zemlji. To što je čovjek otkrio te iz-umio stvara životu na Zemlji više problema nego što pripomaže rješavati životne probleme. Osviješteni i moralni dio ljudske vrste mora otvo riti pitanje opstanka i razvoja života, usprkos tomu što mislimo da ljudska vrsta zna i umije s naslova prirodne i umjetne inteligencije. Kamo vodi stalni porast čovjekove moći? U smjeru razaranja života ili opstanka i razvoja života na Zem lji? Pripada li Homo sapiens sapiens u inteligibilna bića, pored svih antropotehnika? Je li problem u čovjeku ili antropotehnikama? Problem je u filozofiji i psihologiji lovca i sakupljača u ekono miji s antropotehnikom u funkciji hranjena pohlepe... u analizmu, u raščovječenju, u devoluciji... u odbacivanju procesa očovječenja ... u izostavljanju etičkih načela iz praktičnoga života. Ljudsku narav moramo spoznati, obuzdati, mijenjati imple mentacijom morala u osobnost - očovječenja radi. Ovakvu čovje kovu narav naoružavati i ojačavati znači veću razornu, a ne razvojnu

moć i sposobnost za ljudskost. Destruktivna narav čovjeka mora se obuzdati, jer je njegova unutrašnjost pod pritiskom egoizma i pohlepe: “Logika komunikacije, uzdignuta na rang prirodnog impera tiva, umnožava nasilje i delinkvenciju svih vrsta” (I. Ramone). Ta logika i filozofija traže novo otkriće i iz-ume, nove antropotehnike kao sredstvo prisvajanja silom, kao novo snaženje bioloških i neuro loških ograničenosti, u nedogled. Političke i ekonomske doktrine utemeljene na sili i nasilju zakonito vode razaranju života sa svim otkrićima i izumima. Takva orijentacija traži suvremene darviniste za sve kompromisniju darvinističku borbu, za primat u prostoru. Te doktrine i dalje preferiraju oružje u odnosu oruđe - prestiža radi, prisvajanja radi - pomoću sve suvremenije antropotehnike, dalekometnih sredstava digitalne ekonomije. Filozofija, teorija i sustav neoliberalizma traže ekonomiju nasilja, darvinističko podu zetništvo i darvinistički manadžment. To su voljni izvršitelji kasino-ekonomije i iznadkapitalističkih institucija (burzi i aukcija); o tome se brinu kardinali neoliberalne misli, novi nobelovci u svim poljima neoliberalne doktrine. To se posebno odnosi na neoliberalnu ekonomsku misao. Oni su uspjeli povezati psihološke s tržišnim mehanizmima u ostvarivanju dobiti, zlorabeći slabost današnjega čovjeka i njegove porive za opstankom, preživljavanjem. Što se događa u ljudskoj unutrašnjosti, u njegovoj psihi, u dra matičnoj borbi za opstanak - nije nepoznato. Odgovor na to daju znanja iz nove znanosti - socionike, teorije spoznajnoga metabo lizma, dubljeg zalaženja u problem različitih tipova ljudi, genetske i memetske replikacije itd. Da bi se ljudska vrsta nadala boljemu životu, mora drukčije djelovati. Da bi drukčije djelovala, mora drukčije znati. Da bi druk čije znala, mora drukčije učiti.

Summary: Philosophy, Economics and Anthropo-Techniques The philosophy of the way of life (general, political, economic and legal) requires conceptualisation understood as long-term weigh ing out of what is in relation to what an individual, a social group, a society or the humankind as a whole aims at. Based on the insights of evolutionary biology, evolutionary psychology and evolutionary sociology, it is possible to discern and interpret the engram of human behaviour in the mode of pro duction of life in space and time, because of preservation and fin ding of artefacts, which point towards anthropo-techniques used by Homo sapiens sapiens in the acquisition of the goods for the care of the being. The usage of anthropo-techniques in the use of nature re quires revaluation of the meaning and purpose from the aspects of bio-centric or eco-centric value system, because of inadequacy of the anthropocentric value system, which excludes ethical criteria from the use of anthropo-techniques, which jeopardizes the life on Earth. Homo sapiens sapiens has poisoned the food chain of life becase of its indulgence in its greed for the material and living world based on the philosophy of hunters and gatherers (re sulting in petrified minds in modern skulls) and on the economics characterized by violence, which uses anthropo-techniques that leave biocidal consequences on the life on Earth. Liberal thought coupled with such violent economics and abuses on anthropo techniques demonstrates destructive (rather than developmental) characteristics of knowledge and skills because of their hypothe tical (rather than developmentally critical) nature. The cultural meme of violence in philosophy and economics requires inclusion of the cultural meme of morality, i.e. ethical criteria regarding the use of anthropo-techniques in the practice of life. For the time being, philosophy and economics display violence driven by the logic of “faster and more", thereby disregarding ethical criteria; preference for the cultural meme of profit binds the humankind

within the boundaries of animal civilization (resulting in dehumani sation) and prevents its humanization, i.e. inclusion of the cultural meme of morality and ethical principles.

Literatura

Čatić, Igor: Biotehnika - jedna od čovjekovih tehnika, Filozofska istraži vanja 84/1-2002. Kulić, Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. Kulić, Slavko: Znanstveno-tehnološka revolucija - za koga?, Jugoart, Za greb - Beograd, 1990. Izazovi bioetike (Zbornik radova), Ante Čović (ur.), Pergamena / Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2000. Parker, Philip M.: Physioeconomics: the Basis for Long-Run Economic Growth, MIT Press, Cambridge, London, 2000. Ivković, V. - Jovanović, V.: Application of the Values: Model Bioanthropocybernetic Investigation of Interaction Between Environemental, Genetic and Memetic Factors - A Research in Progress, Institut za antropološka istraživanja, Zagreb, 2000. Atran, Scott: Fondaments de l’histoire naturelle pour une anthropologie de la science, Collection Le Genre Humain/Edition Complèxe, Lon don, 1986. The Social World in the 21st Century: Ambivalent Legacies and Rising Challenges, XV World Congress of Sociology, International Sociolo gical Association, Brisbane, Australija, 7-13. srpnja 2002. Evolutionary Theory and Human Origin, 13th Congress of the European Anthropological Association, 30. kolovoza - 3. rujna 2002, Zagreb Popper, Karl R.: The Myth of Framework: In Defence of Science and Rationality, Routledge, London, 1994.

DOCENDUM

Koncepcija neoliberalizma, edukacija i egzistencija2

adržaj je autorova rada ozbiljno upozorenje iz znanstvenosti, iz znanstvenoga mišljenja, da zanemarivanje spoznaje o neoliberalnoj misli kao doktrini, kao filozofiji, kao teoriji, sustavu i praksi može imati dramatične posljedice za svijet, za čovječanstvo. Upozorenje se odnosi na globalizacijske procese, na trendove globalizacije i inte gracijske procese u svijetu, utemeljene na pravu jačeg, na kulturnoj memoriji kao učenju kulturnom, političkom, ekonomskom, pravnom, socijalnom i vojnom, u smislu tihe okupacije svijeta svim sredstvima, vojnim i nevojnim. Autorov rad u tom smislu znači pojašnjenje neoli beralizma kao neodarvinizma. Ove poruke mogu ostaviti dojam pesi mizma, pa i defetizma, no, one su samo upozorenje.

Uvodni dio

Usprkos silnu rastu fondova znanja i tehnologije, sve većem broju obrazovanih ljudi u pojedinom društvu i svijetu, sve većem broju informacija i sve bogatijoj komunikaciji među ljudima i narodima - najveći broj ljudi u svijetu živi žalosnu sadašnjost. Slaba su na stojanja ljudske vrste pojedinih društava i svijeta da se siromaštvo i bijeda većine ljudi prevladaju u dogledno vrijeme 21. stoljeća. 2

Ovaj je rad priređen kao jedan u nizu priloga koji se pripremaju u Ekonom skom institutu Zagreb, s pretenzijom da budu doprinos radu na znanstvenim osnovama koncepcije i strategije razvitka Republike Hrvatske. Objavljen je u časopisu Ekonomski pregled, br. 9-10, god. 51, Zagreb, 2000.

Ako je edukacijska znanost (edukologija) usmjerena na afirma ciju superiornih svjetonazora (afirmacija svjetonazora lovca sakup ljača) principa prisvajanja nad principom stvaranja, a da se ne pita za vrijednosnu nadmoć toga svjetonazora, onda nije na znanosti da istražuje taj cilj, nego na filozofiji načina života koja utvrđuje takav cilj. Edukacija znači aktivnosti kojima se postiže cilj (Wind ham 1990). To je unutarnji cilj odgoja i obrazovanja, koji se ostvaru ju prijenosom mema, kao proces učenja (stjecanja znanja i vještina pamćenjem i odgojnih stavova i vrijednosti). To je ono što utječe na obnašanje uloga u društvu, što govori o razvitku ličnosti ovisno o tome za što društvo priprema pojedinca, za koji tip socijalnih odnosa, za kakvu radnu ulogu. To utječe na transcendenciju stanja pretpovijesti ljudskosti u smjeru povijesti ljudskosti. Vanjski su ciljevi edukacije učinci u polju kulture, politike, ekonomije, prava, sociologije itd. Edukologija je integrativna zna nost - ona koja integrira različita znanja razvijene znanosti (na oko dvije tisuće različitih disciplina). Edukacijski ciljevi traže otvorenost, eksplicitnost, transparentnost u prijenosu mema (usmenim i pisanim putem, brojkama i slikom). Oni mogu biti i skriveni, posebno u politici, ekonomiji itd., jer skrivaju način ostvarivanja ciljeva (svim sredstvima) nasiljem i nisu transparentni za drugu stranu. Pluralizam netransparentnih škola i edukacije ljudi traži vezivanje u ostvarivanju ciljeva efika snosti radi vladanja i efikasnosti prisvajanja. U tom slučaju tip druš tva određuje politiku i ekonomiju, a one edukaciju zbog prikrivenih ciljeva i načina njihova ostvarivanja. Zato su edukacija i sustav edu kacije kontingentni prema društvu, jer ovise o spletu vanjskih i unutarnjih s naslova politike i ekonomije. Monopol nad znanjem, tehnologijama, obrazovanjem i informacijama posljedica je neoliberalizma kao scijentizma u funkciji provođenja nasilja, ako je društvo prihvatilo koncepciju neoliberalne doktrine, i za to ima legi timitet s naslova Hrvatskog sabora ili s naslova referenduma, onda koncepcija mora slijediti edukaciju i egzistenciju radi opstanka Hrvatske kao subjekta kulture i civilizacije u svijetu interesa i u svijetu 228 država.

Globalni um - pretpovijest ljudskosti: Monopol nad znanjem i privid slobode i demokracije Povijest globalnoga uma svjedoči da 99,9 posto bitka Homo sapiens sapiensa pripada lovcu i sakupljaču, čovjeku kojem je prisvajački princip bliži od stvaralačkog u skrbi bitka, bez obzira na akademski dekor, na stečeno znanje. Iznutra određen fiziološkim (egzisten cijalnim) potrebama, a izvana prirodnim i socijalnim uvjetima (za konima), još uvijek opstaje prevlast egzistencije nad esencijom. Biologija (tijelo) zapovijeda glavom (umom) umjesto da glava (um) zapovijeda tijelom (nagonom). Genotip i fenotip drže Homo sapiens sapiensa zarobljenim u pretpovijesti ljudskosti. Moć i pulsiranje globalnog uma nadilaze biološki kapacitet, biološku ograničenost Homo sapiens sapiensa, kulturnom dinamikom, kulturnim memom - učenje, znanje kao vrlina i znanje kao moć, kao ojačanje bioloških ograničenosti, uz po moć multiprocesorne inteligencije njega kao inteligibilnoga bića, kao prirodne i socijalne pojave. Globalni um jest suprotnost in stinktu koji nas razdvaja, ako svladamo i obuzdamo ono što hoće iz nas, bez nas. Isto tako, globalni je um u funkciji osjećaja, suosjećaja, zbližavanja Homo sapiens sapiensa kao najslabije životinje u prirodi. Različiti smo u začeću, rađanju, genetičkom nasljeđu, u genotipu, ali i različiti u fenotipu. Možemo opstati u različitosti, a ne u istosti. Različitosti unutar Homo sapiens sapiensa svode se na jedan posto prema sinteznoj teoriji, bez obzira na deset tisuća kultura i na brojne civilizacije, minule i živuće. Bez obzira na sve dosadašnje utjerivače u totalitarizam, u strast vjerskih, političkih i scijentističkih fundamentalizama koji su sabijali Homo sapiens sapiensa (tijelo i um), u psihologiju zvanu masom i pukom, totali taristima je suprotstavljena različitost, jer se ona iskazuje kao uvjet opstanku i razvitku života. Usprkos toj dimenziji ljudskoga bića potrebe za ljudskošću, za socijalnošću kao uvjetom za razvoj svih njegovih potencijala i sposobnosti, on čuči zarobljen u pretpovijesti ljudskosti. Autonomija ljudskoga bića traži jače neuronske veze/

sile povezivanja sila, gravitacije, centrifugalne sile u ostvarivanju socijalnosti povezivanjem s drugim ljudima. To je još san Homo sapiens sapiensa, jer su te neuronske veze/sile slabe u odnosu na snagu instinkta. On to pokušava svladati osvješćivanjem tih moguć nosti, suradnjom, kulturom mema suradnje, suprotstavljajući se kulturnom memu nasilja, snazi egoizma, egoizma i antropocentrizma, hijerarhijskog ustroja svijeta i društva, na kulturnom memu nasilja, u politici i ekonomici nasilja, u načinu zadovoljavanja egzi stencijalnih potreba itd. Homo sapiens sapiens vidi u daljini htijenja taj horizont ulaska u povijest ljudskosti. On je još u sukobu sa sobom i s drugim ljudi ma, pa i u sukobu s prirodom, usprkos kumulativu ljudske spoznaje (od mikroba do ljudske vrste). Kako iz horizonta pretpovijesti ljud skosti ući u horizont ljudskosti - zadaća je globalnoga uma i ljudske vrste. Osvještena manjina ne može napraviti iskorak u povijest ljudskosti, jer je većina zarobljena kulturnim memovima nasilja i civilizacijskim oblicima (tipom društva i države) suvremenoga svije ta zasnovanih na tome memu - nasilja. Oslobađanje okova pretpo vijesti ljudskosti i zarobljenosti bitka instinktom traži jaču maštu, jaču vremensku vezu i višu razinu svijesti svijeta za takvo ljudsko nastojanje, koja misli ljudskošću, humanizam kao moguću buduć nost na horizontalnom rasporedu moći, na bioetici, biofilozofiji, bioteoriji i biosustavu života. Evolucijska selekcija, prirodna genetička komunikacija, traži selektivnu evoluciju kulturnog mema razvitka ljudske vrste, kul turnog mema nasilja koji hrani instinkte po principu lovca i sakup ljača, prava jačeg i moćnijeg. Mogućnosti su u nama, kao i horizont stvaranja povijesti ljudskosti, da se uz pomoć globalnoga uma osloba đamo ponašanja/življenja po instinktu, da stvaramo novu, ljudskiju stvarnost. Zadaća je stvaranje i širenje kulturnoga mema - odgoja i edukacije za ljudskiju egzistenciju. Odgoj i edukacija jesu edukacijska selekcija prevladavanja instinkta i zarobljenosti bitka in stinktom (životinjama) i otpočinjanje povijesti ljudskosti. Odgoj i edukacija kao evolucijska selekcija u stvaranju savjesti i osjećajnosti jesu među ljudima. Kulturni mem evolucijske selekcije stvaranja

povijesti ljudskosti jest mem globalnoga uma, elektron energije koji stvara život na Zemlji, a ne onaj koji razara život na Zemlji. U tome nam može pomoći spoznaja iz područja neuroznanosti. Edukacijske znanosti bave se procesuiranjem kulturnoga mema i nadi laze nemoralnost jer povezuju moralnost-svijest-znanje i djelovanje u sustavu edukacije - evolucijske selekcije dobra od zla, ljudskoga od neljudskoga. Zasad je problem globalnoga uma njegova kvaliteta kao apstraktnog vezivnog prostora između onoga što jest i što mi slimo da jest. Zato se globalni um smatra u kognitivnoj znanosti paralelnim sustavom, koji obavlja selektivnu evoluciju i selektivnu percepciju, kvalitetu percepcije realnosti - neuronsko procesuiranje informacija (kvalitetu neuroprostora) i informiranja (kvalitetu efekta) u prijenosu memova (memorija) odgojem i edukacijom. Sposobnost globalnog uma da misli što jest pažnjom/prosuđi vanjem onoga što jest nije samo sposobnost koja se može pripisati mozgu. Um je sposobnost jednaka sposobnosti tijela (osjećaja viđe nja, gledanja itd.). To upućuje da znanje i znanost nisu fenomeni samo neurologije nego i biologije. Edukologija kao procesuiranje kulturnoga mema (memorije) traži pamćenje kao kariku u povezivanju mema s memom u smislu kratkoga i duljega pamćenja, radnoga - učećeg zapamćivanja u afir maciji kulturnoga mema, u stvaranju povijesti ljudskosti i u pre vladavanju, izbavljanju iz pretpovijesti ljudskosti. Fizika između proceduralnoga prema semantičnom pamćenju značajna je (znati kako = znati da) kada se upuštamo u razlikovanje evolucijske se lekcije kulturnog mema nasilja (afirmacije instinkta) od kulturnog mema razvitka (afirmacije savjesti), a razlikuje pretpovijest ljud skosti od povijesti ljudskosti. U to ulaze i emocionalna i spiritualna inteligencija Homo sapiens sapiensa. Prijenos memova putem osje ćaja i uma jest vezivanje koje pretpostavlja evolucijska selekcija i selektivna evolucija, razlikovanje ljudskosti od neljudskoga. Vezi vanje je uvjetovano elektromemonskim asocijacijama koje procesuiraju memove (informacije) o onome što činimo. Impulsiranje memova ostvaruje se putem memova s akcijskim potencijalom sadržajem mema. To je ono što Homo sapiens sapiensa razlikuje

od životinja, aktiviranje memova, ali i od inhibicije memova koji odašilju podražaj na mem, u kodiranju memoriranja itd. Rad je globalnog uma kodiran genomom određene vrste. Opo našanje funkcije gena kod umjetne inteligencije daleko je od onoga što suvremena znanost i tehnologije pokušavaju dosegnuti.

Narav liberalne misli i intencija neoliberalnoga kulturnog mema lišena morala i etike O kompleksnosti naravi čovjeka kao prirodne i društvene pojave određene iznutra genotipom genom i izvana fenotipom (okolno stima, uvjetima u prirodi i društvu), o ljudskoj biti Homo sapiens sapiensa kao društvenoga čovjeka stječe se u društvu - fenotipu, kulturnim memom, sposobnost postojanja za drugoga i postojanje za njega, kao veza čovjeka s čovjekom. Ideja liberalizma zagovara da smo jedan drugomu raspoloživi do konačne potrošenosti kao životni element naše zbiljnosti. Homo sapiens sapiens prirodna je pojava u prehrambenom lancu života, ali i društvena pojava kao element ljudske zbiljnosti. To je razlog ljudskoga postojanja za hu manizaciju. Ako nema takve zbiljnosti, onda postojimo u propa danju, u lažnu nadanju o humaniziranju života, u lažnu nadanju ljudskosti. Liberalna i neoliberalna škola razbija sadržaj supstancijske biti čovjeka. Ljudska je narav metafizički pojam; sposobnost komuni ciranja i autokreacije životnoga programa za ostvarivanje ciljeva života proizlazi iz dinamike potreba i interesa te načina njihova zadovoljavanja (nasilnim oblicima, metodama i sredstvima) efika snosti prisvajanja, radi zadovoljavanja potreba i materijalizacije interesa biološke ili socijalne prirode ili humanističkim oblicima međuljudske suradnje. Liberalizam kao pojam odudara od ljudsko sti, od morala (etike). Homo sapiens sapiens određuje princip pri svajanja, što utječe na njegovo ponašanje prema prirodi i prema drugim ljudima. Princip prisvajanja određuje ponašanje Homo sapiens sapiensa u načinu proizvodnje života.

Prema teoriji alijenacije, marksizam kao filozofija, društveni uvjeti/okolnosti koje vladaju u društvu - izvana i iznutra u svim dosadašnjim tipovima ljudskih zajednica, do današnjih društava idržava, pa i izvedenih oblika civilizacijskog udruživanja (politički, ekonomski, vojni blokovi) - proizvode otuđenje čovjeka u svijetu stvari. Zasad, svijet stvari određuje mišljenje i ponašanje Homo sapiens sapiensa, a ne ljudskosti. Briga za život na Zemlji još nije postala filozofijom Homo sapiens sapiensa. Razvojni su potencijali iz čistoga i praktičnoga uma Homo sa piens sapiensa još uvijek zaposleni na pokušaju stvaranja predu vjeta čovjekove sanjane i pripadajuće slobode i ljudskih prava na dostojanstveni život i dostojanstvenu smrt. Još su sva njegova kul turna i materijalna dostignuća predgrađe ljudskosti (pretpovijest ljudskosti). Fenomenologija neoliberalizma izbacila je teoriju rad ne vrijednosti, a umjesto toga mema ugradila je mem kapitala kao naslov prisvajanja, kao da vrijednosti stvara kapital, a ne rad. Ljudsku narav i pretpovijest ljudskosti opisali su E. Bloch, E. Fromm, H. Marcuse, a postoje i druga mišljenja s intelektualnim pretenzijama tzv. lijeve i desne orijentacije i provenijencije. Nije slučajno da unutarnje sile Homo sapiens sapiensa što ih proizvode fiziologija (biologija) i biološka dinamika nadmašuju principe njego ve kulturne dinamike (odnos između genotipa i fenotipa), genetič ke i sociokulturne komunikacije, kao lanca opstanka. To je sudbina svakoga pojedinca, ljudske vrste, kojega zatječu i zarobljavaju, uvje tuju proizvodi genetičke i sociokulturne okolnosti, uvjeti, prirodna genetička (gen) i sociokulturna komunikacija (kulturni mem). Neoliberalna misao nema ljudskosti i daje lažnu nadu za neka ljudska prava koja su izvan ostvarenja. Zaključna se misao može iskazati tako da se pojedinac, obitelj, društvo, zajednica i ljudska vrsta mogu nadati opstanku i razvitku života ako rade na tome. Da bi to činila, ona mora učiti o onome čemu se nada (ljudskosti, humanizaciji i socijalizaciji). To što čini mora biti pojedinačno, obiteljsko i društveno nastojanje, da bi život opstao, da se razvojni potencijali čovjeka - umni i tjelesni - zapoš ljavaju i troše u tom smislu. Znači, konceptualizacija razvoja života

na planetu Zemlja traži sukladnu edukaciju, a jedno i drugo egzi stenciju živućih civilizacija (društva i države, pojedinca i obitelji u njima). Živuće kulture (10.000) i civilizacije organizirale su 228 društava i država sa, zasada, šest milijardi stanovnika. Od šest mili jardi ljudi zaposleno je oko 870 milijuna ljudi (svaki treći na zapa du, svaki jedanaesti na istoku i svaki dvadeset prvi na jugu). Fenomen više i brže uvjetovan je političkim i ekonomskim determinizmom (nasiljem), zbog projekta i koncepcije vladanja svi jetom i zbog projekta i koncepcije prisvajanja prirodnih izvora i pro izvoda potrebnoga ljudskog rada. Zadovoljavanje ljudskih potreba, na razini stanja u svijesti svijeta, pojedinih društava, država i pojedi naca, gdje šest milijardi ljudi teži da se svrstava, množi i troši sve što je u prirodi iskoristivo i sve što je u svijetu raspoloživo - zado voljavanje ljudskih potreba u tom smislu rađa sukob zbog načina pri svajanja, jer princip prisvajanja određuje način proizvodnje života. Ako se zagovara princip prisvajanja jačeg i moćnijeg, u smislu libe ralizma kao socijalneodarvinizma, tada nema šansi da izađemo iz pretpovijesti ljudskosti i uđemo u povijest ljudskosti. Zbog toga i ne možemo izaći iz nasilja i nasilnih oblika koji su ušli u sadržaj edukacije, koji se prenose kao kulturni mem pogrešnim i razornim sociokulturnim ponašanjem. To ne vodi prema ljudskosti, jer nasi lje, pogrešno kao ispravno, pretvara ljudske stvaralačke potencijale u razaračke. Vodeća je misao nasilnog i razornog sociokulturnog mema ideja liberalizma3. Filozofija, teorija i sustav neoliberalizma i neoliberalna škola zasnovani su na tom sociokulturnom memu prisvajanja iz pozicije prava jačega i iz nasilja ljudske naravi da pri svoji što može u skladu s principom koji još održava ljudsko društvo na principu lovca i sakupljača. Stanje koje se održava i podupire pripada pretpovijesti ljudskosti. Svoje stvaralačke potencijale čovjek ne zapošljava da bi izašao iz pretpovijesti ljudskosti, da bi sebe izba vio iz primitivnih bića intelektualnim sposobnostima, uz pomoć IQ, EQ i SQ, uz pomoć stvaralačkih potencijala zarobljenih u 3

Vidi Weisbrot, Mark: Globalisation: A Primer, Preamble Center, Washington, listopad 1999.

funkciju nasilja i razaranja prirode i života na Zemlji (kvocijent inteligencije, emocionalne inteligencije i duhovne inteligencije). On mora težiti višim razinama svijesti, kvalitetnijem životu, ljudskosti, da bi prevladao sve dramatičnije ljudske situacije, za robljen primitivizmom i nasiljem. Nasilje proizlazi iz koncepcije efikasna vladanja društvom i prirodom, iz koncepcije efikasna pri svajanja prirode prema kriteriju ekonomije nasilja koja preferira kratkoročne interese i prikriva dugoročne štete (borba političkih stranaka). Prevladavanje dramatične ljudske situacije - prirodne i društvene, uvjetovane evolucijom razvoja života - traži transcendentaciju svijesti i samosvijesti o stanju u kojem jesmo. Zadržavanje Homo sapiens sapiensa u stanju pretpovijesti ljudskosti nalazi nove oblike dominacije i ljudstva institucija nasilja. Novi civilizacijski oblici, metode, instrumenti i sredstva manipulacije očituju se osmišljavanjem novih koncepata nasilna vladanja sa sve većom lega lizacijom i tolerancijom nasilja i prisvajanja. Osmišljavanje ljudskih prava s naslova prava jačega i moćnijega traži i nameće uvjetovanje demokracije i organizacije prema načelu vladanja. To zakonito vodi u sukob interesa s naslova efikasnosti vladanja i nasilna prisvajanja. U tim situacijama nedostatna antropološka moć (egoizam i po hlepa) traži kompenzaciju u institucionalnoj političkoj moći (drža vi), ekonomiji nasilja zasnovana na kumulativu tehnološke moći (korporacije). Zarobljenost Homo sapiens sapiensa u pretpovijesti ljudskosti traži oslobađanje od koncepcije efikasna vladanja i kon cepcije nasilna prisvajanja, oslobađanje od nasilja i nasilnih oblika koji sve prepoznatljivije i otvorenije razaraju život na Zemlji. Kon cepcija jačanja pretpovijesti ljudskosti traži edukaciju o oblicima provođenja nasilja u život, što uvjetuje egzistenciju na osnovi ja čanja egoizma, egocentrizma, antropocentrizma kao vrijednosne koncepcije i orijentaciju pojedinca, društva i svijeta. To stanje u kretanju traži sabijanje u pretpovijest ljudskosti umjesto prevlada vanja stanja pretpovijesti ljudskosti i stvaranje povijesti ljudskosti (humanizacija prirode i života u njoj). Neoliberalna misao, škola i praksa postaju misao svijeta, osnova svjetskoga poretka u ostvari vanju nasilja, na liberalizmu kao scijentizmu.

Neoliberalizam i ljudstvo institucija nasilja: Kapitalski kod kulturnog mema Intencija misli neoliberalizma u polju politike, ekonomije, prava itd. zasniva se na svjetonazoru protestantizma, na amoralnosti s otvorenom temporalnošću, na antropocentričnom sustavu vrijedno sti, na hijerarhijskom rasporedu moći prema kriteriju prava jačeg i moćnijeg, na scijentističko-tehnološko-tehničkoj konstrukciji odr žavanja života, na diferenciranom i homogenom (nasilnom) rastu, na ekonomiji nasilja s biocidnim tehnologijama. Nasilje nad živo tom i prirodom proizlazi iz naravi političke ekonomije, jer je narav suvremene politike i ekonomija nasilja, a ne briga za opstanak i razvitak života. Liberalizam kao svjetonazor i filozofsko učenje o slobodi volje i apsolutnoj slobodi pojedinca proizašli su iz afirmacije, promocije nasilja uporišta te misli, privatnim vlasništvom kao osnovicom pri svajanja, s promocijom kodifikacije principa prava iz privatnoga vlasništva kao osnovice kapitalističkoga društva i države. Zarobljenost ljudske vrste u njoj postaje posljednji i konačni oblik civiliza cije (kapitalističko društvo i država) znači zarobljavanje ljudske vrste u pretpovijesti ljudskosti u koncepciji efikasnoga vladanja svijetom i društvom. Sve veći broj malih država i društava putem svojih vlada prosljeđuje to nasilje u svoj prostor s naslova liberaliz ma kao ljudstvo institucija nasilja (političke stranke kroz uključivu paradigmu). Koncepcija efikasnog prisvajanja svijeta osmislila je edukaciju za pretpovijest prijenosom kapitalskog mema i njemu imanentnih oblika egzistencije. Ta zarobljenost u pretpovijest ljud skosti kulturnim memom nasilja, koncepcijom nasilnog učenja za nasilan život, traži nasilnu preraspodjelu svega. To je sudbina su vremenoga čovjeka, drama suvremenoga svijeta iz koje kao da ne znamo izvući čovječanstvo, zarobljeni koncepcijom nasilja neoliberalne misli koja je u osnovi procesa globalizacije kao lažne zore budućnosti ljudske vrste. Zašto? Zato što je iz kulturnoga mema kapitala isključen, eli miniran, odstranjen moral, odstranjen je kod ljudskosti. Kulturni

je mem neoliberalizma oslobođen moralnosti i etičnosti. Mem koji se prenosi na druge u sebi nosi mem nasilja, kapitalsku umjesto radne teorije vrijednosti egoizma, egocentrizma, homocentrizma, koji u sebi nosi afirmaciju pohlepe: mem koji hrani pohlepu i ego pojedinca, a na razini vrijednosnoga sustava udruženoga egoizma naroda, društva i države, političkih i ekonomskih blokova (antropocentričan sustav vrijedi u osnovici hijerarhijskog rasporeda moći - uzdiže se na razini oligocentričnog sustava vrijednosti). Neoliberalni kulturni mem kloniran je. U psihologiji i u sociologiji svakoga pojedinca ima prostora za afirmaciju egoizma, amoralnosti, koja potiče način održavanja života prema principu lovca sakupljača (egocentrizam, homocentrizam), što u njemu potiče neljudskost, životinjske instinkte, princip prisvajanja, bogaćenja sebe u smislu kompenzacije ljudskosti, jačanja sebe bogaćenjem na račun tuđeg siromašenja. Zašto? Moral i etika ono su što uređuje odnose među ljudima. Moral je ono što određuje upotrebu svijesti i znanja u dje latnom. Bez ugrađivanja morala i etike u kulturni mem nema na vidiku započinjanja stvaranja povijesti ljudskosti, nema etičkoga društva, nema humanizacije odnosa među ljudima, nema novih oblika civilizacije koji omogućuju evoluciju života na planetu Zem lja. Patentizacija političkog i ekonomskog života svijeta na uključivoj paradigmi globalizacije jest prijevara ljudske vrste. To je patent za totalitarizam na kulturnom memu kapitala. Nasilje ne omogućuje razvoj života. Liberalizam je paradigma koju je proizveo feudalizam, feudal na vlast i tip povlastica plemstva (vladajuće strukture). Buržoaske su revolucije iznjedrile liberalizam kao slobodu prava jačeg i moć nijeg, iznjedrile su liberalni kapitalizam na kodifikaciji moćnijih i jačih s naslova privatnog vlasništva4. Filozofija liberalizma i sve teorije liberalne i neoliberalne škole uče i zagovaraju nepovre divost privatnog vlasništva. Budući da se do privatnoga vlasništva može doći na tisuću i jedan način, pa i krađom, takvo učenje krije 4

Vidi Moore, Richard K. : Globalisation and the Revolutionary Imperative - From Global Tyranny to Democratic Renaissance, Socialist Review Journal, 2000.

u kulturnom memu reakcijski sadržaj, zbog načela laissez faire, laissez passe. Neoliberalizam kao globalizacija, kao proces osva janja svijeta traži legalizaciju, institucionalizaciju prava jačega u svakom pogledu kao potvrđivanje održavanja života na kulturnom memu nasilja. Tehnologija nasilja neoliberalizma omogućuje širenje libera lizma u politici i ekonomiji (liberalnoga gospodarstva, liberalne demokracije), a to vodi u zagrljaj nasilja i to određuje sudbinu čo vječanstva. Afirmaciju te misli zagovara i Francis Fukuyama (1992). On u tome ne vidi nasilje i amoralnost, jer moć pozitivnosti (sile) tumači, obrazlaže kao poželjnost. Suvremeni neoliberalizam djeluje kao globalni um, kao globalna politika i globalna ekonomija, iz čega proizlazi i globalni pravni poredak - pravo jačeg i moćnijeg. Uvje tovani sustav principa izveden je iz suvremenih i klasičnih ideja iz filozofije liberalizma, od Adama Smitha kao pokroviteljskoga uma do danas. Ta neoliberalna škola proizvela je i Washingtonski konsenzus (Washington Consensus) koji uvjetuje i sugerira svijetu globalni pravni poredak. Glavne su odrednice toga globalnoga uma i poretka proizašle kao sinteza prosvjetiteljstva neoliberalizma škole na polju politike i ekonomije. Zasnovane su doktrina, filozo fija i teorija neoliberalizma, kao globalnog uma sile (nasilja) s ve oma strogim oblicima, metodama, mehanizmima, instrumentima i sredstvima prisvajanja profita.

Washingtonski konsenzus derivacija je novih iz starih oblika nasilja u politici i ekonomiji (mutacija) Bit Washingtonskoga konsenzusa jest programirana struktura prilagođavanja globalnoj politici i ekonomiji pod utjecajem vlade SAD-a i sa zadanom ulogom međunarodnih institucija i organizacija u ostvarivanju postavljene koncepcije patentiranja političkoga eko nomskog života svijeta (IMF, IBRD, IFC, WTO, NATO itd.). Moć globalnog uma sile u funkciji interesa moćnih država, korporacija, banaka i investicijskih tvrtki, ljudstvom institucija sile, jest suvre

mena stvarnost svijeta. Globalni um sile neoliberalizma postaje institucija koja vlada i simbolička moć kroz uključivu paradigmu procesa globalizacije, jer svijet misli na isključivoj paradigmi. Prema Adamu Smithu, engleski su trgovci i obrtnici bili kreatori engleske politike i ekonomije, koristeći se državnom vlašću u svrhu ostvari vanja profita, pohlepnih ciljeva, bez obzira na posljedice za narod. To se događa i danas, posebno s društvima u tzv. tranziciji, na uklju čivanju paradigme globalizacije, jer ne misle o svojim mogućno stima na isključivoj paradigmi. Smith se bavio “bogatstvom države” kroz klasnu analizu, ali i stvarnom moći i manipulacijom moći. Tvorci ili kreatori globalnog uma neoliberalnog Washingtonskog konsenzusa moćni su gospodari individualnog tipa američkog kapitalizma i privatne ekonomije te moćnih korporacija koje kontro liraju svijet, koje kreiraju politiku i ekonomiju svijeta, koje formi raju globalni um, globalno mišljenje kao javno mnijenje. SAD su pokrovitelj toga globalnoga uma koji se brine o funkcioniranju glo balnoga sustava liberalnog kapitalizma. Taj je globalni um identifi cirao svoje protivnike u svijetu i s njima se lako obračunava, izvana i iznutra. To se odnosi na radikalni nacionalizam i komunizam u svijetu, na osnovi čvrstih koncepata moći polugom manumilitarizma i manumonetarizma. Riječ je o sve suptilnijem i sofisticiranijem obliku nasilne homogenizacije ili, pak, hegemonizacije procesom globalizacije (globalni klub milijunaša i milijardera). Sociokulturni mem sile/nasilja/moći jača u osnovi učenja neoliberalne škole i socijalneodarvinizma - prava jačeg i moćnijeg u diseminaciji hard power i soft power širom svijeta odgojem i edu kacijom voljnih izvršitelja širom svijeta za potrebe materijalizacije ciljeva globalne politike, globalne ekonomije i globalnoga poretka. To je misao (škola) koja zagovara, educira ljude za politiku i eko nomiju nasilja, svim sredstvima. Koncepti moći, sile i nasilja ne podliježu idealizmu i altruizmu, ali su suprotstavljeni ultranacionalizmu i socijalizmu. Za borbu protiv toga zla u svijetu koncepti moći primjenjuju silu, subverzivne djelatnosti rušenja svega radi očuva nja nesmetana osvajanja svijeta i prisvajanja profita širenjem tvrde moći (WTO) i meke moći (MAI/MIO). Nacionalistički se i komuni

stički režimi smatraju zaraznim virusom, a uništavaju se nasiljem /silom, svim sredstvima fizičke, materijalne i simboličke moći. Osvajanjem tuđih vlada i edukacijom u neoliberalnim školama stva raju se voljni izvršitelji nasilja globalnog uma sile. Globalni um sile upravo putem tih voljnih educiranih izvršitelja ovladao je svijetom, pojedinim kontinentima, regijama i državama. Sveopća je prisut nost neoliberalne škole, edukacije, pripreme voljnih izvršitelja na silja, političkog i ekonomskog. Rezultati neoliberalne doktrine, filozofije i teorije sustava i prakse na razini svijeta uistinu su poslje dica neliberalnog uma sile, koncepta moći, neoliberalne edukacije. Egzistencija i bogatstvo sve manjeg broja moćnih država i sve ma njeg broja transnacionalnih kompanija rastu na račun siromaštva većine u svijetu5. Elita interpersonalnog saveza na razini svijeta i pojedinih društava moćnih država uzima plodove siromašenjem svijeta. Riječ je o SAD-u i 29 članica OECD-a, G-7, koje rade škole za takav globalni um, sofisticirani hegemonizam. Oni stvaraju glo balnu svjetsku investicijsku povelju (MAI), instituciju za jačanje neograničene korporacije moći i za ostvarenje prava investiranja gdje hoće, kada hoće i kako hoće, bez prava na prigovor zbog posljedica za taj kontinent, regiju, društvo i državu, širom svijeta (TNC u biotehnologiji). Koncept moći stvara doktrinu, filozofiju, teoriju i sustav (multilateralni sporazum o investicijama/MAI), ali i edukaciju za to, čime educirani postaju moćni izvršitelji neograni čenoga prava moćnih država i korporacija širom svijeta. Diktatu takve globalne politike i ekonomije u svijetu s nametanjem global nih investicijskih pravila za nacionalnu ekonomiju gotovo da i nije moguće suprotstaviti se pružanjem pojedinačnog otpora tome tipu manipulacije moći. MAI je oblik i sustav koncepta moći u polju investicija, preuzet iz koncepta moći NAFTA Sporazuma. WTO i MAI postaju najjače korporacije u širenju tvrde i meke moći radi nesmetana ostvarivanja dobiti, poluga moći SAD-a i poluga korpo racijske moći u vladanju svijetom i pojedinim društvima i drža 5

Vidi Chossudovsky, Michel: Global Poverty in the Late 20th Century, Han nover, 1999.

vama. Od pet stotina najvećih TNC, njih 95 posto ima sjedište u zemljama članicama OECD-a. To govori o političkoj i ekonomskoj snazi pet stotina najvećih TNC, koje stječu jednak politički i ekonomski status u razini pravnog statusa nacionalnih država. Elita koja zastupa interese koncepta moći sebe ističe kao višu klasu/rasu s višim građanskim pravima od domaćih građana i domaće političke elite (supermeni). U ovom slučaju neoliberalni mem nasilja uzdiže neoliberalnu doktrinu, filozofiju, teoriju u sustav, razinu novoga tipa socijalneodarvinizma zasnovana na ljudstvu institucija s nadljudima s neo graničenim pravima u odnosu na građane najvećega broja država u svijetu (300 TNC u proizvodnji i 10 TNC u proizvodnji hrane). Politička moć suvremenih socijalneodarvinista ostvaruje materijalizaciju takvih prava primjenom svemoći u procesu privatizacije i deregulacije u privatizaciji javnoga kapitala u korist privatizacije korporacijskog interesa. Da bi koncept moći osigurao političku si gurnost investiranja u nekoj državi, on stvara i političke uvjete za tu sigurnost, osvaja postojeće vlade ili, pak, formira vladu za sebe, dovodeći na vlast liberalnu demokraciju po svom izboru, jer su li berali sigurno uporište protiv nacionalističkih i komunističkih vlada i režima. Oni su provjereni saveznici globalnoga sustava liberalnog kapitalizma i korporacijskog sustava upravljanja ekonomijom. Moć savezničkih država i njihovih vlada određena je korporacijskom po litikom i ekonomijom, uz uvjet izvršavanja korporacijske politike i ekonomije u nacionalnom prostoru. Vezivanje vlada država za korpo racijsku moć na dulje vrijeme osigurava potporu tim vladama kre ditima, povlasticama itd. bez prava raskida MAT ili WTO, jer sebe smatraju i proglašavaju partnerima u globalizaciji, hegemonizaciji. Suvremeni neoliberalizam u politici, ekonomiji, pravu itd. svjetski je pokret, nova formula kapitalizma i kapitalističkog poret ka za održavanje hegemonije. Ekonomski neoliberalizam smatra se kaosom u kojem red prave najmoćniji svim sredstvima fizičke, materijalno-financijske i simboličke moći. On je posljedica destruk tivna političkog menadžmenta izvedena iz klasičnoga liberalizma 19. stoljeća i iz drugih oblika suvremenog neoimperijalizma. Kom-

peticije političke moći i free trade-a objavljene su u konceptu moći kolonizacije svijeta. Kulturni mem neoliberalizma oslobođen je ljudskosti i kao takav širi se svijetom. Neoliberalni je kulturni mem, oslobođen moralnosti i unutarnjih mehanizama kontrole (obuzdavanje nasilja i pohlepe), postao uragan koji pustoši svijetom, mem poremećenih mehanizama pohlepe i rušilačke snage svega što mu pruža otpor (vjerski, nacionalni, socijalni, kulturni itd.). Kulturni mem neoliberalizma tjeran pohlepom i fenomenom više i brže i brže i više postaje razoran za život na Zemlji, uragan koji pustoši gdje stigne. Uragan nasilja ljudstva institucija inicira i stvara, po kreće ljudstvo institucija politike radi proizvodnje radikalnih pro mjena u ekonomiji i društvima svijeta. Tom nasilju gotovo da se i ne mogu suprotstaviti pojedinac ni pojedina društva, nego to može većina država i društava. Neoliberalizam je new classical liberalism u politici i ekonomiji. Neoliberalizam je ideologija i filozofija za snovan na vrijednostima klasičnog liberalizma, na slobodi tržišta, individualizmu i privatnom vlasništvu moćnih: pojedinaca, insti tucija, korporacija i država; na kreiranju antropocentrizma i nasilja ljudstva institucija prema manje moćnima; na kulturnom memu lišenoga morala, asimilaciji u subkoordinaciji, na razini svijeta (na akumulaciji, na kulturi nasilja). Neoliberalizam je najdramatičniji udar na život, na prirodu, na tlo, na distanci s polugom digitalnog nasilja (politike i ekonomije itd.). Neoliberalizam je nasilje koje zaklanja i razbija horizont povijesti ljudskosti, perspektive opstanka i razvitka života, konsenzus i kraj svega i svemu što živi i radi, što postoji iz pobude mira i potrebe za ljudskošću, za humanizacijom i emancipacijom ljudske vrste (opsjena svijeta).

Neoliberalna škola i oblici civilnog nasilja kao oblici razvoja globalizacija i akulturacija (gušenje mema drugih kultura i civilizacija s patentiranjem kulture nasilja) Ekonomija nasilja s biocidnim tehnologijama rezultat je neoliberalne škole. Zagađenje ljudske i prirodne sredine, sa sve jačim

intenzitetom suvremene patologije živoga svijeta, otišlo je preda leko. Nediferencirani i homogeni rast moto je ekonomskog nasilja s fenomenom brže više i više brže s ekonomističkim metodama izbora tehnologija ostvarivanja profita. Promociju toga nasilja obavljaju sve struke, posebno ekonom ska, osmišljavanjem lukrativnih spekulacija novcem, dionicama, nekretninama, uslugama itd. Ljudstvo institucija IMF, IBRD, WTO i transnacionalnih kompanija, predvodi tu misao s potporom burza, banaka i financijskih institucija sa svim ljudstvom tih institucija koje u takve poslove ulažu. Ljudstvo tih institucija u tim poslovima podupire ljudstvo državnih institucija (vlada) matične države. In tenzitet, metode i sredstva globalizacije dirigira glavni sudac igre - WTO. On osigurava interese globalnih investitora. WTO se sma tra najjačom TNC-USA u reorganizaciji političkog i ekonomskog uređenja svijeta, od globalnoga zvuka glazbe - pop-glazbe kao world music, kao prethodnice za utjecaje na globalnu suradnju prema diktatu prava jačih - do implementacije biotehnologije (genetičkog inženjerstva u manipulaciji živim bićima kao vrhunca biotehnološkog imperijalizma). Taj je globalni proces sve manje svjetska ekonomija i politika, jer je ekonomija lokalni proces (vođenje domaćinstva), a ne globalni u ekonomskom i ekološkom smislu. Globalna ekonomija zasnovana na kulturnom memu liberalne misli suprotan je pojam. Ona u sebi krije jednoličnost, istost, umjesto raznolikosti. Ona proizvodi na silje na različitosti, što se suprotstavlja humanizaciji života, ljudsko sti. Vulgarizacijom slobode koju zagovara liberalna misao uništava se sposobnost svijeta da sam proizvodi svoj život na svoj način, a ne na način na koji to nude ljudstvo institucija, liberalizam, globalizam i sustav liberalnog kapitalizma (WTO). Osvajanje svijeta s distance uz pomoć internetizacije i intranetizacije nije ništa drugo do oblik nasilja nad svijetom (digitalna ekonomija) i digitalni rat (ratovanje s distance). U svemu, neoliberalna misao i kulturni mem nasilja uništavaju druge, manje, slabije kulture i njihove nači ne proizvodnje života asimilacijom. Neoliberalna misao jača staru dogmu o slobodnoj trgovini dobara, usluga, znanja i tehnologija,

na dogmi privatnog vlasništva i privatnog kapitala, na promociji neutralnog kulturnog mema globalizacije radi hegemonizacije odnosa u svijetu. Globalizacijom upravlja, gotovo da je kreira i stimulira, američ ki individualni tip kapitalizma - privatnoga kapitala koji sav smisao vidi isključivo u svijetu stvari, ekonomskih vrijednosti, u tržištu, a socijalne vrijednosti i socijalne odnose gotovo da odbacuje. U biti je ta liberalna misao, suvremeni neoliberalizam, suprotstavljena stvaranju povijesti ljudskosti i sve snažnijem sabijanju svijeta u pretpovijest ljudskosti. Ljudstvo institucija neoliberalizma (IMF, IBRD, WTO te transnacionalne korporacije) kreira političke i eko nomske odnose nasilja nad svijetom, osmišljavajući sonda-ekonomije6 nasilja: financijski inženjering (dužnika ekonomija), informatički inženjering (internet), genetički inženjering kao dijamantna sonda ekonomije nasilja, koja ruši prirodnu genetičku komunikaciju i zlorabi ljudsku narav, potičući je na nasilje. Slobodno kretanje dobara, usluga i kapitala radi ostvarivanja profita moto je neoliberalne misli koja zahvaća svijet s distance (globalizacija putem internetizacije), ali samo od centara moći prema periferiji, a ne i slobodu kretanja rada prema centrima moći (kapi tala). To je bioekonomski model preživljavanja koji u sebi nosi kulturni mem hegemonizacije svijeta. Diktat ljudstva svjetskih institucija (IMF, IBRD, WTO itd.) provodi u praksi ljudstvo WTO-a, korporacijskih organizacija koje uvjetuju bezgraničnu slobodu investiranja i trgovanja svim vladama širom svijeta. Nasilno uklanjanje svih prepreka za korporacijsko investiranje u trgovini upozorava na civilno nasilje, na neoliberali zam kao nasilje, a ne na slobodu. Neoliberalna je sloboda za moćne i nesloboda za većinu svjetskoga stanovništva. Antiglobalizacijsko suprotstavljanje repulzijskih sila atrakcijskim silama neorganizirano je, slabo i nejako. Pojedinačno se suprotstavljanje guši u začetku. Viziju ljudskosti sustavno guši ljudstvo institucija vlada svih država 6

Vidi Moore, Richard K. : Globalisation and. the Revolutionary Imperative - From Global Tyranny to Democratic Renaissance, Socialist Review Journal, 2000.

- političkih režima, i to interpersonalnim savezom svijeta, povezanošću ljudstva institucija političkog i ekonomskog nasilja širom svijeta (svjetski hegemonizam). Uklanjanje svih prepreka, koje stoje na putu diseminaciji fi zičke, materijalno-financijske i simboličke moći, zadaća je ljudstva institucija nasilja, svim sredstvima, vojnim i nevojnim. Ljudstvo političkih i ekonomskih institucija nasilja provodi vojno i civilno nasilje svim sredstvima prema svima koji pružaju otpor. Suvremeni neprijatelj neoliberalizma bili su nacionalizam i komunizam, koji je uglavnom ugušen, uništen. Ljudstvo svjetskih institucija nasilja po stupno, ali uspješno, guši i slama nacionalizam kao prepreku šire nju bezgranične moći vojnog i civilnog nasilja. Ljudstvo institucija nasilja - državnog i korporacijskog - ono je koje slama etiku, nacio nalno i socijalno, jer to nije preokupacija neoliberalizma kao misli o slobodi prava jačeg i moćnijeg. Vojno i političko nasilje prava jačih provodi ljudstvo ekonomsko-financijskih institucija (IMF, IBRD, IFC, WTO, TNC, itd.) novim ovlastima, novim pravima, no vim uvjetovanjem svijetu s dalekosežnim posljedicama za slobodu, zdravlje, kulturu, politiku, ekonomiju i pravo većine čovječanstva. Sabijanje svijeta u pretpovijest ljudskosti nikada nije bilo jače od ovoga danas i sutra, sa svih strana života, u svim poljima ljudskoga djelovanja.7 To su istine svakodnevna doživljavanja i stradanja i razaranja života na Zemlji, koje su prepoznatljive svakome. Neoliberalizam 7

A) Devedeset posto stanovnika svijeta su dužnici, deset posto vjerovnici; 3,5 milijardi ljudi je pothranjeno; 1,5 milijardi ljudi u svijetu je u ago niji bez hrane, vode, zdravlja itd.; 9/10 scijentista je u ulozi vojnog i civilnog nasilja; 500 TNC obavlja 2/3 ukupne svjetske razmjene, a 40 posto od toga obavlja se unutar TNC-a. B) 500 TNC obavlja 2/3 ukupne svjetske razmjene, a 40 posto od toga obavlja se unutar istih TNC-a (GNP Indonezije je 174,6 milijardi dolara, a GM je 168,8 milijardi). C) Prihodi deset najvećih TNC veći su od prihoda stotinu najsiromašnijih zemalja u svijetu. D) Dobitke ostvaruje nekoliko moćnih država i TNC, a gubici i siromaštvo ostaju nama, čovječanstvu.

je sloboda za sve manji broj sve većih vlasnika i moćnika u svemu i nesloboda za većinu čovječanstva.8

Neoliberalizam i socijalneodarvinizam: Upotreba genetskih algoritama radi optimalizacije bioekonomskih modela održavanja života u pretpovijesti ljudskosti Charles Darwin tvorac je jedne od najutjecajnijih teorija, The Origin of Species (Postanak vrsta) by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favored Races in the Struggle of Life. Otkrio je i formulirao potanak ljudske vrste - paradigmu evolucije prirod nim odabirom, važnu za izučavanje postanka i održavanja života na Zemlji. Sadržaj paradigme evolucije vrste sve je važniji za pri rodnu i socijalnu znanost, ali i za humanističke znanosti. Darwinova je teorija zasnovana na prirodnom odabiranju u kojem gen bira gen (plutanje) milijunima godina, uspostavljena je prirodno genetička komunikacija. U neoliberalnoj sociokulturnoj komunikaciji moćnici biraju moćnike i stvaraju interpersonalni sa vez u politici, ekonomiji, pravu itd. I neodarvinizam i neoliberali zam ističu taj tip odabiranja u vlastitom opstanku kao pokretačku snagu koja zahtijeva i potiče prilagodbu okoline njihovim zahtje vima, interesima, potrebi opstanka, prilagodbu svih kroz ekološku i sociokulturološku nišu/udubinu, prilagodbu radi postizanja predno sti pred drugima koji se bore za opstanak u istoj socijalnoekološkoj niši (prostoru): u ovom slučaju, u bioekonomskom i u biopolitičkom modelu neoliberalizma. Taj je princip odabiranja postao okosnica promišljanja neoli beralizma kao neosocijaldarvinizma, posebno u 19. i 20. stoljeću, princip koji stoji u svijesti moćnika svijeta, u glavama ljudstva insti tucija političkog, ekonomskog, pravnog, socijalnog i vojnog nasilja. Taj je princip ojačan Mendelovom teorijom genetskih mutacija i

Vidi The State of World, 1999, World Bank.

rekombinacija i tvari opće prihvaćene sintezne teorije evolucije (STE). Sinteznu teoriju evolucije doveo je u pitanje biolog Motoo Kimura predstavljanjem svoje neutralne teorije molekularne evolu cije u kojoj ističe važnost plutanja gena, a ne selektivne eliminacije kao evolutivne selekcije, kao pokretačke snage evolucije poveća njem raznolikosti genoma vrste, a ne smanjenjem raznolikosti. Slučaj teorija prirodne selekcije i održavanje raznolikosti evo lucijskim procesom prirodne genetičke komunikacije upozoravaju da neoliberalni kulturni mem u sebi izvrće ljudskost u neljudskost, reducira raznolikost i nasilno stvara istost, suprotno opstanku ži vota na Zemlji. I kod Darwinova i kod neoliberalnog odabiranja selektivnom i eliminacijskom te antiselektivnom i antieliminacijskom evoluci jom opstanka riječ je o etici. Neoliberalizam je zlouporaba Darwinove teorije evolucije, pri rodno odabiranje kao ideološki dokaz za elitističke i segregacijske ideologije stvarajući pravo jačega, izostavljajući etiku, ljudskost na naturalističkoj logici stvarajući kulturni mem ideološke, kultu rološke, ekonomske, pravne i socijalne indoktrinacije političke i ekonomske kolonizacije svijeta, pravdajući racionalizaciju rop stva, kolonijalizma itd. Izostavljanjem etike i etičkih principa iz tumačenja teorija prirodnog odabiranja neoliberalne misli i škola, darvinizam je kao neodarvinizam postao uporište represivnih i dis kriminacijskih doktrina, političkih i ekonomskih režima na derivatu selekcionističke evolucijske etike - protestantizam, etika neolibe ralnog mema i njegove diseminacije putem procesa edukacije. Antitezna teorija sintezne evolucije - Kimurina teorija uključivanja u praksu života - potrebna je, u suprotnom nema važnosti ni smisla. Utemeljenost neke misli, teorije, škole, prakse na moralnim, etičkim principima veoma je važna, jer omogućuje izbavljenje ili oslobođenje Homo sapiens sapiensa od pretpovijesti ljudskosti ili ga zarobljuje ako je zasnovana na amoralnim vrijednostima. Neoli beralizam kao misao, škola i praksa zasnovan je na vrijednostima bez etičkih principa i pripada selektivnoj elitističkoj paradigmi koja je sadržajem i intencijom misli i djelovanja suprotstavljena

povratnoj višesmjernoj, raznolikoj egalitarnoj paradigmi (sloboda kretanja kapitala od središta prema periferiji, ali ne i sloboda kre tanja rada prema kapitalu). U tom smislu suvremena škola traži spoznaje evolucijske biologije ljudske etologije u smislu opstanka sve težim preživljavanjem, u pretpovijesti ljudskosti, ili opstajanja i razvitka tijekom povijesti ljudskosti, prokreacije razvojnih poten cijala s prilagodbenom vrijednošću prirodnih uvjeta i okolnosti (plutanje gena kao selektivna evolucija, a ne evolutivna selekcija gena, Kimura, 1987). Objašnjenje orgogeneze dao je Popper, u kojem upozorava na klase gena koji nadziru različite aspekte tjelesne, nagonske ili duševno-tjelesne konstitucije ličnosti; upozorava na gene koji nadziru ponašanje, na gene sklonosti, na gene sposobnosti organizma i osob nosti, na vanjske prilagodbene pritiske s naslova nasilja, raznih uvjetovanja iz okoline. Tu je zapravo uporište neoliberalne misli, teorije i škole, u oblikovanju uvjetovana ponašanja ljudi adaptivnim ponašanjem u skladu sa zahtjevima, oblicima vojnog i civilnog nasi lja kao evolucije događaja a priori i a posteriori širenjem toga namet nutoga koda, kulturnoga mema, sociopolitičke i socioekonomske doktrine moćnih i jačih. Zaključno, neoliberalizam je zasnovan na socijaldarvinizmu kao ideji ljudskoga ustroja kao replike prirode. Doktrina neoliberalizma uporabom toga varljiva principa prirodne selekcije zasnivala se na iskrivljenosti, kao ispravnost uređivanja ljudskoga društva, objašnjavajući nadmetanje i elitizam kao temelj ni princip društvenoga preživljavanja za sve pojedince i narode. Zato preispitivanje doktrine neoliberalizma zasnovane na zlouporabi paradigme darvinizma, prirodne selekcije, ima smisla i zna čenja, jer se time preispituju i vrijednosti na kojima je zasnovana i neoliberalna škola odgoja i edukacije ljudstva institucija koje traže izlaz iz pretpovijesti ljudskosti i osposobljavanje ljudi za stvaranje povijesti ljudskosti, drugih kultura i drukčijih oblika, paradigme ljudi tih nasilnih oblika koje nazivamo oblicima civilizacije, društva i države u svijetu interesa i svijetu država. Isključivanje evolucijske etike i kulturnog mema neoliberalne misli iz vrijednosnog određivanja sadržaja učenja vodi u elitizam na

silja, elitizam ljudstva institucija nasilja. Valjanost primjene prirod nog odabira u kontekstu uređivanja ljudske zajednice akademska je neodgovornost, edukacijska pogreška s dugoročnim posljedica ma, izlet na pogrešno mjesto, o čemu svjedoče rani nacizam i danas globalizam (neoliberalizam, imperijalizam)9. No, primjena te ana logije u politici i ekonomiji nije od jučer za projekt vladanja od hin duizma i Grčke do suvremenih društava i država danas (liberali kao nosioci zastave neoliberalizma - vodeće, vladajuće političke stranke sa socijaldemokratima). Fenomen indoktrinacije koji je za hvatio nekapitalistička društva, posebno zemlje i društva u tranzi ciji, ukazuje na širenje te misli, ali i škola. Zašto? Stvoreni su svi uvjeti za prilagodbu indoktrinabilnosti koja jača indoktrinaciju kao osnovicu demagogije i dogme, kolektivne prilagodbe društva umo vima sile i nasilja. U situaciji bespomoćnosti, nestabilne društvene matrice, adaptibilnost je jača, jer vanjska moć centara moći raste u ozračju neznanja društva zbog gubitka i načina proizvodnje ži vota. Prostor vlastita neznanja jest prostor vanjskog oblikovanja u smislu prilagodbe za centar moći. Otvaranje bespomoćnih društava u tranziciji bez odabiranja posljedica je nemišljenja vlastitih mogućnosti (Cashadan 1985; Damas 1972; Myors 1986. i 1993; Spencer 1959. i Jengogen 1976). Plutanje života tih društava identificiralo se s plutanjem gena. Be spomoćnost im nalaže da se predaju centrima moći unutar društve ne matrice moćnih, jer im to omogućuje preživljavanje, makar to bila i pretpovijest ljudskosti (tzv. neutralna mutacija), omogućuje im adaptivnu prednost, da izbjegnu nepotrebno uništavanje. Ta kva društva egzistiraju na psihologiji pomoći, najamnoj psihologiji, najamnoj ekonomiji i najamnoj politici. Ta su društva adaptabilna zadanim okolnostima da rade za druga društva, za sve nižu cijenu svoga rada i proizvoda u vremenu s jačim i moćnijim društvima. Pri tisci iz okoline (globalizacija) potiču ih na sklonosti i ponašanje s podređivanjem koje nema donju granicu. Ta prilagodba pritiscima iz okoline vrši udarce na organizam i time povećava i podupire 9

Vidi Kulić, S. - Čalić, E.: Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Adamić, Rijeka, 1998.

logiku i psihologiju preživljavanja organizma. Latinoamerička druš tva, afrička, azijska, istočnoeuropska društva i socijalno ugrožene skupine unutar pojedinih društava osiguravaju egzistenciju, trpeći eksploataciju ispaštanjem života, interakcijom organizma i okoliša. Ta uključivost u poredak moći govori o prihvaćanju nasilja uvjetova njem iz okruženja služenja nasilju, primjenom biocidnih tehnologi ja, smanjenjem bioraznolikosti itd. (bilateralnim ili multilateralnim instrumentima biomodela neoliberalizma). Gubitak raznolikosti živoga svijeta izražava sužavanje, reduci ranje evolucije života prihvaćanjem uključive paradigme nasilja nad životom. Uključiva paradigma nasilja govori o napuštanju evolu cijske etike, o pristajanju na postojanje u propadanju, jer ugroženost egzistencije mnogih društava ne pristaje na isključivu paradigmu koja ne osigurava ni postojanje u propadanju, nego osigurava umi ranje u agoniji. To upućuje da Homo sapiens sapiens prihvaća i takvu poziciju i ulogu da bi sačuvao evolucijsku povijest kao moguć nost očuvanja evolucijskih mogućnosti s višim stupnjem osviještenosti homocentrizma koji jača hranjenjem pohlepe manjine na štetu većine ljudske vrste. Povijest ljudskosti kao suprotan i pože ljan proces može i mora započeti s bioetičkim odnosom prema životu, biofilozofijom, bioteorijom i biosustavom života s drugim vrijednostima u kulturnom memu. Kulturni je mem neoliberalizam lišen etike i bioetike u mišljenju, u učenju i djelovanju (u filozofiji, teoriji i sustavu života). Preferiranje kratkoročnih interesa neolibe ralizma u politici i ekonomiji osigurava prisvajanje na račun dugo ročnih šteta za život na Zemlji. Svako kloniranje života na Zemlji proizvodi smanjenje genetske raznolikosti, a kloniranje sociokultur noga mema (isključivanje etike jest nasilje nad životom, gušenje života, razaranje života).

