Dnevni list POBJED 09.03.2025 by Pobjeda

RASKOL U SPC: Pozadina napada na mitropolita Joanikija zbog podrške studentima

Vučić se plaši da će izgubiti kontrolu u Crnoj

Gori

AKTUELNO: Kako je „srpski svet“ postao prijetnja crnogorskom identitetu Crnogorci u Srbiji nijesu dijaspora, već narod koji se sistemski briše

STAV: Povodom Milatovićeve inicijative za rehabilitaciju i obeštećenje političkih zatvorenika Golog otoka

Staljinizam na popravnom

Na Goli otok su mnogi Crnogorci stigli potpuno zasluženo, a mnogi nezasluženo i bezrazložno. Oni koji su se direktno opredijelili za Staljina i Sovjetski Savez nesumnjivo su, posebno kao pripadnici KPJ i državnog aparata, počinili akt izdaje. Njihova kasnija pravdanja da su to učinili zbog toga što su dosljedni u odanosti, obična je crnogorska laž. Bilo je i onih koji su se opredijelili za Staljina iz zablude, koja uvijek dobija silinu kada pred njom stoji čovjek sa malo godina i sklonosti ka dogmatizmu. No, ono što je zajedničko onima koji su opravdano dopali logora i onima koji su bili zatočeni bez krivice, jeste da su doživjeli surovu i nečovječnu zatvorsku torturu, koja odražava pravu prirodu staljinizma STR. 3.

POVODI: Autentični projekat AKUD-a „Mirko Srzentić“ kojim su premostili vrijeme i povezali žanrove

Radnici bi trebalo duže da ostanu na tržištu rada

Nadležni državni organi moraju da poštuju EU standarde i demokratske principe u postupku donošenja ovako značajnih zakonskih rješenja, a ne da se promjene važnih sistemskih zakona vrše bez sprovođenja propisane javne rasprave, sačinjavanja bilo kakvih analiza i konsultacija sa širom javnošću i stručnjacima iz tih oblasti - kaže Pajović

POGLED SA STRANE: Nema nemoralnijeg shvatanja rata od guranja drugog da ratuje, a ti da mu poslije uzmeš pobjedu, slavu i hljeb

Zelenski je heroj

Piše: dr Dragan VESELINOV

Evropa mora imati četvrtu pregovaračku stolicu u mirovnom arbitriranju između Ukrajine, Rusije i Amerike. Pomagala je Ukrajinu i primila je milione izbjeglica. A tu nije, zajedno sa njom, nevažan ni NATO glas Crne Gore. Ma kako mali - bio bi i on djelić pravde i podsjetnik da nijedna država ne smije izgubiti zastavu zbog gramzivosti snažnih

STR. 10. i 11.

Da su projektom „Podgorička svadba“ samo vratili iz zaborava dvije stare pjesme – jednu nikad zapisanu, drugu gotovo iščezlu iz sjećanja – ekipa iz AKUD-a „Mirko Srzentić“ iz Podgorice uradila bi i više nego dovoljno za kulturno nasljeđe

INTERVJU: Advokatica i bivša sutkinja Maja Zeković

Ekspanzija nasilja u porodici, porazna statistika Uprave policije i tužilaštva

Bojim se da je navedena situacija crnogorski usud i nastavak prepoznate trodecenijske prakse u pravosuđu gdje dominaciju imaju podobni i, samim tim, privilegovani kadrovi nauštrb profesionalaca od etike i integriteta – kaže Zeković STR. 9.

Na teritoriji Crne Gore samo u januaru prijavljeno je 85 krivičnih djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici. Ukoliko uporedimo ovu i prošlu godinu, zabrinjava podatak da je tokom januara 2024. godine registrovano „samo“ 48 ovakvih krivičnih djela

Piše: Živko ANDRIJAŠEVIĆ

Crnogorski penzijski sistem odudara od evropskih standarda

RASKOL U SPC: Pozadina napada na mitropolita Joanikija zbog podrške studentima

Vućić se plaši da će izgubiti kontrolu u Crnoj Gori

PODGORICA/BEOGRAD

- Režim u Srbiji napao je svakoga ko je podržao studente u blokadi pa i mitropolita Joanikija kojem je, čistim političkom rječnikom, u deset tačaka, objašnjeno da se ne prašta nezahvalnost i nelojalnost.

„Anonimni Autor“

U tekstu anonimnog autora na portalu bez impresuma mitropolitu se spočitava izdaja patrijarha, traži da povuče potpis sa pisma, da se javno izvini, optužuje da je uzdrmao jedinstvo SPC, podsjeća da studente podržavaju iz Hrvatske sa ustaškim znacima ali i

Aljbin Kurti, da su televizije Nova i N1 necrkveni mediji, a on se preko njih miješa u jurisdikciju patrijarha, da se nije oglasio o protestima studenata „Kamo śutra?“...

Za tekst se saznalo jer su ga prenijele Novosti koje režimu služe za linčovanje protivnika, a čiji je glavni urednik Milorad Vučelić dobio od SPC orden Svetog Save, „zbog afirmacije hrišćanskih vrednosti i vrlina“ - kakva ironija ili namirivanje dugova iz prošlosti. Patrijarh je 2021. godine Vučeliću uručio orden, pa je vrijeme za revanš. Pitanje za sagovornike Pobjede koji se bave regionalnim odnosima, problemima i ljudskim pravima: zašto je od šest potpisnika pisma patrijarhu napadnut samo crnogorski mitropolit?

StrAh BeogrAdA

To što su se mitropolit Joanikije i još nekolicina „drznuli“ da podrže studente za Beograd i patrijarha ravno je porazu. Izdvajanje Joanikija i napad na njega ima dva razloga, kaže Sonja Biserko, predsjednica

To što su se mitropolit Joanikije i još nekolicina „drznuli“ da podrže studente za Beograd i Patrijarha je ravno porazu. Njihov je najveći strah da bi moglo doći do razdora koji bi osujetio njihove napore da Crnu Goru zadrže pod šinjelom Beograda - kaže Biserko

Joanikije je tim potezom na neki način udario nož u leđa ovom režimu koji je njemu pomogao da postane mitropolit. Sada je upitno kako će se Joanikije ponašati, jer se uvijek očekivalo da jednim glasom govori o SPC u Srbiji i Crnoj Gori. Sada se privi put desio jedan disonantan ton - kaže Popov

Helsinškog odbora za ljudska prava i objašnjava: -Prvo, jer je crkva glavni faktor homogenizacije i drugo, što se radi o mitropolitu Crne Gore. Podsjećaju ga kako su ga hajdučki instalirali uz podršku vojske. Okupacija Crne Gore sprovođena je preko SPC i Joanikija lično. Njihov je strah da bi moglo doći do razdora koji bi osujetio njihove napore da Crnu Goru zadrže pod kontrolom Beograda - kaže Biserko. Ocjenjujući da je jedan dio crkve podržao studente vjero-

vatno zbog procjene da je aktuelni režim došao do kraja, Biserko ističe da je činjenica da je SPC, posebno otkako je patrijarh Porfirije na njenom čelu, uvijek bila uz vlast i instrument za homogenizaciju posljednjih decenija.

-Predsjednik Vučić je, optužujući presudu protiv Dodika koju donio sud i BiH, pokušao još jednom igrati na kartu ugroženosti srpskog naroda. Rekao je da je presuda usmjerena protiv Republike Srpske i srpskog naroda u

cjelini, te pozvao srpski narod na jedinstvo u ovim teškim danima. No, to nije imalo rezonancu ne samo kod studenata, nego ni u društvu jer su im drugačiji prioriteti – kaže i ističe da su studenti pokazali da nijesu ostrašćeni kada je riječ o drugim nacijama Bošnjacima, Albancima ili Hrvatima.

-Dobili su podršku cijelog regiona što samo govori da se iznjedrila generacija drugačijeg senzibiliteta na koji aktuelni režim nema odgovora - zaključuje Biserko.

Autoritet

Joanikije učvršćuje svoj autoritet jer ne može dovijeka da živi u sjenci Amfilohija - ovo je iskorak koji je veliko iznenađenje, vidjećemo da li će to biti jednokratan konflikt ili nešto drugo, kaže Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam i objašnjava zašto vlast u Srbiji nije očekivala takav ljudski potez mitropolita.

-Beograd je puno doprinio kroz litije i na druge načine da se desi promjena vlasti u Crnoj Gori, a onda i da se odigra ustoličenje Joanikija na Cetinju. Od Grigorija se to očekivalo, on je oduvijek bio opozicija unutar SPC, a episkopi koji su u inostranstvu imaju daleko veću samostalnost - kaže Popov.

Ponovivši nekoliko puta da je Beograd najviše pogodilo što su studenti podržani iz Crne Gore od čovjeka za kojeg su misli da im duguje to što je mitropolit, Popov kaže da se više ne razaznaje razlika između crkvenog i državnog, jer se crkva stavila u službu državnog aparata u liku SNS-a.

- Joanikije je tim potezom na neki način udario nož u leđa ovom režimu koji je njemu pomogao da postane mitropolit. Sada je upitno kako će se Joanikije ponašati, jer se uvijek očekivalo da jednim glasom govori o SPC u Srbiji i Crnoj Gori. Sada se privi put desio jedan disonantan ton - kaže Popov.

KompleKSi Postavlja se pitanje zašto je sadašnjem režimu u Srbiji potrebno da mu se izražava stalna lojalnost i zahvalnost? Da li to ima veze što Vučić u svakom svom obraćanju govori „oni su krivi što je otišla Crna Gora“ (misleći na vlasti poslije 5. oktobra 2000).

-To je taj „srpski svet“ koji smatra da je Crna Gora drugo oko u glavi, mlađi brat i svojina Srbije. Nekada su govorili: odoše krajine, ode Crna Gora, ode Kosovo. Kosovo je bilo u sastavu Srbije, ali kada govorimo o krajinama tamo su gdje su i bile i nikada nijesu bile sastavni dio Srbije kao ni Crna

Gora - koja je suvereno donijela odluku da izađe iz državne zajednice SCG. EU je tada postavila neuobičajeni uslov da bi priznala taj referendum - moralo je da glasa 55 plus jedan odsto – što nikada nije bilo, uvijek je bilo 50 plus jedanpodsjeća Popov i navodi što se kasnije dešava. - Sada postoji ljutnja - napustio nas je mlađi brat i dok je Đukanović vodio Crnu Goru uvijek je bilo da se potkopa taj režim, a sada da se kroz „srpski svet“ Crna Gora što bliže drži Beogradu. Stalno se manipuliše rezultatima popisa, i to je koncept „srpskog sveta“ koji se sprovodi - ističe naš sagovornik.

BudućnoSt Ako je mitropolit zbog ljudskog čina podrške onima koji pješače ranjavim nogama i nose ljubav, nadu i mir „otkazao poslušnost“ - koja se nonstop pominje u deset tačaka anonimnog pisma - da li možemo očekivati da slabi uticaj Beograda u Crnoj Gori? -Stvari se brzo odvijaju. Protesti ulaze u neku vrstu završnice, ali ne znamo kakva će ona biti, jer Vučić govori da će ugušiti „obojenu revoluciju“. Vidimo da se u BiH zagužvalo oko Dodika i tužilaštvo BiH će morati da ga privede da da izjavu, ne znamo kako će se sve dalje odvijati. Ali, mislim da je ovo upozorenje Joanikiju i pitanje je koliko će on to ozbiljno shvatiti i imati lični integritet da se tome odupre. Beograd uvijek računa na Mandića i Kneževića. Za mene je bilo iznenađenje da je Joanikije tako odreagovao i pokazao ljudski integritet - rekao je Popov. Violeta CVeJić

DIO CRKVE PODRŽAO STUDENTE: Joanikije i Porfirije

Aleksandar Popov

Sonja Biserko

Prvi uslov za tumačenje istorijskih događaja jeste poznavanje činjenica o njima, i to onih činjenica koje ukazuju na njihov karakter i značenje. Tek nakon toga, rasprave na istorijske teme imaju smisla, bez obzira kakve će zaključke suprotstavljene strane izvoditi na osnovu činjenica. Posebno je poznavanje činjenica važno kada se raspravlja o tzv. kontroverznim temama iz istorije Crne Gore, gdje kontroverze uglavnom stvaraju tumačenja, a ne činjenice. Tvorcima istorijskih kontroverzi činjenice nijesu od važnosti, već svrha koju bi ovakvim ili onakvim tumačenjem trebalo postići. Naravno, svrha istorijskih kontroverzi uvijek ima veze sa nekim političkim zadatkom ili nacionalizmom.

Jedna od živih istorijskih kontroverzi iz istorije Crne Gore jeste i stradanje Crnogoraca u vrijeme sukoba Jugoslavije sa Staljinom (1948-1953). Ova se istorijska problematika kolokvijalno naziva Crnogorska 48. ili sukob sa IB-eom, i ušla je u naš javni život kao kontroverza krajem osamdesetih godina XX vijeka. A kontroverznom su je, naravno, učinili, bivši stradalnici, tj. oni koji su bili uhapšeni i zatočeni zbog optužbe da su se u sukobu Tito-Staljin opredijelili za Staljina. Oni su svjedočili o lažnim optužbama, podmetanjima, policijskoj torturi…, čega je nesumnjivo bilo, i što ni u istoriografskim radovima nije osporavano. Ali problem je nastao kada se opredjeljivanje za drugu zemlju, u vrijeme kada se ona sukobljava sa vašom, počeo tretirati kao iskaz najuzvišenijeg partiotizma, a protivljenje Titu – borbom protiv tiranije. Tako se u interpretaciji pojedinih stradalnika iz 1948. godine, njihov politički profil gradi na patriotizmu i težnji za slobodom. Da bi se u potpunosti razumjela politička manipulacija crno-

Tvorcima istorijskih kontroverzi činjenice nijesu od važnosti, već svrha koju bi ovakvim ili onakvim tumačenjem trebalo postići. Naravno, svrha istorijskih kontroverzi uvijek ima veze sa nekim političkim zadatkom ili nacionalizmom

zatvorenika Golog otoka

Staljinizam na popravnom

gorskom ‘48. važno je ukazati na neke činjenice. Marta 1948. iz Moskve je upućeno pismo jugoslovenskom lideru J. B. Titu i članovima rukovodstva Komunističke partije, u kojem optužuju jugoslovensko rukovodstvo za neprijateljsku politiku prema Sovjetskom Savezu i odstupanje od komunizma i socijalizma. Takva optužba, kada dolazi od Staljina, značila je smrtnu kaznu za optuženog, i to ne u figurativnom smislu, kao i namjeru pretvaranja Jugoslavije u sovjetsku koloniju. Tito je odbio sve optužbe i poručio Moskvi da je spreman da brani svoju nezavisnost od sovjetske hegemonije. Tako je počeo sovjetsko-jugoslovenski sukob, odnosno sukob Tito-Staljin. Ubrzo je sovjetska strana organizovala zasijedanje rukovodstava komunističkih partija, koje su bile članice organizacije pod nazivom Informbiro ili Kominform (Komunistički informacioni biro). Na zasijedanju Informbiroa u Bukureštu donijeta je Rezolucija Informbiroa komunističkih partija o stanju u KPJ, kojom se obaranje jugoslovenskog rukovodstva na čelu sa Titom proklamuje kao njihov konačni cilj. Za ostvarivanje ovog cilja planirana je i opcija sovjetske vojne intervencije na Jugoslaviju, koja je sve do kraja 1950. godine bila pitanje dana.

Većina partijskog članstva podržala je jugoslovensko rukovodstvo na čelu sa J. B. Titom, dok je jedan dio iskazao podršku Sovjetskom Savezu i Staljinu. Bilo je i onih koji su prema ovom sukobu iskazivali uravnotežen ili neutralan stav, što se u tadašnjim okolnostima tumačilo isto kao i podrška Staljinu. Uslijedila su masovna hapšenja, koja su smatrana i jednom od preventivnih mjera u slučaju sovjetske vojne intervencije. Od 1948. do 1953. uhapšeno je nešto više od 50.000 ljudi, kako članova KPJ, tako i nepartijaca. Od tog broja, procentualno najviše uhapšenih bilo je u Crnoj Gori, nešto više od pet hiljada. Formirano je i nekoliko logora za uhapšenike, od kojih je bio najveći onaj na jadranskom

ostrvu Goli otok, nedaleko od Raba. Kroz ovaj logor prošlo je oko 16.000 ljudi.

Od 5.007 osumnjičenih i uhapšenih građana Crne Gore zbog podrške Rezoluciji IB-a, njih 2.722 bili su članovi KPJ, a među njima su bili i najviši partijski rukovodioci, mnogi članovi Vlade i više od dvije stotine pripadnika organa bezbjednosti. Masovnost opredjeljivanja za Rezoluciju IB-a u Crnoj Gori, u istoriografiji je objašnjavana karijerističkim ambicijama, nedovoljnim teorijskim znanjem, sklonošću prema dogmatizmu i, posebno, tradicionalnom naklonošću Crnogoraca prema Rusiji. Pored onih koji su neposredno ili posredno podržali Rezoluciju IB-a, u Crnoj Gori je bio veliki broj uhapšenih čija

krivica nije neposredno dokazana ili je uistinu i nije bilo. Mnogo je slučajeva podmetanja i lažnog optuživanja, koje je bilo motivisano ličnom mržnjom i zavišću, ali i željom da se pred partijom pokaže pravovjernost i odanost. Krivica je utvrđivana i na osnovu izgovorenih riječi na partijskom ili nekom drugom sastanku, a često i na javnom mjestu. I to na osnovu tumačenja onoga što je rečeno. Ako prilikom razgovora o nekom sportskom takmičenju kažete da uvijek pobijedi onaj koji je jači ili veći, to se odmah prevede kao aluzija na odnos između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. I nema te vještine kojom možete ubijediti isljednika da baš taj odnos nijeste imali u vidu. Bilo je slučajeva da se i odbijanje

uključivanja u Seljačku radnu zadrugu tumači kao iskaz podrške IB-u. Kako je izjavio jedan savremenik tih događaja, ,,bilo je to vrijeme kada je jedan čovjek mogao upropastiti sto ljudi, ali sto ljudi nije moglo spasiti jednoga“. Istoriografija nije utvrdila (niti će to ikada biti utvrđeno) koliko je uhapšenih građana Crne Gore uhapšeno s razlogom, a koliko je otišlo na Goli otok bez ikakve krivice. Kada slušate one koji su bili uhapšeni, stičete utisak da su svi nevini, iako nijedan u svojim svjedočenjima nikada nije izrekao kritički stav prema Staljinu. Naprotiv. Iz njihovih riječi lako se čita ona boljševička parola: ,,Staljinista sam, tim se dičim“, iako svi znaju za zločinačku i monstruoznu prirodu Staljinovog režima. Ne povodeći se za kasnijim izjavama uhapšenih, već čitajući dokumentaciju o njihovom isljeđivanju i optužbama, nema sumnje da su mnogi od njih uhapšeni s razlogom. Naravno, bilo je mnogo i onih čija je krivica iskonstruisana, i koji su nevini završili na Golom otoku. Prema tome, na Goli otok su mnogi Crnogorci stigli potpuno zasluženo, a mnogi nezasluženo i bezrazložno. Oni koji su se direktno opredijelili za Staljina i Sovjetski Savez nesumnjivo su, posebno kao pripadnici KPJ i državnog aparata, počinili akt izdaje. Njihova kasnija pravdanja da su to učinili zbog toga što su dosljedni u odanosti, obična je crnogorska laž. Bilo je i onih koji su se opredijelili za Staljina iz zablude, koja uvijek dobija silinu kada pred njom stoji čovjek sa malo godina i sklonost ka dogmatizmu. No, ono što je zajedničko onima koji su opravdano dopali logora i onima koji su bili zatočeni bez krivice, jeste da su doživjeli surovu i nečovječnu zatvorsku torturu, koja odražava pravu prirodu staljinizma.

Istoriogra ja nije utvrdila koliko je građana Crne Gore uhapšeno s razlogom, a koliko je otišlo na Goli otok bez ikakve krivice

Piše: Živko ANDRIJAŠEVIĆ

PODGORICA - Broj Crnogoraca u Srbiji drastično se smanjuje iz popisa u popis, dok Crna Gora, umjesto da aktivno štiti prava svoje nacionalne manjine, ostaje pasivni posmatrač procesa asimilacije. Aktivista i dugogodišnji borac za manjinska nacionalna prava Crnogoraca u Beogradu Mihailo Terzić upozorava da se kroz sistemsku marginalizaciju i političke manipulacije Crnogorci u Srbiji postepeno brišu s identitetske mape, dok istovremeno velikosrpski projekat nastavlja da jača svoj uticaj u Crnoj Gori.

Podrška

Navodi da se neravnopravan tretman između srpske i crnogorske države prema sunarodnicima ogleda u činjenici da Srbija agresivno štiti i promoviše interese Srba u Crnoj Gori, dok Crna Gora ne pruža adekvatnu podršku Crnogorcima u Srbiji. Terzić naglašava da ideološki projekat „srpskog sveta“ ne priznaje crnogorski identitet, već ga nastoji denacionalizovati i potisnuti.

- Cilj vlasti u Srbiji je jasanda Crnogoraca u Srbiji ne bude, a da u Crnoj Gori postanu manjina. Opsenari „srpskog sveta“ sanjaju reprizu 1918. godine, ne shvatajući da se ukorjenjivanje srpskog „genetskog koda“ na Balkanu dešava samo kroz iskorjenjivanje drugih naroda – što vodi u širi istorijski tragizam, uključujući i njihov sopstveni - poručuje Terzić dodajući da je odnos velikosrpskog projekta prema crnogorskoj naciji i samostalnoj Crnoj Gori ostao nepromijenjen posljednjih vijek i po.

Trebalo bi jačati crnogorska udruženja u Srbiji

Terzić tvrdi da je malo crnogorskih udruženja utemeljenih u crnogorskom identitetu. - Crnogorski nacionalni savjet u Vrbasu, iako finansiran od Srbije, umjesto afirmacije crnogorskih vrijednosti, često promoviše suprotne sadržaje. Za Crnogorce u Beogradu značajni su događaji koji afirmišu crnogorsku kulturu, poput izložbi, predstava i književnih večeri u organizaciji Crnogorskog vijeća Srbije. Takođe, Udruženje „Krstaš“ iz Lovćenca kontinuirano njeguje identitetske sadržaje kroz folklorne i kulturne programe. Međutim, podrška matične države i jedinstvenija kolektivna snaga Crnogoraca u Srbiji bile bi ključne za veće i kvalitetnije djelovanje - poručuje Terzić.

POVODI: Kako je „srpski svet“ postao prijetnja crnogorskom identitetu

Crnogorci u Srbiji nijesu dijaspora, već narod koji se sistemski briše

- Još je radikal Nikola Pašić savjetovao da Crnogorcima treba dati privid vlasti, ali ih ne puštati da zaista upravljaju državom, niti ulagati u Crnu Goru kako ne bi razvili svijest o sopstvenoj državi. Danas, Aleksandar Vučić, kao nasljednik te politike, sprovodi istu strategiju drugim sredstvima. U ambijentu gdje velikosrpska ideologija ne priznaje crnogorski nacionalni identitet, pitanje manjinskih prava Crnogoraca u Srbiji djeluje ironično - tvrdi Terzić dodajući da među građanima Srbije, porijeklom iz Crne Gore, postoje različiti stavovi.

- Neki se izjašnjavaju kao Srbi i vezuju se samo zavičajno, drugi svoje crnogorsko porijeklo svode na folklorne običaje, uklapajući se u narativ da je Crna Gora tek pokrajina Srbije - ističe Terzić.

Tvrdi da Crnogorci u Srbiji nijesu klasična dijaspora, već kolonisti i potomci stanovništva bivše SFRJ.

Poručuje da državni resori Crne Gore moraju imati jasnu viziju zaštite crnogorske nacionalne manjine u Srbiji, uz realno sagledavanje stanja i adekvatnu logistiku.

- Kada je u pitanju Srbija, termin „dijaspora“ ima obmanjujuću formu pod kojom se krije podjednaka briga nadležnog ministarstva Crne Gore za „dijasporu“¸i za Srbe (porijeklom iz CG) u Srbiji, koji su nerijetko promoteri ideologije „srpskog sveta“, i podjednako za „dijasporu“ nacionalno opredijeljenih Crnogoraca čiji identitet aktuelna velikosrpska politika osporava i negira - kazao je Terzić dodajući da takva „briga“ nadležnog ministarstva crnogorske države simulira željenu stvarnost i ne želi da sagleda realnost.

- Crna Gora nije potpisala sporazum o zaštiti nacionalnih manjina sa Srbijom, iako su to učinile sve države avnojske Jugoslavije. U Beogradu postoji kadrovski problem s ambasadorom – čak ni paljenje crnogorske zastave nije izazvalo zvaničnu reakciju država Crne Gore. Crnogorska kuća u Beogradu ostaje neiskorišćena, ne zna se ni kome, a ni zašto služi, dok nacional-

Cilj vlasti u Srbiji je jasan – da Crnogoraca u Srbiji ne bude, a da u Crnoj Gori postanu manjina. Opsenari „srpskog sveta“ sanjaju reprizu 1918. godine, ne shvatajući da se ukorjenjivanje srpskog „genetskog koda“ na Balkanu dešava samo kroz iskorjenjivanje drugih naroda – što vodi u širi istorijski tragizam, uključujući i njihov sopstveni – poručuje Terzić

no opredijeljeni Crnogorci u Beogradu nemaju ni kvadratni metar prostora za okupljanje. Iako je Savjet za iseljenike još prije pet-šest godina jednoglasno podržao osnivanje Crnogorskog kulturnog centra u Beogradu, to je ostalo samo na papiru - kaže Terzić dodajući da se danas stiče utisak da je stanje gore nego prije deset godina, a matična država sve manje pokazuje brigu za CNM u Srbiji. - Ipak, vrijedi pohvaliti izložbu „Konzularna predstavništva Crne Gore 1880-1914“ u Arhivu Jugoslavije, koju je organizovao Državni arhiv Crne Gore - ističe Terzić.

VelikosrP ska kombinatorika

Tvrdi da su Crnogorci u Srbiji predmet „ideološke velikosrpske kombinatorike“.

- Govorio sam o podijeljenosti građana Srbije porijeklom iz Crne Gore. Dio njih služi politici velikosrpske hegemonije, kao što se vidjelo na primjeru spiska 264.000 tzv. Crnogoraca iz Koštuničinog „džepa“, koji su trebali uticati na ishod crnogorskog referenduma. Neka „crnogorska“ udruženja i danas rade u korist te politike – podržavaju litije, srpski narativ o Kosovu, negiraju genocid i crnogorske državne simbole. Srpske vlasti koriste određene pojedince i organizacije za kompromitaciju ukupne crnogorske populacije u Srbiji - kaže Terzić navodeći da neki Crnogorci dobijaju visoke funkcije u institucijama Srbije da bi podsticali negiranje crnogorske nacije, poput bivšeg ambasadora Božovića

- Pojedinci u akademskim krugovima dobijaju naučne titule, a zauzvrat promovišu velikosrpski hegemonizam i svetosavski etnofiletizam. Na takve je mislio Sveti Pe-

tar Cetinjski kada je upozoravao: „O, Crnogorci, ne budite tuđa metla i lopata; ne dajte se kupovati. E vi sve ponesoše, e vi mozak popiše…“ - navodi Terzić.

Naglašava da su istorijska dešavanja uticala da se dio građana Crne Gore selio na prostore Srbije iz istorijsko-političkih, a onda i profesionalno egzistencijalnih razloga.

- Najprije je jug Srbije naseljavan „borbenim gorštacima“, prema planu Vase Čubrilovića, s ciljem da se ti prostori nasele nakon iseljavanja Albanaca. Nakon Drugog svjetskog rata, sprovedena je kolonizacija stanovništva iz različitih krajeva Crne Gore u Vojvodinu, na prostore koje su prethodno napustili tzv. folksdojčeri. Crnogorci su od 1918. do

2006. godine živjeli u tri različite državne zajednice sa Srbijom. U Kraljevini SHS, Crna Gora je, zahvaljujući izdajnicima, anektirana i ostala bez imena i identiteta. U avnojskoj Jugoslaviji, ponovo je afirmisala svoj nacionalni identitet, ravnopravno s ostalim narodima federacije. Prvi put u istoriji, Srbija i Crna Gora bile su

zajedno u jednoj državi tek od 2003. godine, u okviru Državne zajednice Srbija i Crna Gora, koja je trajala tri godine, tri mjeseca i 29 dana. Terzić ističe da su u svim tim periodima građani Crne Gore naseljavani, doseljavani i profesionalno angažovani u resorima saveznih institucija zajedničke države (savezni organi, vojska, policija). - Danas potomci tih crnogorskih predaka u Srbiji ne mogu biti klasična „dijaspora“, kao što su Crnogorci, npr. u Njemačkoj, koji, uglavnom, imaju ekonomski motiv i privremenog su karaktera. Zbog toga normativni, politički, kulturni i duhovni pristup matice države Crne Gore, prema toj populaciji stanovnika u Srbiji, trebalo bi da ima izdiferenciran pristup. Njihov položaj u socio-političkom ambijentu Srbije je veoma različiti. A što se tiče ispoljavanja nacionalne samobitnosti, često puta, međusobno je suprostavljen - tvrdu Terzić. On smatra da su Crnogorci u Srbiji u potpunosti integrisani ili su marginalizovani u društvenom i političkom smislu. - Ubijeđen sam da slobodan građanin Crnogorac i slobodan građanin Srbin nemaju nikakav problem međusobnog uvažavanja i poštovanja. Međutim, kada Srbin postane „regrut“ ideološkog projekta „srpskog sveta“ na Zapadnom Balkanu, on djeluje prema instrukcijama tog projekta. U tom trenutku, ideološka indoktrinacija iracionalnom fikcijom blokira njegovu percepciju realnosti. Za njega, Crnogorac sa autonomnom nacionalnom sviješću ne postoji. Ne postoji ni crnogorski nacionalni identitet kao entitet. Ideologija velikosrpstva te vrijednosti sistematski dehumanizuje, denacionalizuje i demonizuje – organizovano i kontinuirano. To je činjenica. Sve ostalo je simulirana stvarnost i blasfemija. Crnogorci u Srbiji, kao građani, mogu biti integrisani u društvene tokove. Međutim, kao pripadnici crnogorske nacije, često su izolovani, atomizirani i stigmatizovani - ističe Terzić. Zabrinjava ga činjenica da crnogorska država bezbrižno prihvata činjenicu da broj nacionalno opredijeljenih Crnogoraca u Srbiji, od popisa do popisa, nestaje za skoro po 50 odsto.

