6 minute read
Intimna ordinacija
ćete joj biti podložniji ako ste spolno aktivni, no jednako tako od nje mogu oboljeti i žene koje nisu spolno aktivne. Ostali faktori koji mogu pridonijeti povećanom riziku za razvoj ove infekcije su korištenje sredstva protiv začeća koje se umeće u maternicu (spirala), ali i prekomjerna upotreba parfimiranih sapuna i proizvoda za higijenu. Neodgovarajuća sredstva za intimnu higijenu su ona koja imaju različit stupanj kiselosti od onog u vagini, koji je od 3,5 do 5,5 pH. Važno je napomenuti i da je bakterijska vaginoza često recidivirajuća infekcija, naročito ako su okidači za njezin nastanak kronični stres, nepravilne higijenske navike i neodgovorno spolno ponašanje.
Što učiniti
Advertisement
Mislite li da imate bakterijsku vaginozu, važno je da porazgovarate o tome sa svojim ginekologom jer liječenje može biti kratko i učinkovito, a obično se provodi antibioticima u obliku vaginaleta, krema ili tableta, najčešće sedam dana, a preporučuje se i istovremeno liječenje partnera kako ne bi došlo do takozvanog ping-pong efekta, odnosno da jedan partner drugome stalno iznova prenosi infekciju. Prema nekim istraživanjima, primjena vaginalnih probiotika za vrijeme terapije i nakon nje pomaže u obnovi vaginalne mikroflore i umanjuje rizik od recidiva. Prirodnu ravnotežu vaginalne flore možete ponovo uspostaviti i koristeći neantibiotičke gelove, pjene i vode namijenjene za intimnu njegu. Kako biste smanjili rizik za ponovni razvoj bakterijske vaginoze, trebali biste izbjegavati korištenje gelova i dezodoransa za vaginalno područje, kao i ležanje u mirisnim kupkama ili pranje parfimiranim gelovima za intimnu njegu.
VAGINALNA KANDIDIJAZA
Kandidijaza je česta gljivična infekcija koja može izazvati ozbiljnu nadraženost intimne zone. Najčešći simptomi uključuju gusti, bijeli ili žućkasti vaginalni iscjedak te peckanje tijekom spolnog odnosa ili tijekom mokrenja. Iako si žene često pogrešno same postavljaju dijagnozu kandidijaze ili bakterijske vaginoze, zapravo je riječ o dva potpuno različita problema. Iako obje infekcije mogu uzrokovati pojavu obilnog vaginalnog iscjetka, njegova konzistencija i miris znatno se razlikuju. To, jednako kao i svrbež i nadraženost vaginalnog područja, liječniku znatno olakšava postavljanje dijagnoze kandidijaze. No, imajte na umu da je, kao i u slučaju bakterijske vaginoze, moguće imati vaginalnu kandidijazu bez ikakvih simptoma.
Zašto se javlja
Postoje određeni čimbenici koji mogu poremetiti zdravu ravnotežu bakterija i gljivica u rodnici te tako pridonijeti razvoju gljivične infekcije. Među najčešćim čimbenicima su korištenje antibiotika i kortikosteroida, dijabetes, stres, jaki i neodgovarajući gelovi za intimnu njegu, hormonalne promjene uzrokovane trudnoćom, menopauzom ili uzimanjem oralne kontracepcije, oslabljen imunosni sustav zbog različitih bolesti, pretjeran unos šećera, korištenje sintetičkog donjeg rublja.
Što učiniti
Mislite li da imate kandidijazu, odmah biste se trebali javiti svom ginekologu. On vam može propisati protugljivične kreme i vaginalne tablete koje će obično riješiti kandidijazu u roku od jednog tjedna. Za tvrdokornije slučajeve može se propisati i oralna terapija.
Razvoj gljivične infekcije možete spriječiti jednostavnim pridržavanjem nekoliko savjeta o održavanju osobne higijene. Izbjegavajte upotrebu sredstava za pranje s mirisom. Od pomoći može biti i izbjegavanje upotrebe omekšivača te prelazak na tzv. non-bio deterdžente za pranje rublja. I nemojte zaboraviti da se, nakon obavljanja nužde, uvijek brišete od naprijed prema straga jer tako možete spriječiti širenje bakterija iz debelog crijeva u vaginu.
VAGINALNA SUHOĆA
Mnoge žene vjeruju da je vaginalna suhoća neizbježan dio starenja, dok su druge jednostavno previše stidljive da bi zbog toga potražile liječničku pomoć. Iako vaginalna suhoća možda i jest češća među ženama u menopauzi, problem je prilično čest i može pogoditi žene bilo koje dobi.
Zašto se javlja
Uzrok vaginalne suhoće može biti izostanak predigre, što onemogućava
pripremu ženskog spolnog organa, no uzrok može biti i fizičke prirode ako žlijezde ne proizvode dovoljno sluzi ili je proizvode presporo. No, jedan od najčešćih razloga zapravo je psiha jer žena, da bi se ovlažila, treba biti opuštena. Za količinu tekućine kojom će vagina biti opskrbljena zadužen je hormon estrogen, čija razina može opasti u raznim situacijama, poput trudnoće i dojenja, kemoterapije te uslijed nekih lijekova protiv alergije, endometrioze i depresije.
