Objektiv, Četvrtak - 04.06.2020. by Pobjeda

Vodič kroz ﬁlm, TV i muziku • objektiv@pobjeda.me

Četvrtak, 4. jun 2020. • broj 222.

ili :

zašto serija ,,Space Force“ ostavlja utisak bezube satire, iako je povremeno zabavna i nošena na ramenima Stiva Karela i Džona Malkoviča Str. 4. i 5.

Šuplja čizma na putu do Mjeseca

Ä&#x152;etvrtak, 4. jun 2020.

Četvrtak, 4. jun 2020.

A cappella

Crnilo T

užno, pretužno izgledaju slike koje nam ovih dana stižu iz Sjedinjenih Američkih Država. Jedan incident, želim da vjerujem nesrećni slučaj, preko noći otvorio je stare rane. Otvorio je priču s kojom se civilizacija izgleda još nije izborila. Smrt Afroamerikanca, koji je izdahnuo nakon očigledne i bahate primjene nepotrebne sile od strane „bijelog“ policajca Ameriku je podigao na noge. I dok traje bespoštedna borba s virusom kovid-19, u kojoj nažalost Amerika ima ulogu lidera, ljudi su izašli na ulice. U pedesetak američkih gradova protestuje se. Protestuju i crnci, i bijelci, i Hispanoamerikanci, i Azijati… Protestuju građani. Sijenku na to bacaju pojedinci za koje smo mislili da postoje samo na balkanskim prostorima – oni koji koristeći situaciju polome poneki izlog i izađu sa zavežljajima patika, farmerki ili tehničke robe. Nacionalna garda je na ulicama nekih gradova. Mediji izvještavaju o sukobima policije i demonstranata. Manje o onim demonstracijama na kojima policija na koljenima smiruje situaciju i demonstrantima šalje poruku mira i zajedništva – namjere da budu jedno, sa svojim narodom. Policijski čas je aktivan od 20 sati, pa do jutra.

*** Rasizam, kao potencijalni uzrok ili makar okidač, nije nov fenomen. Prvi put sam se susreo s tim pojmom negdje u tinejdžerskim godinama, ako me sjećanje dobro služi. Naravno da nijesam shvatao ništa sa svojih 14 ili 16 godina, ali vremenom, dobijao sam sve više informacija. Prvo sam to povezivao isključivo sa problemima na relaciji bijela – crna rasa, ali onda sam shvatio da je rasizam uzrokovao Drugi svjetski rat – što bi se reklo među svojima, bijelima. Supremacija neke rase nad bilo kojom drugom nije normalna i povrh svega – nije tačna. Kako je moguće da i u 21. vijeku glavoboljamo iste zablude, zaista je nevjerovatno. Sjetićemo se svi i zloglasnog Kju kluks klana (KKK) koji je propagirao dominaciju bijele rase. Pokret nastao još u 19. vijeku, nekoliko puta gušen i gašen, i dalje je aktivan. Srećom, aktivni su neki njegovi patrljci, ali ta ideja nažalost i dalje živi. Činjenica je da se u nekim cikličnim periodima, moglo bi se reći epohama, ponavlja priča oko rasizma – na razne načine. Danas, debelo u novom milenijumu, imamo potpuno drugačije bezbjednosne prijetnje nego prije,

zamku koju čine predubjeđenja, dakle predrasude, i strah od drugoga.

***

Piše: Vladimir MARAŠ

Oko nas i kroz naše prostore prolaze migranti. Opšti utisak je da Evropa nije baš oduševljena tom činjenicom. To se lako vidi kroz političke izjave evropskih državnika, makar nekih. A to mu dođe isto što i ovo u Americi. Čitav svijet upao je u sopstvenu zamku koju čine predubjeđenja, dakle predrasude, i strah od drugoga na primjer, 50 ili 100 godina. Danas imamo terorizam, organizovani kriminal, krijumčarenje ljudi, drogu… Ali očigledno da se povampiruju rasizam i ksenofobija. Oko nas i kroz naše prostore prolaze migranti. Opšti utisak je da Evropa nije baš oduševljena tom činjenicom. To se lako vidi kroz političke izjave evropskih državnika, makar nekih. A to mu dođe isto što i ovo u Americi. Čitav svijet upao je u sopstvenu

Imam podosta prijatelja koji žive i rade u Americi. Ovih dana intenzivno komuniciramo i razgovaramo o svim ovim aktuelnostima. Minesota, Mičigen, Njujork, Boston, Detroit, Čikago, Atlanta, Los Anđeles… Kaže mi prijatelj iz Njujorka na koji način on doživljava sve ovo: ,,Pošao sam u prodavnicu da kupim sedmičnu nabavku hrane i potrepština. Dok sam obavio kupovinu, platio sve na kasi i došao do kola koja su bila na parkingu mola, prišao mi je poznanik, drug iz Bruklina s kojim sam išao u srednju školu. Nakon što smo se pozdravili fino i u skladu sa aktuelnom kovid-19 situacijom, primijetio sam da iz kolica vadi sačmaru. Pitao sam je li to sačmara, odgovorio mi je da jeste. Dok je kupovao neko povrće, vidio je da se u istoj prodavnici prodaje i oružje, naravno, potpuno legalno. Uz par osnovnih podataka koje je ostavio, kupio je ozbiljno oružje. Kaže da, iako do sada nije imao oružje u kući, misli da nije loše imati ga dok ne prođe ova situacija s virusom i protestima. I u njegovom sistemu vrijednosti, u skladu sa američkom tradicijom, potpuno je normalno da svaka kuća ima naoružanje“. Ja ga priupitah ima li i on neki „piece“, što bi rekli staroamerikanci, odgovorio mi je da nema, ali da razmišlja o tome. Inače, čovjek je umjetnik, kompozitor, izvođač. Več svi znamo urbanu legendu po kojoj se svaki neovlašćeni ulazak na teritoriju imanja ili kuće u Americi smatra povredom prostora i njegov vlasnik ima pravo da vatrenim oružjem brani svoje. Po svaku cijenu.

*** Uglavnom, ljudi u Americi digli su se protiv rasizma, nepravde. Moguće da tu ima malo i politike jer i Ameriku čekaju izbori u novembru, a borba jer izgleda neprestana, na globalnom nivou. Nekako smo uvijek doživljavali Ameriku kao kolijevku demokratije, kao sistem koji je opravdani i željeni cilj svih naših nada koje polažemo u izgradnju građanskog društva, ne samo u Crnoj Gori, nego i prostoru Balkana, a bogme i Evrope. Ne znam, nikada nijesam vaspitavan da bilo koga ko je druge vjere, nacije ili boje kože, gledam s manje ili više prava u odnosu na sebe. Tome učim i svoju djecu, a nadam se da će i oni svoju. I nekako mislim da je tu kraj mojim mogućnostima. Nadam se da će se svijet izvući iz ovog crnila jer ako popustimo sad, plašim se da se nikada sastaviti nećemo.

Četvrtak, 4. jun 2020.

U fokusu

,,Space Force“, serija sa Stivom Karelom i D

theindianexpress.com

Šuplja č putu do

screenshot

Najjača karika Džon Malkovič i Stiv Karel

ada je početkom ove godine najmlađi ogranak američke vojske premijerno predstavio maskirne vojne odore na Tviteru, to je, potpuno očekivano, rezultiralo podsmijavanjem. Za samo par sati nastupila je izrugivačka pometnja po internetu na račun kamuflažnih uniformi i njihove svrhe u svemiru. Međugalaktička kontroverza nastavila se kada su, šest dana kasnije, Svemirske snage (Space Force) objavile i logo, koji nevjerovatno podsjeća na logo čuvene serije ,,Star Trek“ (,,Zvjezdane staze“), iako je logo zapravo nastao po uzoru na grb Svemirske komande vazduhoplovstva SAD, koja je do sad bila zadužena za svemir.

Trampov svemir

A onda, kao takozvani coup de grâce, uletio je Netfliks mahajući nam imenima Grega Danijelsa i Stiva Karela u najavi za novi sitkom ,,Space Force“ o gorepomenutoj vojnoj službi i Trampovoj viziji svemira, kao nekog novog svjetskog područja za vođenje rata. Desetodjelni lunarski projekat zamisao je Grega Danijelsa, autora koji stoji iza američke adaptacije

medium.com

Džimi i Anđela u jednoj od najsimpatičnijih scena sezone

Serija nesumnjivo im dobrih momen a ali njen najveć ata, je to što nije ni i minus dramatična, ni dovoljno do duhovita, a pokvoljno u satire je ugušenšaj bezubim politi čkim kritikama Sjajna glumačka ekipa iznosi do kraja ipak nerazrađene likove serije ,,The Office“ i ko-autora serije ,,Parks and Recreation“. On i Stiv Karel, čuveni Majkl Skot iz serije ,,The Office“, zajedno su radili na novoj komediji i sličnost je konceptualno vidljiva. Razlika je, ipak, što se radnja ,,Space Force“ ne dešava u kancelariji, već u tajnoj vojnoj bazi u Koloradu. Naravno, i što, ovog puta, glavna faca na poslu ne prodaje najveću količinu papira, već radi na raketi koja poreske obveznike košta koliko i četiri srednje škole. Nova Netfliksova komedija počinje sa kapricioznim bezimenim pred-

sjednikom koji osoblju preko Tvitera saopštava da želi čizme na Mjesecu, pod hitno. Čovjek čija je sveta dužnost da rat dovede u takozvano More tišine je general Mark Verd, bivši pilot koji ne zna ništa o svemiru i raketama. General Verd, kog glumi Stiv Karel, pokušava da razjasni u govoru šta to znače ,,američke čizme“. ,,Misli se na američke noge u čizmama“, a onda nastavlja, ,,Same čizme ne znamo odakle će biti. Možda Meksiko, možda Portugal“. Shvatljivo je odmah na početku - što znači bilo kakvo nacionalističko bukanje o svemiru, kad najveće stvari

mogu biti postignute samo masivnom međunarodnom saradnjom?

