Psihologija

Nema potrebe da se poboljšavamo. Sve iluzije kojima se opterećujemo - teški strahovi da smo loši ili nada da smo dobro, identiteti za koje se vrlo grčevito držimo, bijes, ljubomora i ovisnosti svih vrsta - ne dotiču naše temeljno bogatstvo. Ovo su praktične smjernice o tome kako možemo "početi gdje jesmo" - prihvaćati, a ne poricati bolne aspekte svog života

AKO NEMA IZLAZA, NEMA NI PROBLEMA

Možda sumnjate, ali svatko može razviti hrabrost za rad sa svojom unutarnjom boli te otkriti istinsku radost, blagostanje i samopouzdanje. Knjiga "Počni tu gdje jesi" autorice Peme Chödrön, u izdanju Mozaik knjige, bavi se upravo time. To je knjiga o buđenju srca i za sve one koji se pitaju kako probuditi svoje istinsko, suosjećajno srce, poslužit će kao vodič. Donosi praktične smjernice o tome kako možemo "početi gdje jesmo" - prihvaćati, a ne poricati bolne aspekte svog života.

Pema Chödrön američka je budistička redovnica, poznavateljica tibetanskog budizma i tehnika meditacije. No, njezina učenja o suosjećanju nisu popularna samo među budistima, iako se temelje na 59 tradicionalnih izreka (slogana) tibetanskog budizma. "Uvijek održavaj samo radostan um", "Nemoj da tuđa bol bude temelj tvoje sreće", "Ne očekuj pljesak" - samo su neke od njih i zaista pokazuju koliko su univerzalne, jednostavne i poticajne.

Osjetiti tuđu bol - Već imamo sve što nam je potrebno. Nema potrebe da se poboljšavamo. Sve iluzije kojima se opterećujemo - teški strahovi da smo loši ili nada da smo dobro, identiteti za koje se vrlo grčevito držimo, bijes, ljubomora i ovisnosti svih vrsta - ne dotiču naše temeljno bogatstvo. Nalik su na oblake koji privremeno zakrivaju sunce. Ali, naša toplina i sjaj uvijek su prisutni. To je ono tko doista jesmo. Takvo gledanje samoga sebe znatno se razlikuje od naše uobičajene navike - piše Pema Chödrön. - Cijeli dijelovi nas samih toliko su neželjeni da pobjegnemo kad god se počnu pojavljivati. Zbog toga propuštamo biti tu, biti na mjestu. Neprestano propuštamo trenutak u kojem jesmo. Pa ipak, ako smo sposobni iskusiti trenutak u kojem jesmo, otkrivamo da je jedinstven, dragocjen i potpuno nov. Nikada se ne dogodi dva puta. Možemo cijeniti i slaviti svaki trenutak - ništa nije svetije. Ništa nije veće ni "apsolutnije". Štoviše, ništa drugo ne postoji! - tvrdi Chödrön i zaključuje: - Ako smo upoznali svoju osobnu bol, ako smo uopće bili u odnosu s boli, bit ćemo dovoljno neustrašivi, dovoljno hrabri i dovoljno ratnici da budemo voljni osjetiti tuđu bol. Bit ćemo sposobni preuzeti tuđu bol jer smo otkrili da se njihova bol ne razlikuje od naše. Međutim, da bismo to učinili, potrebna nam je sva pomoć koju možemo dobiti.

Ova knjiga bavi se upravo time, uči tehnikama koje pomažu, a jedna od temeljnih je osnovna meditacija u sjedećem položaju (shamatha-vipashyana meditacija) i praksa lojonga:

Shamatha-vipashyana meditacija

Evo kako autorica predstavlja tu meditaciju koju smatra zlatnim ključem koji nam pomaže da upoznamo sebe: "U shamatha-vipashyana meditaciji sjedimo uspravno, prekriženih nogu i otvorenih očiju, ruku opušte-

MOŽEMO CIJENITI I SLAVITI SVAKI TRENUTAK - NIŠTA NIJE SVETIJE. NIKADA SE NE DOGODI DVAPUT I NIŠTA NIJE VEĆE NI "APSOLUTNIJE" OD TOGA. NIŠTA DRUGO NE POSTOJI

nih na bedrima. Potom jednostavno postajemo svjesni daha koji izlazi iz nas. To iziskuje potpunu usredotočenost na dah. S druge strane, ovaj oblik meditacije iznimno je opušten i iznimno mek. Kad kažemo: "Budi s dahom koji izlazi", isto je kao da kažemo: "Budi potpuno prisutan." Budi prisutan s onima što se događa. Dok smo svjesni izlaženja daha, možemo biti svjesni i drugoga što se događa - zvukova na ulici, svjetla na zidovima. Sve to može blago privući našu pozornost, ali nas ne mora odvesti. Možemo nastaviti sjediti upravo ovdje, svjesni izlaženja daha.