- Srbi dižu političku galamu, na državnom nivou, o navodnoj ugroženosti Srba u vrijeme dok je procenat Srba u Crnoj Gori rastao, od oko tri

Kada je u pitanju Srbija, termin „dijaspora“ ima obmanjujuću formu pod kojom se krije podjednaka briga nadležnog ministarstva Crne Gore za „dijasporu“¸i za Srbe (porijeklom iz CG) u Srbiji, koji su nerijetko promoteri ideologije „srpskog sveta“, i podjednako za „dijasporu“ nacionalno opredijeljenih Crnogoraca čiji identitet aktuelna velikosrpska politika osporava i negira - kazao je Terzić dodajući da takva „briga“ nadležnog ministarstva crnogorske države simulira željenu stvarnost i ne želi da sagleda realnost

Mihailo Terzić

Crnogorci nemaju prirodnijeg saradnika od Srba, ali ni većeg neprijatelja od ideologa „srpskog sveta“ uz blagoslov jeretika svetosavskog etno letizma. Taj spoj danas poprima oblik velikosrpskog klerofašizma na Zapadnom Balkanu

odsto 1961, do oko 30 odsto posljednjih godina. Crnogorska država djeluje nezainteresovano, uprkos činjenici što broj nacionalno opredijeljenih Crnogoraca u Srbiji pada od 147.466, 1981. godine, na 20.238 2022. godine. Velikosrpska propaganda prestaje govoriti o ugroženosti Srba, ali tek onda kada su Srbi u poziciji da ugrožavaju Crnogorce - poručuje Terzić koji ne vjeruje u asimilaciju nacionalno svjesnih Crnogoraca. - Ako je nacionalna svijest dio ličnog identiteta i integriteta ličnosti, asimilacija nije moguća. Moguća je atomizacija pojedinaca koji nemaju šansu da iskažu i afirmišu nacionalne posebnosti. Takvi još samo mogu očekivati da ih neko iz ekipe Vučićevog eksperta za Crnogorce, Her Rakovića, počne, po Beogradu, fatati i sprovoditi u radionicu „srpskog sveta“ na „fabričko podešavanje - baždarenje“ na „čisti srpski genetski kod“. Toga izuma se nije sjetio ni Hitlerov Rozenberg - poručuje Terzić.

ETNIČKI KORIJENI

Terzić tvrdi da su Crnogorci i Srbi dvije nacije sličnih etničkih korijena, koje su viševjekovne istorijske posebnosti različito oblikovale. - Crnogorci nemaju prirodnijeg saradnika od Srba, ali ni većeg neprijatelja od ideologa „srpskog sveta“ uz blagoslov jeretika svetosavskog etnofiletizma.

Taj spoj danas poprima oblik velikosrpskog klerofašizma na Zapadnom Balkanu. Crnogorcima su generacije predaka ostavile u amanet univerzalne civilizacijske vrijednosti, crnogorskog etosa i logosa afirmisanog u pojedinačnoj čovječnosti i čestitosti, a zaslugom kolektivne snage crnogorskog junaštva i viteštva. Malo je naroda koji imaju takav istorijski dragulj i to moraju čuvati – ne nasiljem, već ljubavlju, ne arogancijom, već čovjekoljubljem - kaže Terzić. Poručuje, na kraju, da intelektualna i patriotska elita Crne Gore mora ispravno tumačiti „znakove pored puta“ i spriječiti bilo kakav kompromis na štetu crnogorskih identitetskih vrijednosti. Da upozore na opasnost od „nacije moralnih hipokrita“ koji bi Crnogorce „pretvorili“ u balkanske Kurde.

N. KOVAČEVIĆ

Crnogorski penzijski sistem odudara od evropskih standarda

Radnici bi trebalo duže da ostanu na tržištu rada, a ne da budu isključeni

PODGORICA - Evropski standardi jasno propisuju da bi radnici trebalo duže da ostanu na tržištu rada, jer se životni i radni vijek produžavaju. Takođe, preporučuju cjeloživotno učenje, podsticanje i podršku zapošljavanju starijih i penzionera te prilagođavanje radnih mjesta njihovim potrebama, umjesto njihovog potpunog isključivanja iz radnog procesa, bez obzira na njihovu radnu sposobnost.

Međutim, crnogorski zakoni idu u suprotnom smjeru – ograničavaju rad nakon 66 ili 67 godina, ne prate demografske i ekonomske trendove i narušavaju evropske principe zapošljavanja. Na taj način, ne samo da postoji nejednak tretman starih lica i penzionera u odnosu na druge zaposlene u Crnoj Gori, već se njihovim sklanjanjem sa tržišta rada slabi i njegov kvalitet. Dok Evropska unija, Međunarodna organizacija rada i OECD zagovaraju fleksibilne modele zapošljavanja starijih radnika i zabranu diskriminacije na osnovu godina, Crna Gora je više puta snižavala starosnu granicu za penzionisanje i uvela rigidna rješenja koja isključuju iskusne radnike sa tržišta rada.

POTREBNA ANALIZA

Bivši generalni direktor Direktorata za penzijsko i invalidsko osiguranje i pomoćnik direktora Fonda PIO Jovo Pajović upozorava da su izmjene zakona često donošene bez analiza, javnih rasprava i konsultacija sa stručnjacima, što narušava pravnu sigurnost i kvalitet tržišta rada.

U zaključcima Savjeta Evropske unije od 31. maja 2021. godine ističe se ,,da države članice još uvijek moraju preduzeti dalje korake na različitim nivoima kako bi podigle efektivnu starosnu granicu za odlazak u penziju, između ostalog izbjegavanjem ranog izlaska sa tržišta rada, promovisanjem aktivnog starenja; jačanjem podsticaja za ostanak na tržištu rada; jačanjem elemenata održivosti u penzijskom sistemu, kao što je, na primjer, povezivanje starosne granice za odlazak u penziju ili penzijskih davanja sa očekivanim životnim vijekom.“

Preporuka Međunarodne organizacije rada broj 166 uz

Konvenciju MOR-a 158 o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca propisuje da „osnov za prestanak radnog odnosa ne može biti starost, u zavisnosti od nacionalnog zakona i prakse povodom penzionisanja“.

Savjet OECD-a je 2015. godine usvojio preporuku o politikama starenja i zapošljavanja, kojom se, između ostalog, „preporučuje zemljama da ojačaju podsticaje za rad u starijoj životnoj dobi, da se pozabave pitanjima diskriminacije pri zapošljavanju na osnovu starosti, ali i da obeshrabre i ograniče obavezno penzionisanje“. Sa druge strane, OECD je u svom Policy Paper iz septembra 2019. godine ukazao i da „javni sektor treba da prednjači u smanjenu obaveznog penzionisanja javnih službenika, a po dostizanju određenih godina života.“

- O svim ovim standardima i njihovoj implementaciji u crnogorski pravni sistem donosioci odluka u Crnoj Gori moraju voditi računa, ako žele da Crna Gora postane članica EU. Evropski standardi su: duže zadržavanje na tržištu rada (jer se radni i životni vijek produžava), cjeloživotno učenje, podsticanje i podrška zapošljavanju starih i penzionera, prilagođavanje radnih mjesta potrebama starijih radnika, a ne njihovo potpuno sklanjanje sa tržišta rada (bez obzira na njihovu radnu sposobnost) i potpuna zabrana njihovog zapošljavanja nakon navršenih 66, odnosno 67 godina (kakva rigidna rješenja su propisana u Zakonu o radu i Zakonu o državnim službenicima i namještenicima) - kazao je Pobjedi Pajović. On smatra da na taj način, ne samo da postoji nejednak tre-

Nadležni državni organi moraju da poštuju standarde Evropske unije i demokratske principe u postupku donošenja ovako značajnih zakonskih rješenja, a ne da se promjene važnih sistemskih zakona vrše bez sprovođenja propisane javne rasprave, sačinjavanja bilo kakvih analiza i konsultacija sa širom javnošću i stručnjacima iz tih oblasti - kaže Pajović Pajović

tman starih lica i penzionera prema drugim zaposlenim u Crnoj Gori, već se njihovim sklanjanjem sa tržišta rada slabi kvalitet tržišta rada. - Isto tako je važno da nadležni državni organi moraju da poštuju EU standarde i demokratske principe u postupku donošenja ovako značajnih zakonskih rješenja, a ne da se promjene važnih sistemskih zakona vrše bez sprovođenja propisane javne rasprave, bez sačinjavanja bilo kakvih analiza i bez konsultacija sa širom javnošću i stručnjacima iz tih oblasti - kaže Pajović. Kao i u drugim državama u svijetu, dodaje on, stanovništvo i u Crnoj Gori stari. Produžava se radni i životni vijek. - Tom trendu prilagođavaju se svi sistemi socijalne sigurnosti u svijetu i na tržišta rada. U tom cilju su sprovedene i dvije značajne reforme penzijskog sistema u Crnoj Gori iz 2004. i 2011. godine. Evropska komisija je 2010. i 2012. godine donijela dva strateška dokumenta (Zelenu i Bijelu knjigu) u kojima su proklamovani ciljevi u oblasti penzijskog sistema. Navedeni ciljevi značajno su implementirani penzijskom reformom u Crnoj Gori od 2011. godine. Između ostalog, osnovni cilj penzijskog zakona, koji je u primjeni od 2011. godine, bio je izjednačavanje uslova za sticanje prava na penziju za žene i muškarce i postepeno podizanje starosne granice za sticanje prava na starosnu penziju na 67 godina u dugom prelaznom periodu (za žene do 2041, a za muškarce do 2025. godine) - ističe Pajović dodajući da je istovremeno podignuta starosna granica za prestanak radnog odnosa po sili

zakona na 67 godina (uz navršenih 15 godina staža osiguranja), tako da su rješenja u sistemskim zakonima o radu i penzijskom i invalidskom osiguranju, kao i u Zakonu o državnim službenicima i namještenicima bila međusobno usklađena.

POTREBNE REFORME

- Zbog uspješnih reformi, kao što je penzijska reforma i poštovanje EU standarda, Crna Gora je 13. decembra 2016. godine otvorila pregovore sa EU u poglavlju 19 – socijalna politika i zapošljavanje (u koje spada i penzijski sistem) bez bilo kakvih uslovljavanja u pogledu završnih mjerila vezano za penzijski sistem. Takođe, 11. decembra 2017. godine Crna Gora je otvorila pregovore u poglavlju 2 – sloboda kretanja radnika (koje je takođe vezano za PIO u oblasti koordinacije sistema socijalne sigurnosti), bez uslovljavanja mjerilima za privremeno zatvaranje ovog poglavlja vezano za penzijski sistem. U poglavlju 2, od strane Evropske unije, određeno je mjerilo za privremeno zatvaranje tog poglavlja da ,,Crna Gora treba da pokaže da ima adekvatne strukture i kapacitete za pravilno sprovođenje pravne tekovine u dijelu slobode kretanja radnika do pristupanja Evropskoj uniji“. U tom cilju, u periodu januar 2018 – jul 2019. godine (18 mjeseci), uspješno je implementiran projekat ,,Ka EU pravilima o koordinaciji sistema socijalne sigurnosti“, koji je odobren i finansiran od strane EU - podsjeća Pajović dodajući da je nakon toga Crna Gora više puta, suprotno demografskim trendovima, evropskim standardima i preporukama kredibilnih me-

đunarodnih institucija mijenjala, odnosno spuštala starosnu granicu za sticanje prava na starosnu penziju i ponovo, u materijalnim odredbama Zakona o PIO, uvodila različite starosne granice za muškarca i za ženu (što je od strane Ustavnog suda Crne Gore oglašeno neustavnim).

- To su pratile i neprincipijelne izmjene Zakona o radu kojima je spuštena starosna granica za prestanak radnog odnosa po sili zakona na 66 godina, uz dodatno njeno snižavanje za zaposlene koji su radili na beneficiranim radnim mjestima. Na taj način su oni dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlene koji nijesu radili na radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i u odnosu na zaposlene u državnoj upravi koji rade na beneficiranim radnim mjestima kojima se starosna granica propisana za prestanak radnog odnosa po sili zakona ne snižava po osnovu rada na beneficiranim radnim mjestima - objasnio je Pajović.

Po njegovim riječima, staž osiguranja sa uvećanim trajanjem je institut u penzijskom sistemu koji ima za cilj da licima koja rade na beneficiranim radnim mjestima omogući da, ukoliko žele, na sopstveni zahtjev, ostvare pravo na penziju ranije od drugih osiguranika kojima se staž osiguranja ne uvećava.

- Međutim, suprotno tom cilju i svrsi ovog instituta, i suprotno načelu in favorem laboratoris, na navedeni način on je iskorišćen za sklanjanje ovih lica sa tržišta rada protiv njihove volje. Sve te nagle zakonske promjene, uglavnom usvojene bez analiza, javne rasprave, često po hitnom postupku i mimo upozorenja struke, dovode u pitanje pravnu sigurnost i vladavinu prava i imaju uticaj na druge sfere društvenog života, prvenstveno na tržište rada - kaže Pajović.

Dodaje da su, usljed takvih iznenadnih promjena, brojna lica bila prinuđena da neplanirano promijene svoj radno-pravni, odnosno profesionalni status i ostvare pravo na penziju znatno ranije nego što su planirali i u nižem iznosu, jer je jedan od kriterijuma za određivanje visine penzije dužina staža osiguranja.

N. KOVAČEVIĆ

Medijski savjet za samoregulaciju ukazao da policija ne može regulisati medijski sadržaj

Prestati sa progonom Brana Mandića

Maloljetnik priveden sudiji za prekršaje

Auto-putem vozio preko 200 kilometara na čas

PODGORICA – Maloljetnik star 17 godina uhapšen je jer je vozio auto-putem brzinom od 203 kilometra na čas.

Iz policije navode da je tom brzinom vozio na dijelu puta gdje je maksimalna dozvoljena brzina 100 km/h. Maloljetnik je, uz prisustvo roditelja, priveden sudiji za prekršaje.

- Takođe, zbog prekoračenja brzine, slobode je lišena M. D. iz

Bijelog Polja, koja je upravljala vozilom brzinom od 194 km/h, na dijelu puta gdje je maksimalna dozvoljena brzina 100 km/h – saopštili su iz policije.

Iz policije apeluju na roditelje da odgovornim pristupom do-

prinesu sigurnosti u zajednici, svjesni posljedica koje vožnja bez iskustva i nadzora može prouzrokovati, te da ne omogućavaju maloljetnicima da upravljaju vozilima mimo zakonskih propisa. - Uprava policije apeluje i na sve učesnike u saobraćaju, naročito na mlade vozače, da poštuju saobraćajne propise i prilagode brzinu kretanja uslovima na putu. Neodgovorna i nesavjesna vožnja ugrožava bezbjednost ne samo vozača već i drugih učesnika u saobraćaju, dovodeći do teških saobraćajnih nezgoda sa tragičnim posljedicama – poručili su iz policije. R. P.

Veliki požar buknuo juče u žabljačkoj opštini, sinoć kod Danilovgrada

Izgorjela dva pomoćna objekta na Žabljaku, vatrogasci štitili kuće

PODGORICA – Veliki

požar buknuo je juče u reonu sela Međužvalje u Žabljaku, a, prema sinoćnjim informacijama iz te opštine, prijetio je da ugrozi i porodične kuće. Tokom dana tamo su izgorjela dva pomoćna objekta. Sinoć je požar buknuo i na području opštine Danilovgrad.

Komandir Službe zaštite i spašavanja Drago Popović obavijestio je predsjednika opštine Žabljak da će razmotriti mogućnost da pozove u pomoć Direktorat za zaštitu i spašavanje, u zavisnosti od toga kako se bude odvijala situacija na terenu - objavili su iz opštine na Viber grupi.

Požar je, kako navodi Popović za Antenu M, potpomognut južnim vjetrom i širi se prema Crnom vrhu, obraslom četinarskom šumom, i dalje prema kanjonu Tare, odnosno Nacionalnom parku „Durmi-

tor“ i Pirlitoru na kome je istoimeni spomenik kulture-srednjovjekovno utvrđenje. Mole sve građane da budu društveno odgovorni, da izbjegavaju paljenje niskog rastinja. - Samo jedan trenutak je dovoljan da se požar otme kontroli i da ugrozi porodična domaćinstva – ističu iz Službe zaštite. Požar je sinoć buknuo i u okolini Danilovgrada, a naročito je bilo kritično u reonu Garča i Gostilja. Tim povodom oglasio se i predsjednik te opštine Aleksandar Grgurović, koji je istakao kako nije posrijedi slučajnost, već nemar, neodgovornost i namjerno uništavanje životne sredine. Najavio je i krivične prijave protiv NN lica. - Požari su zločin prema prirodi i prijetnja imovini naših sugrađana. Nijedna osoba, koja svojim postupcima ili nepažnjom izazove ovakvu štetu, neće ostati nekažnjena - istakao je on. R. P.

PODGORICA – Medijski savjet za samoregulaciju (MSS) apeluje na Vladu Crne Gore da informiše Upravu policije Crne Gore da najnoviji medijski (IBAR) zakoni, koji su usvojeni u junu prošle godine, nijesu predvidjeli nikakvu ulogu policije u regulisanju medijskih sadržaja. Zbog toga, apelujemo na Upravu policije da prestane sa progonom novinara Brana Mandića i odustane od prekršajnog gonjenja ovog novinara – poručili su iz MSS, reagujući na informaciju da

je policija podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića zbog njegove kolumne.

Smatraju da policija ne bi trebalo da se bavi pitanjima satire, ironije i drugih stilskih izraza u medijskim tekstovima.

– Policija takođe ne bi trebalo da se bavi praksom Evropskog suda za ljudska prava kada je sloboda izražavanja u pitanju. Policija ne bi trebalo da se bavi sadržajima medijskih tekstova ni na koji način u uređenim demokratskim zemljama. Države u kojim policija to radi

U Podgorici održan Osmomartovski marš

nijesu ni demokratske ni slobodne, a ponajmanje lideri u procesu evropskih integracija – navodi se u saopštenju MSS. Mandić je prošle sedmice objavio na društvenim mrežama da mu je uručen sudski poziv zbog teksta u kojem je reagovao na lascivne komentare profesora Univerziteta Crne Gore Aleksandra Stamatovića upućene voditeljki televizijske emisije. U pozivu suda se navodi da je prekršio Zakon o javnom redu i miru za šta je zaprijećena kazna od 100 do 400 eura ili zatvor do 30 dana. R. P.

Bunt kao simbol pravde

PODGORICA – Danas dok se borimo za ravnopravnost i pravdu suočavamo se sa sistemom koji je gluv na potrebe svojih građana, koji nas ostavlja podijeljene, nezaštićene i neobaviještene. Po ko zna koji put podsjećamo da je život bez nasilja, diskriminacije i straha osnovno ljudsko pravo, a ne privilegija – poručila je Tanja Markuš iz Centra za ženska prava (CŽP), koji je juče u Podgorici organizovao Osmomartovski marš pod sloganom „Bunt“.

Markuš je, kako piše portal RTCG, poručila da se svi zajedno moramo boriti za bezbjednost svih građana i građanki, zahtijevajući efikasnu zaštitu svih od nasilja i iskorijenjivanje institucionalne nesposobnosti koju, kako je kazala, plaćamo životima. Traže da pravosudni sistem bude zasnovan na etici, a ne na partijskom opredjeljenju. – I zbog toga bunt. Bunt kao odgovor na nepravdu, nesigurnost, državu koja neće ili

ne umije da radi svoj posao. Bunt kao simbol pravde, kao snaga onih koji odbijaju da budu žrtve sistema, i bunt kao energija koja donosi promjene – poručila je Markuš. Učesnici marša prošli su Ulicom slobode, zatim Bulevarom Petra Cetinjskog, do mosta Blaža Jovanovića, a potom Ulicom Stanka Dragojevića i Bokeškom ulicom nazad do Trga nezavisnosti. R. P.

Volonteri Crvenog krsta poklanjali ruže sugrađankama

CETINJE – Volonteri Crvenog krsta Cetinje juče su u čast Osmog marta, Međunarodnog dana žena, poklanjali sugrađankama ruže.

- U ime borbe za jednakost, naši momci u crvenom i ove godine poklonili su sugrađankama ruže i poslali poruku da se ravnopravnost osvaja svakog dana, na svakom koraku. Međunarodni dan žena 8. mart posvećen je borbi koja kreće početkom XX vijeka i kasnijim dostignućima za ekonomsku, socijalnu i političku ravnopravnost žena. Proces ostvarivanja politič-

kih prava žena nije završen dobijanjem prava glasa, već je s tim tek započeo. I traje još uvijek – poručili su danas na Cetinju momci iz Crvenog krsta. Kako su naglasili, današnji praznik posvećen ženama prilika je i da se zahvale svim koleginicama i volonterkama u Crvenom krstu, na nesebičnom doprinosu koji daju u stvaranju humanijeg i pravednijeg društva. – Srećan vam 8. mart, žene, i uspješna nam svima borba za ravnopravnost, uvažavanje i dostojanstvo – poručili su iz Crvenog krsta Prijestonice. J. Đ. P.

Brano Mandić

život bez nasilja, diskriminacije i straha osnovno je ljudsko pravo: Sa protesta

Neđelja, 9. mart 2025.

PODGORICA – Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara prijavljeno je 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, podaci su koje je Pobjeda dobila iz Uprave policije. Tokom februara policija je evidentirala 71 krivično djelo, a bilo je i osam krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici.

Nasilje u porodici ostaje jedan od najvećih problema društva, a institucije, gledajući samo slučajeve o kojima mediji izvještavaju, nemaju snagu niti sposobnost da se izbore sa sve ekstremnijim oblicima u kojima se javlja.

Ukoliko se pogledaju rubrike crne hronike u medijima, najveći dio vijesti se odnosi na nasilje u porodici. U jednom dijelu slučajeva, žrtve su djeca, pa i bebe. Djeca koja prisustvuju i svjedoče nasilju su takođe žrtve.

VaspitaVanje kamdžijom

Od početka godine mogli smo da pročitamo da je jedan prijetio supruzi da će joj staviti bombu u usta, držeći joj nož pored glave. Prijetnje je začinio i time da će joj raznijeti glavu i onda je zapaliti u kontejneru. Drugi, nasilnik povratnik, je „samo“ smrću prijetio supruzi. U februaru je jedan nasilnik od supruge uzeo bebu iz ruku, a zatim je suprugu udario šakom, uhvatio za kosu i vukao, izvukao je na terasu, šutirao je i iščupao više pramenova kose... Bilo je i prebijanja u prisustvu djece, ali i prebijanja djece. Jedan nasilnik je odlučio da djecu vaspitava – pesnicama i kožnom kandžijom, drugi je kćerki od 11 godina prijetio da će je ubiti tako što joj je nož uperio u grudi.

Tragedije na Cetinju su se takođe koristile kao promjeri što se može dogoditi porodici – zaboraviće se Borilović – prijetio je nasilnik svojoj ženi. Tužioci su najčešće donosili odluke o zadržavanju od 72 sata u ovim slučajevima.

I žene su bile nasilne i to najčešće prema djeci, bivšim partnerima i njihovim porodicama. One su uglavnom prijetile, a tukle su djecu.

nasilni talas

Porazna je statistika, koju je Pobjedi dala Uprava policije, za prva dva mjeseca ove godine. Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara je prijavljeno 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici. Uk oliko uporedimo ovu i prošlu godinu, užasava podatak da je tokom januara 2024. godine registrovano „samo“ 48 ovakvih krivičnih djela. Policija je zabilježila u januaru i četiri krivična djela koja se dovede u vezu sa nasiljem u porodici - oduzimanje maloljetnog djeteta, nedavanje izdržavanja, kršenje zabrane određene izrečenom mjerom bezbjednosti, a bilo je i jedno

Ekspanzija nasilja u porodici, porazna statistika Uprave policije i tužilaštva

Od početka godine Crna Gora već broji 300

žrtava i 256 nasilnika

Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara prijavljeno je 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici. Ukoliko uporedimo ovu i prošlu godinu, zabrinjava podatak da je tokom januara 2024. godine registrovano „samo“ 48 ovakvih krivičnih djela

protivpravno lišenje slobode. U januaru je bilo 104 žrtve porodičnog nasilja, koje je počinilo 89 osoba, od čega 83 muškarca i šest žena. Među žrtvama su 24 muškarca i dva dječaka, 73 žene i pet djevojčica. Osim prijava za ovih 86 nasilnika i nasilnica, bilo je još 39 prekršajnih prijava zbog izvršena 53 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Te prekršaje su počinile 42 osobe – 26 muškaraca i 16 žena. Iz Uprave policije je Pobjedi rečeno da je od 52 žrtve prekšraja - 17 muškog pola, a 35 ženskog. Od ukupnog broja žrtava izvršenih prekršaja, 23 su djeca – devet dječaka i 14 djevojčica. Februar, iako ima nešto manje zabilježenog nasilja koje se goni kao krivično djelo, ipak ne zaostaje. Tokom najkraćeg mjeseca u godini, policija je evidentirala 71 krivično djelo. Bilo je i osam krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici ili porodičnoj zajednici - vanbračna zajednica sa maloljetnikom, oduzimanje maloljetnog djeteta, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog djeteta, nedavanje izdržavanja i neovlašćeno objavlivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka. Ova krivična djela je počinila 81 osoba - 63 muškarca i 18 žena. Ukupan broj žrtava po-

rodičnog nasilja je 94 žrtve, od kojih je 19 muškaraca i šest dječaka, 55 žena i 14 djevojčica. Podnešeno je 77 krivičnih prijava.

Tokom prošlogodišnjeg februara je evidentirano 43 krivična djela, što i ovom slučaju pokazuje da je ova godina počela mnogo nasilnije prethodna. Osim za krivična djela, Uprava policije je podnijela i 44 prekršajne prijava zbog izvršenih 48 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koje su počinili 33 muškarca i 11 žena. U ovim slučajevima je bilo 45 žrtava - 20 muškog pola, a 25 ženskog pola. Od ukupnog broja žrtava izvršenih prekršaja 19 su maloljetna lica - 11 dječaka i osam djevojčica.

Statistika koja donosi slučajeve za prva dva mjeseca ove godine govori da nasilje u porodici ne jenjava u odnosu na

prošlu godinu, kada je zabilježeno 840 krivičnih djela nasilja u porodici, nad gotovo 13.000 žrtava, od čega je bilo 99 djece. Ukoliko se ovakav nasilni talas nastavi, moguće je da do kraja ove godine budemo svjedočili i većem broju žrtava.

pred tužilaštVima najčešće muškarci Podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave 2023. godine, govori o problemu sa kojim institucije ne umiju da uzađu na kraj. Podaci Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici i u Bijelom Polju, sa kojima smo kontaktirali, jer je prostim uvidom u medije jasno da se u mjestima koja su pod njihovom nad-

ležnošću događa i najveći broj slučajeva, prate policijsku statistiku.

U ODT Podgorica je od početka godine do danas, zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici formiran 71 predmet.

Iz ODT-a je Pobjedi rečeno da je u ovim predmetima 10 žena, u jednom su to i muškarac i žena, a u ostalima su počinioci muškarci.

- Od navedenog broja, u 30 predmeta je podignuta optužnica, u 12 predmeta je odbačena krivična prijava, a u ostalim predmetima je u toku izviđaj – kazali su Pobjedi iz ODT-a. Od 1. januara, ODT Bijelo Polje je formirano 16 predmeta (15 muškaraca i jedne žene) zbog krivičnog djela nasilje u porodici.

Protiv četvoro je podnijet optužni prijedlog, u šest sliučajeva je odbačena krivična prijava, a jedan predmet je ustupljen nadležnom tužilaštvu. U dva slučaja je donijeta naredba o sprovođenju istrage, od čega je podignuta jedna optužnoca, jedna istraga je u toku, a protiv tri lica je u toku izviđaj.

U Bijelom Polju je 2024. godine, formirano ukupno 69 predmeta protiv 72 lica (68 muškaraca i četiri žene) zbog krivičnog djela nasije u porodici

Protiv 37 lica je podnijet optužni predlog, 30 prijava je odbačeno a u šest slučajeva je donijeta naredba o sprovođenju istrage, od čega je protiv pet lica podignuta optužnica, a u jednom slučaju je istraga obustavljena.

U odnosu na ranije godine, nasilje u Bijelom Polju je eksaliralo, sudeći prema predmetima u ODT-u.

Portparolka tog ODT-a, državna tužiteljka Danijela Đuković je ranije Pobjedi kazala da je tokom 2023. godine bilo pet puta manje predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici –svega 13.

Posljednji izvještaj Savjeta Evrope upozorava na eskalaciju porodičnog nasilja u Crnoj Gori.