Nerazrađeni likovi

General Nerd mnogo je bliži nekompetentnosti Majkla Skota iz prvih sezona nego dobroćudnom entuzijazmu Lesli Noup, što je nešto što baš i ne odgovara narativu i slici koju stičemo o njemu na prvi pogled. Njegovo konstantno odbijanje da sluša racionalne naučne savjete zarad sopstvenih besmislenih šema više je frustrirajuće nego što je smiješno. Serija nesumnjivo ima dobrih momenata, ali njen najveći minus je to što

Četvrtak, 4. jun 2020.

Dijana kao buntovna i pomalo iritantna kćerka elitedaily.com

čizma na Mjeseca

variety.com

Džonom Malkovičem, ne ispunjava do kraja jak potencijal radnje i likova

Nedovoljno iskorištena Liza Kudrou u ulozi generalove žene

nije ni dovoljno dramatična, ni dovoljno duhovita, a pokušaj satire je ugušen bezubim političkim kritikama. Gotovo svaka epizoda ima svoju radnju i neke od njih skoro da nisu ni povezive. Likovi imaju potencijala, ali nijesu u potpunosti razrađeni. Najsnažnija karika su zajedničke scene Stiva Karela sa fenomenalnim Džonom Malkovičem, koji glumi dr Ejdrijana Malorija, zbog specifičnog odnosa koji general Nerd ima sa doktorom. Karel je dovoljno šarmantan da za njega ne možete da navijate kako god se ponašao, ali bi Nerd kao glavni lik trebao biti mnogo bolje definisan. Dijana

Silver (,,Booksmart“), glumi mladu generalovu ćerku, ali se njena buntovnička priča nekako ne čini prihvatljivo tinejdžerskom ni dovoljno romantičnom. Sjajna Liza Kudrou je sramotno neiskorišćena u ulozi generalove žene i služi samo da bi održavala misteriju o tome zašto se nalazi u zatvoru, što je nešto što ne saznamo do kraja sezone. Činjenica da se glumica pojavljuje svega par puta za vrijeme cijele sezone jedan je od većih minusa za projekat.

Uspješno lansiranje

Postoji razlog zašto svi toliko volimo Majkla Skota, Dvajta, Džima, Pem i

ostale likove iz serije ,,The Office“, i to je zato što je svaki od njih specifičan u svojim manama, vrlinama, željama i frustracijama. S druge strane, nakon gledanja prve epizode, a i sezone ,,Space Force“ teško je znati ko je uopšte Karelov general. Da li je on blagi birokrata ili nagrađivani vojni pilot, i da li mu je uopšte stalo do Svemirskih snaga? Džimi O. Jeng kao Dr. Čan i Toni Njusom u ulozi svemirske oficirke Anđele Ali, imaju jedan od simpatičnijih romantičnih odnosa u seriji i dosta prirodne scene zajedno. Ipak, njena ambicija da postane astronaut se otkrije tek pred kraj - pomalo izgleda kao da su se scenaristi toga sjetili negdje na pola snimanja i zaboravili da se vrate i dodaju to njenom karakteru. Džimi je sjajan u ulozi naučnika, i prilično duhovit, iako se i dalje čini samo sjenka genijalnog Džin Jenga iz serije ,,Sillicon Valley“. Slična stvar je i sa Benom Švorcom koji ovdje glumi iritantnog F. Tonija Skaradipućija, po uzoru na bivšeg direktora Medijskog centra Bijele kuće, Entonija Skaramućija. Jasan problem je neizbalansiranost između ozbiljnih, profesionalnih likova i recimo čuvene Ratne sobe, za

čijim velikim stolom sjedi gomila iskarikiranih tikvana (Noa Emerič, Džejn Linč, Didrih Bader, Patrik Vorbarton i Den Bakedal). Što je ujedno i još jedna grupa sjajnih glumaca, čiji talenat i sposobnost da izazovu smijeh samom pojavom nisu dovoljno iskorišteni. Bez obzira na mane, prva sezona ,,Space Force“ jeste zabavna. I treba uzeti u obzir da neke od najvećih komedija poslednje decenije, serija poput ,,The Good Place“ nijesu imale toliko jake početke, već su napredovale i razvijale se, što je dijelom zasluga i televizija za koje su snimane. Netfliksov model snimanja cijele sezone odjednom je isplativ zbog mnogo čega, ali nije zahvalan kada je u pitanju razvijanje i adaptiranje likova iz sedmice u sedmicu, što je presudno za serije ovog karaktera. Zbog toga nerijetko završimo sa projektom koji ima dobru premisu i više nego talentovane glumce, ali je zbrkan i prosto ne dovoljno dobar. Ovog puta presuda je da je projekat imao uspješno lansiranje, ali da su mali koraci mogli i trebali biti mnogo veći skokovi. Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 3.2/5

Četvrtak, 4. jun 2020.

Piše:

Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Fanovi romantičnog hita „The Big Sick“ i serija „Insecure“ i „Silicon Valley“ nijesu mogli ni da zamisle da će umjesto filmskog kolibrija dobiti obezglavljenu kokošku koja trči po dvorištu i rasipa perje gdjegod stigne

imdb.com

zerkalo

Rom-kom „The Lovebirds“ sa Isom Rej i Kumailom Nandžijanijem

Neke ‘tice nikad ne polete

om-kom ludorije koje su posljednjih godina uspjele da isporuče nešto bezazleno zabavno mogu se prebrojati na prste jedne ruke. Na pamet pada, na primjer, „Mr. Right“ (Pako Kabesaz, 2015) sa Anom Kendrik, Semom Rokvelom i Timom Rotom ili „Game Night“ (Džon Fensis Dejli, Džonatan Goldstin, 2018) sa Džejsonom Bejtmanom i Rejčel Mekadams. Nijesu to bogzna kakvi filmovi, ali opet jesu dobri primjeri kako se od nečega od čega ne očekujete skoro ništa – od čudnog spoja romantične komedije, akcije i šegačenja velikih zvijezda - mogu napraviti simpatične priče.

Anemični scenario

No, sa luckastim rom-komom „The Lovebirds“, osim žanrovskog miksanja svega i svačega, već u startu postoji jedan drugi problem... Od ovog filma se nešto i očekivalo. Netfliksov „The Lovebirds“ režirao je Majkl Šouvalter, tvorac

REŽIJA: Majkl Šouvalter ULOGE: Isa Rej, Kumail Nandžijani, Pol Sparks, Ana Kemp TRAJANJE: 86 min

Mistery“ (1993). E, to je film u kojem od početka do kraja brinete za glavne likove, u čijoj radnji uživate, čije kadrove upijate, čiji Njujork ostaje urezan u pamćenju. Za razliku od Alena, Šouvalter djeluje kao da apsolutno nema pojma što radi. Nije vas briga da li će njegovi glavni junaci ipak odlučiti da ostanu zajedno – zato što oni i ne postoje. Ne biste znali ni gdje se radnja odvija, da nije spomenut Nju Orleans: režiser čak i ne pokušava da izvuče nešto autentično iz ovog vibrantnog grada. Akciju tek ne vrijedi komentarisati... Od slučajnog saučesništva romantičnog para u gaženju bicikliste, preko užarenih tiganja i kopita konja koja „tetoviraju“ grudne koševe, do infiltriranja u „a la Kjubrikov Eyes Wide Shut“ seks kult lokalnih političara – sve je toliko ošamućeno i nabacano, toliko van službe karakterizacije likova, toliko besmisleno – da ubija čak i šačicu dobrih fora koje Nandžijani i Rej izbace nausput.

Slaganje veša

Rej i Nandžijani u razočaravajućem „poduhvatu“ od 16 miliona dolara

slatkog i vrlo ubjedljivog romkom hita „The Big Sick“ (2017), a njegovi noseći stubovi su dokazane zvijezde komedije Isa Rej i Kumail Nandžijani. Tako da nije ni čudo što se od famoznih „Zaljubljenih ptičica“ očekivao sladak i energičan let... I što fanovi Nandžijanija, Rej i filma „The Big Sick“ nijesu mogli ni da zamisle da će umjesto kolibrija dobiti rom-kom kokošku koja neće poletjeti ni u jednom trenutku, od početka do kraja 86-minutnog filma. Kad stavimo po strani neke uspjele fore, poput one o previše slanom jelu i Mrtvom moru, „The Lovebirds“ je „žanrovski“ baš to: obezglavljena kokoška koja trči po dvorištu, udara i rasipa perje

gdjegod stigne. Gotovo da se osjećate neprijatno zbog Nandžijanija i Rej. Zaštitna dama serije „Insecure“ i komičar koji je blistao u HBO komediji „Silicon Valley“ i filmu „The Big Sick“ zaslužili su više od Šouvalterove premlaćene, dezorjentisane režije i anemičnog scenarija Brendana Gala i Arona Abramsa.