Ciljno programiranje, genetski algoritam i adaptivni sustav za neoliberalizam Ekonomija nasilja suvremenog neoliberalizma ostvaruje se primje nom genetičkog inženjeringa, odnosno manipulacijom genetskoga materijala živoga svijeta. Neoliberalizam je iznjedrio i nove robovlasnike novih živih bića koja u prirodi nisu postojala, radi boga ćenja pojedinaca i pojedinih transnacionalnih korporacija na račun razaranja života. Život se razara da bi samo neki opstali uz pomoć ciljanoga programiranja, genetskih algoritama adaptivnih sustava. O toj temi u svijetu postoje brojna djela, koja upozoravaju na biotehnološki imperijalizam. Neoliberalizam u ekonomiji služi se i genetskim algoritmima kao metodom pretraživanja radi optimalizacije, tj. traženja naj sposobnijega pojedinca unutar neke dane populacije10. Te je pojmo ve u neoliberalno mišljenje uveo Holand 1975. u smislu statistike sposobnosti pojedinca radi svladavanja zadanih ciljeva iz okruženja. Zadaća je genetskog algoritma maksimalizirati ili individualizirati neku vrijednost u osnovi Darwinova principa preživljavanja najspo sobnijih u smislu prirodnog odabiranja, koristeći se vezom između varijabli (tj. gena), po principu dobro ili čvrsto vezanih varijabli (tj. gena) sa smišljenom konstrukcijom genetske operacije oplodnje u programskom scenariju. Genetskom manipulacijom dva se izabrana pojedinca spajaju putem crossover točke u novoga pojedinca (Koza, 1992). To ciljno programiranje utemeljeno je na principu postizanja zadanih ciljeva u ostvarivanju profita - neoimperijalne politike i ekonomije uz pomoć egzaktnih metoda optimalizacije genetskim algoritmom u neoliberalnoj okolini. To su činjenice suvremene stvarnosti, koje govore da se neoliberalna paradigma (misao, teorija, škola i praksa) neizravno zasniva na darvinističkoj paradigmi prirodnog odabiranja,

Vidi Mardle, S. - Pascoe, S. - Tamiz, M.: An Investigation of Genetic Algo rithms for the Optimisation of Multi-objective Fisheries Bioeconomic Mo dels, IFORS, siječanj 2000.

odnosno preživljavanja najsposobnijih i najjačih putem kulturnog mema, prava jačih i moćnijih, u politici i ekonomiji u društvu, u svi jetu. Zbog širenja kulturnog mema neoliberalizma - prava najjačih s primjenom genetskog algoritma - u svijetu kao da i nije ostalo dru go nego da prihvati globalizaciju kao nasilje i da prihvati uključivu paradigmu nasilja izvan kojega nema opstanka, ni preživljavanja. Nacionalni i socijalni pokreti spram globalnoga nasilja ne predstav ljaju značajnu repulzijsku naspram atrakcijske sile. Te atrakcijske sile postaju neoliberalna paradigma i rabe se kao varijable, odnosno “geni”, koje mutantnim modifikacijama mogu stvoriti nove oblike života - nove upravljačke paradigme koje održavaju život u pret povijesti ljudskosti. Taj je bioekonomski, biopolitički i biosocijalni model održavanja života suptilniji od modela militarizma, koji stalno proizvodi unutarnjeg ili vanjskog neprijatelja, da bi se svijet držao zarobljen u sustavu nasilja i pretpovijesti ljudskosti. Militarni mo del održavanja odnosa nadređenosti i podređenosti mora imati neprijatelja, unutarnjeg ili vanjskog, jer se biopolitički i bioekonom ski model ne može održati. Kolektivna sigurnost, demokracija i slo bodna trgovina lažan su i isprazan poriv koji održava model nasilja neoliberalizma kao mišljenja, kao kulturnog mema, kao učenja i kao teorijskog i sustavnog proizvođenja nasilja (lažna zarobljenost boljeg života). Globalizacija i internetizacija šire taj kulturni mem nasilja, ekonomiju nasilja i biocidne tehnologije, zahvaljujući neoliberalnoj školi s brojnim varijacijama primjene nasilja nad svijetom. Ta je globalizacija lažna zora, jer vodi uništavanju raznolikosti kul ture, u akulturizaciju, u totalitarizam. Globalizacijom se ostvaruje širenje kulturnoga mema nasilja, vojnog i civilnog. Vodi se oružani rat na distanci. Vodi se ekonomija nasilja digitalnim sredstvima (civilno nasilje). Predviđa se da će se broj od 10.000 moćnih TNC i NC smanjiti sa 2030 na 2000 naj moćnijih, pa na deset supermoćnih, jer se ide na okrupnjavanje moćnih banaka, proizvodnih i prometnih kompanija. Krupan kapi tal postaje gospodar života, a njegovi kriteriji zapovjedni kriteriji vladama širom svijeta. Politička i ekonomska efikasnost vladanja i efikasnost prisvajanja svijeta, prirode i rezultata rada proizlazi iz

neoliberalne paradigme uvjetovanog uključivanja u novi model biopolitičkog i bioekonomskog modela - genetičkog algoritma analogno principima toga modela - u smislu da sve manji broj boga tih i moćnih postaje sve većim vlasnikom svega u svijetu: prostora i dobara. Neoliberalizam industrijskog doba stvorio je tisuće boga tih industrijalaca, a postindustrijsko doba - informatičko doba samo njih deset koji raspolažu s više od 60 posto bogatstva svijeta. Političko nasilje stvorilo je ekonomiju nasilja, koja traži ljudstvo institucija s kulturnim memom nasilja s uključivom paradigmom u biopolitički i bioekonomski model održavanja života nasiljem, militarni i civilni, u globalnom smislu. Svijet ulazi u fazu u kojoj se nada boljem. Ono što proizvodi globalizacija za većinu čovječanstva znači strepnju od goreg. Svijetu vise opasnosti nad glavom kao ni kad dosad s naslova mogućih socijalnih kataklizmi, pa i s naslova mogućih prirodnih kataklizmi koje uzrokuje Homo sapiens sapiens svojim nasiljem nad prirodom (zagađivanjem i trovanjem okoline, društvene i prirodne). Njegovo nasilje proizlazi iz važećih modela održavanja biopolitičkih i bioekonomskih modela života kroz diseminaciju tvrde moći (hardpower) i meke moći (soft power). Poli tička, ekonomska i vojna integracija traže zajedničko školovanje i standarde održavanja biomodela na razini svijeta, da bi biosustav nasilja mogao funkcionirati u smislu održavanja odnosa nadređenosti i podređenosti. Model, kao Zapad, traži profesionalizaciju ljudstva institucija nasilja (NATO, WTO, EU, NAFTA, IMF, IBRD, IFC, TNC, itd.) za održavanje globalnoga reda biomodelom života zasnovanim na kulturnom memu nasilja. Profesionalno ljudstvo institucija nasilja koje će održavati globalni poredak funkcijom bio modela nasilja već danas ima povlašten status i smatra se elitom svijeta s posebnim pravima ma gdje bili, na usluzi biomodelu održa vanja života (supermeni kao supergeni).

Internacionalni

pokret

protiv

neoliberalnoga

biomodela

nasilja: Sukob repulzijskih i atrakcijskih sila održavanja biomodela nasilja (civilnog i vojnog) Liberalizacija, privatizacija i deregulacija moto su globalizacije i internetizacije svijeta. Diseminacija tvrde moći (hard power) regu lirana je Međunarodnim sporazumom s WTO. Slobodno su kre tanje roba, usluga, znanja i tehnologija prema periferiji uvjetovali centri moći (GATT, GATS, TRIPS), sveobuhvatno razrađeni u najsit nije potankosti biomodela u području trgovine. Liberalizacija, privatizacija i deregulacija kao Međudržavni sporazum za prekograničnu slobodu i neograničeno pravo investi ranja kapitala zahtjev je za pravom moćnih za investiranje gdje žele, što žele i kako žele. Reguliranjem te praznine i ostvarivanjem toga neograničenoga prava investiranja, biopolitički i bioekonomski mo del nasilja je potpun. Smanjila bi se zadaća vojnog nasilja. Globalna politika i globalna ekonomija traže proces materijalizacije interesa TNC investitora. To traže industrijske moćne države, članice Grupe 7, članice OECD-a. Zahtjev je postavljen još godine 1995, posta vio ga je OECD, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvitak. Multilateralni sporazum o investicijama - MAI jest Sporazum za prekogranične investicije (GATT-investicije). On izražava novu dimenziju neoliberalne slobode globalizacije kojom se ostvaruju jamstva za neograničeno otvaranje tržišta za strane investitore, podrazumijeva neograničena prava u zaštiti njihovih investicija od vladinih/državnih uvjetovanja, terećenja i reguliranja koji sadrže bilo kakvo zabranjivanje. To je treća uz dosad uspostavljene dvije linije civilnog nasilja po biosustavu nasilja (IMV i WTO) kojom se reguliraju odnosi nadređenosti i podređenosti, odnos između pri vlačnih sila i odbojnih sila u modelu neoliberalizma, globalizacije, kao hegemonizacije odnosa u svijetu putem hijerarhijskog ustroja odnosa u svijetu i oligocentrizma. Proširenje prava jačih i moćnijih s MAI (Multilateralni spora zum o investicijama)11 u području investiranja omogućilo bi slo bodu TNC da investiraju gdje hoće, da dislociraju prljave i otrovne

industrije u druge zemlje, bez prava na prigovor. Pregovori u OECD-u zaustavljeni su 20. listopada 1998, kao posebna treća linija bioekonomskog i biopolitičkog modela Zapada. Radi se na tome da se to pravo ostvari putem WTO-a. Francuzi su tražili moratorij za pregovore. Političko pozicioniranje francuske moći na internacionalnoj razini povuklo je pitanje pozicioniranja njemačke moći. Ta treća linija reguliranja biomodela neoliberalizma dobila je prve protivnike u moćnima prema naj moćnijim, prema Sjedinjenim Državama. Frontu suprotstavijenih čine studenti, kulturnjaci, NGO-i itd. Neoliberalni model okupaci je svijeta deregulacijom treće linije prava ne zaustavlja okupaciju svijeta zbog odbojne moći ugroženih, nego zbog nesporazuma iz nutra, među najmoćnijima. Ofenziva okupacije privremeno je zau stavljena. Moćni traže reguliranje svjetskih tijekova kapitala unutar sebe, što je prihvaćeno. Oponenti unutar atrakcijskih sila povukli su se. Moćne su se države sporazumjele da to ostvaruju kroz funk ciju biomodela nasilja - WTO. Sporazum nije više MAI, nego se pregovori ostvaruju pod naslovom MIA. Odluka o tome pala je na trećem Ministarskom sastanku WTO na svršetku godine 1999. u Seattleu, gdje je ostvarena suglasnost da WTO bude pregovaračko tijelo i za treću liniju deregulacije pod nazivom koalicijskog ugovora - internacionalni gospodarski režimi koji moraju respektirati neke ekološke i socijalne kriterije toga investiranja. Repulzijske su sile, pod nazivom Anti-MAI, demonstrirale na in ternacionalnom skupu u Parizu godine 1988. i najavile su otpor pro tiv “kloniranja”, protiv MAI - zašto? Da bi biomodel nasilja mogao funkcionirati i da bi se u njega moglo uključiti, potrebno je znati da je riječ o “deklariranju globalne vladavine koncerna”, koja traži da svijet bude na raspolaganju političkoj i ekonomskoj vlasti TNC12.

Vidi Multilateral Agreement on Investment, The Corporate Rule Treaty, Draft, 13. siječnja 1999. Clarke, Tony: A Preliminary Analysis of the Multilateral Agreement on Investment (MAI), seeks to consolidate global corporate rule, The Corpo rate Rule Treaty, travanj 1997.

To je novi međunarodno-pravni instrument kojim se kodificira pravo jačeg i moćnijeg u području širenja meke moći (soft power) i zaštite prava investiranja, ako ne posebno, onda se to mora ostva riti putem WTO-a. Ljudstvo institucija neoliberalnog biomodela traži status nedodirljivih, ma gdje bili. To se smatra logičnim u skladu s neograničenim pravom TNC investitora i jamstvima za štite stranih investicija od državnih nameta, vladinih uvjetovanja i regulative koja bi ograničavala pravo TNC. Dosadašnjih 1500 bilateralnih sporazuma o investicijama (BIA) može se ograničavati ex post. MAI to mora izbjeći propisima prava i sloboda pristupa tržištu investicija ex ante. Pravo se stranih investitora izjednačuje s pravom domaćih poduzeća, tvrtki, kompanija. TNC mogu tužiti državu, ako bi privilegirala domaću tvrtku na tenderu, natječaju.13 To nije jedino ograničenje države domaćina. MAI ograničuje državu i mogućnosti oporezivanja potpisom MAI da neće budućim zako nima i političkim mjerama ograničivati TNC. Uključiva je para digma u biomodel neoliberalizma o strogom poštivanju MAI.14 Zato je važna razina unutarnje pripremljenosti ljudstva institucije biomodela neoliberalizma. Brojne su zamke MAI za neobzirne i nepripremljene za okoliš, za pljačku proizvodnih resursa, zaštitu voda, zraka, tla itd. Sveobuhvatnost života na Zemlji biomodelom neoliberalizma, novim oblicima nasilja i eksploatacije, civilnog i vojnog nasilja, pita za razinu osviještenosti svijeta, posebno siromašnih društava i drža va, zbilja kojih teško može izbjeći uključivu paradigmu. Uključiva nje u biomodel neoliberalizma oduzima pravo na horizont povijesti ljudskosti, na slobodu i demokraciju. Uključivanje u biomodel neoli beralizma jest samozarobljivanje sebe u pretpovijest ljudskosti, u odnose nadređenosti i podređenosti bez prava na prigovor, što graniči s potpisom kapitalizacije i okupacije ljudi i prostora s inter

OECD Policy, Brief No. 2, 1997. (MAI: The Multilateral Agreement on Investment).

Friends of the Earth US: The MAI, Foreign Investment Rules that Would Violate the MAI, Washington, D. C., listopad 1997, str. 13.

nacionalnim kapitalom, superimperijalizmom, s biomodelom neoliberalizma, pristankom na akulturizaciju itd. Ljudstvo institucija i organizacija MAI ostvaruje neograničenu moć prema nacionalnim državama i vladama, prema domaćim građanima i poduzetnicima. Odbojne sile/Internet/gerila na lokalnoj razini i odveć su sla bi da bi se suprotstavili biomodelu neoliberalizma na bilo kojem kontinentu i u bilo kojoj državi. Zašto? Zato što je globalizacija proces koji se ne želi zaustaviti. Prihvaćanje uključive paradigme biomodela neoliberalizma smatra se političkom i ekonomskom za kletvom domaćih vlada centrima globalnoga sustava neoliberalnog kapitalizma. Taj sustav za nove članice nije niti će ikada biti transparentan. Potpisnici ostvaruju slobodu na razini privida slobode i iluzijama o demokraciji. To se odnosi i na transparentnost toga biomodela, za ekologiju i socijalna prava podređenih država i vlada u svijetu. Svijet se slabim mišljenjem suprotstavlja tomu biomode lu. On se ne povlači od uključive paradigme, što znači da prihvaća nasilje i nasilne oblike postojanja na sve nižoj razini kvalitete živ ljenja. Biomodel neoliberalnoga kapitalizma oblikovan je u državi koja i nema ministarstva za kulturu (SAD). Kreiran je od ljudstva institucija vojnog i civilnog nasilja koji su izostavili moral i etiku, iz kulturnoga mema, iz edukacije, egzistencije, iz socijaldemokra cije svake varijante biomodela neoliberalizma. Uvjetovana socijaldemokracija i ljudstvo socijaldemokratskih institucija voljni su izvršitelji biomodela neoliberalizma u praksi, ljudstvo bez osjećaja odgovornosti za tradicionalno, nacionalno, so cijalno i religiozno. Kadrovi za biomodel neoliberalizma strogi su izvršitelji civilnog i vojnog nasilja bez milosti, pa i prema vlastitom narodu. Mnoga društva i države stoje pred uključivom paradig mom, začuđeni okolnostima na koje kao da ne mogu utjecati i ne smiju im proturječiti. Protestiranje protiv okolnosti nasilja nije dovoljno za izlaz, a nova se filozofija razvitka života ne misli iz sebe i iz vlastitih mogućnosti. Zapad je vodio Treći svjetski rat protiv SSSR od 1947. do 1989. - do pada Berlinskoga zida, i ostvario je veliku pobjedu ideologijom neoliberalizma protiv ideologije komunizma, sustavno sve jačim

intenzitetom svim sredstvima, vojnim i nevojnim15. Četvrti je svjet ski rat započeo padom Berlinskoga zida da bi okupirao jedan mo nopol moći (osvojio svijet) procesom globalizacije. Uvjetovano je nametanje modela - razvitka kao Zapad, sa zapadnim sustavom vrijednosti - već poodmaklo u obliku političke i ekonomske dikta ture desnoga tipa totalitarizma koji ruši sve ispred sebe (taktikom malih ratova): tradicionalno, nacionalno i socijalno. Neoliberalizam je postao misao vodilja Četvrtoga svjetskog rata. Postao je superideologija Zapada u smislu totalitarne demokracije i centra upravlja nja svijetom koji nudi poželjan oblik života kroz uniformnost i unistrukturu (Giorgio Bocca, 1999).

Pozicioniranje hrvatske vlasti u biomodel neoliberalizma na uključivoj paradigmi politike i ekonomije - novi smjer Konstitucionalizam hrvatske vlasti zasnovan je na uključivoj para digmi neoliberalizma (IMF, IMRD, NATO, WTO, SEI, SECI, WTO, IFC, Pakt o stabilnosti itd.) kao “izlaz iz ponora” u koji je Hrvat sku dovela prethodna “ultranacionalistička vlast” (Robertson). To je posljedica zarobljenosti našega uma u pretpovijesti ljudskosti u kulturni mem nasilja koji je Hrvatskoj dao neograničene kredite (povjerenje) da će poštovati kod neoliberalnog modela. Istovreme no s progonom nacionalizma i nacionalista, kao prepreka uključive paradigme, eliminirano je i socijalno, jer se i ono iskazuje kao pre preka neoliberalizmu biomodela, tj. uključivoj paradigmi. Nova je vlast podupirana i prije izbora i nakon izbora zbog uključive para digme u biomodel kao novi smjer u politici, a time i u ekonomiji. Biomodel neoliberalizma prihvaćen je prihvaćanjem uključive para digme; uvjetovanja koja je biomodel postavio stoje u Studiji izvodi vosti (uključivosti) Vijeća ministara EU. Pregovori nove hrvatske vlasti s ljudstvom institucija biomodela neoliberalizma započeti 15

Vidi Zinovjev, Aleksandar: Zapad je postao totalitaran, Figaro, Pariz, 1999. (Interview).

su usporedo s NATO-om i WTO-om, Paktom o stabilnosti kao okosnicom modela neoliberalizma, za ulazak u biomodel kao izla zak iz izolacije. Pregovore o članstvu prema kriteriju “uključive paradigme” nova vlast zasniva na novom smjeru - uključivanju u neoliberalni model, za razliku od prethodne vlasti koja je oponirala neoliberalnom modelu uključive paradigme, ali i bez vlastite kon cepcije biomodela. Ako nisu sporni novi smjer politike i uključiva paradigma, onda su sporne razine unutarnjega konstrukta i razina pripremljenosti ljudstva institucija, za uključivu paradigmu u smi slu političke i ekonomske pripremljenosti za biomodel neolibera lizma. To što znamo o uključivoj paradigmi u politici i ekonomiji nije dovoljno. Što učimo na Fakultetu političkih i ekonomskih zna nosti o tome da potpunije razumijemo biomodel neoliberalizma i uključive paradigme - traži odgovor prije političkog, ekonomskog članstva u biomodelu neoliberalnog sustava života. U suprotnom, uključivanje u biomodel može biti zakašnjelo mišljenje zbog ospo ravanja Hrvatske kao subjekta kulture i subjekta civilizacije (iluzija o slobodi i demokraciji). Uključiva paradigma pretpostavlja jasnu i čvrstu koncepciju, strategiju i ustavnu organizaciju hrvatskoga društva kao multikulturnog društva radi opstanka kao subjekta kul ture i civilizacije, višu razinu koherencije svijesti o sebi i svijetu. Mi to nemamo zbog konsenzusa građana RH ili konsenzusa u Sa boru, jer to mora biti izraz i stupanj suglasnosti svih političkih stranaka u Saboru pa i svih drugih političkih subjekata u društvu (82 političke stranke). Koncepcija dugoročnog razvitka Hrvatske i Ustav RH osnovna su dva razvojna i opstojna akta koji osiguravaju koliko-toliko subjektnost i naslov za uključivu paradigmu za koju se društvo moralo pripremiti. U suprotnom, svako nepripremljeno uključivanje u euroatlanske integracije, tj. prihvaćanje uključive paradigme, integracije i globalizacije, može biti postojanje na sve nižoj razini kvalitete življenja, postojanje u propadanju. Zašto? Zato što se nećemo moći nositi s jačim od sebe, po njegovim pravilima ustroja društva i države, jer ta pravila ne znamo. Uključivanje u bio model neoliberalizma zakonito nas uvodi u neosocijaldarvinizam Europe i svijeta u kojem mogu opstati samo oni koji će poštovanjem

pravila igre moći sudjelovati u redistribuciji moći: fizičke, materijalno-financijske i simboličke. Uključiva i isključiva paradigma traži visok stupanj autonomije znanosti, edukacije kao mentalnog sklopa pripremanja društva za način proizvodnje života - u ovom slučaju za biomodel života što ga uvjetuju neoliberalizam, političko i eko nomsko nasilje jačeg i moćnijeg. Oblici suvremene civilizacije koji predstavljaju nasilje i silu razaraju život na Zemlji. Oblici pretpovi jesti ljudskosti počivaju na principu apsurda (nasilja), a to traži da ih mijenjamo, a ne da ih afirmiramo. To traži bioetički vrijednosni pristup razvitku života kao antitezu vrijednosnom pristupu na osno vi nasilja, biocentrični vrijednosni sustav umjesto antropocentričnog. Znanost i znanje biocentrični su, a ne antropocentrični. Takav pristup traži dijalog o biofilozofiji, bioteoriji i biosustavu života na Zemlji. To traži da se drukčije zna, da se drukčije uči s “razumom”, a to omogućuje da možemo misliti druge sadržaje i oblike civiliza cije za budućnost. U ovim oblicima hijerarhijskog rasporeda moći, centar prolazi dobro na račun periferije, koja preživljava na sve ni žoj razini s iluzijom o slobodi i bogatstvu na isti način. Oni koji uče druge moraju znati kako drukčije, bolje od ponuđenoga totalita rizma, jer je život na Zemlji u pitanju. Fenomen brže-više i višebrže uništava život i prirodu, jer nasilno osvajanje traži pokoravanje. To je srž biomodela neoliberalizma kao neosocijaldarvinizma. To je današnja sudbina svih društava u tranziciji koja su napustila vla stiti način proizvodnje života s nadom da će to lakše ostvariti uključivom paradigmom. Odluka Hrvatske za jednu ili drugu paradigmu nezamisliva je bez temeljitije rekonstitucije države i društva. Beskoncepcijsko stanje u kretanju nije i ne može biti polazište za bilo kakvu politiku i ekonomiju, posebno ne za članstvo u euroatlantskim integracijama.

Društveno tretiranje znanosti, edukacije, kulture u RH i njihova zadaća u pripremi ljudstva institucija za biomodel neoliberalizma i uključivu paradigmu U području socijalnog odgoja i obrazovanja problemi i dalje čekaju, u beskoncepcijskom stanju u kretanju na poteze Vlade (Ministar stva znanosti, Ministarstva obrazovanja, Ministarstva kulture, itd.). Obezglavljenost brojnih sudionika u području obrazovanja prepo znatljiva je: 6000 različitih davatelja odgojno-obrazovnih usluga; 800 tisuća primatelja usluga, sa 60 tisuća zaposlenih odgajatelja, nastavnika, profesora; 80 tisuća djece u vrtićima; 416 tisuća djece u osnovnim školama; 200 tisuća učenika u srednjim školama i 91 tisuća studenata na sveučilištima u RH, uključujući istraživače u znanstvenim i kulturnim institucijama. Smanjenje neizvjesnosti u sadržaju i sustavu odgoja i obrazovanja, za uključivu ili isključivu paradigmu, čeka naputak vjerskih i političkih uprava nad instituci jama odgoja i obrazovanja. Nova je vlada zatekla političke uprave u odgojnim i obrazovnim, znanstvenim i kulturnim institucijama koje nadziru i upravljaju ovom stvarnošću. Nova vlada RH nije ukinula te političke uprave (upravna vijeća) nad navedenim institucijama. Ona tolerira stare političke uprave (upravna vijeća) do imenovanja novih, koje će imenovati nova vlast, i do potvrde starih, kao da su instituci je, znanstvene, obrazovne i kulturne, nedorasle u obavljanju druš tvenih poslova koji pripadaju prvorazrednom mišljenju. To se odnosi na ekonomsku i političku misao, na edukaciju za politiku i ekono miju (za osam ekonomskih fakulteta) u Republici Hrvatskoj. Oslobađanja odgojnih, obrazovnih, znanstvenih, kulturnih i obrazovnih institucija od tutorstva vlasti do danas nema. Autonomi ju tih institucija kao da nije ni potrebno očekivati, iako su Ministar stvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo kulture to najavili kao promjenu, kao pripremu za uključivu para digmu. Te promjene nema u prvih sto dana. Ministar znanosti, još manje ministar za obrazovanje, a najmanje ministar za kulturu, nemaju koncepciju i organizaciju ni za uključivu paradigmu ni za isključivu paradigmu, što ne oslobađa instituciju od zarobljenosti

i instrumentaliziranosti mentalnoga sklopa od političkoga determi nizma, od drugorazrednoga političkog mišljenja ni od trećerazrednoga vjerskog mišljenja, koje se neprimjereno vremenu umiješalo i implementiralo u odgoj i obrazovanje za 21. stoljeće, koje traži da se teži znanju, jer vjerovanje nije dovoljno za bolju budućnost. Ako je ta sudbina zarobljenosti bitka i za budućih vlasti osigurana ovoj stvarnosti, onda su slabi izgledi da Hrvatska kao subjekt kulture postane i opstane kao subjekt civilizacije. Političko mišljenje kao da i ne namjerava osloboditi te institucije od političkih uprava vlasti, da bi te ostvarile potrebnu autonomiju, potrebnu slobodu razvoj nog oblikovanja društva i uređivanja socijaliteta u smislu uključive ili isključive paradigme. Znanost, edukacija i kultura u iščekivanju su svoje uloge, iako ljudstvo institucija, bilo na uključivoj bilo na isključivoj paradigmi hrvatske države i politike, sve dublje ulazi bez potrebnih znanja i posebnog stupnja konsenzusa za to, putem odluke Sabora ili referenduma. To se odnosi i na političku i na eko nomsku pripremljenost. Ministarstvima ovoga mentalnoga kompleksa nedostaje glo balna razvojna koncepcija života u RH, bilo na uključivoj bilo na isključivoj paradigmi. Koncepcija razvitka života određuje edukaciju kao prvu derivaciju, a edukacija određuje egzistenciju ovoga druš tva i države. Bez toga nema promjena u sadržaju znanosti, obrazo vanja i kulture, još manje u sustavu odgoja, znanosti i kulture. Pro mjene u Ustavu RH uvjetovane su razvojnom koncepcijom na uklju čivoj ili isključivoj paradigmi i drugom organizacijom socijalnih odnosa, time i sustavom odgoja i obrazovanja, znanosti i kulture i slično. Prethodnoj je vlasti bilo potrebno deset godina da kompromi tira nacionalno. Novoj je vlasti bilo potrebno samo stotinu dana da kompromitira socijalno. I nacionalno i socijalno uvijek se iskazivalo kao problem globalizacije, jer mu ono smeta u diseminaciji fizičke, materijalne i simboličke moći. Nova je Vlada osudila nacionalno i žrtvovala socijalno, prihvaćajući uključivu paradigmu opstanka ži vota na prostoru RH. Ona je u namjeri osvojila vlast (liberali, socijal demokrati), odlučujući se za uključivu paradigmu, odbacujući svaki pokušaj osmišljavanja mogućnosti opstanka i razvitka na isključivoj

paradigmi - da Hrvatska kao subjekt kulture i civilizacije postaje i opstaje kao subjekt međunarodnih odnosa, proizvodeći svoj život i svoju opstojnost iz sebe i svojih mogućnosti, suradnjom s među narodnim subjektima i članstvom u njima. Članstvo u euroatlantskim organizacijama za uključivu paradigmu jest cilj, a za isključivu paradigmu sredstvo.

Zaključak Liberalizam/neoliberalizam misao je, koncepcija, edukacija i egzi stencija zasnovana na moći i sili manjine, prema većini čovječan stva. Kulturni je mem (memorija) neoliberalne misli lišen etike, ljudskosti, osnova hijerarhijskoga rasporeda moći s oligocentričnim sustavom vrijednosti (antropocentrični renesansni sustav vrijedno sti), s afirmacijom homocentrizma i nediferenciranog i homogenog rasta bez razvitka života, s ekonomikom nasilja i biocidnim tehno logijama, s preferencijom privatnog vlasništva i kodifikacijom ljud skih prava iz privatnoga vlasništva, sve manjeg broja ljudi sve većeg vlasnika svega u društvu i svijetu. Liberalna je misao ojačana iz darvinističke teorije kao prirodnoga prava jačeg, egoističnijeg, po hlepnijeg. Ta misao nosi u sebi nasilje, neslobodu, prividnu slo bodu i prividnu demokraciju, lažne iluzije slobode i demokracije za čovječanstvo. Ono zakonito sabija čovječanstvo u pretpovijest ljudskosti kroz piramidu moći, kako većinu čovječanstva na dnu, tako i sam vrh hijerarhijskog ustroja (samoopsjena). Afirmacija oblika nasilja nad životom i prirodom ne vodi raz vitku, nego razaranju života. Neoliberalna je misao klonirana, a kulturni je mem s kapitalskim kodom eliminirao kod radne teorije vrijednosti, što svijet zakonito vodi u sukob, zbog preraspodjele svega od svih u potrošnji. Ljudstvo institucija obznanilo je i legalnost nasilja kao oblik razvitka. To je ujedno osnova globalizacije kao hegemonizacije, kao oblika za održavanje odnosa nadređenosti i podređenosti. Monopol nad znanjem, tehnologijom proizvodnje, edukacijom i informacijama jest poluga tih odnosa i biomodela

neoliberalnoga sustava života s polugama vojnog nasilja (manumilitarizam) i civilnog nasilja (manumonetarizam). Uključiva paradig ma uvjetuje poslušnost i podaništvo centrima moći, koji nastoje osigurati svoje preživljavanje na lažnom proživljavanju slobode i demokracije. Uključiva paradigma nosi u sebi lažnu zoru o boljoj budućnosti, što je ravno samoopsjeni iz neznanja i slaba promišlja nja o sebi kao subjektu kulture i civilizacije. Proces je globalizacije zasnovan na neoliberalizmu, kulturnom memu s kapitalskim kodom (profitom) s naslova prava jačeg i moć nijeg radi hegemonizacije, tj. odnosa nadređenosti i podređenosti ljudskim institucijama nasilja, na institucionalizaciji i legitimaciji nasilja, na edukaciji i egzistenciji u skladu s tim. Monopol nad zna njem, tehnologijama, edukacijom i informacijom jest poluga perpetuiranja odnosa dominacije, radi eksploatacije i zadržavanja ljudske vrste u pretpovijesti čovječanstva. Hrvatska je prihvatila uključivu paradigmu i kulturni mem neoliberalizma, bez potrebne pripremljenosti ljudstva institucija za to. Politički determinizam percipirao je i anticipirao uključivu paradigmu kao svoj cilj, bez razmišljanja o isključivoj paradigmi, o opstanku Hrvatske kao subjekta kulture i civilizacije, promišlja jući kulturne i materijalne mogućnosti kao uvjet opstanka života u suradnji s međunarodnim institucijama, kao sredstvo ekvivalent nih razmjenskih odnosa sa svijetom. U programima ekonomskih fakulteta u RH nema sistemskog učenja o tome, posebno ne o kapitalskom kodu u neoliberalnom memu lišenom radne teorije vrijednosti. U 408 kolegija postoji eko nomika rada, ali ne postoji i ekonomika kapitala. Mi se ne pripre mamo za sustavnu edukaciju, ni za uključivu ni za isključivu paradigmu. Tamo gdje nema koncepcije opstanka i razvitka života edukacija je besmislena, egzistencija siromašna i neizvjesna, a raseljavanje postaje izlaz radi opstanka u skladu s paradigmom neo liberalizma i neodarvinizma. Koncepcija neoliberalizma s praktičnom politikom i ekono mijom traži da se konzistentnije i konsekventnije ponašamo u stvarnom stanju u kretanju što se očituje u transparentnosti kapi

tala-odnosa prema Hrvatskoj i od Hrvatske prema svijetu interesa i svijetu država. Ako ne budemo dosljedni tom odnosu Hrvatske prema svijetu, hrvatska će stvarnost biti brzo potrošena stvarnost života i osiromašena do potrošenosti. Edukacija (priprema ljudi) za koncepciju ili za ulicu ili za ino zemstvo, egzistencije radi, jest smisao koji opravdava značenje za egzistenciju. Proces kapitalizacije u povijesnom prostoru Hrvatske uvjet je našega opstanka kao subjekta kulture i civilizacije. Desupstancijalizacija hrvatskoga društva (ljudskih i materijalnih resursa) te pre tenzije osporava. Ove poruke mogu ostaviti dojam pesimizma pa i defetizma. No, one su samo upozorenje. A to se upozorenje odnosi na nezadrživost integracijskih procesa i globalizacijskih trendova. Ako su ta kretanja sudbina svijeta, onda je ni mi nećemo moći izbjeći. Ali ono što možemo, to je da se svekolikom multidisciplinarnom spo znajom karaktera i sadržaja tih procesa i tih trendova za njih što bolje pripremimo.

Summary: The Concept of Neoliberalism, Education and Existence The paper deals with serious warning from science and scientific thought that neglect of comprehension of neoliberal thought as a doctrine, philosophy, theory, system and practice can have drama tic consequences for the world and humanity. The warning refers to globalisation processes, to trends of globalisation and integration processes in the world based on the right of stronger, on cultural memory as cultural, political, economic, legal, social and military learning, in the sense of silent occupation of the world by all means, military and non-military. In this sense the work denotes explanation of neoliberalism as human species must restore this fate of world in time. That also applies to us as the subject of cul ture and civilization. That conception legally draws education as

the basis of existence. In cultural memory of neoliberalism it is violence and not moral which is affirmed as behaviour criterion. The world should not be adopted but understood. The world should be comprehended as possibility of survival and develop ment, as well as danger of disappearance. The world is left to us as possibility and restriction. Understanding of world demands interdisciplinary and supradisciplinary approach to investigation of complexity of reality of world. To perform this we must be pre pared because world is possibility to survive. To survive, we must contribute to world, mankind, to step out from prehistory of inhu manity and enter the history of humanity.

Literatura Bloom, Howard: The History of the Global Brain XXI, New Internationalist, siječanj-veljača 2000. Brezinka, Wolfgang: Philosophy of Educational Kluwer Academic Publisher, Boston, 1992.

Knowledge,

Dordrecht,

Clarke, Tony: The Multilateral Agreement on Investment (MAI), seeks to consolidate global corporate rule, The Corporate Rule Treaty, Draft, 13. siječnja 1997. Mardle, S. - Pascoe, S. - Tamiz, M.: An Investigation of Genetic Algo rithms for the Optimisation of Multi-objective Fisheries Bioeconomic Models, IFORS, siječanj 2000. Chaos Theory: The Division of Labour Chaos and Dialectics, www.marxist.com/science/chaostheory.html Quinn, Daniel: Izvan civilizacije: sljedeća velika pustolovina čovječanstva, Dvostruka duga, Čakovec, 2000. Kulić, Slavko: A New Approach to Philosophy of Development of Life: Researchs Education Practice, European Academy for Environ mental Affairs, Tübingen, 1999. Kulić, Slavko: What is Consciousness of the Modern World: Tolerance of Violence and Abuse of Power in Times of Peace, Ekonomski institut, Zagreb, 1999.

Kulić, Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. Kulić, Slavko - Čalić, Eduard: Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Adamić, Rijeka, 1998. Kulić, Slavko: Kritičko teoretski osvrt na novu politiku i ekonomsku struk turu nove Europe, IDP, Zagreb, 1992. Kulić,

Slavko: Intelektualni

izazov tehnologije samouništenja, Ekonomski

institut, Zagreb, 1999. Kulić, Slavko: Economy of Violence and Genetics and Genetic Mani pulation of Living Beings, prilog na 3. Međunarodnoj konferenciji Natural Law Parties, Bruxelles, 26-30. srpnja 1996. Kulić, Slavko: Makroekonomija i zdravlje, Ekonomski institut, Zagreb, 1992. Kulić, Slavko: Nužnost rekonstitucije hrvatskog društva i države, Eko nomski institut, Zagreb, 1999. Rashmi, Mayur: Earth, Man and Future; for the Renaissance Men and Wo men of the New Millenium, International Institute for Sustainable Future, Mumbai, Indija. Brown, Lester R. - Flavin, Christopher - French, Hillary i drugi: State of the World 1999, A World Watch Institute Report on Progress Toward a Sustainable Society, WW Norton & Company, New York i London, siječanj 1999. Thurow, Lester: Opasni tokovi razvoja ekonomske teorije, CKD, Zagreb, 1986. Rifkin, Jeremy: The Biotech Century: How Genetic Change the World, Peguin Putnam Inc., New York, 1998.

Commerce

Will

Impacts of IMF and World Bank Reforms, Penang i Zed Books, London, 1997. Lowi, Theodore J.: The End of Liberalism: The Second Republic of the United States, WW Norton & Company, New York, 1979. Macplerson, C. B.: Zagreb, 1981.

Politička

teorija

vlasničkog

individualizma,

CKD,

Hollis, Martin - Nell, Edward: Rational Economic Man: A Philosophical Critique of Neo-Classical Economics, Cambridge, 1975. Pastuović, Nikola: Edukologija: integrativna obrazovanju i odgoju, Znamen, Zagreb, 1999.

znanost

cjeloživotnom

PERMOVENDUM

Neoliberalizam je rat spram prirode, živog i života16

Kopanje po ljudskom genomu, po strukturi svega živoga i života, mrtve i žive prirode

svajanje svega što je živo i život profita radi ukazuje da je kapitalizam rat ne samo prisvajanja prirode radi nego i rat

protiv živoga svijeta. Kopanje po biologiji, psihologiji i sociologiji ljudskoga svijeta profita radi otkriva kapitalizam kao rat u polju ljudskih slabosti. Porivi ljudske vrste u psihološkoj i sociološkoj dimenziji s afirmacijom ljudske pohlepe, ega, superega, homocentrizma, kroz volju za moć i moć volje spram prirode, poznati su. Ratovanje je sukobljavanje sa zakonima prirode na izopačenoj soci okulturnoj komunikaciji spram prirode. To je razoran sudar s pri rodom. Traži nove izvore profita s kopanjem po biologiji živog i života. Riječ je o rastvaranju ne samo ljudskih slabosti u psihološkoj i sociološkoj dimenziji nego i rastvaranju genetske strukture živih bića, stvaranju novih bića koja u prirodi još nisu postojala. Na djelu je biotehnološki imperijalizam, manipulacija genetskim materija lom živih bića profita radi, opet u polju ljudskih slabosti. Fizika je bila i ostala poluga kapitalizma kao rata spram pri rode, osvajanja i podređivanja prirode silom. Biologija i kemija tek se uvode u ratovanje. Biologija i kemija postaju poluge superkapitalizma kao rata profita radi. Polje biologije postaje plodno za profit, a razaranje 16

Rad je objavljen u časopisu Ekonomski pregled, br. 10/1997.

kopanje do profita. Oni koji suprotstavljaju te dvije znanstvene discipline jednu drugoj ne moraju biti u pravu. Zlouporaba jedne i druge moguća je, jer su ambivalentne na razini fundamentalnih i eksperimantskih znanja. Kultura cinizma superkapitalizma, turbokapitalizma, ekonomijom darvinizma uspijeva ostvarivati profit kopanjem po dubini ljudskoga genoma s motom najvećih ljudskih postignuća u interesu ljudske vrste. To nije točno. Kultura cinizma superkapitalizma ima za motiv profit, a manje dobrobit ljudskoga svijeta pomoću matematičke biofizike. Riječ je o prakticiranju fizikalno-matematičkih sila u polju stanične biologije. Začetnici toga pravca raskopavanja ili razaranja biologije u ime razvoja života pri padaju kapitalizmu kao ratu dvadesetoga stoljeća (Nikolaj Raševski, E. B. William, Eric Ponder, Alan Turing itd.). Kopalo se (razaralo ili spoznavalo) u polju biologije u svrhu spoznaje kako organizam reproducira svoje karakteristike s jedne na drugu generaciju u smislu genetske komunikacije (Evelyn Fox Keller). Opet matematički model, zbrajanja i oduzimanja prisvaja nja radi, kopanjem po biologiji razvoja embrija od strane matema tičkih fizičara-scijentista, znanstvenika najamnika kapitala, ratnika u pravcu roda vojske neoimperijalizma. Osvajanje biologije na osno vi profita, a ne istine, ostvarilo se s očitovanjem mape ljudskoga genoma potkraj dvadesetoga stoljeća. Dvadeset prvo stoljeće uvelo je svijet u IV svjetski rat u svim poljima ljudske djelatnosti, s novim antropotehnikama u ostvarivanju profita pomoću biotehnike. Potkraj dvadesetoga stoljeća, eksperimentalni molekularni biolozi otkrivaju progresivnu aktivaciju hijerarhije gena, čime pobi jaju sva prethodna kopanja koja nisu utvrdila konačnu strukturu i oblik živog organizma. Oni su ukazali da biološki sustavi rješavaju probleme u smislu eksperimentalne genetike, a ne matematike s logikom profita. Usprkos tome, superimperijalizam potiče matematička i raču nalna istraživanja, informatički inženjering, financijski inženjering i genetički inženjering, kao poluga ratovanja protiv ljudskih slabosti profita radi. Nova kopanja pomoću novih eksperimenata matema tičke biologije simulacije su usvajanja i rastvaranja života profita

radi, a ne utvrđivanja zakonitosti života, jer biologija nije fizika. Evolucijska biologija, evolucijska psihologija i evolucijska sociologi ja u sintezi evolucijske povijesti otkrivaju besmisao matematičke biologije i namjernost kao izopačenost kopanja po dubini genet ske komunikacije profita radi. Biotehnološki imperijalizam u polju biologije, psihologije i sociologije ljudske vrste ukazuje na tzv. pove zanost tih mehanizama s tržišnim mehanizmima profita radi (Kahneman, Schmidt itd.). Novi kardinali neoliberalne misli i u ovom polju postaju nobelovci, nagrađivani mislioci superimperijalizma. Mislioci antropocentričnog sustava vrijednosti s nediferenciranim i homogenim (nasilnim) rastom života preferiraju ekonomiju nasilja sa za život razornim tehnologijama i u polju biologije (genetičke komunikacije). Uistinu, ljudska vrsta ojačava svoje biološke i neurološke ogra ničenosti pomoću novih antropotehnika u prisvajanju prirode, živog i života, bez pomaka u očovječavanju. Preferiranje kulturnog mema profita u sociokulturnoj komunikaciji neoliberalne misli izo stavlja kulturni mem morala, etička načela, harmonizaciju života. To potvrđuje tezu da je kapitalizam rat, sukobljavanje, razaranje života i prirode. On je u namjeri suprotstavljen opstanku i razvoju života. To potvrđuje i tezu da se ljudska vrsta sabija u pretpovijest ljudskosti, u spirali animalizma, moćnih i bogatih spram slabijih i siromašnih, prema kriteriju kodifikacije prava jačeg. Takvo ljudsko kretanje traži dublje filozofsko i teorijsko razu mijevanje ljudskoga ponašanja i drukčije ponašanje uporabe antro potehnika u načinu proizvodnje života, u replikacijama ljudske vrste, u učenju o razvoju života. Etički i bioetički pristup razvoju života traži implementaciju morala u čovjeka kako bi ga oteli od životinjskoga svijeta, od anima lizma, i usmjerili u smjeru humanizma. Proces dramatične interpre tacije kapitalizma kao vječnog rata, razaranja života, postaje nužan. Proces traži kvantni skok u ljudskoj svijesti radi perspektive života na Zemlji. Potrebna nam je transcendencija nasilne svijesti, u razvoj nom, životnom smislu pomoću filozofije više razine smisla učenja

i znanja te primjene antropotehnika u humanijem načinu proizvod nje života. Potrebno nam je drukčije razumijevanje svemirskog ustroja i organizacije proizvodnje života na Zemlji. Suradnja i su glasnost opstojnosti radi postaje nužnost, s prirodom i u prehrambe nom lancu života. Umjesto sukoba - suradnja, a umjesto razaranja - stvaranje života. Osnaživanje bioloških i neuroloških ograničenosti moramo usmjeravati razvoju, s težnjom očovječavanja i humanizacije života. Koncepcija nasilja traži trancendenciju te svijesti o koncepciji raz voja, obrazovanje za razvoj, a ne za destrukciju života. Za to je potrebna i demonopolizacija nad znanjem, tehnologijom, obrazo vanjem, informacijama i komunikacijama unutar ljudske vrste. U suprotnom, nastavit će se socijalne, a usporedo s njima i prirodne kataklizme. To traži potpuno drukčije utemeljenje (filozofsko i te orijsko) sustava socijalnog obrazovanja kao intervenirajuće varijable u razvoju života na Zemlji. Afirmaciju pojave moramo zamijeniti interakcijom i pojavom u skladu s fizikalnim zakonima na Zemlji i u Svemiru. Ljudsko je znanje ljudska vrlina i ne smije biti moć spram drugoga. Ono je po naravi biocentrično, a ne antropocentrično. U središtu znanosti je život, a ne homocentrizam. To moramo ra zumjeti i drukčije se odnositi spram života. Konvencionalna znanja i znanost po paradigmatičkom su utemeljenju antropocentrični, a sadržaj tih paradigmi razoran je za život u polju biologije, psiholo gije i sociologije, pa i spram zakona prirode, spram svemirskog ustroja. Moramo dublje osvijestiti namjernost sadržaja te velike znanosti - neoliberalne doktrine i neoimperijalnoga djelovanja. Ljudska destrukcija jača i u polju kopanja po biologiji životinj skog svijeta. Ona postaje okrutna i bezobzirna u smislu eksperi mentiranja u skrivenim laboratorijima, civilnim i vojnim. To se radi sa svrhom eksperimentiranja radi profita na živim životinjama bez ublažavanja boli. Ekonomija nasilja stvara nove izvore profita eks perimentiranjem na drugim sisavcima kao unosnu poslu. I vojna industrija iskušava streljivo na životinjama, njegovu razornost za život. Antropotehnike u funkciji mučenja živih bića govore da je

tehnološko-tehničko ojačavanje ljudskih ograničenosti zaboravilo na moralnost, etičnost ponašanja ljudske vrste prema životu i prirodi. Promjena takva ponašanja ljudske vrste nema subjekta u dje latnom, u institucijama ovakva ustroja svijeta. Središte moči po miče se s nacionalnoga kao supranacionalnom, što predvodi SAD. Imperijalizam nije samo ekonomska moć, kako se može prepoznati u liku neoliberalne globalizacije. Imperijalizam djeluje na osnovi integratizma svih tipova biomoći, kao suvremeno carstvo predvo đeno ujedinjenom nomadskom buržoazijom (Antonio Negri, Michael Hardt i drugi) s barbarskim ponašanjem spram svijeta. Na djelu je neoimperijalizam, ekspanzivni kapitalizam koji osporava drukčijost svim sredstvima, civilnim i vojnim (na tržištu i na rati štu). Težnja neoimperijalizmu očituje se i ustrojavanjem protektora ta nad neposlušnim i otpadničkim kulturama i državama. Impresija nameće sustav vrijednosti. Nametanje sustava vrijednosti iskazuje se težim od nametanja kraja. Ono što se ne postiže globalnim ratom na tržištu (ekvivalentna razmjena) postiže se na ratištu i bojištima oružjem. Globalni teror sije strah da bi upokorio slabije prijetnjom sankcijama, zastrašiva njem, isključivanjem tzv. globalni teror (atrakcijska sila) stvara teror iz očaja (repulzijske sile) u obliku otpora. Biorazličitost života i drukčijost načina proizvodnje života kao mogućnost opstanka i razvoja života guši se istošću utilitarističko-materijalističkog svjeto nazora. Neoimperijalizam osporava svaku drukčijost izvan istosti koju nameće s naslova jednog monopola moći, jedne sile, jedne države. Temelji se u doktrinarnom, filozofskom, teorijskom i sustav nom određenju vrijednosnog sustava (harmocentrizam, antropocentrizam); na nediferenciranom i homogenom (nasilnom) rastu bez razvoja; na ekonomiji nasilja (kasino-ekonomija) s tehnologijama biocidnih posljedica; na darvinističkim poduzetničkim s darvinističkim civilnim i vojnim manadžmentom, profita radi, s efikasnoš ću političkog vladanja i ekonomskog prisvajanja.

Restauracija kapitalizma kao tranzicija istočnoeuropskih društava i država s primjesama refeudalizacije stvarnosti Problem transcendencije svijesti istočnoeuropskih naroda o restau raciji kapitalizma na bešćutan i primitivan način govori da stvarnost tih društava utječe u drugu stvarnost bez diferencirane svijesti, bez kristalizacije o tome što ta nova stvarnost jest. Ti narodi, druš tva i države tu skrivenu stvarnost nisu razumjeli kao neku poželjnu stvarnost, kao perspektivu. Ta su društva prihvatila neoimperijalizam kao perspektivu, ne znajući da je to rat svim sredstvima pri svajanja radi preraspodjelom svega raspoloživog (izvora, gotovih dobara, prostora, itd.). Rat na tlu bivše Jugoslavije (na Balkanu), u Afganistanu, u Iraku, to potvrđuje. To potvrđuje i količina bombi, granata, streljiva i ostalog razornog oružja koje je angloamerička koalicija ispalila ili izbacila iz zrakoplova kopnenih i brodskih lan sera na tlu Iraka. To je rat protiv svih koji se ne podređuju mitu, koji ne prihvaćaju pokoru i podložnost pravu jačeg - sili. Poznato je da je Treći svjetski rat (tzv. hladni rat) vođen na tezi antikomunizma protiv tzv. socijalističkog svijeta. Rat je vođen protiv drukčijega svijeta, protiv fikcije od zapadnog svjetonazora, od 1949. do 1989. godine, do pada Berlinskoga zida, do predaje Istočne Njemačke - Zapadu. Neoimperijalizam postaje sve otvo reniji rat G-7 na čelu s SAD-om za osvajanje svijeta. Osmišljena su nova osvajanja koncepcijom i strategijom malih ratova, stvaranjem determiniranog kaosa, ali na tezi antiterorizma - kao fikcija. I Treći i Četvrti svjetski rat temelje se na stvarnoj ratnoj akciji pro tiv drukčijosti, na ratu protiv fikcije, s razlozima koji to nisu, ratu za oskudne izvore (nafta, voda, prostor, šume). Tajni rat prethodi otvorenom ratu vojnim sredstvima. Istina je, SAD ubire plodove rata, zato ga i vodi. Ipak, SAD više gubi nego što dobiva nasilnim osvajanjem. Ako se nastave tzv. preventivni ratovi u osvajanju svije ta, SAD će zasigurno suprotstaviti sebi svijet i Europu u pogubnom ratovanju (Peter Scowen). Suvremeni se ratovi ne objavljuju. Svijet ulazi u sve jaču spi ralu nasilja na tržištu i na vojnom ratištu. Svijet postaje globalno

ratište sa sve više bojišta, civilnih i vojnih, prisvajanja radi. Sila postaje ono što uređuje odnose unutar ljudskoga svijeta na osnovi prava jačeg, moćnijeg, agresivnijeg, drskijeg, ekspanzivnijeg itd. Ljudska prava su zamijenjena silom, a rat se iskazuje kao civilizaci ja. Civilizacija je svedena na rat kao jedino stanje živoga svijeta. To stanje svijeta nameće anglosaksonska opcija civilizacije, prevlasti radi. Tko nije u toj opciji, proglašava se neprijateljem, otpadničkim neposlušnim državama i narodima. Oni se kažnjavaju sankcijama, odmazdom, uskraćivanjem svega na osnovi ranije potpisanih među narodnih konvencija. Multilateralni svijet nestaje kao sustav svjet ske moći. Dosadašnji sustav života na Zemlji mijenja se u korist najmoćnijih. Mali postoje da bi veliki i jaki opstali. OUN postaje promatrač nasilja s humanitarnom ulogom u otklanjanju posljedica širom svijeta. U tom smislu nastavlja se koncentracija i monopolizacija svih tipova moći: fizičke, materijalno-financijske i simboličke. Stvara se poredak moćnih i najjačih, poredak za deset posto ljudi u svijetu, pa i na razini pojedinih dru štava i država. Koncept viška ljudi obznanjuje se kao neizbježnost. Svijet država nestaje. Nova struktura moći stvara se na profitnom bratstvu, na profitnom interesu, s osvajačkim ciljevima. Svijet inte resa nadilazi nacionalno, socijalno i tradicionalno. Sve veći broj ljudi isključuje se iz procesa rada i poželjnoga života. Kapitalizam kao rat postaje bešćutan, nemilosrdan, a novi su vlasnici sebičniji, egoističniji, na čelu s nomadskom buržoazijom kao nekom izdiferenciranom svjetskom koalicijom na vrhu piramide moći. OUN i njezine agencije gube prostor utjecaja na uređivanje odnosa u svijetu. Naprotiv, toleriraju moć utjecaja najjačih. Osvajački poziv anglosaksonskoga svjetonazora spram svijeta bespomoćnih i osiro mašenih, uz svesrdnost podanika širom svijeta, traži partnerstvo. Taj svjetonazor stavlja vlasništvo iznad i ispred rada, individualiza ciju suprotstavlja socijalizaciji. Taj tradicionalni konzervativizam anglosaksonskog mentaliteta drži kormilo republikanstva i u SAD-u s vodećom ulogom intelektu alaca koji socijalno podupiru moćne (Paul Wolfowitz, Douglas Feith, Lewis “Scooter” Libby, Dick Cheney, John Bolton, Richard Perle,

Donald Rumsfeld, itd.). Ti su ljudi opsjednuti osvajačkom doktri nom, preventivnim ratom protiv omraženih režima i otpadničkih država već od prije (1992). Teroristički čin od 11. rujna 2001, bez obzira tko ga je izveo, dao je stvarni povod protiv Iraka, kao što je paljenje Reichstaga od strane nacista dalo nacistima povod za pokolj Židova. Razaranja su zastrašujuća s novim oružjem, s demonstra cijom sile nakon Balkana i Afganistana kakvu svijet ne pamti. To je ujedno i prijetnja svima koji budu pomišljali na drukčijost posto janja. Ustrojavanje protektorata nad svijetom postaje očigledno. Agresorima neoliberalizma doktrina na čelu s nomadskom buržo azijom stvara novi svijet interesa, savez moćnih širom svijeta. Ona uvlači svijet u nove okolnosti, koje ne liče ni na šta što se dogodilo u prošlosti, u nekontrolirani kaos, a novonastalim državama istočne Europe i Balkana iluzije o automatizmu kapitalizma. Teror nad svijetom i brutalni barbarizam na tlu svjetske civi lizacije i kulture govore da svijet ne zna što se događa s njim i u njemu. Planet Zemlju pritišću androidi i apostati, mutanti svih boja kože. Scijentisti osiguravaju legalitet sili i nasilju, civilnom i vojnom. Rebarbarizacija svijeta je na djelu. Dosadašnja arhitektura odnosa u svijetu nestaje. Svijet država više nije važan. Svijet inte resa stvara se kao neko napredovanje u koje se može uključiti svaki pojedinac. Svijet je ionako već odavno mutirao. Nema čiste rase, jer u svakom pojedincu sjedi apostat, disident i mutant. Suvremeni kolonijalizam sve je grublji. Antiglobalistički pokret - svjetski soci jalni forum na samu početku 2001. na osnovi repulzijskog otpora spram atrakcijskih sila neoliberalne doktrine iskazao se nemoćnim prema svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Taj forum zago vara ideju da je sve roba, da je sve utrživo, da sve cirkulira radi utrživosti, radi iskoristivosti putem zbrajanja i oduzimanja. Prihva ćajući neoimperijalizam pod pojmom tranzicije, istočnoeuropska stvarnost ušla je u proces restauracije primitivnoga kapitalizma s feudalizacijom odnosa (dvojnošću vlasti u stvarnom životu - svje tovnom i crkvenom).