Na to godinama upozoravaju i iz Evropske komisije, koji ocjenjuju da je nasilje u porodici ozbiljan problem i „najekstremnija manifestacija rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori“. Iako postoji dobar zakonodavni okvir, kazne za počinioce koje određuju sudije su blage, i takva praksa nije u skladu sa međunarodnim standardima. Blage kazne koje određuju sudije, kao i često neprepoznavanje problema od strane tužilaštva, uslovilo je i to da je veoma mnogo nasilnika povratnika. Žrtve najčešće ostaju nezaštićene nakon njihovog izlaska iz pritvora ili zatvora. U najtragičnijim slučajevima, dolazi i do ubistva žrtve, iako je nasilnika prijavljivala prije tog čina. U polugodišnjem izvještaju operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji je objavljen u oktobru prošle godine analiziran je takav slučaj. U septembru prošle godine je ubijena B. P. a ovaj tim je konstatovao propuste u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili ubistvu. Niko od njih nije adekvatno procijenio rizik po žrtvu, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere. Ustanovljeno je da tužilac nije poštovao obavezujuće Uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva da se žrtva sasluša hitno, a najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela. j. martinoVić

Nasilje preplavilo crnogorsko društvo, neophodna snažna reakcija institucija

Učenica Itana Zvizdojević jedina na Državnom takmičenju iz matematike za osnovnu i srednju školu dobila maksimum bodova

Pored mog imena je stotka, najsrećnija sam

PODGORICA – Učenici šestog razreda podgoričke osnovne škole ,,Radojica Perović“ Itani Zdvizdojević nije bilo teško da nakon redovnih časova ostaje u školi i priprema se za Državno takmičenje iz matematike sa mentorkom Slađanom Bošković. Dok su njeni drugari odlazili da se igraju, ona je sa profesoricom utvrđivala gradivo. Uspjela je na kraju da se izdvoji ne samo od svih osnovaca, već i od srednjoškolaca - niko osim nje nije osvojio sto bodova!

Nakon što je objelodanjeno da je Zvizdojević briljirala na takmičenju, bila je u fokusu javnosti prethodnih dana i priznaje da je pomalo stiže umor, ali da je uvijek raspoložena za razgovor.

U školi ,,Radojica Perović“ smo dogovorili susret. Čekamo je da završi čas fizičkog vaspitanja. Dolazi u prostoriju zadihana i uz šapat dobacuje: da baš i ne voli fizičko.

-Ali zato matematiku razbijam – rekla je Zvizdojević, uz osmijeh.

Sjeda na stolicu i spremna je da odgovara na pitanja, bez bilo kakvih priprema. Komentarišemo to da kada se rade intervju sa odraslima, posebno funkcionerima, oni traže da im se pošalju pitanja i izbjegavaju mahom razgovore uživo. Zvizdojević se smije i kaže da možemo da pričamo o čemu god želimo.

Tu je i njena mentorka.

Kada je nestala trema, vidjela sam da su zadaci laki. Meni su takvi bili, možda nekom drugom nijesu. Prvi zadatak se ticao najmanjeg zajedničkog sadržaoca, onda je bilo da odredimo nepoznatu, ali nije bila klasična jednačina. Tu je bio i zadatak s uglovima i bilo je da izračunamo vrijednost zbira koji nije dat. Trebalo je da se razmišlja o svemu – priča pobjednica takmičenja

Itana Zvizdojević sa mentorkom Slađanom Bošković

Mogao bi gradonačelnik Saša Mujović da riješi problem

Učenica komentariše da je zapazila da djeca u podgoričkom Bloku ne mogu da

Profesorica Bošković ističe da je priprema za takmičenje - poput slaganja matematičke slagalice – svaki novi izazov i da je zadatak dodavala pažljivo i strateški. - Itana je prošla kroz različite faze – od savladavanja osnovnih testova do rješavanja složenih zadataka s prethodnih takmičenja. Fokus pažnje bio je

pođu vani ili do parka, jer nije dobra rasvjeta. Kaže da imaju parkova, igrališta....

na razvoju logičkog razmišljanja, brzine, načinu ispisivanja rješenja zadataka, ali prije svega tačnosti. Kako se takmičenje približavalo prelazili smo na intenzivnije vježbanje koristeći testove sa državnog ta-

Ovaj rezultat mi je pokazao da mogu. Podstakao me je da nastavim da se takmičim, jer vidim da mi dobro ide. Profesori mi pričaju da sam talentovana iz matematike i da mi ide. Niko u mojoj porodici nije nešto talentovan za tu nauku, ja sam prva. Svi su ponosni na mene. Ne treba mi puno vremena da bilo što savladam iz matematike i ne učim je kod kuće. Učenici znaju da se čude kako mi sve to ide lako – rekla je Zvizdojević

-Mogao bi gradonačelnik da sredi problem što nema svjetlosti – kaže Zvizdojević.

kmičenja iz prethodne tri godine, pažljivo analizirajući svaki zadatak – ne samo kako bi se riješio, već kako bi se razumjela logika mogućih rješenja. Itana je prolazila kroz simulacije takmičenja, gdje smo pratili vrijeme, strategije i preciznost u radu – rekla je profesorica.

Zadaci laki

Prvo što priznaje učenica Zvizdojević kada se pomene Državno takmičenje jeste da je imala

d. mijatović

veliku tremu kada je ušla u salu da radi zadatke. Prvo je morala da pobijedi tremu, a onda je prešla na test. -Kada je nestala trema, vidjela sam da su zadaci laki. Meni su takvi bili, možda nekom drugom nijesu. Prvi zadatak se ticao najmanjeg zajedničkog sadržaoca, onda je bilo da odredimo nepoznatu, ali nije bila klasična jednačina. Tu je bio i zadatak s uglovima i bilo je da izračunamo vrijednost zbira koji nije dat. Trebalo je da se razmišlja o svemu – priča pobjednica takmičenja.

Završila je sve zadatke i shvatila je da ima još sat i po vremena do kraja. Učenici su izlazili iz sale, ali je ona odlučila da ostane i provjeri još jednom da li je sve uradila kako treba. Prisjeća se da je ostalo njih petoro u prostoriji i da joj je za koncentraciju prijala tišina.

-Brzo su objavljeni rezultati, kada mi je tata poslao datoteku i onaj emotikon trofeja. Otvorila sam rezultate i vidjela pored svog imena stotku. Nijesam mogla da vjerujem očima. Ništa mi drugo nije prolazilo kroz glavu, samo mi se ta stotka urezala – ističe Zvizdojević, uz osmijeh.

Objašnjava da je vjerovala da su joj zadaci koje je uradila tačni, ali da nije znala da li će ocjenjivači prihvatiti postupak koji je razradila do rezultata.

-Ovaj rezultat mi je pokazao da mogu. Podstakao me je da nastavim da se takmičim, jer vidim da mi dobro ide. Profesori mi pričaju da sam talentovana iz matematike i da mi ide. Niko u mojoj porodici nije nešto ta-

Djeca sa izraženim matematičkim talentom ne odustaju lako,

znatiželjna su i kreativna, uočavaju ono što većina ne primijeti

Učenica Zvizdojević kaže da joj je mentorka, profesorica matematike Slađana Bošković pomogla da ostvari sjajne rezultate na takmičenju. Imali su pažljivo odabranu literaturu, te su osim standardnih školskih udžbenika, koristili zbirke poput one čiji je autor prof. Radoje Veličković, koja omogućava sistematski pristup matematici na naprednom nivou i odličan je izvor za razvoj

kreativnog promišljanja.

- Pored klasične literature, trudila sam se da gradivo učinim što zanimljivijim, kroz praktične primjere i zadatke koji nijesu samo teorijski, već i povezani sa svakodnevnim situacijama. Moj cilj nije bio samo priprema za takmičenje, već da Itana razvije ljubav prema matematici koja će trajati –rekla je Bošković. Dodaje da put do ovakvog uspjeha nikad

nije pravolinijski. -Prva prepreka je vrijeme - uvijek ga je premalo! Uskladiti redovnu školsku nastavu, domaće zadatke i napredne pripreme zahtijeva dobru organizaciju i disciplinu. Veliki izazov nastavnicima je kako pronaći balans između redovne školske nastave, dodatnih aktivnosti i intenzivnih priprema. Nastavni proces je dinamičan i obiman, a darovitoj djeci, poput Itane, potrebno

je pružiti dodatne izazove i prilike za istraživanje, kako bi im učenje bilo zanimljivo i inspirativno. Sada, nakon takmičenja, Itanin uspjeh dokaz je da se trud i upornost uvijek isplate – kazala je Bošković. Dodaje da talenat nije samo brzina u računanju, rješavanju složenih zadataka i jednačina, već da se prepoznaje u načinu razmišljanja, radoznalosti i upornosti. - Djeca sa izraženim mate-

lentovan za tu nauku, ja sam prva. Svi su ponosni na mene. Ne treba mi puno vremena da bilo što savladam iz matematike i ne učim je kod kuće. Učenici znaju da se čude kako mi sve to ide lako – rekla je Zvizdojević.

Voli iZaZoVe i trnoVit put Jedanaestogodišnja djevojčica postavlja ciljeve i uvijek dolazi do njih, jer je uporna, kaže ona. Dodaje da su joj još slađi uspjesi kada je put – trnovit. -Sebe bih opisala kao brzopletu, upornu, snalažljivu i ponekad tvrdoglavu. Ne bih ništa voljela da promijenim, volim da budem svoja. U prijateljstvu mi je bitna iskrenost i da znam da će oni da sačuvaju moju tajnu, da mogu da im vjerujem. Povjerenje mi je jako važno – rekla je Zvizdojević. Ne voli da bude na internetu, više uživa kada uzme knjigu da čita – misterije ili avanture, da gleda film sa ocem, igra se sa sestrama ili da slaže Rubikovu kocku. Priča da je nedavno instalirala Snepčet po nagovoru drugara, ali da ga je brzo izbrisala, jer joj je to dosadan. Ne privlače je virtuelne stvari.

-Primijetila sam da đaci vole društvene mreže, internet... Školu ne vole, sve im je dosadno. Možda treba časovi da budu nekako poput društvenih mreža, povezani, jer što god tamo da nađu njima je zanimljivo, a nije baš sve. Škola se nije promijenila, isto je sve, isti su principi – sjedimo za klupom, tu je tabla, kreda... Treba da bude tu neki novi način učenja, ovo je prevaziđeno, jer se djeca mijenjaju. Mislim da treba da se mijenja i način na koji djeca uče –rekla je Zvizdojević. Dodaje da za sve promjene treba dugo vremena... -Ako ih uvedu, one će da se dese poslije mene – kazala je ona. Zvizdojević ne vidi sebe za katedrom, i ne želi da bude profesorica matematike. Dodaje da nema tu nekog objašnjenja, te da bi više voljela da bude arhitekta ili inženjer.

matičkim talentom ne odustaju lako, znatiželjna su i kreativna, postavljaju drugačija, neobična pitanja, uočavaju ono što većina ni ne primijeti. Ključni izazov nastavnika je da svim đacima pruži pravu vrstu podsticaja, jer klasične metode nijesu dovoljne. Trudim se da zajedno sa svim učenicima otkrivamo i razvijamo njihov puni potencijal, čineći im matematiku dražom –rekla je ona.

apel Za nadležne -Kada razmišljam o tome što treba da se promijeni da sve bude ljepše i bolje, definitivno bih savjetovala da djeca i odrasli budu odgovorniji. Često lome klupe, vidimo pseće izmete. Svi mi treba da čuvamo okolinu, jer nemamo drugo mjesto za život i moramo da čuvamo svoje – kazala je ona. Kada je riječ o budućim takmičenjima, zainteresovana je za biologiju, a napominje da sljedeće godine ne može da ide na takmičenje iz matematike, jer ga nema za đake sedmog razreda.

-Ja se nadam da će ga uvesti, i za sedmi i za osmi. Mogu to da poručim Ispitnom centru i Ministarstvu prosvjete, da ne čekam da dođem do devetog razreda da bih mogla da se takmičim iz ove nauke – zaključuje Zvizdojević. n. ĐurĐeVac

INTERVJU: Advokatica

i bivša sutkinja Maja Zeković

Krizu u pravosuđu dugujemo vječito podobnom kadru

PODGORICA – Nekadašnja sutkinja, sada advokatica Maja Zeković smatra da crnogorsko pravosuđe ne pamti situaciju kakva je trenutno u kojoj je evidentan zastoj u radu na svakom niovou. Krizu pravosuđa doživljava kao crnogorski usud i nastavak prepoznate trodecenijske prakse gdje dominaciju ima podobni i, samim tim, privilegovani kadar na uštrb profesionalaca od etike i integriteta.

Izlaz vidi kroz postavljanje na čelne pozicije pojedinaca koji su svoje zasluge zadobili na kvalitetu rada, integritetu i apsolutnoj samostalnosti i hrabrosti u svakom trenutku, bez obzira na pritiske i ,,očekivanja“.

P OBJEDA: Kao nekadašnja sutkinja, koja je karijeru nastavila u advokaturi, kako komentarišete trenutnu situaciju u pravosuđu? Da li smatrate da se problem zastoja u održavanju suđenja, što je rezultiralo puštanjem na slobodu okrivljenih za najteža krivična djela zbog nedonošenja prvostepene presude u roku od tri godine, može riješiti produženjem pritvora sa propisane tri godine, na pet godina?

ZEKOVIĆ: Vrijeme nas uči da niti jedno ustanovljeno pravo koje uživamo nije zauvijek dostignuto niti zagarantovano, već postoji obaveza svih građana, a posebno nas koji smo bavljenje pravom izabrali za životni poziv, da brane stepen ostvarenog nivoa ljudskih prava i zalažu se za njihovo konstantno promovisanje i unapređenje.

To je pokazala i nedavna inicijativa dijela izvršne vlasti i političkih krugova da se u slučaju neizricanja prvostepene sudske presude, pritvor sa sad

propisane tri godine, produži na pet godina. Opravdano su se moje kolege advokati, ali i predstavnici nevladinog sektora, oglašavali apelujući da se radi o klasičnom kršenju ljudskih prava, a ja ovdje naglašavam da se radi o populističkom mehanizmu u svrhu postizanja političkih poena, bez elementarnog osvrta na to da bi se ovakvom izmjenom zakona produbilo kršenje pretpostavke nevinosti, prava na pravično suđenje i prava na slobodu.

Kada kažem produbilo, mislim svakako na stvorenu klimu u crnogorskoj javnosti u kojoj se kontinuirano krše ova prava, pa se tako pojedinim okrivljenima sudi u medijima i izriču im se kazne, a da postupci nijesu ni počeli, o čemu sam i ranije javno govorila. Nažalost, u tom kontekstu i ovakvu inicijativu posmatram kao nastavak loše prakse, kojoj se svakako moramo argumentovano i kroz javne rasprave suprotstaviti.

Fakat je da crnogorsko pravosuđe ne pamti ovakav trenutak, u kojem su evidentni zastoji u radu na svakom nivou, nedostatak kadra i ostalih resursa za kvalitetan rad –prostornih i materijalnih, ali i sveprisutnog latentnog, ali nerijetko i otvorenog pritiska na sudije u smislu izražavanja očekivanja kako bi trebalo da postupaju i što, ukoliko ne postupaju kako to pojedinci žele. Bez zadrške, kao neko ko je sudijsku funkciju obavljao duže od decenije, osuđujem svaki vid pritiska na sudije i zalažem se za isključivo rukovođenje zakonom prilikom odlučivanja. No, ovdje sa ličnim i profesionalnim žaljenjem ipak fokus moram staviti na očiglednu činjenicu da ipak pomenuti pritisci, ali i nekompetentnost da se odgovori izazovima reformi

posebno u oblasti organizovanog kriminala i korupcije, utiču na postupanje i odluke, što je na štetu kako elementarnih prava okrivljenih, tako i na štetu prava i pravde. Kako drugačije objasniti činjenicu da se optužnice potvrđuju na bazi nezakonitih dokaza, da se u tzv. specijalnim predmetima dešavaju situacije da ni duže od godinu od podnošenja optužnice ne započne glavni pretres, da se i sada propisani limit pritvora od tri godine bez donošenja presude često represivno primjenjuje kao kazna, a ne mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog i nesmetanog vođenja postupka, i to u situacijama kada ne postoje razlozi za pritvor ili ga je moguće zamijeniti nekom od mjera nadzora ili pak jemstvom.

POBJEDA: Vidite li izlaz iz krize u koju je zapalo pravosuđe?

ZEKOVIĆ: Bojim se da je navedena situacija crnogorski usud i nastavak prepoznate trodecenijske prakse u pravosuđu gdje dominaciju imaju podobni i, samim tim, privilegovani kadrovi na uštrb profesionalaca od etike i integriteta, pa se ni skorašnje reforme i deblokada pravosuđa izborima na najvišim pozicijama ne čine ohrabrujućim, već samo kao maska suštinske reforme. Kažem maska, budući da ne treba biti isuviše upućen u prilike sudske grane vlasti, da bi bilo jasno da su u ovom trenutku najvažnije funkcije u pravosuđu povjerene prepoznatljivim i krajnje podobnim pojedincima iz prethodnog, trodecenijski zarobljenog sistema ove, po meni, zaista najvažnije grane vlasti. Ovo dalje znači da povlačenjem istih podobnih kadrova na najodgovornije funkcije, građani Crne Gore tzv. reformama suštinski ne do -

bijaju nikakav napredak, naprotiv, umjesto profesionalizacije pravosuđa, ostajemo u sjenci nekompetentnih, uvijek upitnih, kadrova, a samim tim i na istom izvoru nezakonitog rada i procesnih zloupotreba koje predstavljaju sve veću opasnost, budući da nam se događaju u ,,jeku reformi“. Takvi deformiteti nesumnjivo urušavaju temelje svake države, ukoliko nastavljaju da se ponavljaju čak i nakon promjene vlasti, potom urušavaju ugled sudske grane vlasti, a uveliko obeshrabruju i najprivrženije građane da je u Crnoj Gori zaista ikada moguć bilo kakav civilizacijski napredak. Naime, takav napredak u sebi bi morao involvirati ozbiljnu i suštinsku profesionalizaciju na svim nivoima, kao prvi korak u pravcu ozdravljenja sistema, a istovremeno i do -

„Sudske prakse“ postaju važnije od zakona

POBJEDA: Ideal sudskog postupka je visoki nivo predvidljivosti, odnosno ujednačena sudska praksa. Da li je ovaj izvor prava nedostižni ideal u Crnoj Gori?

ZEKOVIĆ: Ništa manje značajna opasnost koju aktuelno uočavam u sistemu jeste i zloupotreba i pogrešna interpretacija pojma sudska praksa koja postaje sve više promovisanje najgrubljeg kršenja zakona, nego bilo što drugo. Ovo kažem zbog niza sudskih

i tužilačkih odluka, mislim na presude, optužnice i nezakonite pravne stavove, koji ukoliko dobiju prefiks ,,sudske prakse“ za pojedince postaju važniji od zakona. A to nikako ne bi smjelo da se događa, jer sudska praksa, ukoliko je rezultirala kršenjem zagarantovanih zakonskih prava, samo dodatno urušava pravnu sigurnost i opet donosi nesagledive posljedice, zbog nepoštovanja zakona onih koji su upravo najpozvaniji za poštovanje i sprovođenje istog.

Ovako dolazimo opet do još jednog svojevrsnog paradoksa, najčešće kada nekoliko nekompetentnih sudija donesu određene odluke ili zauzmu tzv. pravne stavove u pogledu veoma važnih pravnih pitanja, koja direktno protivrječe zakonskoj regulativi iz te određene oblasti, pod opravdanjem da je sada sudska praksa takva. Ovo se u krivičnoj materiji posebno tiče pitanja pritvora i pritvorskih osnova, ocjene pravne valjanosti pojedinih dokaza, kada nam je svima jasno što

može, a što ne može biti dokaz, gdje trenutni trend sudske ili tužilačke prakse nikako ne može i ne smije da suspenduje primjenu zakona.

Isti je slučaj i sa brojnim ozbiljnim pitanjima iz građanske materije, kojima se urušava osnovni zdravorazumski pravi rezon, jednim jedinim argumentom, da je to sudska praksa. Ni najmanje zanemarljiv problem, i opet poziv i apel na odgovornost i profesionalizaciju. Stoga sam stava da su suštinske reforme nuž-

kaz da konačno prevazilazimo imena, upitne ,,zasluge“ i upitne tzv. kooperativne sposobnosti kao presudan faktor za dolazak na najvažnije funkcije u pravosuđu, a umjesto toga da se na čelna mjesta pravosuđa biraju pojedinci koji su svoje zasluge zadobili na osnovu, prije svega, kvaliteta rada, integriteta i apsolutne samostalnosti i hrabrosti u svakom trenutku, bez obzira na pritiske i ,,očekivanja“. Ovo posebno potenciram zbog činjenice da sudijska funkcija podrazumijeva kako ličnu tako i profesionalnu hrabrost, a isto tako i intelektualnu superiornost i vladanje sudnicom na osnovu znanja i bezrezervnog sprovođenja zakona, a ne na osnovu podobnosti i kršenja svih zakonskih načela.

POBJEDA: Nakon duže od decenije pregovaranja sa

nost, ali da iste počinju od individualnog pristupa i insistiranja svakog sudije na poštovanju njegovog integriteta i profesionalnom radu, jer se samo takav pojedinac može oduprijeti svakoj vrsti pritiska ma odakle dolazio, te spriječiti procesne zloupotrebe koje vode odugovlačenju postupaka, dok se kao društvo moramo zalagati za poboljšanje materijalnog statusa sudija, ali i kadrovsko osnaživanje sudova kako brojem sudija tako i stručnih saradnika, u bolje opremljenim i prostorno adekvatnim sudnicama.

EU, koliko smo blizu, odnosno daleko, od uređenog stanja u pravosuđu?

ZEKOVIĆ: Sve su prilike da smo možda i nikad dalje od suštinski uređenog stanja u pravosuđu kao dijelu poglavlja 23 koje je u fokusu pažnje EU u toku pristupnih pregovora, što ni najmanje ne treba da čudi bilo koga. Za reforme nije dovoljno samo puko usvajanje zakona, već i njihovo puno poštovanje i implementacija od strane pojedinaca od znanja i profesionalnog integriteta. Na zaključak o poražavajućem stanju u pravosuđu upućuje, recimo, nedavna krajnje neprimjerena organizacija sjednice sudija Osnovnog suda u Podgorici, inače najvećeg suda u državi po broju predmeta, sa novoizabranom predsjednicom Vrhovnog suda Crne Gore usred radnog dana bez najave ili bilo kakvog realnog objašnjenja za stranke, kojima su, zbog takve organizacije sjednice, suđenja odlagana ili su, pak, čekali duže od dva sata na održavanje rasprava i pretresa. Postavlja se pitanje prioriteta, ali i elementarnog poštovanja kako samih postupajućih sudija u ovom sudu i njihovog rasporeda tako i stranaka i njihovih prava na suđenja u razumnom roku. Ne može utisak krajnje bahatosti i neprofesionalizma umanjiti ni kasnije saopštenje da je navedena sjednica održana u cilju razmatranja finansijskog položaja sudija u Crnoj Gori. Jer da je ta zaista važna i goruća tema za popravljanje materijalnog statusa nosilaca sudijske funkcije bila razlog održavanja sjednice, termin je morao biti prilagođen radnom vremenu i rasporedima suđenja sudija ovog suda, a ne rasporedu i volji čelnice Vrhovnog suda jer se time ne promoviše rad i poštovanje prava stranaka i integriteta sudija, niti evropske vrijednosti koje su najavljene njenom agendom, već, naprotiv i nažalost, demonstrira moć i urušava ugled sudija ovog suda, koji su ozbiljno opterećeni brojem predmeta, a kojima Ustav garantuje apsolutnu samostalnost u radu.

Ne postoji niti jedan zakonski ili podzakonski akt, koji predviđa da se zbog ovakvog postupka predsjednika Vrhovnog suda suđenje uopšte smije odložiti, pa je ovo zaista eklatantan primjer kršenja zakona od strane nosioca trenutno najodgovornije funkcije u državi, za promovisanje i poštovanje istog.

Bojana ROBOVIĆ

Maja Zeković

Piše: dr Dragan

VESELINOV

Da li smo sada stigli do toga da su sve rasprave izlišne da li je rat pravedan ili nepravedan, da li je moralan ili nemoralan. Ta himera pada u vodu kada osmotrimo Trampovu politiku prema Ukrajini. Nema nemoralnijeg shvatanja rata od guranja drugog da ratuje, a ti da mu posle uzmeš pobedu, slavu i hleb. Takav je mir nemoralan mir. I nepravedan je. To je pokušao da učini Tramp u Beloj kući Zelenskom 28. februara 2025. godine. Amerika je pre toga sokolila i pomagala Ukrajinu da se brani od ruskog napada na ovu državu. To je činio i sam Tramp tokom svog prvog mandata od 2017. do 2021. godine povodom prethodne ruske aneksije Krima 2014. godine. I to je Amerika činila i nakon novog ruskog sakaćenja Ukrajine posle 2022. godine. Podržala je Zelenskog koji je na predsedničkim izborima u Ukrajini 2019. godine dobio preko 73 odsto glasova. Ukrajini je Rusija uspela da otkine 20 odsto istočne teritorije, ali je izgubila rat za aneksiju cele Ukrajine i nije uspela da zbaci Zelenskog sa vlasti. I

POGLED SA STRANE: Nema nemoralnijeg shvatanja rata od guranja drugog

Zelenski je heroj

narušila je status ruskog naroda u Ukrajini okupljenog pod ukrajinskom Ruskom pravoslavnom crkvom kao filijalom moskovske patrijaršije. I varvarski je 2023. godine srušila pravoslavnu katedralu Preobraženja Gospodnjeg u Odesi - pod zaštitom UNESCO-a. Zelenski je zauvek učvrstio identitet Ukrajinaca, vratio im je istorijsko sećanje i jezik, i pretvorio ukrajinski narod od 44 miliona duša u političku naciju. I zajemčio je Ukrajinu kao nezavisnu državu, u ratu potvrđenoj. I doprineo je da Ukrajinska pravoslavna crkva dobije tomos o autokefalnosti od carigradskog vaseljenskog patrijarha. Više od toga se i ne mora. A uprkos njegovom uspehu, Amerika ga je ultimatumom napustila preko noći. I odbacila je pravo Ukrajine da u međunarodnim pregovorima o svršetku rata Moskve i Kijeva sedi za zelenim stolom. I nema veće diplomatske sramote za ponašanje države od teda kada pozoveš drugog šefa države u goste, da ga isteraš iz kuće, jer ne pristaje da ga gaziš kao roba. I potom mu uskratiš i svaku vojnu pomoć da bi ga na tacni predao suparniku. To je nedostojno velike američke istorije kao časnog saveznika.

ODIJELO ZELENSKOG

Crna Gora i balkanske zemlje svoj mir mogu jedino naći u zajednici sa evroatlantskim i mediteranskim zemljama Evrope. Nema razloga da Crna Gora zapadne u ukrajinske dileme.

Saradnja Crne Gore sa Rusijom jeste prijateljska i korisna je, ali nije neminovna i nije od strateške nužnosti za Podgoricu. Crna Gora ni u čemu ne zavisi od Rusije. I Crnu Goru ne brane moskovske rakete, već cjelina njenog ekonomskog, političkog, kulturnog i vojnog jedinstva sa Evropom. Uostalom, za Crnu Goru je najveći trgovački partner Srbija, kako kod izvoza, tako i kod uvoza. Ali, ako se i dogodi slom odnosa Brisela sa Srbijom, Crna Gora će ga lakše neutralisati sa diverzikovanim bogatstvom Evropske unije, nego sa monokulturnom sirovinskom ekonomijom Rusije

Kažu neposredni posmatrači da su se Amerikanci u Beloj kući iznervirali zbog odeće Zelenskog. Nije imao kravatu na dukser majici. Pa, ni papa ne nosi kravatu, ali mu ljubiš prsten ili mu uljudno pružiš ruku. Neki mu ljube i papuču kojom hodi po prašini sveta. Poštuješ njegovu ličnost i ulogu. Nijedan evropski šef države i vlade, kao ni Kanađanin Trudo, nisu se na londonskom samitu 2. marta 2025. godine odrekli poštovanja i pomoći Ukrajini i zbijanju svojih redova zbog dukser-majice i patikastih cipela Zelenskog. On je došao sa fronta, iz rova je došao, a ne iz salona svilene gospode. Podržali su ga uz klicanje i aplauze. Ne znamo da li bi tako pozdravili i Ilona Maska koji u Trampovom Ovalnom kabinetu, u Beloj kući, u uličnoj odeći sa molerskim kačketom na glavi i detetom na ramenima, drži konferenciju za štampu. Nije Zelenskom ni kralj Čarls odrekao čast, već mu je odevenom u vojničke boje posle Samita priredio veličanstvenu večeru. I odmah je potom Engleska objavila da će Ukrajini uputiti novu vojnu pomoć. I to pomoć koju ova ne mora u budućnosti ni da plati, već će nove rakete da plati Rusija iz svog zaplenjenog novca u bankama Londona. Tramp je svojom ohološću prema učtivom ukrajinskom

ratniku i frontovskom komandantu doprineo da se Evropa trgne i pokuša da se regrupiše u bolju političku kontinentalnu formaciju od dosadašnje. Zelenski sigurno neće svojim odevanjem da promeni nadmenu mineralnu pohlepu Amerikanaca da se Vašington na teret Kijeva okoristi uspehom Rusa na istoku Ukrajine. Ali on je doprineo da Evropljani posumnjaju u savezničku vernost Amerike integraciji našeg evropskog kontinenta. Možda će se vojna zbijenost NATO država sada poljuljati zbog nepoverenja Evrope u Ameriku. Međutim, to ne mora biti šteta. Evropa zbog toga kreće da se naoružava i biće samostalni pregovarač kog Amerika neće moći da izbacuje sa mirovnih konferencija.