Bez vibracija

Da premisa na kojoj je zasnovan „The Lovebirds“ uopšte nije loša i da romantični glavni likovi kroz vrcavo istraživanje misterioznog ubistva mogu doći do bitnih (samo)spoznaja – pokazao je Vudi Alen u potcijenjenom crno-bijelom biseru „Manhattan Murder

Šouvalter jeste imao prave sastojke za šašavi rom-kom, ali pogrešno ih je dozirao. Previše se oslonio na glavne glumce, a premalo na sve ostale elemente neophodne za punokrvan film. Što je najgore, bez dobrog usmjerenja, uspio je da poklopi i Nandžijanija i Rej i svede ih na vozila za izbacivanje jednokratnih fora i zbunjenih, WTF grimasa. Nimalo bolje nije prošao ni Pol Sparks koji igra glavnog negativca. U filmu „The Lovebirds“ teško je čak i prepoznati nekoga ko je ledio krv u žilama u serijama „Castle Rock“ i „House of Cards“. Džaba zlatne jakne, džaba fluorescentne helanke, džaba duksevi sa jednorog-kapuljačama... Nema tih zvona i praporaka koji mogu da sakriju priču bez trunke smisla i života – a koja je, pritom, koštala 16 miliona dolara. Ovaj rom-kom ne tražite, ako se već nijeste zafrknuli da ga pogledate, osim ako ne pripadate onom tipu ljudi koji vole da gledaju „mozgohlade“ dok peru suđe ili slažu veš. A bogami, pitanje je hoće li „The Lovebirds“ odraditi posao čak i u tim „uslovima“... Neke pegle i sudopere imaju više života.

Ocjena: 3,4/10

Četvrtak, 4. jun 2020.

Anime Planet

d the Somali aSnpirit Neodoljivi tandem na putovanju kroz prekrasne predjele i opasne zemlje Forest

Kako je glina naučila da voli N

ekada davno, mnogo prije nego što je iko i pomišljao na robote i bilo kakve elektro-mehaničke jedinice pod kontrolom čovjeka, živio je u Helmu jevrejski rabin velikog znanja koje je stekao čitajući drevne knjige i rukopise. Jednog dana, rabin je došao na ideju da od gline napravi vještačko stvorenje nalik čovjeku koje bi umjesto njega radilo teške poslove i koje bi ga branilo od neprijatelja. Od gline sa priobalja Vltave načinio je glomazno biće koje je nazvao Golem, utisnuo mu na čelo svetu riječ ,,Emet“ i stvorenje je oživjelo. Kako su dani prolazili, Golem je postajao sve veći i rabin se na kraju uplašio, obrisao riječ ,,Emet“ i Golem se pretvorio u šaku gline. Ovo je samo jedna od brojnih verzija čuvene hebrejske legende o Golemu.

Predivno putovanje U japanskoj animi ,,Somali and the Forest Spirit“ rađenoj po istoimenoj veb-mangi Gurejši Jaka, Golem je zaštitnik šume. On postoji isključivo da bi čuvao šumu i sve u njoj, a svoje moći koristi samo ukoliko je to baš potrebno. Ovo glineno stvorenje ljudskog oblika, još

putovanje kroz prekrasne predjele pastelnih boja i opasne zemlje, gdje čovječanstvo kom pripada Somali, mora biti skriveno zbog sopstvene sigurnosti. Somali putuje maskirana kao mladunče minotaura i tako izbjegava sumnje, ali i uči usput o ljudima koji su ovaj krvavi rat započeli svojim nemarom, sebičlukom i goropadnošću. Nažalost, tužni preokret se dešava kad naučimo da šumski golemi žive tačno 1.000 godina i da je naš Golem živio 998 godina i 112 dana, što znači da se njegovo vrijeme na zemlji bliži kraju. jednom, stvoreno je da vjeruje da je bez duše i srca i da nije sposobno da voli. Sve dok jednog dana malena djevojčica u lancima ne prošapuće riječ ,,o-tou-san“. Tata. U svijetu u kome je ljudska vrsta dovedena gotovo do izumiranja, priča počinje prateći šumskog golema, koji naiđe na par prevrnutih kočija i kaveza… a nedaleko od njih i na bosonogu djevojčicu po imenu Somali. Postupajući isključivo u korist šume čiji je zaštitnik, Golem odlučuje da vrati ovo nevino biće ljudima i tako je učini bezbjednom. Ovaj neodoljivi tandem tu započinje zajedničko

Savršene lekcije Osobe sa kojima se srijeću Somali i Golem jako su lijepo napisani likovi, dobro razrađeni i laki za voljeti. Svaki od njih pojavljuje se taman onoliko vremena koliko je potrebno da ih upoznamo i da naši junaci nauče nešto o njima i od njih. Savršena harmonija između likova i odličan ritam doprinose da lagano lebdite kroz epizode, ne osjećajući da je išta usporeno ili ubrzano. Iako veb-manga nije završena, anime je uspio da briljira ne samo u ekranizovanju već postojećeg, već i u stvaranju svog ritma koji je bio presudan za ovu vrstu anime.

Uz to, kreatori su se odlučili na rizik ne čekajući kraj mange već stvarajući svojih magičnih sedam minuta na kraju finalne, dvanaeste epizode, koji su razlog zašto se za „Somali and the Forest Spirit“ već može reći da je jedna od najboljih anima ove godine. Nekad je najteže spoznati istinu koje su svi svjesni osim vas. U slučaju jednog šumskog golema, to je da, suprotno svemu što je mislio o sebi i u što je vjerovao, on ipak ima srce i sve emocije koje dolaze sa njim. To znači da on nije samo privremeni zaštitnik jedne djevojčice, već je i stvarno njen otac. Ova magična storija, na kraju, ipak nije samo priča o avanturi jednog novopečenog oca i majušne djevojčice s kapuljačom minotaura. Nije čak ni pokušaj da beba Joda i lovac na ucjene sa planete Mandalor padnu u zaborav, iako će se to desiti poslije svega dvije epizode. Riječ je o prevazilaženju razlika i pronalaženju mjesta gdje zaista pripadate, čak i kada je to mjesto samo društvo nekog drugog. I naravno, o nevinosti jednog dječjeg osmijeha koji je i glineno stvorenje stvoreno bez duše naučio da voli.

Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 4.9/5

Četvrtak, 4. jun 2020.

listalica

Najbolji filmovi i serije inspirisani životom

Jezik u stanju bo tekstu, o Napoleonu Bonaparti glavom i bradom. I prije one tutnjave sa druge strane La Manša koju je dugo predosjećao, i nakon što se ratni vihor smirio kao bura nad Sjevernim morem, Čerčil je filmu strast čuvao i njegovao. I na isti način je, sa suzama radosnicama koje nije krio, dočekivao posljednje kadrove na platnu za projekcije improvizovane u njegovom domu. ,,Kakav samo film... Najbolji film koji sam vidio!“, mrmljao bi drugima, i sebi u bradu. A taj najdraži bio je pomalo banalan, zaboravljen istorijski hit ,,That Hamilton Woman“ - sa velikim Lorensom Olivijeom, koji kao adalchetron.com

iše od deceniju prije nego će postati ratni premijer Ujedinjenog Kraljevstva, nakon poraza Konzervativne partije na izborima 1929. godine, Vinston Čerčil posjetiće Čarlija Čaplina u Los Anđelesu. Zamislite, tih godina je ozbiljno razmatrao da se posveti karijeri holivudskog scenariste. Taj ratni pit-bul u službi Njenog Visočanstva i naroda Velike Britanije, je potraživanja brojnih kreditora u godinama prije punog ostvarenja političke karijere, podmirivao novcem od tekstova za filmove - koji nikad nijesu bili snimljeni... Zamalo je ostvaren, na primjer, veliki projekat sa Čaplinom u glavnoj ulozi, po Čerčilovom

miral Nelson vodi domovinu u najveću pobjedu na Trafalgaru. Kao da je sam sebe gledao.

Suštinski filmsko

Tako se Čerčil, u ozračju filmskog platna, ne samo ogledao - već i sebe kalio, nadograđivao; pripremao za veliku istorijsku ulogu, kojom će sebe ugraditi u živote svih nas u posljeratnoj Evropi. Zato je tako jasno - da u onom čuvenom ,,mogu vam obećati samo krv, suze, patnju i znoj“ pred parlamentom u osvit rata, ili ,,moja jedina ambicija je da pobjeda, pobjeda po svaku cijenu, pobjeda spram svakog terora, jer samo nas pobjeda može spasiti propasti“ ima nečeg što je suštinski filmski jezik. Zato Vinston Čerčil nije bio samo u stanju da u nekoliko rečenica mobiliše milione svojih mladih zemljaka, svjesnih da će mnogo njih zaglaviti pravo u rovovima smrti; već i da cijeli jedan, predivni, šekspirovski engleski jezik podigne u stanje borbene gotovosti. Jer je iskreno vjerovao - da već taj, prvi ratni dan, koliko god beznadežno djelovao, može biti pobjeda jedne kulture. Nasljeđa koje najljepše i najčvršće nosi jedan jezik. I zato su njegovi govori, rečenice, potezi - tako često bili filmska inspiracija. Lik Vinstona Čerčila ugrađen je u više od 60 ostvarenja, uglavnom televizijskih; u 15-ak filmova i serija visoke produkcije glavni je protagonista. A naša ratna misija je da razdvojimo žito od kukolja, autentične uloge od sterilnih; i izdvojimo one najbolje momente filmske i televizijske umjetnosti, bazirane na liku stanovitog vođe „Gordog Albiona“.