Što učiniti
Ovaj problem intimnog zdravlja, koji je naročito čest kod žena koje su nedavno rodile ili doje, može uzrokovati mnogo boli i neugode, naročito tijekom spolnih odnosa te može imati vrlo negativan utjecaj na psihičko zdravlje žene, vezu i spolni život. Stoga nemojte zazirati od traženja pomoći jer liječenje ovog problema može biti brzo i jednostavno. Ako se problem pojavio tek nedavno, možete pokušati ublažiti simptome koristeći lubrikante na bazi vode ili ovlaživače za vaginu. No, suha vagina često se liječi primjenom estrogena, kad je njegov manjak uzrok problema, a on se može primjenjivati putem krema, tableta ili prstena koji se u vaginu umeće i mijenja svaka tri mjeseca.
CISTITIS
Poput bakterijskog vaginitisa, i cistitis je bakterijska infekcija koja može uzrokovati priličnu neugodu u intimnom području. Ova infekcija, od koje većina žena pati barem jednom u životu, dovodi do upale mjehura, a to može uzrokovati niz neugodnih simptoma, poput boli pri mokrenju, bolova u leđima i trbuhu, učestale potrebe za mokrenjem te izraženog osjećaja umora i povišene tjelesne temperature.
Zašto se javlja
Iako cistitis nije spolno prenosiva bolest, može biti posljedica spolnog odnosa jednako kao i korištenja dijafragme, pa čak i tampona. U većini slučajeva smatra se da cistitis nastaje kad bakterija koja inače živi na koži ne uzrokujući nikakve probleme, dođe u mjehur putem uretre te uzrokuje upalu. Neugodna upala mokraćnog mjehura poznatija kao cistitis obično je uzrokovana bakterijama, i to vrlo otpornim, a u našim krajevima najčešće su to Escherichia coli, Enterococcus faecalis ili Pseudomonas, ali ponekad uzročnik može biti i Chlamydia trachomatis. Neke od njih dolaze iz crijeva, gdje normalno obitavaju, pa se vrlo lako događa da osoba sama sebe zarazi, no do zaraze može doći i u bazenu, u moru, na zahodskoj školjki, kao i preko ručnika, a bakterije se prenose i spolnim odnosom, što posebno vrijedi za jako otpornu E. coli. Kod nekih žena cistitis uzrokuje samo blagu bol, dok kod drugih ona može biti toliko intenzivna da ometa njihov svakodnevni život.
Često se vraća
Iako su simptomi cistitisa vrlo neugodni pa bolest teško može proći nezapaženo, ona ipak često prelazi u kronični oblik. Razlog je to što žene masovno ili ignoriraju simptome ili pak ne izliječe bolest do kraja pa simptomi ostaju prisutni, ali u blažem obliku. Ženama tako postaje normalno da po noći i nekoliko puta ustaju zbog mokrenja, da svaki čas trče na zahod te da ih svako toliko nešto zaboli ili zapeče. No, treba imati na umu da kronični cistitis nije šala jer u krajnjoj liniji može dovesti i do inkontinencije, a to je ozbiljan problem. Osim toga, kod kroničnog cistitisa povećava se i rizik da bakterije, prije ili kasnije, dođu do rodnice, maternice li jajovoda te uzrokuju gnojnu upalu pa čak neplodnost. To bi trebao biti dovoljan razlog da ne zanemarujete simptome te da terapiju provodite temeljito i do kraja.
Što učiniti
Mislite li da imate cistitis, dobra je vijest da u većini slučajeva do poboljšanja dolazi spontano u roku od nekoliko dana. Već pri pojavi prvih simptoma cistitisa možete ih pokušati ublažiti sami upotrebom bezreceptnih analgetika, izbjegavajući spolne odnose te pijući mnogo vode. Potraju li simptomi istim intenzitetom duže od nekoliko dana, trebali biste potražiti pomoć ginekologa. Liječenje cistitisa temelji se samo na uzimanju antibiotika i bakteriostatika, ali da bi terapija bila učinkovita, treba napraviti analizu mokraće i urinokulturu te dobiti antibiogram prema kojem će se onda odrediti odgovarajući antibiotik. Nažalost, čest razlog neuspjeha liječenja i učestalih recidiva jest to što pacijentice prije vremena prekidaju terapiju jer se već nakon nekoliko dana osjećaju dobro, a to je zapravo direktan put u kronični cistitis. Također, važno je ponovo se javiti liječniku potraju li simptomi i nakon terapije jer se cistitis, ako se ne liječi, može razviti u mnogo opasniju infekciju bubrega. Kako biste smanjili rizik za razvoj cistitisa, i u ovom slučaju se savjetuje što manja upotreba parfimiranih sapuna i sredstava za pranje te održavanje odgovarajuće razine hidriranosti organizma tijekom cijelog dana.