Ali, bivanje s dahom samo je dio ove tehnike. Drugi dio su misli koje neprestano prolaze kroz naš um. Sjedimo ovdje i razgovaramo sami sa sobom. Kad shvatite da razmišljate, upućuje vas se etiketirati to kao "razmišljanje". Kad vam um odluta, kažite

sami sebi: "Razmišljanje". Bez obzira na to jesu li vam misli nasilne ili strastvene ili pune neznanja ili straha, jesu li vaše misli duhovne, ugodne misli o tome koliko ste uspješni, utješne misli, poticajne misli, kakve god da jesu, jednostavno ih bez osuđivanja ili strogosti etiketirajte kao "razmišljanje", čineći to iskreno i blago.

Dah dodirujemo lagano: samo je otprilike 25 posto svjesnosti na dahu. Ne hvatate se za njega, niste usredotočeni na njega. Otvarate se, puštate da se dah miješa s prostorom sobe, jednostavno puštate da vaš dah izlazi u prostor. Slijedi nešto poput stanke, razmak do sljedećeg izlaska daha. Dok udišete, moguć je osjet jednostavnog otvaranja i čekanja. To je nalik na pritiskivanje zvona i čekanja da netko otvori vrata. Tada vam um vjerojatno odluta, a vi shvatite da ponovno razmišljate - tada upotrijebite tehniku etiketiranja.

Razvedrite se

Važno je biti vjeran tehnici. Ako ustanovite da vaše etiketiranje ima strog, negativan tok, kao da kažete "dovraga", da ste strogi prema sebi, ponovite to i razvedrite se. To nije nalik na pokušaj rušenja misli kao da su glineni golubovi. Umjesto toga budite blagi. Etiketiranje iskoristite kao mogućnost da razvijete mekoću i suosjećanje prema sebi. U području meditacije u redu je sve što se pojavi. Važno je da to iskreno uvidite i sprijateljite se s time.

Premda je neugodno i bolno prestati se skrivati od sebe, to donosi veliko iscjeljenje. Iscjeljujuće je doznati sve načine na koje ste podmukli, sve načine na koje se skrivate, kritizirate ljude, sve vaše uvrnutosti. Sve to možete upoznati s humorom i dobrotom. Upoznajući sebe, upoznajete cjelokupnu ljudskost. Svi smo zajedno u tome. Stoga, kad uvidite da razgovarate sami sa sobom, etiketirajte to kao "razmišljanje" i primijetite ton svojega glasa. Neka bude suosjećajan, blag i pun humora. Tada ćete mijenjati stare zaglavljenje obrasce koji su zajednički cijeloj ljudskoj vrsti. Suosjećanje prema drugima započinje dobrotom prema sebi.

Praksa lojonga

Srž je ove knjige praksa i učenje lojonga. Praksa lojonga (ili obuka

IDENTITETI ZA KOJE SE GRČEVITO DRŽIMO, BIJES, LJUBOMORA I OVISNOSTI - NE DOTIČU NAŠE TEMELJNO BOGATSTVO. NALIK SU NA OBLAKE KOJI ZAKRIVAJU SUNCE. ALI, NAŠA TOPLINA I SJAJ SU TU, TO JE ONO TKO DOISTA JESMO

uma) obuhvaća dva elementa: praksu, koja je toglen meditacija, i učenje, koje potječe iz slogana. Osnovna je zamisao lojonga da se možemo sprijateljiti s onim što odbacujemo, s onim što smatramo "lošim" na sebi ili na drugima. Istodobno možemo naučiti biti velikodušni s onim što veoma cijenimo, što smatramo "dobrim". Ako počnemo tako živjeti, nešto u nama, što je možda dugo bilo zakopano, počinje dozrijevati. To "nešto" tradicionalno se naziva bodhichitta ili probuđeno srce. To je nešto što već posjedujemo, ali u pravilu još nismo otkrili.

To je kao da smo siromašni, bez doma, gladni i hladno nam je, a ne znamo da se ćup zlata nalazi točno ispod tla na kojem uvijek spavamo. To je zlato nalik na bodhichittu. Naša zbunjenost i jad potječu iz neznanja da nam je taj ćup nadohvat ruke i činjenice da ga uvijek tražimo negdje drugdje. Kad razgovaramo o radosti, prosvjetljenju, duhovnom buđenju ili o buđenju bodhichitte, to znači samo da znamo kako je zlato upravo ovdje i uviđamo da je cijelo vrijeme bilo ovdje.