Kultura cinizma neoliberalizma kao socijaldarvinizma u istočnoeuropskim državama Sila i nasilje, civilno i vojno. Legalizira se putem liberalizacije i de regulacije država, s preferiranjem privatizacije i individualizacije koja razjeda socijalitet, nacionalitet i tradicionalitet. Stvara se višak ljudi, u poslu i društvu. Neoliberalizam se obznanjuje kao socijaldarvinizam, a globalizacija neoliberalizma kao adaptacija i modifikacija pojedinca prema kriteriju prava jačeg i moćnijeg. Anglosaksonski mentalitet širi se kao općevažeći model bez kojega nema budućnosti svijeta. To istočnoeuropsko društvo i država nisu razumjeli niti su se za takav na čin proizvodnje svijeta pripremali. Globalni poremećaj uma nije prepoznat pa se prihvaća kao nešto što je prirodno i poželjno. Psihosocijalne aberacije, odstupanja od razborita razmišljanja i od govorna ponašanja govore o kolektivnoj poremećenosti uma i men talnog sklopa. Razum i intelekt ne znače ništa za aborirano društvo i njegovo ispravno ponašanje. Ta je zbilja na djelu kao neka per spektiva novonastalih kapitalističkih država pridruženih Europi s patološkom potporom SAD-u, lideru globalnoga poretka neoliberal ne doktrine. Intenzitet civilnog i vojnog nasilja traži nove metode represije spram onih koji pružaju otpor. Svijet je u dubokoj depre siji s naslova represije neoimperijalizma kao rata svim sredstvima. Tjeskoba u pojedincu i svijetu raste. Osjećaj ugroženosti, strah i izopačenost isključuju sve one koji pokušavaju drukčije misliti. Potreba za novom fazom neoimperijalizma se materijalizira, ostva ruje. Svijet je u čudu, jer je nemoćan spram sile i novih oblika upokoravanja i podređivanja. Globalizacija se pokazuje kao rat pro tiv slabijih, gladnih i bespomoćnih (Noam Chomsky). Smisao i značenje moći kao vrijednosti u funkciji nasilna prisvajanja uvjetuje nasilno ponašanje u zbilji, opstanka radi. Sila je istisnula etiku u svim poljima ljudskoga djelovanja. Sila je postala kvalitativna vrijed nost (Richard Stivers). Vrijednost i smisao moći spram drugih jest zavist i suprotstavljanje drugima da postanu moćni kao faktor razlike u izgledima.

Ojačavanje bioloških ograničenosti ljudske vrste s antropotehnikama prisvajanja prirode radi govori da je ojačavanje nešto drugo od tehničke civilizacije, od scijentističko-tehnološko-tehničke kon strukcije prisvajanja prirode. U tehničkoj se civilizaciji nameće moć tehničkog otkrića i izuma kao podređivanje prirode i razaranje pri svajanja radi, kao kultura cinizma. Kultura cinizma razara mentalni sklop, jer se svodi na svrhu premoći nad drugim, nad prirodom. Kul tura cinizma svodi se na poredak moćnih, na normu bez smisla, kao temelj socijaldarvinizma - neoliberalizma. Tom socijalnom odnosu nije potrebna kultura kao samoodređenje spram interesa drugih većih sila, profita radi. Ona je u temelju zadovoljavanja nižih nagon skih potreba. Moralnost i čovječnost u kulturi cinizma nisu potreb ni (Spengler). Evolucijska sinteza upozorava da opstanak života nije moguć u kulturi cinizma, da je riječ o dekadenciji ili devoluciji ljudske vrste. Zašto? Zato što kultura cinizma gubi svaku vezu s istinitošću života. Ona je pogubna za svijet. Ona odbacuje humanizam i očovječavanje ljudske vrste. Ona ubija imaginaciju, a stvarni život čini besmislenim i nehumanim, s potiskivanjem u pretpovijest ljudskosti. Kultura cinizma nameće se svijetu kao perspektiva i uspijeva u polju ljudske neobzirnosti i neosviještenosti, stvarajući racio nalnu svijest u borbi za opstanak. Kultura cinizma neoliberalizma ne dopušta preispitivanje svoga sadržaja i ispravnosti. Ona zahtije va adaptaciju i modifikaciju, apsorpciju svega i ne dopušta životu neku drugu mogućnost. Izokrenuta slika realiteta proizvod je sa kupljača i prisvajačka moć pojedinca i interesnih klastera, ojačava u suvremenoj lubanji i spirali nasilja, civilnog i vojnog. Kultura cinizma u suprotnosti je s očovječavanjem i opstojnošću života na Zemlji. Ona u sebi nosi okrutnost i životnu laž. Preventivni rat koalicijskih snaga na čelu sa SAD-om i Velikom Britanijom protiv potencijalnih ugroza svijeta nailazi na nevidljiv otpor bez fronte i pozadine (Afganistan i Irak). Osvajači toga pro stora izvora nafte i plina još nisu pobijedili nikoga. Oni još nisu zadobili to ratište, to tržište, pa ni to bojište. Ušli su u zamku asi metrična rata zbog slabosti snaga - osvajača, atrakcijskih sila kojima

su represijske sile nametnule dugi, skupi i pasivni rat, bez obzira na snage koje kolaboriraju s osvajačem. Preventivni rat proizlazi iz ideološke ofenzive za osvajanjem svijeta već od samih početaka konsolidacije kapitalizma 60-tih godina i govori o rehabilitaciji, oživljavanju kapitalizma i afirmaciji odnosa kapitala u svijetu. Na toj osnovi vođen je Treći svjetski rat (1949-1989) protiv svakoga drugog tipa socijalnih odnosa, svakog drugog mišljenja o nekom drukčijem ustroju svijeta. Europa ne može biti za neoliberalnu opciju i militarizaciju, jer njezino povijesno iskustvo govori da je rat i osvajanje svijeta razorno. Ultradesna ideologija kulminirala je u ultraliberalizam, hiperkapitalizam kao kraj neoliberalizma. Lice i naličje kapitalizma nije se mijenjalo. Ono je skrivano s uvjetova nom demokracijom, izvozom takve demokracije (sustava vrijedno sti) i ljudskih prava na osnovi prava jačega. Reafirmacija kapitalizma tražila je ljude, obrazovanje putem indoktrinacije 70-ih godina (za klade za stipendiranje...) kao prvi rod vojske, intelektualne epigame i apologete neoliberalne doktrine. Taj je proces započeo 60-ih godina, a jače 70-ih godina u SAD-u i traje do danas u obliku izvoza obrazovnih institucija u svijetu zemalja dužničkog industrijalizma. To intelektualno oružje rasprostranjeno je po svijetu i pravilno ra spoređeno kao ljudski kompradorske vlasti osvojenih zemalja. Oni su danas nosioci globalizacijskih procesa u svijetu individualizacije, deregulacije, privatizacije, odnosno označavanja suvremene koloni zacije, restauracije i reafirmacije suvremenoga kapitalizma s tzv. humanim licem za cijeli svijet. Oni su nosioci i kreatori prava jačeg, ozakonjivanja prava jačeg, neravnopravnosti, nejednakosti, institu cionalni nosioci ustrojavanja poretka moći i legaliziranja odnosa nadmoćnosti i podređenosti. To su ljudi instrumentalizirana uma (IO) u funkciji rasprostiranja odnosa kapitala, epigoni liberalne, a zatim neoliberalne doktrine. To su ljudi internacionale kapitala i borci protiv internacionale rada. Oni su prethodnici, barjaktari su vremenog kapitalizma (globalizacije nasilja i prava jačeg). To su vodeći ljudi hiperkapitalizma koji osmišljavaju zastrašujuće incidencije i drame u funkciji prevencije i reafirmacije odnosa kapitala. Kardinali neoliberalnog evanđelja dobivaju Nobelove nagrade u

znak odanosti i predanosti reafirmaciji kapital-odnosa u svijetu. Hiperkapitalizam je u ofenzivi s afirmacijom ultraliberalnih zakona koji ruše državne granice širom svijeta, jer on nema alternative. Ozakonjenje moći u sali kojom se svijet uređuje prema kriteriju prava jačeg tumači se kao nezaustavljiv proces globalizacije. Neoliberalizam je nametnut kao posljednji neprolazni horizont, posljed nje utočište života na zemlji (IMF, IBRD, WTO, Pentagon - NATO, IFC, itd.). Kretanje tom obzoru traži konkurenciju u borbi za profit, traži rat kojem se ne vidi kraj, traži okrutnu bespoštednu borbu na svjetskom ratištu, na sve većem broju tržišta i bojišta. Svijetu su nametnuti socijaldarvinistički odnosi do međusobnog istrebljenja prema kriteriju prava jačeg. Čelične poluge (ruke) neoliberalizma, ultraliberalizma, tj. hiperkapitalizma, jačaju na osnovi fizičke, materijalno-financijske i simboličke moći: znanje i financije ojačava ju hiperkapitalizam kao kraj neoliberalizma, kao horizont ispravna ljudskog kretanja, kao velika znanost i jedino mišljenje, kao misao svijeta. Vjera u sveprisutnost tržišta kao oblika socijalnih odnosa putem kojega ili u kojem se rješavaju svi odnosi građanskoga suži vota jedina je vjera i jedini put kretanja ljudske vrste. Globalna je mapa ljudskoga uma tržište (tržišni fundamentalizam). Tvrdi se da je globalizacija pokopala razlike između desnice i ljevice, da je ulo ga države izumrla, da su nestale granice između bogatih i siromaš nih pa je svima sve dostupno. Ljudska je vrsta jedna po sinteznoj teoriji. Ima više onoga što je veže u opstanku i razvoju, socijalitet, od onoga što je razdvaja, individualnost, čijeg opstanka i razvoja nema izvan socijaliteta (socijalne grupe, kulturni obrasci individu aliteta različitost su koja ih povezuje i obogaćuje u opstojanju i razvoju). Rat nije nužan ni unutar ljudske vrste ni za ostvarivanje pravde. Suradnja i suglasnost unutar ljudske vrste i spram prirode uvjet su opstanka i razvoja života na Zemlji. Život na Zemlji je pod jednim “nebom”, sudbinom ljudske vrste, neoliberalne ekspanzivnosti (nasilja), od globalnog do lokalnog. U tom svijetu svatko ostaje sam i međusobno ne surađuje s drugim ljudima i prirodom. Svatko ima svoju posebnost i identitet u socijalitetu s afirmacijom tog identiteta, bogatije za posebnosti drugih, za uvažavanje postojanja

drugih na osnovi emocionalne, intelektualne i spiritualne inteligen cije. To vrijedi pod uvjetom da nacionalna i internacionalna neto lerancija ne nametne neki tip socijalnog utjecaja u kojem će samo moćnici nešto značiti u socijaldarvinizmu, društvu prava jačeg, u društvu s novim oblicima koncentracijskih logora i geta, siromaštva, ljudi bez društva, ljudi isključenih iz procesa rada i života, osiro mašenih i bolesnih. Neće li suvremena darvinizacija socijaliteta stvoriti nove “gulage” i “aušvice”, geta siromaštva i nove Gvatemale za terorizam iz siromaštva i bijede koja graniči sa smrću, a smrt nije zbog izgladnjelosti i oboljelosti (sida, SARS, antraks, kravlje ljudilo, itd.), umiranje bez života i bez smrti stanje je agonije života. Svijet zasigurno srlja u nove okolnosti koje su nepoznate ljudskom iskustvu, kao neka nova stvarnost u kojoj ima sve manje mjesta za preživljavanje svih. Stvarnost koja jede, guta ostale životne vrste pa i ljudsku vrstu (hiperkapitalizam kao proces nasilne autodigestije). Okrutnost ljud ske vrste iz dosadašnje povijesti konclogora nije ništa u odnosu na onu koju u svojoj namjernosti nosi socijaldarvinizam - hiperkapita lizam, kao kraj neoliberalizma (iskustvo o nehumanosti), kao neko iščekivanje smrti i izumiranje u mukama po zakonima sile izvan koje nije moguće opstati zbog beskonačnoga mučenja suvišnih, u svijetu novoga tipa i oblika apsolutizma, totalitarizma. Svijet je već stjeran u to mišljenje, govorenje i djelovanje bez angažiranosti svjesnoga dijela svijeta, da se takvo ljudsko kretanje pravovremeno osvijesti i zaustavi svijet koji srlja u zastrašujuće sta nje, jer ga u to gura ljudska vrsta (androidi i apostati), ljudi čiji je mozak pun rupa, mozak koji proizvodi ili emitira destruktivnu svi jest i stvarnost. Suvremeni život u bijedi sve većeg broja ljudi to potvrđuje. Nova bipolarizacija svijeta koju stvara anglosaksonska borba za dominaciju u svijetu na tezi antiterorizma jest borba protiv fik cije, jer su Amerika i svijet ugroženi od terorizma, potencijalno, jer se to ne može provjeriti, a kamoli dokazati. Taj tip bipolarizacije tvori saveznike - savez antiterorističke koalicije u funkciji preven cije od ugroze, tj. sigurnosti osvojenih pozicija i stečena bogatstva.

Savez za borbu protiv fikcije traži drastičnu umjetnotvornu pola rizaciju u ratu koji se vodi protiv potencijalnoga neprijatelja. Vodi se ofenzivni rat atrakcijskih sila protiv repulzijskih sila, sila otpora savezu, koji vodi rat za dominaciju. U taj savez, rat, uključuju se i male i srednje i velike države, ali bez priprema. Veći broj zemalja zapadne i istočne Europe je ušao u taj savez, u borbu za dominaciju SAD-a, a da nisu svjesne ishoda za sebe. Ta bipolarnost na antiterorizmu kao pokret i savez je u tijeku. Ona uvjetuje pristupanje član stvu u savezu. Taj rat je u tijeku, a da novouključene države istočne Europe nisu svijesne. One su za taj i takav rat potpuno nepripremljene, jer, dakako, o tome ništa ne znaju. Zato su ranjivije u savezu od onih koji su ih uvukli u taj savez (SAD - Velika Britanija). SAD, koji vodi taj preventivni rat u savezu s Engleskom, pripremljen je i stvara sustav zaštite i sigurnosti od eventualnog čina ugroze na razini koncepcije, strategije i operacijske dimenzije. SAD je stvo rio Ministarstvo domovinske sigurnosti koje provjerava pojedince, narode i sustave do kontrole papilarnih linija (otisaka prstiju i dlana). To druge zemlje ne rade kad su američki građani u pitanju. Europa se također priprema za rat, jer joj je nametnut, ali sa zakaš njenjem. Znači, vodeće sile saveza, toga rata, preustrojavaju sigur nosni sektor s novonastalom svjetskom situacijom, koju tumače kao posljedicu globalnog rata s terorizmom (GWT - Global World with Terorism). Vodeće sile GWT-a imaju ratnu koncepciju, ali ne u smi slu obrane i napada, nego rat za dominaciju preventivnim ratom. One svoju situaciju tumače ratnom sa stajališta sigurnosti. Članice toga saveza reformiraju obrambene sustave i stavljaju svoje vojske u funkciju interesa GWT-a. Ne vode računa o svojoj ugrozi na toj osnovi. Pomicanje ciljeva u tom ratu ide u smjeru ugrožavanja onih koji su u tom lancu najranjiviji, koji se nisu za taj rat pripremili. To se odnosi na novopridružene članice savezu GWT. To se odnosi i na one države islama koje se nisu uključile u GWT, ali njihove vladajuće elite to prešutno podupiru. Otpor ugrozama na vojnom planu zasigurno ne mogu pružiti novopridružene članice, jer se za to ne pripremaju niti su svjesne te ugroze na osnovi pridruživanja GWT-u. To su zemlje u tzv. tranziciji, zemlje bivšega SSSR-a (Če-

čenija, Gruzija, Tadžikistan, Armenija, itd.), ali i države bivše Jugo slavije na tlu Balkana. Bipolarnost dvadeset i prvoga stoljeća razlikuje se od bipolar nosti dvadesetoga stoljeća, jer se ovom tipu rata GWT-a ne vidi kraja. On može biti trajna karakteristika dvadeset i prvoga stoljeća, traj na represija spram svijeta. Sustavi sigurnosti članica GWT-a idu tako daleko da se civilnost osigurava ratnom tehnologijom i tehnikom (putničke zrakoplove prate nadzvučni vojni avioni s raketama). Znači da je proces bipolarizacije dvadeset i prvoga stoljeća sigurna militarizacija života, ograničavanje sloboda kretanja zbog ugroženo sti osjetljivih civilnih objekata (zračnih luka, kemijskih, industrij skih objekata, plaža na moru itd.). Objekti ugroze traže protuzračnu raketnu opremu za obranu, nadzor, kontrolu itd. Svijest o ugrozi novopridruženih članica GWT-a navrlo je niskoj razini ugroze, goto vo na razini životne bezbrižnosti. GWT u sustav života uvodi dvonamjenske tehnologije, jer je odmazda na pomolu rata koji je u tijeku. Točke odmazde i ugroze poznate su: vojni objekti i civilni objekti koji stvaraju profit. Ti objekti članica GWT-a navode i povla če na sebe terorizam represijskih sila otpora GWT-u, jer su ranjive, osjetljive u strukturi sigurnosnoga sustava članica GWT-a. Rat o kojem je riječ ukazuje na stvaranje stanja difuzne diktature atrakcijskih sila koje vode rat za demokraciju u svijetu i repulzijskih sila koje pružaju otpor toj dominaciji. O tome vlade pridruženih članica GWT-a (G-8) ništa ne znaju, a to bi morale znati i za to svoje narode i države pripremati. Pridružene članice GWT-a (G-8) nisu bile svjesne da će morati staviti na raspolaganje GWT-u svoj državni prostor, vojna i civilna sredstva pa i vojsku za potrebe preventiv noga rata na Balkanu, u Afganistanu, u Iraku, u ...). One nisu bile svjesne da će njihove vojske ginuti na bojištima Balkana, Afganista na, Iraka, itd. Zajedno s vojskama GWT-a i bez njih, ali u funkciji rata za dominaciju SAD-a i Velike Britanije. Civilna i vojna netokracija GWT-a pomoću virtualne moći internetizacije globalizacije nasi lja rasprostire i materijalizira moć i pravo jačega - silu kao sredstvo za uređivanje odnosa u svijetu. Pridruživanje GWT-u zakonito instrumentalizira sve potencijale kompradorskih režima. Bipolari-

zarno dvadeset i prvo stoljeće uvodi biomodel načina života na osnovi saveza GWT kao biopolitike (vrh i mnoštvo), u korist nekog budućeg ustroja hibridnog života (sabijanja u istost). Biopolitika GWT-a kreira nove forme života kao neki novi diskurs koji sve uvje tuje za volju monopolizirane, koncentrirane i militarizirane moći (fizičke, materijalno-financijske i simboličke moći). Megasustav GWT-a i njegova biomoć već nadziru svijet i sa bijaju život prema kriteriju prava jačeg. Dominacija globalnoga kapitalizma-hiperkapitalizma kao kraja neoliberalizma (digitalni kapitalizam) umrežava kulture i civilizacije u GWT-u. Nacije se poništavaju, kao i njihove države, kultura, jezik, suverenitet, politi ka, ekonomija, pravni sustav itd. One nestaju u globalnom susta vu kapitalizma, bilo putem globalnog tržišta bilo putem globalnog ratišta. One su obuhvaćene doktrinama, civilnim i vojnim oblicima dominacije po pravilima krupnog kapitala u globalnom poretku sile. Riječ je o totalitarnom poretku kapitalske klase (androida). Sve se podređuje imperijalnoj sili GWT-poretka. Taj poredak određuje ponašanje uma i tijela ljudske vrste (od onoga što je egzistencijalno do onoga što je esencijalno za opstanak). Poredak GWT-a postaje gospodarem tijela i uma, pojedinca i upokorenog i asimiliranog naroda, tj. mnoštva svijeta. Na to uka zuje i rasprostranjenost bankarskih i korporacijskih kartica za po trošnju svega što se može platiti uz kamate od 13-28%. Taj sustav života i rada na dug zadovoljava sve tri dimenzije života pojedinca, naroda i mnoštva (biologiju, psihologiju i sociologiju) na osnovi za povjedne moći kapitala. Pojedinac, narod i mnoštvo gube vlast nad samima sobom. Sve je u ingerenciji (moći kapitala) poretka moći, koji uvjetuje razmjenu života na tržištu i neku ulogu na bojištu. Agresivnost reklame stvara zombije na lažnim potrebama, ali i nji hovo zadovoljavanje s GMO. Pored moći GWT-a postaje sredstvo manipulacije mnoštvom. Zarobljenost uma u sustavu internetizacije ukazuje da intelektualnost i mišljenje mnoštva ne znače ništa prema uvjetovanosti načina proizvodnje života. Nema prvoga kruga svjesnog dijela svjesnog, nema straha od zarobljenosti pojedinca, ni socijalnoga stresa, kao osvješćivanja. Zato nema ni otpora takvu

načinu života, toj manipulaciji životima. Nema svijesti o hiperkapitalizmu (imperiju) pa ni otpora biomodelu života do nestanka ili gubitka sebstva (Ja). Spontano se prihvaća nestajanje po sebi i traži uporište za opstanak u nekoj mutaciji, hibridnoj kulturi, politici, ekonomiji, pravu itd. Tu se hiperkapitalizam materijalizira kao kraj globalnog odnosa i poretka neoliberalizma, kao neki multinaci onalni kapitalizam bez lica i naličja. Tu nestaje vlastitost: tradi cionalno, socijalno i nacionalno, nestaje biorazličitost, a nastaje hibridna ili montirana istost. Nestaje narod kao subjekt kulture, nestaju prostorne granice, nestaje vlast subjekta koji nestaje. Za ključno. Poništavaju se elementi civilizacijskog oblika organizacije života za subjekt kulture kojemu je to oduzeto, svijet i Europa bez granica, s globalnim poretkom moći i vlasti koji oblikuje internacionalno-imperijalno na svjetskom ratištu (tržištu i bojištu). Pojedinac i narod koji je izabrao robovsku orijentaciju, oslonac ili uporište života na tuđoj moći, nema pravo raspravljati o slobodi i demokra ciji, jer je izabrao neslobodu. On je prešutno pristao na uvjetovanu slobodu i demokraciju, na hibridizaciju (mutaciju života), na nega ciju sebstva/samosvijesti.

Razumijevanje živog i života, mira kao kulturne vrijednosti umjesto rata

tanje u kretanju svijeta traži razumijevanje živoga i života,

uvjete opstanka i razvoja života na Zemlji. Život u slobodi traži

da se razumije čovjek kao prirodno i socijalno biće, kao prirodna i socijalna pojava, kao proizvod evolucije života bez našega mozga. Osim vjerovanja u život potrebno je i znati. Razumijevanje uzroka i posljedica klimatskih promjena traži duboku korekciju ljudskog nasilja spram prirode, nerazumijevanja nasilnog ponašanja ljudske vrste spram prirode. Nerazumijevanje zemaljske rezonancije i dalje omogućava terorizam ljudske vrste spram biosfere i atmosfere. Kli matske promjene i suvremena patologija života na Zemlji posljedica su nasilja koje u svom rasprostiranju, oblicima i sredstvima emitira kapitalistički odnos - ljudska pohota, egoncentrizam, antropocentrizam kao sustav vrijednosti Homo sapiensa. Zašto? Zato što ljudsko nasilno ponašanje ugrožava milijune životnih vrsta. Zato što Homo sapiens ne zna, jer je zamijenio potrebu za znanjem s potrebom za vjerovanjem. Upotreba mozga izoštrava čeoni temporalni režanj kod složenih radnji. Religioznost osigurava sretnost, a znanje svjes nost. Poznato je da je religija opijum za narod. Znanje to nije, zasad. Vjerovanje ne angažira uporabu uma kao znanje. Vjerovanje istiskuje znanje, jer je lakše vjerovati nego znati, ali vjerovati nije dovoljno za opstanak. Moramo se odlučiti hoćemo li znati i vjerova ti da bismo mogli svjesno djelovati, djelotvorno opstati. To određuje opstanak u smislu razumijevanja - gubitak mogućnosti ili ostvari vanje te mogućnosti. To je važno za otkrivanje bitka i bivstva ili prikrivanost. To se odnosi i na istinitost stvarnosti koja nas određu-

je. Istina je podudaranje svijesti sa stvarnošću - znanja i stvarnosti (znanje kao strukturirana svijest). Izjednačavanje je nužno. Znamo da je službeno mišljenje sve jače i grublje u raskoraku sa stvarnim stanjem. Istinitost je ispravnost tumačenja i obrazlaganje ekspli kacije i interpretacije stvarnoga stanja u kretanju. Istina mora biti provjerljiva za svakoga tko rasuđuje o stvarnosti. Za to se traže mo ralni ljudi, sjedinjavanje subjekta koji misli stvarnost s objektom u stvarnosti. Znači, istina je konstrukt subjekta o predmetu koji misli. Za to je potrebna intencionalnost, težnja istinitosti kao vrijed nosti. Imanencija subjekta objektu, stvarnosti (Toma Akvinski). Prema Aristotelu, istina je ono čega ima, a nije ono čega nema. Istina se prosuđuje u kontekstu svemirske i zemaljske rezonancije. Zato je uvijek istina o znanju - znanstvena istina o zbilji - upitna, jer je spoznaja procesna, opisna, deskriptivna i eksplikativna, a naj manje interpretativna, ovisna o jasnoći misaonospoznajnog aparata subjekta koji misli stvarnost, jer smo uvijek racionalni kad je misli mo u smislu zaključivanja znanja o predmetu koji mislimo (izreče no) u smislu nedorečenosti, ovisno o snazi rasudne sposobnosti umnosti ili intelekta (imaginatio intellectus) - kao sredstva uvida u zbilju.17 Um i razum (intellectus i ratio) sredstvo su traganja za isti nom. Umski i razumski uvid u stvarnost nužan je, ali s osjetilnim sudjelovanjem u kontaktu s primarnim činjenicama (induktivna metoda) ili metodom dedukcije i metodama refleksije (metafizike). Uvijek smo na razini aproksimativnosti mišljenja. Znanjem o ljud skoj vrsti nije moguće govoriti o očovječavanju, pretpovijesti čovječ nosti. Temeljna čovjekova uvida u stvarnost nema, jer nema uvida u sebe (onesposobljen je za to obrazovanjem). Otkrivanje o sebi ne možemo ostvariti. Stvarnost je spoznatljiva ako je istražljivost primarnih činjenica dostupna. Istina na osnovi ljudskoga znanja razlikuje se od istine na osnovi ljudskoga vjerovanja.18 Dijalog znan

Vidi Zbornik Tome Akvinskog, Zagreb, 1974.

Vidi Ćurić, Josip: Istina o ljudskome znanju i kršćanskom vjerovanju, Filozofska istraživanja br. 91, 881, god. 23, sv. 4, Zagreb, 2003.

stvenika sa stvarnošću (komuniciranje) razlikuje se od dijaloga vjer nika s Bogom. Jednima i drugima potreban je mir kao kulturna vri jednost ljudske vrste. Stečena znanja o stvarnosti na osnovi IQ - intelekta - uma nisu dostatna za razumijevanje i interpretaciju realiteta. Dublje i potpunije razumijevanje stvarnosti traži afirmaciju i jačanje osjećaja emocionalne inteligencije na razini SQ - sintezne inteligencije. Zašto? Zato što razumijevanje ljudske vrste traži znanje o fiziološ kim procesima i znanje o fiziologiji mozga da bismo znali tko smo i što smo u prehrambenome lancu života. Nema savršene transfor macije sebe radi očuvanja dostojanstva i ideje o očovječavanju ljud ske vrste. Taj proces traži da se poštuje princip odgovornosti spram sebe i života oko sebe. To će odlučivati o perspektivi očovječavanja, stvaranja povijesti ljudskosti. Nema saznanja čovječnosti ljudske vrste ako se ne razumije život i ako se ne poštuje princip odgovor nosti spram života. Razvoj ljudskih potencijala unutar socijalne grupe traži suradnju, transcendenciju jednostavnog u složeno biće u smislu razvojno-povijesnog kontinuiteta animalizma. Zato nam je potrebno razumjeti život na Zemlji radi očuvanja evolucije ži vota u miru. To traži namjeru ljudske vrste da poštuje i cijeni svoj i druge oblike života, traži poštivanje principa odgovornosti da se sačuva i razvija život na Zemlji. Princip odgovornosti proizlazi iz neurofiziološko-evolucionističkog razvoja ljudske svijesti o životu (razumi jevanje života). Bez razumijevanja bitka i trebanja života, evolucije radi, nema očovječavanja. Bez bitka nema trebanja, a bez jednog i drugog nema prevladavanja pretpovijesti ljudskosti. Vrijednost ljudskoga bitka očituje se u ljudskom namjernom svjesnom razumi jevanju života i razmišljanja o očovječavanju. Nacrta o tome nema. Ostajemo jednostavna i primitivna bića animalne civilizacije i kultu re prema teoriji života (Hans Jones). Kako iz animalnog u čovjekovu povijest, ostaje zadaća ljudske vrste, Sve se svodi na problem ljudske odgovornosti, njezinu spozna ju i sposobnost za suradnju i suglasnost o razvoju umjesto razara nja života i prirode. To proizlazi iz razumijevanja života kojim se

obrazlaže svrha tijela i duha, organa koje nam je evolucija osigurala. Život je vođen iznutra, a ne izvana. Inteligentna bića i kralješnjaci sposobni su proizvoditi svoj život iz sebe - pomoću samokretanja. Znači, svrha je života zadana u nama kao samopostavljanje svrhe života, kao samoodređenje sebe - autopoiesis. Život na Zemlji može opstati i razvijati se ako smo razumjeli svrhu života kao ili putem samorefleksije za opstojanjem u slobodi stvaranja ili kao potporu evoluciji života u miru. Ta se svrha pravda moralnim i svjesnim postojanjem, odgovor nošću spram života. Princip odgovornosti konstanta je života, uvjet za očovječavanje ljudske vrste. Uvjet je i princip pravednosti spram drugih oblika života (biorazličitosti) u smislu zemaljske i svemir ske rezonancije. Ako je ljudska vrsta i njezina tehnička moć izvan ugroze života na zemlji, tada možemo tvrditi da postojanje ljudi na ovom planetu nije nužno, još manje opravdano. Ljudsko je da poštuje prirodne zakone u hijerarhiji potisnih sila - svemirsku i zemaljsku rezonanciju - a ne da mu se suprotstavlja. Despotizam ljudske vrste spram zemaljske i svemirske rezonancije - okrutno počinje s Baconom i Descartesom, koji su utemeljili apsolutizam ljudske vrste u prehrambenom lancu života (disciplinarnost znanja i parcijalna inteligencija kao moći za proizvodnju svih drugih tipova moći). Ovladavanje fizikalnim zakonima transcendiralo je u ljudskoj svijesti, kao razaranje života i prirode, pa i otuđenjem ljudske vrste. Ljudska vrsta to mora osvijestiti - poželjno je razorno djelovanje usmjeriti u ispravno razvojno djelovanje. Potreban je novi pristup opstanku i razvoju života, svrsi našega bitka i bivstva u interesu opstanka, ljudske i izvanljudske vrste. Stranputica ljudske vrste ne smije se nastaviti. Svi tipovi moći ljudske vrste bilježe princip ljud ske odgovornosti spram života, jer je ispuštena etika života, ispu štena je briga za život. Ljudska vrsta sve je neodgovornija spram života, usprkos tome što je stekla moć i nadmoć, čime je postala opasna za svoju vrstu i život na Zemlji. Ljudska je vrsta sve uvjeto vala sebi, ljudskom egu, pohlepi (utilitarističko-hedonistički pristup životu). Sve antropotehnike stavila je u funkciju principa nasilnog prisvajanja pa i nasilnog ponašanja u osvajanju prostora, izvora i

dobara. Ljudska vrsta ratuje svim sredstvima, jer ne poštuje princip odgovornosti spram života i prirode.19 Mir nije razumjela kao kul turnu vrijednost bez koje nema razvoja života. Moćni guše slabije preventivnim ratom, jer je njihova moć “ugrožena” mnoštvom bespomoćnih. Upozoravanja na moguće pri rodne i socijalne kataklizme proizlaze iz koncentracije, militari zacije i monopolizacije moći (vojne i civilne), fizičke, materijalne i simboličke. To se tretira kao neutemeljeno zaoštravanje, prigušivanje svijesti svijeta o tim opasnostima kao nekom dalekosežnom odmjeravanju sadašnjosti spram budućnosti. Taj princip odgovorno sti uistinu remeti princip ugode živućih generacija koje pripadaju odbijajućoj svijesti. Mišljenje ugrožene bespomoćne većine ne zna či ništa (antiglobalizacijski pokret). Oni ionako ne mogu utjecati na odluku o dalekosežnim kulturnim i materijalnim posljedicama. Razvojni smisao antropotehnika tranzitirao je u razornu logiku stav ljenu u funkciju nasilja manjine nad većinom. Može se sa sigurnoš ću govoriti o zlouporabi moći u miru, o filozofiji tehnike u funkciji razaranja života za Zemlji (Bacon i Descartes), instrumentalizaciji otkrića, izuma, znanja i vještine spram života i prirode, zbog utilitarističko-hedonističke orijentacije moćne manjine. Ta monopoli zirana moć zakonito vodi u razaranje života na Zemlji, u socijalnu kataklizmu (atomski rat). Suvremena zlouporaba svih tipova moći govori o utopiji razvo ja života, jer je opstanak doveden u opasnost. Apsurdno je govoriti o razvoju s tolikom količinom licemjerja scijentista, pa i o održivom razvitku (Rastko Moćnik, Rusell Jacob, Fukuyama i drugi). Prije njih o tome je govorio Marcuse. Globalizacija moći, sile kao prava, zabrinjava većinu čovječanstva. Ona se iskazuje kao zahtjev moćnih za slobodom kretanja kapitala, rada i usluga, investicija itd. deregulacijom, privatizacijom, individualizacijom i digitalizacijom eko nomije (neoliberalna doktrina posebno u polju ekonomije). Riječ je o uvjetovanoj diseminaciji moći i sile, koja neutralizira svako mišljenje o mogućoj drukčijoj budućnosti osim one koju nudi sila. 19

Vidi Jones, Hans: Princip odgovornosti, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.

Bilo bi tragično da je to istina (George Orwell). Neoliberalna dok trina (utilitarističko-hedonistički pristup životu) potire sva druga mišljenja o nekom drugom mogućem pristupu opstanku života. Gušenje utopijskoga mišljenja o životu u budućnosti govori da se guše iluzije ljudske vrste o životu izvan nasilna ustroja života. Gu bitkom iluzija život na Zemlji postaje upitan u svakom životnom obliku. Priče o demokraciji i ljudskim pravima postaju bajke, samo zavaravanje ljudske vrste, jer su ideali obesmišljeni nastupanjem sile umjesto prava za uređivanje socijalnih odnosa. Sabijanje života i životnih oblika silom u jednu vrstu (genetič ki inženjering) kao najviši ljudski izum zastrašuje razumne. Ismi javanje marksizma kao zablude i utopizma postaje svakodnevno. Izbacivanjem filozofije marksizma iz učenja briše se svaka moguć nost spoznaje odnosa između rada i kapitala u korist doktrine neoliberalne ekonomije - kapitalističkih odnosa. S izbacivanjem marksizma iz sadržaja učenja o liberalnoj ekonomiji ugušena je po sljednja ideja, ideal, utopija, svaka mogućnost drukčije ekonomije izvan ekonomije kapitalističkih odnosa, eliminacije nasilja, profitne ekonomije. Profitna ekonomija ugušila je ideju besklasnog društva, san o mogućnosti da rad i rezultati rada budu uvjet prisvajanja viška rada umjesto kapitala. Usprkos tim zbivanjima Hans Jones ostaje s utopijom da je potencijalni proces očovječavanja naša zadaća, pa i mogućnost kapitalizma s humanošću. Za tu mogućnost potrebno nam je novo paradigmatičko utemeljenje znanosti slobode razmiš ljanja ljudske vrste spram života na Zemlji. Bez iluzija/utopije o drukčijem, boljem životu na Zemlji gubi se smisao postojanja. In teligentna bića ne mogu se odreći iluzija/utopije, bez toga nema filozofije, teorije i sustava, života na Zemlji. Zato moramo shvatiti da se preuređuje sadržaj paradigmi danas važeće velike znanosti - neoliberalne doktrine. Zašto? Okrenuli smo leđa zbilji. Imamo iskrivljenu sliku o stvarnosti. Odbijamo potrebu za spoznajom o sebi i svijetu. Stvarno stanje skriva se pod tepih. Riječ je o odbojnoj svijesti koja ne želi znati ono što jest. Odbijamo znati ono što ne želimo da jest. Mi se ne mijenjamo po spoznaji, pa i prema onome što smo razumjeli i sa

znali da jest, nego mutiramo u svijest koja se okreće od onoga što jest. Zapravo, ušli smo u proces onesposobljavanja svijesti, tj. u neznanje kao liniju manjeg otpora, opstajanja u propadanju. Ljudi prihvaćaju globalnu laž, prijevaru, kao istinu. Politički determini zam prikriva stvarnost. Scijentizam je prihvatio apologiju politike. Gubimo sposobnost da mislimo ono što jest, probleme života koji se kumuliraju u suprotnost i antagonizme. Javno mnijenje zaglup ljuje se putem javnih medija da se njime može lakše manipulirati. Informacijske tehnologije, putem interneta, zasipaju javnost sa sve većim brojem informacija (sedam tisuća znanstvenih članaka i teh ničkih informacija objavljuje se dnevno). Kako se nositi s istinom koju priopćavaju? Kako se na te infor macije i spoznaju osloniti kao primjerene i za sebe uporabljive u poželjnom smislu? To vrijedi i za onaj dio informacija koje emitira kapitalska moć i tržište. Kako pratiti koncentraciju svjetskoga bo gatstva u vlasti sve manjeg broja ljudi u društvu i svijetu, a kako rast siromaštva, prag siromaštva? Zašto scijentisti šute o tim procesima koje zapovijedaju gospodari svijeta putem globalizacije siromaštva, mnoštva i bogaćenje pojedinaca ili pak socijalnih grupa ili pak država. “Washingtonski konsenzus” zagovara liberalizaciju i me đuovisnost putem slobodne trgovine, jer to relativizira siromaštvo, ublažava siromaštvo, a brani slobodno tržište i smanjenje neza poslenosti nižom cijenom rada (većom eksploatacijom). Uzvici o tehnološkoj i znanstvenoj revoluciji proizvode sve veće siromaštvo. Za koga su to znanstvene i tehnološke revolucije, ako sve veći broj ljudi svjesno klizi u bijedu i siromaštvo zbog sve niže cijene rada, bez obzira koliko i kakva znanja netko ima? Profit se ostvaruje trgo vinom, špekulacijama izvan realne ekonomije, od koje je odvojen novac, financijski kapital. Svi su u najamnom odnosu s vlasnicima financijskih institucija, globalnih i multinacionalnih (IMF, BPD, IFC, banke, osiguranje itd.). Globalna ekonomija jeftinoga rada, ra nije fizičkog danas intelektualnog, povećava ponudu, a smanjuje i onesposobljava potražnju (potrošnju) svega zbog opadanja kupov ne moći mnoštva. Propadaju i manje moćni, koorporacije i države, zbog sve okrutnije konkurencije koju nameću najjači. Konkurencija

je zakon koji nameće anglosaksonski tip kapitalizma (G-7), pomoću čvrste valute i monetarne kontrole svijeta. Manje moćni i bespo moćni u vlasti su najmoćnijih putem internacionalne adaptacije na silu, na pravila koja nameću najjači. Državne granice i nacional ni sustavi nisu prepreke za moćne, jer imaju vlade tih zemalja u funkciji kapitalske moći. One provode silu i nasilje nad vlastitim narodom i prostorom kao kompradorska vlast. Kapitalska logika ne daje prostora za neku drugu psihološku sublimaciju izvan svojih pravila. Sindikati i radnici ne mogu ništa osim adaptacije na kapitalsko nasilje - nižom cijenom rada. Parazitizam dvadeset i prvoga stoljeća iskazuje se nemilosrdnijim od onoga u dvadesetom stolje ću (porez na plaću, porez na robu za potrošnju, porez na sve). To nas vodi u negativnu spiralu života, jer kupovna moć slabi. Odnosi između kapitala i rada pomiču se sve jače i brže u korist kapitala. U procesu zapošljavanja ostaju najsposobniji, oni koji ulažu u ospo sobljavanje sebe da bi opstali u funkciji kapitala. Ulažu i države u obrazovanje stanovništva i radno osposobljavanje, zapošljavanja radi. Kapital uzima rezultate rada. Nesposobni odlaze na ulicu ili na državnu kasu. Intelektualni rad nije oslobodio ljude ni od rada ni od sve grublje eksploatacije. Intelektualci postaju suvremeni robovi onoga što znaju i rade, samoosposobljavaju sebe za kapital. Klasični troškovi proizvodnje bilježe sve niže udjele u cijeni proiz voda koji se nude na tržištu, na burzi. Znanje zaposlenih jest kapi tal u samoj proizvodnji koji je u funkciji i vlasti moćnih gospodara svijeta. Oni se koriste tim znanjem kao tuđim kapitalom (kapital pojedinca i države) za sve nižu nadnicu. Intelektualnost, IQ poje dinaca iskorištava se kao najamni rad, iscrpljuje, troši za sve nižu nadnicu, kao što su se ranije koristili mišići - fizički rad. Rad kao roba naspram vrijednosti kapitala sve je jeftiniji, jer je ponuda sve veća. Represija na središnji živčani sustav sve je jača, što vodi u depresiju, neurotičnost, psihotično stanje, shizofreniju, ispad in telekta iz funkcije zbog sve višeg zahtjeva kapitala za profitom (hiperkapitalizam). Odnos rada i kapitala u doba klasičnoga mark sizma bio je daleko jasniji i spoznatiji od odnosa kapitala i rada u hiperkapitalizmu. Teška industrija u doba klasičnog odnosa između

kapitala i rada nije bila brzo podložna promjenama vrijednosti pro izvoda, onoga što se nudilo na tržištu. Zašto? Zato što je u strukturi troškova i cijena odnos između materijala (čvrsta supstancija) i radabio stalno 70:30 %. Danas je obratna struktura troškova i cijena 30% čvrstog materijala i 70% intelektualnog rada, pa je veća i grub lja eksploatacija u dvadeset i prvom stoljeću od one u prethodnom stoljeću. Suvremena proizvodnja počiva na IT tehnologijama, koje traže znanje kao rad, pravilno upravljanje što traži instrumentalizaciju i najam IQ. Prenapregnutost fizičkog rada, mišića u dvadesetom stoljeću zamijenjena je prenapregnutošću uma - IQ, središnjega živčanog sustava kao stupa komuniciranja s okolinom (internet, pljačka na daljinu, plaćanje očekivanja na burzi itd.) - sve u funkciji nekog inženjeringa za profitom putem prodaje nematerijalne kom ponente u svemu što se nudi na tržištu, posebno na burzi (image, dizajn, marke, žig,...). Profit se uzima putem manipulacije cijenom nematerijalne komponente u strukturi cijene koštanja i kapitalizira noj cijeni. Padovi su posljedica oscilacije cijena na tržištu, na burzi, upravo zbog pada povjerenja u vrijednost te nematerijalne kompo nente. Zakonodavstva o tome nema, kako bi se utvrdila struktura cijene proizvoda hiperkapitalizma u smislu da se može reći kako je materijalni trošak u strukturi cijene 20-40%, a nematerijalni 80 ili 60%, da bi se na to morao plaćati porez državi. Gospodari moći ujedno su i gospodari iluzija bespomoćnih u procesu globalizacije siromaštva. Za njih globalizacija ima priprem ljene stupice, zamke za neinformirane, za neosviještene. Intelektu alni kapital pojedinca zarobljen je bez predujma od strane kapitala, iz akumulacije kapitala. Hiperkapitalizam uzima u proces rada, glo balnu ekonomiju kapitala (financijski kapital), intelektualni kapital pojedinca pod uvjetom da intelektualni kapital bude spreman ući u najam, bez predujma, da prije stvori dobit i profit za gospodara da bi mu platio rad, plaću za egzistenciju. Znači, nema promjena u odnosima između gospodara i najamnog rada u korist intelektual noga rada - znanja kao kapitala koji ulazi u proces proizvodnje koju zapovijeda hiperkapitalizam. Gospodari svijeta uzimaju profit na

osnovi niĹže cijene intelektualnoga rada, a prije i na osnovi niĹžih cijena i strojeva, sredstva za proizvodnju. Hiperkapitalizam uzima sve veÄ&#x2021;i profit iz sive zone rada, tj. s naslova znanja kao kapitala u globalnoj ekonomiji.

Ideologija nasilja i privatizacija svijeta

Ideologija sile umjesto prava deologija velikih igrača nasilje je nad svijetom. To je ideologija

gospodara spram najamnika, to su pohotnici/grabežljivci/andro-

idi, koji zagovaraju da pravo ima onaj koji ima silu: interpersonalni savez ili transkontinentalni ili multinacionalni. Kapitalistička dok trina vlada svijetom. Oni su radikalno protiv mase/većine čojvečanstva. Jedno je globalno ratište svijeta (tržišta i bojišta). Stvara se bogatstvo pomoću svijeta, a prisvajanje je privatno. Povećava se proizvodnja svijeta, stvari, usluga, informacija, povećava se tržište, ali i potrošnja svega na kredit. Planet stenje pod teretom nasilja. Svijet živi u sve jačem strahu, represiji, depresiji, neurozi, psihozi, shizofreniji (sredstva protuteže farmakotici i psihotici rastu - pri krivaju stvarno stanje). To rađa svoje žrtve svakodnevno (dvije ili tri milijarde ljudi živi u bijedi na jednoj, dok potrošnja neprestano raste na drugoj strani: UNDP - Program OUN za razvoj). Novi Bo govi, Novi gospodari svijeta, kao stvarni, a ne virtualni, tu su, na postolju dominacije - radi iskorištavanja života mnoštva, većine čovječanstva u udovoljavanju svojoj pohoti. Bojište i tržište ras plamsava međusobnu konkurenciju - borbu za profitom (homerske bitke), eliminaciju i uništavanje. Svjetska oligarhija ima svoje podanike u vladama podaničkih zemalja plaćenica (zanos i pohlepa za bogatstvom stalna je preokupacija oligarhije). To su moćnici svijeta. Financijski kapital odvojen je od vlasnika nekretnina, od poduzetnika, od menadžera, od radnika (od država

i vlada, od poduzeća, od znanja) - tako se održava hijerarhija ra tišta - tržišta i bojišta, a podanici drže u pokornosti. Patnje ljudi su sve veće i sve se više razara priroda. WTO - trgovačko-financijska organizacija, sredstvo je za eksploataciju putem korupcije. Moć svjetske oligarhije raste, ali i vlast - poredak moći protiv otpora drugih. Što im je koncepcija, strategija i poredak svijeta, tlačenja radi? Nasilje nad svijetom raste, raste tlačenje, raste siromaštvo mnoštva (većine), na temelju arogancije androida i apostata. Globalizacija imperijalne sile i pretenzije da gospoda svijeta osvajaju ratište - tržište i bojište. U toj su funkciji krovne institucije i njihovi podanici IMF, IBRD, IFC, WTO itd. Organizirana otpora tom orga niziranom nasilju, grabeži, nema. Europeizaciju svijeta iz petna estog i šesnaestog stoljeća suprotstavilo se u dvadesetom i dvadeset i prvom stoljeću amerikanizaciji svijeta, u obliku globalizacije. Na silje jednih nastavljeno je nasiljem drugih moćnika. Virtualni kapi tal te svjetske oligarhije kao moć spram mnoštva je osamnaest puta veći od ukupne vrijednosti svih dobara i usluga u tijeku jedne go dine. Pojedinci i koorporacije postaju bogatiji od mnogih država. S piramide moći planet Zemlju, svijet, vide bez granice, bez otpora, kao osvojen svijet. To je škola nasilja (Leo Strauss, Bush itd.). Su vremeni kapitalizam, hipekapitalizam, osvaja svijet. Nestaju države i nacije, sve se stapa u jedan imperij. Imperij ima civilnu (gospodar sku) i vojnu premoć naspram svijeta (Konsenzus iz Washingtona). Neslužbeni sporazumi - ugovori između krovnih organizacija svi jeta IMF, IBRD, WTO, IFC i transnacionalne organizacije u pohodu su osvajanja svijeta, silom rušeći sve prepreke do cilja. Ide se na privatizaciju svijeta. To je zadaća Konsenzusa iz Washingtona: • privatizacija (javni u privatni sektor i zaštita privatnog vlasništva), • liberalizacija tržišta, • slobodna trgovina - rast izvoza, • osvajanje svijeta preko granica i institucija. Antiglobalisti smatraju Konsenzus iz Washingtona urotom za boga ćenje, osnaživanje moćnih bankara. To je cilj neoliberalne doktine. Hiperkapitalizam je oblik, oštrica neoliberalne doktrine za osvaja

nje svijeta (Pierre Bourdieu) i upokoravanje mnoštva i vlada i gra đana putem uobičajena poretka stvari. “Neoliberalizam je osvajačko oružje. On navješćuje ekonomski fatalizam protiv kojega se svi otpori čine uzaludnim. Neoliberali zam je sličan sidi: uništava imunološki sustav svojih žrtava.” (Pierre Bourdieu, Der Spiegel, br. 29/2001). Svijet je stavljen pod kontrolu ideologije i poretka gospodara svijeta kao poretka racionalnosti, diktature kapitala (hiperkapitalizma). Ta diktatura odbija svako drukčije promišljanje o svijetu, osim one koju zagovara i misli kapital. U taj se diktat ne može di rati i osporavati. To se ne može mijenjati, nego se mora tumačiti. Nema drukčijosti ni u mislima, a kamoli u stvarnosti. Stvarnost ubija scijentizam. On je protiv svakoga drugog mišljenja i prakse, izvan kapitalske kao neizbježne budućnosti.20 Laž je postala istina. Gladijatori su na sceni kao socijaldarvinizam, za uništavanje slabi jih. Do bogatstva, profita, uništenjem drugoga, na tržištu i bojištu, patentom novih živih bića, genetske podjele, profita radi. Ljudska vrsta gurnuta je u socijaldarvinizam, divljanje za profitom. Nema zajednice, nego samo pojedinac u borbi za opstanak, kao novi neo liberalizam - socijaldarvinizam, svjetske vladavine moćnih stranih bogataša.21 Nema ni jednakosti, ni ravnopravnosti, ni jedinstva. Rascjep na razini pojedinca, društva i svijeta očigledan je, tragičan. Svatko je drugom raspoloživ do konačne potrošenosti. Gospodari svijeta - stvarni bogovi, nude mir preko WTO-trgovine, nude mnoštvu sve što proizvode ako mogu platiti. Okrutno na osnovi diktature kapitala, koja upokorava pojedinca, narod, svijet bez otpora, jer on nudi život (empatija), privlačnost sa životom iz uvjerenja. Nema ljudskih prava s naslova slobode života bez troše nja života s kapitalom. Ideolozi moći, gospodari nasilja u sukobu su sa stvarnošću, koju uništava ili razara patologija moći i novca u cilju bezobzirna prisvajanja. Očevi su te neoliberalne doktrine D.

20 21

The Economist, 29. rujna 2001. Thatcher, Margaret: The Collected Speeches of Margaret Thatcher, Robin Harris Ed., London, 1998.

Richard i A. Smith, kao neoliberalne misli, po kojoj diktat kapitala osvaja profit (bogaćenje, akumulacije bogatstva kao potrebe). Bo gatstvo, moć i novac traži vlast, prevlast, utjecaj na ponašanje dru gih traži diktaturu moćnih. Ratovi moćnih su u tijeku, za više novca za sve manji broj moćnih i veći broj uništenih, osiromašenih i obespravljenih. Taj rat vodi se putem trgovine svime, dobrima i novcem (WTO, IMF, IBRD). To su vatrogasci i piromani na ratištu: tržištu i bojištu, koji vode proces upokoravanja pomoću instrumen ta zvana letter of intent (pismo namjere). Riječ je o instrumentu adaptacije, diktaturi kapitala. To je sredstvo i kriterij ucjene bespo moćnih dužnika, koji se moraju unutar sebe prilagođavati diktaturi kapitala (svjetskim moćnicima), odričući se tradicionalnog, soci jalnog i nacionalnog načina života. Pismom se, zapravo, uvjetuje unutarnji zahtjev prema IMF-u, pristanak na diktaturu kapitala, na aroganciju moćnika prema nacionalnoj ili kompradorskoj vlasti. Pismom se udovoljavaju vlade dužničkih zemalja da podvode svoj narod sili i kapitalskoj moći kao zapovjednom kriteriju ponašanja (suvremeni janjičari, podanici, apologeti, eklektici neoliberalne doktrine) ljudi s uvjetovanim mišljenjem kao obvezom spram moćnika kapitala. To je ta uvjetovana demokratizacija svijeta po kri teriju sile, kapitalske moći. Hoće li itko od tih apologeta sile odgo varati svom narodu za nametanje sile kao demokracije? Je li sila uistinu prihvaćena kao pravo nekoga nad nekim kao ispravnost? Kardinali neoliberalizma to šire i poučavaju kao ispravnost - šire njem scijentizma, edukacije širom svijeta. Globalizacija kao indivi dualizacija, kao privatizacija, kao kodifikacija prava jačeg postaje misao svijeta, misao koja ispire mozak od svakoga drukčijeg miš ljenja. Otpora toj sili nema. Rat koji je u tijeku govori o sili koja uređuje odnose u svijetu izvana, pomoću kompradonske vlasti iz nutra. Agresivnost gospodara svijeta nije manja prema vlastitom narodu od one koja se provodi prema onima koji primaju otpor upokoravanju širom svijeta. Požuda za sve većim bogatstvom i profitom ruši sve što pruža otpor. Retardiranim moćnicima - državnicima najjačih država, kao da ne može nitko proturječiti. Oni tumače rat isplativošću, racionalnošću, uključujući vlade podaničkih zemalja,

novopriključene Partnerstvu za mir i NATO-u. Ratna psihoza širi se svijetom. Cilj je suvremenih ratova nasilno osvajanje prostora i prisvajanje izvora i dobara kao ratnoga plijena. Preventivni ratovi u funkciji ostvarenja daljih ciljeva potvrđuju se osiguravanjem pred nosti ili prevlasti nad izvorima za potrebe sigurnosti sebe, svoje države. Rat je čin organizirana i isplanirana nasilja spram nepoćud nih pojedinaca, naroda i država, čin uklanjanja svih koji stanu na put gospodarima svijeta. Stvara se poredak moći za sve manji broj ljudi svijeta, protiv mnoštva, na konceptu viška zaposlenih i kon ceptu viška ljudi u svijetu. Kapitalizam (kapitalski odnos) traži rat, jer bez rata nema bogaćenja pojedinaca i država. Sve je u funkciji profita manjine pa i životi većine, bez emocija, bez milosti prema životima drugih. Kapitalski odnos traži i legalizira ratno stanje svih protiv svih, jer je u tom odnosu svatko svakomu neprijatelj, na trži štu i na bojištu (na sportskom igralištu). Kapitalski odnos zahtijeva nadmetanje do nestajanja, do međusobna istrebljenja na tržištu i bojištu. Kapitalski odnos jest trajno ratovanje za osvajanje prosto ra, izvora dobara, od nekad kolonijalnih ratova do preventivnih ratova, danas. Rat je stalna borba za preraspodjelu onoga što je ra spoloživo, ma gdje bilo na tlu planeta Zemlja. Mir je prividan - rat je nezaustavljiv. To je ono što tjera na nasilje i militarizaciju života kao neko nužno stanje koje se osigurava pomoću manumilitarizacije (utvrđivanje financijske moći) i proizvodnje zastrašujućeg oružja. Scijentizam i scijentisti već su odavno postali prvi rod vojske moćnih država. Rat koji se vodi na tezi antiterorizma vode atrakcijske sile - trilaterala: SAD - EU - Japan, prisvajanje viška vrijednosti kroz osvajanje svijeta. Ratovi trebaju ljude i oružje (pla ćenike) i to svemirsko oružje za kontrolu svijeta, a atomsko oružje radi prijetnje. Rat je stanje koje osigurava i podupire kapitalski odnos koji se širi na planet Zemlju (neoliberalna misao, velika zna nost). Kapitalski odnos provodi se silom kao sredstvom nasilja nad svijetom života, prirodom i svemirom. Oblici i sredstva civilnog i vojnog nasilja su na djelu (novac i oružje). Politička nadmoć pokre će ekonomsko prisvajanje u svrhu sve jače i brže akumulacije kapitala u vlasti sve manjeg broja ljudi gospodara svijeta. Interne-

tizacija svijeta nije ništa drugo do umrežavanje svijeta, koloniza cija svijesti svijeta. Bez toga nema efikasna ratovanja i prisvajanja (digitalni rat) prostora, izvora i sredstva. Rat je oružana pljačka bespomoćnih uz potporu vojske kao izvršitelja nasilja. Preventivni ratovi neoliberalizma ni u čemu se ne razlikuju od neofašističkih ratova. Razlika je samo u tome što neoliberalizam nema antineoliberalizam kao odgovor na nasilje. Fašizam je imao antifašizam kao snagu koja se suprotstavila fašizmu i nacizmu.