U očima supruge Vanesa Redgrejv i Albert Fini u ,,The Gathering Storm“

Najočigledniji momenat je onaj oskarovski. ,,Darkest Hour“ (2017) nije

amazon.com

samo priča o jednom izboru i govoru u očajničkoj situaciji za jednu naciju. Niti pokazna vježba glumačke vještine Gerija Oldmana - koji je tako neočekivan izbor za ulogu Vinstona, budući da se proslavio ulogom pank ikone Sida Višusa iz Sex Pistols u filmu ,,Sid and Nancy“! Jedan od najvećih živih glumaca uspio je da savršeno uklopi svaki stereotip o Vinstonu koji zna cijeli svijet, za onaj cjelokupan ,,pitbulovski“ portret... Ali i mnogo više: da oslika Čerčila koji je melanholik, koji se

Četvrtak, 4. jun 2020.

m britanskog premijera koji je vodio imperiju tokom Drugog svjetskog rata

Ogledalo odrastanja

Nezaboravni Geri Oldman u Oskarom nagrađenom filmu ,,Darkest Hour“

igra, bjesni, voli, brine, biva sentimentalan, koji traži pomoć najbližih. Oldmanov Vinston zato je suštinski suprug a ne lider; prije svega viđen očima njegove Klementine (sjajna uloga velikanke Kristin Skot Tomas) nego nacije. I kao takav je, u filmu Džoa Rajta, idealan da se suprotstavi nacističkoj prijetnji.

U političkom blatu

Klasik ,,The Wilderness Years“ (1982) je mini-serija u osam djelova, koja je imala tu ekskluzivu da na njoj radi ser

Jedan staromodan filmski ep, ,,Young Winston“ iz 1972. godine, krije vrhunski kvalitet. Rađen po vrlo lucidnoj autobiografiji ,,My Early Life“, koju je Čerčil napisao još 1930. godine, jedan je katalog sazrijevanja u kojem Sajmon Vord ima sjajnu glavnu ulogu. Reditelj je veliki Ričard Atenborou, a diva En Bankroft, recimo, tumači lejdi Čerčil, Vinstonovu majku. Vord je uspio da iz jedne idealizovane verzije istorijskog velikana izvuče nešto zaista ubjedljivo. Više od heroizma iskazanog u mladosti, interesantan je odnos mladog Vinstona sa roditeljima; od suočavanja sa približavanjem očeve smrti, do majkinih urnebesnih skandala i afera. Interesantno, Čerčil je zaradio za života gomilu novca prodajući filmska prava za priče o svom životu koje je sam napisao; a samo je ova dočekala premijeru.

Glisonov orden

U nizu Engleza, jedini Irac koji se uhvatio u koštac sa ulogom Čerčila je Brendan Glison, u filmu ,,Into the Storm“ (2009). Vinstona prati od momenta stupanja na mjesto premijera, pred početak rata, do silaska sa vlasti 1945. godine. Glison je sjajan da podvuče nešto vrlo važno: zbog čega je Čerčil bio idealan izbor za kriznog, ratnog premijera - a toj poziciji neprimjeren u doba mira, razvoja, cvjeta-

Robert Hardi izuzetan kao Vinston u ostvarenju ,,The Wilderness Years“ bbc.co.uk

Martin Gilbert, Čerčilov zvanični biograf lično. Idealan test srednjovječnosti u Britaniji - takvi su sigurno oni koji kao idealnog Vinstona zamišljaju upravo onakvog kako ga je tumačio fantasični Robert Hardi. Projekat je bio izuzetno uspješan, jer predstavlja sjajnu sliku jedne mutne kaljuge političkog života u predratnom periodu, 30-ih godina prošlog vijeka. Kako u Britaniji, tako i u Evropi uopšte. U tom periodu luta i Čerčil, spotiče se svojom i tuđom krivicom, uči, neke lekcije savlađuje možda i pretjerano kasno... Ali dobija sasvim ljudski i dostojan portret. Uz cijeli arsenal briljantnih likova, više ili manje istorijskih, iznad kojih je sjajni Gilbert, ovo je sjajna dekonstrukcija blata od političkih intriga.

hillsdale.edu

orbene gotovosti Irac Brendan Glison u filmu ,,Into The Storm“ ubjedljiviji kao Čerčil nego Džon Litgou

nja. Scena u kojoj, na ivici suze i crnohumorne šale dodjeljuje orden veteranu avijacije sa teškim povredama lica iz rata, je sama dovoljna kao dokaz zbog čega je Glison ubjedljiviji moderni Vinston - nego, recimo, Džon Litgou u Netfliksovoj seriji ,,The Crown“, na primjer. Upozorenje: filmu ne pristupati ako nijeste dobro upoznati o istorijskom kontekstu i slijedom događaja iz Drugog svjetskog rata, zbog neobičnog, nelinearnog tkanja radnje koje je sasvim efektno za istorijske sladokusce.

Posveta Klementini

Konačno najbolji par Klementinu i Vinstona glume Vanesa Redgrejv i Albert Fini, u filmu koji je koprodukcija televizija HBO i BBC ,,The Gathering Storm“ (2002). Oni koji sa distan-

com od skoro dvije decenije sada pogledaju ovaj projekat - će prvi put, na primjer, primijetiti da Rendolfa Čerčila glumi niko drugo nego Tom Hidlston na početku karijere. Uz vrhunsku performansu ser Dereka Džakobija u ulozi Stenlija Boldvina... Ričard Lonkrejn je reditelj koji je odradio sjajan posao, majstor je dinamike u zatvorenom prostoru. Ključna mana projekta je štoprebrzo proleti, nakon tih 90 minuta prosto želite još. Naročito u samoj kulminaciji, kada Čerčil svojoj Klementini, u momentu njegovog, za oboje neželjenog, povratka politici 1939. godine, izgovara beskrajno zaljubljene riječi zahvalnosti. Da odmah poželite, a mi zaključimo: filmskom svijetu je potrebna vrhunska priča o Klementini Čerčil! S. STAMENIĆ

Četvrtak, 4. jun 2020.

media-amazom.com

serije

er Snowpierc

Projekat je dosljedan viziji stripa i fil

Priče iz 1.001 vago N

iz beskraj bjeline u vječitoj zimi, sa kraja na kraj zamrznute planete, putuje voz kojem nema stajanja. Savršenih priča nema bez ubitačnog početka. Tako je u prvu tablu francuske grafičke novele ,,Ledolomac“ (,,Le Transperceneige“, 1982) stao sav lavirint života u modernom kapitalizmu. Slična je jeza hvatala, i svaku dlaku ,,u stav voljno“ lansirala, svaka prevrnuta stranica stripa ,,Ledolomac“, korejskom reditelju i oskarovcu Bong Džun-hou i kanadskom scenaristi Gremu Mejsonu. Upravo Mejson autor je serije ,,Snowpiercer“; godinama čekanog i konačno realizovanog projekta, nakon tri godine produkcije sa konačno prikazanom prvom epizodom, 17. maja na televiziji TNT.

Dosljedni ideji Prije nego će se planetarno proslaviti i kreativno ostvariti oskarovskim revolucionarnim čudom ,,Parasite“ (2018), Bong je već bio autor koji je za moderne ljevičare bio nešto poput ,,čuvara filmskog plamena“, slično kao Žan-Lik Godar 60-ih. Glavni razlog za to je film ,,Snowpiercer“ (,,Ledolomac“, 2013). Stripska adaptacija primjerena modernom čovjeku i vremenu, blistala je konceptom koji distopijsku postapokalipsu slika sasvim nalik modernom sistemu... Za one koji ga nijesu odgledali, umjesto preporuke: Bongov film je veliki i jedan od najbitnijih u deceniji za nama - jer ne ostavlja bilo kakvu dilemu, da li je borba za korjenitu promjenu, restart sistema, nužna. Postavlja je kao jedini ljudski i dostojanstven izbor - po cijenu komocije, napretka, ali i skupih žrtava. I zato je ta silna, teatralna i krvava jurnjaka, u dva sata filma i kroz niz vagona i klasa mašinerije čovječanstva što grabi bez stajanja i neznano gdje - veliki film, sistemska opomena i poslastica za sve one koji se kunu u revolucije. Sa takvom premisom i takvim balastom Mejson je objeručke ugrabio televizijski projekat na pola snimanja; onda kada je, zbog neslaganja

lma i interesantan postapokaliptični procedural

gona

sa kreativnom vizijom televizije TNT, od njega odustao Džoš Fridman. A sam Bong upravo je insistirao da njegov pakleni postapokaliptični voz nastavi da grabi niz sniježno bespuće i nakon filma. Izvršni je producent serije ali i scenarista, zajedno sa Keli Masterson, koja je pisala i film ,,Snowpiercer“... Zato je već na startu jasno da će serija biti testament jednoj dosljednosti. Vjerna ideji; kako ideološkoj osnovi, tako i autorskoj viziji i estetici upisanoj prije skoro 40 godina u stripu ili sedam godina nakon premijere filma.