OVO JE TRAMP PREVIDIO

Zbog čega su evropske NATO države morale da do sada mirno gledaju na američke avanture sa Tajvanom, na Bliskom istoku, sa Avganistanom, sa državnim udarima u Africi i Latinskoj Americi?

I da joj u Iraku i Avganistanu svojom krvlju pomažu. Zar da sada Evropa zauzvrat vidi kako Amerika neće da podrži evropsku bezbednost

zbog kolonijalnih ambicija Moskve i mineralne grabežljivosti vašingtonskih milijardera?

Svi mi u Evropi vidimo i ovako: Amerika preti Kini da će silom da brani nezavisnost Tajvana protiv Pekinga, a neće silom da brani nezavisnu Ukrajinu od Rusije. Što bi onda evropski deo NATO trebalo da se zbog američkih interesa u Kineskom moru zakrvi sa Kinom oko Tajvana? Tu državu gotovo niko u svetu ne priznaje iako mi nemamo ništa protiv toga da ona postoji - ali što bi Evropljani zbog solidarnosti sa Amerikancima poslali svoje ratne brodove na Kinu? A to bi bila NATO obaveza Evrope. Došlo je vreme da Evropljani razmisle nije li gotovo sa dosadašnjim vojnim slepim držanjem leđa Amerikancina u njihovom vršljanju po svetu poštujući NATO zakletvu ,,svi za jednog-jedan za sve“. Amerikanci izgleda da tu obavezu shvataju na drugačiji način od

nas: ,,Neka svi Evropljani budu za nas - ali mi nećemo za njih… već kako nam se prohte“.

PORIJEKLO

APSOLUTNOG MIRA

Kada je sačinjena reč ,,pacifizam“ 1901. godine na desetom ,,Univerzalnom kongresu o miru“ u Glazgovu (to je pariska organizacija iz 1889. godine), ona je uglavnom ustanovljena da bi pokrivala pravila o međusobnoj evropskoj arbitraži država kako bi se izbegao rat. Ovaj univerzalni kongres se nadovezao na prethodne međudržavne lige mira na evropskom i američkom kontinentu. Pacifizam je tada značio da se ide na svestrano prihvatanje tuđe neutralne arbitraže oko spornih interesa posvađanih država pre nego što se one potuku. Tu ideju je u začetku dao engleski kvekerski teolog Vilijam Pen u 17. veku kada je predložio osnivanje evropskog parlamenta. On ga je zamislio

kao međudržavnog političkog sudiju. U skladu sa svojom zamišlju, on je naknadno osnovao i svoju ličnu državu u Americi - Pensilvaniju, i u njoj je uspešno održavao mir sa domorodačkim narodima. Pensilvaniju - i Delavar dobio je od kralja Čarlsa Drugog koji je ovim teritorijama isplatio svoj kreditni dug prema Vilijamovom ocu. Ali ta ideja o arbitraži, naročito razvijana u 19. i 20. veku, nije se održala u Evropi i nije sprečila Prvi svetski rat.

PACIFIZAM JE

NEODRŽIV

Plejada evropskih filozofa poput Grocijusa, De Vitorije, Kanta, Marksa i mnogih drugih je razmatrala etičku kompoziciju pravedno-nepravednog rata bez uspešne primene u internacionalnoj politici. To je razmatrala i hrišćanska teologija, koju je silno začeo Toma Akvinski sa ustanovljavanjem načela za bellum iustum. Ali ni on nije sprečio

NEMORALNA POLITIKA SAD: Volodimir Zelenski i Donald Tramp u Bijeloj kući

Neđelja, 9. mart 2025. Povodi

Novi protest u Beogradu

nasilno interkontinentalno širenje hrišćanstva. I niko do danas nije uspeo da nadmoćnim postupkom spreči rat niti da trajno odredi pojam pravednog mira na zadovoljstvo svih naroda sveta. Otuda ideja o arbitraži nije sprečila ne samo Prvi svetski rat, već pariska Liga naroda posle njega nije sprečila ni Drugi svetski rat. To nije uspelo ni Organizaciji ujedinjenih nacija iz 1945. godine na ovamo. Ratovi neprekidno svuda izbijaju, a potom se sklapaju ugovori o miru i tako neprekidno u beskrajni krug. Doduše, postoje države poput Kostarike koja je Ustavom iz 1948. godine zabranila postojanje vojske - i jeste postala jedna od najlepših mirnih zemalja na svetu sa 25 odsto teritorije pod zaštićenim parkovima na radost svetske ekološke populacije. Ali, ipak, ova država ima sjajnu višenamensku policiju i pravo građanina na oružje, što govori da se red i mir čuvaju i barutom.

NIKO NIJE ZATRAŽIO

ARBITRAŽU

I niko nije potegao pitanje arbitraže 2014. i 2022. godine pre nego što je Rusija napala Ukrajinu. Rusija je tajno i bez objave rata krenula u napad. Zašto je to tako nebrižno dozvoljeno?

Apsolutni pacifizam je neodrživ. Ali nije održivo ni stanje permanentnog rata. Šta je onda rešenje? Nema tu, nažalost, univerzalnog odgovora. Kako onda da stignemo do pravednog mira u Ukrajini? Verovatno tu svako od nas piše zase-

ban tekst mira. Ni mi kod toga nismo nikakav izuzetak. To ne znači da smo nemoćni, jer se pritom možemo i te kako osloniti na preovlađujući opus humanističkih stavova o rešavanju međudržavnih konflikata koji su uneti u međunarodne haške i brojne druge konvencije. Međutim, čim uzmete u obzir realne političke gravitacije velikih sila i uticajnih ekonomskih snaga u svetu, shvatate da one savijaju pravni prostor daleko od pravolinijskih tumačenja brojnih rezolucija i sudova pravde. Ipak, ako demagogija ponekad ima smisla, onda bismo prihvatili parolu da je bolji i jedan dan mira, nego sto godina ratovanja.

ŠTO JE REALNO

Da li je realno samo ono rešenje koje potpisivanjem mira između Rusije i Kijeva neće nagraditi Rusiju za agresiju, niti će nagraditi Ameriku da i ona upadne u mineralnu Ukrajinu iako nije ratovala, niti će ugroziti kontinentalnu evropsku bezbednost od Moskve? Istakli smo ovim tri svoje tačke poželjnog mirovnog sporazuma. Da li je ijedna sprovodiva?

Neki govore da bi Ukrajina morala da proglasi neutralnost u odnosu na NATO kako bi osigurala mir sa Rusijom. Tu se previđa da je Ukrajina već bila neutralna kada joj je neutralnost napala Rusija 2014. godine i otela Krim. Time je Rusija grubo izdala i svoj potpis na Istanbulskoj deklaraciji Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju iz 1999. godine koja garantuje državama da slobodno biraju saveznike. Sadašnji ruski zahtev za ukrajinskom neutralnošću zahteva da Ukrajina ima bednu vojsku. Moskva zahteva zone ruske dominacije na ukrajinskoj teritoriji i očuvanje vojne baze na Krimu. Rusija je već 2003. godine napala ukrajinsko ostrvo Tuzla ( na turskom ,,slano“) i objavila svoje ekspanzionističke ciljeve u Crnom moru. A sa napadom na Krim 2014. godine, Rusija je - po Orisiji Lutsević, za Chatam House, London, dec. 2024 - prekršila više od 400 međunarodnih konvencija među kojima je posebno važan Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine. Njime su se Ukrajina, Kazahstan i Belorusija odrekli atomskog oružja u zamenu

za zabranu Rusiji (kao i Americi, Francuskoj i Engleskoj) da ekonomski i vojno ugrožava njihove teritorije.

IZDANE SU

NEPOVREDIVE GRANICE

Neki zagovaraju da Ukrajina ipak ustupi teritorije Rusiji i smiri je. Tu se postavlja pitanje - a šta onda sprečava Rusiju da nastavi sa daljim kriminalnim napadima na Ukrajinu ili i druge granične zemlje? Posle 1991. godine Moskva i Kijev su bilateralno i u multilateralnim sporazumima priznavali međusobne granice. Ako to više ne važi, onda ratovima neće biti kraja i Moskva neće stati. Tu neki izdvajaju Krim govoreći da ga Ukrajina ipak prihvati za rusku teritoriju i da ga da Moskvi. Međutim, Krim je bio tatarska zemlja, a ne ruska, a čak i kada je pod Jekaterinom Velikom potpao pod Moskvu i rusifikovan sa nasilnom deložacijom Tatara, on ni do 2014. godine nije u raspoloženju stanovništva bio ,,ruski“. Godine 1954. SSSR je predao Krim Ukrajini, a neposredno pre njegove moskovske aneksije 2014. godine je preko 67 odsto tamošnjeg stanovištva želelo opstanak u Ukrajini. A obnovljeni stari carski zahtevi da granične države naspram Rusije ne smeju Moskvi ničim ugrožavati bezbednost u stvari zahtevaju da te države odustanu da se učinkovito brane od Moskve.

Zašto previđamo ovo: Hladni rat se nije 1990. godine završio pobedom ruske želje za ekspanzijom, već pobedom zapadne vojne strategije i demokratskog sistema i liberalne ekonomije nad sovjetskim diktatorskim političkim sistemom i naturalnom ekonomijom. Sovjetski blok je pao. Neki opet govore da rat između Moskve i Kijeva nije od globalnog interesa Evrope i Amerike. Kažu: ,,To nije naš rat“. To zastupa Trampovo MAGA krilo. Rusija po njima nije njihov glavni spoljni problem, problem su Kina, imigracija i klimatske spirale. MAGA globaliste uopšte ne uznemirava verovatna aspiracija Moskve na Moldaviju i Gruziju i potom i na ostale bivše teritorije SSSR-a. To je moguće i zbog ovoga: nemačka politika Angele Merkel da pojačavanjem trgovinske zavisnosti Rusije od Evroamerike obuz-

da moskovski globalizam nije uspela - ruska skromna trgovačka zavisnost od Zapada je omogućila napad na Ukrajinu. Zapadne sankcije je nisu strateški bacile na kolena, ali bi popuštanje demokratskih država Moskvi raširilo prostor za neodlučne zemlje u Aziji i Africi da joj ne brane jačanje uticaja na tom prostoru. Kao i Kini. I CRNA GORA GLASA

Mi bismo voleli da Ukrajina pobedi, ali ne tvrdimo da će se to i dogoditi. Ne sme da bude sama. Zato i tvrdimo da Crna Gora i balkanske zemlje svoj mir mogu jedino naći u zajednici sa evroatlantskim i mediteranskim zemljama Evrope. Nema razloga da Crna Gora zapadne u ukrajinske dileme. Saradnja Crne Gore sa Rusijom jeste prijateljska i korisna je, ali nije neminovna i nije od strateške nužnosti za Podgoricu. Crna Gora ni u čemu ne zavisi od Rusije. I Crnu Goru ne brane moskovske rakete, već celina njenog ekonomskog, političkog, kulturnog i vojnog jedinstva sa Evropom. Uostalom, za Crnu Goru je najveći trgovački partner Srbija, kako kod izvoza tako i kod uvoza. Ali ako se i dogodi slom odnosa Brisla sa Srbijom, Crna Gora će ga lakše neutralisati sa diverzifikovanim bogatstvom Evropske unije nego sa monokulturnom sirovinskom ekonomijom Rusije. Ukrajina će svakako glasati za to da joj Rusija obnovi ekonomiju ratnim reparacijama. To će se i dogoditi sa zaplenjenim novcem Rusije u svetu i, možda, i njenih imućnih građana u inostranstvu. Ne verujemo da bi Ukrajinci ikada glasali da Krim formalno ostane u Rusiji, ali će ga teško zadržati. Ukrajinci bi svakako videli i Putina na Međunarodnom krivičnom sudu zbog ratnih i drugih zločina - ali njega još nema ko da liši slobode. Mogu pregovori biti gorki. I stoga mi ovo odlučno zastupamo: Evropa mora imati četvrtu pregovaračku stolicu u mirovnom arbitriranju između Ukrajine, Rusije i Amerike. Pomagala je Ukrajinu i primila je milione izbeglica. A tu nije, zajedno sa njom, nevažan ni NATO glas Crne Gore. Ma kako mali - bio bi i on delić pravde i podsetnik da nijedna država ne sme izgubiti zastavu zbog gramzivosti snažnih. • Neki govore da bi Ukrajina morala da proglasi neutralnost u odnosu na NATO da bi osigurala mir sa Rusijom. Tu se previđa da je Ukrajina već bila neutralna kada joj je neutralnost napala Rusija 2014. godine i otela Krim. Time je Rusija grubo izdala i svoj potpis na Istanbulskoj deklaraciji Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju iz 1999. godine koja garantuje državama da slobodno biraju saveznike. Sadašnji ruski zahtjev za ukrajinskom neutralnošću zahtijeva da Ukrajina ima bijednu vojsku. Moskva zahtijeva zone ruske dominacije na ukrajinskoj teritoriji i očuvanje vojne baze na Krimu. Rusija je već 2003. godine napala ukrajinsko ostrvo Tuzla ( na turskom ,,slano“) i objavila svoje ekspanzionističke ciljeve u Crnom moru. A sa napadom na Krim 2014. godine, Rusija je - po Orisiji Lutsević, za Chatam House, London, dec. 2024 - prekršila više od 400 međunarodnih konvencija među kojima je posebno važan Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine. Njime su se Ukrajina, Kazahstan i Bjelorusija odrekli atomskog oružja u zamjenu za zabranu Rusiji (kao i Americi, Francuskoj i Engleskoj) da ekonomski i vojno ugrožava njihove teritorije

Studenti i radnici „rame uz rame“

BEOGRAD – Radnici, studenti i ostali građani protestovali su juče na Trgu repubike u Beogradu. Na okupljanje pod sloganom „Rame uz rame studenti i radnici“ pozvali su akademci sa Filozofskog fakulteta koji su naveli da je riječ o skupu podrške radnicima svih sektora koji su podržali studente i njihove proteste. - Svjesni smo nesebične podrške, solidarnosti i žrtve koju vi, radnici, podnosite podržavajući studentske zahtjeve. Pozivamo sve radnike i građane da zajedno, hrabro i dostojanstveno budemo jedni uz druge - saopštili su uoči protesta studenti Filozofskog fakulteta. Radnici, studenti i ostali građani došli su u kolonama sa više lokacija u gradu, nakon što su se sastali kod zgrada državnih institucija koje su zadužene za pojedine sektore, ministarstava zdravlja, prosvjete, nauke, kulture i informisanja, Generalštaba Vojske Srbije, Ustavnog suda. Oni su, kako javlja reporter Radija Slobodna Evropa (RSE), umjesto planiranog programa, krenuli ka Novom Beogradu, gdje je kordon policije zaustavio poljoprivrednike na traktorima i studente Poljoprivrednog fakulteta, koji su krenuli da se priključe protestu na Trgu republike. Policija se, u međuvremenu, sklonila, tako da su poljoprivrednici i studenti sa novobeogradske strane nastavili put ka centru grada. Nemanja Šarović, voditelj KTV, priveden je tokom izvještavanja za KTV Zrenjanin iz kampa studenata u Pionirskom parku. Kako se moglo vidjeti na snimku koji je emitovan uživo na KTV kanalu, studenti su se sklanjali od njegove kamere, jedna djevojka je vikala na njega, dok ga je stariji muškarac polio kafom. Policajac je od voditelja tražio da napusti Pionirski park, „zbog opasnosti da može doći do većeg narušavanja reda i mira“. Policajac je tražio pojačanje, na što je još nekoliko njegovih kolega došlo da Šarovića odvedu. On nije želio da se udalji, ali ga je policija ubacila u automobil, dok je on upozoravao da je to što rade protivzakonito i da će ih tužiti. Šarović se, nakon što je pušten, obratio ispred Urgentnog centra.

- Pušten sam, tražili su da dođem u stanicu, ali sam rekao da ja neću tamo da idem dobrovoljno, onda su opet tražili pojačanje da dođu da me opet vuku na silu, rekli su onda da idem sa njima da uzmem ličnu kartu, ali sam ja rekao da neću. Dosta mi je vožnje sa njima, ali izgleda i njima sa mnom – rekao je Šarović. -Policija nam je, dodao je on, uskratila pravo na slobodno kretanje, nijesam otišao da se bijem, otišao sam da cijela Srbija vidi tu našu budućnost, tu pristojnu Srbiju, i da se čuju njihovi zahtjevi. Očekivao sam da budu oduševljeni, ali su oni bili sve nervozniji. Policija je dobila naređenje da me odvede, kao što su se i sada konsultovali kada sam rekao da neću da idem, očigledno je taj koji je naređivao shvatio da im to ne ide u prilog da me opet na silu izvlače - dodao je Šarović. Šarovića je ispred Urgentnog sačekala grupa građana koja je skandirala „Nemanja“, ali i neki narodni poslanici opozicije. Šarović je na kraju obraćanja rekao da su mu rekli da je slobodan, ali je i dodao „vidjećemo do kada će tako biti“. On se sa svojim prijateljima i kolegama uputio na protest na Trg republike. - Ne idemo kod ćaka ponovo, sad idemo kod pravih đakaporučili su Šarović i njegovi drugovi.

Od pogibije 15 ljudi u padu nadstrešnice u Novom Sadu, u gradovima širom Srbije održavaju se gotovo svakodnevno protesti. Predvode ih studenti koji više od tri mjeseca blokiraju fakultete, zahtijevajući odgovornost za pogibiju 15 ljudi. Prvi zahtjev studenata koji u Srbiji duže od tri mjeseca blokiraju više od 60 fakulteta na pet državnih univerziteta je objavljivanje cjelokupne dokumentacije o rekonstrukciji novosadske glavne željezničke stanice kako bi se utvrdila krivična i politička odgovornost za tu tragediju.

Traže i krivično procesuiranje napadača na studente i profesore na protestima, obustavljanje postupaka protiv uhapšenih na demonstracijama i povećanje budžeta za fakultete za 20 odsto.

Vlast na čelu sa predsjednikom države Aleksandrom Vučićem tvrdi da je ispunila zahtjeve.

Beograd je opet blokiran

PODGORICA – U februaru se navršilo 10 godina od smrti istoričara književnosti, književnog i pozorišnog kritičara, te antologičara i urednika Milorada Stojovića (1927–2015), jednog od rijetkih crnogorskih intelektualaca koji je čitav životni i stvaralački vijek posvetio izučavanju i afirmaciji crnogorske kulture. Djelujući u više oblasti, sa različitih pozicija, dao je nemjerljiv doprinos osvjetljavanju i izgradnji našeg književnog i pozorišnog nasljeđa.

Na kulturnoj sceni aktivno je bio prisutan od sredine pedesetih godina prošlog vijeka. Rođen je 1927. godine u selu Martinići, opština Danilovgrad. Gimnaziju je završio u Titogradu, a Filozofski fakultet (grupa za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik) u Beogradu. Jedan je od pokretača izdavačke djelatnosti Grafičkog zavoda, a kasnije i Pobjede. Takođe, u Grafičkom zavodu jedan je od pokretača biblioteke antologije crnogorske književnosti ,,Luča“. Preko decenije bio je urednik časopisa ,,Stvaranje“, a od 1963. do 1987. godine uredio je impozantne 124 publikacije. Sačinio je brojne antologijske izbore iz crnogorske književnosti koji su do danas neprevaziđeni, kao i kritičke oglede o teatru i literaturi. Direktor Drame u Crnogorskom narodnom pozorištu postao je 1976, a upravnik našeg nacionalnog teatra od 1981. Na čelu CNP-a bio je do 1990. godine, kada se penzionisao. O Stojovićevom doprinosu crnogorskoj kulturi za Pobjedu su govorili su profesor sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost dr Novica Vujović, pozorišni reditelj Blagota Eraković i književnik i teatrolog Milovan Radojević

EMANCIPATOR

Vujović je kazao da je Stojović ,,dio nevelikog kruga intelektualaca i stvaralaca čija se djelatnost u filološkim sravnjivanjima određuje kao generacija utemeljivača savremene književne montenegristike“. - Proučavanja crnogorske književnosti mogu se pratiti dva vijeka, razumije se u većem ili manjem opsegu te s rezultatima primjerenim okolnostima u kojima su se odvijala, no učvršćivanje književne montenegristike kao poretka zasnovanog na sistemu identifikacije, proučavanja i klasifikacije književnog korpusa – otpočeće 60-ih godina XX vijeka. Pravedno je uz Stojovića podśetiti se i Radojevića – Radoja i Danila, Nikčevića – Vojislava i Milorada, Ratka Đurovića, Krsta Pižurice, Radoslava Rotkovića, Slobodana Vujačića, Novaka Kilibarde i drugih – rekao je Vujović.

Stojović je, prema njegovim riječima, ponudio uvid u kretanja crnogorske književnosti jednoga perioda, osobito dramske književnosti, zatim je predstavljao tematske, jezičkostilske i druge razuđeno-

Neđelja, 9. mart 2025.

POVODI: Navršila se decenija od smrti crnogorskog istoričara, kritičara, antologičara

Postavljao temelje moderne književne i pozorišne kritike

VUJOVIĆ: Stojović je svojim djelom i primjerom branio crnogorsku kulturu od provincijalizacije i nepostojanja kriterijuma

sti tekstova o kojima je pisao, ubrzavajući tako put montenegristike do službenog priznanja te discipline kroz akademske i školske programe. - Njegov rad treba uzeti po višem smislu kojim je prožet: on je u mnogom pogledu otvorio jedan emancipatorski proces u crnogorskom društvu. Kontekstualizacija brojnih pojedinosti vezanih uz zatemeljivanje montenegristike za širu javnost i te kako je bitna s obzirom na to da je odsustvo institucija nauke i kulture značilo da Stojović i nekoliko njegovih vrijednih saradnika u dužem nizu godina na sebe preuzimaju široki krug zadataka kako bi se te praznine otklonile u interesu crnogorske kulture u cjelini. S gledišta današnje situacije kad se politički aktuelizuju „estetičari“ čija je jedina kvalifikacija negiranje crnogorske književnosti i jezika, a najvišim državnim nagradama potvrđuju nekakvi pjesnici trećega reda – znatno jasnije uviđamo da je Stojović svojim djelom i primjerom branio crnogorsku kulturu od provincijalizacije i nepostojanja kriterijuma – kazao je on. Vujović je rekao da se, u vrijeme kad institucija nauke i kulture kod nas još nema ili se tek radi na njihovom uspostavljanju, Stojović ostvaruje kao književni i pozorišni kritičar, te kao uzoran izdavač i antologičar. On je istakao da je pravo

blago crnogorska kultura dobila koncipiranjem biblioteke ,,Luča“, koja je izlazila od 1963. do 1987, s jednom dopunom koja je unesena 1975. u vidu podnaslova ,,Antologija crnogorske književnosti“. - Dostupni izvori svjedoče da su biblioteku ,,Luča“ osmislili i uređivali Stojović, Sreten Perović i Branko Banjević. Tokom toga perioda objavljena je 71 knjiga. Kao priređivač zaslužan je za nastanak i ove dvije knjige: ,,Antologija crnogorske poezije: XX vijek“ (1972) i ,,Antologija pripovjedačke proze Crne Gore: 1918–1965“ (1965). Praveći izbor iz poezije, pišući uz njega pogovor ili predgovor, Stojović je priredio izdanja Mirka Banjevića, Aleksandra Lesa Ivanovića, Radovana Zogovića i drugih – kazao je Vujović.

Njegov rad na antologijama je, kako je kazao, posvjedočio da se možemo pouzdati u njegovo poznavanje kontinuiteta crnogorske književnosti, kao i u njegove rasprave o odlikama pojedinih stilskih formacija kad govori o periodizaciji crnogorske književnosti.

- Stojovićev pristup književnome tekstu raskida s tradicionalističkim konceptima imenovanja, tumačenja i klasifikacije crnogorske književnosti – istakao je Vujović.

ČISTUNAC

Stojović je, prema ocjeni Erakovića, ,,izvršio kapitalan uticaj na crnogorsku kulturu“.

- Stojović je jedno vrijeme pisao veome dobre, stručne pozorišne kritike. Velika je šteta da to nije nastavio da radi. Kasnije, kad je počeo da se bavi izdavaštvom, kazao mi je da jednostavno za njih nije imao vremena - kazao je Eraković.

On je istakao da Stojović ,,za života nije napisao mnogo jer je bio čistunac“.

- Naša daktilografkinja Cica govorila je da je teže štampati Miloradu Stojoviću nego bilo kome drugom. Kasnije je priznala da se uz njega opismenila: ,,Sad ne mogu promašiti đe je veliko slovo, đe tačka, zapeta, dvije tačke“. Kod Milorada je sve moralo biti do perfekcije dovedno. Takav je bio i u životu i u poslu – prisjetio Eraković. U Crnogorskom pozorištu, kako je kazao, prvo je došao kao direktor Drame, a kasnije je bio i direktor pozorišta.

- U toj gunguli u kojoj se on našao po prvi put u životu, među 100 i kusur ljudi, veoma dobro se snašao. Ja sam bio oduševljen kako je prvi put pokrivao neke stvari. Često me zvao na razgovor, volio je da čuje mišljenje. Razuman čovjek, nikad nije bio u tom smislu tvrdoglav – ovako i tačka. Uvijek je bio za dogovor, za kompromis. Kasnije, kad je postao glavni direktor pozorišta, nakon smrti

Vlada Popovića, i tu se jako dobro snalazio. Kad pogledate iz tog doba predstave koje su rađene, reditelje koji su gostovali itd. – vidjećete jedan impozantan broj ljudi iz Jugoslavije koji su u CNP-u radili predstave – rekao je on. Eraković je istakao da je na razvoj CNP-a Stojović uticao onako kakav je i sam bio. - Bio je miran, nije bio svađalica. Tolerantan, spreman da uvijek sasluša. Ima direktora koji ne zna drugačije nego da kažnjava. Ja ne znam je li on ikad ikog kaznio u smislu da mu oduzme od plate i slično. Družili smo se, posjećivai, dolazio je u pozorište i kasnije kao penzioner. Uvijek je bio spreman da priskoči i ponudi pomoć – rekao je Eraković. Stojovićevu knjigu ,,Nadmoć ljudskosti“ opisao je kao ,,nešto najbolje što je neko napisao o Marku Miljanovu“. - Moja želja da radim Marka Miljanova je potekla od te knjige. Onda mi je Milorad pričao detalje koji nijesu ušli u knjigu,

ERAKOVIĆ: Jedno vrijeme pisao je veome dobre, stručne pozorišne kritike. Velika je šteta da to nije nastavio da radi

zao je Eraković.

PIONIR

Radojević je kazao da je Stojović, u saradnji sa nevelikom grupom crnogorskih intelektualaca, od sredine 20. vijeka postavljao temelje moderne crnogorske književne i pozorišne kritike i istorije književnosti, što ostaje kao trajni zalog budućim generacijama montenegrista. Prema njegovim riječima, o Stojoviću se može govoriti iz više uglova.

- Između ostalog, on se bavio i crnogorskom dramom i pozorištem. Kao recenzent Stojović je pratio prve sezone Narodnog pozorišta u Titogradu, od 1954, i upravo je on prvi domaći kritičar koji je obratio pažnju javnosti na djelatnost novoga pozorišta u glavnom gradu Crne Gore prikazom na predstavu Gogoljeve ,,Ženidbe“, u režiji Vasilija Šćućkina – rekao je Radojević. Stojovićevi prkazi o prvoj deceniji rada CNP značajni su, kako je kazao, jer je on u pozorišnu kritiku unio strože kriterijume.

- Njegova akademska kritika imala je za cilj da dramsko djelo približi čitalačkoj publici, a u ocjenama postignutog nivoa inscenacije, osim iznošenja lične impresije, služio se strogim estetskim mjerilima u traganju za objektivnim sudom. Njegova kritika oslobođena je suvišne blagonaklonosti koja bi pravdala amaterizam, naglašavani su umjetnički dometi pojedinih glumaca i predstava u cjelini i isticano uzajamno djelovanje dramskog teksta i scenske realizacije – istakao je Radojević. On je dodao i da se, iako su Stojovićevi prikazi okrenuti više dramskom predlošku i katkad rediteljskom postupku, a marginalnije ostalim scenskim kreacijama, analizom njegovih kritika, lako može utvrditi da je iz takvog estetičkog diskursa proizašao za ono vrijeme sasvim moderan pogled na teatar.

- Pogled koji pozorišni čin sagledava u punom totalitetu, kao režijsku sublimaciju više umjetnosti: književnosti, glume, muzike, slikarstva i dr. Taj Stojovićev moderni pogled na teatar, visoka pismenost i nerijetka dubina iznesenih sudova razlog

tako da sam zaista imao veliku dodatnu pomoć od njega – ka-

OTVORIO EMANCIPATORSKI PROCES U CRNOGORSKOM DRUŠTVU: Milorad Stojović

Milorada Stojovića

Apelovao da je formiranje univerziteta jedina mogućnost otvaranja ka svijetu

Milorad Stojović je bio jedan od zagovornika formiranja Univerziteta

Crne Gore. Zbog toga su, na sjednici Komisije za društveno-politička i idejna pitanja o obrazovanju, pojedini članovi izrekli kritke na njegove stavove. Rad sjednice je, prema mišjenju Stojovića, ,,jednostrano i pogrešno prikazan, te javnost ne može steći ni približno pravu sliku o stanju stvari“, a naveo je i da na pomenutom skupu njegov rad nije kritikovan na osnovu činjenica, već ,,na osnovu privatnih utisaka da sam rekao i ono što nijesam rekao, da mislim ono što ne mislim“. Tim povodom, 15. februara 1973, godinu prije forimiranja UCG, Stojović se pismom obratio tadašnjem predsjedniku Centralnog komiteta SK Crne Gore Veselinu Đuranoviću. U njemu je, između ostalog, govorio o značaju formiranja univerziteta u našoj zemlji. - Sve što sam govorio i pisao o univerzitetu u Crnoj Gori svodi se na sljedeće:

RADOJEVIĆ:

Između ostalog, on se bavio i crnogorskom dramom i pozorištem. Kao recenzent Stojović je pratio prve sezone Narodnog pozorišta u Titogradu

su što je u hrestomatiju ,,Kritika i Crnogorsko narodno pozorište“ unijeto blizu 40 njegovih prikaza – rekao je Radojević. On je kazao da je od sredine sedamdesetih godina 20. vijeka, kada je za upravnika Crnogorskog narodnog pozorišta došao istaknuti dramski umjetnik Vlado Popović, počela nova značajna etapa rada nacionalnog teatra.