Zaključak Preventivni ratovi vode se za ekonomske ciljeve. Neoliberalna je ekonomija ratna ekonomija, čega svijet nije svjestan. U tim okol nostima traži se agresivni menadžment i interventne vojne snage za potrebe tržišta i bojišta. To su dva važna instrumenta neoliberal ne doktrine i poretka moći u funkciji globalne pljačke svijeta. U iščekivanju kapitalizma s humanim licem svijet je doživio pljačku, a globalizaciju s maskom Djeda Mraza. Umjesto spasitelja svijetu međuovisnosti i svjetske trgovine svijet doživljava pljačku, nezapo slenost, isključivanje iz procesa života i rada, doživljava osiro mašenje i sustavnu pljačku uvjeta života i rada. Rat je imanentno stanje kapitalskog odnosa, desnog dogmatizma i totalitarizma, im perija, terora, kapital-odnosa. Onaj tko to ne razumije, ne želi ili ne razumije što je istina, pa ni što je sloboda. Svijet je uveden u rat (Četvrti svjetski rat). Planet Zemlja postao je ratište s brojnim borbama na tržištu i bojištu. Sve veći broj država i naroda dužničkih zemalja pridružuje se “antiterorističkom savezu” putem interpersonalnog saveza podaničkih struktura, epigona nasilja, mimo zna nja naroda i tijela institucionalne demokracije uvezene na osnovi diktata i uvjetovane diseminacije financijskog kapitala za potrebe uvjetovanog vladanja. To se događa svakodnevno i na prostoru Eu rope i Balkana, od Balkana do Afganistana, do Filipina, do Bliskog istoka i Iraka. Kompradorske vlade omogućavaju gospodarima rata zadobivanje političke i vojne moći njihovim uključivanjem u ostva

rivanje svojih ciljeva na trošak drugih naroda i država (uključivanje vojske u preventivni rat) za nasilje, tj. okupacije u osvojenom pro storu protiv eventualnih pobunjenika. Preventivni ratovi na tlu Europe, Balkana, Azije, Afrike, Južne Amerike imaju iste ciljeve. Slomiti otpor onih koji pružaju otpor kolonizaciji svijesti i prosto ra na planetu Zemlji. Scenaristi rata ne kriju se kao ni izvođači Pr voga, Drugoga, Trećeg svjetskog rata. Cijena drame koja je svijetu nametnuta s naslova kapitalskog odnosa kao nekog prirodnog sta nja izvan kojega nema opstanka sve je veća. Kako probuditi svijest i samosvijest ljudske vrste da se suprotstavi nasilju - moralna je intelektualna obveza nekorumpiranih znanstvenika i znanosti.

Literatura Amin, Samir: Capitalism in the Age of Globalization, Boston, Zed Books, 1997. Caputo, Philip: A Rumour of War, New York, Ballantine Books, 1978. Gibson, J. William: The Perfect War, New York, 2000. Gray, Chris Hables: Postmodern War, New York, Guilford, 1997. Harvey, David: The Limits to Capital, London & New York, Verso, 1999. Headrick, Daniel: The Tools of Empire, New York, Oxford UP, 1991. Kaldor, Mary: New and Old Wars, Cambridge, Polity Press, 1999. Kulić, Slavko: What is Consciousness of the Modern World?, Ekonomski institut, Zagreb, 2000. Kulić, Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Za greb, 1996. Iversen, Erik: Egyptian and Hermetic Doctrine, Copenhagen, 1984. Baigent, Michael - Leigh, Richard: Eliksir i kamen: naslijeđe magije i alkemije, Stari grad, Zagreb, 2000. Merkel, Ingrid - Debus, Allen G.: Hermeticism and the Renaissance, Cranbury, 1988. Yates, Frances A.: Ideas and Ideals in the North European Renaissance, London, 1984. Yates, Frances A.: Renaissance and the Reform, the Italian Contribution, London, 1983.

Sri Srimad A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada: Nauka o spoznaji, Hinduistička skupnost, Ljubljanja. Toffer, Alvin i Heidi: War and Antiwar: Survival at the Dawn of the 21st Century, Little, Brown and Company, Boston, 1993. Hutton, Will - Giddens, Anthony: Global Capitalism, New York, 2000. Gore, Al: Earth in the Balance, New York, 1992. Collinge, William: Subtle Energy: Understanding the Life-force Energies that Surround Us, Harper Collins, New York, 1998. Stiglitz, Joseph: Globalization and its Discontents, WW Norton & Company, New York, 2002. Naisbitt, John: Megatrends: Ten New Directions Transforming Our Lives, Warner Books, New York, 1982. Thurrow, Lester: The Future of Capitalism, Morrow, New York, 1986. Becker, Elizabeth: US Unilateralism Worries Trade Officials, New York Times, 17. ožujka 2003. Boot, Max: The Savage Wars of Peace: Small Wars and the Rise of American Power, Basic Book, New York, 2002. Finnegan, William: The Economics of Empire: Notes on the Washington Consensus, Harper’s Magazine, 3. svibnja 2003. Friedman, Thomas: Power and Peril, New York Times, 13. kolovoza 2003. Herrington, John S.: Make Iraq Our New Strategic Oil Reserve, Los Ange les Times, 23. ožujka 2003. Hirsh, Michael: Bush and the World, Foreign Affairs 81, rujan-listopad 2002. Kagan, Robert: Of Paradise and Power; America and Europe in the New World Order, Knopf, New York, 2003. Peters, Ralph: Constant Conflict, from Parameters, 1997. http:/carlisle-www.army.mil/usawc/Parameters/97summer/peters.htm Rhodes, Edward: The Imperial Logic of Bush's Liberal Agenda, Survival 45, 2003. Rumsfeld, Donald: A New Kind of War, New York Times, 27. rujna 2001. Shorrock, Tim: Crony Capitalism Goes Global, The Nation, 1. travnja 2002. Spruyt, Hendrik: Empire and Imperialism, Encyclopedia of Nationalism Vol. 1, New York, Academic Press, 2001. Wayne, Leslie: America's For-Profit Secret Army, New York Times, 13. listopada 2002.

Upitnost paradigmi velike znanosti - neoliberalne doktrine

Od konvencionalne ka nekovencionalnoj znanosti adržaj paradigmi velike znanosti - neoliberalne doktrine po

svojoj je namjernosti razoran, a ne razvojan. Ambivalentnost

znanja i znanosti poznata je. Znanje samo po sebi ne mora biti razorno. Ono je samo po sebi razvojno, ako podučava opstanak i razvoj života na Zemlji. Instrumentalizacija znanja i znanosti u funkciji nasilna ostvarivanja ciljeva znači zlouporabu znanja i zna nosti. Znanje kao specifična moć (umjesto ljudske vrline) postav ljeno je u funkciju proizvodnje svih drugih tipova moći (fizičke, materijalno-financijske i simboličke). Na taj način sva ljudska otkrića, izumi, znanja i antropotehnike, kao ljudske vještine, čine polugu globalizacije nasilja manjine spram većine ljudske vrste pa i polugu manipulacije genetičkim materijalom živoga i života na Zemlji. Moglo bi se kazati da uvećavanje znanja i tehnologija (za većinu svijeta) ništa ne znači, osim poluge atrakcijskih sila da provodi re presiju spram života na Zemlji. Doktrina, filozofija, teorija i sustav neoliberalne doktrine legalizirala je “silu kao sredstvo uređivanja života na Zemlji”. Tom legalizacijom ta konvencionalna znanost (scijentizam) suprotstavljena je opstanku i razvoju života, u funkciji destrukcije socijaliteta i prirode. S afirmacijom individualizma na stupa destrukcija socijaliteta, što vodi u iskliznuće, u naopakost ži vota. Monopolizacijom, koncentracijom i militarizacijom znanja, tehnologija, obrazovanja, informacija i komunikacija, uskraćuje se mogućnost opstanka i razvoja većini ljudske vrste. Tim procesom

isključuje se sve veći broj ljudi iz socijaliteta, iz života. Sve su to razlozi da se ekstremna zlouporaba znanja i znanosti osvijesti i po vrati smislu i značenju nekonvencionalnih znanja i znanosti, koja u sebi sadrže namjeru potpore opstanku i razvoju života na Zem lji. One drukčije razumiju i podupiru život na Zemlji, pa i ulogu ljudske vrste u prehrambenom lancu života. Po svom sadržaju pa radigme nekonvencionalnih znanja i znanosti nisu nasilne, niti represivne spram života. Njihov sadržaj afirmira sintezu, dok kon vencionalna izbacuju sintezu i afirmiraju analizu. Analiza nije novo znanje o stanju u kretanju, a sinteza su Bacon i Descartes, koji su legalizirali znanje kao moć, a sintezu su zamijenili analizom, što je omogućilo da se znanje i znanost pretvore u moć spram prirode i života na Zemlji. To je postalo uporište globalizacije nasilja spram života na Zemlji i spram prirode. Prevladava utilitarističko hedonističko pona šanje spram altruizma, solidarnosti i humanizma. Materijalistička kultura prevladava i potiskuje etičke i humanističke vrijednosti. Maksimiziranje profita korporacijskog integrizma pa i moćnih drža va Zapada potire i ugrožava opće dobro - opstanak i razvoj života. Stečena se prava radnika brišu s naslova kapitala kao zapovjedajuće i upokoravajuće sile. Sve tradicionalne, socijalne i nacionalne vrijednosti potiru se, brišu. Sve veći broj ljudi isključen je iz pro cesa rada i socijaliteta. Procesu nasilja, represije i regresije kao da nema tko suprotstaviti ili protusloviti. Alternativne filozofije života, teorijsko znanje nekonvencionalnih znanosti, ekološki i socijalni pokreti, nisu neka snaga da se suprotstave razaranju života i priro de. Promišljanje drukčijega mogućeg svijeta postaje nužno. Traži se novo znanje, novo paradigmatičko utemeljenje znanosti, jer su stare paradigme velike znanosti uzdrmane. Potrebna je nova per cepcija načina proizvodnje života. Nova filozofija i novo znanje očituje se na suvremenoj empiriji. Snaga novoga mišljenja suprot stavlja se utilitarističko-materijalističkom svjetonazoru. Otkriva se besmisao i ispraznost hedonostičke, etnocentrističke, konkurentsko-natjecateljske orijentacije modela “razvoj kao Zapad”. Suvre meni život tzv. novog doba osvješćuje se. Samosvijest suvremenoga

svijeta suprotstavljena je sili i nasilju pojedinaca, pojedinih država i saveza. Samosvijest suvremenog svijeta (antiglobalistički pokret) postaje opozit poretku prava jačeg, kodifikaciji prava jačeg utemeljena na vladajućem mišljenju usprkos novim kardinalima neolibe ralne misli. Svijet se suočava sa stvarnim opasnostima insceniranih ratnih razloga, na lažnim, gotovo na fiktivnim ugrozama moćnih od strane bespomoćnih. Oblikuje se nova svijest visokim stupnjem koherencije svijesti protiv sadašnjega golog nasilja kao neko protu rječje, ili nadrječja na krizu modela razvoj kao Zapad i osvješćivanje sadržaja vladajućih paradigmi velike znanosti neoliberalne misli. Suvremenost traži nove intelektualce, ali ne parcijalne inteligen cije, nego intelektualce sintezne inteligencije koji misle nove para digme, novi svjetonazor, novi vrijednosni sustav, spram ispraznih i pogrešnih sadržaja starih paradigmi usmjerenih na utilitarističko-hedonističko-materijalističke vrijednosti manjine, ideal ugode, uži tak kao uzvišene vrijednosti permisivne (nepotrebne) potrošnje. Suvremenost traži nove paradigme, čiji sadržaj reafirmira moralne vrijednosti, prevladavanje pretpovijesti ljudskosti, paradigme koje afirmiraju povijest ljudskosti, očovječavanje. Novih paradigmi nema bez transcendencije svijesti suvremeno ga svijeta, prevladavanja utilitarističko-materijalističkog svjetona zora i stvaranja svjetonazora koji podupire život na Zemlji, novo poimanje prirode i uloge ljudske misli u prehrambenom lancu života. Traži se dublje razumijevanje zemaljske i svemirske rezo nancije koja određuje ljudsko rezoniranje u skladu sa zakonima cje line. Disciplinarno znanje i parcijalna inteligencija nisu dovoljni za razumijevanje stvarnoga stanja u kretanju, a kamoli za promiš ljanje sintezne teorije za novi način života koji podupire život na Zemlji. Traži se holistički pristup razumijevanja zbilje, holističko mišljenje o povezanosti stvarnosti i događanja. Neravnoteža u ži votu i prirodi posljedica je pogrešna mišljenja znanja i ponašanja spram života, spram zemaljske i svemirske rezonancije. Neravno teža i razaranje života traži ravnotežu sredstva protuteže stvorene neravnoteže - novo znanje. Samodestrukcija života na Zemlji traži novu konstrukciju načina proizvodnje života. Ugušenu ljudsku

imaginaciju o drukčijem, boljem i mogućem svijetu života treba osloboditi nasilne ili oklopljene svijesti. Doktrina desnoga totali tarizma, ultraliberalizma pod kapitalskom moći megakorporacija vodi svijet života u destrukciju razaranja, kolaps. Ona vodi svijet u slijepu ulicu iz koje nema izlaza. Osvješćivanje Europe postaje presudno za svijet. Europa mora razumjeti da je globalizacija - amerikanizacija, individualizacija, totalitarizacija nasilja koje dovodi život na Zemlji pod upitnost - samouništenje. Osvješćivanje preva re i podmetanja lažnih razloga za rat tzv. antiterorističke koalicije protiv muslimanskih država i društava kod američkog i engleskog naroda daje nadu da se golo nasilje koje svijetu nameću pojedinci ne može pravdati na temelju laži. Traži se uvid u realnost na osnovi razuma, na osnovi sintezne emocionalne i intelektualne inteligen cije, ispravnijega ljudskog djelovanja radi, na afirmaciji kulturnoga mema morala umjesto kulturnog mema profita.

Genetske i negenetske sile u funkciji neoliberalnoga sustava profita Koncepcija, strategija i organizacija nasilja traže i edukaciju za nasilje - nasilje nad životom učenika, studenata za darvinizaciju, za borbu na svjetskom ratištu (tržištima i bojištima), za neko na tjecanje u ostvarivanju profita. Represija državnih voditelja za tu konkurenciju traži od državnih učitelja da otežaju kreposti djeci, učenicima, studentima, da ojačavaju biološke ograničenosti prema metodama učenja, borbe, radi ostvarivanja ciljeva nasilnih oblika organizacije. Ta represija stvara depresiju, a ova neuroze i psihotična stanja, kao posljedicu nasilja i nasilnog ostvarivanja ciljeva. Riječ je o jačanju bioloških i neuroloških ograničenosti - genetskih sila i predispozicija s negenetskim silama iz okruženja sustava libe ralne i neoliberalne doktrine znanja o stvaranju svijeta stvari (kom penzacija) koja su se udaljavala od svijeta živog i života (ayurveda = život i znanje), od znanja o životu. Ta znanja, stara više od pet tisuća godina, provjerena i trajno vrijedna, u promjenama su isti

snuta (holistički pristup, pristup cjelini, pristup sintezi) od znanja o stvarima (konvencionalnih) koje promovira, zagovara i afirmira princip nasilnoga prisvajanja prirode. Taj princip traži edukaciju za nasilno ponašanje u prisvajanju. Ayurvedska su znanja u funkciji održavanja integruma (biološko-psihološko-sociološke dimenzije ljudi. Riječ je o indijskom i kinesko-tibetanskom učenju kao sinergetičkom i ravnotežnom znanju, bezvremenom znanju. S toga aspek ta neoliberalna je doktrina stvaranje neravnoteže u prirodi, sukob socijalnih i fizikalnih zakona. Znanja koja su u funkciji stvaranja neravnoteže, nesklada iz među ljudskoga nasilnog ponašanja (sukob) spram prirode traže po vratak ayuverdskom znanju o slobodi, unutar čovjeka i ravnoteže socijalnih - ljudskih zakona sa zakonima prirode (svemirskog ustro ja). To vrijedi za teorijska i praktična znanja u praksi života. To su znanja u funkciji prevencije, skladnosti i ravnoteže. To su znanja za buduće programe suvremenih zdravstvenih ustanova (lječilišta, bolnica, klasične i suvremene patologije). Ta nekonven cionalna znanja moramo znati vratiti u funkciju kvalitete života, jer su preventivna u smislu biti života, ponovnim vraćanjem rav noteže života i održavanjem ravnoteže - dinamičke ravnoteže za razliku od mehanističkog zapadnog pristupa životu u svijetu stvari. Ayurvedska znanja vraćaju ravnotežu i sklad životnih funkcija balansa kao stanja u koji se život vraća (povlačenje bolesti, nerav noteže). Vraćanje ravnoteže u život, povlačenje od svijeta stvari ka svijetu života - mikrosvemiru od makrosvemira. Posljedice de fektnih ljudskih izuma i sukoba s fizikalnim zakonima s makrosvemirom traže samoosvještenje ljudske vrste (voda i zemlja, eter, zrak). Mentalne operacije (suodnos i suodgovornost) više su ra zine djelovanja, moralnosti, etičnosti, čovječnosti, jer su važne za ljudsko ponašanje.

Svijet stvari - financijskog kapitala kao moći - za globalnu dominaciju nad svijetom Politička vlast i gospodarstvo u funkciji njezina održavanja (moć i utjecaj) jest sprega moći i utjecaja, putem vlasti koja raspolaže fizičkom materijalnom i simboličkom moći (sustavom vladanja i poretkom moći). Za to možemo uzeti za primjer ne samo američki Senat - prepun milijunaša, bogatih, moćnih ljudi koji određuju poredak moći u korist reproduciranja svoje moći (kako republi kanaca tako i demokrata). Ta je moć (u američki Senat) došla iz bankarskih klastera, trgovačkih klastera, industrijskih klastera, klastera komercijalnih bolnica te naftnih klastera itd. Vlast je uto čište bogatih i moćnih ljudi (535 članova američkog kongresa dobro su plaćeni zastupnici i senatori s plaćom od 154.700$ - 171.900$). Moć bez vlasti i utjecaja na kreiranje sustava - na ponašanje dru gih, gotovo da nije ništa. Moć je važna kao nadmoć, kao premoć, utjecaja radi vlasti koja polaže pravo na uporabu sile protiv volje drugih (policije i vojske) putem i s pomoću zakona - sustava soci jalnih odnosa. Za budućnost života na Zemlji nije više presudna scijentističko-tehnološka konstrukcija, nego moralno-etički, biotehničko-kulturni razvoj - očovječavanje. Takva je orijentacija humanistička. Ona traži drukčije znanje i drukčije učenje, transcendenciju svije sti u viša stanja svijesti - moralno načelo utemeljeno na transcen dentalnoj filozofiji (Heraklit, Platon, Spinoza, Kant, Goethe, kao nekonvencionalni mislioci). O biti postojanja, o smislu i značenju postojanja još se razmišlja, traži neko drugo razumijevanje života. Odgovora na to pitanje nema, ni od idealista, ni od materijalista, ni od nacionalista, ni intemacionalista. Na ta pitanja filozofija i znanost ne mogu odgovoriti, zasad. Usprkos velikim sintezama koje crpe spoznaju iz prošlosti, na to ne mogu odgovoriti (Goethe). O prapočetku se zna malo (kozmička supstancija, pratvor), Ksenofont, Tales, Anaksimen, ali u povezanost jedinstva svijeta ne sumnja se. To potvrđuje prasupstancija. Sve je povezano i sve se kreće i previre. Interes opstanka putem borbe interesa stalan je, kao pravo

svakoga na opstanak, posebno ako ostajemo u pretpovijesti ljud skosti u minimalizmu, kulturi i civilizaciji animalizma. Red koji vlada u svemiru i prirodi mora se odnositi i na red u životu ljudi u društvenom životu, a kozmičko i ljudsko kretanje u skladu s kozmičkim umom (Heraklit) i poretkom - prirodnim za konom. Samo su promjene najstalnije iz suprotnosti (u jednoti), u onom što jest, jednom jedinom. I ljubav i mržnja u jednom, Empedoklo, Anaksagora (500-428. p.n.e) te Demokrit (460-370. p.n.e.), filozofi prirode. Filozofi Sokrat, Platon i Aristotel utjecali su na filo zofiju i civiliziranje Europe. Sokrat - kao razum i istina (moralist). Platon, nakon njega (427-347. p.n.e.), bavi se idealnim čovjekom, Sokrat - krepošću i moralnom čistoćom, a pravo je znanje samo u spoznaji mišljenja, a ne u osjetilnom. Etički idol platonske filozofije nije sreća pojedinca i individua lizacija, nego moralno usavršavanje čovječanstva u zajednici krepo sti, pravednosti, suodgovornosti. Od čovjeka se traži visok moralni, intelektualni i stvaralački napor. Za to se traži volja (sv. Augustin, 354-430, te Toma Akvinski, 1225-1274. Ta su znanja potrebna za život i rad u dvadeset i prvom stoljeću. Povratak tim životnim para digmama nužan je. Renesansa (antropocentrizam), odvajanje znanosti od religi je, omogućuje novu filozofiju (Johannes Kepler; Galileo Galilei; Isac Newton; Francis Bacon, 1561-1626) i scijentističko-tehničku kon strukciju prema životu, kulturu u Europi pa i u 18. stoljeću - pro svjetiteljstvo. Materijalni razvoj prirodnih znanosti omogućio je katastrofe, uništavanje života itd. više nego što je omogućio i odu pro život na Zemlji. Immanuel Kant (1724-1804) kaže da Homo sapiens ne može dokučiti Boga ni razum. On je transcendentalni idealist. Percepcija Homo sapiensa vanjskoga svijeta moguća je spo znajnom moći (razumom, sviješću). Kantova filozofska etika uči da volja i odgovornost razumnoga bića za svoje postupke, osjetilna i nadosjetilna pripada čovjeku. Odnos spram drugih određuje moral, savjest, a ne zakon. Najveći filozofi svih vremena, F. W. Schelling (1775-1854), C. G. Yung (1875-1961), Albert Einstein (1879-1955) ukazivali su da je svijet organski povezana cjelina (uzajaman).

Globalni kapitalizam - neoliberalizam, kao model društvenog uređenja, ne može biti i okvir za svijet. Sve nekonvencionalne doktrine protivne su tom razornom modelu, uređenju (World So cial Forum u siječnju 2003, u Porto Alegreu, Brazil). Prema raspravi antiglobalnog skupa sa 30.000 sudionika iz 121 zemlje, kao protuskup World Economic Forumu u Davosu, Švicarska. Ekonomski neoliberalizam na tom skupu tvrdi da su burze kao tržište bolje od banaka. Prevlast burzi omogućila je financijske špekulacije za brzo bogaćenje. Teza da velika socijalna sigurnost potiče lijenost i neodgovornost ne stoji. Bolje plaće manadžerima, veća potrošnja stanovništva na račun štednje, deregulacija i privatizacija nisu izlaz. Koncentracija moći u koorporacijama (megakorporacije) vlada svije tom. TNK - megakorporacije nosioci su globalizacije svijeta inte resa, integracije tržišta, rada i kapitala, posebno od 1989, od pada Berlinskoga zida. Euforija globalizacije raste kao i pohod na svijet. Interes je sve jači, interes opstanka kroz borbu za interese. Stalne promjene u obliku velike znanosti neoliberalizma. Globalizacija nasilja globalizacija je kapitalizma. Ona je zastrašujuće razorna za prirodu i diverzitet života bezobzirne ekonomske ekspanzije u uvje tima kad je sve ograničeno (ekološka katastrofa). Upitnost je za život na Zemlji jer je priroda samo u malom prostoru reverzibilna. Konvencionalna ekonomska znanost neoliberalne doktrine ne priznaje troškove klimatskih promjena, jer ih prebacuje na državu, na porezne obveznike. Okoliš je središnje pitanje problema života na Zemlji, ali za nasilje i nasilnike Homo huliganuse to ne znači ništa.22 Oni odbijaju čuti (odbijanje protokola iz Kyota, George W. Bush). Opet trpi jug planeta Zemlje, ugroza iz atmosfere na bio sferu. Svijet interesa ruši sve granice svijeta država i stvara poredak moćnih u interpersonalni savez sa svojim podanicima, voljnim iz vršiteljima. To je savez TNK, što premješta ekološka onečišćenja i kontaminaciju - opasne industrije, opasni otpad, intenzivnu eks ploataciju svih resursa prema načelu slobode kretanja kapitala. To je diktatura globalizacije kapitalizma, turbokapitalizma, bešćutne 22

Gore, Al: Earth in the Balance, New York, 1992.

nomadske buržoazije.23 Državne granice više nisu nikakva prepreka, jer su osvojene vlade dužničkih zemalja dovedene u tu funkciju, tj. poziciju, da se ne mogu oduprijeti toj sili, ekspanziji kapitalske moći i kroz horizont. Nacionalne države više ne postoje. Svijet drža va ništavan je, bespomoćan. Država više ništa ne može spram TNK, jer su one u toj funkciji (Edward Goldsmith) bespomoćne u fiskal noj i drugoj regulativi. Govoriti o nacionalnoj ekonomiji već je odavno smiješno, jer nacionalna gospodarstva više i ne postoje. Radnička prava stečena u dvadesetom stoljeću ne znače ništa. Ona se jednostavno brišu, a sigurnost radnika određena je dnevnom zaposlenošću, suvremeni robovi u svrhu loše egzistencije na rubu postojećeg. Ta moć, nad moć, proizlazi iz nadnacionalnih institucija regionalnih interesa i ugovora, svijeta kao velikoga marketa na kojem je sve utrživo što je raspoloživo (tzv. svjetsko tržište). Financijski kapital odvojen i usmjeren u nekolicinu velikih banaka sve stavlja u najam, u funk ciju uvećavanja financijske i vojne moći. Suverenost država ne postoji. To je umišljeni suverenitet i prividna demokracija. Prava zaposlenih i prava građana iluzija su. Sloboda života reducira se u svakom pogledu. Najveći je dio svijeta (2/3) pod sankcijama SAD-a i IMF-a, IBRD-a, IFC-a. Stvara se klub moćnih svih boja koji odre đuju i podređuju svijet, planet Zemlju pod svoju volju i vlast silom. Svijet je već odavno ušao u rezignaciju - zbog globalna terora moć nih nad nemoćnima. Joseph Stiglitz govori o modelu globalnoga terora koji je neodrživ, neprihvatljiv, jer ogoljava prirodu i ljude, život na Zemlji. Taj teror o kojem ne želi progovoriti otvoreno pri pisuje institucijama za koje je radio i u kojima je radio (IBRD, IME, WTO itd.). To su institucije koje osmišljavaju globalizaciju, nasilje, teror, u interesu monopola moći, moćne nomadske buržoazije, brat stva po profitu. Internacionalizacija i interpersonalizacija moćnih političkih, bankarskih i trgovačkih klastera osvajač je. To se ne može zaustaviti ni obuzdati, prema Stiglitzu, što je zastrašujuća misao. To nije točno. IMF i WTO poluge su SAD-a za pokriće. To nije u inte 23

Vidi Shira, Vandano: Biopiracy, Boston, 1997.

resu svih, kako se svijetu govori. Zapovjedna premoć u svijetu pro izlazi iz IMF-a i WTO-a, diktata koji se po Stiglitzu ne može obuz dati, promijeniti. Stiglitz nas upozorava da drugog boga nema osim novih stvarnih bogova.24 To potvrđuje jednosmjerno kretanje ka pitala, robe i usluga od centra prema periferiji. Moćni svoju robu subvencioniraju, ali se moćni suprotstavljaju subvencioniranim pro izvodima drugih u svijetu (industrijski i poljodjelski proizvodi). Tko se tomu ne pokorava, taj se izopćava, kažnjava. Sudbina je svijeta država u vlasti centara financijske moći i burzovnih spekulacija, burzi, gdje se svi upućuju i obezvređuju. Model razvoja poput Za pada unutar je svoga konstrukta maligan, poguban (individualizam je bolestan, jer ništa nije samo iz sebe, nego iz zajednice). Na to načelo upozoravaju i najgrublji moćnici, ali tu oni ništa ne mogu, jer su ta pljačka neoliberalizma25 i angloamerički model već sada teško bolesni. Biti će napušteni, jer ih svijet ne prihvaća.26 Kvartalni je kapitalizam obuzet opsesijom što brže i više profita. On ne pro mišlja poslovnu politiku ni na jednu godinu, nego na tri mjeseca, na mjesec, na sad. Japan je prvi odbio model neoliberalizacije, jer ide u smjeru kvalitete života (34.000 per capita). Globalni kapitalizam i tržišni fundamentalizam traže svjetsku konkurenciju koja melje, jer moćni gutaju slabe. Oni smatraju da ekonomska znanost ne može biti moralna, da je zatvorena. Ona je utilitaristička. Zapadne su civilizacije razorne, konfliktne, materijalističko-utilitarističke u svrhu zadovoljavanja ljudske pohlepe. Utilitaristički svjetonazor s utilitarističkom orijentacijom stimulira egocentrizam i antropocentrični sustav (digitalnu ekonomiju, pri svajanje i ubijanje na daljinu). Taj svjetonazor nije prihvatljiv za svijet. Paradigme te neoliberalne doktrine moraju ustupiti prostor novim paradigmama koje podupiru život na Zemlji s paradigmama nekonvencionalne znanosti koje su izbačene iz uporabe. U suprot nom model razvoja poput Zapada vodi u proces autodigestije, samo24

Vidi Stiglitz, Joseph: Globalization and its Discontents, New York, 2002.

Vidi Soros, George: Le défis de l’Argent, Paris, 1995.

Vidi Hutton, Will: The World We're In, Little, Brown & Co., London, 2002.

probave u smjeru samouništenja zbog pohlepe. Opstanak i razvoj života traže holistički pristup opstanku i razvoju života na Zemlji. Umjesto nediferencirana i homogena rasta, traži se diferenci rani rast i organski razvoj. Povratak etici, moralu, nužan je, jer je po tisnut i istisnut iz ljudskoga mišljenja, iz odgoja i obrazovanja. O tome govori i Ken Wilber - čovjek svestrana prosuđivanja reali teta i empirijskih istraživanja. Nekonvencionalne znanosti traže relativizaciju

materijalističko-utilitarističkog

svjetonazora

(korist

kao kriterij moralnosti, J. S. Mill) kao paradigmatičko utemeljenje velike znanosti. Traži se novo paradigmatičko utemeljenje - povra tak etici, bioetici, suodgovornosti, transcendenciji, novom mišlje nju o životu i poimanju razvoja, jer je suvremena civilizacija upitna, s naslova sve brojnijih mišljenja (utilitarističko-materijalistička) borbe za opstanak. Animalizam i dominacija moraju se korigirati, jer to nije perspektiva. Odnos je cjeline prema pojedincu važan, pa i ljudi spram prirode unutar prehrambenoga lanca života.27 Traži se holistički, sustavski pristup prosuđivanja života. Misao, vlada jući svjetonazor neoliberalizma protjerao je kulturni mem morala, etike i instalirao kulturni mem profita od sedamnaestoga do dva deset i prvoga stoljeća. Europa je stvarala taj svjetonazor, to svjetonazorsko mišljenje kao temelj scijentističko-tehničke konstrukcije, načina proizvodnje života (mehaničko pamćenje svijeta kao metafore suvremenog živo ta). Dogme moraju pasti, jer je kartezijanstvo proizvod važnosti tih paradigmi u smislu manipulacije i iskorištavanja prirode na ra zoran način. Zapadna orijentacija i model života utemeljena je na tzv. znanosti Bacona - znanju kao specifičnoj moći u svladavanju i nadzoru prirode što je dovelo svijet u neravnotežu. Traži se pro mjena ponašanja, yin i yang, ravnoteža protiv kartezijanstva (podjela na duh i materiju). Moramo nadomjestiti tročlanu s četveročlanom komponentom ljudskog mišljenja. To je ona razina i kompleksnost ljudskog mišljenja koja misli opstanak i razvoj života. Znači, naše 27

Vidi Capra, Fritjof: The Web of Life; A New Synthesis of Mind and Matter, Harper Collins, London, 1996.

mišljenje treba izvaditi iz opće antropologije, od strukturalizma što se povlači još od Sokrata, koji je povukao oštru granicu između filozofije i znanosti, što je odvojilo znanje i znanost od smisla. To odvajanje znanosti od filozofije omogućilo je scijentizam, znanje i znanost scijentista koji su izostavili moral, etiku iz mišljenja i pona šanja ljudske vrste. To je izjedalo, destruiralo i potiskivalo filozofiju iz ljudskoga razmišljanja, a time i iz ponašanja. Problemi jednoga čovjeka problemi su svih ljudi svijeta, od moralnih do ekoloških problema. To je destruiralo humanističke i društvene znanosti, de struiralo je potrebu za istinitošću kao intersubjektivnom vrijednoš ću. Znanost i znanje scijentista nemaju potrebe za istinitošću, još manje za mudrošću (Claude Levi-Strauss). Od tada do danas druš tvena potreba upotrebe scijentizma i scijentista u funkciji nasilja radi profita odlučuje o opstanku i razvoju života u smislu destruk cije i razaranja života na Zemlji u funkciji sile na osnovi koncen tracije, monopolizacije i militarizacije moći: fizičke, materijalne i simboličke. Model razvoja poput Zapada koji se nudi svijetu kao univerzalni model (diseminacija moći prema kriteriju prava jačega) stvaranjem uvjetovane međuovisnosti svijeta interesa i svijeta drža va nije tako univerzalna vrijednost za svijet da se može prihvatiti za sve kulture i civilizacije. To nije i ne može biti univerzalni po vijesni zakon koji se može nametnuti (putem međuovisnosti) svim ljudskim društvima u svijetu. Svijet može opstati u biorazličitosti, a ne u istosti. Zapadni svijet umire jer nije pronašao ispravan način proizvodnje života, zato što je na pogrešnu putu, putu na kojem su važnije stvari od života koji je opterećen svijetom stvari. Zapad, posebno SAD, sve je teži problem, a ne rješenje. Oni proizvode sukob u svijetu da prikriju stanje u kojem jesu. Onaj tko ima više problema ne može biti perspektiva svijeta.28 Ljudsko ludilo Euro pe (tzv. kravlje ludilo) širi se na osnovi represije WTO-a - na cijeli svijet kao nešto što se ne može zaustaviti.

Vidi Todd, Emmanuel: Kraj imperija: ogled o raspadu američkog sustava, Masmedia, Zagreb, 2004.

Zaključak Podupirati nasilje prema svijetu znači ne razlikovati se od onih koji ga kreiraju i provode. Interpersonalni savez s liderima zema lja ekstremnog liberalizma (lideri zemalja u tranziciji) govori o pri druživanju tzv. antiterorističkom savezu, globalnom teroru spram svijeta, instrumentalizaciji naroda i država bez njihove suglasnosti i znanja na osnovi ma kojeg tipa demokracije. Uključivanje u Euroatlanski savez, politički, gospodarski, pravni, socijalni i vojni, nema opravdanja, još manje znanstvenostručnog utemeljenja. Taj savez nema perspektive, jer je institucionalni nosilac i zagovornik nasilja spram svijeta i razvoja života. To se mora osvijestiti, jer je riječ o po grešnu svrstavanju u sustav razaranja, a ne razvoja života na Zemlji. Svako pridruživanje angloameričkom ratu za dominaciju svije tom smatra se savezništvom protiv svijeta, protiv života na Zemlji, tim više što dominacija trilaterale guši razvojne mogućnosti euro-azijskih zemalja, druge kulturne obrasce razvoja naspram tzv. uni verzalne liberalne demokracije neoliberalizma. Isticanje zapadnoga modela života i prijetnju silom svijet doživljava kao ugrozu. Svijet se distancirao od uloge trilaterale, posebno SAD. Napredovanje Zapada u osvajanju dominacije nad svijetom na osnovi premoći i vojne sile sve više govori o patologiji duha, tj. osjećaju ugroženosti stečenih pozicija, pa i od drukčijega mogućeg svijeta. Univerzalni zapadni (američki) neoliberalizam na osnovi sile umjesto prava kao sredstva uređivanja odnosa sa svijetom ne može biti prihvatljiv za svijet. Neoliberalna doktrina i njezino paradigma tičko utemljenje na scijentizmu traži nova znanja, koja nisu lišena uporabe morala i poštivanja bioetike života. Neoliberalizam se iskazuje kao eutanazija života na Zemlji. Uskraćivanje osnovnih uvjeta za život većini članova društva i svi jeta otvara pitanje skraćivanja života, gladi i bolesti sve većeg broja ljudi u svijetu.

Summary To support violence towards the world means a failure to distin guish oneself from those who create and execute it. Interpersonal alliance of the leaders of countries of extreme liberalism offers to the transition countries joining the so-called anti-terrorist coali tion, global terror towards the world, instrumentalisation of people and countries without their consent associated with any kind of democracy. The accession into the Euro-Atlantic alliance in its political, economic, legal, social and military forms does not have justification, let alone scientific grounding. That alliance lacks the future because it is the institutional carrier and promoter of vio lence towards the world and the development of life. We need to build up awareness of these conditions, because they entail a wrong positioning within the system of destruction, rather than development of the life on Earth. Joining in the Anglo-American war for domination over the world is considered an alliance against the world and the life on Earth. The domination of the Trilateral is suffocating the develop mental opportunities of Euro-Asian countries and other cultural forms of development in relation to the so-called universal liberal democracy, i.e. neoliberalism. Advocating the Western model of life and threats by force is viewed by the world as a factor of danger. The world has distanced itself from the Trilateral, and the US in particular. The advancement of the West in acquiring domination over the world through hegemony and military power demonstrates a pathology of the spirit, i.e. a feeling that the acquired positions have been endangered, and the fear of a different possible world. The universal Western (i.e. American) neoliberalism, which organises the world on the basis on power - rather than law, cannot be acceptable to the world. The neoliberal doctrine and its para digmatic grounding in scientism require new knowledge which is not deprived of morals and respect of the bioethics of life. Neoliberalism is being exposed as euthanasia of the life on Earth. The deprivation of the majority of members of society of

basic conditions of life opens up questions of shortening of life, famine and illness of an increasing number of people in the world.

Literatura Adam,

Frane

Rončević,

Borut:

Social

Capital:

Recent

Debates

and

Research Trends, Social Science Information, Sage, London; Thou sands Oaks, New Delhi, str. 135-283, 2003. Gore, Al: Earth in the Balance, New York, 1992. Bard, Alexander - Söderquist, Jan: Netokracija - Nova elita moći i život poslije kapitalizma, Differo, Zagreb, 2003. Capra, Fritjof: The Web of Life: A New Synthesis of Mind and Matter, Harper Collins, London, 1996. Choo, Chun Wei - Bontis, Nick: The Strategic Management of Intellectual Capital and Organizational Knowledge, Oxford University Press Inc., Oxford, 2002. Hodgson, Geoffrey M.: Evolution and Institutions, Edward Elgar Publi shing Inc., MS, 2000. Hutton, Will: The World We're In, Little, Brown & Co., London, 2002. Lewin, Peter: The Capital Idea and the Scope of Economics, School of Management, University of Texas, Dallas, 2002; također dostupno: http:www.utdallas.edu/~plewin Lewin, Peter: Capital in Disequilibrium: A Reexamination of the Capital Theory of Ludwig M. Lachmann, School of Management, University of Texas, Dallas, 1997; također dostupno: http:/www.utdallas.edu/~plewin/Book.htm McCloskey, Deirdre N.: The Rhetoric of Economics, The University of Wisconsin Press, 1998. Mc Lellan, David: Karl Marx - Selected Writings, Oxford University Press, UK, 2000. Tood, Emmanuel: Kraj imperija: ogledi o raspadu američkog sustava, Masmedia, Zagreb, 2004. Zelenika, Ratko: Znanost o znanosti, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Ri jeci, 2004.

Zukin, Sharon - DiMaggio, Paul: Structures of Capital - The Social Orga nization of the Economy, Cambridge University Presss, UK, 1990. Shira, Vandano: Biopiracy, Boston, 1997. Stiglitz, Joseph: Globalization and its Discontents, New York, 2002. Fukuyama, Francis: Kraj čovjeka? - Naša poslijeljudska budućnost, Izvori, Zagreb, 2003. Sheldrake, Rupert: Seven Experiments That Could Change the World, Fourth Estate, London, 1994. Baker, Robin: Tragic Science: The Reality Behind the Headlines, Mac Millan, London, 2001. Popper, Karl R.: The Logic of Scientific Discovery, Hutchinson, London, 1959. Suzuki, David: Inventing the Future: Reflections on Science, Technology and Nature, Allen & Unwin, Sydney, 1990. Gleick, James: Chaos, Paperbook Minerva, 1996.

Kvartalni kapitalizam i njegovi dometi na tlu Hrvatske29

Problem transparentnosti kapitalskog odnosa u hrvatskom gospodarstvu - Uvodni dio irenje kulturnog mema neoliberalne doktrine, filozofije i teo

rije ostvaruje se nekom snažnom potisnom silom, voljom za

moći, za prisvajanjem izvora, osvajanjem i integriranjem prostora, što proturječi sferi ljudskosti (Kant i dr.) i opstanku života na pla netu Zemlji. Nove paradigme neoliberalne doktrine preplavljuju ljudsku svijest, mišljenje i djelovanje ljudske vrste, kojoj kao da se ne može proturječiti. Sve vizije svijeta na osnovi danas važećih mišljenja ljudske vrste (vjerskih, političkih i scijentističkih) potiru se (padaju i ne staju) impulsiranom snagom novih paradigmi zapadnoga scijentizma, s etimologijom i prirodom anglosaksonskog egocentrizma koji se osjeća ugroženim u hranjenju svoje pohlepe i svoga vitalizma. Nove paradigme izopačena liberalizma, ultraliberalizma, desnog totalitarizma i hegemonizma ustanovljene su u mutnim pojmovima globalizacije nasilja, u kojima se svijetu nude oblici razvoja, jer je to “korisno za svijet”. Nove scijentističke paradigme koje oblikuju svijest, ali i zbilju svijeta su: kvartalni kapitalizam, hiperkapitalizam, turbokapitali29

Rad je objavljen u Časopisu za ekonomsku teoriju i praksu, sv. 1, god. 21, Rijeka, 2003. (na engleskom jeziku).

zam, kasino-ekonomija, darvinističko poduzetništvo itd., kao neki novi kapitalizam. To su paradigme ili pojmovi koji omogućavaju budući kapitalizam, novo poduzetništvo, novi menadžment, veći profit. Te paradigme utemeljene su u scijentističkoj simulaciji (te oriji, simulaciji - pokusu) kao neki treći put kretanja anglosakson skoga mišljenja u načinu proizvodnje života. Stvarni svijet proiz lazi iz simulacije stvarnosti kao virtualni mogući svijet pomoću simulacija. To više nije fizički svijet koji se razabire i doživljava osjetilima i znanjem, nego neki novi svijet izvan Lockeova i Kantova razumijevanja, svijet virtualnosti, utemeljen na suvremenim infor macijskim tehnologijama, kao neko novo ontološko utemeljenje opstanka za sebe. Time se hoće svijetu nametnuti i svijet zadobiti simulacijom kao neko preduhitrenje svijesti svijeta kao mogućnosti i izvjesnosti opstanka za sve, kao održivost svih. Sadržaj novih para digmi skriva novu filozofiju u simulaciji koja zadobiva ontološku i epistemološku spoznajnu moć. Ona ima ulogu u širenju kulturnoga mema neoliberalne misli, doktrine pomoću suvremene filozofije (psihologije) i fizike (tehnike) kao ojačavanja bioloških i neurološ kih ograničenosti Homo sapiens sapiensa. Ona je snaga omoguća vanja principa prisvajanja na daljinu, novo ponašanje u ostvarivanju profita, kao mjere svih stvari uspješnog ponašanja unutar prehram benog lanca života, kao bolje upravljanje svijetom ubuduće.

Neoliberalizam kao hiperkapitalizam, kao kvartalni kapitalizam, darvinističko poduzetništvo i kasino-ekonomija Novi oblici kapitalizma označavaju novi trend u poduzetništvu i ekonomiji u kojem vrijednost poduzeća, dionica, kulturnih i mate rijalnih vrijednosti određuje neka viša nova nevidljiva sila, sila koju kreira nevidljiva nadmoć ljudi “s ovu stranu novca”. Moć djelovanja te sile na sve što nešto vrijedi iskazuje se trenutnim stanjem na burzi. To je institucija koja zavezuje splet okolnosti koje kreira i nameće u danom trenutku nevidljiva moć odvojene ili razdvojene financijske moći od stvarnosti, od realne ekonomije, kulturne i

materijalne proizvodnje. Proizvođači, stvaraoci kulturnih i mate rijalnih vrijednosti, sve manje imaju mogućnost da određuju vri jednost ulaganja u poduzeće, u proizvodnju bilo čega, još manje da tom svom proizvodu, kulturnom i materijalnom, utječu na cijenu. Hiperkapitalizam ili kvartalni kapitalizam postavio je sve vla snike i poduzetnike, menadžere i radnike, pa i tržište, u funkciju uvećavanja financijske nadmoći, nadmoćnosti ljudi “s ovu stranu novca” spram svih drugih. Ljudi s ovu stranu novca unajmljuju ljude koji ih posreduju, zamjenjuju, opslužuju, prema onima s onu stranu novca kojima je nametnuta strukturna potreba koju ne mogu podmirivati, realizirati bez novca, bez ljudi s ovu stranu novca i onih koji su dobro plaćeni da za njih kao voljni izvršitelji posreduju na tržištu novca, financijskom tržištu, u načinu financiranja potroš nje svega što se nudi na klasičnom tržištu roba, usluga, proizvod nje, razmjene i potrošnje. Hiperkapitalizam ili kvartalni kapitalizam stvorio je sebi funkcionalnu stukturu, voljne podanike pomoću kojih provodi svoju nadmoćnost nevidljivom silom, civilnim i voj nim oblicima nasilja kao novim oblicima razvoja. O

tome svjedoče rastuće burzovne krivulje koje su posljedica

sve jačeg tempa u procesuiranju odluka kao fokusirane nadmoći s isključivo kratkoročnim ciljem - prisvajanjem profita snižavanjem troškova u cijeni, smanjenjem zaposlenosti (tzv. downsing). To je nova metoda obezvređivanja svega što se nudi na burzi. Uspješna se poduzeća preko noći pretvaraju u anoreksična poduzeća, u gu bitnike. Gubitnici su i zaposlenici. Gubitnici su ljudi u razvojnim službama i istraživanju, gubitnici su dobavljači i kupci. Hiperkapitalizam ili kvartalni kapitalizam kao novi tip kapita lizma traži i stvara novi tip poduzetništva i menadžmenta. Nevid ljiva ili skrivena nadmoć, otuđena i odvojena moć od stvarnosti, od realne ekonomije, od proizvodnje, od radnika, od dobavljača, kupaca, zakupila je ili osvojila moć medija i stvorila digitalnu eko nomiju - ekonomiju prisvajanja na daljinu. Poduzetništvo i menadžment dosadašnje kapitalističke ekono mije u ostvarivanju profita slijedili su interesni model (Harvard Business School) svih sudionika u zajedničkom poslu, svih vlasnika,

proizvođača, zaposlenika, dobavljača, kupaca i potrošača. Kvar talni kapitalizam slijedi interes samo jednoga tržišnog sudionika vlasnika dionica. Kvartalni kapitalizam putem financijskog tržišta mijenja tip, tj. odnos snaga na tržištu kapitala s degradacijom dosa dašnjeg poimanja demokracije koja se svijetu nudila. Nadmoć ljudi s ovu stranu novca, ta nevidljiva sila, postaje impulsirana sila koja dominira nad stvarnošću, sila koja akulturira, totalitarizira, kanibalizira, rebarbarizira, darvinizira te sila koja ignorira i marginalizira, sankcionira i uništava sve što pruža otpor.

Iskliznuće doktrine liberalizma u naopakost stvarnosti kao ispravnost neoliberalne filozofije, teorije i sustava - kvartalni ili hiperkapitalizam s licem i naličjem darvinističkog poduzetništva i menadžmenta Spoznaja u polju evolucijske biologije, evolucijske psihologije, evo lucijske sociologije u evolucijskoj sintezi potvrđuje stvarno stanje svijesti današnjeg Homo sapiens sapiensa - okamenjenosti, svijesti i psihologije lova sakupljača u suvremenoj lubanji. Povijest ljudske vrste pripada 99,99% povijesti lovca sakupljača i videouređaja psi hologijom potrošnje i financijskom moći koja je odvojena od stvar nosti, od realne ekonomije. Osiguranje moćnika od nesigurne budućnosti, tj. tuđe zavisti i potreba, traži uporabu sile, sile kao prava stečenog, osvojenog. Ljudska prava prošlost su, sredstvo manipulacije svijetom do sada, do obeznanjenosti kvartalnoga kapitalizma, hiperkapitalizma kao totalitarizacije i homogenizacije svijeta silom. Moć je postala vrijed nost, a novac vrijednost svih vrijednosti, temelj izvjesnosti. Imagina cija je života davno ukinuta, a iluzije života bez novca splašnjavaju. Zaključna misao svodi se na sintetički iskaz da je ostvareno ojača vanje Homo sapiens sapiensa sa svim otkrićima, izumima, znanjem i vještinama, sa svim antropotehnikama (tehnikama i biotehnikama) pojačavalo polugu prisvajanja, načelo prisvajanja od kamene sjekire, luka i strijele do svemirskih lasera i digitalizacije, interne-

tizacije svijeta od strane sve manjeg broja ljudi i država. To je ojača valo monopoliste moći u stvaranju monopola moći kao poluge sve jačeg omogućavanja i udaljavanja od stvarnosti, ali i od očovječavanja. Otkrića, izumi, znanje i vještine bez razuma kao sredstva uvida u zbilju ukazuju da uporaba moći, svih tipova moći, otkrića, izuma, znanja i vještina, pa i antropotehnika, ne isključuje, nego uključuje etičke principe, između ostalog i princip tolerancije postojanja i opstojanja drugih s principom reciprociteta - davanja i uzimanja ili uzimanja i davanja radi opstanka ljudske vrste. Neoliberalna doktrina kao takva ne može biti usvojena, već ljudskoj vrsti nametnuta konvencija, jer ona nije utemeljena na objektivnoj istini. Ona nije i ne može biti misaoni okvir ljudske dje latnosti. Stvarnost utemeljena na toj doktrini i sustav odnosa na toj doktrini vodi u sukob, u rat svim sredstvima. Potrebna nam je kri tička misao te silom uvjetovane i nametnute konvencije, traganja za novim okvirom ljudskoga mišljenja, očovječavanja radi. To za htijeva dublji socio-psihološki uvid u stvarnost od onoga što nam parcijalno znanje i disciplinarno znanje omogućavaju. To je nužno da bismo mogli doći do novih aksioma/principa koji mogu egzistirati, oko kojih je život moguć za ljudsku vrstu, čovječanstvo, a ne samo za androide, mutante i apostate unutar ljudske vrste. Potrebna nam je druga doktrina i teorija kao temelj sustava socijalnih odnosa ljudske vrste, kao sredstvo i kriterij čovječnijeg ponašanja i praktičnog djelovanja, ako scijentisti nisu odustali u potrazi za istinitošću kao intersubjektivnom vrijednošću. U suprotnom, ljudska pohlepa, hranjena neoliberalnom dok trinom, filozofijom, teorijom i sustavom, zakonito će postati “crna rupa” koja može usisati život na zemlji s izazivanjem kataklizmi, socijalnih i prirodnih. Obuzdavanje ljudske pohlepe ljudi s ovu stra nu novca traži evolucijski otpor kao silu suprotstavljenu globalizaciji nasilja, kroz spiralu nasilja, kao fantomizaciju u globalnom vremenu i prostoru. Atrakcijske sile zakonito mobiliziraju repulzijske sile, evolucij ski otpor opstanka života na Zemlji radi. Ishod toga suprotstavljanja odlučit će o opstanku živoga života na Zemlji.

Izopačenost sustava neoliberalnoga kapitalizma, posebno sustava financiranja od sustava financiranja i investiranja (kapitalizacije) k sustavu zaduživanja, dezinvestiranja i desupstancijalizacije Poznato je da je kapitalski sustav u funkciji prisvajanja profita, a ne u funkciji opstanka i razvoja života. Takav sustav ne misli na život, na narod, na radnike, na do bavljače, na kupce. On misli na profit preko života, preko ekvatora, preko horizonta. Sustav neoliberalizma, sustav kvartalnoga kapitalizma, kasinokapitalizma postaje sustav dnevne važnosti. Nema više stalne zapo slenosti kao temelja neke izvjesnosti. On je postao sustav dnevne važnosti, od danas do sutra. To je sustav nesigurnosti, a ne sustav sigurnosti zaposlenih, dobavljača i kupaca. To je sustav koji je izra zito zamijenio sustav financiranja investicija, rasta i razvoja kroz kapitalizaciju sustavom zaduživanja, dezinvestiranja i desupstan cijalizacije. On je sustavom zaduživanja postavio kapital u eksponencijal nu funkciju stope rasta - za istu stopu rasta potrebno se više zadužiti, ući u sferu gubitka supstancije, jer nema tržišta na kojem se uloženo može kapitalizirati. Što je to što upumpava i ispumpava vrijednost poduzeća, koje su to anonimne snage koje stvaraju gubitke preko noći, sile koje usisavaju i isisavaju vrijednost poduzeća, sile koje diktiraju vrijed nost svega, nije nepoznato. To je tzv. financijsko tržište, koje je po stalo važnije od klasičnog tržišta. Ono je ustostručeno u odnosu na klasično tržište roba. Ono je izbacilo klasično tržište svega što vrijedi. Nevidljiva sila financijskoga tržišta guta sve. Brzo se pre mješta s burze na burzu kupujući obezvrijeđeno, preraspodjeljujući sve što je vrijedno, kupujući prodaje radi, profita radi. Ultraliberalni kapitalizam, hiperkapitalizam, kvartalni kapitalizam sve podre đuju svom cilju, profitu, pomoću darvinističkoga poduzetništva i menadžmenta koji izostavljaju princip tolerancije i princip reci prociteta, napuštajući svako etičko načelo spram drugoga oko sebe.