Dosljedno sa obrtom U deset uvodnih minuta premijere (do sada emitovano tri epizode, a uskoro cijela sezona stiže na striming servis Netflix) bićete namrtvo mrtvi i ubijeđeni - da Mejson prosto kopira Bongov film! Da pretjerano i nepotrebno sputava sebe, trudeći se da se svidi fanovima stripa i filma... Jer ,,Snowpiercer“ u prvoj epizodi startuje otprilike tamo gdje i film; čovječanstvo je dobro ,,oglibalo motku“, prvo odbijajući da prizna da planetu čini sve toplijom. A potom, kada je vrelina postala očigledna i nepodnošljiva, pokušalo je da situaciju riješi jednim raketnim napadom na nebo... Naravno da je pošlo po zlu - planeta je odjednom i na dugoročan period okovana ledom; a spas za oko 3.000 ,,sretnika“ je projekat milijardera. Voz bezbjedan i siguran na vječitom putovanju, neznano kuda i neznano do kad. Naravno da priča iz 1.001 vagona počinje u nekom od

posljednjih vagona, i naravno da je to ekipa sa samog dna lanca ishrane. Naši junaci, to je posljednji šljam odbačenih ljudi, onih najprostijih mikroba što preživljavaju pod smrnutom zemljom. Mejson je mjesecima uoči premijere serije govorio da se radnja projekta ,,preklapa“ sa filmom. Da je to možda onaj isti voz ili neki drugi u isto (ne)vrijeme, đavo će ga znati. Zato je estetika, ćoškovi, osvjetljenje, dekoracije, onaj teatralni ,,terigilijamovski“ geg od prostora i grimasa - baš kao u filmu Bong Džun-hoa. Pitate se, šta će mu onda, kog đavola, serija? Odgovor je pružio jednostavno: njegov cilj je da produbi viziju, izoštri to ogledalo pred likom modernog kapitalizma. Da prikaže svaki ili što više od tih vagona klasno podijeljenog svijeta. Ne brinite: već nakon petnaestak minuta, radnja dobija važan zaokret: naš junak (u filmu ga je tumačio Kris Evans, ni manje ni više nego Kapetan Amerika gravom i bradom) - umjesto ,,zbrda-zdola“ revolucije mora da napravi drugačiji izbor. Andrea, tumači ga David Digs, tip je afirmisan na daskama Brodveja i pjevač avangardnog hip-hop projekta Clipping. Taman kad gladnih očiju i drhtave ruke odluči da je vakat za pobunu u posljednjem vagonu - stići će ga prošlost. Jer u vozu koji juri bespućem već sedam godina sa posljednjim ostacima čovječanstva desio se zločin. Neko je ubijen; a u nekom od spiskova svih putnika, pa i tih kukavaca sa samog dna, piše da je Andre jedini detektiv u cijelom Ledolomcu!

Noar istraga Tako se dvočasovna jurnjava od revolucije u filmu pretvara u desetočasovni procedural. Mejsonova i Bongova zamisao je elegantna u svojoj jednostavnosti. Andre ne

Epidemija u kapitalizmu Ono što fanovi stripa od starta serije ističu - da ,,Snowpiercer“ ne mora uopšte imati kraj ostvarene ili makar pokušane revolucije. I za to ističu priču stripa ,,Le Transperceneige“, kultnog ostvarenja Francuza Žaka Loba i Žan-Marka Rošeta. Uz preporuku da se apsolutno dođe do makar elektronske verzije stripa na francuskom ili engleskom jeziku (regionalni izdavači će ga servirati konačno do kraja godine) - mala napomena da u cijelu ,,jednačinu“ postapokalipse treba ubaciti više vozova kapitalizma... A da u jednom, na primjer, niko ni ne uspije da preživi. Zamislite, zbog misteriozne epidemije koja se pokaže moćnija i od svakog sistema i ideologije!

mirror.co.uk

Četvrtak, 4. jun 2020.

samo da ima priliku da, rješavajući slučaj ubistva (žrtve su muškarci čije trupine neko ostavlja bez genitalija), upozna kutke voza gdje nije ni slutio da će zaviriti. Da bude naše oči i karta za svaki od vagona i razreda. Jer njegov posao ,,njuškala“ je sam po sebi voajerski; niko ne gleda temeljno i ispitivački kao on. Kao u nekom neonoar klasiku, sa ukusom distopijske budućnosti; recimo, kao u kultnom filmu ,,Dark City“ (1998) Aleksa Projasa. Sa druge strane, junak je postavljen u drugačiju ulogu od lika koji je u Kontrast svjetova sa ,,glave“ i filmu prije sedam godina tuma,,repa“ postapokaliptičnog voza čio Kris Evans. Digsov lik ne želi ,,blickrig“ razrješenje, jurnjavu od posljednjeg do prvog vagona i Melani je ta, koja treba da nas ubiistine. Ne, on je, pomalo romantijedi da za ovaj svijet nema boljeg čarski, pomalo sujetno - namjerio rješenja od kapitalizma; a da je sam da sistem rješava iznutra. Da ga sistem nešto najprirodnije. Poput pobijedi ,,igrajući“ po njegovim pravilima! Naravno da je to za njega opstanka vrsta u prirodi. Kako će samo, odmah nakon starta, našem potencijalna kora od banane; da će musavom junaku Andreu eleganse u samom slučaju saplesti o svoje tno objasniti da nije ništa ,,kalorijski“ noge ne samo jednom... I naravno vredniji od jedne jagode, što pod da je to vrlo blisko modernom ,,staklenom baštom“ sazrijeva u čovjeku i težnjom da bez nasilja nekom od bitnijih vagona! mijenja svijet koji osjeća kao nepraMnogo bitno; njena Melani je pruvedan. žila ,,drugoj strani“ sasvim ljudsko Problem je potencijalno to što taj lice, iako vrlo promišljeno i sa Andre djeluje djetinjasto, nezrelo, sudbinom mnogo bitnijom za voz bez patine i ožiljaka užasa života u posljednjem vagonu na kraju čovje- nego što se čini, i što ćete vrlo brzo sbvatiti. Zato Bongu i Mejsonu treba čanstva. I uspjeh serije zavisiće umnogome od posljedice, da glavni skinuti kapu. Jer su, željom da budu pošteni prema onima koji ne dijele lik sazrijeva i raste kako epizode njihov svjetonazor, pokazali jasnu budu odmicale. dosljednost svojim ljevičarskim ideLjudsko lice sistema alima. Pri tome jasno oslikavajući ključno: da ,,Ledolomac“ nije slika Spram Andrea, u potpunom konnekog svijeta budućnosti. Već onog trastu, je briljantan lik Melani. Prokojeg živimo danas, sada. ducenti su napravili savršen izbor, Konačno, ,,Snowpiercer“, ovakav odlukom da glavnog ,,sistemskog kakav je, apstraktan i sa krajem vojnika“ tumači Dženifer Koneli. koji je teško naslutiti, projekat o Ona djevojčica proslavljena još u kojem je teško donijeti pravi sud. ,,Once Upon a Time in America“ Zavisiće od sposobnosti autora da, (1984), miljenica kritike zbog uloga osim šanse da nas upoznaju o svim poput pominjanog ,,Dark City“ tim vagonima, sam taj procedural i ,,Reqiem for a Dream“ (2000) i istragu ubistva osmisle i realizuju Darena Aronofskog je ,,glas što pametnije i zabavnije. Uz potrevoza“. Hladno i distancirano lice iza razglasa; ona koja sve putnike treba bu, da glavni lik, Andrea, izdignu kvalitetom makar donekle na nivo da uvjeri da se ponašaju spram dame koju tumači Dženifer Koneli; zadatih vagona i uloga, i da će sve i iznad teatralne predvidljivosti drubiti u redu... gih saj-faj televizijskih junaka, poput Upravo je Dženifer Koneli ta, koja onih iz odlične ,,The Expanse“, će postaviti suprotnu tezu: da je na primjer. Naš voz i dalje putuje svijet ,,Ledolomca“ nužan. Da jedineznano kuda; a na name je da no može opstati, kao slika balansa navijamo da će Bong i Mejson znati prirode, upravo sa svojih 1.001 da mu pronađu pravo i pravedno vagona. I da je za one na vrhu lanca ishrane potreban i onaj plankton od odredište. S. STAMENIĆ ljudi sa samog dna... Ukratko, njena Ocjena, 3,5/5

Četvrtak, 4. jun 2020.

bečki valcer Miloš Milačić

unce je te subote u Beču, baš kao i svakog drugog dana, izašlo u 11 sati. A moralo je, po propisima lokdauna, da zađe tačno u 23 sata. Ali nije. Zašlo je 18 minuta iza ponoći. I kažnjeno je zbog toga. Da prestane da izlazi nekoliko narednih dana. Osim na stranicama bečke štampe. I da plati određeni novčani iznos. Ne Sunce. Već njegov vlasnik. Pravopis zahtijeva da riječi: „Sunce“, „izašlo“, „zašlo“ i „lokdaun“ u ovom kontekstu stavimo pod navodnike. Ali izgledalo bi nekako nepravedno prema tim riječima. Kao da im stavljamo lisice na ruke i hapsimo ih. A nijesu učinile neki bogzna kakav prekršaj. Samo su se našle na pravom mjestu u pogrešno vrijeme. Baš kao i austrijski predsjednik Aleksander Van der Belen, koji je sa suprugom i dva prijatelja te majske večeri izašao u italijanski restoran „Sole“ (u prevodu „Sunce“) u centru Beča. Po sopstvenom priznanju, prvi put nakon izolacije zbog Kovida 19.