Osnovna je poruka lojong učenja: ako je bolno, možete naučiti ostati gdje jeste i približiti se svojoj boli. Okrenite uobičajeni obrazac koji vas potiče na bijeg. Idite protiv te struje i ostanite gdje jeste. Lojong uvodi drukčiji stav

"Počni tu gdje jesi", autorice Peme Chödrön, odličan je izbor za sve koji se pitaju kako probuditi svoje istinsko, suosjećajno srce. To je knjiga o buđenju srca. Izdavač Mozaik knjiga, 2021.

Ova knjiga uči tehnikama koje pomažu, a jedna od temeljnih je osnovna meditacija u sjedećem položaju (shamathavipashyana meditacija) i praksa lojonga

prema neželjenome: ako je bolno, vi postajete voljni ne samo izdržati bol nego i dopustiti da probudi vaše srce i omekša vas. Učite prihvatiti bol.

Ako je određeno iskustvo divno ili ugodno, najčešće ga želimo "uhvatiti" i želimo da potraje. Strahujemo da će završiti. Nismo ga skloni dijeliti. Ako uživamo u onome što doživljavamo, učenje lojonga potiče nas da mislimo na druge ljude te da želimo da i oni to osjete. Dijelite bogatstvo. Budite velikodušni sa svojom radošću. Dajte ono što najviše želite. Budite velikodušni sa svojim uvidima i užicima. Umjesto da strahujete da će vam umaknuti pa se držite za njih, dijelite ih.

Bez obzira na to je li posrijedi bol ili užitak, praksa lojonga donosi nam osjećaj dopuštanja da naše iskustvo bude takvo kakvo jest bez pokušaja manipuliranja njime, odguravanja ili hvatanja. Ugodni aspekti bivanja ljudskim bićem, kao i oni bolni, postaju ključ buđenja bodhichitte.

Uzrok patnje

Jedna je izreka temeljno načelo tonglena i prakse slogana: "Dobitak i pobjeda drugima, gubitak i poraz meni". Tibetanska riječ za ponos ili aroganciju, nga-gyal, doslovno se prevodi kao "ja-pobjednik". Ja prvi. Ego. Stav "ja-pobjednik" uzrok je sve patnje.

Taj mali dragulj zapravo govori da su riječi pobjeda i poraz potpuno isprepletene s načinom na koji se štitimo, na koji čuvamo svoje srce. Naš osjećaj slobode samo znači da svoje srce čuvamo dovoljno da ništa ne prodre do njega, pa smatramo da smo dobili rat. Oklop oko naše osjetljivosti - ili ranjena srca - tada je utvrđeniji, a naš svijet manji. Možda cijeli tjedan neće doći nešto što će nas uplašiti, ali naša hrabrost slabi, a osjećaj da nam je stalo do drugih potpuno je zasjenjen. Jesmo li doista dobili onaj rat?

S druge strane, naš osjećaj poraženosti znači da je nešto ušlo. Nešto je dodirnulo našu osjetljivost. Tu ranjivost koju već odavno čuvamo oklopljenu - nešto je dodirnulo. Možda ju je dodirnuo samo leptir, ali nas do tada još ništa nije dodirnulo. To je mjesto bilo vrlo osjetljivo. Kako to još nismo osjetili, izlazimo i kupujemo lokote, oklope i oružje kako to više nikada ne bismo osjetili. Prihvaćamo bilo što - sedam pari čizama koje pristaju jedna u drugu, samo kako ne bismo morali osjetiti tlo, dvanaest maski kako nitko ne bi vidio naše stvarno lice, devetnaest oklopa kako ništa ne bi dodirnulo našu kožu, kamoli naše srce.

Riječi poraz i pobjeda veoma su povezane s načinom na koji ostajemo u zatvoru. Istinska zbunjenost prouzročena je neznanjem da posjedujemo neograničeno bogatstvo, a ta zbunjenost produbi se kad god nasjednemo na tu logiku pobjede ili poraza: ako me dodirneš, to je poraz, a ako se ispijem oklopiti i izbjeći dodir, to je pobjeda.

Uviđanje našeg bogatstva okončalo bi izgubljenost i zbunjenost. Ali, moramo dopustiti da se sve raspadne. A upravo je to ono čega se najviše plašimo - konačnog poraza. Pa ipak, ako bismo dopustili da se sve raspadne, svjež zrak ušao bi u naš stari, ustajao podrum od srca.

Riječi gubitak i poraz meni ne znače postati mazohist: "Udari me nogom u glavu, muči me i, dragi Bože, neka nikada ne budem sretan". To znači da možete otvoriti srce i um te znati kako je kad ste poraženi.

ISCJELJUJUĆE JE DOZNATI SVE NAČINE NA KOJE STE PODMUKLI, SVE NAČINE NA KOJE SE SKRIVATE, KRITIZIRATE LJUDE, SVE VAŠE UVRNUTOSTI. SVE TO MOŽETE UPOZNATI S HUMOROM I DOBROTOM