Centri moći (krovne financijske institucije svijeta) umrežili su sve vlade i financijske institucije dužničkih zemalja, koje im osiguravaju plođenje financijskog kapitala kao vazali koji ne mogu održati vlast bez izvanjske potpore financijskih centara moći. Centri financijske moći gospodari su u polju klasičnoga trži šta. Ništa više nema svoje vrijednosti na tom tržištu, pa ni utjecaja na cijenu te vrijednosti. Sve što je loše vrijedno obezvrjeđuje se, tjera na vjetrometinu burze, gdje se kupuje radi dalje preprodaje, većega profita. Fenomen više brže - brže više radi zamagljuje i zbunjuje sve sudionike te kasino-ekonomije, samo ne nevidljivu silu, kreatore takve ekonomije. Scijentizam postaje apologija kasino-ekonomije, a scijentisti su epigoni neoliberalne misli. Kritika gubi sposobnost za distinktivnu moć, pa i sposobnost da se toj razornoj misli suprotstavi. Svijest scijentista zarobljena je u tom sustavu za ubogu nadnicu samo nesuprotstavljanja radi. Prljava, onečišćena svijest podupire tu nevidljivu, jer je potkuplje na, korumpirana i kontaminirana. Ona se pokorila principima ap surda koji vladaju u polju financijskog tržišta u smislu ultimate fight ili ultimate Street, kao najokrutnija borilačka vještina. Sve što misli, mutira u tom pravcu. Sve postaje borilište, ratište svim sredstvima, od sportskih borilišta do burze. Ultraliberalizam, kvartalni kapita lizam postaje misao, doktrina koja osvaja svijet silom. Gotovo da nitko nije zaštićen od te realnosti, jer je ona postala uvjet bilo kakva preživljavanja, jer se spašavaš od neposredne prijetnje uništenja. Ona je postala kompetentna misao, sustav i praksa, izvan čega kao da nema života. Pokora i podčinjenost toj nevidljivoj sili postaje kob, jer princip volje za moć postaje opći zakon, kao neka tempirana agresija trijumfalizma financijskog tržišta (uzurpirane moći). Novac je postao stvarna moć koja nemilosrdno hara svijetom uz potporu medija. Cijena rada gladnih ljudi sve je niža. Za nju se može sve manje kupi ti u supermarketima moćnih. Oni koji proizvode nisu nitko i ništa. Važni su oni koji imaju novac i oni koji raspodjeljuju gotov novac. To se smatra najunosnijim poslom suvremenoga života. Oni pre

tvaraju svijet u zombije. Proces zombizacije i majmunizacije svijeta donosi profit. Moć postaje vrijednost koja se uvećava pomoću izo pačenog, izokrenutog sustava financiranja, koji se transformira u sustav zaduživanja u funkciji desupstancijalizacije svega i veće aku mulacije sve manjeg broja moćnih pojedinaca i država kao stvarnih bogova koji određuju život pokornima i poslušnima. Samo moć ima neku vrijednost, a moćnici neko značenje. Moć i sila postaju kva litativne vrijednosti, s naslova monopola moći (Richard Stivers). One se očituju onemogućavanjem drugih da budu ono što su moć nici i da drugi ne mogu ono što oni mogu. Vrijednost moći postaje faktor razlike u izgledima samo nekih (moćnih) spram svih drugih. Moć postaje polugom presudna utjecaja na izbor alternative drugih bez njihove volje. Moć nalaže, zapovijeda, pokoravanje, prilagođavanje, adapta ciju sustavnim varijacijama i modifikacijama podređivanja. Moć uskraćuje slobodu, a kultura cinizma i dvojnost bitka sužavaju pro stor preživljavanja. Sustav ultraliberalizma postaje norma bez smisla za većinu. Kultura je besmislena u svakodnevnici socijaldarvinizma. Edukaci ja se svodi na funkciju zadovoljavanja nižih potreba, nagona, što život uvlači u depresiju svakodnevne represije, u podložnost, ovis nost, anksioznost, u patologiju života, religioznost, u dekadenciju (Spengler). Svaka druga misao, filozofija, svaka druga teorija i sustav po staju marginalni. Neka druga psihološka sublimacija o supstancijalnosti prostora nema prostora, a kamoli meditacija i sociologija o očovječavanju, o ljudskosti. Sustav neoliberalizma ili kvartalnoga kapitalizma pretvara sustave dužničkih ekonomija, dužničkih dru štava i država u funkciju submisije, na periferiji ultrakapitalističkoga sustava reprodukcije. Stratifikacija se ostvaruje pomoću vazalnih ili kompradorskih vlada, osvojenih vlada koje vlast ostvaruju uz izvanjsku financijsku potporu, dužničko-vjerovničke odnose. Strukturiranje sustava duž ničkih zemalja u funkciji submisije ultrakapitalističkoga sustava reprodukcije govori o izopačenosti načina proizvodnje života pre

tjerana u oslanjanju na tuđu moć. Tom načinu života svakodnevno prijeti opasnost, iskliznuće zbog uskraćivanja tuđe moći zbog even tualne neposlušnosti ili zbog neplaćanja dugova (sankcioniranje neposlušnih). Svijet se zbija u brdo lažnih odnosa, a način života na dug postaje upitan. Istina se o tome ismijava, napada na oči gled svijeta. Kultura cinizma i scijentizam najamništva gubi vezu s istinitošću. Ubija se potreba za imaginacijom i potreba za nekom drugom psihološkom sublimacijom, što stvarni život lišava smisla. Gubimo sposobnost samospoznaje, jer je etika osvješćivanja poslje dica sustava, ultraliberalizma, u svakodnevnom životu isključena. Humanističke i društvene znanosti otupljuju spoznaju i misaono kasne u osvješćivanju posljedica, skrivenih sila, anonimnih sila koje uređuju odnose u društvu.

Ekonomska politika na globalnom satu kvartalnoga kapitalizma i kasino-ekonomije Postmodernizam neoliberalne doktrine ne dopušta pristup istine, a kamoli nekog reispitivanja, nekog drugog principa prisvajanja, drugog sustava vrijednosti, nekog drugog mema umjesto kulturnog mema profita... Sustav hiperkapitalizma ili kvartalnoga kapitalizma ima svoj sat, kao najnovije otkriće, sat koji govori koje je vrijeme i gdje je tko u tom globalnom vremenu. Ta umotvorina rezultat je 2001. godine i naziva se Global Positioning System - GPS. Služi kao sredstvo orijentacije u virtualnom prostoru. Onaj tko se ne mo že orijentirati po tom satu, toj umotvorini ultraliberalizma, smatra se izgubljenim u vremenu i prostoru. Izgubljenih je u zbilji većina, jer je računalna bomba uništila načelo stvarnosti. Usprkos silnim informacijama, informacijska neodređenost zbilje nikada nije bila veća od današnje. Ako tomu dodamo i ugroženost stvarnosti atom skim bombama zastrašujuće razorne moći, tada ojačavanje biološ kih neuroloških ograničenosti zatomljuje očovječavanje i opstanak života na Zemlji. Ultrakapitalizam, hiperkapitalizam ili kvartalni kapitalizam ima monopol moći nad svim vojnim i civilnim otkri

ćima, izumima, znanjima, vještinama pa i nad svim antropotehnikama. On vodi neokortikalni proces (zbunjivanje ljudske misli) u svrhu integracije prostora zemlje pomoću sile koja potire sve što se ne po kori. Širenje kapitalskih odnosa pomoću megamoći (bankara) kao nevidljive moći pita za dosege globalnoga sustava kvartalnog kapita lizma, njegovu usisnu moć svega, istosti svijeta života radi. Mogu li vazalne vlade i sustavi dužničkih zemalja odstupiti od dobrovoljnoga sustava ili asimilacije u globalni sustav kvartalnoga kapitalizma i kasino-ekonomije? To je pitanje u univerzumu ljudske misli s razumom prije nego što se dogodi prisilno zbijanje biorazličitosti u istost (Jonathan Porrit, Quentin Skinner, Thomas Moore, Martin Jacques, Brendon O’Leary itd.). Ima li ta faustovska civili zacija perspektive s ultraliberalnim ili kvartalnim sustavom kapita lizma, a ne razumije posljedice uzurpacije i monopolizacije moći s uporabom sile kao sredstvom uređivanja globalnog poretka i inte gracije prostora planeta Zemlje? Odgovor je: nema. Sustav kvartal nog kapitalizma određuje sustavima u submisiji na periferiji sustava kapitalističke reprodukcije način proizvodnje života na dug, uvje tovanjem stvarnoga života s kvartalnog kapitalizma sustavom za duživanja u zamjenu za sustav financiranja. Uvlačenje u dužničku bob-stazu određuje sve: vozače bob-staze, bob-stazu, vozilo, brzinu kretanja i putanju kretanja. Vlade i narodi dužničkih društava i ekonomija nemaju prava na prigovor, kao ni prava na raspravu o slobodi i demokraciji. I izvan uvjetovane slobode i demokracije: “West way of life”, “West style of life” itd. Takav način života i sustav kvartalnoga kapitalizma podređuje svijet. Javlja se kao pobjednička kultura i sustav, kao planetarni na čin života. Sve prešutno postaje samoizdaja, asimilacija, odustajanje od sebe i svojih mogućnosti, samopredaja sili bez prigovora. Oni koji priznaju da je Zapad otišao daleko i da ga treba sli jediti - priznali su sebi da su zaostali i da kasne. Da bi ga stigli, oni ga pokušavaju imitirati, uvesti u sebe, dovesti u svoj život, sebe adaptirati u svemu. Tako ultrakapitalizam ili kvartalni kapitalizam postiže pre vlast ulaženjem u prostor slabosti i neobzirnosti neosviještenih,

uzima im sve što je vrijedno (pretvaranje istočnoeuropskih zema lja i Balkana u jedinstveno tržište) nametnutim sustavom tranzi cije (restauracije prevladanih i napuštenih odnosa). Uvlačenje kvartalnoga kapitalizma u način proizvodnje života znači uvlačenje “trojanskog konja” iz kojeg izlazi kasino-ekonomija, darvinističko poduzetništvo i menadžment s naslova anglosaksonske filozofije života ili anglosaksonizacija stvarnosti u svim porama života.

Kvartalni kapitalizam i kasino-ekonomija u beskoncepcijskom stanju u kretanju hrvatskoga gospodarstva Hrvatska kao subjekt kulture postaje subjekt civilizacije s politič kim priznanjem od strane svijeta. Hrvatska nije suverena zato što je politički priznata od većine država u svijetu. Ona je suverena onoliko koliko je partner u međunarodnim razmjenskim odnosima. S obzirom da Hrvatska zasad nema globalne koncepcije opstan ka razvoja života u prostoru gdje jesmo, teško je govoriti o ustroju socijalne organizacije i socijalne egzistencije, o subjektu civiliza cije, o državi. Zato što Hrvatska nema globalne koncepcije opstanka i razvoja života, nema ni koncepcije gospodarenja resursima, što ukazuje da nema ni sustava socijalnih i gospodarskih odnosa, usprkos Ustavu RH kao temeljnom aktu države nužde, autokratskoga tipa države u funkciji koncepcije vladanja životom, tj. beskoncepcijskog sta nja u kretanju. Oslanjanje vladajuće strukture u RH na tuđu moć tražilo je uvlačenje sustava kvartalnoga kapitalizma kao važećeg oblika socijalne organizacije i socijalne egzistencije s procesom prilagođavanja, adaptacije i modifikacije s različitim varijacijama, tj. zakonskim i podzakonskim normama kojima se uređuju socijalni život i gospodarski odnosi. Beskoncepcijsko stanje u kretanju govori da Hrvatska nema jasno samoodređenje spram svijeta interesa i svijeta država. Isto tako, to govori da nema jasne koncepcije gospodarenja resursima i kapacitetima za društvenu proizvodnju. Prešutnim napuštanjem

proizvodno-tehnološke orijentacije i stvaranja novih i dodanih vri jednosti, društvena se proizvodnja kulturnih i materijalnih dobara smanjila, pa izvoza dobara nije ni moglo biti. Vladajuća struktura oslonila se na trgovačku orijentaciju, na uvoz svega od onih koji bolje proizvode od nas i koji bolje misle od nas. Pad društvene proizvodnje i izvoza s padom svake sposobnosti za proizvodnju i razvoj stvorio je plodno tlo za kasino-ekonomiju, za klaster trgova ca i bankarski klaster. Napuštanjem domaće proizvodnje i izvoza stvorene su okolnosti za nastajanje kasino-ekonomije, ekonomije koja je utemeljena na preraspodjeli svega što je vrijedno procesom pretvorbe i privatizacije društvenog bagatstva: tržišta, banaka, po duzeća, nekretnina, zemljišta, dobara itd. Igrači kasino-ekonomije, u suradnji s igračima političkih klastera, bankarskih klastera, tr govačkih klastera, uspjeli su za malo novaca (7,2 mlrd. $) kupiti vlasničke udjele u obezvrijeđenim i saniranim bankama, što im je omogućilo ubiranje profita (dobiti) s nasilnim preuzimanjem tržišta Hrvatske, stvaranje trgovačkih lanaca s neznatnim ulaganjem u montažne prodajne prostore, sa zapošljavanjem uz nisku cijenu rada zaposlenika kao prodavača uvozne robe. Izvoz roba sumnjive kvalitete na hrvatsko tržište, od zelenih tržnica do robnih kuća i trgovačkih lanaca, govori da su vlasnici dionica izbjegli financirati investicije u proizvodnju, jer im izvlačenje dobiti na osnovi kupnje vlasničkih, većinskih uloga tih direktnih ulaganja osigurava visoku dobit koja odlazi u inozemstvo. Kupnjom vlasničkih udjela u sanira nim poduzećima i bankama, trgovačkim lancima, kasino-ekonomija kvartalnoga kapitalizma osigurala je profit s naslova izravne kupnje i portfeljnih ulaganja. Briga za proizvodnju, zapošljavanje, dobav ljače, kupce i potrošače u RH nije stvar kvartalnoga kapitalizma ni kasino-ekonomije. Beskoncepijsko stanje u kretanju postalo je raj za izvlačenje dobiti temeljem vlasničkih udjela.

Država nužde u funkciji uvlačenja sustava kvartalnoga kapitalizma u hrvatsku stvarnost i gospodarstvo, uvjetovanu ekonomsku politiku Proces prilagođivanja RH zahtjevima kvartalnoga kapitalizma i mo difikacije zakonodavno-pravnog sustava, posebno u gospodarskim odnosima, započeo je i teče s uvjetovanjem ekonomskoj politici (političkom klasteru), s uvođenjem sustava kvartalnoga kapitaliz ma i kasino-ekonomije u načinu proizvodnje života. To potvrđuju brojne zakonske norme koje je izvršna vlast - nosioci ekonomske politike - nametnula Hrvatskom saboru u smislu institucionalizacije i legalizacije sustava kvartalnog kapitalizma i kasino-ekonomije u hrvatskoj stvarnosti. Uvlačenje sustava kvartalnog kapitalizma i kasino-ekonomije u hrvatsku zbilju značilo je uvlačenje “trojanskog konja”, iz čije je utrobe izašlo darvinističko poduzetništvo i darvinistički menadžment, bez uvažavanja principa tolerancije o kojem je bilo riječi, sa još manje uvažavanja principa reciprociteta, što je omogućilo slobodu kapitala da stvori 400.000 nezaposlenih i odljev supstancije s plaćanjem kamata na inozemni dug, odljev supstan cije putem odljeva dobiti na temelju vlasničkih uloga u saniranim poduzećima i bankama te plasman svojih roba na tržišta Hrvatske (od zelenih tržnica do robnih kuća i trgovačkih lanaca). Znanstve no iskrivljavanje pojavnih oblika kvartalnog kapitalizma i kasino-ekonomije ukazuje na sveprisutnost darvinističkoga poduzetništva u hrvatskom gospodarstvu s regrutacijom, tj. izborom menadžera za taj tip ekonomije, za tip borbe za raspodjelu i preraspodjelu svega ostvarivanja dobiti radi, izvan etike, spram hrvatske zbilje i hrvatskog naroda. Koncentracija kapitala u visini 69,40% od ukupne vrijednosti kapitala u hrvatskom gospodarstvu kod 1% hrvatskih poduzetnika svjedoči o netransparentnosti kapitalskog odnosa. 95% poduzetnika raspolaže sa oko 16% vrijednosti kapitala u hrvatskom gospodar stvu. Nema činjenica o transparentnosti kapitala ni prema Hrvat skoj ni od Hrvatske prema inozemstvu, ali ni unutar Hrvatske. To što se dogodilo u hrvatskom gospodarstvu dosada nije sve. I dalje

se privatizacija poduzeća industrijske i poljoprivredne proizvod nje odvija u beskoncepcijskom stanju u kretanju. U proces beskoncepcijske privatizacije gurnuta je i energetska jezgra. Energetski je sustav uvučen u kvartalni kapitalizam i kasino-ekonomiju s potpi sivanjem četiri preporuke za stvaranje jedinstvenoga energetskog tržišta u Europi. On je više puta saniran inozemnim zaduživanjem. Gubici toga sustava upućuju na potrebu novoga, saniranje gubita ka traži njegovu privatizaciju. S razbijanjem energetske jezgre i s beskoncepcijskom privati zacijom energetskoga sustava razbija se iluzija i pričin socijalnog i gospodarskog sustava RH. Ulaskom energetskog sustava u sustav kvartalnog kapitalizma i kasino-ekonomije bitno se mijenjaju okol nosti za hrvatsku zbilju i za gospodarstvo, tim više što je država nužde u funkciji kapitalnih interesa stranaca, u funkciji sustava kvartalnoga kapitalizma i kasino-ekonomije, što je u suprotnosti s interesima domaćih poduzetnika, zaposlenika i naroda. Stvaranje jedinstvenoga tržišta istočnoeuropskih zemalja i jedinstvenog trži šta zemalja članica Pakta o stabilnosti govori da se kvartalni kapita lizam i kasino-ekonomija institucionaliziraju kao neki budući oblici socijalne organizacije i socijalne egzistencije novonastalih država na tlu bivše Jugoslavije. Oblikovanje hrvatske zbilje putem tvorevina anglosaksonskoga kapitalizma i kasino-ekonomije (Pakt o stabilno sti, SEI, SECI, SFOR, NATO, TESS) govori da se Hrvatska udaljava od EU-a kao tvorevine moćnih država u Europi na rajnskom mo delu kolektivnoga vlasništva, dioničarstva suprotstavljenoga anglo saksonskom tipu individualnoga kapitalizam, hiperkapitalizma, kvartalnoga kapitalizma i kasino-ekonomije.

Strani vlasnici hrvatske burze o stabilnosti i jedinstveno tržište pakta Strani vlasnici uz pomoć političkih, bankarskih i trgovačkih klastera Hrvatske ostvaruju sve veći udio u vlasništvu hrvatskoga gospo darstva. Mali dioničari ostaju bez dionica, jer su njihova poduzeća

Tablica 1: Platna bilanca RH - kapitalne i financijske transakcije (gospodarski odnosi s inozemstvom) KAPITALNE I FINANCIJSKE TRANSAKCIJE

1993

1994

-179,8

-205,2

1995 411,5

1997

1996 630

A. Kapitalne transakcije B. Financijske transakcije, isklju čujući međunarodne pričuve

1998

1999

2000

2001

2002

2.651,60

1,469

2.291,30

927

1.033,20

1.103,20

21,5

19,1

24,9

20,9

133

5,6

269,8

583,6

901,7

1.048,70

3.058,20

1.601,50

2.644,90

1.488,30

2.213,30

1.327,20

74,3

97,6

80,5

348,9

346,7

834,9

1.444,60

1.086,20

1.325,40

190,1

-186,1

-97,5

-34,4

-28,7

-121,3

-24,3

532,9

932,4

1.479,00

1.114,90

1.446,70

214,4

577

14,9

574

722,2

716

20,3

1. Izravna ulaganja 1.1. U inozemstvo 1.2. U Hrvatsku

2. Portfeljna ulaganja 2.1. Sredstva

11,1

-0,1

-0,3

-0,2

-6,3

-19,7

2.2. Obveze

565,9

15,1

574,3

722,3

3. Ostala ulaganja

195,4

486,1

821,2

699,9

2.134,40

751,7

626,3

-320,1

171,9

1.116,70

3.1. Sredstva

44,2

241,8

49,8

142

171,3

348,8

-179,9

-848,4

312,3

930,8

3.2. Obveze

151,2

244,2

771,4

557,9

1.963,20

402,9

806,2

528,3

-140,5

186

-788,8

-490,2

-418,8

-428

-151,5

-378,5

-582,1

-1.313

-229,5

701,7

1.300,50

822,2

-139,5

-16,2

-900,9

-494,3

-391,2

-332,3

C. Međunarodne pričuve HNB-a

-449,6

NETO POGREŠKE I PROPUSTI Izvor: Bilten HNB br. 73, srpanj 2002.

75,8

Tablica 2: Platna bilanca RH - dohodak i tekući transferi (gospodarski odnosi s inozemstvom) 1993

1994

1996

1995

2000

349,5

-380,1

69,7

60,3

69,6

124,5

34,6

75,2

82,7

137,3

38,6

-528,4

-173,2

55,6

38,7

46,7

70,2

-7,8

-14,6

-11,4

-14,9

-13,1

-12,8

-3,8

0,8

10,1

-52

-100,6

-69,5

-140,6

-345,2

-44,7

13,2

17,5

16,9

5,3

18,1

2,8

-6,2

-7,4

-68,9

-105,9

4,2 -73,7

7,4

-0,9

-148

-363,3

-47,5

-2

-91,6

-102,6

-129,2

-178,8

-218,1

-139,5

0,2

2,6

0,2

0,1

17,1

35,3

38,7

17,1

35,3

0,3

12,3

2.1. Prihodi

0,4

2.2. Rashodi

-0,1

1.2. Rashodi 2. Dohodak od izravnih ulaganja

2001

2002

1999

1,5 -38,9

-53,9

1.1. Prihodi

1998 -164

-76,8

1. Naknada zaposlenima

1997 -22,4

-123,8

A. Dohodak

0,1

3.1. Prihodi

0,1

-0,1 0,2

3.2. Rashodi

-0,3

-2,2

-94,2

-102,8

-129,3

-178,8

-218,1

-139,5

-124,5

-93,3

-45,4

65,6

-30,5

-211,1

-130,2

-89,7

-23,6

226,5

274,1

308,3

172,8

244

245,2

-338,8

-383,9

-374,3

-334,9

-78,6 240,3

3. Dohodak od portfeljnih ulaganja

4. Dohodak od ostalih ulaganja

-141,3

4.1. Prihodi

111,6

101

173,4

4.2. Rashodi

-252,9

-225,5

-266,7

-271,9

-208,6

B. Tekući transferi

426,3

523,1

799,9

1.027,8

869,4

706

632,5

883,2

965,7

249,8

235,3

279,8

154,5

32,8

-9,2

-130,3

21,7

56,7

255,7

261,9

309,2

193,4

55,6

77,6

76,2

118

125,5

27,6

-68,9

1. Država 1.1. Prihodi

-23,6

1.2. Rashodi

-6

-26,6

-29,3

-38,9

-22,8

-86,8

-206,5

-96,3

2. Ostali sektori

176,6

287,8

520,1

873,3

836,5

715,2

762,7

861,5

909

236,3

2.1. Prihodi

349,5

404

659,6

985,2

908,4

841,5

891,2

983

1.049,00

273,9

2.2. Rashodi

-172,9

-116,2

-139,5

-111,9

-71,9

-126,3

-128,5

-121,5

-139,9

-37,7

302,5

446,3

746

1.029,4

846,9

542

283

503,1

437,3

67,1

Ukupno (A+B) Izvor: Bilten HNB br. 73, srpanj 2002.

predana burzovnim manipulacijama, darvinističkom poduzetništvu i menadžmentu. Oni nemaju nikakvih saznanja o anonimnim sna gama koje obezvređuju vlasništvo malih dioničara. Oni su svaki put u svim slučajevima gubitnici. Kupci njihovih dionica dobitnici su zbog netransparentnosti kapitalskog odnosa, zbog anonimnog kapitala kojim se dionice kupuju. Beskoncepcijska privatizacija i bur zovno poslovanje uistinu pripadaju u nasilnu preraspodjelu vlasniš tva u hrvatskom gospodarstvu, tim više što nas dosadašnje iskustvo poučava da strani vlasnici nisu spas za Hrvatsku, pa ni za hrvatsko gospodarstvo, premda kardinali neoliberalizma i kasino-ekonomije takvu evangelizaciju provode putem novih vlasnika, novih poslo davaca u dobro ograđenim dvorištima svega stečenog, kupljenog vlasništva. Precijenjenom kunom kupljenim jeftino se došlo do vlas ništva. To se događa od 1993, uz potporu ekonomske politike koju uvjetuje IMF putem monetarne politike (deficit raste). Erhardt Busel najavljuje rast stranih ulaganja na području Pakta stabilnosti u svrhu stvaranja jedinstvenoga tržišta jugoistočne Europe sa 55 milijuna potrošača. U tu brojku uključuje i 125.000 povratnika u 2003. godini. Ostvarivanje te zamisli provodi se kroz 21 dvostrani sporazum o međusobnoj trgovini, od kojih je 11 već potpisano. Infrastrukturni su projekti takva tržišta u tijeku. Oni ne govore o investicijama u proizvodnji, nego u infrastrukturi potrošnje rada, opskrbe potroš nje radi, posebno opskrbe električnom energijom nakon potpisane četiri direktive o jedinstvenom tržištu električne energije (zombizacija) (SEERF, jugoistočno-europski upravni forum za struju). To će biti dio unutrašnjega tržišta struje EU-a, uključujući u to i HE RH nakon političkog restrukturiranja i prodaje dijelova kao poseb nih tvrtki s odvojenim računima. Kvartalni kapitalizam i kasino-ekonomija s kardinalima neoliberalne evangelizacije obećavaju da će i hrvatski građani moći kupovati vrijednosne papire, dionice i obveznice kada se liberalizira devizni zakon. Zakon to ne tretira izvozom kapitala. To će omogućiti transparentnost kretanja kapitala u skladu s načelima EU-a. Strancima je već davno omogućeno da kupuju hr

vatska poduzeća na burzama, ali i državne obveznice. Kupnja držav nih obveznica za strance postaje unosan posao od strane poslovnih banaka, koje i nemaju nekoga boljeg plasmana s tako malim rizi kom. Nakon jedne godine stranci stječu pravo preprodaje tako kup ljenih obveznica. Kupnja trezorskih i blagajničkih zapisa moguća je u slučajevima kada je rok njihova dospijeća dulji od šest mjeseci. Takva ograničenja stjecanja vlasničkog udjela, kupnje tih papira, smatra se smetnjom “stranih investitora” da budu jače prisutni na hrvatskom tržištu. Problem je u tome što to nisu investitori, to nije ništa drugo do kasino-ekonomija darvinističkoga poduzetništva uz potporu domaćih menadžera i kasino-ekonomije. Kasino-ekonomija kupuje sve preprodaje radi na tržištu roba, rada, kapitala i informa cija. To smanjuje šanse strukturiranja Hrvatske u EU i euroatlanske integracije. Otvorenost tržišta EU-a za proizvode iz Hrvatske ne znači ništa. Mi nemamo proizvodno-tehnološke orijentacije. Nema mo proizvoda za izvoz pa ni to pravo kao ni druga prava investi ranja u inozemstvu, pa ni pravo kupovanja vrijednosnih papira, dionica i obveznica ne možemo iskoristiti. Premije na uvoz odlaze u inozemstvo, jer su stranci preuzeli uvoz za hrvatsko tržište (lanci trgovinskih kuća). Porez na izvoz plaća se zbog precijenjene kune, što odbija strane investitore da investiraju u Hrvatsku. S obzirom na to da smo iznijeli 87 mlrd. kuna domaće aku mulacije s podržavljenjem hrvatskih poslovnih banaka, nije nam ni potreban strani kapital. Možemo vratiti dio te akumulacije za investicije. Ta razmišljanja nemaju odaziva u hrvatskom gospodar stvu i društvu. Tom našom akumulacijom druge države financiraju svoj izvoz na hrvatsko tržište. I tako u nedogled. Kvartalni kapitali zam i kasino-ekonomija sveprisutni su u hrvatskom društvu i gospo darskom životu s darvinističkim poduzetništvom i menadžmentom uz potporu političkih podanika skrivenih u političkim klasterima (koaliciji vladanja). Samo je jedno sigurno. Strani vlasnici izvlače dobit s više naslova, od uredna plaćanja kamata na inozemne kre dite i reprogram do dobiti na osnovi direktne kupnje vlasničkih udjela, portfelja i drugih udjela. To vodi u desupstancijalizaciju i udaljavanje od centara moći, u jaču ovisnost o njima.

Država nužde, politički klasteri vladajuće koalicije, na teme lju institucionalne moći omogućili su HNB-u da podijeli više od 15.000 menadžerskih kredita u 1992. i 1993. godini u visini od oko 800 milijuna DM, odnosno 400 milijuna eura. Jasnih podataka za razdoblje 1993-1998. o kapitalskom odnosu u RH nema. To je poče tak nagle diferencijacije pojedinaca koji se osposobljavaju da budu uz strane vlasnike prisutni u darvinističkom poduzetništvu i ojača vanju domaćih menadžera za kasino-ekonomiju, kao predvodnici i zagovornici neoliberalne evangelizacije hrvatskoga društva i go spodarstva. To su ti prvi karizmatici hrvatskoga poduzetništva, poduzetnici kasino-ekonomije koji se osposobljavaju na brojnim seminarima indoktrinacije za kvartalni kapitalizam i kasino-ekono miju. Oni su ti koji uvlače i izvlače kvartalni kapitalizam u prostor RH i koji imaju koristi od kasino-ekonomije. Takva zbivanja potvrđuju tezu da je država nužde satira, jer se na kasino-ekonomiji ne može ustrojiti država razuma - parlamen tarni sustav odlučivanja i mjesto odgovornosti spram naroda. Ako nije satira, onda je sasvim sigurno utopija, jer na takvoj ekonomiji nema koncepcije opstanka i razvoja. Ona može i nestati, jer kao dr žava ne može postati i opstati na tuđoj moći, na moći izvan sebe. Upravo ta tuđa moć, moć kasino-ekonomije njoj onemogućava da bude država razuma, parlamentarna država i društvo. Država nužde razapeta je između dva tipa kvartalnoga kapitalizma (američkog i europskog) i dva tipa kasino-ekonomije, dva tipa darvinističkoga poduzetništva, dva tipa vlasničkih odnosa u hrvatskoj stvarnosti. O tome moramo postići diferenciranu svijest i utvrditi etičko načelo ponašanja svih subjekata u društvu i gospodarstvu. Taj tip ekono mije i tržišni fundamentalizam to ne trebaju. Sebičnost i pohlepa novih vlasnika i poduzetnika mora se znati obuzdati i zaustaviti. Beskoncepcijska je privatizacija uništavanje i razaranje uvjeta ži vota i rada. Moramo se samoodrediti putem koncepcije opstanka i razvoja društva i gospodarenja s preostalim raspoloživim resur sima. To je nužnost. To nije utopija. Za to nisu dovoljni izumi. Potreban nam je razum, tim više što se život zgušnjava u vremenu i prostoru kao neokortikalni rat svih protiv svih.

Napadnut je mentalni sklop naroda. Zdravlje naroda postaje sve upitnije pa je sve teže otkrivati ciljeve neokortikalnoga rata u osvajanju svijeta. Epidemije su psiholoških poremećaja na pomolu s depresivnošću, anksioznošću i traumama koje stvaraju novi oblici civilnog nasilja, represije na ljude. Prag bola je prijeđen, ali ne i prag nade u vlastite mogućnosti, ako nadu ne ubiju izvještaji s hrvatskih burzi na kojima se prodaje sve što nešto vrijedi. Neki to tumače srljanjem u kaos. Plan prodaje preostalih 1060 poduzeća (što brže - to bolje) nudi politički klaster koji je dobio izbore na lijevoj opciji, a otišao je udesno, osporava drugi politički klaster, ne u smislu da tu beskoncepcijsku privatizaciju osmisli, nego da on bude burzovni mešetar (SDP i HSS) na Zagrebačkoj i Varaždinskoj burzi. Država nužde (HFP) to kani učiniti za godinu i pol dana, da skine sa sebe teret vlasništva (748 tvrtki). Model prodaje dionica na burzovnim aukcijama “smatra se najčistijim modelom privatiza cije”, ne ulazeći u to tko su kupci i tko financira tu kupnju. Iz ubrzane burzovne rasprodaje izuzeto je stotinjak većih po duzeća, kao neka rezervacija za javne natječaje, za neko strateško partnerstvo. Sukob unutar vladajućih političkih klastera nije nika kva korekcija beskoncepcijske privatizacije, nego završetak priva tizacije prije nego što se donese novi zakon u zamjenu za onaj iz 1996. (po kojem se to do sada događalo). Ostatak se mora prodati što brže, jer sama država nužde (HFP) tvrdi da to što je preostalo i nije atraktivno. Preostala je tek energetska jezgra, INA i HEP. Otuđivanjem i prodajom energetske jezgre hrvatska će zbilja biti ogoljela i razvlaštena od mogućnosti da koncipira bilo koji segment društvenog i gospodarskog života u RH.

Zaključak Uvođenje sustava odnosa kvartalnoga kapitalizma i kasino-ekonomije u Hrvatsku zbilju, u beskoncepcijsko stanje u kretanju pa i u hrvatsko gospodarstvo, pripremaju apologeti i epigoni neoliberalne doktrine, podanički mentalitet kapitalskih interesa stranaca u hrvatskom gospodarstvu (menadžmentu).

Promotori neoliberalne misli i sustava kvartalnog kapitalizma, pa i kasino-ekonomije (osim države nužde, političkih, bankarskih i trgovačkih klastera), kardinali su scijentizma i sustavi obrazovanja kao ogledni poligoni za pripremu ljudi za taj tip kasino-ekonomije, za nasilnu preraspodjelu svega što je raspoloživo. Pisati o industrij skoj politici, o jačanju konkurentnosti, o industrijalizaciji Hrvatske, o bonitetu poduzeća, pa i o gospodarskoj politici u beskoncepcijskom stanju u kretanju i prešutnom napuštanju proizvodnje i tehnološko-tehničke orijentacije govori o kulturi cinizma. Institucije znanosti i obrazovanja u RH odstupile su od institucija kritičkog iskustva. One su napustile ili izgubile kritičku sposobnost i distan cu spram izopačenosti neoliberalne doktrine i sustava kvartalnoga kapitalizma. One nisu u stanju sagledati bezobzirnost kasino-ekonomije i njezine prisutnosti u hrvatskoj zbilji i hrvatskom gospodarskom životu - usprkos jakim tendencijama desupstancijalizacije, umjesto očekivane kapitalizacije, što nas udaljava od EU-a i svake sposobno sti za bilo kakvu proizvodnju kulturnih i materijalnih dobara. To je temelj ustrajavanja hrvatskog društva kao subjekta civilizacije i sub jekta međunarodnih razmjenskih odnosa u skladu s filozofijom, teorijom i sustavom razložna i odgovorna gospodarenja resursima. Prema metodologiji MMF-a od 1990. vlasništvo je postalo presudni kriterij stjecanja profita. Kvartalni kapitalizam i kasino-eko nomija ukidaju radnička i ljudska prava sa sustavom dnevne za poslenosti i dnevne važnosti. Stjecanja vlasničkih udjela nema u smislu teorije razložne transparentnosti kapitala u smislu javnih uvjerenja i stavova prije privatizacije da se radi dobro, s uvjerenjem, mišljenjem i produktivnijim ponašanjem, s novim vlasnicima. Nove vlasnike, domaće i strane, u beskoncepcijskom stanju u kretanju karakterizira nasilno i anarhoidno ponašanje u stjecanju vlasništva, preprodaje i otpuštanja zaposlenih. Kvartalni kapitalizam i kasino-ekonomija, s darvinističkim poduzetništvom i menadžmentom, nemaju nikakva obzira spram zaposlenika, potrošača i naroda. To ukazuje da im je taj prostor bezobzirnosti osigurao politički klaster države nužde, trgovački i bankarski klasteri s naslova podaništva

i vazalne poslušnosti prema razuzdanom neoliberalizmu i kasinoekonomiji. Rasprodaja hrvatskog gospodarstva u beskoncepcijskom stanju u kretanju ukazuje da smo zaraženi (oboljeli) od neoliberalizma i kasino-ekonomije, da smo reakcionarni i patološki skloni onomu što uništava hrvatsku stvarnost i sve oblike života u prosto ru RH. Beskoncepcijska privatizacija isključila je sve poznate etič ke principe i moralne norme ponašanja spram hrvatskog naroda. Kultura je cinizma na djelu. Ako je utvrđena kaznena odgovornost za zlouporabu ovlasti u gospodarstvu, najmanje što je trebalo jest utvrditi i kaznenu odgovornost za zlouporabu državnih ovlasti, za beskoncepcijsku privatizaciju, rasprodaju državne imovine, za za mjenu cilja sredstvom (uključivanje u euroatlanske institucije), za stvaranje političke magle nad procesom privatizacije, za netransparentnost kapital-odnosa, za uvlačenje “trojanskog konja” u hrvat sko gospodarstvo (kasino-ekonomije). To je zamagljivalo stvarnost da se ne vidi, da se nitko ne suprotstavlja, da se eliminira svako drugo mišljenje koje bi bilo što stavilo pod kritičko mišljenje. Kar dinala neoliberalizma, kvartalnog kapitalizma, kasino-ekonomije, darvinističkoga poduzetništva i njegova menadžmenta ima dosta, posebno u polju ekonomskog scijentizma. Oni likuju u polju poli tičke ekonomije i prava, glasnije od kardinala evangelizacije. Jedni i drugi trebaju znati da kapitalizacija nije moguća niti ičim zajam čena sa stranim vlasnicima u hrvatskom gospodarstvu. Kako do konsenzusa u Hrvatskom saboru o koncepciji opstanka i razvoja i u skladu s time do razborita gospodarenja resursima? Samo pomo ću parlamentarnog sustava odlučivanja i države razuma, zaustav ljanjem pogrešne svijesti koja ne može proizvoditi savjest kao oblik otpora nepoželjnoj diferencijaciji u stjecanju bogatstva bez znanja i rada. Uporaba razuma pripada u filozofiju više razine smisla učenja i znanja o sebi i svijetu, a da ne izgubimo sposobnost za raz boritost mišljenja i odgovornijeg ponašanja prema sebi samima. Umjesto omogućavanja subjekta kulture i civilizacije, mi sve činimo da ga oslabimo iznutra spram centara izvanjske moći, da ga dublje guramo u ovisnost svakoga tipa u suradnji s kasino-igračima u korist stranih vlasnika (političkih, gospodarskih, vojnih i dr.). Hrvatska

se gura u poziciju više razina protektorata. To ne čine inteligentna bića ispred kojih ide znanje. Potrebna nam je kvantna svijest da izronjavamo iz zabluda i patologije neoliberalizma, neosviještenosti da će nam strani vlasnici rješavati životne probleme i dileme u hrvatskom društvu i gospodarstvu.

Literatura Elliott, Larry - Atkinson, Dan: The Age of Insecurity, Verso Books, 1998. Amin, Samir: Capitalism in the Age of Globalization: The Management of Contemporary Society, Zed Books, Boston, 1997. Barzelay, Michael: The New Public Management Improving Research and Policy Dialogue, The University of California Press, NY, 2001. Chomsky, Noam: World Orders Old and New, London, 1994. Chomsky, Noam: Profit Over People: Neoliberalism and Global Order, Seven Stories Press, New York, 1999. Chossudovsky, Michel: The Globalization of Poverty: Impacts of IMF and World Bank. Reforms, Zed Books, London, 1997. Dutt, Amitava K.: The Political Economy of Development, Edward Elgar, 2002. Elbrant, Bjorn: Hyperkapitalism, Athos, Danska, 2001. Gee, J. P. - Hull, G. - Lanksheer, C.: The New Work Order - Behind the Language of the Capitalism, Allen and Unwin, Australija, 1996. Hutton, Will: The Stakeholding Society, Polity Press, 1999. Herman, Edward S.: The Triumph of Market, South End Press, 1996. Held, David: Global Transformation - Politics, Economics and Culture, England Polity Press, Cambridge, 1999. Hodgson, Geoffrey M.: Evolution and Institutions: On Evolutionary Eco nomics and the Evolution of Economics, Edward Elgar, 1999. Fox, Jeremy: Chomsky i globalizacija, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. The New York Times Special Report: The Downsizing of America, New York, 1996. Kulić, Slavko: Koncepcija i sustav gospodarskih odnosa u RH.

Hiperkapitalizam kao posljednji stadij neoliberalizma30

Uvod

eoliberalna doktrina prihvaćena je kao vladajuća doktrina u bogatim zemljama Zapada. Potisna snaga neoliberalne dok

trine nalazi se u negiranju principa tolerancije u kretanju rada i kapitala, kao i negiranju principa reciprociteta davanja i uzimanja. Prijašnje teorije o antagonizmu interesa između radnika i po slodavaca zamijenjene su novom stvarnošću. Banke i financijske institucije prisutne su kao novi tržišni subjekt koji diktira uvjete ponašanja korporacija i zemalja. Banke i financijske ustanove putem medija i komunikacija stvaraju i diktiraju globalne utjecaje. U psihologiji se upotrebljava pojam “disfunkcija senzoričke integracije”, kojim se objašnjava poremećaj u organizaciji i preradi senzoričkih impulsa u mozgu. Iskustvo 90-ih mogli bismo nazvati “disfunkcijom financijske integracije”, gdje je nekritički prihvaćen diktat financijskog tržišta nad stvaraocima viška vrijednosti. Hiperaktivnost je prvi znak disfunkcije senzoričke integracije. U eko nomiji je hiperaktivnost burze prvi znak “disfunkcije financijske integracije”. Organizacija, prerada i primjena informacija u druš tvu poremećena je. Zahtjev za megaprofitom osnovna je karakte ristika takve pojave. Javlja se poremećaj u odnosu kapitala i rada. Neoliberalna doktrina omogućava vladavinu burza, banaka i finan 30

Ovo poglavlje je napisano u suradnji s mr. sc. Herminom Potkonjak-Buratović, As. Manager, Ericson, Stockholm.

cijskog tržišta nad tržišnim sudionicima. Vrtoglavi rast vrijednosti akcija potpuno je nekritički prihvaćen kao normalna i poželjna pojava. Tek kada se burzovna financijska piramida urušila, počelo se kritički analizirati koji su uzroci doveli do toga. Ne da bi se sa gledale posljedice jedne krive politike propagirane pod imenom globalizacija, nego da bi se donekle povratilo povjerenje u burze i financijsko tržište. Dok se razvoj prirodnih znanosti ostvaruje na osnovi akumu lirana znanja prijašnjih generacija, neoliberalistička doktrina poku šava pronaći vlastiti perpetuum mobile i nameće teoriju: više novca može se stvoriti iz novca. Plasirajući novac na burzama svijeta osi gurana je dobit koja se ne može ostvariti ulaganjima u proizvodnju. Burza postavlja zahtjev na očekivani profit, u suprotnom kapital se seli prema onima koji taj zahtjev mogu ispuniti. Korporacije i poduzeća koje se nalaze na burzovnom tržištu izgubili su i slo bodu izbora vlastitih strategija razvoja. Kratkoročni interesi finan cijskoga tržišta ne dopuštaju dugoročna planiranja i investiranja. Burza “misli” umjesto njih, ali za vlastite interese.

Globalizacija - neoliberalizam - hiperkapitalizam Globalizacija i hiperkapitalizam dva su pojma koji su postali pred met mnogih rasprava, knjige su napisane o tim pojmovima, a sve u pokušaju da se objasne suvremena kretanja i događanja u svijetu. Osnovna opaska o uporabi pojma globalizacija jest da se upotreb ljava mnogo širi pojam nego što sama pojava to odobrava. U da našnjim raspravama govori se o globalizaciji kao fenomenu koji je relevantan za trokut Japan - SAD - EU. Za gladne ljude u Africi ta je pojava irelevantna. Oni su dio globalizacije, s tim da su isključeni iz nje. Satus quo. Oni su potrošeni i zaboravljeni. Globalizacija je nedorečen pojam, a semantika pojma nejasna. Globalizacija tehnologije, informacija, komunikacija financij skoga tržišta ne mogu se objasniti jednostrano. Hiperkapitalizam je moguć zahvaljujući globalizaciji kontroliranoga širenja znanja,

tehnologije, obrazovanja, informacija i komunikacija kao infrastruk ture kapitalističkog sustava. Jedan pojam ne može se objasniti bez znanja drugog pojma. Cjelina se ne može objasniti ako se ne po znaju dijelovi. Da bi se mogli shvatiti i objasniti takvi kompleksni sustavi i pojmovi, mora se otkloniti informacijska neodređenost. Većina rasprava o globalizaciji i hiperkapitalizmu kreće se u smjeru zagovaranja opravdanosti ili neopravdanosti uključivanja u te suvremene tokove, bez znanja o tome što je to što se globalizira (nasilje ili humanizam, osvajanje svijeta prisvajanjem izvora ili po maganjem slabijima). Mišljenje je autora da takav pristup ne može dovesi do pra vilna definiranja što je poželjan cilj ili rezultat koji se očekuje u izboru jednog ili drugog stava. To prvo raskrižje u poimanju presud no je, jer upućuje na globalizaciju pohlepe ili humanizam. Polazna osnova kao i konačna svrha rada jest dati odgovor na pitanje zašto - zašto globalizacija i zašto hiperkapitalizam.31 Složeni ekonomsko-politički procesi ostavljaju vrlo malo prostora za indi vidualne modifikacije ili preference sadržaja toga pojma. Ni jedna zemlja ne može se odreći sudjelovanja u tim tokovima. Globaliza cija i hiperkapitalizam danas su naša stvarnost. Ne možemo se je dnostrano odreći sudjelovanja u tim procesima - mi smo već dio tih događanja, kao sudionici ili pasivni promatrači. Ali ako shvatimo porijeklo i uzrok, ako analiziramo i spoznamo kakve namjere i ciljeve nose ti procesi prema onim zemljama koje su prve bile u njih uključene, ne moramo više biti u neznanju o svojoj zbilji.32 Takve spoznaje možemo upotrijebiti u smišljanju koncepcije, strategije, sustava i politike sa svrhom maksimalne za štite od negativnih utjecaja i posljedica te optimiziranju vlastitih in teresa. Jer ako nemamo izbora da li se uključiti ili ne u te procese,

1,5 milijardi ljudi živi u dubokoj bijedi, 850 milijuna ne zna čitati, 800 milijuna gladuje, 250 milijuna djece radi, 6 milijuna dolarskih milijunera živi bezbrižno. Jović, Josip: Digli smo ruke od sebe, razgovor s prof. dr. Slavkom Kulićem, Slobodna Dalmacija, 28. lipnja 2003.

naš se utjecaj tada ograničava na izbor pod kojim se uvjetima pri sile prilagoditi. Geografska neograničenost, fleksibilnost širenja u prostoru i vremenu glavne su odlike globalizacije financijskoga tržišta u hiperkapitalizmu. Potpuna samostalnost i neovisnost o pravnim nor mama država pruža neograničenu mogućnost seljenja kapitala ka ovisnim vladama država i zemljama gdje se može ostvariti veći pro fit u kraćem vremenu. Godine 1996. priljev kapitala u jugoistočnu Aziju iznosio je 93 milijarde dolara. Godine 1997, kada je kriza postala činjenica, iz iste regije izvučeno je 105 milijardi dolara.33 Vlade Tajlanda, Indonezije, Malezije ostale su same, s posljedicama devastacije svojih ekonomija i osiromašenih društava. Takva se praksa nastavlja, pitanje je samo želimo li iz nje nešto naučiti ili ćemo i dalje vjerovati propagandi onih koji zagovaraju takva rješenja u svrhu vlastite koristi. Ako analiziramo pogreške učinjene u slučaju azijske krize, krize u Južnoj Americi, Rusiji, ako analiziramo događanja u Zapad noj Europi, Americi i Japanu u pogledu visoke stope nezaposle nosti, ekonomske stagnacije i kontinuirane pauperizacije, možda bismo mogli pronaći način kako se zaštititi od takvih posljedica. Globalizacija i hiperkapitalizam posljedica su i instrumenti vladajuće teorije neoliberalizma. Osnovna je ideja neoliberalizma odvojiti i ograničiti utjecaj državne politike od korporacijskog uprav ljanja, od nadnacionalnih ili transnacionalnih organizacija te ih pod vrgnuti i instrumentalizirati ka ciljevima i interesima financijskoga kapitala odvojena od realne ekonomije. Hiperkapitalizam je kon centrirani izraz i krajnji domet neoliberalističke doktrine, filozofije sustava i politike. Danas, 2003. već postoji iskustvo i spoznaja o po sljedicama koje hiperkapitalizam donosi. Naš cilj mora biti spozna ti tko stoji iza te ideje, zašto i kako. Dajući odgovore na ta pitanja otvaramo si mogućnost odgovornog pristupa tome kakvu buduć nost želimo kreirati za sebe i generacije iza nas. 33 Ellwood, Wayne: The No-nonsense Guide to Globalisation, Oxford, 2002, str. 21.

Financijsko tržište i njegovi utjecaji na gospodarski rast drža va i regija promatraju se u većini analiza kao izolirana, isključivo fiskalna pojava, dok klasična teorija kapitalizma ne podupire i ne objašnjava te nove oblike kretanja financijskoga kapitala, koji su se gotovo potpuno odvojili od područja materijalne proizvodnje. Goto vo sve ekonomije, posebno ekonomije dužničkih zemalja i vlade tih zemalja, nalaze se u vlasti centara financijske moći. U neoliberalizmu, i hiperkapitalizmu kao njegovu pojavnom obliku, napuštena su dva osnovna principa doktrine liberalizma: princip tolerancije u kretanju kapitala i rada, kao i princip recipro citeta davanja i uzimanja.34 U praksi hiperkapitalizam eksplicitira te ideje neoliberalizma. Neoliberalizam je pokazao pravo lice od 1980, kada je ostva ren proces povećanja profita unatoč opadajućem prirastu. Poveća nje profita više se ne ostvaruje jakim ekonomskim prirastom, nego povećanim udjelom u smanjenu prirastu i otpuštanjem radnika. S vladom Margaret Thatcher i Ronalda Reagana 1979. borba protiv inflacije označena je kao primarni cilj u ekonomskoj politici, s ob jašnjenjem da inflacija smanjuje realne zarade, a time i standard radnika. Stvarni razlog zašto se inflacija ističe kao glavni neprijatelj zdrave ekonomije jest činjenica da je inflacija potkopavala realne rente. Vlasnici obligacija i drugih vrijednosnih papira uvidjeli su da im se profit smanjuje prilikom povećanja inflacijske stope. Se damdesetih godina, za vrijeme top-inflacije, zarada na vrijednosnim papirima bila je drastično umanjena, i ta je situacija za internaci onalni, globalni kapital bila neprihvatljiva.35 Neoliberalistička ideja o deregulaciji financijskoga tržišta omo gućila je da banke i osiguravajuća društva plasiraju financijski kapital tamo gdje se očekuje najveći rast profita. Umjesto dugo ročnih investicija u proizvodnju roba i usluga spekulanti su stva

Kulić, Slavko: Quarterly capitalism and its achievement in Croatia: the pro blem of capital relations transparency in Croatian economy, Zbornik rado va, X. savjetovanje ekonomista Hrvatske, Opatija, 2002, HD Ekonomista.

Åsman, Benny: Det globala rånet, Cox&Woyman, 2001, str. 21.

rali novi novac na osnovi novca, uz nikakvu odgovornost prema lokalnim tržištima ili državi. Smithovo vjerovanje o tome kako će vlasnici kapitala investirati lokalno kako bi se mogao kontrolirati rezultat investicija potpuno je opovrgnuto u novoj globalnoj ekono miji. Neoliberalizacija investiranja i sustav investiranja zamijenjeni su refinanciranjem i reprogramiranjem i sustavom zaduživanja. Očigledna je razlika između klasična financijskog investiranja putem banaka i hipotekarskih institucija protiv nekontrolirana i labilna burzovnog investiranja. Hiperkapitalizam je nastao kao od govor na sterilno i rigidno bankarstvo, da bi i sam postao labilan i disfunkcionalan spram druge strane. To dokazuje slučaj globalizacije azijske krize, ekonomske krize u Rusiji, koja se dalje selila prema Južnoj Americi, što je utjecalo posredno ili neposredno na ekonomije svih industrijskih zemalja. Globalno financijsko tržište izazvalo je globalnu krizu, jer je realnoj ekonomiji uskraćena mogućnost održavanja rasta. Azijska kriza pokazala je da je globalna ekonomija osjetljiva i eksplozivnija nego što se predviđalo. Godine 1997. IMF je u Annual Reportu konstatirao kako je Tajland postigao zdravu makroekonomsku politiku zahvaljujući otvorenosti zemlje prema stranom kapitalu. Te iste godine banke u Tajlandu nisu mogle osigurati pla ćanje kamata na posuđeni novac. Financijsko čudo počelo se urušavati i azijska je kriza postala dokaz krive politike nametnute izvana. (Više od 400 poduzeća u Maleziji bankrotiralo je 1997/98, četr deset milijuna ljudi u Indoneziji je ostalo bez posla, u Tajlandu je više od sto tisuća djece moralo prekinuti školovanje kao poslje dica dereguliranog financijskog tržišta).36 Siromaštvo i nezaposlenost povećavali su se dok se profit izvlačio iz zemlje. Iskustva stečena iz azijske krize zahtijevaju preispitivanje glo balizacije i deregulacije financijskog tržišta kao razvojne moguć nosti za budućnost drugih zemalja dužničkog industrijalizma. 36 Ellwood, Wayne: The No-nonsense Guide to Globalisation, Oxford, 2002, str. 22.

Nakon azijske krize novi recept za uspjeh lansiran iz fi nancijskih centara moći bio je risk-kapital i IT-boom (Information Technology). To je vrijeme kada su svjetske burze svaki dan rušile jučerašnji rekord i vrijeme financijskih proroka. Burzovni anali tičari, direktori financijskih institucija, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi, menadžeri multinacionalnih kompanija sa za vidnom su sigurnošću proricali sutrašnjicu koja je bila uvjetovana. Investicijske banke sudjelovale su u plasiranju kako novih emisija tako i u uvođenju novih poduzeća na burzu, sve dakako uz na platu provizija. Kada je IT-boom počeo pokazivati svoje slabosti, kada se poka zalo da je većina očekivanja bila daleko više nego optimistična, kada je 3G (treća generacija mobilne telefonije) razvoj zaostao nekoliko godina u odnosu na očekivanja i kada su operateri počeli pokazivati uznemirenost zbog postavljenih zadataka - tek tada započeo je proces osvješćivanja svih sudionika na financijskom tržištu. Vrtoglavi rast burze bio je zamijenjen njezinim vrtoglavim padom. I nitko više nije mogao objasniti kako se proricana svijetla budućnost mogla tako naglo pretvoriti u dugotrajan (sada već trogo dišnji) mrak. Vrh svjetske financijske piramide panično je počeo tražiti utočište za svoj povučeni novac iz IT akcija. Ovaj puta je kriza izazvana dereguliranim financijskim tržištem nazvana drugim imenom, ali su uzrok i posljedice iste kao kod azijske krize. Hiperkapitalizam je samo promijenio pojavni oblik, umjesto dereguliranog investiranja u nekretnine doživjeli smo ne kontrolirano investiranje u nepostojeće tehnologije, s jedinim ciljem maksimiziranja profita u što kraćem vremenu uz što manje rizika. Rizik je bio velik, ali posljedice plaćaju oni koji nikada nisu sudjelo vali u burzovnim spekulacijama. U burzovnim transkacijama sve su varijable nepostojane i promjenjive, što omogućava burzi da uzima stvarne vrijednosti, a daje što god se dogodi. Zbog toga je kritika dužničko-vjerovničkih odnosa i dalje više nego aktualna, jer je novi trend u pravom smislu riječi globalni trend u fenomenu transformacije kapitalskog odnosa, dominantan na svjetskoj sceni.

I dalje je otvoreno pitanje može li se regulirati financijsko tržište da bi se postigla mogućnost usmjeravanja istog u poželjnom smjeru, a da se istodobno sačuva svojstvo fleksibilnosti. Polje ljudske pohlepe raste, ali i broj tragičnih slučajeva na burzi, pojedinačnih, korporacijskih, a u posljednje vrijeme i ma lih država.

Globalizacija kao preduvjet pojave hiperkapitalizma Konkurencija u kapitalizmu produktivna je snaga samo uz uvjet da se odvija u efikasnom institucionalnom i političkom okruženju. Globalizacija više ne znači internacionalizaciju tržišta između država, nego je internacionalizacija postignuta internacionalnim djelovanjem poduzeća. Robna kretanja unutar jednog internaci onalnog produzeća predstavljaju internacionalno tržište danas. Motiv hiperkapitalizma nije novac, nego premoć i nadmoć, vlast. Utjecaj na manje moćne i nemoćne, na većinu ljudskog svijeta, jača. Biti bog ili među bogovima u piramidi moći spoj je pohlepe sa željom za utjecajem na budućnost života na Zemlji. Financijska moć ljudi s onu stranu novca traži kompenzaciju - utjecaj na druš tvo i svijet.

Globalizacija informacija i stvaranje oklopa svijesti svijeta Svjetsko informacijsko posredovanje kontrolira se od strane finan cijskoga kapitala, pri čemu svjetske informacijske kuće pripadaju skupini “najglobaliziranijih” kompanija. Informacije imaju tržišnu vrijednost i kao takve postale su predmet interesa financijskoga ka pitala, postale su roba. Svaka roba koja postane predmet posebnog “interesa” od strane financijskog kapitala u hiperkapitalizmu mora imati osnovno svojstvo mogućnosti pribavljanja maksimalnog profi ta. Svaka informacija koja ne može postići taj zahtjev nezanimljiva je za obavještajne kuće.

Po svom karakteru informacije su “roba” koja ima slična svoj stva poput novca: 1. vrlo je lako obaviti transport informacija; 2. koncentracija informacija u monopolskom okružju pruža moguć nost manipulacija istih. 1. Brzina prijenosa informacija u mreži danas se izražava u jedinici gigabajta, a za prijenos podataka upotrebljavaju se optička vlakna,

broadband tehnologija i mreža satelita. Ono što danas doživljava mo kao zavidnu brzinu u prijenosu podataka u skoroj budućnosti biti će zanemarivo. Kao što se novac vrtoglavom brzinom seli preko umreženih računala između velikih burzi svijeta, tako se i informa cije distribuiraju prema onom kupcu koji je spreman najviše za njih platiti. Digitalne jedinice i nule prenose istom brzinom podat ke o milijardama dolara kao i informaciju o rezultatu nogometne utakmice. Ili pojednostavljeno - u digitalnom svijetu računala i novac je informacija. CNN, NBC i Reuters su među najvećim informacijskim kuća ma s golemom koncentracijom kapitala i moći u rukama pojedi naca. Ted Turner, osnivač CNN-a, vlasnik je 10 posto akcija iste u vrijednih 2,4 milijarde dolara.37 CNN je privatna transnacionalna kompanija i kao takva ima svrhu i cilj svog postojanja u maksimiziranju profita za svoje vla snike. Kada je maksimiziranje profita nadređeno osnovnoj djelatno sti takvih kompanija (širenje informacija), onda ni krajnji rezultat koji se prati nije kvaliteta informacija, nego rast profita. 2. Reuters ima 10 000 zaposlenih u 160 zemalja i na taj način do minantan položaj na tržištu informacija. Takav monopolski položaj vrlo je dobro opisao jedan od BBC-evih novinara, Jeremy Paxman: “Mi nemamo nikakve mogućnosti da procijenimo što je to što nam je Reuters prešutio, jer sve ostale informacijske kuće slijede ista pravila.”38 37

Perjus, Bror: Casino Jorden eller Vem plundrade folkhemmet?, Utbildningsförlaget Brevskolan Stockhom, 1998, str. 369.

