Moja priča

Nakon perioda tuge, depresije i pitanja "zašto ja", kreneš dalje, shvatiš da je tako očito trebalo biti i dalje živiš dan po dan nadajući se najboljem, jer odustati je nešto najgore - kaže Helena

linske ovojnice dovodi do stvaranja ožiljaka (skleroze) na različitim mjestima u mozgu i leđnoj moždini, tzv. demijeliniziranih plakova, pa otuda naziv bolesti - multipla skleroza (MS). Rani početak liječenja znatno pomaže u zaustavljanju napredovanja bolesti. - Za sada sam dobro, što će biti poslije, ne znam, ali postoje i druge terapije. Danas živim poprilično normalno uz tegobe koje multipla skleroza nosi. Kad sam dobila terapiju, osjećala sam se bolje, funkcije su se postupno počele vraćati. No, nakon dva smrtna slučaja u obitelji u samo tri tjedna dogodio mi se relaps, međutim doktorica je brzo reagirala i popravila stanje pulsnom terapijom kortikosteroidima. Jedno vrijeme nakon toga bila sam na štakama i teško se kretala, ali se s vremenom stanje popravilo i sada opet mogu normalno hodati i biti samostalna - kaže Helena.

No, bolest je tu, nekad slabija, a nekad jača. - Multipla me ponekad ograničava, ne mogu sve što mogu zdravi, umornija sam, imam česte glavobolje, trnce i tremore, ali sam zahvalna što je to samo ponekad i što ima dana kada nemam nikakvih tegoba i mogu normalno obaviti sve svoje obaveze, a kada ne mogu, jednostavno stanem i odmorim se, jer našem tijelu treba puno više odmora nego zdravim osobama - kaže Helena. Osim nošenja sa simptomima, dijagnoza multiple skleroze sa sobom donosi i mnoge strahove i neizvjesnost. Njih nije pošteđena ni Helena.

PONEKAD NE MOGU SVE ŠTO MOGU ZDRAVI, UMORNIJA SAM, IMAM ČESTE GLAVOBOLJE, TRNCE I TREMORE, ALI ZAHVALNA SAM ŠTO JE TO SAMO PONEKAD I ŠTO IMA DANA KADA MOGU NORMALNO OBAVITI SVE SVOJE OBAVEZE, A KADA NE MOGU, JEDNOSTAVNO STANEM I ODMORIM SE, KAŽE HELENA

Stotinu pitanja - Kada mladi dobijete dijagnozu, u glavi vam je sto pitanja - Kako dalje? Što će biti sa mnom? Hoću li sutra biti invalid? Hoću li za deset godina uopće ustati iz kreveta? Hoću li imati djecu? Obitelj? Međutim, nakon perioda tuge, depresije i pitanja "zašto ja", kreneš dalje, shvatiš da je tako očito trebalo biti i dalje živiš dan po dan nadajući se najboljem, jer odustati je nešto najgore. Oboljela sam sa 24 godine i to je bio velik šok i meni i mojoj obitelji. Svi smo se trebali prilagoditi i prihvatiti činjenicu da više nisam ona stara Helena, da je ovo neka nova ja koja mora svoju bolest prilagoditi sebi, puno su mi pomogle grupe na Facebooku gdje oboljeli međusobno dijele iskustva i savjete kako si olakšati svakodnevni život. Meni kao novooboljeloj to je mnogo značilo jer sam shvatila da nisam jedina koja se bori s ovom bolesti. Zahvalna sam i Društvu multiple skleroze Varaždinske županije, gdje su me uputili u moja prava i omogućili mi besplatno vježbanje i ostale aktivnosti. I zato bih svima novodijagnosticiranima poručila - nemojte nikada odustati, u redu je plakati, u redu je klonuti, pa ponekad i odustati od svega, ali odmorite se taj dan, razmislite koga sve imate u životu i da se i dalje isplati boriti, jer odustati i predati se nikako nije solucija, od toga nemamo ništa, a najvažnije je staviti sebe na prvo mjesto i razmišljati o sebi - kaže Helena i dodaje: - Hvala Matiji, hvala mami, koja je uvijek tu i rame za plakanje, za savjet i za pomoć, prijateljima i nažalost pokojnima baki i djedu čije ću riječi zauvijek zapamtiti: "Helena, svijet staje u stranu da propusti onoga tko zna kuda i kamo ide".