- Tada je promovisana programska koncepcija po kojoj je nužno pozorište osloboditi krute ljušture institucionalizma. Upravo u to vrijeme Sto-

Kandić i Lakčević pobjednice konkursa

Crnoj Gori je potreban univerzitet, ne radi toga da bi imala institucije koje drugi imaju, već radi upoznavanja sa sopstvenim materijalnim i duhovnim bogatstvima, sa našom prošlošću i sadašnjošću, radi uspostavljanja savremenih odnosa, prevazilaženja svih vidova zaostalosti i mogućnosti upoznavanja sa vrijednostima i rezultatima našeg i drugih naroda, radi svestranog napretka. Naše kulturno-istorijsko nasljeđe još uvijek je neispitano, naše savremeno stvaralaštvo, privredne i druge oblasti i mogućnosti malo su poznate i nama samima, a kamoli drugima. Sve to zahtijeva organizovano, moderno bavljenje i prezentovanje, što nije mogućno postići bez inteligencije koja će se školovati na modernim programima, usaglašenim sa zahtjevima i potrebama našeg društva. To je jedina mogućnost otvaranja prema svijetu – naveo je, između ostalog, u pismu Stojović.

jović je bio direktor Drame, kreirajući repertoar koji je pobudio značajan interes publike i kritike i titogradskom pozorištu donio šire priznanje – istakao je Radojević.

DRAMATIZACIJE

Tada je Stojović, prema riječima Radojevića, posvetio pažnju crnogorskoj dramskoj književnosti pa u jednom tekstu zaključuje da u Crnoj Gori ,,stasava čitava jedna nova generacija dramskih stvaralaca koji se distanciraju i od tradicionalističkog načina ‘pjevanja i mišljenja’, i od pomodnog eksperimentisanja“. U periodu kad je Stojović bio direktor Drame CNP-a izvedeno je nekoliko veoma uspjelih dramatizacija proznih djela. - On konstatuje da je dramskih djela u crnogorskoj književnosti uvijek bilo malo, pa afirmiše dramatizaciju proze koja u sebi sadrži dramske m otive, dramske sadržaje, dramsko jezgro. U stvari, kako zaključuje Stojović, ,,život je na crnogorskom tlu uvijek bio drama, neprekidni sukob ‹suprotnih svjetova’, sukob slobode i tiranije - u svim vidovima i kolopletima koje čovjeku i narodu koji se bori za slobodu nameću tuđi, osvajački interesi, pa pisac, dakle, nije morao da traži dramske situacije, on nije morao ni da ih otkriva - on ih je jednostavno nalazio oko sebe, uzimao ih iz neposredne realnosti - društvene i svoje“ (Pogled na crnogorsku dramsku književnost, ,,Stvaranje“, 1974) – kazao je Radojević. A. RADOVIĆ

PODGORICA - Učenice plavske srednje mješovite škole „Bećo Bašić“ Ajsela Kandić i nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“ Tijana Lakčević pobjednice su literarnog konkursa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, raspisanog povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika.

Kako su istakli sa FCJK, konkurs je naišao na veliko interesovanje srednjoškolaca iz svih krajeva države. Konkurs je ove godine bio na temu „U svakome jeziku su svi jezici svijeta“, prenosi Portal Analitika. Drugu nagradu osvojile su Tamara Pejanović (JU Srednja stručna škola – Cetinje), Ksenija Sarić (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić) i Jovana Vujošević (JU Srednja ekonomska škola „Mirko Vešović“ – Podgorica), a treću Lola Cerović (JU Gimnazija „Slobodan Škerović“ – Podgorica), Semina Kalač (JU Gimnazija „30. septembar“ – Rožaje) i Mia Kostić (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić). Posebna nagrada za umjetničko nadahnuće pripala je Saši

Denda (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić), Vanji Đuričanin (JU Srednja mješovita škola „Bećo Bašić“ – Plav), Najli Huseinović (JU Srednja mješovita škola „Bećo Bašić“ – Plav), Draganu Kadriću (JU Gimnazija „Slobodan Škerović“ – Podgorica), Luki Nikitoviću (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić), Amini Salihović (JU Medresa „Mehmed Fatih“ – Rožaje), Stefanu Stanišiću (JU Gimnazija „Panto Mališić“ – Berane) i Andrei Turčinović (JU Srednja stručna škola – Cetinje). Posebna nagrada za pismenost pripala je Anastasiji Mićović (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić), Lazaru Pejoviću (JU Gimnazija „Slobodan Škerović“ – Podgorica), Fatimi Pepić (JU Gimnazija „30. septembar“ – Rožaje) i Minji Stojadinoviću (JU Srednja građevinsko-geodetska škola „Inž. Marko Radović“ – Podgorica). Posebna nagrada za stil pripala je Aldinu Ferhatoviću (JU Srednja mješovita škola „Bećo Bašić“ – Plav), Amilu Lješnjaninu (JU Srednja mješovita škola „Bećo Bašić“ – Plav) i Martinu Markoviću (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić). Posebna nagrada za kreativnost pripala je Lejli Agović (JU Gimnazija „Slobodan Škerović“ – Podgorica), Zoji Koprivica (JU Gimnazija „Stojan Cerović“ – Nikšić), Farisu Markišiću (JU Srednja mješovita škola „Bećo Bašić“ – Plav), Dženisi Mujević (JU Gimnazija „30. septembar“ – Rožaje), Anđeli Tošić (JU Srednja ekonomska škola „Mirko Vešović“ –Podgorica) i Ivi Vučinić (JU Gimnazija – Cetinje). R. K.

Istražitelji rasvijetlili smrt čuvenog glumca i njegove supruge

Prvo umrla Arakava, a nedjelju kasnije i Hekman

PODGORICA - Džin Hekman je vjerovatno preminuo otprilike nedjelju nakon smrti svoje supruge Betsi Arakave koja je umrla od hanta virusa, saopštio je u petak medicinski istražitelj.

Hekman je preminuo od kardiovaskularnih oboljenja, pri čemu je Alchajmerova bolest bila značajan faktor koji je doprinio njegovom stanju, izjavila je Heder Džarel, glavna medicinska istražiteljka Kancelarije za medicinska ispitivanja savezne države Novi Meksiko. Kako piše Variety, Arakava je najvjerovatnije preminula oko nedjelju ranije, 11. februara, od hanta virusa, potencijalno smrtonosnog virusa koji prenose miševi. Obje smrti su svrstane u prirodne uzroke, koji mogu uključivati srčane bolesti, moždani udar, rak, respiratorne insuficijencije, infekcije i komplikacije povezane sa starenjem. Hekman (95) i Arakava (65) pronađeni su mrtvi 26. februara. Vlasti su tada saopštile da ne sumnjaju na krivično djelo. Na konferenciji za štampu u petak, šerif Santa Fea, Adan Mendoza, rekao je da su sigurnosne kamere zabilježile kako je Arakava

11. februara obavljala svakodnevne poslove, posjetivši market „Sprouts“ i apoteku „CVS“. Takođe je tog dana razmjenjivala mejlove sa terapeutom za masažu. Njen automobil ušao je u zatvoreni stambeni kompleks u kojem je par živio oko 17.15 časova. Nakon tog datuma nije zabilježena nikakva aktivnost niti komunikacija. Hekman je bolovao od uznapredovalog Alchajmerovog oboljenja, kao i od teških srčanih problema, a imao je i istoriju srčanih udara, rekla je Džarel. Testiran je na hanta virus i rezultat je bio negativan. Erin Fips, državna javno-zdrav-

stvena veterinarka, izjavila je na konferenciji da su infekcije hanta virusom veoma rijetke. Rekla je da je u posljednjih 50 godina u državi Novi Meksiko zabilježeno 136 slučajeva zaraze, od kojih su 42 odsto bili smrtonosni. Virus se obično prenosi preko izmeta glodara. Fips je dodala da su na nekim objektima na imanju pronađeni tragovi prisustva glodara, ali da je rizik od zaraze u glavnoj kući bio „nizak“. Hekmanov pejsmejker je registrovao srčanu aktivnost 17. februara. Dana 18. februara zabilježen je abnormalan srčani ritam, što je bio posljednji za-

pis, sugerišući da je tog dana preminuo. Vlasti su prošle nedjelje objavile da su obdukcije pokazale da su oba tijela testirana negativno na prisustvo ugljen-monoksida. Kompanija „New Mexico Gas“ je temeljno provjerila kuću i nije pronašla značajna curenja gasa. Prema nalogu za pretres, Arakava je pronađena mrtva na podu kupatila, a tablete su bile razbacane po pultu. Na konferenciji je Džarel izjavila da se radilo o ljekovima za štitnu žlijezdu, koji su korišćeni prema propisanom receptu. Hekman je pronađen u prostoriji za obuću pored kuhinje. Činilo se da su oboje pali na pod. U ormaru pored Arakavinog tijela pronađen je i mrtav pas, dok su druga dva psa bila živa i slobodno se kretala po imanju. Autopsija na psu još uvijek nije završena. Radnik za održavanje pozvao je vlasti nakon što je primijetio da su vrata kuće ostala otvorena. Kada su zamjenici šerifa ušli unutra, otkrili su tijela. Smrti su bile dovoljno „sumnjive“ da opravdaju dodatnu istragu. Detektivi su tokom pretrage imanja zaplijenili dva mobilna telefona, mjesečni planer i nekoliko lijekova. R. K.

Fakultet za crnogorski jezik i književnost

Jedna od posljednjih fotografija Džina Hekmana i Betsi Arakave

Vjekovna crnogorska borba za slobodu ispisala je nezaboravni spomenar junaka i prvaka, koji su u prvom stroju sa sabljom, mačem, puškom, ponekad goloruki, ginuli čuvajući ognjište, familiju, obraz, državu i ,,slobodu svetu“.

U tom svijetlom pomeniku, u svim zemanima, posebno mjesto pripada ženama, Crnogorkama svih vjera i nacija. Bile su viteški hrabre – i onda kada su brašnjenik danima u uprt do bojišta nosile, i kada su džebanu dodavale, hajdukovale i komitovale, žandarmima prkosile, na mitinzima zborile, u kazamatima muški mučenja podnosile, u borbi na bunkere bombe bačale, ranjenike izvlačile i vidale, sa vješala slobodi klicale, svijetlim primjerima istoriju hrabrosti i slobodarstva ispisivale.

Svi crnogorski oslobodilački ratovi imaju svoje heroine, nepravedno skoro zaboravljene, i one davno pređe pjesme ,,... Ljuba mlada, ama soko sivi, puni puške svome gospodaru“, pa one sa crnim maramama vazda u žalosti, jer su jedinca ili po tri sina, brata, muža, đevera, šćer izgubile, pa one sa Vučjeg Dola i Grahovca, sa Krusa i Martinića, sa Skadra i Mojkovca, i one skojevke između dva svjetska rata, što su na mitinzima protiv vlasti prvačile, u odbranu Španije kretale, na Belveder crnogorski ponosno stajale. Istorija novija nešto je pravednija, jer podacima opominje i podsjeća - u NOB-u sa puškom u ruci iz Crne Gore je učestvovalo 2.546 žena, 483 su poginule, 12.108 je bilo u logorima i zatvorima, đe je 71 umrla, dok su 1.754 strijeljane ili obješene. U ovoj prilici, uz Međunarodni dan žena, đe Crnogorke barjak viteštva i časti nose, podsjećamo na heroine Ljubicu Popović, Đinu Vrbicu i Jelenu Ćetko-

Niti pisnu, niti zubi škrinu

vić, čija imena nose dječji vrtići u Podgorici, na čije biste su vijence nezaborava, sjećanja i poštovanja položile delegacije Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore i Udruženja boraca NOR-a i antifašista Podgorice.

,,SA LOVĆENA KLIČE VILA...“

Sa medunskog ognjišta ,,čojstva i junaštva“ zarana je u borbu za slobodu krenula Ljubica Popović, heroina nezaboravnog osmijeha i viteške hrabrosti. Školovanje počinje na Cetinju i u Senti, Trgovačku akademiju pohađa u Podgorici i Subotici, nakon čega, kao član SKOJ-a i KPJ, aktivno djeluje u ,,studentskoj samopomoći“ u zavičaju, đe počinje revolucionarni rad u Monopolu duvana u Podgorici, zajedno sa Đinom Vrbicom i Jelenom Ćetković. Tokom sezone Monopol je zapošljavao oko 1.500 radnica koje su zbog otežanih uslova štrajkovale, a poslodavci odgovarali: ,,Gospođice, ako vam se ne sviđa, možete napustiti rad, jer na ulici ima dosta radnica koje će vas rado zamijeniti“.

Istaknuta skojevka i borac za radnička prava Ljubica Popović postaje član Mjesnog i Okružnog komiteta KPJ za Podgoricu i Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Crnu Goru i Sandžak. U pri-

U NOB-u, sa puškom u ruci, iz Crne Gore je učestvovalo 2.546 žena, 483 su poginule, 12.108 je bilo u logorima i zatvorima, đe je 71 umrla, dok su 1.754 strijeljane ili obješene

premi Trinaestojulskog ustanka pokazuje izuzetnu posvećenost i hrabrost, kao delegat učestvuje u radu Prve konferencije Crnogorske narodne omladine 30. novembra 1941. u piperskom selu Kopilju.

Nakon povlačenja partizanskih snaga za Bosnu, početkom 1942. godine, po zadatku Partije ostaje kao ilegalac na terenu. U izvještaju Pokrajinskog komiteta KPJ iz tog vremena piše: ,,... neprekidne hajke i poćere protiv partizanskih grupa, zasjede, pretresi terena, iseljavanje planinskih sela, zabrana svakog kretanja, strijeljanja... što je unijelo u mase zaplašenost i strah, tako da smo bili izolovani od naroda“.

U tim, gotovo nemogućim, uslovima Ljubica Popović je formirala partijske i skojevske organizacije, pripremala oružane akcije, pomogla da Blažo Jovanović, sa nekoliko članova Pokrajinskog komiteta KPJ, pređe na područje Albanije. Tokom progona od domaćih izdajnika, partizanska trojka Lju-

bica Popović, Raško Božović i Radomir Nikezić , tokom noći 8. decembra, nailazi na četničku zasjedu u selu Orahovo u Kučima. Preživjeli borac Radomir Nikezić prvih poratnih dana je zapisao: ,,Ljubica mi je šapatom rekla da su teško ranjeni. Prvo sam previo Ljubicu, kojoj je noga bila razmrskana. Ostavio sam ih u jednoj kolibi i pošao da tražim rješenje za njihovu bezbjednost. Nažalost, uz pomoć doušnika, što potvrđuju četnički zapisi, ilegalci su po krvavim tragovima otkriveni. Zapalili su četnici kolibu iz koje su se čula dva pucnja. Ljubica Popović i Raško Božović, da ne bi pali četnicima u ruke, izvršili su samoubistvo uz pjesmu ,,Sa Lovćena kliče vila...“

SKOJEVKA, KOMUNISTA, PARTIZANKA

Između dva svjetska rata, jačao je oslobodilački revolucionarni pokret zbog potlačenosti i teškog života u ,,tamnici naroda“, kako je nazivana tadašnja Jugoslavija. Među skojevcima i komunistima bilo je sve više žena. Tako hroničar zapisuje da je krajem 1935. godine, od 610 članova Partije u Crnoj Gori, bilo 12 žena: Božana Vučinić, Lidija Jovanović, Jelena Ćetković, Vasa Pavić, Olga Lekić, Katica Matković-Muk, Milica Vuletić, Bojana Ivanović, Danka Kovačević, Vasiljka Đurović, Milica Lopičić i Đorđina Đina Vrbica, koja je, nakon završene Trgovačke akademije u Podgorici, radila u Sarajevu, đe je zbog ilegalnih akivnosti pola godine u zatvoru mučena, ali nikoga i ništa nije odala. Potom školovanje nastavlja u Zagrebu, đe

provodi mjesec u samici, odakle sa budućim suprugom Ljubišom Miodragovićem odlazi za Beograd. Tokom studija u više navrata boravi u Crnoj Gori, radeći na skojevskim i partijskim zadacima. U jednoj partijskoj provali uhapšene su Danka Kovačević iz Nikšića, Jana Đurašković, Milica Jovović, Bosa Milošević i Danica Dika Marinović sa Cetinja, Persa Delević-Biljurić iz Berana, Desa Janketić iz Lukovca, a iz Podgorice Božana Vučinić, Vasa Pavić i Đina Vrbica, koja tokom aprilskog rata sa supugom u Podgorici aktivno učestvuje u pripremama Trinaestojulskog ustanka, kao i ratnim operacijama.

Na putu za Sandžak, sa zadatkom da pripremaju ustanak na tom prostoru, 20. oktobra 1941. ,,Ljubiša i Đina sa grupom partizana“ bivaju napadnuti od italijanske jedinice. Preživjeli su samo jedan borac i Đina VrbicaMiodragović koja se vraća u Crnu Goru, učestvuje u radu Prve konferencije Narodne omladine Crne Gore i polovinom maja 1942. godine sa partizanskim jedinicama povlači se prema Bosni. Tek rođenu šćer ostavlja u amanet jednoj porodici u Mratinju, sa Trećom sandžačkom brigadom stiže u Glamočki srez, učestvuje u radu Prve zemaljske konferencije Antifašističkog fronrta žena u Bosanskom Petrovcu. Početkom 1943. godine uz želju da vidi svoje dijete ,,ne znajući da nije živo“ sa Drugom krajiškom brigadom kreće prema istočnoj Bosni. Na rijeci Blatnici kod Teslića gine Đorđina - Đina Vrbica, hrabra skojevka, komunista, partizanka.

PJESMA IZA REŠETAKA ,,Ako moja đeca nijesu mogla da imaju sitost, imala su čestitost. Što gođ sam im dala, bila su zadovoljna“, govorila je iz Drugog svjetskog rata u dubo-

koj starosti Gorde, majka samorana, koja je podizala sitnu đecu, dva sina i šćer Jelenu Ćetković, skojevku sa Cetinja, člana Komunističke partije, radnicu Monopola duvana u Podgorici, učesnicu Belvederskih demonstracija 1936. godine, nakon kojih je uhapšena i odvedena u zatvor u Sarajevo, đe se kao u svim kazamatima herojski držala. Nakon neuspješnog pokušaja odlaska u Španiju, nastavlja školovanje u Beogradu, đe se do rata nalazi na istaknutim dužnostima. Radila je kao instruktor KPJ u Beogradu, Užicu, Nišu, Kraljevu, Čačku..., bila je član Rejonskog komiteta KPJ ,,Centar“ u Beogradu. Pored partijskog rada, Jelena Ćetković je bila organizator brojnih diverzantskih akcija, paljenja garaža, uništavanja skladišta municije, likvidacije saradnika okupatora, posebno zloglasnih agenata Kosmajca i Zalade.

U toku te akcije, na sastanku Rejonskog komiteta, policija hapsi ranjenu Jelenu Ćetković, koja u zatvoru trpi neviđene muke. Ispituje je agent Kosmajac koji naređuje: ,,Pazite da ne umre“. U zatvoru pod mukama očekuje 6. mart 1942. godine kada je planirala ubistvo njemačkih agenata. Toga jutra mučenja i ispitivanja nije bilo. Stigla je vijest da su Kosmajac i Zalada ubijeni. Još jedan zadatak iz kazamata je završila partizanka Jelena Ćetković, koju su prebačili u zloglasnu Banjicu, đe je napisala pjesmu ,,Iza rešetaka“ i 14. maja 1943. godine u Jajinci strijeljana. Ostala je legenda o heroini Jeleni Ćetković i riječi majke Gorde: ,,Utjeha mi je što je Jelena časno živjela i umrla. Stalo mi je bilo da se poštenjem obilježi. I obilježila se“. Poštenjem, hrabrošću i herojskim držanjem, Jelena Ćetković, koja pod teškim zlotvorskim mukama ,,niti pisnu niti zubi škrinu“, postala je simbol borbe za slobodu.

Piše: Dragan Mitov ĐUROVIĆ

Delegacija SUBNORA Crne Gore i UBNORA Podgorica u posjeti Dječjem vrtiću ,,Ljubica Popović“

Ljubica Popović

Đina Vrbica - Miodragović

Jelena Ćetković

POVODI: Autentični projekat AKUD „Mirko Srzentić“ kojim su premostili vrijeme i povezali žanrove

Kad svadba postane umjetnost

Da su prošlogodišnjim projektom „Podgorička svadba“ samo vratili iz zaborava dvije stare pjesme - jednu nikad zapisanu, drugu gotovo iščezlu iz sjećanja, ali notiranu u etnografskoj studiji u prvoj polovini prošlog vijeka – ekipa iz AKUD-a „Mirko Srzentić“ iz Podgorice uradila bi i više nego dovoljno za kulturno nasljeđe grada i države. A oni su učinili mnogo više od toga...

PODGORICA – Ekipa iz Akademskog kulturno-umjetničkog društva „Mirko Srzentić“ prošle godine je, negdje u ovo doba, nakon podrške dobijene na konkursu Ministarstva kulture, krenula da realizuje nesvakidašnji ideju – scensko i muzičko oživljavanje običaja, pjesama i autentičnih nošnji svojstvenih za podgoričku svadbu kakva je praktikovana prije više od vijeka u gradu na obalama Ribnice i Morače.

Nakon višemjesečnog rada, koji se temeljio na studioznom prikupljanju podataka, pisanim svjedočanstvima, ili još živim sjećanjima starih Podgoričana, uz saradnju sa prijateljima iz svijeta muzike i folklora, „Podgorička svadba“ je premijerno izvedena u novembru prošle godine na daskama velike sale KIC-a „Budo Tomović“.

Ko je tada imao priliku da prisustvuje, ili nedavno isprati i ekranizaciju na Javnom servisu, uvjerio se da je riječ o poduhvatu kojim bi se, da ne idemo mnogo daleko, u ondašnjoj Jugoslaviji ponosile i državne institucije kulture.

Iza svega stajala je mala ekipa, ali odabrana – dobro uigrani tim AKUD „Mirko Szentić“, na čelu sa umjetničkim direktorom Nedžadom Lekićem, društva koje ne nosi bez razloga predznak akademskog. -U priču smo ušli veoma studiozno. Prvo smo prikupili zapise i materijale, iščitavali etnografske bilješke, budući da smo, kako se ispostavilo, o tom vaktu najmanje mi u Podgorici ostavili pisanih tragova - kaže za Pobjedu Lekić.

SVJEDOČENJA

Istražujući, u Sarajevu su u zapisima Alije Nametka otkrili zaboravljenu staropodgoričku pjesmu „Ljubio se bijeli golub sa golubicom“, koju je autor zabilježio pišući o starim podgoričkim svadbarskim običajima.

Bila je to pjesma rezervisana za dio kada su poslije svadbe mladenci ispraćani u odaje u kojima će početi novi, zajednički život.

Prema Lekićevim riječima, pored pisanih tragova za rekonstrukciju scenarija Podgoričke svadbe ključna je bila živa riječ.

Razgovarali su, kaže, sa mnogo umnih i cijenjenih sugrađana koji pamte staro vrijeme, svjedočili su ili čuli od roditelja i predaka kakvi su bili prateći svadbarski običaji; od uglave, prstenovanja, preko pripreme ruha, sukanja „sarajlije“, kako su Podgoričani zvali baklavu.

-Prikupljena svjedočenja smo upoređivali, kako bi došli do nespornih zajedničkih odlika za pojedine segmente svadbe, jer nam je cilj bio da vjerno prenesemo saznanja do kojih smo došli.

Mnogo je onih koji su nam pomogli u tome, iako nijesu svi željeli da stanu pred kamere – kaže sagovornik.

U pratećem filmskom dijelu koji donosi objašnjenja pojedinih segmenata svadbe, kao govornici se pojavljuju Ajdin Rakić, Ganija Gano Lekić, Ceno Tuzović, Magbulija Jevrić.

-Najmlađi među njima, Ajdin svojevremeno je asistirao Ca-

nu Đečeviću na pripremi Tuške svadbe. Još prije 20 godina, je kao mlad prikupljao svjedočenja starih Podgoričana, interesujući se za svadbarske običaje – kaže Lekić.

To je za cijeli projekat, dodaje on, bio veoma vrijedan i dragocjen materijal.

-Kao i nepono vljiva priča Ganova, koji na kraju snimka svoju pripovijest završava na najbolji mogući način –meraklijski kreće sa pjesmom „Kol’ka je noća noćašnja“, koja nikada nigdje nije zapisana. Ostaće zabilježena na snimku i živjeti dalje – ističe Lekić. Navodi da su sve materijale i razgovore sačuvali tonski.

Na svemu su, pored njega, radili Jovana Klisić, Mladen Saveljić, Anđela Lakićević Razvili su ideju i polako krenuli.

-Mnogo nam je pomogao Davor Klisić, režiser u RTCG, sa idejama i sugestijama i tokom montaže filma čiji će segmenti predstavljati prelaze između svjedočanstava sagovornika i scenskog nastupa u sali – kazao nam je Lekić.

FUZIJA ŽANROVA

Slijedio je ne manje obiman posao – pripremiti koreografiju, scenski nastup i odabrati pjesme.

Tu su veliki doprinos dali ču-

veni Šukrija Žuti Serhatlić, Mirsad Ademović, Časlav Šćepović Čajo, Džijo Lekić, zatim Srđa Šašić iz klape Asa Voće. Instrumentalnu i aranžersku podršku svemu dao je Ivan Petković sa svojim orkestrom, zatim Gligor Đuričković uz tarabuku, Dado Hrastovina na tamburici...

Zorana Latković je angažovala još nekoliko ozbiljnih ženskih vokala, kako bi nadgradili glasove mlađih članova ansambla

Odabrane su pjesme koje su uklopljene u pojedine elemente svadbe. Onda se došlo i do igre, a to nije baš bilo lako, jer su Podgoričani, kaže Nedžad, „vazda više pjevali nego igrali“.

Ništa ne bi bilo moguće bez Turuskovića

Da nije bilo velikih Vaida i Nevine Turusković, projekat „Podgorička svadba“ ne bi uspio na pravi način, niti bi ukupni ugođaj publike, a ni realizacija zamisli, bili potpuni.

-Slobodno mogu reći da Vaid i Nevina čine 50 odsto projekta, inače naši veliki prijatelji, terzije i kolekcionari starih nošnji. Više od 30 originalnih, prvenstveno ženskih nošnji, starih i više od stotinu godina iz kolekcije Turuskovića nosile su

-Prije 100-150 godina svi su posvećivali priču pjesmi, svuda smo našli priču o pjesmi, ne o igri, igralo se vrlo malo, ako su cure izašle i odigrale kolo, i znala je da se igra „goca“, jedan „izlaz“ iz šote, svojstvena za Podgoricu, Tuzi i Skadar toga doba. Bez nje se nije moglo na svadbu – kaže Lekić.

Na kraju, ovjekovječena je Podgorička svadba kroz fuziju žanrova - film, pozorište i mjuzikl podgorički.

VREMENSKI PORTAL

Da su Podgoričkom svadbom samo oživjeli i vratili iz zaborava dvije stare pjesme, jednu nikad zapisanu, a drugu gotovo iščezlu iz sjećanja, ali noti-

naše članice na premjeri svadbe – kazao je Lekić. Kako ističe, to je dalo posebnu draž Podgoričkoj svadbi. -Njih dvoje su nam pomogli u scenografiji, eksponatima, poput ćupova, bokala, dali prijedlog kako da to postavimo. Vaid je preuzeo veliki posao oko toga da odredi kome koja nošnja ide, i kako sve to scenski uklopiti. Jednom riječju, vizuelno, sadržajno i kako je konačno sve ispalo, ne bi bilo bez ogromnog doprinosa Turuskovića – kaže Lekić.

ranu u etnografskoj studiji iz sredine prošlog vijeka – ekipa iz AKUD-a „Mirko Srzentić“ uradila bi i više nego dovoljno za kulturno nasljeđe grada i države.

A oni su učinili mnogo više od toga: gotovo 60 učesnika projekta uz autentičnu koreografiju i scenografiju, originalne kolekcionarske primjerke predmeta, nošnji, nakita, ruha, i naravno pjesmu i igru priredili su neponovljiv ugođaj ne samo za Podgoričane, već za sve ljubitelje folklora i scenskog nastupa.