Paprena kafa

Austrijski predsjednik Aleksander Van der Belen sa suprugom

moklov mač sve vrijeme visi nad glavama sagovornika, a posebno nad vladarevom. Predsjednik Van der Belen bio je i te kako dužan da primakne lijevu ruku u ravni naočara, da je blago nakrivi i fokusira pogledom svoj sat. A trenutak kasnije da se istom tom rukom lupi po čelu: „O Bože, već je petnaest do jedanaest a mi se zapričali. Nažalost dragi moji, moramo prekinuti ovo naše prijatno druženje. Koliko me sjećanje služi, lično sam potpisao uredbu da je u

ovoj fazi pandemije restoranima zabranjen rad nakon 23 sata. Pa sad...“ Ali on to nije učinio. Niti iko od preostalo troje za njegovim stolom. Nastavili su sa lagodnim ćaskanjem uz kafu. To može biti najskuplja kafa ikad popijena u Beču. Do 3.000 eura. Vlasnik restorana je vidio koliko je sati. I bukvalno. Tačno u jedanaest naredio je osoblju da više ne primaju goste. A onda je još jednom bojažljivo skrenuo pogled ka stolu sa četiri preostala gosta. I dvoumio

wien.orf.at

Obično se za razgovore u tako opuštenoj atmosferi kaže da su neobavezni. Ali to je još jedan jezički nonsens. Jer obaveza kao Da-

Sunce u lokdaunu nachrichten.at

Iz Beča:

Austrijski predsjednik prekršio odredbu o zabrani boravka u restoranima nakon 23 sata

Italijanski restoran u kom je austrijski predsjednik prekršio „lockdown“

se da li da im priđe. U svojoj promućurnoj trgovačkoj glavici na brzinu je iskalkulisao obje računice. Prva je bila da im priđe, ljubazno se izvini, okrene ka prvom čovjeku države i kaže da je „lokdaun“ počeo.

U čast značke

Možda bi, kako mu je u momentu sinulo, predsjednik pohvalio taj njegov potez, očinski ga pomilovao pogledom i komplimentirao na ažurnosti. A možda bi? A možda bi se kao u najcrnjem snu, tako lijepo i posebno veče pretvorilo u pravi košmar. Predsjednik bi se lažno nasmiješio a u stvari bi bio ljut kao ris što mu ovaj narušava intimu i pokazuje vrata nakon toliko dana izolacije. I ne bi mu nikad više ušao u restoran! Vlasnik restorana „Sole“ nije ispunio svoju obavezu. Odlučio je da pusti goste da ostanu koliko žele. Ta će ga odluka, ispostaviće se, koštati 30.000 eura. Policijska patrola je nešto poslije 23 sata krenula je u rutinirani obilazak gradskih restorana. Svi su bili manje više prazni i zatvoreni. Osim restorana „Sole“. Tačno u 00:18 ušli su u

Predsjednik Van der Belen bio je dužan da primakne lijevu ruku u ravni naočara i fokusira pogledom sat. Ali on to nije učinio. Niti iko od preostalo troje za njegovim stolom. Nastavili su sa ćaskanjem uz kafu. To može biti najskuplja kafa ikad popijena u Beču. Do 3.000 eura

pomenuti restoran. Policajci ovdje ni u vicevima nijesu glupi. Odmah im je bilo jasno da za stolom kome prilaze ne sjede obični gosti. To ih nije omelo da uz dozu odmjerene pristojnosti, i u čast značke koju nose na prsima, zatraže dokumenta na pregled. Predsjednički par se nasmijao, prijatelji takođe i svi su dali lične karte radi identifikacije. Zatim im je jedan od policajaca pojasnio odredbe „lokdauna“ koje su upravo prekršili. I da će morati čitav slučaj da procesuiraju dalje. Predsjednik je tek tada, pomalo zbunjno, pogledao na sat. Nije se vjerovatno lupio po čelu, a nije poznato ni da li je rekao: „O, Bože“. Samo je mirno sačekao da mu napišu prijavu i sa suprugom i prijateljima uputio se ka izlazu. Sjutra su bečki mediji objavili vijest. A Aleksandar Van der Belen je sve priznao. Na društvenim mrežama, kako to već radi moderan svijet. I naravno, pokajao se, obećavši da će platiti koliko je god dužan. I da će vlasniku restorana lično namiriti pretprljeni materijalni gubitak.

Četvrtak, 4. jun 2020.

PREPORUKA

FILM Ukoliko volite dokumentarne filmove, preporučujem Netfliksove „The Great Hack“ (Džehejn Nudžaim, Karim Amer), koji kroz istraživanje Cambridge Analitica skandala pokušava da nam približi značaj naših onlajn podataka i na koji način oni mogu biti zloupotrijebljeni i „FYRE: The Greatest Party That Never Happened“, koji govori o luksuznom muzičkom festivalu koji se pretvorio u jednu od najvećih prevara 21. vijeka.

TV Moram da priznam da je osnovni razlog postojanja televizora u mom stanu moja mama. Pali se najčešće kada ona dođe, kako bi ostala u toku sa programima koje prati. Što se mene tiče, tu su Netfliks i HBO koji predstavljaju nepresušan izvor zabavnih i edukativnih programa. U poslednje vrijeme od ostalih serija najviše se izdvaja „Modern Love“ koja je nastala na osnovu poznate istoimene kolumne Njujork tajmsa u kojoj su čitaoci dijelili svoje životne priče. U produkciji Amazon prajm videa, neke od ovih priča su prenijete na male ekrane istražujući nove i stare ljubavi, veze koje od prijatelja čine porodicu i, prije svega, ljubav i razumijevanje koje moramo imati za nas same. Druga preporuka bi bila provokativna „Killing Eve“, špijunski triler i drama u produkciji BBC koja je prepoznatljiva po specifičnom britanskom humoru, uvlači vas u radnju od prvog minuta. Nekada humoristična, nekada teška, a gotovo uvijek brilijantna, ova serija preispituje granice prihvatljvog i navodi vas da saosjećate i „navijate“ za likove za koje ne očekujete. Takođe, svi koji vole serije znaju da cijene one koje od početka imaju pažljivo osmišljenu radnju i definisan broj sezona. Jedna od njih je Netfliksov „The Good Place“. Velika preporuka za one dane kada imate samo dvadesetak minuta i želite da pogledate nešto sa dobrom pričom i još boljom glumom što će vas zabaviti i opustiti. Na listi čekanja mi je prva

Sanja Gardašević, specijalistkinja za digitalni marketing i brending

Karantinska salsa

sezona serije „His Dark Materials“. Ljudi čije mišljenje cijenim kažu da je dobra ali, prije nego što počnete sa gledanjem, preporučujem da pročitate i istoimenu trilogiju Filipa Pulmana koja ostaje jedna od najboljih i najljepših fantastičnih knjiga koje sam čitala.

MUZIKA Za vrijeme karantina najviše mi je prijala latino muzika! U nedostatku časova salse i plesnih večeri, uživala sam u muzici Malume, Pabla Alborana, Romea Santosa, Sebastiana Jatre i ostalih. Nevjerovatno je koliko samo desetak minuta potpuno nekoordiniranog plesa po kući može da vam da pozitive energije i snage!

Zaobiđi FILM/TV/MUZIKA Veoma mi je teško da izdvojim nešto što mislim da treba u potpunosti zaobići, jer nalazim sebe da slušam i gledam sve i svašta, u skladu sa onim što mi prija u određenom trenutku. Upravo iz tog razloga moja Spotifaj plejlista zna da zvuči kao pravi bućkuriš i ono zajedničko za numere koje se na njoj nalaze nije žanr ili izvođač već emocija koja njima vlada. Zato ću iskoristiti ovaj prostor da sa vama podijelim još par preporuka! :) Jedna od pozitivnih stvari tokom pandemije jeste prilika da iz sigurnosti svog doma besplatno uživamo u prenosima nekih od najpopularnijih svjetskih mjuzikala i predstava. Narodno pozorište u Londonu od 2. aprila svakog četvrtka na svom Jutjub kanalu uživo prenosi neku od svojih predstava nakon čega su iste dostupne narednih sedam dana. Posljednje dvije produkcije u ciklusu su „This House“ Džejmsa Grejama i „Coriolanus“ Viljema Šekspira u kojem glumi Tom Hidlston, koja će biti objavljena 4. juna. Nadam se da ćete uživati!

Đorđe Mićović

Zgrabi

Četvrtak, 4. jun 2020.

d ž uboks

Dom satkan od bliskosti

el Sta

,,Demoni“ donose isključivo prava skretanja i putokaze za bend Rebel Star

ve što je za savršenu pjesmu ovog proljeća bilo potrebno da pjevač i mastermajnd projekta Rebel Star, Milan Glavaški, izgovori jedno ,,Ovde uvek nekog ima kad nemaš nikoga“. Tako album ,,Demoni“ dobija savršenu završnicu, u slavu običnog života.

Daleke obale

loudwire.com

Taj Glavaški je neobičan tip; negdje prije deceniju i po ovaj Bečejac, bivši član Eve Braun, tražio je restart muzičke karijere i novi životni put u Mađarskoj. Iz svega toga, uspio je da to što je pronašao u Mađarskoj dovuče u svoj Bečej. On i bubnjar Atila Prikler su temeljni stubovi projekta Rebel Star, koji je svoje puteve pružao prvo skroz do jednog studija u Sent Andre-

ji na krajnjem sjeveru Panonije... Pa sve do Sinsinatija, jednoj od savršenih prijestonica američke provincije, a suštinski idealnom podneblju za cvjetanje Milanovog alt-kantrija. ,,Demoni“ plijene onom radosnom jednostavnošću kakvu su voljeli i njegovali, na primjer, Harison i Makartni u finalnoj fazi stvaralaštva Bitlsa. ,,Utopija“ je nešto što postoji samo za uzaludnike, ali ne i za Glavaškog, savršeno uljuljkanog i komotnog u skrivenoj ljepoti proste svakodnevice. Svima onima koji traže nešto više, on poručuje da ,,neće biti mirnog sna ako ne delite sa nama pesak na plažama... Za dobrobit svih građana“. A sebe opisuje prosto ,,Ja sam napravljen od prašine, od blata i od paučine... sa suprotne obale“. Ta-

ata

toni

metaljacketmagazine.com

Ovaj album je svojevrstan odraz potrebe Milana Glavaškog, da konačno i definitivno stigne kući. Pa značilo to, i da taj prostor intime u Bačkoj treba da ponese na kraj svijeta Milan Glavaški, mastermajnd projekta Rebel Star

ko je njegova rijeka neka koju, sa sebi bitnim ljudima, lako i iznova premošćava, pa bila jedna njena obala na Tisi, a druga na Misisipiju.