Perjus, Bror: Casino Jorden eller Vem plundrade folkhemmet?, Utbildningsförlaget Brevskolan, Stockholm, 1998, str. 372.

Iako je Reuters jedna od najvećih informacijskih kuća, samo deset posto njezine djelatnosti odnosi se na distribuciju informaci ja, od kojih dobiva 7 posto prihoda. Ostalih 93 posto prihoda dolazi iz globalnog financijskog tržišta od trgovine dionicama i vrijednos nim papirima.39 Savršena kombinacija za uspješan projekt na osnovi utjecaja i moći. Pitanje je do koje se granice može u takvom slučaju govoriti o nepristranosti i u kojem trenutku novac počinje stvarati informacije, a informacije stvaraju novac. Globalne informacijske kuće postaju otvorena opasnost u de mokratizaciji svijeta. Za hladnoga rata posjedovanje informacija značilo je moć i mogućnost manipulacije demokratizacije. Nakon pada Berlinskoga zida očekivao se početak demokratiza cije medija i informacija. Umjesto demokratizacije medija svjedoci smo inflacije informacija. Često se zamjenjuje pojam demokrati zacije informacija golemom količinom dostupnih informacija koje stvaraju informacijsku neodređenost. Velika količina dostupnih informacija ne znači istodobno i bolju informiranost. Baš suprotno, velika količina informacija stvara bijeli šum i zasićenost. Globalizacija telekomunikacija omogućila je globalizaciju fi nancijskog, informacijskog pa i genetičkog inženjeringa. Suprotstaviti se tom procesu danas nema adekvatnu alter nativu, jer su to tri poluge hiperkapitalizma u osvajanju profita. To su dijamantne sonde hiperkapitalizma u ostvarivanju profita. Globalizacija informacija sudjelovala je u transformaciji finan cijskog tržišta. John T. Wall, predsjednik Nasdaq International, procjenjuje da će se za deset godina sedamdeset posto transakcija odvijati pu tem interneta, izravno na kućnim računalima. Godine 1996. otvorili su web-stranicu gdje se može pronaći 3500 kompanija s procjenom njihova financijskog stanja.40 39

Dagens Nyheter, 30. svibnja 1994.

Friedman, Thomas L.: The Lexus and the Olive Tree, Harper Collins, Lon don, 2000, str. 57.

Globalizacija tehnologije i hiperkapitalizam Globalizacija tehnologije rezultat je više izuma koji su se pojavili 80-ih, uključujući kompjuterizaciju, telekomunikacije, miniturijalizaciju, digitalizaciju. Primjer - napredak u tehnologiji mikročipova rezultirao je u udvostručenju snage računala svakih 18 mjeseci u posljednjih tride set godina, dok napredak u tehnologiji komprimiranja informacija znači da količina podataka koji se mogu spremiti na kvadratni inč diska raste 60% svake godine od 1991. Istodobno su troškovi tako spremljenih podataka pali od pet dolara po megabajtu na 5 centi, uz snažniju i pristupačniju računalnu tehnologiju.41 Visoka ulaganja u razvoj telekomunikacija dovode do stalna smanjenja troškova tele fonskih razgovora i prijenosa podataka, uz istovremeno povećanje brzine, količine informacija kao i udaljenosti na koje se prenose, ali uz nove troškove. Zahvaljujući jeftinim telekomunikacijama sada se različiti obli ci usluga mogu ponuditi na tržištima neovisno o geografskom pori jeklu: tri minute razgovora NY - London 1930. (prema cijeni dolara 1996) koštale su 300 dolara.42 Danas je na raspolaganju nova ko munikacijska veza putem interneta. No ne smijemo zaboraviti da beneficije takva napretka imaju samo oni koji imaju telefon, raču nalo ili pristup internetu. Naličje euforične slike pokazuje sasvim drugu stvarnost. Vrlo je laskavo govoriti o tehnološkim dostignućima. Danas postoji mo bilna telefonija, prodaju se 3G telefoni, satelitska komunikacija, internet i sve ostalo što smatramo tehničkim dostignućima. Ta teh nička dostignuća dostupna su vrlo malom broju stanovnika Zemlje. Ali ako govorimo o novcu, naš rast kreće se unatrag. Godine 1960. dvije je desetine najbogatijih posjedovalo trideset puta više nego

Friedman, Thomas L.: The Lexus and the Olive Tree, Harper Collins, Lon don, 2000, str. 42. Friedman, Thomas L.: The Lexus and the Olive Tree, Harper Collins, Lon don, 2000, str. XVIII.

dvije desetine najsiromašnijih. Danas je taj omjer šezdeset puta veći.43 Ovisi kakvu sliku o sebi i svijetu želimo pokazati. Globalizacija tehnologije nije samo pitanje razvoja novih, brzih i skupljih proizvoda. Globalizacija tehnologije znači bespoštednu borbu među korporacijama. Darwinova teorija primjenjiva u živo tinjskom svijetu - da samo najjači opstaju - vrlo je prisutna u zbilji suvremenoga korporacijskog manadžmenta i darvinističke ekono mije. Velik broj globalnih kompanija posjeduje jaču ekonomsku moć nego nacionalne države. General Motors ima više od 160 mi lijardi dolara prometa. To je više nego BNP Tajlanda ili Norveške.44 Ta i takve korporacije lako se suprotstavljaju i diktiraju uvjete ula ska u neku zemlju. Golema količina kapitala usredotočena u rukama malog broja ljudi može biti jaki destabilizirajući faktor politike jedne zemlje (iskustvo Tajlanda, Malezije, Indonezije). Tvrdnja o globalizaciji tehnologije primjenjiva je u vrlo ograni čenu smislu. Regionalne razlike između bogata Zapada i siromašna Juga ne podupiru pravo upotrebe pojma. Stvorena je tehnološka elita koja svoje uspjehe naziva globalnim. Ako znamo da je analfa betizam još prisutan u mnogim zemljama svijeta (Indija, Egipat, Alžir, Nigerija...)45, onda možemo s pravom pretpostaviti da globalni tehnološki rast i nije globalan, barem ne za nepismene i siro mašne. Ako pojam siromašan ograničimo na populaciju koja ima manje od polovice potrebnih prihoda u zemlji, onda statistika razot kriva još jednu zabludu. Postotak siromašnih u ukupnoj populaciji u bogatim zemljama Zapada je 20% - UK, 14,2% - SAD, 11,4% Kanada, 10,2% - Njemačka, 7,4% - Švedska.46 U onim zemljama gdje je tržišni neoliberalizam najjači, najteže je promijeniti socijalni položaj. U SAD-u se čak 51,8% u populaciji siromašnih u toj kate goriji nalazi više od pet godina.47 43

44 45 46 47

Ehrenberg, Johan: Globaliseringsmyten: Eller: Hurusom kapitalet skulle frälsa världen, 1998, str. 15. Ellwood, Wayne: The No-nonsense Guide to Globalisation, Oxford, 2002, str. 55. Åsman, Benny: Det globala rånet, Cox&Woyman, 2001, str. 138. Åsman, Benny: Det globala rånet, Cox&Woyman, 2001, str. 140. Åsman, Benny: Det globala rånet, Cox&Woyman, 2001, str. 140.

Relativno gledano, sve više ljudi posjeduje PC, modem, mobilni telefon, pristup internetu, sa svrhom da dođu u kontakt sve dalje, brže i jeftinije. Ta se tvrdnja odnosi samo na bogate zemlje Zapada. No tu ionako počinje priča o globalizaciji i hiperkapitalizmu. Zahvaljujući širenju informacija putem telekomunikacija u funkciji prodaje informacije profita radi i utjecaja na svijest svijeta. Zahvaljujući novim tehničkim dostignućima može se reći da je danas moguće imati banku, novine, knjižare u vlastitoj kući. Dosad se globalizacija zasnivala na opadajućim transportnim troškovima. Zahvaljujući inovacijama u željeznici, parnim brodovi ma, automobilskoj industriji ljudi su mogli putovati brže i jeftinije. Suvremena globalizacija zasniva se na opadajućim troškovima u te lekomunikaciji. Zahvaljujući mikročipovima, satelitima, optičkim vlaknima i internetu fenomen više-brže, brže-više dobiva na zna čenju u digitalnoj ekonomiji. Protok informacija u umreženu je svijetu neograničen. Hiper kapitalizam je uspio maksimalno iskoristiti te prednosti globalne informacijsko-tehnološke infrastrukture. Umrežene burze svijeta vrlo uspješno koriste se brzim procesorima, jeftinim komunikaci jama, satelitskom komunikacijom. Za njih je globalizacija te infra strukture svakodnevica. Tu se stvorila elita koja čvrsto vjeruje da su upravo oni ti koji vode svijet u budućnost, ti koji stvaraju svijest svijeta. Ni prijašnje burzovne krize, ni globalna ekonomska kriza izazvana njihovim nesuvislim djelovanjem, ne može ih razuvjeriti u uvjerenju da su oni najkompetentniji dio globalne elite. Tražiti ili očekivati njihovo moralno osvješćivanje nakon sagledavanja uči njenih šteta i devastacija možda znači tražiti previše. Oružje je opasno ovisno u čijim se rukama nalazi. To bi se moglo reći i za tehnologiju, telekomunikacijsku infrastrukturu (kontrola svijeta). Ideje Adama Smitha o ulozi tržišta kao mjestu susreta kupa ca i proizvođača, pri čemu ni jedan sudionik nema dominantan položaj, potpuno su zanijekane u suvremenom procesu globalizacije. Takva vizija tržišta daleko je od onoga što globalno tržište danas znači.

Pojeftinjenje transportnih troškova omogućilo je razdvajanje mjesta proizvodnje i mjesta plasiranja proizvoda. Prijevoz roba zračnim putem utrostručio se u razdoblju od 1985-1997. Global ni shipping business danas troši 140 mil. tona oktanskoga goriva godišnje, s očekivanjem da će porasti daljnjih 85% sljedećih deset godina.48 Dok izravni troškovi prijevoza opadaju, što izravno utječe na smanjenje troškova kompanija i time otvara mogućnost za pove ćanje profita, istodobno se cijena onečišćenja okoline izazvanog po većanim transportom ni na kakav način ne prebacuje na njezine izazivače. Vanjske troškove onečišćenja okoline i njegov izravni utjecaj na klimatske poremećaje ni jedna kompanija ne tretira kao trošak. Kompanije preferiraju kratkoročne interese radi profita i prikrivaju, ignoriraju dugoročne štete, prenoseći te troškove na druge. Kompanije stvaraju na taj način povećani individualni profit, dok je cijena otklanjanja onečišćenja i kontaminacije globalna. To je zaboravljena cijena globalne tehnologije.

Globalizacija kapitala - hiperkapitalizam - regionalizacija i obezvređivanje rada Globalizacija nije nova pojava nastala u našem vremenu. Globali zacija je nastala Kolumbovim otkrićem Novoga svijeta i rezultirala u 450 godina europskog kolonijalizma novootkrivenih kontinenata. Umjesto bezazlena i poželjna procesa kulturne izmjene među naro dima, globalizacija se pretvorila u kolonijalizaciju i devastaciju novo otkrivenih područja. Cilj globalizacije/kolonijalizacije Cecil Rhodes definirao je 1890: “Moramo pronaći nove zemlje iz kojih možemo lako dobiti sirovine uz istovremenu eksploataciju jeftine radne sna ge koja se nalazi u tim novim kolonijama. Kolonije će istovremeno biti mjesto za plasiranje viška proizvoda naših tvornica.”49 48

Ellwood, Wayne: The No-nonsense Guide to Globalisation, Oxford, 2002, str. 18. Ellwood, Wayne: The No-nonsense Guide to Globalisation, Oxford, 2002, str. 13.

Suvremena globalizacija slijedi ista pravila koja je C. Rhodes definirao. Alocirana proizvodnja traži mjesta s najnižim troško vima rada i najnižim troškovima sirovina. Sveobuhvatni lijek koji se pripisuje u globalnoj ekonomiji dikti ranoj iz financijskih centara moći smanjenje je troškova proizvod nje, i to prije svega smanjenjem broja zaposlenih. Kapital ne želi dijeliti ostvareni profit s radnicima i zemljama gdje se ostvaruje. U globalizaciji je postignuta internacionalizacija kapitala, ali ne i internacionalizacija rada. Rad je i dalje imobilan i izoliran unutar državnih granica. Sve restriktivniji i arogantniji uvjeti za stjecanje radnih i boravišnih dozvola stranaca ne govore u prilog internaci onalizaciji rada. Kapital je ograničio slobodu kretanja rada, a neoliberalizam je princip tolerancije napustio. Istovremeno kada je globalizacija postala pojam upotrebljavan u svakodnevnom govoru političara, stvara se čvrsta interesna podje la svijeta Japan - SAD - EU. Politička elita EU-a govori o slobodnom tržištu rada i kapitala, istovremeno negirajući činjenicu o izolacionalizmu i protekcionizmu vlastitih stanovnika. Istodobno kada se vrlo ponosno govori o solidarnosti i humanizmu, negiraju se činje nice (statističke, pravne..), da bi se sve rasprave završile klasičnom frazom: “Nemamo mogućnosti provesti politiku koju zagovaramo.” Hiperkapitalizam sve brže pomiče odnose između kapitala i rada liberalne doktrine u korist kapitala. Sve što je radnička klasa postigla u dvadesetom stoljeću, to je na početku dvadeset i prvoga stoljeća izgubila. Znači li to da smo izgubili sposobnost analitičkog i dosljednog razmišljanja i komuniciranja ili se sve može objasniti time da je takav salto mortale nužan kako bi se javno deklarirali prema poželj nom ishodu, a u praksi proveli ono što je teško moralno obraniti i objasniti (sindikalna se borba iskazuje kao uzaludna). Hiperkapitalistička proizvodnja roba i usluga ne stvara profit putem tržišne ekspanzije i brzim obrtom kapitala, nego utjecajem na troškove proizvodnje, ponajprije smanjenjem broja zaposlenih i prava zaposlenih (uz istovremeno traženje jeftinijih sirovina). Ma sovna nezaposlenost i smanjenje prava zaposlenih (kao posljedica

neprekidna traženja za smanjenjem troškova radi povećanja profita) imaju svoju cijenu kao trošak u ekonomskom, socijalnom i zdrav stvenom pogledu.50 Sva odgovornost leži sada na poduzetnicima, radnicima... Burze i financijski kapital mobiliziran u njima su novi El Niño u gospodarskom i političkom životu s brzom diferencija cijom socijalne stvarnosti društva i svijeta. Namjerno održavana visoka nezaposlenost ima dvostruku ulogu u zadanoj neoliberalnoj politici koja se provodi: smanjenje inflacije i ograničenje rasta nadnica. Iskušani recept sada se name će zemljama u tzv. tranziciji (kapitalističkoj integraciji). Smanjenje inflacije postiže se putem smanjene potražnje za robom i uslugama zbog smanjene kupovne moći nezaposlenih, a smanjenom potražnjom istodobno se ograničava rast cijena. No sve se češće čuju rasprave o opasnosti od deflacije, koja je isto toliko nepoželjna kao i inflacija. Hiperkapitalizam pretvara svoju financij sku moć u premoć nad svijetom u smislu utjecaja na oblikovanje svijeta u svom interesu. Velika nezaposlenost znači velik broj tržišnih sudionika s bitno smanjenom kupovnom moći. Kako se povećava postotak stanovniš tva koji ima smanjenu kupovnu moć zbog nezaposlenosti, tako se smanjuje mogućnost prodaje proizvedenih roba na tržištu. Sma njena prodaja zahtijeva smanjenje proizvodnje i nova otpuštanja. I tako dolazimo do deflacije i završnog kruga, do kraja neoliberalne politike. Inicijalna želja za povećanjem profita putem smanjenja troškova proizvodnje dolazi u negativnu spiralu rasta. Neokapitalizam radi sam protiv sebe. Hiperkapitalizam bi mogao biti kraj ekonomije nasilja. Istodobno velik broj nezaposlenih stvara nove preduvjete u pregovorima između radnika/sindikata i poslodavaca. Velik broj nezaposlenih stvara pritisak na vlast i sindikate, koji sve više mora 50

Godine 1914. dnevnica je radnika u tvornici Ford iznosila 5 dolara. Tada je jedan Fordov automobil koštao $360 ili 72 dnevnice. Godine 2001. rad nik u Fordovoj tvornici u Meksiku ima dnevnicu 40 dolara, a automobil koji proizvede košta $20 000 ili 500 dnevnica. Asman, Benny: Det globala ranet, Cox&Woyman, 2001.

ju davati ustupke poslodavcima. Otvoreno se govori o tržištu rada kojim dominiraju poslodavci. Nezaposleni su postali stalna potklasa društva, koji u međusobnoj konkurenciji za mali broj radnih mjesta erodiraju raniju solidarnost i etablirana prava. Ako korporacije go vore o efektivizaciji putem smanjenja broja zaposlenih ili povećanja broja nezaposlenih, društvo u kojem se događaju takve promjene definitivno nije (efikasno) društvo. Stvara se društvo s konceptom viška radnika i s konceptom viška ljudi. Okrupnjavanje korporacija putem udruživanja ili kupnje kon kurenata sa svrhom povećanja tržišnog udjela zapravo je kretanje ka globalnom monopolu. Primjer takva globalnog monopola je Mi crosoft. Banke i financijske ustanove, mediji i zabava te komunika cije vodeće su u tom procesu stvaranja globalnog utjecaja na svijet. Deset najvećih korporacija u svakom području djelovanja kontro lira 86 posto telekomunikacija, 85 posto pesticidne industrije, 70 posto računarske industrije, 35 posto farmaceutske industrije51. Godina 1999. bila je rekordna godina u okrupnjavanju transnaci onalnih korporacija. Taj proces ubrzane monopolizacije nije bio potaknut isključivo željom za što većim tržišnim udjelima. Burze su svijeta na svaku vijest o novoj kupnji ili udruživanju kompanija odgovarale povećanjem vrijednosti akcija. Sama vijest za sebe bila je dovoljna da motivira kupnju akcija s objašnjenjem da se očekuje veća efikasnost nakon takve fuzije. No nije se raspravljalo pitanje - veća efikasnost - kako i za koga. Uvid u planiranje fuzije bio je strogo čuvana poslovna tajna. Nakon provedene kupnje ili fuzije kao neizbježni efekt poduzetog bilo je identificiranje sinergije ili, drugim riječima, gdje i koliki broj zaposlenih se može smatrati kao višak. Oni koji su se tretirali kao kapital prije fuzije (jer to se uglav nom odnosi na kompetencijski ekstenzivne organizacije), nakon fuzije postaju trošak. Svaka službeno objavljena informacija o to me da se mora smanjiti broj zaposlenih u novoj organizaciji bila bi nagrađena odobravanjem burze i rastom vrijednosti dionica. Kapital 51

Ehrenberg,

Johan:

Globaliseringsmyten:

frälsa världen, 1998, str. 12.

Eller:

Hurusom

kapitalet

skulle

se uvećava na osnovi obezvrijeđene cijene rada, kidanjem stečenih prava i otpuštanjem.52

Globalizacija, hiperkapitalizam, financijska moć i globalni utjecaj na svijet (modifikacija svijeta) Financijski stampedo može donijeti sa sobom milijarde dolara u zemlju, bilo putem vrijednosnih papira ili izravnim kupovanjem poduzeća i tvornica. Zbog toga je sve više zemalja spremno učiniti sve što se od njih traži da bi se mogle priključiti tom stampedu. Ali ako se zbog socijalnih, ekonomskih ili političkih razloga neka zemlja proglasi nestabilnom ili samo “slabom”, elektronski je stampedo napušta. Nestabilnost izazvana bježanjem kapitala iz zemlje može vrlo lako zaraziti zdrava tržišta istom bolešću (azijska kriza). Prijašnji investicijski tijekovi kretali su se samo između bana ka i velikih provjerenih tvrtki. Novoosnovana kao i mala poduzeća nisu bila zanimljiva kao klijenti banaka. Bankarsko financiranje pu tem klasičnih investicijskih kredita bilo je sporo i selektivno. Manjak investicijskog kapitala na tržištu ima za posljedicu nedostatnost u financiranju novih projekata i novih konstruktiv nih ideja. Već postojeće, realizirane investicije mogu (do stanovita stupnja) povećavati efikasnost (vertikalni rast), dok horizontalno kretanje u smislu većeg broja potpuno novih ili sličnih proizvodno-tržišnih sudionika zahtijeva nov, brzi oblik financiranja i investiranja. Kada je velika količina slobodnog novca prisutna u bankarskom sustavu i na dereguliranom financijskom tržištu (primjer: azijska kriza) ili u risk-kapitalu (primjer: postojeće krize 2000-2003), stvara se novi problem u smislu nekritičnog ulaganja, nerealnih očeki vanja o mogućem profitu i isisavanjem zdravoga novca iz sustava te njegovim pretvaranjem u lažnu vrijednost (dionice). Koreanski predsjednik vlade Lee Hing Koo, 1995: 52

Globalna pljačka zapravo je sistematska u korist kapitala na štetu rada.

“We thought you should not make money from money. We thought you should make money from making things. So the job of banks was to promote growth. So they were part of the govern ment bureaucracy. We didn’t understand that banks and capital flows were heart of the new economy and either you reform them or else."53

Zaključak Deregulacija financijskoga tržišta započela je šezdesetih, kada su velike tvrtke počele izdavati vlastite vrijednosne papire. Na taj su način dobivale gotovinu neovisno o bankama i zaobilazeći nužno plaćanje kamata. Sedamdesetih investicijske su banke kupovale hipotekarne banke, izdavale vrijednosne papire od po tisuću dolara javnosti i plaćale kamate na izdane vrijednosne papire od ubranih hipotekarnih kamata (securilisation). Vlasnici vrijednosnih papira dobivali su bolje kamate nego što su bile bankarske kamate, uz priličnu sigurnost pri kupnji. Osamdesetih je došlo do eksplozije financijskog tržišta s poja vom junk bonds (kreator Michael Milken). Junk bonds plaćale su više kamate, a statistički računato investitori se nisu izlagali većem riziku nego ulaganjem u velike provjerene tvrtke koje su plaćale nešto više kamate. Junk bonds mogle su postići takav balans zbog činjenice da ako se s većim brojem malih poduzeća osnuje fond, na taj način smanjuje se rizik od efekta pri eventualnim pojedinačnim stečajevima, a da se istodobno može ostvariti veći grupni profit. Kako ni banke ni investicijske kuće nisu pokazale interes za takav oblik financiranja, počelo se stvarati novo tržište - risk-kapital. Za razliku od banaka, mirovinski fondovi i privatni su investi tori u tome vidjeli mogućnost ostvarivanja više zarade uz ne tako 53

Friedman, Thomas L.: The Lexus and The Olive Tree, Harper Collins, Lon don, 2000, str. 136.

visok rizik. Dotadašnji dugovi država prema svjetskim bankama također su se pretvorili u vrijednosne papire. Na taj su način banke izbjegle stupicu neplaćanja kredita i zahtjevima za refinanciranjem - banke su jednostavno pretvorile potraživanja u vrijednosne pa pire i prodavale ih kao takve na financijskom tržištu. Postojanje slobodnih aktera na financijskim tržištima ne znači i njihovu ravnopravnost. Burzovno je tržište sankcionirano od vlada država, ali istodobno djeluje kao legitimni oblik represije. Represija burzovnoga kapitala ne izaziva izravne ljudske žrtve, nema nepo srednih materijalnih razaranja i stoga je teško prihvatiti misao/istinu da su burze "financijski Pentagon". Prijašnje monopolske i oligopolske korporacije, sinonimi zre loga kapitalizma, izgubile su neovisnost i moć koje su imale te postale ovisne o odlukama vrlo moćnih burzovnih aktera. Burzovno djelovanje kao izraz nadkapitalizma/hiperkapitalizma označava totalnu ambivalentnost u geografskom prostoru (prihva ća princip o toleranciji kretanja kapitala uz istovremenu negaciju tolerancije u kretanju rada). Hiperkapitalizam istovremeno u pot punosti napušta princip reciprociteta (davanja i uzimanja). On uzima, a ne daje. Financijski kapital u hiperkapitalizmu ulazi unutar geopoli tičkih granica drugih država, preuzima profit te napušta te gra nice bez obveze snošenja odgovornosti za socijalne potrese. Taj dio odgovornosti se prebacuje na vlade država, jer je rad vezan uz iste te granice. Slobodno propuštanje financijskoga kapitala unutar granica država ne daje čak ni prijašnju izvjesnost pri uzimanju međunarod nih bankarskih kredita o visini “kamata” i roku otplate. Nitko nije siguran pod kojim će se uvjetima financijski kapital zadržati u zem lji i koliko dugo. Klasični bankarski zajmovi u funkciji prelijeva nja profita od onih koji nemaju/trebaju ka onima koji imaju i žele još više efikasno se nadomješćuju ekstremno efikasnim burzama. Glavna karakteristika burzovnih kretanja njihova je geografska i vremenska neovisnost, kao i potpuna oslobođenost od zakonodav stva kojem podliježu klasični oblici investiranja putem bankarskih

zajmova. Hiperkapitalizam označava epohu gdje je kapital mobilan ne u vremenskom terminu godine ili mjeseci. Sudbina poduzeća i zaposlenih može se mijenjati dnevno. Stupanj apstrakcije pojma vrijednosti izražen u vrijednosti dionica dosegao je svoj apsurd. Hiperkapitalizam je povećao “produktivnost” u proizvodnji financijskih gubitaka na osnovi rasta financijskih transakcija u pro teklim godinama.54 Možda nije slučajnost da se Nobelova nagrada za ekonomiju 2002. dodjeljuje dvojici istraživača (Daniel Kahneman i Amos Tversky), koji dokazuju da se ljudi pri donošenju financijskih odluka neracionalo ponašaju, donoseći odluke u gremiju, poneseni psiho logijom grupe. Kada se sve ubrzalo, memorija svijeta postala je kraća (1985. Meksiko su napustili svi financijaši da bi 1998. postao opet ljubimac među internacionalnim ulagačima). Nasilan odnos čovjeka prema drugim ljudima i prirodi moramo mijenjati s pomoću implementacije morala u čovjeka, humaniza cijom odnosa među ljudima, emancipacijom od nasilja i u skladu sa zakonima života. To traži filozofiju razumijevanja opstanka i razvoja života nasu prot vladajućem trendu filozofije maksimiziranja profita.

Vrijednost od 7,9 milijardi dolara nestala je na svjetskim burzama tijekom tri protekle godine. Procjena je načinjena od strane Dagens Industri nad svim burzama prijavljenim u investicijskoj banci Morgan Stanley -MSCI Index; Dagen Industri 07-01-2003.

Summary The neoliberalism is the accepted and the ruling doctrine in the rich countries of the West. The pushing force behind the neolibe ralism is found in the denial of the principle of tolerance in the movement of labor and capital, as well as in the denial of the prin ciple of reciprocity of giving and taking. Previous theories about the antagonizing interests between the employees and the employer are replaced with a new actuality. Banks and financial institutions are present as a new market force that dictates the terms of behavior for corporations and countries. Banks and financial institutions form and dictate global influences through media and communications. The concept of “sensory integration disorder” used in psycho logy explains the dysfunction in the organization and modification of sensory impulses in the brain. The experience of the 90’s can be named “financial integration disorder” where, uncritically, the dictate of the financial market upon the creators of profit is accep ted. Hyperactivity is the first sign of sensory integration disorder. In economy the hyperactivity of the stock exchange is the first sign of the “financial integration disorder”. The organization, alte ration and application of information in society are in disorder. The demand for mega-profit is the elementary characteristic of this phenomenon. A disorder is manifested in the relationship between capital and labor. The neoliberalism enables the stock exchange, the banks and the financial market to rule over the market participants. The rapid growth in the value of the stocks is totally uncritically accepted as a normal and desired phenome non. Only when the stock exchange’s financial pyramid fell did a critical analysis begin to find the causes that lead to this. Not to understand the consequences of an incorrect policy propagated under the name of Globalisation but to restore, to a certain degree, confidence in the stock exchange and the financial market. While development of the natural sciences is realized on the basis of accumulated knowledge from previous generations, the

neoliberalism attempts to find its own perpetuum mobile and imposes the theory: More money can be generated from money. Placing money on the world’s stock exchanges guarantees profit that cannot be realized by investing in production. The stock ex change sets a demand on the expected profit and therefore the capital shifts to those that can supply the demand. Corporations and companies present on the stock market have lost the freedom to choose their own strategies for development. The short-term interests of the financial market do not allow long-term planning and investing. The stock exchange “thinks” instead of them but in its own interests. Literatura Amin, Samir: Kapitalism i globaliseringens tid - Styrning av vår tids samhälle (naziv originala: Capitalism in the Age of Globalisation), The Ma nagement of Conteporary Society, Zed Books Ltd., London, 1997. Ehrenberg, Johan: Globaliseringsmyten: frälsa världen, 1998.

Eller:

Hurusom

kapitalet

skulle

Elliot, Larry - Atkinson, Dan: The Age of Insecurity, Verso, 1998. Ellwood, Wayne: The No-nonsense Guide to Globalisation, Oxford, 2002. Elmbrant, Björn: Hyperkapitalismen, Atlas, Danska, 2001. Friedman, Thomas: The Lexus and the Olive Tree, Harper Collins, Lon don, 2000. Hutton, Will: The Stakeholding Society, 1999. Jönsson, Sten: Goda utsikter, 1995. The New York Times Special Report: The Downsizing of America, New York, 1996. Kulić, Slavko: Quarterly capitalism and its achievement in Croatia: the problem of capital relations transparency in Croatian economy, Zbornik radova, X. savjetovanje ekonomista Hrvatske, Opatija, 2002, HD Ekonomista. Jović, Josip: Digli smo ruke od sebe, razgovor s prof. dr. Slavkom Kulićem, Slobodna Dalmacija, 28. lipnja 2003.

Ljunggren, Sten: Marknad och kapital - ett omaka par, ETC Produktion AB, Stockholm, 1998. Luttwak, Edward: Turbo-charged Capitalism and Its Consequences, The London Review of Books, 2. studenoga 1995. Martin, Hans Peter - Schumann, Harald: Globaliseringsfällan. Angrepp på demokrati och välfärd, Stehag: Brutus Östlings Bokförlag Symposion, Stockholm, 1998. (naziv orginala: Die Globalisierungsfalle. Der An griff auf Demokatie und Wohlstand). Perjus, Bror: Casino Jorden eller Vem plundrade ningsförlaget Brevskolan, Stockholm, 1998.

folkhemmet?,

Utbild-

Rodrik, Dani: Has Globalisation Gone Too Far?, Institute of international Economics, Washington DC, 1997. Roselius, Staffan: Global ekonomi Futurum, Linköping, 2000.

mellan

börsen

och

bushen,

Förlaget

Thurow, Lester: The Future of Capitalism, 1996. von

Wright,

Georg

Henrik:

Vetenskapen

och

förnuftet,

MediaPrint,

Uddevalla, 2003. Äsman, Benny: Det globala rånet, Cox&Woyman, 2001. Zohar, Danah - Marshall, Ian: SQ - Duhovna inteligencija, suštinska inte ligencija, V.B.Z., Zagreb, 2002.

QUINTESSENTIA

Osvješćivanje razvojnih potencijala čovjeka - od samodestrukcije ka samorazvoju

Uvod oba racionalizma utilitarističko-materijalističkog svjetonazora i znanja kao specifične moći za proizvodnju svih drugih tipo

va moći (fizičke, materijalne i simboličke) započinje s Francisom Baconom (1561-1626). On je prvi odbacio temeljna načela pove zanosti čovjeka i prirode u cjelovitom mišljenju. On je ljudsku vrstu suprotstavio prirodi, umjesto da čovjek poštuje prirodu. On je čo vjeka zaratio s prirodom uvodeći načelo korisnosti, čime je filozof sko i znanstveno promišljanje sveo na funkciju korisnosti. Time je i moralnost ispraznio od ljudskosti, a znanje kao ljudsku vrlinu pretvorio u moć. Ispustio je makro i uveo unitro, ispustio sintezu, a preferirao analizu kao težište znanstvenih istraživanja. To je još više naglašavao René Descartes (1596-1650), potiskujući hermetiku i holizam, oblikujući duhovni mentalitet Zapada, zapadnog racio nalizma i utilitarističko-materijalističkog svjetonazora, oblikovanje svijesti svijeta. Zdravorazumsko ponašanje ljudske vrste u prirodi i društvu kao dobu vladavine razumno se produbljava s empirijskim raciona lizmom. Racionalni um i racionalno ponašanje smatralo se najvišim dometom u prosuđivanju zbilje (mislim, dakle jesam) u smislu ko risnosti. Sve izvan toga smisla smatralo se iracionalnim (osjećam, znači postojim). Takva racionalna svijest odbacivala je sve iz podsvi jesti, a kvaliteta je ipak u podsvijesti. Znači, razbijačima filozofije više razine smisla znanja možemo smatrati Francisa Bacona i Renéa

Descartesa. Sve je do danas ostalo na zdravorazumskom poimanju pojava i činjenica. Znanstveni racionalizam u temelju liberalne dok trine postaje konvencionalna znanost, a praksa na racionalnom utilitarizmu korisnosti kao kriteriju moralnosti. Znanost i znanje isparcelirani su, razbijeni na tisuću disciplina.

Holistički pristup razvoju života Integralno prosuđivanje zbilje napušteno je, a parcijalni je um za vladao ljudskim mišljenjem s disciplinarnim znanjem, koji stvar nost zakonito pogrešno razumijeva, tumači, opisuje, eksplicira i interpretira. Integralno je mišljenje napušteno. Disciplinarno je mišljenje postalo općeprihvaćena konvencija, temelj edukacije, egzistencije radi. Discipliniranost i specijalizacija postali su uvjet egzistencije, ovisnosti ljudske podređenosti, pokornosti i podlož nosti. Hermantička načela (organizam, cjelina) zamijenjeni su par cijalnim načelima, humanističko-nasilnom orijentacijom “ljudskog mehanističkog ponašanja po sili”. Ta sila jača s represijom, terorom jačeg spram slabijeg, s liberalizmom koji pojedinca drži zarobljena u utilitarističko-materijalističkom svjetonazoru kao oklopu svijesti. Zapadnjačka je civilizacija s liberalnom doktrinom dala pred nost analizi nad sintezom, a specijalnu nad integracijom na samom početku 18. stoljeća na temelju zdrava razuma. Ono što nije mogu će spoznati ili pojmiti zdravim razumom ne može biti legalno, jer je zabluda ili predrasuda. To je vrijedilo sve do Kanta, do njegove Kritike čistog uma (1781). Poimanje morala i zdrava razuma kao vo dećeg ljudskog razvitka55 utemeljivalo se na moći ljudskoga uma kao sredstvo spoznaje. Zašto? Zato što su se i moral i moralnost mije njali i drukčije poimali. Prema Flewu u prosvjetiteljsko doba sma tralo se da je temeljno pitanje moralnog sustava “koji se osniva na razumu korisnost".56 Od toga se znanost i znanje fragmentira, 55

Vidi Locke, John: Ogledi o ljudskom razumu, 1690.

Few, Anthony: Dictionnary of Philosophy, London, 1984.

discipliniranost i u znanosti pa i u ljudskom mišljenju i ponašanju. Cjelina je istinitost o jedinstvenoj stvarnosti. Sve je u tom jednom koje moramo pojmiti dublje od činjenica. Sinteza se iskazuje kao novo znanje o stanju u kretanju, a ne analiza parcijalnog uvida u stvarnost. Svođenje poimanja morala s korisnošću za pojedinca po grešno je. Discipliniranost u temelju sveučilišnog djelovanja još je više razdirala i onesposobila ljudski um u razumijevanju zbilje. Ono je postalo temelj darvinističke borbe za opstanak kroz sukob inte resa u interesu opstanka do međusobna istrebljenja prema kriteri ju prava jačeg. S filozofijom marksizma dana je potpora i suglasnost socijalnim i ekonomskim zakonima u smislu racionalizma (ubla žavanje darvinizma). Brend je taj racionalizam uveo u psihologiju Zapada, kulturni racionalizam, znanstveni racionalizam, u mentalni integritet zapadnih društava. Takvo vrijednosno prosuđivanje zbilje postaje okvir ljudskog učenja, antropocentričnog sustava vrijedno sti, temelj odnosa nadređenosti i podređenosti, temelj brda lažnih odnosa unutar prehrambenoga lanca života na Zemlji. Cjelovito ljudsko mišljenje o životu na Zemlji potisnuto je iz učenja, iz kul turnog mema repliciranja svijeta stvari i ljudi. Nekonvencionalna znanja istočnih naroda istisnuta su iz učenja. Konvencionalna zna nja nametnula su racionalnu discipliniranost, praksu utilitarističkog svjetnonazora koji vodi u razaranje prirode i života, u sve jači su kob s procesom ojačavanja bioloških i neuroloških ograničenosti. Filozofija istočnih naroda živi kao i nekonvencionalne znanosti kao neka alternativa znanja i alternativa učenja o opstanku i razvoju života na Zemlji. Nadiranje Bacon-Descartesova pristupa zdravorazumskom, racionalno-utilitarističkom ponašanju, u svijest svijeta, u svijest istočnih naroda, može onesposobiti ljudski um do te razine da ljudska vrsta izgubi orijentaciju i sposobnost razumijevanja op stanka i razvoja života na Zemlji. Ljudska vrsta može izgubiti spo sobnost za prosuđivanje istinitosti kao intersubjektivne vrijednosti. Potreba za istinitošću (cjelinom, hermetičkim mišljenjem) ne smi je se izgubiti, jer bi to bio kraj svemu na Zemlji. Ona mora pre živjeti globalizaciju nasilja utemeljenu na manipulaciji parcijalnim umom radi profita maloga broja ljudi u klasteru nomadske buržo

azije koja hara svijetom na početku dvadeset i prvoga stoljeća. Povratak cjelovitom poimanju života na Zemlji traži reafirmaciju nekonvencionalnih znanosti i znanja, jer ona promišljaju opstanak i razvoj života. Ona su životinje od utilitarističko-materijalističkog razmišljanja o životu. Ona su na razini četveročlane dijalektike, jer uključuju epiteze, brigu za život na Zemlji. Ona uključuju moral nost kao odgovornost čovjeka za život na Zemlji. Ta konvencionalnost isključuje moralnost, uključuje profit s racionalističkom korisnošću koja pojedinca sukobljava s drugim u prisvajanju. Sadr žaj paradigmi konvencionalne znanosti - danas općevažne, ali ne valjane misli, po namjernosti, intencionalnosti upućuje na rat kao civilizaciju ili zagovara civilizaciju kao ratno stanje iz kojega se ne može pobjeći nikada (zarobljenost bitka). Mislioci cjeline održavaju potrebu za cjelinom. Oni koji su umrli ostavili su traga u lancu ljud skoga mišljenja (Sofoklo, Shakespeare, Goethe, Balzac, Stendhal, Dostojevski itd.). Novo znanje proizlazi iz psihologije, iz podsvjes nog (Sigmund Freud, 1856-1939; Carl Gustav Jung, 1875-1961) iz integracije svih tipova inteligencije Homo sapiens sapiensa (EQ, IQ i SQ). Siromašni ili ispravni racionalizam mora se prevladavati. Život mora dobiti dušu, moralnost, osjećajnost, spiritualnost, smislenost. Književnici Europe bili su prvi koji su mislili povratak ljud skom smislu, sintezi ljudskog ponašanja, čovječnosti, ljudskosti, humanizmu, etičkim načelima u ljudskom ponašanju (hermeneutici). Latinoamerički kniževnici danas sve više sliče posljednjem utočištu. Kraj dvadesetoga stoljeća obznanjuje silu umjesto ljud skog prava kao ono što uređuje odnose među ljudima. Konvencionalna znanost neoliberalne doktrine, utilitarističkomaterijalistički svjetonazor nomadske buržoazije obznanjuje Četvrti svjetski rat. To je kulminacija svega onoga što je liberalna doktrina u sebi kumulirala u dvadesetom stoljeću, stoljeću nasilja, ratova, nepravde, stoljeću besmisla, stoljeću zapadnjačkog svijeta stvari i besmislenosti života i rada u razaranju radi obnavljanja, stoljeću koje je srušilo zakon kauzaliteta uzroka i posljedica pomoću ambi valentnosti znanja i tehnologije pa i ljudskoga ponašanja. Sve je teže raspoznati uzroke i posljedice, jer su razvojni potencijali čo

vjeka stavljeni u funkciju destrukcije života. Što su jače destruk tivne okolnosti to je jača destrukcija pojedinca i grupe, u biološkoj, psihološkoj i sociološkoj dimenziji, krizno je stanje dublje zbog po manjkanja izvjesnosti i sigurnosti opstanka, kako u smislu vremena tako i u smislu prostora, u mikro- i makropoziciji. Povratak cjelovi tom mišljenju znači duboku korekciju ljudske vrste u znanju i ponašanju, obrat iz samodestrukcije u smjeru samorazvoja. Disci plinarna znanja zarobljavaju pojedinca, čine ga bespomoćnim, nesigurnim, a njegov život nesigurnim, zarobljenim, neskladnim, podređenim, nehumani život i rad, besmisao života, usprkos sve mu što misli da zna fragmentiranošću, discipliniranošću znanja koje mu određuje egzistenciju s tako uskim znanjem. Dramatična inter pretacija toga neznanja o sebi i svijetu može pomoći pojedincu, narodu i čovječanstvu da osvijesti tu samodestrukciju života i usmje ri je samorazvoju. Svođenje pojedinca na parcijalnu svijest i znanje o stanju u kretanju, na analizu i racionalizam utilitarističko-materijalističkog svjetonazora, znači instrumentalizaciju njega, njegova umovanja i ponašanja, znači sabijanje pojedinca i naroda u sve dublju krizu života, guranje ljudske vrste u svijet bez smisla. Uspr kos toj samodestrukciji, koja je ljudskoj vrsti nametnuta od strane izopačenog destruktivnog uma, cjelina se mora misliti opstanka života radi. Stvarnost još nije potrošena za ciljeve destrukcije. Ljud ske razvojne potencijale moguće je osloboditi te samodestrukcije i usmjeriti ih na samorazvoj.

Neoliberalna doktrina, nasilje i destrukcija sintezne inteligencije (SQ) kao temelj prosuđivanja opstanka i razvoja života na Zemlji Dvadeseto stoljeće, stoljeće nasilja, stoljeće u kojem je stvoren potencijal za masovno uništenje života na Zemlji, stoljeće isticanja kvocijenta inteligencije - IQ, stoljeće velikih otkrića, izuma, znanja i vještina, ne zna za posljedice svojih izuma. Proizvedene su i uskla dištene brojne megatone atomskog oružja za masovno uništenje

života na Zemlji, a ljudska vrsta nije osvijestila posljedice eksplozije prve atomske bombe. To potvrđuje tezu da je u stoljeću visokog rasta IQ nešto duboko zakazalo ili otkazalo u ponašanju ljudske vrste. Tome su umnogome pridonijeli liberalna i neoliberalna dok trina, filozofija, teorija i sustav velike znanosti, nametnute misli svijetu kao konvencionalne, općevažećeg mišljenja. Racionalna in teligencija temelj je intelektualizma koji je upregnut u funkciju utilitarističko-materijalističkog

svjetonazora,

ekonomije

nasilja

tehnologija s biocidnim posljedicama: zaostajanje ljudske vrste u razvoju humanizma, očovječavanja, rezultiralo je nediferenciranim i homogenim rastom svijeta stvari - kompenzacijom sa svijetom stvari, umjesto emancipacije od svijeta stvari na štetu razvoja ljud skosti, čovječnosti. Svijet stvari u zamjenu za svijet čovječnosti, kompenzacija umjesto emancipacije, profita radi, pita: što je to tako duboko zakazalo u ostvarivanju genetskih potencijala u ljudskoj vrsti, usprkos visoku rastu racionalne inteligencije? Zašto su gušeni ili destruirani drugi važni tipovi inteligencije ljudske vrste - kao što je emocionalna inteligencija, kao što je duhovna inteligencija itd.? Sve u svemu, potencijalna inteligibilnost ljudske vrste destruirana je, prigušivana, omalovažavana, zapostavljana itd. na račun isticanja racionalne inteligencije spregnute u funkciju svijeta stva ri - profita radi. S isticanjem IQ - racionalne inteligencije - ljudska je vrsta ojačala svoje biološke i neurološke ograničenosti (znanje kao moć, umjesto kao vrlina/prisvajanje radi profita, ostavilo je iza sebe posljedice antropogenih emisija: onečišćenja i kontaminacije biosfere i atmosfere) koje guše, razaraju život na Zemlji. Te antro pogene emisije iskazuju se kao sredstvo masovnog uništenja života na Zemlji. Intenzitet rasta razornih antropogenih emisija ne sma njuje se, već naprotiv raste, a samosvijesti o pogubnosti života na Zemlji nema. Ako je racionalna inteligencija (IQ) zarobljena utilitarističko-materijalističkim svjetonazorom - svijetom stvari kao ne kom kompenzacijom (postojanju ljudske vrste, otuđenju ljudske vrste od prirode i socijaliteta) radi individualizacije sa svijetom stvari, otvara se niz pitanja koja traže odgovore u deblokadi emo cionalne i spiritualne, duhovne inteligencije koje ljudska vrsta ima

u genetskom i memetskom kodu, razvojnim potencijalima. To što znamo iskazuje se nedovoljnim. Ono traži razvoj emocionalne inte ligencije (EQ), traži razvoj spiritualne inteligencije (SQ) opstanka života na Zemlji radi. Kraj dvadesetoga stoljeća nije mogao zatamniti, sakriti, prikriti postojanje tog ljudskog genetskog i memetskog potencijala kao mogućnosti. To što znamo pita: jesmo li svjesni osob nih osjećaja i osjećaja drugih živih bića oko sebe u prehrambenom lancu? Suosjećamo li život drugih živih bića oko sebe, drugih ljudi, životinja i biljaka? To suosjećanje traži suradnju, a ne konfrontaciju s drugim živim bićima. Suradnja traži suodnos i suodgovornost za opstanak i razvoj života na Zemlji. To traži da pravilno reagiramo na dobro i zlo u načinu proizvodnje života u prehrambenom lancu života. Suodnos i suodgovornost traže uključivanje emocionalne inteligencije u proizvodnju života kao dopunu, kao korekciju raci onalne inteligencije (racionalizma i individualizma). To upućuje na odgovor da je emocionalna inteligencija važna za reprodukciju žive vrste u prehrambenom lancu, izvorište brige za svoj i život drugih vrsta. Za to nam je potreban holistički pristup ili hermeneutika, objedinjavanje inteligentnih potencijala radi u duhovnu inteligen ciju (SQ). Holistički pristup uporabe inteligibilnih potencijala ljudske vrste uključuje sve tipove ljudske inteligencije u jednu, u spiritualnu inteligenciju. Ako su nam osjećaji uništeni ili destruirani ili isključeni pri uporabi racionalne inteligencije, tada uporaba te IQ postaje opasna za druge. Tada nema suosjećaja, suodnosa i suodgovornosti spram drugih ljudi, spram živog i života drugih oko sebe. Ljudsko ponašanje s afirmacijom IQ u funkciji prisvajanja profita radi eliminira uporabu, korištenje emocionalne i duhovne inteligencije. To je uzrok destrukciji inteligibilnosti razvojnih po tencijala ljudske vrste. Bez potpunije afirmacije ljudske inteligibil nosti, bez afirmacije EQ i SQ - opstanak života na Zemlji je upitan, a razvoj života u prehrambenom lancu nije moguće ni promišlja ti, jer je bez toga tipa inteligibilnosti život nezamisliv, neostvariv, usprkos ispraznosti upotrebe paradigme “održivi razvoj”. Spiritualna i emocionalna inteligencija korektivni su tipovi inteligencije pri uporabi racionalne inteligencije. Znači, EQ i SQ korektivi su

osobnog ponašanja pojedinca spram sebe i drugih, jer su to korelativi za racionalnu inteligenciju. EQ i SQ izvorišta su suosjećaja, suodnosa i suodgovornosti kod upotrebe IQ, pojedinca spram dru gih i drugih spram pojedinca (polje socijaliteta) kao polje elektrici teta, privlačnosti kroz suosjećanje, kroz suodnos i suodgovornost unutar prehrambenoga lanca života. Globalizacijski procesi isklju čuju emocionalnu i spiritualnu inteligenciju, jer su utemeljeni na afirmaciji racionalne inteligencije, u funkciji nasilna prisvajanja svega u korist individualizma, što je suprotstavljeno socijalizaciji ljudske vrste, humanizaciji, očovječavanju, u korist animalizma, tj. socijaldarvinizma. Duhovna inteligencija pita za smisao života u ši rem kontekstu, pita za ispravnost našega osobnoga ponašanja spram drugih. Socijaldarvinizam traži afirmaciju racionalne inteligencije - radi sebičnosti, privatnog, individualnog prisvajanja svijeta. Obuzdavanje socijaldarvinizma nije moguće bez afirmacije SQ - du hovne inteligencije, jer je to kruna, sintezna inteligencija, koja je odgovorna, korektivna i za EQ i IQ, s ukorjenjivanjem morala u ljudsku vrstu, očovječavanja radi. Moralnost je most između EQ i IQ, a moral ono što određuje uporabu IQ u sinteznoj inteligibilnosti (SQ) - beskonačnoj mogućnosti razvoja ljudske vrste - čovječno sti, temelj očovječavanja ljudske vrste, temelj humanizacije načina života, prevladavanja pretpovijesti ljudskosti i stvaranja povijesti ljudskosti. Afirmacija kulturnog mema morala, umjesto kulturnog mema profita, jest važna -vrijednosna orijentacija u ponašanju ljud ske vrste. Za to je odgovorna edukacija u smislu replikacije, nas podređenih sustavu replikacije, u smislu implementacije morala u ponašanju ljudske vrste. Sustav edukacije, socijaldarvinizacije is ključuje moralnost iz ponašanja, iskorjenjuje moral iz ponašanja ljudske vrste, a ukorjenjuje profit kao kriterij ponašanja. Objedi njavanje mentalnih razvojnih potencijala pa i povezivanje poten cijala inteligibilnosti ljudske vrste ovisi o stanju zdravlja središnjeg živčanog sustava ljudi. Ako je dvadeset i prvo stoljeće izvršilo po mak načina proizvodnje života s mišića (fizičkog rada) na mozak (IQ), zasigurno je pod upitnošću lakoća povezivanja ili ujedinjavanja ili povezivanja tipova inteligencije u sinteznu, EQ i IQ u SQ, zbog

preopterećenosti središnjega živčanog sustava s funkcijom IQ u ekonomiji nasilja. Prenapregnutost i preopterećenost uma - IQ i genetskih sila s naslova megasustava (neoliberalnog sustava pri svajanja) u borbi za osvajanje prostora, izvora i dobara profita radi - posljedica je principa nasilnog prisvajanja, koje uvjetuje nasilno ponašanje u stvarnom životu. Taj temeljni princip darvinističkoga prisvajanja nametnut je snažno u prehrambenom lancu života kao princip opstojnosti, životnosti. Smisao toga ponašanja traži da se preispita s naslova duhovne inteligencije kao sinteze inteligibilnosti (SQ). Na taj način inteligibilnosti moguće je mijenjati besmisao takva smisla postojanja, shvaćanje sa sobom i s drugima. Potreba za drukčijim smislom života traži da se razotkrije besmisao utilitarističko-materijalističkog svjetonazora i replikacije edukacijom na tom svjetonazoru. Uporaba EQ i IQ bez moralnosti ljudske vrste može biti opasna za druge i njihovu opstojnost, jer i druge životinjske vrste imaju razvijen EQ kao zapovjedajuću osjećajnost, kao reagi ranje spram vanjskih situacija ili okolnosti. Moralnost je ono što razlikuje ljudsku maštu od drugih životinja. To je ono što se u ljud skoj vrsti razlikuje kao sposobnost reguliranja instinktivnog pona šanja u korist moralnosti, etičnosti, suosjećajnosti i suodgovornosti spram drugih u okolini, što je razlučivanje ljudske vrste od potpune životinje i instinktivnog ponašanja. To je sposobnost koja usmjera va osjećaje pomoću moralnosti razumijevanjem okolnosti na razini suodnosa s drugim bićima kroz suosjećajnost i suodgovornost po moću uporabe IQ kao razuma, sredstva uvida u zbilju. SQ je ona razina ljudskoga ponašanja koja osigurava suživot u prehrambenom lancu, razlikovanje razaranja života od razvoja života (zlo od dobra). SQ pomaže ljudskoj vrsti da prevladava pretpovijest ljudskosti, da stvara povijest ljudskosti, humanosti, čovječnost.57 EQ omogućava svim životinjskim vrstama da prosuđuju okolnosti u kojima postoje. Na određene situacije - sukladno proizvode reakcije, jer ne mogu mijenjati situacije. Ljudska mašta pomoću razumijevanja situacije

Vidi Goleman, Daniel: Emotional Intelligence, Bloomsbury, London, 1996.