Na najbolji mogući način, uz podršku prijatelja – muzičara, terzija, pjevača, folkloraša, reditelja otvorili su vremenski portal i vratili publiku u vrijeme u kojem su veze među ljudima, komšijama rodbinom i sokacima bile tješnje, jače i dublje. -To nam je i bio cilj, da novim naraštajima dočaramo neke elemente nasljeđa, ne da bi ih naturali kao poželjan obrazac, već da ih oživimo i sačuvamo kroz filmsku, scensku i pozorišnu dimenziju. Ako je mnogo naših mladih članova nakon svega pjevalo i igralo uz stihove za koje do tada nijesu čuli, a dio su ovog podneblja, računam da smo time napravili makar mali omaž i doprinos očuvanju bogatstva našega grada i kraja koji veselja i ljude nikada nije dijelio po nacijama i vjerama – zaključuje Lekić. Igor PERIĆ

PODuhVat: KIC u podgoričkim tonovima

KrOz Igru I Pjesmu: Nedžad Lekić i Jovana Klisić na sceni

Nesebična podrška Turuskovića

Košarkaši Budućnost Volija danas (12 h) gostuju Megi u utakmici 22. kola Admiralbet ABA lige

Pobjeda vida evropske rane

PODGORICA – Budućnost Voli je protiv Turk Telekoma završila ovogodišnji nastup u Evrokupu, a plasmanom u osminu finala plej-ofa je ispunila prvi cilj za ovu sezonu, iako su se navijači, s obzirom na igre u posljednja tri mjeseca, nadali da bi „plavi“ mogli i korak više.

To znači da će Budućnost do kraja sezone moći da se fokusira na ABA ligu, gdje odlično stoji, jer dijeli prvo mjesto s Partizanom (po 19 pobjeda i dva poraza) i ima dvije pobjede više od Crvene zvezde.

Da bi ostali na toj poziciji i nastavili borbu za prvo ili drugo mjesto, Podgoričani u preostalih devet kola ligaškog dijela

PODGORICA – Nikola Jokić je nastavio da pomjera granice u NBA ligi.

Srpski košarkaš je u pobjedi Denvera protiv Finiksa (149:141), nakon produžetka, uradio nešto što nije niko prije njega – upisao je 31 poen (22-13 iz igre), 22 asistencije i 21 skok i postao prvi igrač u istoriji NBA lige sa postignutih najmanje 30 poena, 20 skokova i 20 asistencija. Jokić je tripl-dabl uspio da ostvari za samo 20 minuta i 38 sekundi provedenih na terenu, što je deveti najbrži tripl-dabl učinak u istoriji NBA lige. On je vlasnik i najbržeg u istoriji – 14 minuta i 33 se-

Đorđije Jovanović na meču sa Megom u Podgorici

28.

put će se sastati Budućnost i Mega, Budućnost je do sada upisala 21 pobjedu, a ima i više pobjeda u gostima (8-5)

regionalne lige nemaju pravo na kiks u mečevima u kojima su favoriti, a jedan od takvih je današnji duel sa Megom (12 časova). Međutim, nakon eliminacije iz Evrope, prilično loše igre u Ankari, za Budućnost ovaj meč neće biti nimalo jednostavan, naprotiv. Što zbog energije i talenta domaćeg tima, koji je imao čitavu sedmicu da se sprema za Budućnost, što zbog toga što Andrej Žakelj, kao protiv Turk Telekoma, neće moći ponovo da računa na Jogija Ferela i An-

driju Slavkovića. Američki plejmejker se još uvijek nije vratio iz Sjedinjenih Država, gdje je, uz dozvolu kluba, otišao zbog porodičnih razloga, dok je Slavković van terena zbog povrede ruke, koju je zaradio u dresu reprezentacije… – Teška utakmica poslije one u srijedu (Turk Telekom). Znamo protiv koga igramo, Mega je težak protivnik, koji igra modernu, agresivnu i brzu košarku. Sigurno su se spremili za nas i analizirali našu posljednju utakmicu. Očeku-

jemo njihovu agresivnost i moramo da budemo spremni. Kao tim moramo svi zajedno, poslije Evrokupa, da dignemo glave i okrenemo se ABA ligi, počevši od ove utakmice, koja je daleko od lake. Moramo da igramo sa mnogo većom energijom i fokusom u nedjelju –rekao je Žakelj. Budućnost je u prvom dijelu sezone savladala Megu u Podgorici sa 77:69, relativno rutinski, iako su Podgoričani imali problema u trećoj četvrtini, u kojoj se Mega vratila iz minusa, čak i povela pred posljednjih 10 minuta (57:56).

„Plavi“ su, ipak, u posljednjih 10 minuta postavili stvari na svoje mjesto i slavili.

Mega ima skor 11-10 i u borbi je za mjesto u plej-ofu iako je u lošoj seriji, a s obzirom na to da je u posljednjih pet utakmica ostvarila samo dvije pobjede, od kojih jednu protiv posljednjeplasiranog Mornara. Nakon FIBA prozora, odigrali su odličan meč u Laktašima protiv Igokee, gdje su na kraju izgubili sa samo tri poena razlike.

– Poslije teškog poraza u Turskoj, očekuje nas veoma teška i zahtjevna utakmica protiv mlade i poletne ekipe. Igraju neobičnu košarku sa dosta trčanja u tranziciji. Na nama je da se što bolje spremimo, odmorimo i pokušamo da ostvarimo pobjedu koja je veoma bitna u nastavku takmičenja. Utakmica neće biti laka, do posljednjeg minuta, zato moramo da budemo 100 posto fokusirani i motivisani – kazao je Đorđije Jovanović, bek Budućnosti, koji je protiv Mege u Podgorici upisao 11 poena, devet skokova, te po asistenciju i ukradenu loptu. S. JONČIĆ

Pobjede Klivlenda i Oklahome, veče obilježio srpski košarkaš iz Denvera

kunde. Ovo je Jokiću 29. tripl-dabl u sezoni (149. u karijeri) čime je već izjednačio svoj najbolji učinak sezone od prije dvije godine. Uz to, uspio da ostvari tripl-dabl u oba poluvremena, što nikada nikom nije pošlo za rukom u NBA ligi. U prvom poluvremenu imao 13 poena, 11 asistencija i 10 skokova, dok je u nastavku meča ostvario 18 poena, te po 11 skokova i asistencija. Denver je pobijedio nakon što je gubio 21 razlike, a u Naget-

sima su se istakli i Eron Gordon sa 27 poena, uz sedam trojki, čime je izjednačio rekord karijere, te Kristijan Braun, koji je meč završio sa 25 poena. U timu Finiksa, najbolji su bili Devin Buker sa 34 i Kevin Durent sa 29 poena. Pobjede su ostvarili i najbolji timovi lige Klivlend i Oklahoma.

Klivlend je poslije drame slavio u Šarlotu – 118:117. Hornetsima nije pomogao ni Majls Bridžis, koji je posti-

U Atini održan žrijeb za Evropsko prvenstvo za košarkašice

PODGORICA – Ženska seniorska košarkaška reprezentacija Crne Gore igraće grupnu fazu Eurobasketa u Brnu sa domaćinom šampionata, selekcijom Češke, a grupu C čine još Belgija i Portugal, odlučeno je na žrijebu koji je održan u Atini.

Po rasporedu prvo kolo igraće se 19. juna (Češka – Crna Gora), dan kasnije rival našim košarkašicama biće Belgija, dok 22. juna u trećem kolu igraju Crna Gora – Portugal. U grupi A, koja će se igrati u Pireju, nalaze se Turska, Grčka, Francuska i Švajcarska. B grupi, koja se igra u Bolonji, nalaze se Italija, Srbija, Slovenija i Litvanija, dok se u D grupi, čiji je domaćin Hamburg, nalaze Španija, Njemačka, Velika Britanija i Švedska. Evropsko prvenstvo za košarkašice, koje organizuju Češka, Italija, Njemačka i Grčka, igra se od 18. do 25. juna. Plasman u četvrtfinale osiguraće po dvije najbolje selekcije iz grupa, a Crna Gora, ukoliko izbori prolaz dalje, za rivala bi imala reprezentaciju iz D grupe. - Mislim da imamo dosta dobru grupu. Teška je, ali istovremeno i dobra za nas. Međutim, sve zavisi od nas odnosno u kojem

ćemo sastavu dočekati šampionat Evrope, jer će to mnogo uticati na ono što će biti naše želje. Ima još dosta do šampionata, sigurno da postoji mogućnost da se nešto promijeni u rosterima ostalih reprezentacija, ali generalno dobra grupa za nas – kazala je Jelena Škerović, selektorka Crne Gore. Kada je u pitanju analiza protivnika iz grupe, Škerović je bila kristalno jasna. - Imamo Belgiju, koja je šampion Evrope i naravno favorit za prvo mjesto. Nalazimo se u grupi gdje je Češka, kao jedan od domaćina šampionata, koja će samim tim sigurno nastojati da napravi što bolji rezultat. Činjenica je da posebno posljednje tri godine imaju dobar kvalitet u ekipi. Tu je još i Portugal, koji je nakon pobjede protiv Srbije prvi put izborio prolaz na šampionat Evrope, ali sigurno neugodna ekipa. Šampionat Evrope igra se od 18. do 29. juna, a Crna Gora igraće osmi put uzastopno kontinentalno prvenstvo. - Imamo vremena da se dodatno upoznamo sa svima. Neće biti lako, ali jasno je da će Belgija voditi glavnu riječ, a nama slijedi bitka sa Češkom i Portugalom za prolaz – objasnila je Škerović. R. P.

gao 46 poena, uz osam skokova. Domaći su se u posljednjoj četvrtini vratili u susret, parcijalom 10:1 maltene stekli dvocifrenu prednost. Klivlend je brzo uzvratio sa 13:2, ušlo se potom u neizvjesnu završnicu. Donovan Mičel je na četiri sekunde prije kraja promašio oba bacanja, ali Bridžis nije uspio da pogodi sa centra za pobjedu. Mičel je kod Klivlenda bio najefikasniji sa 23 poena, Darijus Garland je dodao 20, a Ivan Mobli 19, uz 10 skokova.

Klivlend sada ima skor 53-10 i prvi je na Zapadu, dok je Šarlot pretposljednji na Istoku sa učinkom 14-48. Oklahoma može i bez Šeja Gildžusa Aleksandera koji nije igrao protiv Portlanda, jer je trener Tandera odlučio da ga odmori kako bi bio spreman za duel protiv Denvera u neđelju. Uprkos odsustvu, uz Nikolu Jokića, glavnog pretendenta za MVP titulu, Oklahoma je slavila sa 107:89. Eron Vigins je bio najefikasniji u pobjedničkom timu sa

30 poena, Aleks Karuzo je utakmicu okončao sa 17 poena, dok su mladi Francuz Usman Đijeng i Ajzea Džo ubacili po 16 poena. Džejlin Vilijams je upisao tripl-dabl sa deset poena i 11 skokova i asistencija. Skot Henderson je sa 22 poena bio najefikasniji u Portlandu, Šenon Šarp je postigao 19 poena, a Anferni Simons je imao 14 poena. Rezultati: Šarlot – Klivlend 117:118 , Dalas – Memfis 111:122, Toronto – Juta 118:109, Majami – Minesota 104:106, Oklahoma – Portland 107:89, Denver – Finiks 149:141, Sakramento – San Antonio 127:109, LA Klipers – Njujork 105:95. S. J.

Dobro počeli, ali odbrana nije izdržala nalete Dubaija

I pored perioda dobre igre, SC Derbi je bio daleko od iznenađenja u gostima protiv Dubaija, koji je slavio 98:86 u 22. kolu ABA lige. Izabranici Petra Mijovića su upisali 15. poraz, a sa sedam pobjeda su jednako daleko od opasne zone i plej-ofa. Dubai je četvrti na tabeli sa 17 pobjeda i pet poraza.

SC Derbi je napadački odigrao ravnomjerno u prve dvije četvrtine, ali je odbrambeno bio slabiji u drugoj dionici (primio je osam poena više), pa je Dubai na odmoru imao devet poena prednosti (48:39). Istina, prednost Dubaija na odmoru je mogla da bude i ubjedljivija, jer je na „plus 11“ imao posljednji napad, ali ga nije iskoristio, čak je Davis Betrans u defanzivnom skoku napravio nesportsku ličnu jer je laktom zakačio Davida Mirkovića i omogućio gostima dva penala i napad, na 2,8 sekundi do kraja. Krilni centar „studenata“ je pogodio oba bacanja, dok Ni-

Premijer vaterpolo

liga (20. kolo)

Primorac 17

C. zvezda 10

KOTOR – Bazen ,,Zoran Džimi Gopčević“. Gledalaca: 100. Sudije: Đurašković (Crna Gora) i Stanojević (Srbija). Igrač više: Primorac 3-2, C. zvezda 9-4. Peterci: Primorac 5 (4), C. zvezda 2 (2). Rezultat po četvrtinama: 5:1, 6:3, 1:2, 5:4. PRIMORAC: Masaro (četiri odbrane), D. Ćetković (tri odbrane), Brguljan, S. Ćetković 3, Šušiašvili 3, Mršić 2, Perov 1, Matković 1, Nikaljević 2, Vico, Brkić 1, P. Ćetković 1, Stanojević 2, Vučković 1. CRVENA ZVEZDA: Mišović (jedna odbrana), Savić (dvije odbrane), Kuzmanovski, Kasum 3, Rostojević, Živković 1, Danković, Štrbac, Basara, Čikarić, Seman, Šulc 5, Banićević 1, Krstić.

,,Kola kola Arena“. Gledalaca: 2.949.

kola Pavlićević nije uspio da pogodi za tri poena. Podgoričani su dobro ušli u meč, u prvoj četvrtini su imali jednak broj koševa za dva (po četiri) i tri poena (po tri) kao domaćin, koji je do pola koša prednosti (20:19) na kraju dionice došao tako što je ubacio jednu slobodno bacanje više (3-2). Od trojke Andrije Grbovića za 7:4, nakon nešto više od tri minuta igre, Podgoričani su dobili sigurnost u napadu, pa su u dva navra-

ta stekli i šest poena prednosti, posljednji put nakon trojke Erika Nila za 19:13. U finišu četvrtine „studenti“ su napadački stali, što je Dubai iskoristio da do kraja kvartala preokrene (20:19), a seriju od 11:0 je nastavio i na početku druge četvrtine, sa dva brza koša, zbog čega je Mijović zatražio tajm-aut. Zoran Nikolić je prekinuo skoro četvorominutni post SC Derbija, ali je Dubai počeo da pogađa iz svih pozicija, a posebno je bio ubitačan

Primorac je na minut do kraja prve četvrtine vodio 5:0 protiv Crvene zvezde i bez problema upisao osmi trijumf (17:10) u 20. kolu Premijer vaterpolo lige. Šampion Crne Gore odigraće do kraja još dva meča (plus još jedan zaostali sa Jugom u gostima), a odavno je izgubio šansu da se bori za završni turnir ovog takmičenja. Očigledno da je sredina tabele, u ovoj sezoni, realnost ekipe koju vodi Vjekoslav Pasković

Ali zato je sinoć naš predstavnik odigrao kvalitetan meč i

Savo Ćetković postigao je tri gola

opravdao ulogu favorita protiv realno slabijeg protivnika. Uz visok procenat šuta iz igre (22-17), domaćin je do odmora obezbijedio veliku zalihu (11:4), pa je u posljednje dvije četvrtine sa pola gasa završio posao. – Ostvarili smo cilj, osvojili tri boda. Iako je bilo uspona i padova, zadovoljni smo pobjedom i spremamo se za naredne mečeve u Premijer ligi i Evrokupu. Naredna je sa Valisom, nadam se da ćemo smanjiti greške do nove pobjede –kazao je Tim Perov A. M.

iz kontranapada (devet poena, ukupno 14 u prvom poluvremenu), dok su gosti bili bez poena iz tranzicije. Prednost Dubaija je polako rasla, do maksimalnih 13 razlike, koliko je bilo kada je Nemanja Dangubić pogodio za vođstvo od 48:35, na 58 sekundi do kraja poluvremena...

Na polovini meča je Dubai imao bolje procente šuta za dva poena, (62,5 – 38,1 odsto), a SC Derbi za tri (41,7 – 33,3 odsto), domaćin je imao prednost u skoku (20-16), asistencijama (12-8) i ukradenim loptama (51), a imao je jednu izgubljenu loptu manje (5-6).

Podgoričani su defanzivno loše otvorili drugo poluvrijeme, jer je Dubai do polovine kvartala ubacio 18 poena i nakon trojke Bertansa stigao do velikih 18 poena prednosti (66:48).

Tim Petra Mijovića se, međutim, trgnuo, pa je za skoro četiri i po minuta uspio da smanji minus na sedam poena, na 69:62, nakon trojke Davida Mirkovića. Nakon tajm-auta, Dubai je, međutim, odreagovao i sa sedam poena u nizu vratio dvocifrenu prednost pred početak posljednje četvrtine (76:62). Pokušali su Podgoričani da se vrate u meč, serijom 6:0 su

EPCG Superliga za odbojkašice (16. kolo)

prišli na 81:71, ali je to bilo sve što im je Dubai dozvolio, jer je domaćin sa 11 poena u nizu pobjegao na nedostižnih 92:71, na tri minuta i 16 sekundi do kraja. Podgoričani su do kraja uspjeli samo da ublaže poraz... Nil je upisao dabl-dabl u podgoričkom timu sa po 15 poena i 10 asistencija, Grbović je, takođe, imao 15 poena, uz četiri skoka, Mirković je dodao 14 poena i osam skokova, a Nikolić 13 poena. Dubai je do pobjede vodio Danilo Anđušić sa 22 poena. SC Derbi je gost i u narednom kolu, 15. marta će igrati u Baru protiv Mornara. S. JONČIĆ

Herceg Novi ponovo lider, Budućnost dobila derbi

PODGORICA – Herceg Novi je ponovo prvi na tabeli, nakon maksimalne pobjede protiv Gimnazijalca.

Novljanke imaju isti skor kao Luka Bar (15-1), ali i bod više (46-45), dok je Gimnazijalac upisao 11. poraz. Novljanke su do nove pobjede vodile Ana Marija Galić sa 14 i Gordana Madžgalj sa 11 poena, dok se u poraženom timu istakla Matea Kovačec sa 13. Derbi kola u Podgorici opravdao je očekivanja, Budućnost je slavila protiv Albatrosa sa 3:2. Podgoričanke su treće na tabeli sa skorom 14-3, a Albatros je četvrti sa po osam pobjeda i poraza. U ekipi Budućnosti su najzaslužnije za pobjedu bile Mileva Magdelinić sa 17 poena i Elena Jovanović i Klara Đukić sa po 13. U poraženom timu su se istakle Viktorija Po-

loževets sa 17 poena, Marija Tuševljak sa 13 i Amina Musić sa 10. U derbiju sredine tabele, šestoplasirana Morača je u Podgorici pobijedila petoplasiranu Budvu sa 3:0 i Podgoričanke sada imaju pobjedu manje od Budvanki. Anastasija Koprivica je sa 17 poena bila najbolja u ekipi Morače, dok se u bud-

vanskom timu istakla Viktorija Čoković sa 12 poena. Rezultati 16. kola: Herceg Novi – Gimnazijalac 3:0 (25:13, 25:19, 25:13), Budućnost volej – Albatros 3:2 (25:21, 20:25, 23:25, 26:24, 15:12), Morača –Budva 3:0 (25:15, 25:19, 25:20). Petak: Luka Bar – Jedinstvo 3:0 (25:13, 25:20, 25:21). Utorak: Galeb – Akademija (17). S. J.

Sudije: Petek, Savović i Vesković

poena u porazu od domaće ekipe

SBBET PRVA LIGA ZA RUKOMETAŠE (11. KOLO):

Cetinjani večeras mogu da se osame na vrhu

Zabjelo savladalo

Budućnost i ,,odigralo“ za Rudar i Lovćen

Podgorički derbi u 11. kolu SBbet Prve crnogorske lige za rukometaše pripao je Zabjelu i donio promjene u vrhu tabele – Budućnost je drugim porazom u prvenstvu dozvolila Rudaru da je sustigne, te omogućila Lovćenu da se sa dva boda više osami na prvom mjestu ukoliko večeras (18 h) u gostima savlada Budvansku rivijeru Budva.

Zabjelo je u Univerzitetskoj dvorani slavilo 33:29. Budućnost je vodila 5:2, tim Nikole Lipovine preokrenuo na 5:8 i do kraja nije ispuštao prednost. Na poluvremenu je bilo 10:15, pa 10:16, da bi ,,plavi“ 18 minuta prije kraja prišli na dva razlike – 18:20. ,,Republikanci“ su sa dva vezana pogotka odbili napad tima Draška Mrvaljevića i potom bez većih problema priveli meč kraju i ostvarili šestu pobjedu u ligi.

Aleksa Vujović dao je sedam golova, Dražen Mandić, Todor Bulatović i Dejan Lipovina po šest. Lipovina, kojem je rođeni brat Nikola trener, imao je i sedam asistencija. U timu Budućnosti najefikasniji je bio Milan Nišavić s devet pogodaka. Mrvaljevićev sastav ostao je na 18 bodova, koliko ima i Rudar koji je bio bolji od Jedinstva Bemaks – 37:30.

SP u skokovima

PODGORICA – Domen

Za prvi tim Rudara debitovala su dvojica talentovanih rukometaša, 14-godišnji Vuk Starčević i 16-godišnji Iman Sadagić

Osam pogodaka dao je Denijel Vukas, jedan manje Filip Gazdić, a po pet Andrija Radovanović i Andrija Jokić. Igrom je komandovao Dragan Jelušić – uz četiri pogotka imao je sedam asistencija. Dejan Čolović odbranio je 12 šuteva. Kod Jedinstva, devet puta se u strijelce upisao Aleksa Medojević, sedam golova dao je Da-

nilo Joksimović

Partizan 1949 i Zabjelo izjednačeni su na četvrtom mjestu sa 13 bodova. Tivćani su kod kuće nadigrali Sutjesku (32:27), uz osam golova Veselina Drakulovića, šest Slobodana Anđelića, po pet Darija Maslovara i Luke Sokića Ivan Čule imao je 13 odbrana. Najefikasniji igrač Sutjeske bio

je Vladan Lončar (7). Mornar 7 je u Baru savladao Berane 1949 rezultatom 29:26 u zanimljivom i skoro do kraja neizvjesnom meču. Čak 11 golova postigao je Dražen Peruničić, a Filip Junković imao je 13 odbrana.

Kod gostiju je odskočio Nikola Babović sa sedam pogodaka.

TABELA: Rudar 18, Lovćen 18 (meč manje), Budućnost 18, Partizan 13, Zabjelo 13, Berane 10, Mornar 8, Jedinstvo 4, B. rivijera 4 (meč manje), Sutjeska 2 boda. N. KOSTIĆ

Održano 67. prvenstvo Crne Gore u krosu

Dijana Stanišić i Miljan Kukuličić

Prevc osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Trondhajmu, u skokovima sa velike skakaonice.

Slovenac je do najsjajnijeg odličja stigao skokovima od 138 i 140,5 metara, za koje je dobio 301,8 bodova. Dan ranije zlatnu medalju osvojila je njegova sestra Nika Prevc Na podijumu je kao drugi završio Njemac Marius Lindvik skokovima od 138 i 139,5 metara sa 297,1 bodom).

Jan Erl bio je treći skokovima od 134 i 137 metara, za koje je ocijenjen sa 286,6 bodova. R. A.

Marko

Veleslalom u Oreu

Ubjedljiva Brinjone

PODGORICA – Federika pobjednica je veleslaloma u Oreu, sedme trke Svjetskog kupa.

Brinjone kupu.

Italijanka je upisala osmu pobjedu, a ukupno 36. u Svjetskom kupu. Sjajna skijašica bila je vodeća poslije prve vožnje, a do pobjede došla je u vre-

Spust u Kvit elu, Almen najbrži

Odermat može do Velikog kristalnog globusa

PODGORICA – Franjo

fon Almen bio je najbrži u Kvitfjelu u osmom spustu

Svjetskog kupa. Švajcarac je slavio u vremenu minut, 45 sekundi i 46 stotinki,

iza njega je završio Švajcarac

Marko Odermat sa 28 stotinki zaostatka, a podijum je kompletirao njegov zemljak Stefan Rožentan sa 38 stotinki slabijim vremenom od pobjednika.

menu minut, 52 sekunde i 67 stotinki, pratile su je Novozelanđanka Alis Robinson (inače prva u veleslalomu sa 520 bodova) i trećeplasirana Lara Kolturi iz Albanije. U generalnom plasmanu Svjetskog kupa na čelu je Brinjone sa 1.294 boda, ima 322 više od drugoplasirane Lare Gut-Behrami iz Švajcarske. Skijašice će danas voziti slalom. R. A.

Odermat je vodeći u plasmanu spusta sa 605 bodova, a Fon Almen je drugi sa 522 boda. Švajcarac je vodeći i u generalnom plasmanu Svjetskog kupa sa 1.466 bodova – ima 520 više od drugoplasiranog Henrika Kristofersena iz Norveške. Odermat će ako bude prvi ili drugi u superveleslalomu osvojiti četvrti uzastopni Veliki kristalni globus. R. A.

PODGORICA – U Nikšiću, na terenima ispod Trebjese, u tehničkoj organizaciji AK Nikšić, pod pokroviteljstvom ASCG i uz podršku Ministarstva sporta i mladih Crne Gore, po sunčanom i toplom vremenu i na odlično pripremljenoj stazi, održano je 67. prvenstvo Crne Gore u krosu. Nastupilo je 130 atletičara iz 10 klubova (Mornara, Lovćena, Nikšića, Jedinstva, Sanje, Milenijuma, Podgoričkog maratona, Cetinja, Dionisa i Sparte). Kod seniorki na 3.000 metara pobijedila je Dijana Stanišić, članica Sparte, a kod seniora na 6.000 metara najuspješniji je bio takmičar Mornara Miljan Kukuličić Najviše medalja osvojili su atletičari Mornara iz Bara – 11, ispred atletičara Jedinstva, Milenijuma i Nikšića sa po šest. Prije početka takmičenja učesnicima se obratio predsjednik Milorad Vuletić, koji je pozdravio prisutne i naglasio da je sa održavanjem krosa otvorena atletska sezona u Crnoj Gori za 2025. godinu. Takmičenju su ispred ASCG prisustvovali još generalni sekretar MilanMadžgalj, selektor reprezentacije Osman Erović i članovi stručnog štaba reprezentacije Drago Musić, Ivan Popović i Danijela Vojinović. Pobjednici po disciplinama – MUŠKARCI – cicibani (800 m): 1. Demir Maljević (Lovćen), 2. Maid Alomerović (Sanja), 3. Pavle Popović (Mornar); mlađi pioniri (1.000 m): 1. ShamraiTimofi (Mornar), 2. Viktor Jančić (Sanja),

3. Faruk Međedović (Sanja); pioniri (1.500 m): 1. Sergej Martinović (Cetinje) i Ivan Jerofejev (Mornar), 3. Uroš Camović (Milenijum); mlađi juniori (2.000 m): 1. Vukašin Savičić (Mornar), 2. Matija Bulajić (Nikšić), 3. Andrej Đukanović (Mornar); juniori (3.000 m): 1. Mihailo Roćenović (Mornar), 2. Enes Erović (Jedinstvo), 3. Dejan Scurati (Lovćen); mlađi seniori (4.000 m): 1. Ivan Popović (Nikšić), 2. Anton Gjolaj (Milenijum), 3. Nikola Beljkaš (Nikšić); seniori (6.000 m): 1. Miljan Kukuličić (Mornar); 2. Edis Dautović (Milenijum); 3. Miloš Vojvodić (Nikšić); veterani 40–44 (4.000 m): 1. Veljko Tadić (Nikšić); veterani 50–54 (4.000 m): 1. Dejan Popović (Nikšić); veterani 60–64 (4.000 m): 1. Nikola Vukčević (Bar); ŽENE: cicibanke (600 m): 1. Lena Raičević (Jedinstvo), 2. Jana Ćetković (Sparta), 3. Hana Husak (Mornar); mlađe pionirke (800 m): 1. Mina Lukolić (Sanja), 2. Ajša Balić (Jedinstvo), 3. Sofija Pejović (Mornar); pionirke (1.000 m): 1. Staša Raičević (Jedinstvo), 2. Aleksandra Madžgalj (Jedinstvo), 3. Maše Đurović (Cetinje); mlađe juniorke (1.500 m): 1. Emilija Kovačević (Nikšić), 2. Anita Zoronjić (Jedinstvo), 3. Jelena Miladinović (Milenijum); juniorke (2.000 m): 1. Jovana Simunović (Nikšić), 2. Ena Kovačević (Mornar), 3. Hana Rozhko (Milenijum); seniorke (3.000 m): 1. Dijana Stanišić (Sparta), 2. Vesna Pavlićević (Milenijum), 3. Ana Krivokapić

(Mornar). R. P.

Aleksa Vujović sa sedam golova predvodio Zabjelo

Pobjednici u ženskoj konkurenciji

Pobjednici u muškoj konkurenciji MARA

,,Plavi“ hlade šampanjac

Trenutak kada Igor Ivanović postiže drugi gol za Budućnost

PODGORICA – Budućnost je kao gost na „DG areni“ savladala Mornar (2:1) u derbiju 23. kola Meridianbet 1. CFL. Maksimalan učinak u drugoj polusezoni zadržao je Petrovac koji je u Tivtu pobijedio Arsenal (2:1). Sutjeska je u Kotoru bila bolja od Bokelja s istim rezultatom, dok je Otrant na Kampu FSCG porazio odlazećeg šampiona –ekipu Dečića sa 2:0. Pet od 16 pogodaka u ovoj rundi viđeno je u derbiju sjevera između Jezera i Jedinstva – sudar timova sa začelja u Beranama pripao je Plavljanima (3:2).