Prihvatanje ožiljaka

Ovaj album je svojevrstan odraz autorove potrebe, da konačno i definitivno stigne kući. Pa značilo to i da taj dom u Bačkoj treba da ponese na kraj svijeta. ,,Davno sam ostavio dom, davno sam se solju posuo...“ izgovara Milan nakon što prozna: ,,Ja sam talas što se ruga mirnoj obali... jer duga ceo život zove me da plovimo“. Tada je jasno, da su njegovi demoni oni što su mu zamagljivali neke putokaze,

što bi se često i ispred nosa stvorili. Takav autor se naravno zaplete u kučinama prolaznosti (uvodna ,,Nema kantrija za starce“ sa Zvonkom Objadin na vokalu), ali vrlo radosno i rastrčano zna da prihvati svoje ožiljke i promašaje (,,Zaboravi me kad vidiš jedan veliki znak - da živiš ovde i živiš sad“ na ,,Ljubav“). I naravno, do kraja je dorečen na ,,Prazničnoj pesmi“: ,,Oh, oslepeo sam od sreće i od praznika tvog“ - priznajući, za svakog od nas, da je spokoj doma samo u blizini bliskih ljudi. Dovoljan zalog, da ,,Demoni“ budu vaš idealan album jednog otuđenog proljeća... S. S.

Ocjena: 90/100

Nova ploča je dokaz da je muzika švedskog benda idealna za pandemijsku realnost

Između prolaznog i vječnog Stari mađioničari iz švedskog benda spremni da izvuku svaki trik iz rukava

Sekta metalaca navučena na raskošnu, progresivnu melodiku, će vam se zaklinjati, da za tri decenije postojanja švedska Katatonia nije napravila jedan jedini pogrešan korak. U svojoj niši, bend iz Stokholma je primjer brižnog i dugog planiranja, temeljnog eksperimenta koji nikad ne pođe po zlu.

Vrlo aktuelni

Nakon izuzetno progresivnog i sadržajnog ,,The Fall of Hearts“ albuma od prije četiri godine, Katatonia je zabrinula fanove objavom duge pauze, tokom koje su članovi benda najavili da ,,prosto treba da uvide šta budućnost nosi“. Srećom, pjevač Jonas Renske i dalje njeguje u onaj dramatičan, ranjiv i tako prepoznatljivo čist glas; rifovi bivšeg gitariste, sada klavijaturiste

Andreasa Nistrema i dalje nose istu, jednostavnu i intenzivnu emociju... Zato ,,City Burials“ djeluje kao odluka starog mađioničara, da za ovu predstavu izvuče svaki trik iz rukava. I izvede ih perfektnom rutinom. Sav taj katalog pjesama koje reflektuju gubitak, strah, žaljenje za izgubljenim, naravno da dodatno pojačava globalna pandemija. ,,City Burials“, ili bilo kakva muzika koju Katatonia stvara, su prosto idealni za ovo vrijeme. A stihovi Jonasa Renskea ovog puta pronalaze dobar balans u istraživanju prolaznog i vječnog. U ,,Heart Set to Divide“ njegov glas se tako delikatno igra po jednom vrlo smirenom, svedenom prostoru u okviru klavirskih dirki. I sve to pruža neki mračan spokoj i gotičku crtu liku koji je personifikacija onoga što Katatonia svih ovih godina jeste.

Džez hipnoza

,,Behind The Blood“ je muzički najraskošniji momenat nove ploče - eksplozivan uvod bubnjara Danijela Moilanena je uvertira za spira-

lan, hipnotički gitarski solo Rodžera Ejersona. Iza svega toga je jedna Nistremova džez fascinacija, koju fanovi Katatonije posebno cijene i prepoznaju; sveukupno, projektu to daje dodatnu kompleksnost. Naravno, tekstovi su slojeviti, prožeti fantazijskom mitologijom i idealni da tinejdžer zaluđen gotikom dobije pravu metal poslasticu. ,,The Winter of Our Passing“ tako je, jakim vizuelnim senzacijama, riječima oslikano filmsko iskustvo; istovremeno i vrlo empatična slika pandemijske svakodnevice, u prizmi nedostajanja nakon kraja romanse. Na ,,City Glacier“ Renske je već poput čarobnjaka koji je pogledao u budućnost i ne može da se pomiri sa teškim saznanjem... Dok je ,,Neon Epitaph“ savršeno raskošan muzički kontrast spram prostog pesimizma u stihovima. U suštini - tipična Katatonia, sa jednim pojačanim ehom tim silnim iskustvom i datim trenutkom, u toj mjeri da bude dodatno privlačna široj publici. S. S.

Ocjena: 74/100

Četvrtak, 4. jun 2020.

piniming.com

kalendar Trideset pet godina od premijere filmskog klasika ,,The Goonies“

Avantura koja je zagrlila svijet

Hemija kompletne grupe glumaca, koja je zamađijala ekrane širom svijeta, mnogo je važnija od individualnog efekta

wikipedia.org

impatične filmske osamdesete lako su prihvatile pozitivan trend humoristično-kulturoloških istraživanja, pa kada se osvrnemo na taj period filmske istorije sa lakoćom nalazimo filmska ostvarenja koja su bila talas ugodne toplote. Jedan od njih sasvim sigurno bila je avantura ,,The Goonies“, koju je 1985. potpisao Amerikanac Ričard Doner nakon uspješnog ,,igranja“ sa likom Supermena godinama unazad. Za ovu filmsku zgodu nije imao klasičnog superheroja, ali jeste radoznalu grupu mladih, koji uvijek ima-

ju alternativan plan kako da upadnu u nevolje, ali iz toga izvuku i važne lekcije.

Ideja Spilberga

Doner je ideju za ostvarenje ,,The Goonies“ dobio od tada vrlo zauzetog Stivena Spilberga, kome je ideja o grupi mladih avanturista koji traže davno izgubljeno blago gusara Jednookog Vilija bila idealno rješenje za sve generacije. A kome da date ovako zanimljivu ideju osamdesetih godina prošlog vijeka do Krisu Kolambusu, koji je samo godinu ranije napisao ,,Gremline“! No, ni Kolambus ne bi mogao tako lijepo da skuva ovo ukusno jelo da nije bilo radoznale ekipe preko puta. Ipak, kada govorimo o ostvarenjima poput ,,The Goonies“, vrlo često ne obratimo posebnu pažnju ko je dio glumačke ekipe. Iako je ova polu-komedija imala danas značajne face u svojim redovima, poput Džoša Brolina i Šona Ostina, hemija kompletne grupe, koja je zamađijala ekrane širom svijeta, mnogo je važnija od individualnog efekta. I to je značajno pomoglo i Done-

ru i Kolumbusu da kompletiraju djelo.

Duh jedne ere

Danas ovaj filmski hit, koji je na mnoge načine obilježio dekadu osamdesetih, ne bi izdržao ni pretpremijeru, a kamoli došao do neke značajne cifre što u broju posjetilaca što u zlatkastim zvjezdicama filmskih kritičara. Na sličan način, većina danas glupkastih i krajnje površnih komedija, koje ne mogu ni dotaći ovaj avanturistički duh, ne bi na isti način pronašle put do fanova na način na koji su to uspjeli članovi ,,The Goonies“ kluba. A taj scenario tog senzibiliteta i treba ostati u dekadi u kojoj je napravljen, i ne treba tražiti načine da se ponovi, ili pak objašnjenja zbog čega ovakvu varijantu avanturističke komedije danas, 35 godina kasnije, nemamo ni na vidiku. Da li

Na okupu sa Sindi Loper Oni iza kulisa ovog značajnog komada proslavili su 35. rođendan filma na adekvatan način - okupljanjem! Kako novonastala globalna kriza ne dozvoljava ,,bliske susrete“, ekipa filma ,,The Goonies“ je slavlje rođendana morala preseliti onlajn, a u tome im je adekvatno pomogao komičar Džoš Gad i njegov Jutjub serijal ,,Reunited Apart“. Gad, koji od početka krize vodi serijal kako bi sakupio novac u dobrotvorne svrhe, okupio je glavnu glumačku ekipu, ali i reditelja, scenaristu i samog Stivena Spilberga! Na trenutak se čak pojavila i fenomenalna Sindi Loper, čiji je hit ,,The Goonies are Good Enough“, napisan za film. Nakon što je ekipa odglumila par scena, u simpatičnom onlajn okupljanju bilo je riječi i o mogućem nastavku, o kojem magični trojac svako malo pregovara. Ali, Spilberg je ponovio da ne uspijevaju da pronađu nešto što će imati adevatnu platformu. Uostalom, nakon što je kroz smijeh pohvalio glumačku ekipu da bi to bolje danas uradila nego tada, Doner je dodao: ,,Gdje bi danas našli sedmoro mučenih klinaca koji bi izgledali onako novo i svježe“!

se ta jednostavna maštovistost izgubila na putu ka novim generacijama, ostaje pitanje. Ono što je sigurno je da će se Donerovo, Ko-

lambusovo i Spilbergovo ostvarenje rado gledati i u decenijama koje dolaze. Srećan dan Gunisa! Leila MURSELJEVIĆ

Četvrtak, 4. jun 2020.