(umnosti) može mijenjati situaciju (pomoću SQ - duhovne inteli gencije) na bolje, poštivajući ograničenja, jer ih razumije, jer uprav lja situacijom i ograničenjima. SQ je sintezna inteligencija i rezultat je objedinjavanja svih tipova inteligencije (EQ i IQ) u središnjem živčanom sustavu. Taj tip inteligencije čini ljudsku vrstu posebnom, odgovornom za život unutar prehrambenoga lanca. On povezuje emocionalnu inteligenciju s intelektualnom putem moralnosti, jer je moral ono što uređuje odnose među ljudima i s drugim životnim vrstama. To stoji u ljudskoj genetskoj strukturi, u našem genotipu kao mogućnost da prevladavamo životinju u sebi, da razvijamo čovjeka u sebi s pomoću ukorjenjivanja morala putem odgoja i obra zovanja. Tamo gdje odgoj i obrazovanje forsiraju racionalnu inteli genciju kao instrument prisvajanja izostavljajući razvoj emocionalne inteligencije, tamo nema čovjeka, jer nema sintezne inteligencije, tj. SQ. Neoliberalna doktrina (misao), filozofija, teorija i sustav for miraju visoki IQ, a ubijaju EQ i SQ ili ga zanemaruju, destruiraju, tj. razaraju, zatomljuju. Zapadna filozofija, tj. psihologija, počiva na rastu IQ, zapostavljajući moralnost što odvaja EQ od IQ. Ona stvara bezosjećajna bića koja su otporna, osakaćena za suodnos, za suosjećajnost i suodgovornost spram drugih ljudi, spram živog i života, spram prirode (onečišćenja i kontaminacije). Ta filozofija i psihologija stvaraju duhovno prazna stvorenja, neodgovorna stvore nja, jer je njihov IQ u funkciji egoizma, egocentrizma, kao vladajuće vrijednosne orijentacije, kao općevažeće za ljudsku vrstu, za život na Zemlji. Ta filozofija i ta psihologija ubijaju ljudskost, umnost. One isključuju EQ - kao primarni psihološki proces - i sti muliraju sekundarne psihološke procese, egocentrizam i racionalni um (1Q), prisvajanja izvora i dobara bez angažiranja EQ (brige za druge) kao neki suodnos, suosjećajnost i suodgovornost za druge. Utemeljenost doktrine, filozofije teorije i sustava socijalnih odnosa na utilitarističko-materijalističkom svjetonazoru - preferira psiholo giju lovca sakupljača u suvremenoj lubanji i upućuje na socijaldarvinizam, na otpornost bilo kakvu suodnosu (socijalitetu - solidarnosti, suosjećajnosti i suodgovornosti za druge u okruženju). Socijaldarvinizam preferira sekundarne procese, jačanje bioloških i neuroloških

ograničenosti s pomoću uma, izuma, znanja i vještine kao nekih antropotehnika u prisvajanju prirode, izvora, dobara... Socijaldarvinizam preferira individualizam, borbu za primat u prostoru. On je po širini i dubini fronte na ojačavanju bioloških i neuroloških ograničenosti ljudske vrste postavljen i usmjeren protiv socijaliteta. On je asocijalan. On ne traži razvoj emocionalne inteligencije, već je iskorjenjuje i zatomljuje odgojem i obrazovanjem. On je ubija, eliminira iz ponašanja iz replikacije, iz modifikacije iz oblikovanja mentalnih razvojnih potencijala, iz organizacije života. Ona mu smeta, ograničava ga, sputava bezobzirnost u ponašanju pri prisva janju, jer princip nasilna prisvajanja određuje princip nasilna, bez obzirna ponašanja. Neoliberalna doktrina, filozofija, teorija i sustav socijaldarvinizma onesposobljavaju emocionalnu jezgru, ljudsku psihu, mentalni sklop za socijalnu organizaciju, koja se temelji na humanizmu, na suodnosu, suosjećajnosti i suodgovornosti za život drugih u prehrambenom lancu. Socijaldarvinizam osakaćuje ljudsku vrstu za suodnos, jer u psihi, psihološkoj dimenziji Homo sapiens sapiensa ostavlja prazninu, defekt što se očituje u ljudskom asoci jalnom ponašanju, u socijalitetu kao trećoj dimenziji ljudske vrste, kao prirodne i socijalne pojave. Sekundarni procesi ostaju i dalje dominantni. Još je razdvojen 1Q od EQ jer je ljudska vrsta zaposta vila proces ukorjenjivanja morala odgojem i obrazovanjem u ljudsku vrstu. Socijaldarvinizam ga i ne traži u stvaranju replikacije ljudske vrste pa ga i ne spoznaje. Zato se i kaže: ispraznost uma (IQ) ne traži emocije (EQ) ili ispraznost emocija ne treba um (IQ). Tamo gdje su ta dva tipa inteligencije razdvojena, nepovezana, tamo nema SQ - kao sintezne inteligibilnosti koja povezuje EQ s IQ putem moralnosti kroz suodnos, povezujući suosjećajnost i suodgovornost spram drugih u prehrambenom lancu. Tamo nema izdvajanja ljud ske vrste iz animalne civilizacije, iz asocijalnosti, iz borbe za opsta nak, iz stalnog konflikta radi prisvajanja, iz sukobljavanja prema suodnosu, suradnji suosjećajnosti i suodgovornosti - prema opstoj nosti putem socijaliteta, ljudskosti, koja bi ljudsku vrstu objedi njavala radi opstanka i razvoja života na Zemlji. Za to je potrebna transcendencija nižih u viša stanja svijesti, bez čega nema samo

svijesti kao temelja suodnosa, suosjećajnosti i suodgovornosti u prehrambenom lancu života. Parcijalna svijest i disciplinarno obra zovanje nisu temelj transcendencije svijesti i stvaranja samosvije sti u temelju suodnosa unutar ljudske vrste u smislu povezivanja suosjećajnosti (EQ) s IQ — koji je zarobljen egom, tj. bezobzirnim racionalizmom, sebičnošću. Središnji živčani sustav Homo sapiens sapiensa na niskoj je razini sposobnosti emitiranja SQ, a time i po vezivanja EQ i IQ s moralnošću. Bez te sposobnosti središnjega živčanog sustava nema dijaloga između EQ i IQ u smislu moralnosti ljudske vrste (nema dijaloga između EQ i IQ), tj. između razuma i emocija, između intelektualne i emocionalne sposobnosti za opsta nak i razvoj vrste na višoj razini (filozofija i psihologija više razine smisla učenja). To je uporište novog smisla postojanja ljudske vrste kao odgovorne vrste za život na Zemlji. Ljudska vrsta ne širi kul turni mem brige za drugoga kao suodnos (izdvajanje 1% iz GNP za siromašne narode), što potvrđuje tezu o niskoj razini suosje ćajnosti za gladne, žedne, bolesne i siromašne. O razvoju ljudske mašte (svijesti i samosvijesti) jedva da možemo govoriti. Sebični gen (sebstvo, ego, egocentrizam) vrlo je jak, a kolektivno nesvjesno visoko. Stanje stvari u mentalnom sklopu ljudske vrste govori da je dinamika razvoja mentalne mape potencijalno slaba ili pak po grešno usmjerena. Postvarivanje ljudi i dalje pita za smisao posto janja pored svih postignuća u svijetu stvari. Ispraznost ljudskog sebstva traži upotpunjavanje osobnosti na razini SQ kao naše genet ske sposobnosti (urođenosti). Izvanjsko bogatstvo svijetom stvari ne popunjava unutrašnje siromaštvo. Oslobađanje od svijeta stvari, tj. prevladavanje kompenzacije svijetom stvari u smjeru emancipa cije od svijeta stvari tvori sinteznu inteligenciju - SQ, inteligenciju iz dubine ljudskoga ja - smisla. SQ nema iz onoga što jest nego iz onoga što mi možemo biti, iz čovjekove potencijalnosti, ne iz ani malne kulture iz ovoga što mi jesmo (kreativne potencijalnosti). Zaključno, SQ ne proizlazi iz kultura ni iz njihova determinizma. SQ je izvan i iznad toga. SQ proizlazi iz znanstvenih dokaza o ljudskoj urođenoj sposobnosti, o genetskoj mogućnosti da se očovječavamo, ali i o tome da ostanemo zarobljeni u vječnom trokutu

animalizma u kojem preživljavaju najjači. Ovisnost o izboru ljudske vrijednosne orijentacije o razvoju središnjega živčanog sustava, o filozofiji, psihologiji, neuropsihoimunologiji, o sociologiji, socijalnoj psihologiji itd., o povezanosti neuralne mreže, o kapacitetu uvorišta i izvorišta ljudske inteligibilnosti, o prirodi kulturnoga mema, sta nju stvari u frontalnom režnju ljudskoga mozga. On je odgovoran za upravljanje ciljevima, smislom, razvojnim potencijalom, o dina mici razvoja SQ. Ako je točna teza da nam ovo što znamo više stvara problema (onečišćenje i kontaminacija) antropogene emisije kao opasnost masovnog uništenja života, tada se moramo suočiti s problemom niske razine SQ. Zašto? Upravo zato što razina SQ udara u plafon naših sposobnosti u rješavanju egzistencijalnih pro blema, kojih imamo sve više. Ako te probleme ne znamo rješavati pomoću ove razine IQ, tada se moramo zapitati što je to što mi mislimo da znamo, o našem SQ, o razini ljudske samosvijesti kao obliku odgovornosti za suodnos. SQ pita za bit, za ostvarivanje mentalnih potencijala, razvoja u smislu onoga što možemo biti iz sebe, kao autopoiesis u smislu samosaznanja iz genotipa i fenotipa, u suodnosu koji traži suosjećajnost i razumijevanje za opstanak i razvoj. SQ stalno traži višu razinu svijesti o sebi i svijetu života u smislu samosvijesti - suodgovornosti. Toga nema bez suosjećajnosti i suradnje, povezanosti EQ s IQ putem moralnosti na razum, SQ iz potencijalnosti očovječavanja kao više razine smisla postojanja. SQ nam omogućava da ispravnije prosuđujemo povijest prirode i povijest ljudske vrste na razini povijesnosti, razlučivanja dobra od zla, ispravnog ljudskog nastojanja opstanka i razvoja života od ra zaranja života. Mobilizacija SQ na razini pojedinca i ljudskoga društva postaje nužna, traži da se preispita znanje kao moć i znanje kao vrlina, da se preispita nediferencirani i homogeni rast, ekono mija nasilja s biocidnim tehnologijama (terminatorske tehnologije i ekologije). Nema razvoja SQ kod pojedinca ni ljudskoga društva bez povezivanja EQ i 1Q preko moralnosti koju suvremeni Homo sapiens sapiens ispušta iz svoga ja, svoga emocionalnog jezgra. Utilitaristički materijalistički svjetonazor uvijek eliminira osjećajnost, a afirmira instinktivnost u emocionalnoj jezgri gdje se događa cen-

tracija, odluku za ponašanje po instinktu ili moralnosti, gdje se suodnos, suosjećajnost i suodgovornost poništavaju ili afirmiraju kao princip ponašanja u konkretnoj životnoj ambijentalnosti, situa ciji u smislu brige za druge (prevladavanje životinje u sebi). Zapadna kulturalnost i multikulturalnost to iz sebe ne može iznjedriti, jer je za to sterilna (neplodna). Ona je to u sebi ubila, zatomljivanjem razvoja EQ i moralnosti, zato što je to zapostavljalo i odvajalo od IQ. Zato je SQ te multikulturalnosti nizak. Ljudskoga nastojanja u tom smislu nije ni bilo, već suprotno. Gušenje emocionalnosti (EQ) proizlazilo je iz afirmacije 1Q u funkciji afirmacije kulturnog me ma profita - prisvajanja radi, ubijanje smisla očovječavanja pomoću afirmacije kulturnog mema profita. Zanemarivanje ili pak odstranji vanje emocionalne inteligencije kao važne mentalne sposobnosti iz odgoja i obrazovanja rezultiralo je ljudskom slabošću, ljudskom nebrigom, neodgovornošću, bezosjećajnošću za životne probleme drugih ljudi. Ta briga o opstanku i razvoju života na Zemlji, s one čišćenjem i kontaminacijom, razaranjem života, ostaje upitnošću smisla postojanja sa problemima planeta Zemlje koji se sve više gomilaju, jer opstanak i razvoj života nisu ničiji problem. Uistinu, besmisleno postupanje bez brige za svoj i život drugih. Ništa bez volje za opstankom i razvojem života, jer ovakva ljudska orijentacija na svijet stvari gubi svaki smisao i obesmišljava život. Promišljanje cjeline traži sinteznu inteligenciju ljudske vrste (SQ) pojedinca i naroda. Razumijevanje cjeline traži pristup opstanku i razvoju ži vota. Toga nema, zbog čega nema ni više razine SQ. Ubijanje ima ginacije ljudske vrste jest ubijanje drukčijosti opstanka svijeta života u biorazličitosti, jer se život želi homogenizirati u istost živih vrsta u prehrambenom lancu. Ubijanje drukčijosti na osnovi neoliberalne istosti produbljava ponor života na Zemlji. Ubijanje smisla besmislom života pita za razvoj IQ u funkciji nasilja na osnovi desnoga totalitarizma koji se ustrojio na egoizmu (antopocentrizam), na sili i nasilju nad životom, na sabijanju svijeta života u istost protiv različitosti, na destrukciji, ratu protiv fikcije, ratu za eliminaciju EQ i SQ, ratu za instrumentalizaciju 1Q u funkciji sile i nasilja, ratu protiv sintezne inteligencije koja stoji u genetskom

kodu ljudske vrste, po saznanjima iz evolucijske biologije, evolu cijske psihologije i evolucijske sociologije.

Superimperijalizam i totalna kontrola genetskih potencijala ljudske vrste na planetu Zemlji, indoktrinacija silom putem sustava informacija, komunikacija i kontrole telekomunikacija (suvremeni makartizam, manipulacija ljudskom vrstom i životom na Zemlji)

Pravo na preventivni rat jedne sile, jedne države, jednog mo nopola svih tipova moći protiv svijeta, zadobiva sve veću širinu i dubinu fronte na kojoj se vodi. U taj rat uključen je i sustav CAPS -

Computer Assisted Passanger Prescreening - preventivna kon

trola putnika putem računala, koji ljude svrstava u opasne i manje opasne s javnom oznakom u boji. Obilježavanjem svakoga od 6,2 milijarde ljudi, Pentagon obznanjuje totalitarnu kontrolu ljudske vrste pod šifrom u Total Information Awareness (TIA) - sustav posvemašnjega nadzora informacija, globalizacija kao dekonstrukcija svijeta država, stvara svijet interesa, deregulaciju svega, priva tizaciju s individualizacijom te kontrolu pojedinca bez privatnosti, jer će se obraditi svakoga pojedinca do znanja u tančine. Dosada nije uspjelo nijednom imperiju ostvariti toliku prevlast nad svije tom s legaliziranim terorom suvremenog makartizma (revizioni zam, amerikanizam). Strah koji je najavio suvremeni makartizam nije samo prijetnja svijetu, nego sustavni rat protiv svijeta, rat u kojem Amerika ne treba saveznike, sustavna uporaba sile protiv osumnjičenih pojedinaca i država. To nije preventivni rat - rat za bolji svijet i otklanjanje opasnosti od ugroze. Takva Amerika (SAD) ne traži da je svijet voli, nego da je se svijet boji, da živi u strahu. Hegemonizam amerikanizma ustroja va poredak sile, a ne pravo, jer to pravo uređuje i određuje sila. Američkom je narodu laž nametnuta kao istina indoktrinacijom javnosti od strane političke i vojne oligarhije Pentagona. To je po

sljedica kulture nasilja, razaranja ekonomske solidarnosti u druš tvu i svijetu, smišljene agresije spram onih koji pružaju otpor sili, politike apsoluta protiv politike suodnosa i solidarnosti u procesu rada i života. Manipulacija multietničkim životom bez naznake što to jest. Stvara se model društva i svijeta s intenzivnom indoktrina cijom javnoga mnijenja utemeljenom na vojno-političkom drilu, na kulturi mržnje prema onima koji ne prihvaćaju tu i takvu unipolarnost (Bushland) unutar koje se vodi stalno borba za prevlast, slavu i bogaćenje. Jezična manipulacija pojmom “globalizacija” u sadržaju pojma otkriva opasne namjere desnoga totalitarizma, amerikanizma kao suvremene ideologije superimperijalizma. Nasilje nad životom za dobiva novi oblik, koji se lakše prihvaća, jer je manje razumljiv, a lakše ga je nametnuti onomu tko ga ne razumije pa ga prešutno pri hvaća s manje otpora, ili pak tko ga prihvaća i ne pruža otpor. Manipulacija egom pojedinca ili pak naroda u polju opće i posebne političke psihologije razvija otpornost na emocionalnost spram drugih u borbi za opstanak. Ubijanje emocionalne inteligen cije, osjećaja spram drugih u okruženju (EQ) znači destrukciju inteligibilnih potencijala u ljudima (suosjećanje), kako u pojedincu tako i u socijalnoj grupi, naciji itd. Destrukcija EQ u pojedincu znači razaranje ljudskog genetskog bogatstva ljudske vrste. Razbi janjem ljudskog emocionalnog bogatstva manipulira se s intelektualnošću, tj. sa IQ, uspješnošću u prisvajanju, kao neka sposobnost u odnosu na druge. Zapravo, stvar je u stimulaciji egocentrizma, sebičnosti, koja se suprotstavlja bilo kakvu socijalitetu s naslova emocionalne i intelektualne inteligencije (ponašanja) u prisvajanju prirode i dobara. Suprotstavljanje sinteznoj inteligenciji (SQ) može se pro suđivati kao suprotstavljanje čovječnosti zbog osporavanja objedi njavanja presudnih tipova inteligencije u spiritualnu (kreativnu, stvaralačku) inteligenciju. S obzirom da je emocionalna inteligen cija odgovorna za reprodukciju života (vrste), žene su otpornije na udare iz okruženja, jer svoja suosjećanja (EQ) jače povezuju sa svjesnošću (IQ), u teškim trenucima (opasnosti, neizvjesnosti, rat)

dublje rasuđuju. Otpornost na udare (situacijske krize) osigurava osobni uspjeh u prisvajanju, jer ne suosjeća za druge, jer te nije bri ga za druge i njihovu sudbinu. To je težnja novom društvu - uspješ nošću pojedinaca koji su isključili suosjećanje (EQ) iz uporabe, a SQ im nije ni potreban. To novo društvo, novi svjetski poredak, stvara se na otpornosti osjećaja pojedinca spram drugih, društvo koje se utemeljuje na američkoj psihologiji bezosjećajna pojedinca s niskim EQ ili lišena svakog osjećaja i brige za drugog, osim brige za sebe pomoću visokog IQ. Zagovara se otpornost na pritisak iz socijaliteta, na odbacivanje socijaliteta, očovječavanja, jer to i nije važno. Oni koji se tako postave prema drugima opstat će, a suosje ćajni će nestati. Jednodimenzionalni ili parcijalni intelektualci u borbi za opstanak stalno strepe da udovolje egu, koji hrane instrumentalizacijom uma (IQ). To je temelj koncepcije suvremenoga neoliberalizma kao socijaldarvinizma s parcijalnim intelektualizmom, u funkciji egzistencijalizma. Taj egzistencijalizam traži edu kaciju za takvu koncepciju, o čemu je bilo govora u ovoj knjizi. Ta koncepcija traži parcijalnu inteligenciju i parcijalnu edukaciju za uvjetovanu egzistenciju pojedinca u kojem je ubijen svaki osjećaj i briga za drugoga, pa i potreba za suodnosom, suodgovornošću, solidarnošću i altruizmom spram drugih u stvarnom životu, pa i u prehrambenom lancu života na Zemlji. U tom smislu pojedinac, ljudska vrsta, postaje crna rupa koja guta sve oko sebe u hranjenju svoje sebičnosti, svoga ega, svoga ja. Koncepcija neoliberalizma kao socijaldarvinizma preferira takva pojedinaca kao sposobna u borbi za opstanak, ali ne i za razvoj. Koncepcija socijaldarvinizma nema ništa zajedničko s razvojem pojedinca u smislu očovječavanja, pre vladavanja animalizma u pojedincu, već naprotiv stimulira animalizam (egocentrizam) i udaljava ga od humanizma, od čovječnosti. Takva koncepcija i ustroj ljudske vrste na planetu Zemlji zakonito vode u stalnu borbu do međusobna istrebljenja slabijih i preživlja vanja jačih, a ne najsposobnijih, kako se to u jeziku globalizacije, neoliberalne doktrine, filozofije, teorije i sustavu imperijalizma go vori i piše. Neoliberalna doktrina i poredak odnosa ustrojen na sili, a ne na pravu svih ljudi na dostojanstveniji život i smrt, temelj je

kapitalizma kao rata kojem se ne vidi kraj. Sve veći broj jedno dimenzionalnih intelektualaca prihvaća tu doktrinu širom svijeta, priklanja se takvoj koncepciji i ustroju svijeta, jer su intelektualno jaki u odnosu na većinu, koji nisu imali priliku ojačati svoje biološ ke i neurološke mehanizme za prisvajanje s naslova prava jačeg. To su ljudi koji koriste tu i takvu prednost bez suosjećanja i suodgo vornosti za druge, jer su za tu razinu inteligibilnosti (SQ) sebe onesposobili, raščovječili. Oni su jednostavno otporni na one koji nisu takvi, na slabe, siromašne, bolesne, ugrožene. Suvremeni socijaldarvinizam traži takve vođe, saveze, imperije, pojedince i naro de kojih se stanje u svijetu i život na Zemlji ne tiče, pa ni oblici i sredstva masovnog uništenja života na Zemlji. Hraneći svoj ego, svoje ja, oni ugrožavaju život drugih u prehrambenom lancu života. Ljudi parcijalne inteligencije postaju opasni za život u društvu i na planetu Zemlji. Njihovo napredovanje i uspjeh znače propadanje života na Zemlji. To nije i ne može biti koncepcija i poredak pri hvatljiv za svijet što se zagovara i širi neoliberalnom edukacijom kao indoktrinacijom ljudske vrste. Onaj tko se tomu suprotstavlja, tko pruža otpor, tko pokušava misliti drukčije mogući način pro izvodnje života - taj je neprijatelj kojega treba uništiti, izopćiti, onemogućiti. Koncepciju socijaldarvinizma možemo smatrati i tu mačiti kao iskliznuće ljudske vrste u naopakost, ispravnost ljud skoga nastojanja. Socijaldarvinizam traži modifikaciju svijeta država u svijet interesa, u interesu opstanka pojedinaca putem različitih oblika adaptacije s različitim varijacijama uključivanja pojedinaca pa i naroda u velike socijaldarvinističke integracije (euroatlanske integracije, vojne, političke, ekonomske, pravne). Socijaldarvinis tičke su integracije po koncepciji i ustroju destruktivne, jer svijet života u prehrambenom lancu sabijaju u istost, u svijet stvari, u ani malnu civilizaciju u spirali nasilja nad životom. Za to su potrebni sve jači instrumenti nasilja s pomoću kojih svijet života sabijaju u animalizam (informatički inženjering, financijski inženjering te ge netički inženjering). Prvi, drugi i treći u vlasti su moćnih pojedi naca i darvinističkih saveza, država i kompanija, jer su rezultat ljudi takva psihičkog ustroja koji su pripremani i educirani za koncep

ciju i organizaciju socijaldarvinizma. To su ljudi lišeni potrebe za emocionalnom, a time i spiritualnom inteligencijom. Parcijalna inteligencija posljedica je disciplinarnog obrazovanja, onesposoblja vanje za način proizvodnje života, edukacija za načine proizvodnje stvari profita radi. Ljudi s niskom razinom emocionalne inteligen cije mogu biti s visokim IQ, koji se lakše i brže stavlja u funkciju nasilja, jer u sebi nema suodnosa, suosjećajnosti, suodgovornosti s drugim ljudima. Koncepcija i ustroj socijaldarvinizma isprazna je, destruktivna, razorna, a ne razvojna orijentacija pojedinaca, gru pa, pa i saveza, imperija, jer je lišena životnosti u svom konstruk tu. Ona je misaono isprazna i moralno iskorijenjena. U nju je ukorijenjena otpornost, mržnja, netrpeljivost, bezosjećajnost, nasil nost spram drugih. Struktura ličnosti socijaldarvinističkog ustroja postaje predmet neuropsihoimunologa, neuropsihosociologa, psi hoanalitičara zbog svoje otpornosti u smislu suosjećajnosti i razu mijevanja za život na Zemlji. Takvi ljudi ne mogu biti odgovorni za život u društvu i svijetu pa ma kojem klasteru pripadali u politici, ekonomiji, pravu i sociologiji. Kako mijenjati okamenjenu svijest lovca sakupljača u suvremenoj lubanji, parcijalnu inteligenciju (IQ) u funkciji nasilnog načina proizvodnje života u smislu prava jačega? Kako mijenjati mentalni sklop upokorene, podređene, podaničke i podložne većine tim pojedincima pogrešno izdiferencirane inteli gencije? Teško. Zašto? Upravo zato što su izdiferencirani socijaldarvinisti osmislili preventivni rat protiv podložnih i onesposobljenih, rat protiv većine čovječanstva i prirode, jer su lišeni svih oblika fizičke, materijalne i simboličke moći. Naoružani i moćni drže razoružane, razvlaštene i nemoćne u pokornosti na koncepciji i ustroju sa stalnim perpetuiranjem oblika dominacije - eksploatacije radi. Politička i vojna oligarhija socijaldarvinizma osmišljava kon cepciju viška ljudi koji rade (isključivanje radno sposobnih iz pro cesa rada), a time i isključivanje ljudi iz dostojanstvena života i smrti. Struktura i priroda socijaldarvinističke inteligencije osiroma šena je, isprazna, instrumentalna s naslova IQ - discipliniranim umom čiji je kapacitet uvorišta ograničen, uzak, nesposoban da prima diverzitet životnosti u sužen kapacitet uvorišta. Ograničeni

ili onesposobljeni kapacitet uvorišta socijaldarvinista, ljudi lišenih emocionalne inteligencije, ne mobilizira kapacitet procesora (neuronske veze), što utječe na nizak kapacitet efektora (izvorišta). Disciplinarni um i parcijalna inteligencija socijaldarvinista blokiraju mentalni kapacitet razvoja ljudske vrste, očovječavanje. Niska ra zina mentalnoga kapaciteta ne može emitirati višu razinu inteligen cije. Ona ne može dosegnuti razinu intelektualne interpretacije realiteta zbog toga što je uzrok zarobljenosti ljudske vrste u animalizam, animalnu civilizaciju koja se reproducira kroz afirmaciju borbe na opstanak, na razini životinjske vrste koja jača svoje bio loške i neurološke ograničenosti za borilišta na tržištu i ratištu. Zarobljenost ljudske vrste u instinktivnost koja se preferira u od nosu na emocionalnost i intelektualnost traži deblokadu emoci onalne jezgre u kojoj se centrira i decentrira ljudsko ponašanje, instinktivnost i moralnost, emocionalnost, suosjećajnost, suodnos i suodgovornost za druge u prehrambenom lancu. Deblokiranje emocionalne jezgre traži obuzdavanje instinktivnog (životinjskog) ponašanja i preferiranje moralnog - čovječnijeg ponašanja kroz suodnos i suodgovornost, tj. suosjećajnost i razumijevanje prava za život drugih. To se ne može mobilizirati bez povezivanja emocio nalne inteligencije s intelektualnom u smislu spiritualne inteligen cije, kreativne stvaralačke inteligencije u zamjenu za inteligenciju lovca sakupljača. Ojačavanje bioloških i neuroloških ograničenosti Homo sapiens sapiensa s višom razinom sintezne inteligencije (SQ) ima smisla, jer će se otkrića, izumi upotrebljavati s razumom sa znanjem koje proizvodi sintezna, a ne parcijalna inteligibilnost. U tom kontekstu sintezna inteligencija (SQ) ljudskoj vrsti omoguća va da se njezino ponašanje, socijalni zakoni izvode i usklađuju sa zakonima prirode i svemirskog ustroja, a ne kao ovi darvinistički, koji suprotstavljaju ljudsku vrstu zakonima prirode i života unutar prehrambenoga lanca na Zemlji. Viša razina sintezne inteligencije omogućava dublju korekciju ljudske vrste spram života na Zemlji. To je uvjet za osvješćivanje socijalnih kataklizmi koje u sebi i svojoj prirodi nosi koncepcija i ustroj socijaldarvinizma - borbe do me đusobna istrebljenja i uništenja života na Zemlji zbog parcijalne

uporabe ljudske inteligencije zbog instrumentalizacije inteligen cije u funkciji nasilja nad životom umjesto sintezne inteligencije u funkciji opstanka i razvoja života. Parcijalna inteligencija (IQ) u funkciji nasilja nad životom vrlo je opasna, razorna za život na Zem lji. Opasna je i razorna za život na Zemlji, jer je lišena emocionalne inteligencije suodnosa i suodgovornosti na razini razumijevanja drugih oblika života i drugih (biorazličitost) životnih vrsta. Opas nost i razornost djelovanja ljudske vrste traže zamjenu za razvojno ponašanje. Takva uloga ljudske vrste nije moguća s preferiranjem IQ već SQ, sintezne umjesto parcijalne inteligencije. Ta mogućnost stoji u genetskom i mentalnom sklopu ljudske vrste. Tu mogućnost moramo dovesti do ljudske svijesti u smislu samosvijesti, odgovor na ponašanja spram života na Zemlji.

Hiperkapitalizam i homogenizacija živoga i života u prehrambenom lancu, biotehnološki imperijalizam i sabijanje živoga svijeta u istost (jednu vrstu - hermafroditizam) Sabijanje biorazličitosti u istost ukazuje na zlouporabu ljudskog uma (IQ) u funkciji biotehnološkog inženjeringa, genetskog inže njeringa, tj. homogenizacije vrsta (hormonalno ubrizgavanje, križa nje vrsta itd.) u svrhu više-brže, brže-više radi profita. Informatički, financijski i genetički inženjering govore o umu nasilja, o zlouporabi IQ u funkciji nasilja nad prirodom i životom na Zemlji. Ta tri tipa inženjeringa imaju funkciju dijamantne sonde u razaranju života, moć koja nije sama sebi svrha, već utjecaj na život na Zemlji. To je faza nasilja nad životom koja spada u superimperijalizam ili hiperkapitalizam. To je faza nasilja iz koje proizlazi sila u funkciji preventivnog rata protiv života drugih ljudi, ostalih životnih oblika. Riječ je o moći koja emitira globalni teror nad životom i prirodom (onečišćenje i kontaminacija živog i života), moći koja emitira nove oblike i sredstva nasilja, za masovno uništenje života. Oni koji emi tiraju sredstvo za masovno uništenje života na osnovi antropogenih

emisija, uma nasilja (parcijalne inteligencije) ne žele suodnos i suodgovornost na Zemlji. Oni traže izuzeće, jer ne žele suosjećati i suodgovarati za život drugih. Oni ubijaju potrebu za emocionalnom inteligencijom (EQ), njih ne zanima sintezna inteligencija (SQ), jer ne žele drugi smisao ljudskog djelovanja i ponašanja. Uporaba IQ izvan nasilja i razaranja života i prirode, globalizacijski procesi nasilja vođeni s IQ, parcijalnom inteligencijom, zakonito vode u negaciju emancipacije ljudske vrste, tj. u raščovječavanje, sukob i razaranje života na Zemlji. Ljudska je vrsta u fazi prigovora savjesti, jer ulazi u fazu neslobode i gubitka dostojanstva, jer je prešutno preoblikovala svoj odnos spram odgovornosti za život na Zemlji zbog pogrešne upotrebe IQ - parcijalne inteligencije. Svijet se odlučio za podređenost, pokoru i podložnost parcijalnoj inteligen ciji, za propadanje. Nije mobilizirao potencijalnu sinteznu inteli genciju. Nije se suprotstavio ubijanju i eliminiranju emocionalne inteligencije (bioetike) iz stvarnoga života. Pristao je na stanje u kretanju bez prava prigovora savjesti kao oblik nepoželjna načina proizvodnje života. Prigovor savjesti ljudske vrste proizlazi s na slova moralnosti i prava na dostojanstven život u razvoju. Ako se taj prigovor ne može uputiti na razinu savjesti naroda, onda može na razinu pojedinaca, posebno znanstvenika, jer su se na to obve zali u dispozitivnom pravu i obvezi spram naroda na osnovi steče nog akademskog dekora putem kojeg izražavaju aktivno neslaganje s nasiljem nad životom i prirodom. Znanstvenici koji se nisu orga nizirali protiv parcijalne inteligencije i disciplinarnog obrazovanja u funkciji nasilja propustili su ispuniti moralnu i pravnu obvezu prema životu na osnovi znanosti i javnosti. Savjest pojedinca izra žava refleks otpora nasilju, razumijevanju života s naslova sintezne inteligencije (SQ) opstanka i razvoja života na Zemlji u smislu suodnosa, suosjećajnosti i suodgovornosti za postizanje života u prehrambenom lancu humanizma. Prigovor savjesti na razini pojedinca ne uspijeva spriječiti osni vanje novih oblika edukacije za biološku homogenizaciju živoga i života. Pojedinačni prigovori savjesti ne uspijevaju pružiti otpor biotehnološkom imperijalizmu - homogenizaciji vrsta, svođenju

biorazličitosti u istost vrsta. To im ne uspijeva u bolesnim pato loškim okolnostima koje proizvode pojedinci parcijalne inteligenci je i političke stranke koje kreiraju društvo političkog darvinizma za borbu za opstanak. Prigovor savjesti temelji se na moralnosti, na sinteznoj inteligenciji s humanističkom orijentacijom, jer to mora biti u interesu pojedinca i očovječavanja ljudske vrste odgovorne za život na Zemlji. Prema sinteznoj teoriji ljudska se vrsta unutar sebe ne razlikuje ni za jedan posto bez obzira na genotip i fenotip, pa jednakost ljudi i naroda ne može nitko tumačiti, još manje dije liti na dvije ili više vrsta. To ne može biti temelj različitih prava na opstanak i razvoj unutar ljudske vrste, još manje temelj podjela na kvalitetne i kvantitetne, na pametne i glupe, jer takvo razlikova nje postaje uporište raznih diskriminacija u pravu na opstanak i razvoj života.

Parcijalna inteligencija i privid sigurnosti u okolišu i graditeljstvu Ljudska vrsta nije u pravu u smislu za sebe osmišljene filozofije prava tzv. teorije pravde58. Ona nije osmislila pravo i obvezu u smislu sigurnosti i odgovornosti za način proizvodnje života, za opstanak i razvoj života. Homo sapiens sapiens uzeo je sebi za pra vo i slobodu da postavi sebe, svoje sebstvo, svoj egoizam u sredi šte pozornosti, da prisvaja sve što je raspoloživo u hranjenju svoga homocentrizma. S te osnove (nasilnog prisvajanja) tolerira nasilno ponašanje u prehrambenom lancu, u okolišu i graditeljstvu, sa stal nim ojačavanjem svojih bioloških i neuroloških ograničenosti. Ljud sko nastojanje usmjerava se razaranju života na Zemlji, a time i instrumentalizaciji uma, parcijalne inteligencije - intelektualne inteligencije

(IQ).

Instrumentalizacija

parcijalne

inteligencije

(IQ) izostavlja i zapostavlja emocionalnu inteligenciju iz ponaša 58

Vidi Rawls, John: A Theory of Justice, Revised edition, The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, 2000.

nja (suodnos, suosjećanje za druge u prehrambenom lancu) čime se raz-umijevanje prava na život i sigurnost drugih u okolišu i gra diteljstvu izostavljaju. Instrumentalizacija parcijalne inteligencije preferira svijet stvari profita radi, preferira kompenzaciju života sa svijetom stvari u zamjenu za emancipaciju života od postvarivanja i otuđivanja života. Težeći većoj sigurnosti i izvjesnosti u okolišu i graditeljstvu na parcijalnoj inteligenciji, on zapravo stvara privid sigurnosti svoje vrste ugrožavajući druge oblike živoga i života. Druge vrste u okolišu i staništima života dovode se u nesigurnost u okolišu i graditeljstvu s naslova antropogenih emisija. Ekonomija nasilja preferira parcijalnu inteligenciju IQ, nije osviještena s naslo va EQ i SQ. Zaključno, Homo sapiens sapiens nije osvijestio svoje djelatno ni u vremenu ni u prostoru, u smislu odgovorna ponašanja. On i dalje djeluje neodgovorno spram sigurnosti drugih u okolišu i graditeljstvu, jer nije prihvatio suodnos u smislu suosjećajnosti i razumijevanja prava na život drugih s naslova sintezne inteligen cije (suradnje i solidarnosti). To su pitanja moralnosti, bioetike, biofilozofije, bioteorije i biosustava života na Zemlji. Nasilje mobilizira, stalno aktualizira i preferira IQ na razini pojedinca, socijalne grupe, društva, države, blokova i imperija kao da idu ruku pod ruku bez suosjećanja i razumijevanja prava na život drugih. Znači, IQ je u funkciji mržnje, a ne ljubavi spram drugih na razini pojedinca (princip nasilna prisvajanja određuje princip nasilna ponašanja), koja se prenosi na socijalnu grupu, po litičku stranku, naciju, blokove itd. Mržnja ljude konfrontira i su kobljava prisvajanja radi, unutar primarnih i socijalnih veza i odnosa, jer izbacuje suosjećajnost (ljubav) i razumijevanje iz ponašanja na suradnji, suodgovornosti i solidarnosti. Zašto je to tako? Zato što globalizacija kao dekonstrukcija svijeta država zagovara individuali zaciju umjesto socijalizacije ljudske vrste kao prirodne i socijalne pojave. Proces globalizacije kao socijaldarvinizacije ne traži suod nos suosjećanja i razumijevanja u smislu povezivanja EQ i IQ u smislu SQ. Umjesto solidarnosti preferira se sebičnost, egoističnost, odnos konfrontacije, a ne suradnje, odnos koji je lišen suosje ćajnosti s drugim oblicima i vrstama života. IQ djeluje s naslova

egoističnosti, jer je lišen EQ. IQ nema potrebe za EQ. IQ je prazan i nema potrebe za moralnošću, etičnošću, bioetikom, još manje za solidarnošću. Individualizam je. polazište za socijaldarvinizam na svim tržištima i ratištima gdje vlada borba za opstanak bez milosti, borba za prisvajanje, za profit. Globalizam nasilja utemeljen je na individualizmu, privatnom vlasništvu i privatnom prisvajanju, što je suprotstavljeno potrebi za EQ, suodnosima, suosjećajem, surad njom i suodgovornošću. U socijaldarvinizmu/građanskom društvu svatko je svakomu raspoloživ do konačne potrošenosti. Pojedinac je svrha sam sebi. Sve je utrživo. Prosuđivanje ishoda (prospekcija) stanja odnosa među ljudima postaje sve teže, jer se činjenice stvar nog života skrivaju. Simulaciju ishoda teško je izraditi. Teže nego vremensku prognozu, ma kako snažno računalo bilo. Edukacija za socijaldarvinizam - za građansko društvo i državu - destruira genet ske i memetske potencijale inteligibilnosti, jer preferira IQ, a uni štava, razbija, eliminira EQ, što zasljepljuje inteligibilne potencijale na štetu SQ. Zasljepljivanje inteligibilnih potencijala ljudske vrste s isticanjem IQ, tj. intelektualnih mogućnosti, upozorava da neoliberalna doktrina, tj. neoliberalizam u temelju socijaldarvinizma, ljudsku vrstu gura u destrukciju i razaranje, inteligibilnost onespo sobljava ljudsku vrstu za razvoj života. S izoštravanjem IQ destruira se i otupljuje EQ - emocionalnost, jer je odvaja od IQ intelektualizma s kojim se lakše instrumentalizira. Razdvajanje ili udaljavanje funkcije IQ od EQ guši SQ, tj. zrelost za čovječju vrstu. Kulturni mem profita (animalna kultura i civilizacija) hrani se svijetom stva ri uništavajući svijet živoga i života. Neravnoteža takva života radi ravnoteže traži protutežu unutrašnje ljudske neravnoteže (cigareta, kava, alkohol, sedativi, droga itd.). Nije slučajno da su najprofitnije tvrtke one koje hrane ljudsku unutarnju neravnotežu (dokolica, internetizacija, kompjuterizacija, mobitelizacija kao majmunizacija ljudske vrste). Suodnos se zamjenjuje prividnim odnosom među ljudima. Kada se ubije EQ - potencijal - lako je od ljudske vrste napraviti opasnu životinju instrumentalizacijom IQ (slamanje duše - čovječnosti), jer ona odvaja, razdvaja ljude, ne traži suodnos, suosjećajnost, razumijevanje, nego konfrontaciju, individualizam,

sukob s ubijanjem i eliminiranjem. S destrukcijom EQ ljude se udaljava od ljudskosti, od čovječnosti, od odgovornosti za druge, suodnos - socijalitet. Ljude se lakše postvaruje i otuđuje od sebe i drugih pomoću instrumentalizacije ogoljelog uma - IQ. Instrumentalizacija uma, parcijalne inteligencije (IQ) ukazuju na služenje sili kao nekom izvanjskom megasustavu u kojem je pojedinac pa i narod stroj koji radi prema nalogu, diktatu izvanjske moći, sile koja istiskuje emocionalnu inteligenciju (EQ). Pojedinac postaje sastavni dio toga nasilnog ustroja života, gubi osjećaje, gubi jednostavnost, mutira, živi u strahu i neizvjesnosti u mentalno poremećenim okol nostima. Psihosocijalne aberacije posljedica su poremećenih soci jalnih okolnosti u kojima ni razum (IQ) ni emocije (EQ) nemaju neko značenje, ni vrijednost za socijalitet. To se posebno odnosi na tradicionalna društva, ruralna društva koja se nisu pripremila za nasilne promjene na osnovi hiperkapitalizma (društva u tzv. tranzi ciji). Tim društvima u tranziciji izvanjska je moć postala određe nost izvan koje kao da nema života, jer sila ozakonjuje ponašanje i pravo. Tim društvima moć se nametnula kao izvanjska vrijednost koja istiskuje tradicionalnost, moralnost, etiku. Za ta društva sila je postala kvalitativna vrijednost. Vrijednost moći u sebi nosi za vist, mržnju i nepovjerenje spram drugih i ne dopušta drugima da postanu moćniji, da mogu ono što moćni mogu. Tu se moć javlja kao faktor razlike u izgledima samo za neke, a ne za sve. Volja za moć postaje isprazna, a um (IQ) i emocije (EQ) nestaju kroz adap taciju i modifikaciju života u nametnutim oblicima nasilja kao objektivizacije izvan koje nema života.

Zaključak Oblici nasilja svode se na normu bez smisla, jer kultura cinizma nameće život bez smisla. Izvan toga nema prostora za neku drugu psihološku sublimaciju ili filozofiranje o nekom drugom mogućem životu, jer se gubi prostor za meditaciju o čovječnosti. Evolucijska sinteza ukazuje da je opstojnost života na taj način upitna, jer

kultura cinizma gubi vezu sa zbiljom, s istinom o opstanku života. Neoliberalizacija ne dopušta pristup sebi, preispitivanju svoga sadr žaja i namjernosti toga pojma. Ona zapovijeda podređenost, podlož nost i adaptaciju zadatosti sile i ne pruža neku drugu mogućnost (alternativu) za budućnost. Od evanđeoske globalizacije do hiperkapitalistićke homogenizacije moć se javlja kao sredstvo sabijanja u istost pomoću vlasti. Vlast u sebi nosi pravo nasilna upokoravanja drugih protiv njihove volje. Akumulacija kapitala i koncentracija moći u vlasti sve manjeg broja pojedinaca omogućavaju premoć i vlast nad izvorima putem tržišta i ratišta profita radi. Poredak moći kao sredstvo svevlasti na Zemlji posljedica je sabijanja svijeta u istost naspram različitosti, kao frontalno nasilje i agresija spram života i prirode, a ne samo tržišta radi59. Hiperkapitalistički poredak posta je sredstvo manipulacije - upravljanja svijetom, podložnošću koja se ostvaruje ovladavanjem osjećajima (emocijama) pojedinca i naro da (EQ) i umovanjem (IQ) o životu na Zemlji. Ljudska vrsta i drugi oblici života uhvaćeni su u sustav hiperkapitalizma, sile i kulture cinizma, po čijim se kriterijima ustrojava funkcionalizam bez pogo vora, jer to funkcionira kao neka opća zadatost izvan koje život na Zemlji kao da nije moguć. Život koji se ne temelji na suodnosu, suosjećaju i razumijevanju ne može opstati.

Koncentracija moći u vlasti G-7 (8) prema OUN, “Program za razvoj 1977”, nastavlja se. 18% ljudi raspolaže s 83% svjetskih prihoda; 82% ljudi samo sa 17% prihoda. Bogati troše 70% energije, 75% metala i 80% drva, tj. 4/5 svjetskog bogatstva ima 20% ljudi, a 1/5 pripada 80% ljudi.

Summary The forms of violence amount to a norm without meaning, be cause the culture of cynicism imposes life without meaning. Out side of that, there is no space for other psychological sublimations or philosophies about other possible worlds, because the space for meditation on humanity is being lost. The evolutionary syn thesis demonstrates that the survival of life is endangered, be cause this cynical culture is losing contact with reality, with the truth about the survival of life. Neoliberalisation does not allow questioning of its content and intentionality. It orders submission, acquiescence and adap tation to the imposed nature of the force, without allowing within itself any alternative for the future. From the evangelical globali sation to hypercapitalist homogenisation, the power has been the means of compression into sameness through government. The government within itself carries the right of violent submission of others against their will. The accumulation of capital and the con centration of power in the hands of an ever increasingly smaller number of individuals enables supremacy and power over (re) sour ces by the means of markets and battlefields, for the sake of pro fits. The hierarchy of power as a means of total power on Earth is a consequence of compression of the world into sameness and ho mogenisation (as opposed to differentiation), as a frontal violence and aggression towards life and nature. The hypercapitalist order is becoming an instrument of manipulation over the world - by submission which is realised through control over feelings and of individuals and peoples (EQ) and over reasoning (IQ) regarding the life on Earth. The humankind and other species of life have been caught within the system of hypercapitalism, force and a cul ture of cynicism, according to whose criteria functionalism without criticism is being established. That functions as a general condition outside of which the life on Earth seemingly is not possible. Life which is not based on interrelationships, compassion and under standing cannot survive.

Literatura Kulic, S.: What is Consciousness of the Modern World?, Ekonomski institut, Zagreb, 1999. Kulic, Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. Iversen, Erik: Egyptian and Hermetic Doctrine, Copenhagen, 1984. Baigent, Michael - Leigh, Richard: Eliksir i kamen: naslijede magije i alkemije, Stari grad, Zagreb, 2000. Merkel, Ingrid - Debus, Allen G.: Hermeticism and the Renaissance, Cranbury, 1988. Yates, Frances A.: Ideas and Ideals in the North European Renaissance, London, 1984. Yates, Frances A.: Renaissance and the Reform, the Italian Contribution, London, 1983. Sri Srimad A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada: Nauka o spoznaji, HindinistiÄ?ka skupnost, Ljubljana. Toffer, Alvin i Heidi: War and Antiwar: Survival at the Dawn of the 21st Century, Little, Brown and Company, Boston, 1993. Gore, Al: Earth in the Balance, New York, 1992. Collinge, William: Subtle Energy: Understanding the Life-Force Energies that Surround Us, Harper Collins, New York, 1998. Stiglitz, Joseph: Globalization and its Discontents, WW Norton & ComÂ pany, New York, 2002. Naisbitt, John: Megatrends: Ten New Directions Transforming Our Lives, Warner Books, New York, 1982. Thurrow, Lester: The Future of Capitalism, Morrow, New York, 1986.

Integralno znanje i sintezna inteligencija temelj je razvoja života i očovječavanja ljudske vrste.

Iscrpljivanje energetskog uporišta dosadašnjeg načina proizvodnje života i stvaranje novog na integralnom znanju i sinteznoj inteligenciji (SQ) Uvod riza života posljedica je pomanjkanja izvora i sredstava za

ovaj civilizacijski ustroj po sadržaju i formi (institucionaliteta). Koncepciju opstanka i razvoja ljudskoga svijeta nije moguće osmiš ljavati izvan koncepcije opstanka i razvoja života u prehrambenom lancu. Zauzetost ljudskoga uma svijetom stvari radi profita zanema ruje svijet živoga i života, njegov opstanak i razvoj. To je posljedica filozofije egzistencije koja proizlazi iz filozofije edukacije, a jedno i drugo iz filozofije nasilja, nasilna prisvajanja prirode, što se su protstavlja rezonanciji prirodnog i svemirskog ustroja. Ako je ljudska vrsta subjekt u prehrambenom lancu života, ako je ona taj činitelj, proizvođač života, tada se moramo zapitati za odgovornost toga subjekta. Subjekt je odgovoran za razvoj života. Subjekt ne razara život. Moralan čovjek odgovoran je za razvoj, jer je to u njegovoj mogućnosti kao samosvjesnoga subjekta u djelatnom subjektu koji obuzdava svoju prirodu kulturom, sinteznom, inteligencijom u funkciji transcendencije animalne u čovjekovu civilizaciju. Čovjek je moralno biće i gradi povijest ljudskosti - čovječnosti. Za to je potrebna transcendencija svijesti alopoiesisa, pogrešnog, nasilnog razornog subjekta u autopoiesis(a), ispravna čovjeka - samosvjes

nog subjekta (moralno biće), moralnog subjekta. Subjekta suod nosa, suradnje i suodgovornosti na sinteznoj, a ne na parcijalnoj inteligenciji. Volja subjekta koji teži k moći na parcijalnoj inteligen ciji iskazuje se razornom, pogubnom za život na Zemlji. Parcijalna inteligibilnost (IQ) instrumentalizirana je, isprazna i razorna, jer izostavlja i destruira emocionalnu inteligenciju (EQ) i guši sinteznu inteligenciju (SQ).

Destrukcija sintezne inteligencije Subjekt volje za moć problematičan je, amoralan, razoran, egois tičan i destruktivan. On ne traži suodnos, suradnju i suglasnost, još manje suosjećajnost i razumijevanje za drugog (individualizam) i odbija kolektivizam. On niječe potrebu za društvenošću i destru ira svaki tip socijaliteta izvan individualiteta, on poriče potrebu za moralnošću. Subjekt postaje podređen objektu - profitu (ispraz nom, bezosjećajnom umu). Subjekt bez osjećaja (moralnosti) ne može se realizirati kao čovjek, kao odgovorno biće, kao subjekt pra va, društva. Intencijalni subjekt mora proći kroz proces moralizi ranja ljudske naravi. U suprotnom, on ostaje racionalna životinja psihologijom lovca i sakupljača u suvremenom antropološkom izra zu, u modificiranoj lubanji, pored svih saznanja (otkrića izuma, zna nja i vještina), od fizičke antropologije do socijalne antipsihijatrije. I antropologija i antipsihijatrija izostavljene su iz učenja, iz subjektova ponašanja, kao učenje o ljudskoj prirodi, o čovjeku, kao nužna spoznaja o ljudskoj prirodi (kao prirodne i socijalne pojave u fizio loškom i kozmologijskom ustroju, kao osjetilna i razumna bića). Taj intencijalni subjekt vodi borbu za opstanak, svim sred stvima, u svijetu kao poprištu borbe (ratište). Nepoznavanje antro pologije i neimanje filozofije onemogućava opstanak osjetilnog i razumnog subjekta u prehrambenom lancu života, u načinu pro izvodnje života. Uloga ljudske vrste u pretpovijesti ljudskosti u animalnoj kulturi i civilizaciji razlikuje se od one koju ima u polju ljudskosti, stvaranju povijesti ljudskosti (humanizmu).

Sfera povijesti izgrađivanja ljudskosti u smislu čovječnosti su osjećajnog i razumnog subjekta traži suodnos, suradnju i suglasnost unutar lanca života, na razini sintezne inteligencije. Ljudska drama režirana je na pozornici svijeta, na osnovi neo liberalizma s afirmacijom kulturnog mema nasilja nasilnog pona šanja, spram kulturnog mema morala humanoga ponašanja. Ljudski genom sadrži jednake mogućnosti da ostane i nestane kao životi nja, ali i da postane čovječniji. Zato ima smisla učiti antropologiju i filozofiju. Njegovo je djelovanje određeno, zadano društvenom rezonancijom (društvenim zakonima), koja proizlazi iz zemaljske i iz svemirske rezonancije, kao potisnih sila, spram života unutar ljudske vrste i nje spram prirode i svemira u zemljopisnom pro storu gdje živi. Znači, mi smo sami sebi sredstvo (tjelesni organi), ali i drugima oko sebe za proizvodnju života, kroz uzajamnost, kroz suodnos i suradnju kao socijalna bića. Taj pristup znanju iz antro pologije i geografije (zemljopisa) mora zadobiti prostor u odgoju i obrazovanju za očovječavanje (viša razina smisla učenja u odnosu na nižu razinu smisla učenja). I jedno i drugo znanje isključeno je iz učenja, iz misaono-spoznajnog aparata racionalnog animalizma, parcijalnog uma i parcijalne inteligencije. Subjekt minimalne civilizacije (alopoiesis)

pogrešan

destruktivan, afirmira parcijalni um, instrumentalnost uma, s par cijalnom inteligencijom, i destruira moralnost, suosjećajnost, emo cionalnu i sinteznu inteligenciju. On ne prihvaća transcendenciju svijesti animalne racionalnosti prema suosjećajnosti (moralnosti) i razumijevanje u smislu suodnosa s drugim ljudima, drugim živim bićima spram prirode. To su ta pitanja fundamentalne transcendencije ljudske vrste sa sintezom inteligencije kao neko ljudsko napredovanje, kao smjer ispravna ljudskog kretanja, humanističke orijentacije, kao smjer ljudskoga napredovanja u polju ljudskosti, u polju očovječavanja. Zašto? Upravo zato što se ljudska vrsta unu tar sebe, po saznanjima sintezne teorije, ne razlikuje ni za 1%. Subjektnost ljudske vrste očituje se na razini čovječnosti (moralnosti ljudske vrste), suosjećajnosti i razumijevanja, tj. na suodnosu i su radnji, odgovornosti ljudske vrste za život na Zemlji. Nije problem

u tome da ljudska vrsta ne može ostvariti tu mogućnost, nego u tome da tome ne teži, da je u tome destruira sve manji broj moćnih, bogatih, kojima smeta siromašna većina. Rascjep između bogatih i siromašnih razmjeran je s destruktivnom snagom sve manjeg broja sve moćnijih ljudi na razini pojedinoga društvenog ustroja, ali i na razini svjetskog ustroja kao kriterija prava na osnovi sile i interesa da tako ostane. Rascjep zakonito stvara takve razlike me đu ljudima i narodima da se stvaraju suprotnosti, koje uvlači u antagonizme. Rješavanje antogonizama ne dolazi na osnovi suod nosa i suradnje, nego se stanje, tj. rascjep, nastavlja pomoću sile i interesa moćnih. Većina ljudi svijeta služi manjini za još veće bogaćenje dominacijom eksploatacije rada. Rascjep se povećava na osnovi neoliberalne doktrine i hiperkapitalizma (Kant, Schelling, Hegel, Heidegger, Sartre, Marx). To je ono što onemogućava, ograničava supstancijalnost u učenju i stvarnom životu, jer je in dividualna svijest, parcijalna inteligencija zarobljena egzistencijom - načelom prisvajanja koje određuje načelo ponašanja (egoističnog) homocentrizmom.

Scijentistički

pristup

afirmaciji

darvinističke

borbe za opstanak (individualni tip kapitalizma - amerikanizam) bitno se razlikuje od znanosti kao institucije kritičkog iskustva, da se prevladava povijest animalizma i da se stvara povijest ljud skosti na razini pojedinca, kao prirodnog i socijalnog bića, čiji se razvojni potencijali ne mogu ostvarivati izvan socijalne grupe (socijaliteta). Etički motivi za to postoje kao kriterij usmjeravanja pojedinca i ljudske vrste, da ostvari supstancijalne mogućnosti, da postane odgovoran subjekt djelovanja u prehrambenom lancu života. Za takvu orijentaciju on mora imati prirodno pravo i soci jalnu slobodu djelovanja na temelju otkrića, izuma s razumom, sa znanjima i mjerilima koje ima i koje stvara kao sredstvo transcen dencije sebe iz animalne u čovječniju povijest, da svladava skeptičnost rascijepljena bića, ugroženost bitka, ali i dvojnost bitka. Zato mu je potrebna sintezna inteligencija, koju može ostvariti impulsom emocionalne i intelektualne inteligencije kao temelja suodnosa, suradnje i suodgovornosti, kao subjekt razvoja života na Zemlji. Bez temeljnih znanja iz antropologije (spoznaja ljudske

vrste), geografije on to neće moći, jer ljudska vrsta živi u jednoj kolijevci života - planetu Zemlji. Rezoniranje pojedinca i ljudske vrste temelji se na društvenoj rezonanciji i sinteznoj inteligenciji, koja je određena potisnim sila ma zemaljske rezonancije (prirodnih fizikalnih zakona), a jedno i drugo svemirskom rezonancijom (ustrojem). To bi trebalo biti upo rište rasudne sposobnosti pojedinca i ljudske vrste kao supstancijalna subjekta u prehrambenom lancu života na Zemlji. To je uporište za filozofiju više razine smisla učenja u transcendenciji, svijesti pojedinca i ljudske vrste, smjer tranzicije stvarnoga stanja rascijepljena ljudskoga svijeta i njegove suprotstavljenosti druk čijem mogućem svijetu - čovječnijem, humanijem svijetu života i rada. Suvremen način proizvodnje života traži sve više energije koju ne možemo proizvesti na klasičan način korištenja gravitacije pri padu vode (brana) zbog ugrožavanja života u okolišu. Traži se nov način proizvodnje električne energije, s manje šteta, pomoću elektrokinetičkog generatora. Ljudska inteligencija još nije do kraja osmislila tu mogućnost u praksi.

Transcendencija animalizma i intencijalnost čovječnosti - filozofija više razine smisla učenja I Kant i Hegel ukazali su na problem razdvojenosti intelektualne od emocionalne inteligencije (mundus intelligibilis i mundus sensibilis) kao antropološki problem Homo sapiens sapiensa (Kritika čistog i Kritika praktičnog uma). Proces očovječavanja problem je uma koji ne možemo misliti na parcijalnoj inteligenciji, nego na razini sintezne inteligencije. Na to nas upućuju znanja iz Kantova i Hegelova pomicanja antropo logije i filozofije očovječenja (etike i moralne filozofije). Osjetilno (EQ) i inteligibilno (IQ) ne može ostati razdvojeno. Ono traži pove zanost, putem moralnosti. Rascijepljenost Homo sapiens sapiensa na senzibilnost (osjetilnost) i inteligibilnost mora se htjeti i znati prevladavati i nadići. U suprotnom, Homo sapiens sapiens, ljudska

vrsta, ostaje u trajnu sukobu unutar emocionalne jezgre (biti) u kojem su senzibilni osuđeni na nestajanje od inteligibilnih. Zato je potrebno učiti etiku, moralizirati ljudsku vrstu, prevladavati ras cjep između osjetilnosti i umnosti - radi kultiviranja ljudske vrste. To je bit filozofije više razine smisla učenja u svrhu prevladavanja ljudske rascijepljenosti, rascjepa ljudske biti. Sposobnost ljudske vrste mora se očitovati na razini sintezne inteligencije kao antro pološke moći. Isticanje IQ kao kriterija uspješnosti u gospodar stvu i društvu u smislu pametnosti i instrumentalnosti uma stoji (Lynn i Vanhanen). Oni tvrde da se 58 posto razlika u nacionalnom bogatstvu može objasniti razlikama u inteligenciji, čime optužuju siromašne za njihovo siromaštvo i hvale bogate za uspjeh. Ta tvrdnja stoji u smislu preferiranja IQ i destrukcije EQ, jer je IQ instrumentaliziran funkcijom nasilna prisvajanja bez osje ćaja za druge, odnosno ispuštanjem ili gušenjem EQ (destrukcije osjećaja). Bogati nisu inteligentniji, nego agresivniji, nasilniji u prisvajanju. Moglo bi se reći, mentalno agresivniji i bezobzirniji. Osjećajniji su popuštali pred agresijom nasilnijih i bezobzirnijih, kojima se ne vidi kraja u bogaćenju i prisvajanju izvora i dobara. To se odnosi na pojedince, socijalne grupe pa i narode, bez obzira na boju kože. Agresivnost i bezobzirnost pojedinaca i naroda ne može se pripisivati inteligenciji, jer riječ je u zlouporabi inteli gencije u smislu nasilja i bezobzirnosti, a ne u smislu kulture pona šanja spram drugih u okruženju. Zašto? Zlouporaba IQ ne može se tretirati kao mudrost i kultura, nego suprotno. Richard Linn (Britanac) i Tatu Vanhanen (Finac) preferiraju IQ kao faktor razlike u izgledima bogaćenja (The Times), jer inteligent niji pojedinci i narodi uspješniji su, mentalno razvijeniji u stjeca nju BDP. Oni koji imaju previše (bogati pojedinci i narodi) na račun onih koji nemaju ništa ili sve manje sredstava za život, mogu to zahvaliti svojoj agresivnosti prema okolici, ne inteligenciji. To se odnosi na političke darviniste bogatih zemalja (Europe, SAD-a, Ka nade, Australije, Novog Zelanda, tj. G-7). Ti narodi nisu inteli gentniji, možda su uistinu agresivniji i bezobzirniji spram životne i prirodne okoline. Agresivni i bezobrazni stvaraju instrumentali-

zaciju uma, osiromašuju i destruiraju osjećaj (EQ). To govori da nemaju duše (osjećaja za druge), da su egoističniji, androidniji, po hlepniji od onih s osjećajem, od čovječnijih. Ljudi sa razvijenijim EQ uistinu su čovječniji od onih s razvije nijim 1Q. Znači, možemo zaključiti da čovječniji pojedinci i narodi preferiraju postojanje drugih pred bogaćenjem (zgrtanjem stvari), a inteligentniji nemaju potrebe da razvijaju osjećajnost spram dru gih (imaju niži ili nikakav EQ). Inteligentniji razvijaju sredstvo prisvajanja izvora i dobara, ojačavaju svoje biološke i neurološke ograničenosti radi nasilna prisvajanja. Ti bogati tjerani fenomenom više-brže, brže-više jačaju psihologiju lovca i sakupljača u suvre menoj lubanji pomoću višeg IQ i sve nižeg EQ, brži su i bezobraz niji u prisvajanju u prostoru neobzirnosti ili u prostoru čovječnosti. Bezobzirniji i egoističniji pojedinci i narodi traže bezobzirne vođe kao sposobne vođe, jer se oni brinu za svoj narod bez obzira što će se događati s drugim narodima.