„PLAVI“ NEZADRŽIVI

Nezadrživo Budućnost grabi ka tituli – četvrtu uzastopnu proljećnju pobjedu, a ukupno 18. u ligi, lider je ostvario protiv Mornara u Lješkopolju. Uspjeh ,,plavih“ najavio je Ilija Serikov kada je glavom u 38. minutu naciljao metu. Asistent iz prekida bio je Marko Miličković koji je poslao dugu, visoku i tačnu loptu pred gol protivnika. Nekoliko obećavajućih napada imali su ,,plavi“ prije vođstva, ali udarci Ivanovića, Andrije Bulatovića i Grbića nisu bili ozbiljnija prijetnja za Đorđija Pavličića Pokušavao je i Mornar da uradi nešto više u ofanzivi, uglavnom preko raspoloženog Milana Vušurovića, ali izostala je izgledna šansa da bi se ugrozila mreža Milana Mijatovića Egal je vratio je Balša Sekulić efektnim volejom, lijevom nogom sa dvadesetak metara, s tim što golman Milan Mijatović nije najbolje reagovao – lopta je od njegove ruke, poslije parade, ušetala iza gol-linije u 58. Izjednačili su Barani, ali nisu mogli da sačuvaju remi. Pavličić je odbranio penal velikom prijatelju Petru Grbiću, a na odbitak je natrčao Igor Ivanović koji je uklizao, ispružio nogu i donio trijumf Podgoričanima u 72. minutu.

Budućnost je zadržala 12 bodova prednosti na vrhu i sve je bliža sedmoj kruni u klupskoj istoriji. Hladi se šampanjac pod Goricom.

Nenad Brnović na klupi Arsenala

Arsenal je u krizi, strepi od zone baraža, a sedam bodova je udaljen od posljednjeg mjesta koje vodi u niži rang takmičenja. Kada nema rezultata, obično ceh plaća trener – nakon poraza od Petrovca (2:1) u 23. kolu Meridianbet 1. CFL, Božidar Tujković podnio je ostavku, saznaje Pobjeda. Tujković je radio u stručnom

PETROVAC NE STAJE

Do pete proljećnje pobjede Petrovac je stigao u tivatskom Parku, gdje je bio uspješniji od Arsenala – od 1:0 do 1:2.

Domaćin je poveo već u drugom minutu preko Jovana Nikolića, ali nije predugo zadržao gol viška. Izjednačio je Savo Arambašić u 30. U nastavku je domaćin imao inicijativu, uputio veći broj udaraca, imao više šansi, ali ,,nebo-plavi“ su se na kraju radovali.

Novi trijumf četi Zdravka Dragićevića donio je krilni napadač Zoran Petrović u 81. minutu. Treći put u nastavku sezone, Petrovčani su slavili nakon preokreta.

Uzbudljiv, sadržajan i golovima bogat bio je derbi između Jezera i Jedinstva.

Bjelopoljci su stekli prednost, ali nije bilo dovoljno da izbjegnu kapitulaciju. Plavljani su izjednačili preko Mihaila Perovića u 42. minutu, a potom se radovali nakon dva jedanaesterca. Prvi je realizovao upravo Perović u 69, a sljedeći Nikola Jovićević koji je ušao umjesto saigrača iz napada –iskusni defanzivac bio je precizan u 91. minutu.

Dvostruki strijelac za Jedinstvo bio je Aldin Mušović u 35. i 95. minutu. Momci Miodraga Džudovića zadržali su ,,fenjer“ elitnog ranga, budući da je Otrant savladao Dečić. Najbolji akter utakmice na

štabu Radisava Dragićevića, nakon čijeg je odlaska u Grčku jesenas postavljen za njegovog nasljednika. Nije se predugo zadržao u ulozi šefa. Odlučio je da digne sidro pošto su Tivćani osvojili svega bod od mogućih 12 u proljećnjoj polusezoni. Novo rješenje na klupi prvoligaša sa Jadrana po svemu

Kampu FSCG bio je Petar Vukčević koji je potpisao obje egzekucije za Ulcinjane.

BOLJI DANI SUTJESKE

Prvo uzbuđenje pod Vrmcem nije došlo kao plod nečije šanse, već spornog momenta u 10. minutu kada je Vasko Kalezić sapleten unutar šesnaesterca domaćih.

Internacionalni sudija Nikola Dabanović nije dosudio penal, mada je utisak da ne bi pogriješio da je pokazao na bijelu tačku u korist Sutjeske. Krstio se krilni napadač kako to nije faul, ali Kotorani su prošli neokrznuto na samom startu meča.

Nije mnogo prošlo – prvoligaš sa Jadrana je odgovorio, konkretno i direktno nakon kornera. Krenuo je da teče 15. minut kada je Perović izveo prekid iz ugla, Balša Ćetković je glavom skrenuo loptu ka daljoj stativi, a tamo je sam bio Dejan Pepić Uslijedila je rutinska realizacija za vođstvo Bokelja. Sutjeska se od sredine poluvremena konsolidovala – i počela ozbiljno da prijeti.

Kalezić je slabo izveo slobodan udarac, Barget je sa slične pozicije i daljine to bolje uradio, dok Bojan Damjanović nije iskoristio zicer nakon centaršuta Nikole Janjića. Osamnaestogodišnji defanzivac izašao je jedan na jedan sa golmanom, ali sa ivice peterca nije uspio da savlada Stefana Spasojevića koji se istakao intervencijom. Čuvar mreže Kotorana,

sudeći neće se dugo čekati. Nenad Brnović glavni je kandidat da preuzme vruću klupu Arsenala – informacija je Pobjede. Tridesetpetogodišnji Podgoričanin je tokom igračke karijere nastupao za Zetu, Partizan, Rad, Budućnost, Mogren, Zetu i Lovćen. Kao glavni trener vodio je Zetu, Sutjesku i Petrovac.

međutim, bio je nemoćan u 32. minutu kada je Igor Pajović postigao lijep gol – prizemnim, rezantnim udarcem sa dvadesetak metara. Momentum je prešao na stranu izabranika Milije Savovića koji su pred odlazak na odmor okrenuli rezultat.

Prije toga dogodio se još jedan trenutak za analizu – Kalezić je imao otvoren put ka mreži, ali je ga je klizećim startom srušio Stefan Mršulja kao posljednji igrač odbrane Bokelja. Dabanović je pokazao žuti karton, iako su fudbaleri nikšićkog tima signalizirali glavnom arbitru direktno isključenje. Nije to obeshrabrilo Nikšićane koji su poveli u nadoknadi poluvremena.

Kalezić je izveo korner, a Aleksandar Desančić demonstrirao umijeće u tehnici i osjećaju – namjestivši pogodak Damjanoviću koji se iskupio za prethodni promašaj. Prvijenac mladog fudbalera u elitnom rangu. U nastavku se igralo otvoreno. Balša Tošković propustio je dvije izrazite prilike za Sutjesku, a jednom je Kalezić izblokiran iz obećavajuće pozicije.

Kazna je mogla da stigne na drugoj strani kada je Vladan Giljen samo pogledom pratio putanju lopte, ali je imao sreće da udarac Pepića zaustavi stativa.

Nije više bilo promjena na semaforu. Sutjeska je iskontrolisala meč u finišu i drugim vezanim trijumfom održala evropske snove. D. KAŽIĆ

Budućnost 1

Stadion: DG Arena. Gledalaca: 300. Sudija: Savo Vujović. Golovi: 0:1 Serikov u 38, 1:1 Sekulić u 58, 1:2 Ivanović u 71. Žuti kartoni: Ljutica, Mitrović, Vuković (Mornar), Piščević (Budućnost).

Mornar 1 0 MornarBudućnost 2

Pavličić Škrijelj (od 78. Vučić) Dubljević (od 82. Ćetković) Mitrović Vuković Vušurović Sekulić Kiši (od 72. Batrović) Vukotić (od 78. Kolundžić) Baošić Kaluđerović

Jezero

3 1

Mijatović Piščević A. Bulatović Miličković (od 75. Vukanić) Gašević Mijović (od 64. I. Bulatović) Serikov Grivić Ivanović (od 78. Adžić) Orahovac Grbić (od 75. Vuković)

Jedinstvo

Stadion: Gradski u Beranama. Gledalaca: 300.

Sudija: Dalibor Vujisić.

Stadion: Teren kampa FSCG. Gledalaca: 400. Stadion: Lazar Čađenović. Golovi: 1:0 Vukčević

1 Stadion: pod Vrmcem. Gledalaca: 800 Sudija: Nikola Dabanović. Golovi: 1:0 Pepić u 14, 1:1 Pajović u 33, 1:2 Damjanović u 45+1. Žuti kartoni: Silađi, Mršulja (Bokelj).

Golovi: 0:1 Mušović u 35, 1:1 Perović u 42, 2:1 Perović (pen) u 69, 3:1 Jovićević (pen) u 90+1, 3:2 Mušović u 90+5. Žuti kartoni: Bošković, Boričić (Jezero), Aković, Brandao, A. Cvijović, Perošević, Dacić, Idrizović (Jedinstvo).

JezeroJedinstvo

Kastratović

Vakabajaši Ćuković

Perović (od 87. Jovićević) Redžepagić (od 46. Đolaj) Ilić

Bojović Alić

Boričić (od 84. Okamoto) Bošković (od 68. Raičević) Kontić

Aković Komija Juković (od 62. Idrizović) Čepić (od 62. Korać) Obradović Brandao (od 83. Kovačević) Perošević (od 71. Muzurović) A. Cvijović Dulović Dacić (od 83. Kolić) Mušović

Spasojević Silađi Perović (od 78. Hirata) Poček Suva (od 67. Janketić) Petrović (od 78. Sklender) Mršulja Bumbar Ćetković Muković (od 58. Vilotijević) Pepić

Giljen Desančić (od 92. Šaletić) Barget Damjanović (od 80. Jokić) Kopitović Tošković (od 75. Miranović) Kalezić (od 92. Kecojević) Janjić Đinović Krstović Pajović (od 75. I. Vukčević)

Odigrani mečevi 21. kola Druge lige

Povratak

Rudara, Guzina pogodio sa centra

PODGORICA – S utakmicama 21. kola nastavljena je Druga liga, koja je donijela dosta uzbuđenja. Rudar se vratio na pravi put, a Kom je pobjedom najavio da nije odustao od borbe za spas... Rudar je u derbiju sjevera savladao Ibar – 2:0. Mreže su pod Golubinjom mirovale do 56. minuta, kada je nakon kornera iskusni Vojin Pavlović zatresao mrežu Rožajaca. Samo četiri minuta kasnije, Vanja Vučićević se poigrao sa odbranom gostiju, uposlio Antonija Božinoskog, koji je preciznim udarcem udvostručio prednost svog tima. Igalo i Lovćen vode trku za treće mjesto na tabeli koje vodi u baraž za Prvu ligu – Grbalj je prvi put u sezoni odolio ekipi iz prijestonice. Uzbudljiv meč u Radanovićima završen je s remijem – 2:2. Najstariji crnogorski klub je poveo u 38. minutu, nevjerovatnim golom Boška Guzine sa centra terena. Fudbaler Lovćena je kaznio nepotreban izlazak golmana

Milan dobro zna koga želi, šou Krstovića nije nagrađen

Šou-tajm Nikole Krstovića protiv Milana, partija za pamćenje protiv velikana, najveća u karijeri – na kraju nije nagrađena.

Leće je pogocima crnogorskog fudbalera vodio 2:0 poslije sata igre, ali nije uspio da osvoji ni bod, Milan je preokrenuo na 2:3 i prekinuo seriju od tri poraza u Seriji A. Kakva šteta za ,,đalorose“, blistava, a teška noć za Krstovića – golgeterskom erupcijom je ponovo pokazao da je najbolji igrač tima s juga Italije, ali ne može sve sam...

Tabela

1. Mladost DG 18 12 5 1 29:11 41

2 . Rudar 19 11 6 2 34:15 39

3. Igalo 19 8 5 6 25:19 29

4. Lovćen 18 7 5 6 27:22 26

5. Grbalj 19 7 4 8 18:28 25

6. Iskra 19 6 5 8 16:21 23

7. Podgorica 19 4 8 7 26:31 20

8. Ibar 19 3 5 11 14:24 14

9. Kom 18 3 3 12 9:27 12 U narednom kolu (12. marta) sastaju se: Iskra – Rudar, Lovćen – Igalo, Mladost DG – Grbalj, Ibar – Kom.

domaćih Davida Bjelice U finišu je viđena prava goleada. Grbalj je uspio da preokrene, ali Lovćen na kraju da dođe do boda. Prvo je Stefan Radojević u 78. izjednačio, da bi samo dva minuta kasnije povratnik u Grbalj, iskusni Ilija Tučević preokrenuo rezultat, a konačni ishod postavio Milija Golubović u 82. minutu. Cetinjani su se i s remijem primakli zoni baraža, jer je Igalo poraženo od Iskre. Tri boda Danilovgrađanima na Primorju donio je Pavle Pavićević, pogotkom u 26. minutu. Fudbaleri Koma su drugi dio sezone dočekali na posljednjoj

poziciji, ali su u gradskom derbiju upisali ubjedljivu pobjedu protiv Podgorice – 3:0, čime je jasno da će se, ipak, boriti za spas. Prvo poluvrijeme nije donijelo previše zanimljivih dešavanja na obje strane, ali jeste jedan pogodak domaćih. Kom je došao do prednosti u 37. minutu. Istrčali su dva na jedan kontru Marko Burzanović i Luka Sili, a Burzanović je servirao loptu saigraču, koji je ubacio loptu u praznu mrežu za 1:0. Nakon što je Podgorica propustila zicer u 47. minutu, domaći su dva minuta kasnije odmah kaznili rivala. Oboren je Andrija Krivokapić, a semafor je pokazivao 49. minut kada je Burzanović duplirao prednost. Lješkopoljci su ponovo zaprijetili, pokušao je Savo Gazivoda u 53, ali je Baltić bio na visini zadatka. Dileme oko pobjednika je otklonio Burzanović. Sjajni fubaler je u 83. minutu majstorski primio dugu loptu, okrenuo se ka golu protivnika i sa oko 20 metara zatresao mrežu. R. P.

Fudbaleri Lećea posljednju pobjedu nad Milanom upisali su 1. aprila 2006. kada je u sastavu bio Mirko Vučinić

Leće je poveo već u sedmom minutu utakmice najvažnijim golom u karijeri 24-godišnjeg napadača, a na 2:0 udvostručio u 59. još jednim njegovim pogotkom.

Prvi gol bio je spektakularan –naš fudbaler je dobio loptu od Torira Johana Helgasona u kontri, namjestio se na šut i pogodio s oko 20 metara. Mogao je Leće u prvom polu-

Mnogo je onih koji tvrde da je Liverpul promašio s angažovanjem Darvina Nunjesa i da ,,redsi“ treba što prije da se oslobode skupo plaćenog Urugvajca.

Dvadesetpetogodišnji napadač, ipak, izbija argumente iz ruku kritičara – prije tri dana upisao je asistenciju u pobjedi nad PSŽ-om na ,,Parku prinčeva“, a danas bio ključni igrač u preokretu protiv posljednjeplasiranog Sautemptona u 28. kolu Premijer lige (3:1). Gosti su vodili od nadoknade prvog poluvremena golom Vilijama Smolbona, što je natjeralo stručni štab Liverpula (Arne Slot zbog kazne bio na tribinama) da izvrši tri izmjene na poluvremenu. Ostavio je Nunjesa na terenu i nije pogriješio. Urugvajac je u 51. zatresao mrežu na asistenciju Luisa Dijasa, a tri minuta kasnije izborio jedanaesterac koji je u gol za 2:1 pretvorio Mohamed Salah – Darvin je veoma važan igrač za nas. Uvijek sam tu i pričam s njim. Potreban nam je. A vidjeli ste ga i u prošloj utakmici protiv PSŽ-a, bio je veoma važan kada je ušao, napravio razliku. Bravo za njega – rekao je Salah o Nunjesu. Nakon preokreta je sve postalo lakše za ,,redse“, koji su trijumf ovjerili iz novog jedanaesterca. Jukinari Sugavara igrao je rukom, Salah ponovo bio besprekoran sa bijele tačke. Sjajne brojke ima Egipćanin –ima 27 pogodaka i 17 asistencija ove sezone u Premijer ligi. Endrju Kol i Alan Širer su

Kvalitet je, međutim, došao do izražaja, a i sreća je bila uz ,,rosonere“. Antonino Galo postigao je komičan autogol u 68, samo pet minuta kasnije kapiten Federiko Baskeroto faulirao je u svom šesnaestercu Kristijana Pulišića koji je i izveo jedanaesterac, da bi u 81. Amerikanac hrvatskog porijekla bio tačno gdje treba nakon sjajnog centaršuta Rafaela Leaoa – 2:3. Leće nije imao snage da ponovo zaprijeti, vezao je treći poraz u prvenstvu i ostao bez ,,bonus“ bodova u borbi za opstanak – ima tri boda, ali i utakmicu više od Empolija koji je prvi ,,ispod crte“. Krstović je prošle sezone dao sedam golova u prvenstvu, u aktuelnoj je na koti devet, uz tri asistencije.

Do sada je uglavnom pogađao protiv timova iz donje polovine Serije A, osim u porazu od Rome (4:1) 7. decembra 2024.

vremenu do 2:0, šansu je imao Pjeroti, Krstović je pogodio stativu. Milan je, ipak, dominirao u šansama, poništena su mu dva pogotka u prvih 15 minuta, a Leće je to znao da kazni – preko Nikole Krstovića. Frederik Gilber je u 59. minutu ubacio s desne strane, naš as pogodio iz prve - uz drugu stativu.

Milan je najveći klub protiv kojeg je Krstović bio strijelac, a zanimljivo je da se u januaru pričalo o interesovanju ,,rosonera“ za našeg reprezentativca. Velikan sa ,,San Sira“ znao je dobro koga prati i želi, a jasno je i zašto Leće nije želio ni da čuje za prodaju. Jasno je poslije svega i to da je Nikola prerastao ,,đalorose“... N. KOSTIĆ

PREMIJER (28. KOLO): Forest bolji od Sitija, Liverpul ,,okrenuo“ Sautempton

Nunjes koristan, Salah svemoćan

u sezonama 1992–93, odnosno 1994–95, kao strijelci ili asistenti učestvovali u 47 pogodaka za cijelu takmičarsku godinu.

Salahu nedostaju tri egzekucije ili dodavanja za gol da dostigne pomenuti dvojac.

Uz to, dostigao je Serhija Aguera na petom mjestu vječne liste strijelaca Premijer lige (184 gola). Sigurno je da je Liverpul nedostižan na tabeli jer ima 16 bodo-

va više od Arsenala, koji je odigrao dva meča manje. Notingem forest je pogotkom Kaluma Hadson-Odoija pobijedio Mančester siti (1:0) i primakao se Ligi šampiona. ,,Šumari“ na trećem mjestu imaju četiri boda više od ,,građana“. Brajton je pobijedio Fulam sa 2:1, Kristal Palas bio bolji od Ipsviča (1:0). Aston Vila je u gostima savladala Brentford (1:0). Ne. K.

POVEO LIVERPUL KA PREOKRETU: Darvin Nunjes

Detalj sa meča Kom - Podgorica

D. MIJATOVIĆ

CRNOGORSKI DUHOVNI I KULTURNOISTORIJSKI IDENTITET - OD TRADICIJE DO SAVREMENOSTI

Crnogorski identitet i tuđe stvaralačko prepoznavanje

Autor: Prof. dr Ilija VELEV

Kada se govori o prirodi i karakteru crnogorskog književnoistorijskog konteksta na prelasku od nacionalnog preporoda ka novim savremenim stvaralačkim tokovima na početku XX vijeka, nužno treba imati u vidu i odraz fenomena njenog kulturološkog zatamnjivanja – ili njenog nacionalnog otuđivanja. Naime, slijed istorijskih prilika izazvao je da posljedice nacionalno-hegemonističkih procesa i dalje podstiču kontroverze u preporodima kod nekih od naroda, u ovom slučaju i kod Crnogoraca. Njihov pokret preporoda je po mračnim hodnicima sebeprepoznavanja često gubio smjer prema tuđim nacional-asimilatorskim maršrutama. Sljedstveno se i do dan danas značajni crnogorski pripadnici Preporoda i kulturni djelatnici, zajedno s crnogorskom istorijom i kulturom, bezobzirno i nenaučno otuđuju i predstavljaju u tuđim, suśednim kulturnoistorijskim razvojima i identitetima (hrvatskom, srpskom i sl.). Ipak, uspostavljene crnogorske ideje Preporoda i njihova autohtona stvaralačka procedura predstavljaju izvornu odbranu i ne omogućavaju cjelovito zatamnjivanje duhovnog i kulturnog buđenja na tragu viševjekovne i višeslojne crnogorske tradicije. Jednostavno, na vjekovnim crnogorskim duhovnim i kulturnoistorijskim temeljima nije bilo moguće nadgrađivati i ugrađivati tuđe etnografske

Knjaz Nikola je ključnim pogrešnim procjenama podredio svoju zemlju i narod stavljajući ih u poziciju kolateralnih

žrtava, ne bi li ostvario lične ambicije vladavine idealizovanom srpsko-crnogorskom zajednicom naroda

prepoznatljivosti. Zbog izvornosti crnogorskog narodnog jezika kojim su pisane i štampane knjige, ili zbog prepoznatljivosti narodnog duha, običaja i tradicije u stvaralačkim sadržinama Preporoda i u nacionalnom folkloru, spontano su i po civlizacijskom automatizmu odvajali crnogorski identitet kao poseban od bilo kojeg drugog – tuđeg stvaralačkog prepoznavanja i doživljaja.

U nastavku ćemo se vratiti nezavisnosti crnogorske državnosti i autokefalnosti pomjesne Crnogorske pravoslavne crkve, ali ovoga puta proslijedićemo i protumačiti njihovu političku, duhovnu i kulturološku interakciju kao posljedicu kontroverznosti globalnih i regionalnih procesa na prelasku iz XIX u XX vijek. U tom pogledu bio je tipologizovan možda najpresudniji crnogorski istorijski fenomen, koji sa savremene distance zaslužuje dužnu istraživačku i interpretativnu pažnju. Naime, umjesto da je proglašenjem monarhijskog (kraljevskog) državnog uređenja i kanonskim dodatnim ustrojstvom Crnogorske pravoslavne crkve nastao najperspektivniji nacionalni uspon i rast koji će garantovati prestižnu i bezbjedniju budućnost Crne Gore – munjevito je došlo do situacije da zemlja i narod

Uspostavljene crnogorske ideje

Preporoda i njihova autohtona stvaralačka procedura predstavljaju izvornu odbranu i ne omogućavaju cjelovito zatamnjivanje duhovnog i kulturnog buđenja na tragu viševjekovne i višeslojne crnogorske tradicije

postanu predmet političkog potkusurivanja interesa većih sila prilikom pokušaja rješavanja ponovo pokrenutog Balkanskog pitanja. Prije prelaska na tumačenje sudbonosnih procesa koji su doveli do devastacije i detronizacije crnogorske države i pravoslavne crkve obavezno treba imati u vidu posljedice događaja na regionalnom balkanskom i globalnom evropskom planu. U odsustvu temeljitijih i analitičkijih istraživanja u istoriografiji ostaje i dalje aktuelan izazov da se jasnije sagledaju „balkanske prilike“ u periodu između Berlinskog kongresa 1878. godine i Versajskog mirovnog ugovora 1919. godine. Od suštinskog je značaja protumačiti i dodatno objasniti regionalni i globalni kontekst događaja u navedenom periodu od četiri decenije: kako je došlo do političkog potiskivanja interesa velikih sila o tzv. Istočnom pitanju i njegovom preorijentisanju u novo Balkansko pitanje? Naime, političke odluke velikih sila usmjerene ka iznalaženju rješenja za tzv. Istočno pitanje na Balkanu u postberlinskom mirovnom periodu samo su odložile maksimalističke zahtjeve za ispunjavanje interesa svake od velikih sila, kao i hegemonističkih aspiracija balkanskih zemalja. Istovremeno je u Knjaževini Crnoj Gori smatrano da do kraja nijesu bila ostvarena željena teritorijalna proširenja, ali je priznati međunarodni nezavisni status zemlje podstakao očekivanja knjaza Nikole da se nametne kao vladarski predvodnik balkanskih

naroda u borbi za oslobođenje od turske vladavine. Na osnovu naših istraživanja smatramo su da je upravo u tom periodu crnogorski vladar načinio ključne pogrešne procjene kojima Crnu Goru nije pozicionirao na pravilno prilagođenu političku trasu budućeg razvoja. To indirektno podrazumijeva kao da mu nije bilo prioritetno da zemlji kojom je vladao obezbijedi pouzdanu međunarodnu – ali iznad svega regionalnu sigurnost u cilju zaštite državnog opstanka. Umjesto da se balkanskim hegemonističkim aspiracijama suprotstavio snaženjem homogenizacije i kohezije crnogorskog društva i crnogorske nacionalne svijesti, on je nastavio da afirmiše politički već nefunkcionalnu ideju o „rusko-slovensko-pravoslavnom integralizmu“. Na taj je način podredio svoju zemlju i narod stavljajući ih u poziciju kolateralnih žrtava, ne bi li ostvario lične ambicije vladavine idealizovanom srpsko-crnogorskom zajednicom naroda. Sljedstveno je nastavak političkog pozicioniranja crnogorskih nacionalnih interesa u korelaciji s priklanjanjem „velikoj carevini Rusiji“, kao i ruskom pokroviteljstvu za pravoslavno poistovjećivanje crnogorstva sa srpstvom – Crnu Goru doveo do toga da se nespremna suočava s budućim posljedicama balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Zbog toga su se u prve dvije decenije XX vijeka Evropa i balkanski region našli pred izazovom iznude novih strateških preraspodjela između velikih sila. Ozbiljan ra-

zlog za ovakve prilike ležao je u tome što dogovorene međunarodne odluke na Berlinskom kongresu 1878. godine o teritorijalnoj podjeli zemalja i naroda na Balkanu nijesu u potpunosti riješile niti zatvorile sva prethodno otvorena pitanja i aspiracije. Tada je jednostavno samo ot vorena Pandorina kutija tzv. Istočnog pitanja na Balkanu, jer su politička teritorijalna potkusurivanja dodatno isprovocirala buduće međuetničke tenzije. Najprije je, poput vojno-političke predigre za ispitivanje međusobne moći, međunarodna zajednica umiješala balkanske narode da zajedničkim snagama razbiju vjekovno imperijalno jezgro Turske, da bi ih zatim i pojedinačno konfrontirala da se jedni protiv drugih oruža-

no obračunavaju radi teritorijalnog proširenja – ali i radi postizanja privilegovane međunarodne naklonosti. Ovi procesi su se vojno i politički odvijali u dva balkanska rata: Prvi je podstaknut kao balkansko-turski rat 1912. godine, a Drugi izazvan kao međusaveznički balkanski rat 1913. godine. Poslijeratni ishod ponovo je bio politički sankcionisan u zavisnosti od interesa velikih sila, odlukama međunarodnog dogovora potpisanog u Bukureštu 10. avgusta 1913. godine. Otkako su postali aktuelni izazovi za pokretanje balkanskih ratova, knjaz Nikola se ośetio samopozvanim da nametljivije preuzme inicijativu i da istakne predvodničku ulogu u regionu među balkanskim vladarima. Ovaj istorijski momenat kreiranja njegove političke kulture posvećene rješavanju isprepletanih balkanskih pitanja i interesa preciznije je politikološkim analizama protumačio savremeni crnogorski politikolog i istoriograf Radovan Radonjić Prema njegovim istraživanjima, crnogorski vladar je samoinicijativno poslao više pisama balkanskim čelnicima s prijedlogom da zemlje i narodi iz regiona između sebe bratski dogovore podjelu teritorija s kojih će zajedničkim snagama potisnuti tursku vladavinu.

(Nastavlja se)

Prof. dr Ilija Velev

Zarobljeno oružje na Šipčaniku kod Tuzi 1912. godine

Kralj Nikola Petrović Njegoš

Izbijanjem američkog građanskog rata (1861-1865) ojačala je – bar privremeno – pozicija pristalica stabilnog novca i solidnih banaka u odnosu na svoje suparnike iz ,,velikog kompromisa“. Pobornici ,,jeftinog novca“ i ,,pogodnih banaka“ - senatori i kongresmeni iz južnih država i doline Misisipija demonstrativno su napustili Kongres.

Pristalice Unije sada su ratne potrebe mogle iskoristiti i kao razlog za preduzimanje različitih mjera protiv nereda i zbrke što su ih stvarale banke u saveznim državama sa izdavanjem sopstvenih novčanica. Istina, stvaranje nove centralne banke nije dolazilo u obzir, ali jeste stvaranje novog sistema bankarstva u kojem bi federalne banke izdavale dozvole za rad bankama, a one bi zatim poslovale po njenim propisima.

Tako je godine 1863, na odlučan zahtjev ministra finansija Čejsija i Kongresa, donijet Zakon o nacionalnim bankama, kojim je stvoren novi sistem nacionalnih banaka – tj. privatnih banaka koje su dozvolu za rad dobijale od Federalne vlade u Vašingtonu. Glavnu pažnju zakon je posvetio propisima po kojima banke smiju emitovati novčanice. Te banke mogle su ih emitovati samo do 90 odsto vrijednosti fedealnih državnih obveznica, koje bi prije toga kupile i deponovale u državnoj riznici. Da je taj aranžman bio siguran jasno je samo po sebi: ako bi takva banka propala, državne obveznice, koje je deponirala, mogle su se prodavati i za dobijeni novac mogle su se otkupiti novčanice propale banke čak i sa lijepom dobiti. Ujedno je to bio i koristan način da se za vrijeme rata stvori i tržište za državne obveznice.

Taj aranžman krio je u sebi i jednu veliku opasnost – mogućnost da država, ako bude lakomislena i neobuzdana, štampa veliku količinu obveznica, a time omogući i emitovanje velikih količina novčanica. Kao mjeru predostrožnosti, Kongres je limitirao ukupnu nacionalnu emisiju novčanica na iznos od 300 miliona dolara.

Iako su se banke u saveznim državama suprotstavile donošenju pomenutog zakona, u početku nijesu mnogo trpjele

Janusova lica novca

Iskustvo ,,sjevera“

Istoričari su danas, sa ugodne i pristojne vremenske distance, veoma kritični prema zelembaćima. Po njima, oni su sinonim za ,,fiskalnu i monetarnu lakomislenost“, a Čejsija optužuju da je dolivao ulje na vatru i često pospješivao inflaciju. Uz to, zamjeraju mu da nije pravovremeno i energično reagovao sa poreskim mjerama. Vlada iz državnih obveznica nije mogla izvući više nego što je izvukla, a kampanju za njihovu prodaju vodila je izvanredno i energički maštovito

od njegove primjene. Obustava plaćanja u kovanom novcu – do koje je došlo 1861. godine, oslobodila ih je ,,neugodne obaveze“ da svoje novčanice konvertuju u kovani novac. ,,Greenbacks“ američke banknote sa natpisom zelene boje (,,zelembaći“) sada su proglašeni zakonskim sredstvom plaćanja i služili su umjesto kovanog novca. Ali 3. marta 1865. godine, samo mjesec prije kapitulacije američkog Juga, finansijske snage još jednom su pokazale svoju moć. Kongres je ,,nagovoren“ da donese novi zakon kojim su izbačene iz opticaja sve novčanice iz banaka saveznih država. Ali nove prilike traže i nove mjere. Američki zajmodavci počeli su uzimati zajmove ne više u banknotama, nego u obliku depozita, na kome bi onda potpisali čekove. Tako je narednih godina upotreba depozita i čekova na njih doživjela silnu ekspanziju. Stvaranje depozi-

ta bilo je znatno oprezniji posao nego stvaranje novčanica. Novčanice su odlazile iz banke, kružile iz ruke u ruku, neke se nijesu vratile u banku koja ih je izdala, sa zahtjevom da budu isplaćene u metalu. Naprotiv, čekovi zasnovani na depozitima uvijek su se vraćali u banke da budu otkupljeni, konvertovani u novac. Uz to, bančini depozitari primali su na svoje depozite zaradu od zajmova datih zajmoprimcima iz drugih banaka ako bi ih ovi plaćali čekom. Otuda, samo ako bi prva banka povećala svoju masu zajmova brže nego druge, dolazilo bi do neto odliva novca iz nje. Zato su depozitne banke bile u većoj opasnosti da će biti automatski kažnjene za nesmotrenost.

Uprkos preuzetim mjerama, stečaji banaka nastavljali su se i nakon zabrane emitovanja novčanica. Nekih godina dobijali su i epidemijske razmjere – 1878. propalo je 140 banaka,

1893 - 496, a 1907 - pod stečaj ja palo 155 banaka. Najviše stečajeva bilo je među malim bankama, ali će veliki dio i ovih banaka ,,mravljom upornošću“ nastaviti da posluje, a njihovi zajmovi i depoziti omogućiti i marginanalnim, ali nadobudnim preduzetnicima da nastave sa poslovnom aktivnošću. Iako su prilike koje je stvorio građanski rat pogodovale pristalicama kovanog novca, rat je ipak ublažio njihov stav prema ,,kovanicama“. U godinama pred rat prihvaćena valuta bila je zlatni ili srebrni novac, s tim što je zlatni uživao veću popularnost. Zakoni iz 1834. i 1837. godina smanjili su težinu i vrijednost zlata u zlatnom dolaru, nego težinu i vrijednost srebra u srebrnom dolaru. ,,Mešetari“ su tu odmah uvidjeli svoju šansu – prodavali su srebro na otvorenom tržištu, kupovali su za taj novac zlato, pa ga nosili u kovnicu. Kongres je tome stao na put 1853. godine, tako

što je u tom sitnom novcu toliko umanjio sadržinu srebra, da se više nije isplatilo rastopiti taj amalgam, pa ga potom ponijeti u kovnicu. Tako se od 1873. godine novac Sjedinjenih Država kovao od plemenitog metala, a taj metal bio je isključivo zlato. Jedini papirni novac u opticaju bile su novčanice banaka, ali samo one koje su bile zamjenjive za zlato. Daleko od oka, srebro je bilo daleko od srca. Tako su Sjedinjene Države prešle de facto, kad već ne ide de iure, na puni režim zlatnog standarda. Uvriježeno je mišljenje da je istina prva žrtva rata, iskustvo Sjedinjenih Država šezdesetih godina XIX vijeka ukazuje da bi epitet prve žrtve mogao pripasti – novcu. U fiskalnoj godini koja se završila 13. juna 1861. godine izdaci Vlade Sjedinjenih država iznosile su 67 miliona dolara; naredne godine porasli su na 475 miliona dolara, da bi 1865. godine dosegli 1,3 milijarde dolara. Salmon Čejs, ministar finansija, pompezno je upozorio na opasnosti koje bi donio pokušaj da se problemi rata riješe papirnim novcem, ali je pokazao i upadljivu nesklonost da predloži rješenje problema pomoću poreza. Kongresu, suočenim sa velikim deficitom (433 miliona dolara 1862. godine), nije bilo ni na kraj pameti da se s tim spori. Fiskalna godina se završila 13. juna 1861. godine – narednih godina povećani su porezi, a uveden je, iako privremeno, porez na lični dohodak. Međutim, zbog neumoljivih potreba i pritisaka rata, izdaci su rasli mnogo brže od prihoda. Enormni deficit (1865. godine) približio se svoti od milijardu dolara. Taj se deficit pokrivao emitovanjem papirnog novca i zajmovima, a od 1862. godine i prodajom državnih

obveznica. Pa ipak, sve to nije bilo dovoljno da pokrije deficit – državi je trebalo još novca. Godine 1862. sa Čejsijevim pristankom Kongres je odobrio emitovanje papirnih novčanica u ukupnom iznosu od 150 miliona dolara; te su novačnice ujedno proglašene zakonskim sredstvom za sva plaćanja, osim carinskih (računalo se da će carine donijeti u zemlju zlato za plaćanje kamata za državni dug u inostranstvu). Te su novčanice štampane u zelenoj boji pa odatle potiče i njihov istorijski naziv Greenback. Narednih mjeseci dopušteno je još nekoliko emisija, a Čejs je uskoro od Kongresa tražio da dopusti emitovanje novčanica u denominacijama manjim od pet dolara, kako bi bile još prikladnije da služe kao novac. Do kraja rata ukupno je odobreno emitovanje 450 miliona dolara u papirnom novcu. Istoričari su danas, sa ugodne i pristojne vremenske distance, veoma kritični prema zelembaćima. Po njima, oni su sinonim za ,,fiskalnu i monetarnu lakomislenost“, a Čejsija optužuju da je dolivao ulje na vatru i često pospješivao inflaciju. Uz to, zamjeraju mu da nije pravovremeno i energično reagovao sa poreskim mjerama, ipak… Vlada iz državnih obveznica nije mogla izvući više nego što je izvukla, a kampanju za njihovu prodaju vodila je izvanredno i energički maštovito. Sa poreskim mjerama trebalo je posegnuti ranije i energičnije, ali čak da je i to učinio, dolari su i dalje bili neophodni. Utoliko prije, što su 1861. godine i državna blagajna i banke obustavile plaćanja u kovanom novcu, odnosno konvertibilnost papirnog novca u zlatu. Sa druge strane, period građanskog rata za žitelje sjevera bio je težak, jer su cijene ,,divljale“, a nadnice daleko zaostajale za njima. Farmeri su, pak, bili u povoljnijem položaju – cijena pšenice znatno je porasla; osim toga, stimulirani cijenama koje su rasle i ljudski kapaciteti i proizvodnja zemlje lijepo su se povećavali. Za zemlju koja je bila prepolovljena, za zemlju koja je morala izdržavati vojsku, što je u trenutku kada je bila najveća imala milion vojnika, i koja se do grla uplela u jedan od najkrvavijih građanskih ratova u istoriji, to se ne može smatrati lošim performansom. Otkuda onda tako loša finansijska reputacija ,,zelembaća“? •

Piše: Nebojša KNežević

Vojnici sjevera SAD

Građenje kongresa

Kongres

Neđelja, 9. mart 2025.

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga:

ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE Urednik

BOJAN đURIšIĆ Zamjenica urednika ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg 020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480

Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Z A P I S N I K

FINALNO IZVLAČENJE NAGRADA nagradne igre Cosmetics-a pod nazivom „KAD SI OKRUŽEN PRIJATELJIMA“

Podgorica, 24.02. Cosmetics TC Big Fashion (nekadašnja Delta) – mjesto izvlačenja nagrada u okviru nagradne igre „KAD SI OKRUŽEN PRIJATELJIMA - Marshall Bluetooth zvučnici za koju je izdata saglasnost br. 01-424/24-269/2 od strane Uprave za igre na sreću, dana 02.12.2024. Način izvlačenja: iz kompjuterske baze računa koji zadovoljavaju kriterijume iz pravila.

Dobitnici nagrada:

1. Hajdarpašić Enesa, Ulcinj - nagrada Marshall Kilburn II bluetooth crni prenosni zvučnik 1kom 2. Vučetic Sanja, Bar - nagrada Marshall Emberton II bluetooth crni prenosni zvučnik 1kom 3. Đokić Vukajlo, Berane - nagrada Marshall Willen bluetooth bež prenosni zvučnik 1kom

Komisija: MIRA VUČINIĆ

DANICA KRIVOKAPIC

TIJANA TERZIC

Cjenovnik čitulja

Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje

OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost da je DOO „Bravera“, iz Bijelog Polja, Industrijska bb, doneseno rješenje kojim je data saglasnost na, Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju poslovnog objekta, na dijelu kat.parcele br. 8/1 KO Bijelo Polje, opština Bijelo Polje, u zahvatu DUP-a Industrijske zone i područja terminala. U sprovedenom postupku procjene uticaja na životnu sredinu utvrđeno je da je Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu uradjen u skladu sa Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu. Rješenjem o davanju saglasnosti utvrđena je obaveza Nosiocu projekta da poslove na izgradnju poslovnog objekta, realizuje u svemu prema mjerama zaštite životne sredine, koje se odnose na: -Mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja u toku pripreme, eksploatacije i u slučaju akcidenta; -Program praćenja uticaja projekta na životnu sredinu (monitoring) Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Glavnom administratoru Opštine Bijelo Polje u roku od 15 dana od dana prijema rješenja ili objavljivanja obavještenja u dnevnom listu koje izlazi na području koje će biti zahvaćeno uticajem planiranog projekta, a preko ovog organa.

Na osnovu člana 13 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list CG”, br. 75/18) Sekretarijat za urbanizam, Opštine Tuzi OBAVJEŠTAVA zainteresovane organe i organizacije da je nosilac projekta “NAGRADA” DOO, Tuzi, dana 28.02.2025. godine, podnio zahtjev broj 07-322/25-1211/1 za odlučivanje o potrebi izrade Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za “PREVREMENI OBJEKAT - HANGAR”, na katastarskoj parceli broj 330/160 KO Tuzi, Opština Tuzi. U vezi sa navedenim, pozivamo vas da izvršite uvid u predmetnu dokumentaciju u prostorijama Sekretarijata za urbanizam Opštine Tuzi, ul. Tuzi broj 1, zgrada broj 44, kancelarija broj 5, radnim danima od 09,00 do 11,00 časova. Dokumentaciju je moguće preuzeti sa sajta Opštine Tuzi, www.tuzi. org.me.

Rok za uvid u dokumentaciju i dostavljanje primjedbi mišljenja u pisanoj formi, na adresu Opština Tuzi, Sekretarijat za urbanizam kao i na e-mail urbanizem@tuzi.org.me je od 06.03.2025. do 12.03.2025. godine.

do 20 riječi (1 slika)

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

do 40 riječi (1 slika)

1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me

Neđelja, 9. mart 2025.

OBAVJEŠTENJE

Poštovani

čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje

čitulje možete poslati na

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

OGLASNO ODJELJENJE

tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555

Tužnim srcem javljamo da je 8. marta u 94. godini umro naš otac, brat, đed i prađed

ĐOKO

Ristov ŠUKOVIĆ

Sahranjen je istog dana na seoskom groblju Mioska u krugu porodice.

OŽALOŠĆENA uža i šira porodica ŠUKOVIĆ

Dana 7. marta 2025. godine u 92 godini preminuo je naš dragi

464

SAVO

Jokov MARTINOVIĆ

1934–2025

Sahrana pokojnika obavljena je 8. marta u krugu porodice.

OŽALOŠĆENI: sinovi ŽELJKO i VJEKOSLAV, snahe IRENA i ALEKSANDRA, unučad KSENIJA, SAŠA, ANA i LAZAR, bratanić ZORAN, bratanična ZORICA, sestrići MIĆO i ZORAN, sestrične OLGA i SONJA i ostala mnogobrojna porodica MARTINOVIĆ

446

МАТИЈА, ДРАЖЕН, ВУК и ВИКТОР, унуке МИЛИЦА, МИЛЕНА, СРНА и МИЛА, праунучад ТОДОР, БОЖИДАР и ВУКАН, праунука СЛОБОДА, сестрићи и

Dana 7. marta 2025. preminuo je u 65. godini naš dragi i voljeni

IVICA ĆURČIĆ

Saučešće primamo u mjesnoj kapeli Prčanj 8. marta od 11 do 16 časova i 9. marta od 11 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na mjesnom groblju.

OŽALOŠĆENI: supruga DEANA, braća RAJKO i LABUD, sestre NADA i LELICA, snahe ZAGORKA i OLJA i ostala rodbina

Neđelja, 9. mart 2025.

Dana 8. marta 2025. u 86. godini preminuo je

MILUTIN Veliše RAJKOVIĆ

Saučešće primamo u kapeli u Bukoviku 8. marta od 11 do 16 časova i 9. marta od 10 do 15 časova, kada će se i obaviti sahrana. Cvijeće se ne prilaže.

OŽALOŠĆENI: sin MARKO, kćerke NATALIJA i JASNA, sestra STANKA, braća VOJO i BRANKO, unuci MIODRAG, VASILIJE, RADOŠ i VUK

снахе ЉУБИНКА, ДАНИЦА, МИРЈАНА и НЕДЕЉКА, братанићи, братаничне, сестрићи, сестричне, ујчевина АШАНИН и остала многобројна родбина 443

Posljednji pozdrav našem dragom

BOŽO VUKSANOVIĆ

Impresivna i inspirativna je snaga kojom si osvajao prostore kroz tajne našeg sporta. Ponosni smo što smo mogli da se izgrađujemo i napredujemo zajedno sa tobom.

DRAGAN KOPITOVIĆ, BORIS, MRKI, LEO, RADENKO i MILOŠ

IVICA ĆURČIĆ

Postoje ljudi koji su iznad uloge oca, strica, ljudi koji su jednostavno čista ljubav. Tiha podrška i čvrsti oslonac u svakom teškom trenutku.

Hvala ti na svakom osmijehu, dobroti i plemenitosti! Ponosni smo i zahvalni što si dio našeg života. Čuvaćemo te zauvijek u srcu, najdraži naš striko Ivica!

Posljednji pozdrav dragom rođaku

IVICI ĆURČIĆU

Zauvijek ćeš biti u našem sjećanju.

Od ZORANA i MIRJANE

JELENA i RADMILA sa porodicama 481

Posljednji pozdrav dragom đeveru i stricu

Posljednji pozdrav sestri i tetki

ĐORĐINI ĐINI ĐURAŠEVIĆ

Tvoju dobrotu i plemenito srce nikada nećemo zaboraviti.

Posljednji pozdrav dragom rođaku

IVICI ĆURČIĆU

Neka tvoja plemenita duša počiva u miru.

LJBOMIR MARSENIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav voljenom bratu

Posljednji pozdrav dragom drugu IVICI

Počivaj u miru.

RAJKO MIHOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav voljenom bratu

MIHOVIĆ

Posljednji pozdrav dragoj kumi

ROGO

Posljednji pozdrav dragom prijatelju

NEĐO i MILIVOJA sa porodicama

487

IVICI ĆURČIĆU

NEĐO, MIKONJA, ĐOKO i SRETO 488

Posljednji pozdrav našem dragom zetu i tetku

Tuguju za tobom: SONJA, IVAN, IVA, GOJKO i MILENA sa porodicom

Počivaj u miru. Porodica pokojnog VELJKA PAJOVIĆA 489

MIŠKU RAJKOVIĆU

Od porodice pok. BRANKA KRUŠIĆA 495

Neka tvoja plemenita duša počiva u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava. Na svemu ti hvala.

NIKOLA, BRANKA, JELENA

Godina je smrti od našeg dragog

Sa ljubavlju u našim srcima, čuvamo te od zaborava. Stric MILUTIN, strina NEVENKA, sestre od strica, GORDANA, MARIJA i IVANA sa porodicama

Vrijeme prolazi, ali tuga i praznina ostaju. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tvoju plemenitost i dobrotu.

Tvoji : MOMA, NIKOLA, DOBRICA i MARIJA

Dragom

IVANU

IVICI ĆURČIĆU

LABUD

MILICI

ŠIĆ

491

GOJKU

BATA

Neđelja, 9. mart 2025.

Poštovanom đeveru i stricu

BOŽU VUKSANOVIĆU

Čast nam je bilo imati takvog druga i prijatelja.

Počivaj u miru, dragi Božo.

SRETEN i MARKO JABUČANIN sa porodicama

ĐOKU ŠUKOVIĆU

Pamtićemo te po tvojoj dobroti i gostoprimstvu.

Počivaj u miru

i MIĆO

Posljednji pozdrav našoj voljenoj

MARIJI – MAKI AD

Sa velikom ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tebe.

Posljednji pozdrav voljenoj zaovi i tetki

MARIJI – MAKI AD

Plemenita dušo, uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Posljednji pozdrav

VLADU RADINOVIĆU

Počivaj u miru.

DRAGAN, SEKA, IVAN i DEJAN MILAČIĆ

SENKA i NEBOJŠA ADŽIĆ

Tvoji: KALEZIĆI, VUJOŠEVIĆI i TERZIĆI

MARIJA ADŽIĆ

Prvi dani tvojeg službovanja kao profesor na Cetinju počinju sa nama i druženje traje do danas kada te pratimo na vječni počinak.

Smrt ne postoji!

Ljudi umiru kada ih svi zaborave... Počivaj u miru, draga Make.

GENERACIJA CETINJSKE GIMNAZIJE 1965/66

Dragoj Maki posljednji pozdrav. DAŚO i SONJA GAGOVIĆ

Posljednji pozdrav dragoj prijateljici

Od RADA, DARE, MARKA i JOVANE RAŽNATOVIĆ

Posljednji pozdrav dragoj prijateljici

VJERA

Neđelja, 9. mart 2025.

Sjećanje na našu dragu

SENKU VUKSANOVIĆ

Sa velikim poštovanjem čuvamo sjećanje na Vas. Počivajte u miru.

Vaši vaspitači: SUZANA KNEŽEVIĆ, BRANKA NIKČEVIĆ, DRAGANA VUJOVIĆ, ZORICA SIMOVIĆ, LIDIJA BOŠNJAK, MILICA IVANIŠEVIĆ, ANA ŠOFRANAC, SANJA RATKOVIĆ, TANJA OTAŠEVIĆ

DESANKA Vaskova RADOMAN

Tiho nečujno, kao što si i živjela, iznenada si otišla. Tvoja nesebična ljubav, velika pažnja, čista duša mnogo mi nedostaju. Mnogo mi nedostaješ. Sada živiš u mom sjećanju. Počivaj u miru vječno voljena i nikad zaboravljena.

Zauvijek tvoj suprug VASKO

Prošla je tužna godina od kada nijesi sa nama

DESE RADOMAN

Bila je ovo godina duga. Puna sjećanja i tuge i uspomena na tebe i na to da te više nema i da nam nedostaješ. Tvoj iznenadni odlazak nas od svega više boli. Znaj da te od zaborava neko čuva i voli.

Tvoj sin IVAN sa porodicom

Godina dana od smrti voljene

3. 2025.

DESE RADOMAN

Postojiš u svakoj suzi, u svakom trenu, kad ti ime izgovorim, kada poželim da te zagrlim, da te poljubim. Nedostaješ mi, majko. Sin DEJAN sa porodicom

Dana 11. marta 2025. navršavaju se dvije godine od smrti naše drage

VALENTINE POPOVIĆ

Draga Vaki, dvije godine su prošle a ti si nam stalno u mislima Tužno je i mnogo boli tvoj rani odlazak od nas. Pamtićemo tvoju dobrotu i vječno je čuvati od zaborava. Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju.

Tvoji najmiliji: tata RADE, mama OLGA, brat MIODRAG

Sjećanje na našu braću

NOVAK BORO

JAGOŠ 4 godine 40 dana 16 godina

KEKOVIĆ

Postoji nešto jače od smrti. Bratska ljubav nema zaborava. sestre BOJANA i OLGA sa porodicama

Iskreni prijatelju, počivaj u miru kako si i zaslužio, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

TOMO BORILOVIĆ sa porodicom

455

Tri godine od smrti moje majke

SLAVKA LIPOVINA

Neizmjerno mi fali tvoja ljubav i podrška. Nema dana da ne pomislim na tebe, da ti se u mislima ne obratim i razgovaram sa tobom. Moram ti reći da sam bila ljuta na tebe. Uželjela si se sina pa je pohitao i došao kod tebe i tate. Ostavili ste me samu, ali se nadam da ste sada zajedno i da sa neba čuvate vaše najmilije. Neka vam moje suze i misli ne remete mir a ja ću vječno tugovati za vama.

Šćer NEVENKA sa porodicom

477

478

Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi. Nedostaješ nam.

Draga baba

SLAVKA LIPOVINA

Svakog dana sve više nam nedostaje tvoje prisustvo. Uvijek ćemo se sjećati tvog toplog i čvrstog zagrljaja, svake tvoje riječi i savjeta. Nedostaješ...

Majčice naša

RADMILA M. LAKIĆ rođ. BOLJEVIĆ 9. 3. 1999 – 9. 3. 2025.

Nedostaješ nam i ovog 8. i 9. marta, kao i svakog dana.

Vole te tvoje ĆERKE

jedan rođendan bez tebe mila naša

I ove godine ćemo kao i svih od kada nijesi sa nama umjesto tebe grliti hladnu ploču u nadi da nas čuješ, da znaš koliko te volimo i koliko nam samo nedostaješ.

Tvoje: majka DESE, sestre SLAVICA, MARINA i TIJANA sa porodicama

Vrijeme prolazi, uspomene na tebe trajaće zauvijek. Od TOMA i VOJA 484

Godina dana je od smrti našeg MILA

NINA, IVA, KSENIJA

Dragom kumu

MILOŠU

Još

Dana 12. 3. 2025 navršava se godina od kada me je napustila moja voljena supruga

457

Godina dana je od smrti voljene sestre

DESE

Tvoji MIGO i GAJA

Neđelja, 9.

Dana 9. marta navršava se godina dana od kad nije sa nama moja sestra

498

GORDANA GLUŠICA rođena PRELEVIĆ

Vrijeme prolazi a uspomene i sjećanja na tebe trajaće zauvijek.

Vječno ćeš nam nedostajati.

Tvoji: MARINA i ZORAN sa porodicom 499

Najdraža naša tetka

Ponosne smo što smo te imale. Bila si simbol ljubavi, hrabrosti i ljepote. Nedostaješ nam mnogo, ali te sa ponosom čuvamo u našim srcima i mislima.

Tvoje: JELENA, NEVENA i ANJA

RADIVOJE MARKOVIĆ

Striko, prođe četrdeset dana od kada nisi sa nama.

Svakog dana si bio u našim mislima i sjećanjima i vječno ćeš biti u našim srcima. Za tobom zauvijek tugujemo,

Tvoj DEJAN sa porodicom

Navršava se 40 dana od smrti brata i ujaka

NIKOLE-BATA DOMAZETOVIĆA

Vrijeme prolazi ali ostaju najljepše uspomene na tebe. Počivaj u miru.

CVIJETA, MIRJANA i MARKO

463

Godina dana je od smrti mog voljenog brata

MIODRAGA ANTOVIĆA

Sestra NENA sa porodicom

Godina dana je od kad nije sa nama naš dragi brat, stric i đed

PAVLE Bajov VUČERAKOVIĆ

Vrijeme prolazi, uspomene na tebe trajaće zauvijek. Počivaj u miru. Čuvamo te od zaborava.

Brat NIKOLA sa porodicom

467

460

PAVLU VUČERAKOVIĆU

Topli tvoj osmijeh, mudre riječi i bezuslovna ljubav ostali su urezani u našim srcima. Bio si uvijek spreman da pružiš savjet, pomoć i ljubav za sve nas. Pamtićemo te po ljubavi koju si nam pružao u danima našeg djetinjstva. HVALA ti za sve.

Tvoja unučad i praunuka: JOVANA, VASILISA, BAJO, UNA i KSENIJA

Voljeni naš

MLADEN BOŽOVIĆ

Vrijeme prolazi, ali bol za tobom je vječna.

Tvoji: supruga RAJKA, sinovi SAŠA i NEMANJA sa porodicama

TVOJA PORODICA 475

Dana 14. marta 2025. navršava se godinu dana od kada nas je napustio naš

PAVLE Bajov VUČERAKOVIĆ

Bio si veliki oslonac našoj kući, mudar, hrabar, vrijedan i pošten. Treba nam tvoj savjet. Svakodnevno se pitamo... Što bi ti sad rekao...? Što bi ti sad uradio...? Borio si se s teškom bolešću... Hrabro, tiho sa malo riječi... Tako si i nas napustio.

Tvoje postojanje bila je naša snaga, tvoje ime i djela naš ponos. Svemu si nas naučio, a najbitnije nisi, a to je kako da živimo bez tebe.

Hvala ti za sve što si nam pružio, a nama ostajе da te čuvamo u našim srcima, ponosni što smo te takvog imali.

Neka te u tišini vječnog mira, prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.

Počivaj u miru i još jednom HVALA za sve.

U nedjelju 9. marta u 10 časova porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću.

465

Voljenom đedu

PAVLU VUČERAKOVIĆU

Već je prošlo godinu dana od tvoga odlaska u carstvo Božije, srce me boli isto kao i prvog dana tvoga odlaska, ostaćeš do kraja moga života moja najbolnija rana.

Ne prolazi dan da ne pomislim na tebe i ne pustim suzu. Deda, ja sam bila tvoj anđeo, a sad si ti moj. Uvijek ću uspomenu na tebe nositi kroz svoj život, sjećati se svojih srećnih trenutaka sa tobom kako si brižno i sa mnogo ljubavi čuvao tvog Gagalina od svega. Bio si i ostao moj najveći ponos i ljubav. Čuvam te od zaborava do našeg sledećeg viđenja, a do tada ću svakog dana moliti Boga da mi te čuva, jer ja više ne mogu.

Voli te tvoja

JOVANA

Voljenom đedu i prađedu

GOGO

Neizbrisivo je sjećanje i ponos na dostojanstven, častan i pošten život plemenite, voljene naše MAJKE

JULKA Radoja RAKOČEVIĆ

rođena LAKIĆEVIĆ 11. 3. 2024–11. 3. 2025.

Hvala svima u čijim finim sjećanjima živi, a posebno hvala svima koji humanim djelima, pažnjom i razumijevanjem činiše život lakšim!

Zahvaljujemo svima koji su izjavili saučešće, uputili telegrame uvažavanja i upriličili posebne pažnje u smislu i čovječne dobre namjere.

Mnogo je lijepih uspomena pregalaštva, bezrezervne istrajne nježnosti, humanog miriteljstva, roditeljske ljubavi i bezgranične dobrote da pamtimo zauvijek s ponosom!

Hvala, draga MAJKO, za sve što si učinila za nas…

HVALA za svaki zagrljaj a nadasve oproštajni!

HVALA za potpunu toplu posvećenost, otmenu skromnost i vedrinu, za herojsko trpljenje, blagi osmijeh, da ne optereti, i vječita žudnja za Oprost roditelja da im prati trag u beskraju!

SEKA i RADA, sa braćom i sestrama

Danas su četiri godine od smrti moga supruga

Četiri duge godine bez tebe...

VIDAK Đ. KRIVOKAPIĆ

S ljubavlju,

Tvoje SLOBODANKA, JELENA i ALEKSANDRA sa djecom

RATKO CEROVIĆ

Bol i tuga kao prvog dana. Tvoja ZORICA

Devet godina je od kada nije sa nama NAŠ

Naša prva radost, naša sreća, naš ponos.

Tvoji najmiliji: majka SNEŽANA, otac MIKAN i brat LAZAR sa porodicom

Neđelja, 9. mart 2025.

SJEĆANJE

ĐORĐIJE BURZANOVIĆ

Dani teku, ali bol za tobom ne prestaje. Nedostaješ nam.

Tvoji ANKA, DUDA, TIJANA i NENO

Devet godina nijesi sa nama

Anđele naš. Ostavio si nas sa bolom i tugom s ponosnim sjećanjem na tebe do kraja života.

Otac DRAGO, majka LJILJA, sestra IRENA

VELIZAR MIJAJLOVIĆ 9. 3. 2012–9. 3. 2025.

Vrijeme prođe, sjećanja traju.

Sin DRAGAN i snaha SLOBODANKA sa porodicom

SJEĆANJE

MILOŠ

IVANE

Slobodan Čukić

ZMIJE

na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori

Rezultati terenskog istraživanja

U periodu od 2021. do 2024. autor je obišao 450 pravoslavnih grobalja na tlu Crne Gore, uključujući i petnaestak rimokatoličkih u Kučima, Zatrijepču, Malesiji i Krajini. Terensko istraživanje je pokazalo da zmijski likovi sa zaštitnom (apotropejskom) simbolikom postoje na više grobljanskih lokaliteta, odnosno, na kamenim grobnicama pravljenim u doba knjaza/kralja Nikole Petrovića i Kraljevine SHS/Jugoslavije.

Cijena 30 €