Afirmacija parcijalne inteligencije (IQ) znači destrukciju emocionalne (EQ) i sintezne inteligencije (SQ) Rascijepljenost pojedinaca i naroda na one s većim EQ i one s većim IQ traži sinteznu inteligenciju, SQ kao kulturu čovječnijega života na planetu Zemlji. Tragično je da tu rascijepljenost pojedinaca i na roda produbljavaju scijentisti znanstvenici bez morala upravo tako što ističu važnost IQ, a prešućuju siromaštvo i destrukciju EQ. SQ uopće ne spominju kao sinteznu inteligenciju čovječnijeg, huma nijeg svijeta. Takva stajališta naprednih i u svijetu utjecajnih scijentista guraju ljudsku vrstu protiv rezonancije prirodom i opstanka života na Zemlji. Zlouporaba IQ u društvu i prirodi u smislu udovoljavanja egu i pohlepe za bogaćenjem ima se smatrati svojstvom animalnijeg bi ća, u odnosu na one s višim EQ, koji se mogu smatrati čovječnijim. Mozganje, intelektualiziranje prati ljudsku vrstu kao sastavni dio životinjskoga svijeta. Ta se vrsta prosuđuje na osnovi lukavosti u

održavanju vrste, prema sposobnosti u prisvajanju plijena, sred stava za život, radi opstanka. Mjerenje IQ postalo je važno u dvade setom stoljeću, stoljeću nasilja nad životom, razaranja prirode, onečišćenja biosfere i atmosfere. IQ je više u funkciji razaranja, a manje u funkciji stvaranja uvjeta života na Zemlji. To pokazuje kumulacija problema za opstanak života. Zato se IQ ne smije tuma čiti kao razvoj i kao mjerilo znanja, nego kao snalaženje u društvu i prirodi kao način uporabe uma (brzi jedu spore, moćni jedu sla be). Bogatiji su to ostvarili na račun osiromašenja drugih. Zašto? Upravo zato što egzistencija traži edukaciju, a edukacija proizlazi iz koncepcije nasilja, utemeljene prema načelu nasilna prisvaja nja koje uvjetuje nasilno ponašanje, tj. uporabu uma kao sredstva prisvajanja. Po tome se principu ljudska vrsta ne može sabijati u procijep razvijenih i nerazvijenih, bogatijih i siromašnijih. Ambiva lentnost uporabe uma traži dublje poniranje u ljudsku vrstu i nje zino postojanje, jer je dvojnost ljudskoga bića posljedica upravo te rascijepljenosti na čovječnije i manje čovječne, one koji teže čovječ nosti i stvaranju povijesti čovječanstva i one koji nemaju potrebu za tim, jer im je lakše živjeti prema instinktu, u animalizmu, nego u čovječnosti. Ambivalentnost obuhvaća problem upotrebe svih otkrića, izuma, znanja i vještina kao antropotehnika u ojačavanju ljudskih, bioloških i neuroloških ograničenosti (nerazvijenosti ili neostvarenosti svojih genetskih i memetskih mogućnosti u razvo ju). Znači da ljudska vrsta nema potrebna uvida u sebe kao inteli gentnije biće od drugih, da ne zna za svoje porijeklo, stanje u kojem jest, još manje u kojem se pravcu kreće. Produbljavanje ili pak preferiranje ma kojeg tipa, vrste ili oblika rasizma, od boje kao inte ligibilnosti do genetskog pripadanja nekoj nadljudskoj superiorno sti, vodi ljudsku vrstu u novi oblik robovlasništva koji može biti teži od onoga tipa podređenosti na osnovi vlasništva nad zemljom i sredstvima za proizvodnju, tj. fizičke, materijalne i simboličke podređenosti, od kromanjonske, neandertalske, do današnje ljud ske vrste, Homo sapiens sapiensa kao naprednije vrste (opasnije prije nego naprednije), kojoj se pokušava pripisivati izvanzemaljsko porijeklo (astrobiologija).

Ulaganja u nova fundamentalna istraživanja za novo oružje destruiraju raspoloživost izdvajanja ostvarenoga dohotka na istraži vanje za nova sredstva za proizvodnju. To upozorava da se ljudska vrsta, posebno moćni, bogati, pripremaju za obranu stečenih bogat stava protiv siromašnijih i manje bogatih. Znači, za rat protiv svih onih koji bi bogatima i moćnima ugrozio stečeno na osnovi višeg IQ. To nisu priče iz fantazije. Te fantazije postaju stvarnost u fazi eksperimentiranja, od bioloških munja do kemijskih lasera, pijavica kao oružja, špijunskih satelita koji kruže u orbiti Zemlje. Zaključno. Kaos na planetu Zemlji pripremaju moćni u zaštiti stečenoga bogatstva kao velike i najvećem broju ljudi na Zemlji ne dostižne moći, bez obzira na visinu IQ. Globalna recesija u nekoj državi ili kontinentu dobar je pokazatelj kako se i zašto stvaraju okolnosti za recesiju (redukcija) oskudnih resursa u svijetu od stra ne bogatih i moćnih prema ostalima. Napuštanje temeljnog princi pa liberalizma, principa reciprociteta u slobodi kretanja kapitala i rada ukazuje da se provodi proliferacija slobode u kretanju kapitala (preko svih granica pomoću tuđih osvojenih vlada), ali se blokira sloboda kretanja rada. Sloboda kretanja znači kapital naprijed radnici stoj. Ratovi za oskudno dobro i izvore su u tijeku (rat za naftu, bisere, metale, vodu itd.). Socijalne kataklizme proizlaze s toga naslova, a prirodne s naslova štetnih antropogenih emisija. I visoki IQ može biti štetna antropogena emisija za mnoge. U biti, rast IQ u funkciji ojačavanja bioloških i neuroloških ograničenosti ne mora biti u funkciji razvoja, nego i u funkciji razaranja. O tome se ne govori, jer se to tobože podrazumijeva i ne osporava, nego se tolerira i preferira kao neko ljudsko napredovanje u prisvajanju dobara i osvajanju izvora u prostoru planeta Zemlje. Prednost pojedinca ili društva ispred drugoga do sebe s na slova edukacije koja ojačava inteligibilnost (uporabu uma) s naslova klasičnih i postindustrijskih tehnologija (informatičke tehnologi je) uistinu povećava moć prisvajanja izvora, dobara i prostora kao temeljna resursa na život. Osposobljavanje IQ za nasilje postalo je u središtu edukacijskog sustava, izostavljajući osjetilnost, etičnost, moralnost, tj. EQ, u svakom programu pripremanja ljudske vrste za

humanost (čovječnost). Nije sporan um, nego stvoritelji (roditelji), državni učitelji i državni voditelji. Pogrešan je temelj civilizacijskog ustroja, civilizacijska orijentacija na svijet stvari (kompenzacija) profita radi na račun emancipacije od svijeta stvari. Svijet stvari promovira, uči, preferira kulturni mem profita umjesto kulturnoga mema morala (implementaciju morala u ljudski život, posebno u funkciji nasilna prisvajanja, pohlepe). Takva upotreba IQ izlazi iz sfere čovječnosti i ne pripada paradigmi razvoja ljudske vrste, nego paradigmi razaranja života i prirode. Struktura i priroda inteligibilnosti varljiva je i ambivalentna kao i znanje, kao svaka druga antropotehnika u smislu vještine prisvajanja u društvu i prirodi. Testovi inteligencije kriju namjernost upotrebe IQ i imaju prisvajački motiv na razini socijalne grupe ili društva grupe bioloških organizama u ostvarivanju ciljeva prisvajanja (MENSA). Obrazova nje može pomoći u ostvarivanju više razine intelekta, tj. IQ. To nije sporno, već to za što se to viša razina intelekta upotrebljava. Ako svi sustavi socijalnog obrazovanja počivaju na afirmaciji principa nasilnog prisvajanja (što se krije u programu obrazovanja), tada se zna da se povećanjem, jačanjem IQ priprema za nasilno ponašanje (razaranje, umjesto stvaranje). Riječ je o pogrešnoj mapi civilizacijskog ustroja i u tom smi slu pripreme ljudi za poredak prava jačeg, s naslova mišića ili uma. Oskudnost izvora i dobara svijetu potrošačkoga nametnuta načina proizvodnje stalno proziva i jača mentalitet osjećaja ugroženosti, netrpeljivosti, oskudnosti, napetosti, sukobljavanja u preraspodjeli svega. Krizna stanja jačaju frustracije i sukob među ljudima, ali i ljudi s prirodom i atmosferom, jer nasilni oblici civilizacije jačaju na petosti u prisvajanju. Sila (premoć i nadmoć) počela se oglašavati, a stečene principe braniti svim sredstvima, civilnim i vojnim, umje sto ljudskih prava i zaštite prirode. Jedan način proizvodnje i civi lizacijskih oblika života postao je ugrožen, jer su izvori iscrpljeni po sadržaju. Nužni su novi civilizacijski oblici ustroja života na Zemlji, čovječniji, humaniji u korištenju raspoloživih resursa, kao i unutar krvnih (primarnih) veza i odnosa. Ljudska je vrsta jedna i unutar sebe nema razvijenih i nerazvijenih, nego bogatih i sve

siromašnijih. Prostor čovječnijega života na Zemlji leži u moguć nosti humanijih odnosa unutar ljudske vrste, u mogućnosti bolje organizacije, u zamjeni hijerarhijskoga horizontalnim rasporedom moći. To traži razvoj emocionalne inteligencije u sferi ljudskosti na razini sintezne inteligencije (SQ), koja povezuje EQ i IQ u kulturnu inteligenciju. Ta kultura tvori drukčiji sustav i program socijalnog obrazovanja. Umjesto pripreme ljudi za rad - priprema ljudi za način proizvodnje života iz sebe, iz potencijalne demografije druš tvenih zajednica.

Sintezna inteligencija - uvjet opstanka i razvoja života na Zemlji Nasilni oblici civilizacije jačaju napetosti u prisvajanju. Sila (premoć i nadmoć) počela se oglašavati, a stečene pozicije braniti svim sred stvima, civilnim i vojnim, umjesto ljudskih prava i zaštite prirode. Jedan način proizvodnje i civilizacijskih oblika života postao je ugro žen, jer su izvori iscrpljeni po sadržaju. Nužni su novi civilizacijski oblici ustroja života na Zemlji, čovječniji, humaniji u korištenju ras položivih resursa kao i unutar krvnih (primarnih) veza i odnosa. Ljudska je vrsta jedna i unutar sebe nema razvijenih i nerazvije nih, nego bogatih i sve siromašnijih. Prostor čovječnijega života na Zemlji leži u mogućnosti humanijih odnosa unutar ljudske vrste, u mogućnosti bolje organizacije, u zamjeni hijerarhijskog horizon talnim rasporedom moći. To traži razvoj emocionalne inteligencije u sferi ljudskosti na razini sintezne inteligencije (SQ), koja pove zuje EQ i IQ u kulturnu inteligenciju. Kultura traži drukčiji sustav i program socijalnog obrazovanja. Umjesto pripreme ljudi za rad potrebna je priprema ljudi za nov način proizvodnje života iz sebe, iz potencijalne demografije društvenih zajednica u vremenu i pro storu gdje žive i rade. Neoliberalna doktrina, filozofija, teorija, su stav i praksa afirmiraju i stimuliraju IQ kao velika znanost i misao koja individualizira svijest svijeta i pojedinca kao ispravnost. Instrumentalizacija IQ za proizvodnju svijeta stvari, prisvajanje profita,

ujedno destruira EQ - emocionalnu inteligenciju. Zašto? Zato što ta doktrina afirmira princip nasilna prisvajanja kojem je permanen tan princip nasilnog ponašanja. Jedan i drugi princip nasilja isklju čuje uporabu EQ, svako suosjećanje spram drugoga u procesu prisvajanja. EQ emitira (ako nije razoren) osjećaj ljubavi, toleranciju i podnošljivost spram drugih živih bića u prehrambenom lancu ži vota. U emocionalnoj jezgri događa se centriranje ili decentriranje ponašanja spram okruženja. Događa se odlučivanje za instinktivno ponašanje po kriteriju prava jačega ili po kriteriju moralnosti, tj. osjećaja pravednosti i čovječnosti (poželjnost). Zato se i kaže da je potrebna ljudska težnja traganja za moralnošću u ljudskom ponaša nju. Moralnost određuje unutarnju ljudsku ravnotežu spram naše egzistencije, ali i egzistencije drugih. Moralnost je ta koja treba uređivati odnose spram drugih ljudi i prirode u cjelini. Moralnost je most između EQ i IQ, što omogućava sinteznu inteligenciju, SQ, kao krunu poželjna ponašanja pojedinca i naroda spram drugih ljudi i naroda. Sustavi socijalnog obrazovanja nisu afirmirali mo ralnost u svijesti ljudi, još manje su moralnost ugradili u svijest kao kriterij rasuđivanja, prosuđivanja, razumijevanja, još manje u te melj ljudskoga ponašanja spram živog i života. Nije slučajna ljudska okrutnost koju emitira ogoljeli ljudski um, na tržištu i na bojištu rata koji se rasplamsava u borbi na opstanak. Ispuštanjem EQ iz uporabe (osjećaja i moralnosti) u prosuđivanju i ponašanju ljudi likuje IQ u funkciji pohlepe, utilitarističko-hedonističko-materijalističke korisnosti, sebičnosti, egocentrizma itd. Ljudski život u rasci jepljenosti između IQ i EQ blokira nastojanje, tvorbu SQ kulture uma. Mišljenje kao rezultat aktivnosti uma (mozga) pa i njegova funkcija izravna su posljedica principa nasilna ponašanja spram dru gih ili moralnosti kojom uvažavaju druge do sebe. Um koji ne pri ma u sebe emocije, osjećaj i toleranciju potrebe za životom drugih djeluje u osnovi bez moralnosti, osiromašuje se. Ogranizacijski procesi takva uma nisu sposobni proizvoditi svijest, još manje da takav um (svijest) poštuje princip tolerancije i reciprociteta drugih u neposrednim odnosima. Isticanje tvrdnji da su inteligentniji pojedinci pa čak i narodi bogatiji zato što su inteligentniji (Richard

Lynn, psiholog, Britanac i Tatu Vanhanen, Finac, politolog) nije prihvatljivo. Bogaćenje može biti u vezi s agresivnošću IQ, nasilnošću, više nego inteligencijom. Prisvajačka bezobzirnost bogatih na osnovi visokog IQ može biti uspješna ako se nemilosrdno i bez osjećaja osiromašuju drugi ljudi i životi pa i razara prirodu. Bogat stvo jednih može biti posljedica osiromašenja drugih pa i razaranja prirode. Viša i niža inteligencija ljudi i naroda posljedica je obrazo vanja. Razlike u kvocijentu inteligencije (IQ) direktna su poslje dica prava i mogućnosti za obrazovanjem, priprema ljudi za rad, za prisvajanje ili pribavljanje uvjeta života i rada. U svakom slučaju, viši IQ neka je prednost spram onih s nižim IQ, jer su vještiji i uz to bezobzirniji, ako su bezosjećajniji u prisvajanju prostora, izvora i dobara. Isto tako, točno je da ljudi, narodi s visokim obrazovanjem mogu organizirati proizvodnju dobara za tržište u cilju većeg pro fita, jer drže monopol nad znanjem, tehnologijama, obrazovanjem, kulturom, informacijama i komunikacijama. Taj monopol javlja se kao razlika u većim i boljim izgledima u prisvajanju spram onih koji ma je to uskraćeno, onemogućeno (MENSA- 1946, Oxford, osnivač odvjetničke tvrtke Roland Bervill, te odvjetnik Lance Waxe). Pozna to je i to da IQ nije mjerilo općeg znanja, nego način rada ljudskog mozga. Svrstavanje pojedinaca u članstvo MENSA-e pokazuje pripad nost 2% najinteligentnijeg stanovništva svijeta. Studije inteligencije MENSA-e, pojedinaca i naroda, zasigurno protežiraju i zagovaraju opasan rasizam i agresivnost kao prednost u prisvajanju prirode. Lu kavost uma u funkciji amoralnosti i bezobzirnosti nije nepoznata. Visoki IQ i niski EQ ne omogućava SQ, kulturno ponašanje. Oni koji su bezobrazniji u prisvajanju ugrožavaju život na planetu Zemlji (protokol Kyota). Ako bi svi narodi svijeta htjeli biti bogati kao danas bogati, život na Zemlji bio bi ugušen, jer bi i oni morali biti bezobrazni spram života zbog bogaćenja. Sumnje u funkciju IQ u bogaćenju po kriteriju prava jačeg i bezobzirnijeg po stjecanju BDP govore o nasilnom umu, zlouporabi IQ na štetu drugih. SQ je impulzija EQ i IQ kao kriterij ponašanja spram drugih. Svijet u cjelini ima niski SQ zbog dominacije IQ, zbog preferiranja ogoljela uma lišena emocionalnosti i moralnosti, u razmišljanju i pona-

sanju. Emocionalnost (EQ) znači ili izražava temeljne procese ili vrednovanje procesa među ljudima i narodima (jedan smo rod i to moramo osvijestiti). Visoki IQ iskazao se u djelatnom ponašanju kao razoran za međuljudske procese pa i spram prirode (s naslova bezobzirnosti). Visoki IQ bogatih pojedinaca i naroda iskazuje se razornim i dezintegrirajućim na osnovi nasilnih socijalnih zakona suprotstavljenih fizikalnim zakonima zemaljske i svemirske rezonancije. SQ kao kulturna (duhovna) inteligencija osigurava se impulzijom EQ i IQ u smislu kreiranja i oblikovanja stvarnosti života u prirodi i unu tar prehrambenog lanca s visokim obzirom spram drugih, posebno spram ogoljela uma, IQ lišena emocija i moralnosti, etičnosti. Emo cionalnost i moralnost temelj su integracijskih procesa u mišljenju i ponašanju, sklad odgovorna ljudskog ponašanja unutar prehram benog lanca. SQ je temelj samoregulacije života i temelj je ustroja autopoiesisa i njegovog ispravnog djelovanja u prirodi. IQ je temelj djelovanja alopoiesisa, pogrešnog ljudskog djelovanja. SQ funkci onira u temelju impulzije EQ i IQ, uključuje brigu za život svoj i tuđi. Iskazuje se kao regulator informacijskog tijeka u stvaranju života i vrednovanju života, kao spoznajama na evolucijsko iskustvo. Regulacija odnosa između EQ i IQ nužna je preko moralnosti kao poželjno međuljudsko iskustvo koje afirmira pojedinačna isku stva, kao čovječenje odnosa spram živog i života. Interakciju iz među EQ i IQ omogućava moralnost koja osigurava čovječnost na razini SQ kao kriterija ponašanja u razvoju života. To osigurava i drukčiju uporabu uma IQ, koji stvara koncentriranost misli, kreira koheziju i strukturu manje svijesti koja prvobitno utječe na defini ranje i kreiranje mentalnih procesa. Takvo mentalno stanje ljudske vrste može utjecati na aktivnosti koje stvaraju sposobnosti obliko vanja uporabe osjećaja kod izražavanja ljutnje i srama, ljubavi i mržnje te dobra i zla. To je ono što osigurava evoluciju života i raz voja života, kontinuitet života na Zemlji. Inteligencija ljudske vrste iskazala se okrutnom (logori), jer sama za sebe lišena je emocio nalnosti i moralnosti. Zakonito vodi u razaranje, kaos, uništenje života na Zemlji. Uporaba golog uma lišena emocija i morala sma

tra se disfunkcijom razvoja i opstanka života na Zemlji. Isticanje IQ bez razvoja EQ nema smisla. Je li Homo sapiens daleko od te moguće razine inteligencije nužne za opstanak i razvoj života? Nije. Sve veći broj ljudi ima potrebu ili sluti potrebu za drukčijim ponašanjem spram života i prirode. I u kapitalizmu žive ljudi s humanim licem. Oni su pre poznatljivi po svom razumijevanju stvarnog života, ali i u pona šanju spram života. To su ljudi tolerancije i uvažavanja drugih. Imaju visoku razinu emocionalne i intelektualne svijesti o sebi i svijetu. To su ljudi koji su sposobni suočiti se s patnjom živih bića, ljudi s nadahnućem za promjenu sustava vrijednosti, ljudi koji žele drugima čovječniji život, ljudi koji tragaju za drukčijim mogućim i boljim životom svih. Ljudi koji svoju slobodu uvjetuju slobodom drugih. Ljudi koji se suprotstavljaju nametnutom redu (sustavu) u čijem stvaranju nisu sudjelovali. Ljudi koji nadahnjuju čovječnost drugih ljudi. Težnja ka SQ utemeljena je, jer je to razina kulturne, bitne inteligencije, dostižne za svakog pojedinca, narod i ljudsku vrstu. Riječ je o ljudima koji misle, znaju i djeluju u slobodi sa zako nima prirode i svemirskog ustroja, o ljudima nenasilja, ljudima za suradnju i suglasnost u povodu svega što je zajedničko u budućno sti. Jednostavnije, riječ je o odgovornom pojedincu i narodu. Riječ je o ljudima altruizma, nesebičnosti, o ljudima koji znaju kontroli rati svoje potrebe, o ljudima imaginacije slobode za sve, ljudima s moralnim ljudskim kodom. To su ljudi koji tragaju za smislom očovječavanja ljudske vrste, ljudi koji misle cjelinu života, ljudi koji svladavaju animalizam (instinkt) u sebi. Ljudi koji teže stvaranju povijesti ljudskosti - čovječnosti. Destrukcija živoga i života nastavlja se na osnovi antropogenih emisija, parcijalne inteligencije i discipliniranih znanja. Istražujući uzroke nestajanja živoga svijeta, ne samo u prostoru RH, brzo se može doći do zaključka da se Homo sapiens sapiens zapleće u mre žu pogrešnih izuma, bez razumijevanja posljedica. Ozonski smog kao sredstvo masovnog uništenja i gušenja života na Zemlji posljedi ca je antropogenih emisija (tehnologija koje u sebi nose biocidnost) u funkciji ekonomije nasilja, nediferencirana i homogena rasta

(profita). Živo i život guše se na toj osnovi, jer život ostaje bez vital nih uvjeta života (kisika i dušika). Ozonski smog širi se atmosferom i pritišće prostor biosfere, s jačinom vjetrova, i ne poznaje granice. On ne zna za vrućine i poplave (poplave su proizvele štetu u Euro pi u visini od 15 mlrd. eura, a štete od vrućine nitko se ne usuđuje procjenjivati ni prosuđivati s naslova parcijalne inteligencije. Vru ćine ubijaju živo i život (ljude - životinje, biljke, gljive, viruse i bakterije), a ledenjaci se sve brže otapaju. S vrućinama raste ugro žavanje sigurnosti živog i života u okolišu i graditeljstvu (tehničko zračenje). Vrućine traže novu tehniku hlađenja prostora u gradi teljstvu, koja proizvodi nove plinove opasne za živo i život, odlaze u atmosferu i padaju na biosferu. Globalno zatopljenje postaje glo balni teror nad živim i životom u prirodi, u okolišu i graditeljstvu. Zaključno, antropogene emisije s naslova preferiranja parcijalne inteligencije u funkciji svijeta stvari radi profita postaju sredstvo za masovno uništenje živog i života. Društvo i države koje emitiraju najveće količine antropogenih štetnih emisija odupiru se zahtjevu svijeta da smanje intenzitet onečišćenja i kontaminacije, razaranja života na Zemlji. Kako takve bezobzirne i brutalne umove (IQ) obuzdati, kultivirati, oplemeniti s EQ i SQ stvar je opstanka života na Zemlji. Kako sačuvati život na Zemlji od ljudske destrukcije živog i života, od instrumentalizacije uma (IQ) od parcijalne inteli gencije i parcijalnog znanja? Ljudska vrsta ulazi u sve jači i razorniji sukob sa živim i životom u prehrambenom lancu (homogenizacija živog i života u jednu vrstu, u istost) i spram prirode (biotehnološki imperijalizam) u smislu hiperkapitalizma ili superimperijalizma - globalnog terora nad živim i životom, nad prirodom. Zakoni ljud ske vrste u sukobu su sa zakonima prirode. Zločin prema životu i prirodi upozorava da je sve manja izvjesnost i sigurnost života u okolišu, ali i staništima života (ekocid). Sve češće incidencije u okolišu i graditeljstvu ukazuju na visok stupanj nesigurnosti života, socijalnih i prirodnih kataklizmi.

Zaključak Ljudska vrsta može biti odgovorna ako život u okolišu i graditeljstvu prosuđuje na osnovi sintezne inteligencije, impulzije EQ, IQ i SQ. U suprotnom, nema suodnosa unutar prehrambenoga lanca života, nema suosjećajnosti života, nema razumijevanja života, još manje razvoja života na temelju sintezne inteligencije i više razine koherencije svijesti svijeta. Opstanak i razvoj života, sigurnost u okolišu i graditeljstvu, traži holistički pristup (hermetički) prosuđivanju razvoja života i sinteznu inteligenciju koherencije svijesti svijeta, društva i pojedinca. Taj pristup životu je istisnut, izbačen, zapo stavljen i izostavljen na osnovi scijentizma, tj. instrumentalizacije i manipulacije parcijalnom inteligencijom (IQ) naspram sintezne inteligencije i semantike znanja (komplementarnosti EQ i IQ u smislu SQ).

Literatura Choo, Chun Wei - Bontis, Nick: The Strategic Management of Intellec tual Capital and Organizational Knowledge, Oxford University Press, 2002. Craig, Robert - Middleton, Carl L.: Etički komiteti, Pergamena, Zagreb, 1998. Zohar, Danah - Marshall, Ian: SQ - Duhovna inteligencija, suštinska inteligencija, VB.Z., Zagreb, 2002. Goleman, Daniel: Emotional Intelligence, Bloomsbury, London, 1995. Damasio, Antonio: Descartes’ Error, Papermac, London, 1996. Gardner, Howard: Multiply Intelligence, Harper Collins, New York, 1993. Hobsbawn, Eric: The Age of Extremes, Michael Joseph, London, 1994. Moore, Michael: Stupid White Man, Penguin Books, 2002. Radermacher, Franz Josef: Ravnoteža ili razaranje, Intercon, Nakladni zavod Globus, 2003. Rifkin, Jeremy: Biotehnološko stoljeće: trgovina genima u osvit novog svijeta, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1999.

Singer, Wolf: Striving for Coherence, Nature Vol. 397, veljača 1999. Siegel, Daniel J.: The Developing Mind, Guilford Press, New York, 1999. Husserl, Edmund: Filozofija kao stroga znanost i druge rasprave, Naklada Ljevak, Filozofska Biblioteka, Zagreb, 2003. Moore, Thomas: Utopija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2003. grupa autora: Izazovi bioetike, zbornik radova, Pergamena, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2000. Gould, Stephen Jay: Čovjek po mjeri - kvocijent inteligencije i druge zablude, Naklada Jesenski i Turk; Zagreb, 2003. Kaplan, Robert D.: Ratnička politika, Epifanija, knjiga 2, Biblioteka Ra kurs, Zagreb, 2003. Chomsky, Noam: Moć i teror, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003. Howe, J. A. Michael: Kvocijent inteligencije pod znakom pitanja - istina o inteligenciji, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1999. Birkenbihl, Vera F.: Uključite svoj mozak - iskoristite svoje mentalne spo sobnosti, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. Mentalni izazov: Kako povećati umne sposobnosti i razviti IQ, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.

Zaključno razmatranje

ko se ljudska vrsta ponaša u skladu s onim što jest i što zna, a ne i onim što može biti i što može znati na temelju gene

tike i genetičkog potencijala, tada sa sigurnošću možemo tvrditi da je život na Zemlji ugrožen. Ponašanje Homo sapiensa u prehram benom lancu života na Zemlji ukazuje da ljudska vrsta igra pogre šnu ulogu i da je sve opasnija za opstanak i razvoj života. Usprkos svim dosadašnjim ljudskim otkrićima, izumima, znanju, tehnici i vještinama (antropotehnikama), život na Zemlji ugrožen je zbog antropogenih emisija: nasilna djelovanja ljudske vrste u svrhu zadovoljavanja pohlepe za svijetom stvari i novca. Ljudska je vrsta u sukobu sa životom i prirodom, jer nije razumjela zemaljsku i sve mirsku rezonanciju, još manje razvila potrebu u sebi za moralnošću kao zakonom kojim se uređuju odnosi među ljudima, odnosi spram života na Zemlji. Umjesto toga zakona utemeljena na prin cipu odgovornosti spram života i zakona koji vladaju na Zemlji i u Svemiru ljudska je vrsta izabrala egocentričan sustav ponašanja u izrazu antropocentrična sustava vrijednosti, hijerarhijski raspored moći, nediferenciran i homogen (nasilan) rast bez razvoja, ekono miju nasilja s tehnologijama i tehnikama koje emitiraju biocidne posljedice. Ljudska se vrsta odlučila za princip nasilna prisvajanja prirode: prostora, izvora i dobara, bez razumijevanja i potrebe što to znači za život na Zemlji. Izabravši princip nasilna prisvajanja prirode, odlučila se i za princip nasilna ponašanja, suprotstavljena fizikalnim zakonima prirode, zemaljskoj i svemirskoj rezonanciji. Hranjenje ljudske pohlepe svijetom stvari (kompenzacija), utilita-

rističko-materijalističko-hedonistički svjetonazor, postaje oklop svi jesti, predmet razmišljanja, predmet spoznavanja i pravac ljudskog djelovanja. Ljudsko mišljenje i djelovanje zarobljeno je svijetom stvari i u skladu s tim traganje za novim otkrićima, izumima, zna njima i vještinama (antropotehnikama u svrhu stvaranja stvari radi stjecanja profita). Ljudsko razmišljanje zaustavilo se na svijetu stvari, na kulturnom memu profita. Ono je izostavilo i zapostavilo kulturni mem morala - brigu za opstanak i razvoj života ljudske vrste, ali i za opstanak drugih životnih vrsta u prehrambenom ži votnom lancu. Ono što ljudska vrsta misli da zna iskazuje se pogubnim za život na Zemlji, što otvara niz pitanja o tome što je to što mi mislimo da znamo i na temelju čega to mi djelujemo u ljudskoj praksi, eko nomskoj i socijalnoj. Ako se ne može osporiti to što ljudska vrsta zna, jer zna dosta, tada se otvara pitanje za što upotrebljava ono što zna u djelatnoj praksi života: za opstanak i razvoj života ili za razaranje i gušenje života? U svakom pogledu, rasprave o tome, upo rabi toga što zna, zaustavile su se na svijetu stvari s niskom razinom brige za život na Zemlji, pa i brige za opstanak i razvoj ljudske vrste - u smislu očovječavanja svoje vrste. Niska razina brige za prevla davanje, ovladavanje i obuzdavanje ljudske pohlepe za svijetom stvari posljedica je odgoja i obrazovanja, odnosno pripreme ljudi za različite uloge u društvu i svijetu života na temelju disciplinar nih znanja za proizvodnju svijeta stvari i parcijalne inteligencije. Princip nasilna prisvajanja s principom nasilna ponašanja - stoji u temelju koncepcija nasilja, strategije nasilja i sustava (poretka) na silja u prirodi. Koncepcija nasilja uvjetuje obrazovanje za nasilje, ezgistencije pojedinca radi. Praksa života pokazuje da nema egzi stencije bez edukacije za koncepciju nasilja. Koncepcija ne traži obrazovanje za opstanak i razvoj života s implementacijom morala u ljudski život, učenje s afirmacijom kulturnoga mema morala, nego učenje s afirmacijom svijeta stvari i kulturom mema profita. Instrumentalizacija i postvarivanje ljudskoga života tražili su instrumentalizaciju IQ kao parcijalne inteligencije u prisvajanju svijeta stvari profita radi. Afirmacija i instrumentalizacija IQ, parcijalne

inteligencije, destruirale su razvoj EQ- emocionalne inteligencije, što ljudsku vrstu drži u rascjepu između opstanka života i svijeta stvari. Svijet stvari, ekonomija nasilja i tehnologije s biocidnim posljedicama utemeljeni su na scijentističko-tehnološko-tehničkoj konstrukciji života u kojoj život sve manje nešto znači i vrijedi. Svi jet stvari s ekonomijom nasilja što proizlazi iz pohlepe ljudi, iz utilitarističko-materijalističko-hedonističkog svjetonazora, zasniva se na psihopatološkom fenomenu više-brže, brže-više radi profita, stvari i novca. Oklop svijesti ljudi proizlazi iz svijeta stvari. Okamenjivanje svijesti ljudi tražilo je ojačavanje bioloških ograničenosti ljudi u stvaranju svijeta stvari (klasična industrijska tehnologija i tehnika proizvodnje), a u suvremenosti svijeta novom dobu - oja čavanje neuroloških ograničenosti (informatizacija, digitalizacija, internetizacija, itd.) u svrhu osvajanja prostora i prisvajanja izvora i dobara na daljinu, kako na tržištima tako i na bojištima. Ta osva jačka i prisvajačka orijentacija ljudske vrste u hranjenju pohlepe, danas kao nikada prije, pretvara svijet u globalno ratište na kojem se vodi borba za tržišta, ali i borba za ratišta osvajanja prostora radi izvora i dobara za potrebe utilitarističko-materijalističko-hedonističkog svjetonazora sve manjeg broja ljudi, obitelji, država, ali sve manjeg broja vlasnika svega na svijetu. Bogovi na nebu zamjenjuju se bogovima na Zemlji, moćnicima u društvu i svijetu, gospodarima svijeta. Moć i premoć gospodara svijeta zapovijeda vlast manjine nad većinom, što osigurava društvenu proizvodnju stvari i privatno prisvajanje rezultata - profita. Piramida moći zapovijeda odnose nadređenosti i podređenosti pomoću sile umjesto prava, čime se održavaju odnosi nadređeno sti i podređenosti radi eksploatacije u svrhu sve veće akumulacije moći. Poluga održavanja hijerarhijskog rasporeda moći i oligocentričnog sustava vrijednosti, a time i utilitarističko-materijalističko-hedonističkog svjetonazora manjine na štetu mnoštva svijeta ostvaruje se pomoću koncentracije, monopolizacije i militarizacije svih tipova moći u vlasti manjine spram većine. Iz te moći proizvedene su dvije čelične ruke - sila koja drži u pokornosti većinu ljudskoga roda ruka manulitarizma i ruka manulatarizma (dužnička doktrina).

Te moćne poluge drže svijet u pokornosti u spirali nasilja sa sve jačim nasiljem, prisile na prilagodbu sili i modificiranje živo ta spram te sile koja uređuje i određuje sudbinu života na Zemlji. Rascijepljenost ljudskoga života u mišljenju i stvarnom ponašanju ostaje pod polugom represije spram svih, posebno onih koji pruža ju otpor tom odnosu, kapitalskom odnosu - kao trajnu ratu spram svega živoga i života, spram prirode, ratu za svijet stvari, ratu protiv života na Zemlji, ratu za dominaciju nomadske buržoazije nad preostalim izvorima (vodom, naftom, rudnim bogatstvom, ratu za moć). Stečena prednost Zapada na tom svjetonazoru svijeta stvari traži obranu stečena bogatstva od svih oblika - sredstava ugroze, traži preventivni rat protiv svih koji se odupiru u tom ratu, protiv svih onih koji ne prihvaćaju taj svjetonazor, taj model i način života. Rat koji se vodi za širenje toga svjetonazora i načina života u svijetu jest rat protiv svih kultura velikih i malih naroda i država, rat protiv svih naroda i država koje misle život drukčije od Zapada. Vodi se rat za istost protiv različitosti, protiv svih drugih moguć nosti opstanka i razvoja života. Direktive institucija nasilja traže indoktrinaciju, a ona upokoravanje i podređivanje u smislu podlož nosti sili, kao obliku suvremenoga robovlasništva. Znanost mora raskrinkati scijentizam kao metodu učenja i obrazovanja. Bespuće ljudske vrste nije moguće osvijestiti s naslova IQ, jer je to nemoguće. Ljudski um manipuliran je globalnim umom nasilja koji je isključio uporabu i važnost EQ, koji destruira svaki pokušaj suosjećanja spram drugoga u ratu koji se vodi za svijet stvari na trži štima i na bojištima. Rat koji se vodi (kapitalski odnos) isključuje moral kao most koji spaja emocionalnu inteligenciju (EQ) s inte lektualnom inteligencijom, vezivno tkivo ta dva tipa ljudske inte ligencije bez kojega nema sintezne inteligencije (SQ) - kao bitne inteligencije koja uključuje brigu za opstanak i razvoj života na Zemlji. Sintezna inteligencija - kulturna inteligencija pretpostavka je očovječavanja ljudske vrste - temelj je više razine koherencije svijesti ljudske vrste, te dubljeg razumijevanja razvoja života. Ona je pretpostavka novoga paradigmatičkog utemeljenja ljudskoga

znanja, koje uključuje brigu za život na Zemlji, pa time i uporabu znanja koje podupire život na Zemlji. To je polazna osnovica novoga sustava vrijednosti, humanističke orijentacije, solidarnosti, suradnje na altruizmu, za stvaranje socijaliteta kao poželjne ambijentalnosti, umjesto individualizma i utilitarizma pojedinca i naroda. Da bismo se nadali boljem životu, razvoju života, moramo drukčije misliti život; da bismo ga mogli drukčije misliti, moramo drukčije znati. Da bismo drukčije znali, moramo drukčije učiti. Sve ostalo o čemu govori sadržaj ove knjige nijanse su i izrazi u spirali nasilja koja nas zarobljava u brdu lažnih odnosa u kojima svijet živi i radi na sve nižoj razini slobode proizvodnje stvari u koncepciji viška ljudi koji postoje u propadanju, urušavanju. To je bit rata kojem se ne vidi kraj - kapitalskog odnosa koji svijet sabija u istost, u jednu vrstu, u hermafroditizam. Riječ je o kriminalnoj antropologiji. Instrumentalizacija svih ljudskih otkrića, izuma, znanja i vje ština - svih antropotehnika, za ojačavanje bioloških i neuroloških ograničenosti ljudske vrste, svodi se na ojačavanje psihologije lovca i sakupljača u suvremenoj lubanji koja se izgubila u mreži svojih siromašnih izuma (scijentističko-tehnološko-tehničkoj konstrukci ji) i civilizacijskih oblika postojanja u propadanju i razaranju života na Zemlji.

Summary

f humankind behaves in accordance with what it is and what it knows, rather than with what it can be and what it can know

on the basis of genetics and genetic potential, than we can say it with certainty that life on Earth is in danger. The behaviour of

homo sapiens within the food chain on Earth demonstrates than humankind plays the wrong role and is becoming more and more dangerous to the survival and development of life. Despite all human inventions, knowledge, techniques and skills (anthropo足 techniques) life on Earth is endangered by anthropogenic emis足 sions: violent activities of humankind aimed at satisfaction of greed for the world of objects and money. The humankind is in conflict with life and nature, because it has not understood the resonance of the Earth and of the universe, let alone developed the need within itself for morality as the law governing the relations be足 tween humans and towards the life on Earth. Instead of that law based on the principle of responsibility towards life and laws that govern Earth and the universe, the humankind has chosen an egocentric system of behaviour as an expression of anthropocentric value system, hierarchical distribution of power, non-differentiated and homogenous growth without development and an economy of violence with technologies and techniques which have biocidal consequences. The humankind has adopted the principle of violent appropriation of nature - space, natural resources and goods, without understanding of needs and implications for the life on the planet. By choosing the principle of violent appropriation of

nature, the humankind has also opted for violent behaviour, which has put it in opposition to the physical laws of nature, as well as to the resonance of the Earth and of the universe. By reinforcing human greed for the world of objects, the worldview based on utilitarianism, materialism and hedonism straightjackets human consciousness, as the object of cognition and imagination and the direction of human action. Human thought and action have been captured by the world of objects. That is reflected in seeking new discoveries, inventions, knowledge and skills - anthropo-techniques aimed at creation of objects for the sake of profit. Human thinking has stopped at the world of objects and the cultural meme of profit. It has left out and neglected the cultural meme of mora lity-the care for survival and development of the life of humankind as well as other species in the food chain of life. What the humankind believes that it knows is proving itself detrimental to the life on the planet. That opens up a variety of questions about what we believe we know and upon what we act in economic and social praxis. If what the humankind knows can not be easily dismissed (because it knows a lot), we should ask which purposes are served by the application of that knowledge in the active praxis of life - survival and development of life or its destruction and suffocation? The debates on the issue of appli cation of knowledge have stopped at the level of objects, resul ting in the lack of care for the life on Earth, including the survival of humankind - in the sense of its humanisation. This lack of care for overcoming of appropriation and containment of human greed for the world of objects stems from upbringing and education, i.e. the preparation of humans for different roles in the society on the basis of disciplinary knowledge for the production of the world of things and partial intelligence. The principle of violent appropri ation, coupled with the principle of violent behaviour, is based on the concepts, strategies and systems of violence. The concept of violence leads to education for violence, for the sake of the exi stence of an individual. The praxis of life demonstrates that there is no existence without education based on the concept of vio

lence. Such concept does not require education for survival and development of life, which would implement morality into human life and learning that would affirm the cultural meme of morality It is based on learning that affirms the world of objects and the cultural meme of profit. The realisation of human life required instrumentalisation of partial intelligence (measured by the IQ) in appropriation of the world of objects for the sake of profit. The affirmation and instrumentalisation of partial intelligence (IQ) has destroyed the development of emotional intelligence (EQ), what has kept the humankind in a rift between the survival of life and the world of objects. The world of objects, economy of violence and technologies with biocidal effects are based on scientistic-tech nological concept of life whereby life itself is increasingly devalued. The world of objects and the economy of violence, which is based on human greed and a worldview based on utilitarianism, materia lism and hedonism, are linked to the psychopathological pheno menon ‘the more-the faster & the faster-the more’ for the sake of profit, objects and money. The straightjacket of human conscious ness stems from the world of objects. The petrification of human consciousness has initially entailed overcoming of biological limits of humans in the creation of the world of objects - through stan dard industrial technology and manufacturing techniques. More recently, it has entailed overcoming of neurological limits through information systems, digitalisation, the Internet etc. All of this has been motivated by appropriation of space and resources on the marketplaces and battlefields alike. The conquering and appropriative orientation of humankind, today as never before, turns the world into a global battlefield whereby the struggle for markets and space takes place. This struggle, fuelled by utilitarianism, ma terialism and hedonism, revolves around resources and goods for the benefit of a diminishing number of people, families and states, as well owners of economic resources. The gods in heaven have been replaced by gods on earth - with the powerful members of society, with the masters of the world. The power of these rulers brings about the dominance of a minority over the majority, which

results in social production of objects and private appropriation of results, i.e. profits. The pyramid of power determines the relationship of submis sion and dominance by the means of force, rather than through any legal means, which preserves the relationships of interdepen dence and submission for the sake of exploitation, which are aimed at an ever greater accumulation of power. The levers that preserve the hierarchical distribution of power and oligocentric value system - as well as utilitarianism, materialism and hedo nism enjoyed by the few at the expense of many - are realised via concentration, monopolisation and militarisation of all types of power in the hand of the few. Out of that power two ‘hands of steel’ are produced which keep the majority of humankind in submission - the hand of manu-militarism and the hand of manumilitarism (the debt doctrine). These powerful levers keep the world in submission via a spi ral of violence - by enforced adaptation to power and modifica tion of life in accordance to that force that governs and determines the future of the life on Earth. The dichotomy between thinking and behavioural aspects of human life remains under oppression aimed at all those who oppose that relationship - the capital rela

tionship - as a permanent war against the life and the living, against nature. That war for the world of objects is war for the do mination of nomadic bourgeoisie over the remaining resources (water, oil, mineral resources etc.). The acquired advantages and riches of the West, built upon the worldview of the world of objects, are defended by a pre emptive war against all those who oppose that worldview and way of life. The war for imposition of that worldview upon the world is aimed against all national cultures having other, non-Western outlooks on life. This is a war for homogeneity and against diffe rences, against all other possibilities of survival and development of life. The directives of the institutions of violence require indoc trination, which would lead to submission to power as a modern form of slavery.

The cul-de-sac of humankind is not possible to grasp by the IQ. The human reasoning has been manipulated by the global mind of violence, which has excluded the use and diminished the importance of EQ, which destructs compassion against the other in the world for the world of objects carried out at markets and battlefields. That war - and the accompanying capital relationship - excludes morality as a bridge that connects emotional intelligen ce with the intellectual intelligence. Without morality there is no synthetic intelligence (SQ), as a fundamental form of intelligence that includes the care for the survival and development of life on Earth. Synthetic (cultural) intelligence is a precondition of humani sation of humankind. It is a foundation of higher degree of cohe rence of the consciousness of humankind, as well as of a deeper understanding of life. It is a prerequisite of a new paradigmatic foundation of human knowledge that would include the care for the life on Earth, and, consequently, the use of knowledge that supports the life on Earth. That is the starting point of a new value system, humanist orientation, solidarity, altruistic cooperation that would create sociality instead of individualism and utilitarianism of persons and states. If we want to hope for a better life and the development of life, we have to think life differently. If we want to think life differently, we have to know it differently. If we want to know it differently, we have to learn differently. Everything else debated in this book pertains to nuances and expressions on the spiral of violence confining us in a myriad of false relationships. Due to such relationships, the world lives and functions at ever lower levels of freedom of production of objects within a concept of surplus of humans who live in destruction and annihilation. That is the essence of a never-ending war, i.e. the essence of the capital relationship that forces the world into sameness and her maphroditism. Instrumentalisation of all human discoveries, inventions, knowledge and skills - all anthropo-techniques for overcoming biological and neurological limitations of humankind is reduced to strengthening of the psychology of hunter-gatherers in a contem

porary skull that has been lost in a web of its impoverished inven足 tions (i.e. scientistic-technological constructs) and civilisational modes of existence in destruction of the life on Earth.

Bilješka o autoru

Osobni podaci

Slavko Kulić

International Order of Merits Datum rođenja: 20. kolovoza 1941. Mjesto rođenja: Razvođe, Oklaj Ulica Mladena Vodičke 5, Zagreb, Hrvatska

Obrazovanje • Osnovna i srednja škola u Oklaju i Splitu • Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1965. •

Poslijediplomski studij - Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu 1968/70.

•

Fakultet

političkih

znanosti

Sveučilišta

Zagrebu,

doktorat

zna

nosti, 1976. • Studijski boravak

u SAD-u - Florida State University, 1978.

• Studijski boravak

u SSSR-u - Ruska federacija, Moskva, 1982.

i 1984,

redoviti član Internacionalne akademije humanističkih i prirodnih zna nosti, Ruska federacija, 2001. •

Studijski boravak

u Kini, Peking, 1994. i 1998.

•

Studijski boravci

u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Austriji,

ČSR, itd.

Letoniji,

• Aktivni sudionik na preko 100 međunarodnih znanstvenih simpozija o

sociologiji

međunarodnih

odnosa:

političkih,

ekonomskih,

pravnih,

socijalnih i vojnih rasprava • Profesor brojnih poslijediplomskih studija u svijetu, Europi, Jugosla viji i Hrvatskoj • Gostujući profesor poslijediplomskih studija iz kolegija Mondologija Eu ropskog centra za mir - Geneva, Zagreb, Sarajevo, 1978. do 1984. • Profesor na fakultetu Industrijske pedagogije Sveučilišta u Rijeci, 1976. do 1981.

Radno iskustvo 1994-2004. Predstojnik

odjela

interdisciplinarna

istraživanja,

utemeljitelj

vodi

telj. Sustavno istraživanje globalne strukture moći, političke, ekonomske, pravne, socijalne i vojne, s posebnim osvrtom na trajektorizaciju i parametrizaciju pozicioniranja Hrvatske kao novog subjekta kulture i civilizacije u svijetu interesa i svijetu država. Istraživanje uzroka i posljedica beskoncepcijskog

stanja

kretanju,

trgovačke

umjesto

proizvodno-tehnološke

tj. stvaralačke i izvozne orijentacije. Istraživanje adaptacijske kao tranzi cijske prilagodbe u poretku sile kao prava. 1981-1994. Predstojnik

Centra

strateška

istraživanja

Ekonomskom

institutu,

Zagreb, utemeljitelj i voditelj. Sustavno istraživanje razlaza kao izlaza iz bivše SFRJ te pozicioniranje Hrvatske kao novog subjekta kulture i civiliza cije, holističkim pristupom istraživanja pojma o sebi kao novom subjektu kulture i civilizacije te pojma o prostoru (statička i dinamička procjena vri jednosti

prostora),

geozemljopisni,

geopolitički,

geoekonomski,

geopravni

te geovojni aspekti. Istraživanje prirodne pozicije novog subjekta kulture -

Hrvatske kao srednjoeuropske i mediteranske kulture i civilizacije a ne

subjekta Zapadnog Balkana. 1974-1981. Predstojnik institutu, nanti

Centra Zagreb,

sociologije

međunarodne

utemeljitelj međunarodnih

ekonomske

voditelj. odnosa:

odnose u

Ekonomskom

Sustavno

istraživanje

determi

političkih,

ekonomskih,

pravnih,

socijalnih i vojnih utjecaja na destrukciju SFRJ, te sustavno istraživanje uzroka i posljedica razlaza kao izlaza republika i pokrajina u pravcu stva ranja nacionalnih država na tlu bivše Jugoslavije.

1971-1974. Odjel za mikro- i makroekonomska istraživanja. Sustavno istraživanje tran sfera znanja i tehnologije, investicija, međunarodnih razmjenskih odnosa, te

dužničke

doktrine,

vjerovničko-dužničkih

odnosa,

psihologije

pomoći,

najamne psihologije, najamne ekonomije, te najamne politike bivše SFRJ i njenih sastavnih dijelova. 1964-1971. Državna uprava RH - na poslovima istraživačke prirode, sociologije društva i države, istraživanje odnosa snaga, uzroka i posljedica dogmatskog soci jalizma rasta

destrukciju

suprotnosti

međunacionalnih

antagonizama

odnosa

društva

države

Jugoslaviji te u

uzroka

beskoncepcijskom

stanju u kretanju. U periodu od 1976. do 2004. godine, usporedo sa znanstveno-istraživačkim radom, izradio preko stotinjak sudskih ekspertiza o spornoj pravnoj stvari u polju ekonomije, tj. investicijske problematike, sporova transfera znanja i tehnologije za potrebe općinskih, županijskih i vrhovnih sudova te trgovačkih sudova u području spornih razmjenskih odnosa, što potvr đuje stupanj egzaktnosti znanja u praksi života i rješavanju društvenih sporova

s kulturnim i materijalnim posljedicama za subjekte u sporu.

Objavio preko 250 znanstveno-istraživačkih radova.

Publikacije Opća kritika dužničke ekonomije - Kritika najamne svijesti, izdanje Birotehnika: Ekonomska biblioteka, Zagreb, 1985. Znanstveno-tehnološka revolucija - za koga?, Jugoart, Zagreb - Beo grad, 1990. Kritičko teoretski osvrt na novu politiku i ekonomsku strukturu nove Eu rope, izdanje IDP, Revijalno izdanje, Zagreb, 1992. Makroekonomija i zdravlje, Ekonomski institut, Zagreb, 1992. Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. Ekonomija nasilja i gubitka, Ekonomski institut, Zagreb, 1997. Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Zagreb - Salzburg - Paris, Adamić, Ri jeka, 1998. Što je to samosvijest suvremenog svijeta? Tolerancija nasilja i zlouporaba moći u vrijeme mira, Ekonomski institut, Zagreb, 1999.

Nužnost

rekonstitucije

hrvatskog

društva

razvoja

života:

države,

Ekonomski

institut,

Zagreb, 1999. Novi

pristup

filozofiji

provođenje

istraživanja

obrazovanja,

European Academy for Environmental Affairs, Tübingen, 1999. Lažna zora globalizacije, Ekonomski institut, Zagreb, 2000. Globalizacija i trajektorij RH u svijetu interesa i države hrvatskoga gospodarstva, Ekonomski institut, Zagreb, 2000. Bioetički aspekti društva znanja-, Međunarodna znanost u novoj epohi, Mali Lošinj, 24-26. rujna 2001.

skupština

društveni -

Bioetika

Kvartalni kapitalizam i njegovi dometi na tlu Hrvatske: Globalizacija Hrvatskoj i Hrvatska u globalizaciji, Knjižnica, Kritika, Zagreb, 2003. Filozofija ekonomije i antropotehnike, 82/2003, Filozofski fakultet, Zagreb Ekonomija

nasilja

destruktivna

Filozofsko

antropologija,

Udruga

obzor i u

istraživanje

br.

potrošača

vatske, 2004.

Prestižni certifikati diploma i članstvo u svjetskim znanstvenim institucijama • Man of the year 1992, American Biographical Institute, USA •

Certificate of Merit for Distinguished Service, Dictionary of Interna tional Biography, XXV edition, IBC Cambridge, 1991

•

Certificate of 2000 outstanding scientists of the 20th century in honour of an outstanding contribution in the field of SCIENCE. Signed and sealed at the

International Biographical Centre, Cambridge, England,

October 5, 1998 •

Certificate of International Order of Merits, International Biographical Centre, Cambridge, England, signed and sealed in Cambridge, England; this second day of September 1991

• Permanent member of the Croatian Academy of Economic Sciences • Member of the Croatian Council of European Movement (HVEP), Zagreb • Member of the International Philosophers for Peace, USA, 2003 • Member of the World Parliament, USA - India, 2002 •

Academician of International Academy of Humanistic and Natural Sci ences, Moscow, Russian Federation, 2001

Biography

Personal information Slavko Kulić International Order of Merits, Cambridge, 1991 Date of birth: August 20, 1941 Place of birth: Razvođe, Oklaj Address: Mladena Vodičke 5, Zagreb, Croatia, Europe

Education • Faculty of Economics, Zagreb •

Faculty of Economics, University of Belgrade - postgraduate studies: International economic relations

• Faculty of Political Sciences, University of Zagreb - doctorate degree

Study visits • China, Beijing, 1994 and 1998 • USSR, Moscow, 1982 and 1984 • USA, Florida State University, 1978 One hundred of international scientific symposiums and meetings on soci ology of international relations, political, economic, legal, social, military, in Europe and the World

Languages Croatian, French, English

Working experience Required jobs of government administration of the Republic of Croatia, 1964-1971 ; Institute of Economics, Zagreb, 1971 -2004 - the head of the Department

International

Economic

Relations

1974-1981;

Centre

for

Strategic Research 1981-1994 and the head of the Department for Inter disciplinary Research 1994-2004; senior research fellow, fields of econo mics and international economics; head and co-ordinator of projects of Ministry of Science and Technology of the Republic of Croatia; visiting professor of postgraduate studies on mondology (mondology and polmology), OUN-Geneva; Zagreb; Sarajevo. • Head of the Association of Croatian entrepreneurs and diaspora, 2003 • Head of the Scientific Association of Croatian economists, 2004

Publications General critique of debt economics, Birotehnika, Zagreb, 1985 Techno-scientific revolution - who is itfor?, Jugoart, Zagreb - Beograd, 1990 Critical theoretical review of new political and economic structure of the New Europe, IDP, review edition, Zagreb, 1992 Macroeconomics and health, EIZ, Zagreb, 1992 Strategy of violence as the strategy of development, Naprijed, Zagreb, 1996 Economy of violence and genetics: society and technology, Rijeka, 1997 Dialogue of Nazism and globalisation, Adamic, Rijeka, 1998 What is consciousness of the modern world? Tolerance of violence and abuse of power in times of peace, EIZ, Zagreb, 1999 Necessity of reconstitution of the society and state, EIZ, Zagreb, 1999 A new approach to philosophy of development of life: research education practice, European Academy for Environmental Affairs, Tübingen, 1999 False dawn of globalization, EIZ, Zagreb, 2000 Globalization and traectorization of the Republic of Croatia in the world of interests and states, EIZ, Zagreb, 2000 Bioethic aspects of the knowledge society, International Conference - Bio ethics and science in the new epoch, Mali Lošinj, Croatia, September 24-26, 2001

Quarterly

capitalism

and

its

achievements

Croatia,

Proceedings

the

Faculty of Economics Rijeka; Journal of Economics and Business, 2003 Philosophy,

economics

and

antropotechniques,

Filozofska

istraživanja,

No. 82/2003 Economy of violence and destructive of antropology, ciation of consumers of teh Republic of Croatia

Zagreb,

2004

Asso

Established prestige • Man of the year 1992, American Biographical Institute, USA •

Certificate of Merit for Distinguished Service, Dictionary of Interna tional Biography, XXV edition, IBC Cambridge, 1991

•

Certificate of 2000 outstanding scientists of the 20th century in honour of an outstanding contribution in the field of SCIENCE. Signed and sealed at the International Biographical Centre, Cambridge, England, October 5, 1998

•

Certificate of International Order of Merits, International Biographical Centre, Cambridge, England, signed and sealed in Cambridge, England; this second day of September 1991

Academician of International Academy of Humanistic and Natural Sci ences, Moscow, Russian Federation, 2001

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK

330.831 316.42.052 008“20”

KULIĆ, Slavko Neoliberalizam kao socijaldarvinizam : rat za dominaciju ili za bolji svijet / Slavko Kulić. - Zagreb : Prometej, 2004. Znanstvena biblioteka) Tekst na hrv. i engl. jeziku. Bibliografija. • Summary. ISBN 953-6460-40-8 I. Ekonomske teorije -- Neoliberalizam Kritika II. Globalizacija -- Ekonomskosociološko gledište III. Civilizacija 21. st. - Kritika 441012063

Slavko Kulić NEOLIBERALIZAM KAO SOCIJALDARVINIZAM Rat za dominaciju ili za bolji svijet Nakladnik PROMETEJ Zagreb, Kaptol 25 tel/fax: 01 4810 190 www.prometej.net e-mail: prometej@zg.htnet.hr Za nakladnika Božo Rudež Prijevod Domagoj Račić Siavko Kulić Lektura Saša Vagner Korektura Tatjana Špoljar Dizajn naslovnice Ana Pojatina Prijelom Darija Klancir Tisak Dotisak, Zagreb