33 OBRTAJA

film

izuelni umjetnik, scenograf, profesor Stefan Aleksić život je posvetio sedmoj umjetnosti. Odmalena je crtao ono što je vidio u bioskopu, na ekranu... Na taj način povezao je dvije magije – likovnu i filmsku. Njegovi plakati izlagani na mnogim izložbama omaž su jugoslovenskom filmu. „Most“, „Poslednji krug u Monci,“ „Balkan ekspres“, „Crni bombarder“ neki su od naslova kojima ćete se sigurno vratiti nakon samo jednog pogleda na njegove radove. Možete ih naći na Fejsbuku (Stevan Aleksić ART)i Instagramu (aleksic_movie.poster.artwork). Osim scenografije Aleksić se bavi vizuelnim konceptima za filmove, prostornim konceptima za žanrovske filmove, izradom storiboardova za filmove i reklame, izradom scenografskih maketa-modela-minijatura, kreiranjem filmskih plakata, ilustracijom, crtanjem i slikanjem. Aleksić je radio na velikom broju projekata u okviru filma i pozorišta. Bavi se i kreiranjem kratkih filmskih formi za festivale na prstorima bivše Jugoslavije, od ideje preko režije, kamere, montaže slike i zvuka. Jedan je od aktivnih članova organizacionog tima Festivala srpskog filma fantastike. Kreator je vizuelnog identiteta festivala, kao i same nagrade festivala. Zato, prionite na čitanje njegovih „Obrtaja“, jer će vas Stevan provesti kroz sve bioskopske dvorane bivše Jugoslavije. Odmah nakon projekcije produžavamo na šljivu, zlatnu kao dukat, jer čeka nas poznati holivudski trojac. Molim vas ugasite ili utišajte mobilne telefone. Film počinje!

Film koji Vas čini srećnim? - Mnogo je filmova iz bogate istoriji kinematografije ostavilo snažan utisak na mene. Upravo zbog toga sam se opredelio za film kao poziv. Teško je svesti listu na dva ili pak tri ili vezati selekciju za osećanje sreće, više je to istinsko oduševljenje određenim ostvarenjem koje je moja konstantna inspiracija. Izdvajam kultni klasik „Blade Runner“ (Ridli Skot, 1982). Ovo remek delo pogledao sam nebrojeno puta, te kada god ga gledam, otkrivam nešto novo i nadahnjujuće. Pomenuću još „All That Jazz“ u režiji Boba Fosa, „Singing in the Rain“ (Džin Keli, Stenli Donen, 1952) sa jedinstvenim Džinom Kelijem, čuvene trilogije „Indiana Jones“ i „Back to the Future“ itd.

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera? - Uvek nalazim načina da opravdam postupanje svakog reditelja koji nastoji da uputi određenu poruku gledaocima. Iza svakog rešenja krije se nekakva istina. Stavim se u položaj dirigenta te grandiozne parade zvane film i nastojim da odgonetnem sa kakvim se izazovima susretao tokom pokušaja da viziju oživi na velikom platnu. Do 2015. godine nisam imao bilo kakvog poriva za ubijanjem, a onda sam otišao na premijeru „Star Wars: Episode VII - The Force Awakens“ i nakon scene u kojoj Kajlo Ren ubija Hana Sola, poželeo sam istog trena da lišim života reditelja Džej Džej Abramsa. Film koji uopšte nijeste skapirali? - Ima filmova koje nisam razumeo, no verovatno nisam ni trebao da ih razumem, jer bio sam mlad. Nisam se upuštao mnogo u analizu zašto je to tako? Prosto je tako. Verovatno je cilj reditelja bio da mi uputi poruku da nisam spreman u

Stevan Aleksić, vizuelni umjetnik,

scenograf, vanredni profesor na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu

Strastveni proždrljivac celuloidnih poslastica tom trenu za višu filozofiju. Kasnije sam se vraćao tim ostvarenjima, da bi ih doživeo potpuno drugačije i prepoznavao jezik pripovedanja. Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu? - Radujem se svakom novom projektu na našim prostorima. Vesele me upornost i sveže ideje mladih filmskih autora kao i veterana kinematografije. Ovo je neiscrpno tlo, produktivno i ima toliko neispričanih priča, legendi, predanja. Uzbuđenje mi raste na samu pomisao o nekom, budućem, ozbiljnom, igranom filmu o Petru Petroviću Njegošu, Nikoli Tesli, kao i mnogim velikanima iz bogate istorije naših naroda. Omiljeni filmski rivali? - Betmen i Džoker, Supermen i Leks Lutor, Šerlok Holms i profesor Morijarti, Drakula i Van Helsing…

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom? - Sve scene iz serije „The Life and Times of Grizzly Adams“ koja se prikazivala u Jugoslaviji, nedeljom posle ručka, na prvom programu Televizije Beograd. To je priča o Grizli Adamsu čiji je najbolji prijatelj postalo mladunče grizli medveda po imenu Ben. To predivno, filmovano drugarstvo između čoveka i životinje, pamtiću za sva vremena. Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život? - Teško mi je da se opredelim za soundtrack jednog filma, jer život je saga kroz koju se prepliću žanrovski različite situacije, tako da bih morao da izmiksujem mnoge numere kultnih serija i filmova. Trenutno se u mojoj glavi vrte kompozicije čuvenog Vangelisa iz pomenutog „Blade Runnera“. Obožavam ceo soundtrack iz filma, a kao dodatak ubaciću kultnu melodiju iz seri-

je „Grlom u jagode“ kompozitora Zorana Simjanovića, kao i kompletnu listu pesama iz filma „Dirty Dancing (Emil Ardolino, 1975)“. Posebno drag citat iz domaćeg filma? - „Đura će ti oprostiti što te je tukao“ - replika Danila Bate Stojkovića alijas Ilije Čvorovića u ostvarenju „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića. Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije? - Tasmanijski đavo. Prvi film koji ste gledali u bioskopu? - Roditelji su me često vodili u bioskop. Imao sam prilike da posetim sve bioskopske dvorane rodnog Beograda. Prvi susret sa velikim platnom desio se u sali bioskopa „Zvezda“ 1986. godine. Bio sam opčinjen „Čudesnom šumom“ - legendarnim, animiranim filmom Milana Blažekovića, genijalca hrvatske škole crtanog filma. I danas osećam miris sale, teksturu mebla

Četvrtak, 4. jun 2020.

Privatna arhiv

Posteri kultnih filmova, radovi Stevana Aleksića

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu? - Tu nema mnogo filozofije. Kventin bi uživao u perfektnim uslovima u nastajanju dela. Svaki dan bi se vodili abnormalno dugi dijalozi koji bi kulminirali svađom, psovalo bi se bez prestanka, krv bi šikljala na sve strane, na kraju onaj ko bi ostao na nogama, odvrnuo bi neku kafansku muziku i ubio se.

z ika

od koga su bila sačinjena sedišta, intenzitet svetla, veličinu platna, specifičnu atmosferu - nalik komunama u kojima su obitavali strastveni proždrljivci celuloidne poslastice. Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja? - Budući da sam odrastao na Holivudskim filmova, odvajkada mi je želja da se otisnem u daleku Ameriku i posetim mesta u kojima su snimani pojedini klasici. Želim u Njujork, Kaliforniju, San Francisko. Kada je u pitanju Evropa, radujem se Toskani koja me je očarala u filmu „Under the Tuscan Sun“ (Odri Vels, 2003) sa zanosnom Dajan Lejn u glavnoj roli. Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće? - Spilberga, Linča i Ridlija Skota, odveo bih u Skadarliju u „Tri šešira“ na dobru rakiju – šljivu, žutu kao dukat.

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice? - Pesma „Can’t Take My Eyes off You“, Frankie Valli & 4 Seasons iz filma „The Deer Hunter (Majkl Ćimino, 1978)“ uvek me podseća

na mog tatu. To je film njegove mladosti, kao i sama pesma koju voli iz sveg srca. Kada god je čuje, počne da peva i lagano pleše sa suzama u očima. Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta? - „Who Wants to Live Forever“, Queen. Pjesma koja je himna slobode/hedonizma? - „Satisfaction“, The Rolling Stones. Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu? - „Nataša“, Poslednja igra leptira. Vaša pjesma za karaoke? - „Glavo luda“, Zdravko Čolić. Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali? - Brajana Ferija. Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen? - Ima ih nekoliko. Pssst! Tajna! Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila? Odlazak Majkla Džeksona, Dejvida Bouvija, Džoa Kokera. Bili su apsolutni vanzemaljci. Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je? - Ne slušam loše pesme. Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi? - Nisam držao postere mu-

zičkih, već filmskih zvezda i filmova. Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti? - Naravno da neće.

Serija idealna za kišni vikend? - Repriza „Twin Peaksa“, dok kiša udara u prozorska okna je idealno rešenje. Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku? - U poslednje vreme nisam siguran koje serije ko i koliko prati, te nemam neki uvid u popularnost istih ili nepravednu zapostavljenost. Jedino mi pada na pamet izuzetna serija „VINYL“ u produkciji Martina Skorsesea i Mika Džegera, koja je okončana nakon prve sezone od 10 epizoda. Mislim da je imala opasan kapacitet, ali sa dosta problema tokom produkcije. Serija koju nikada nijeste završili? - „Breaking Bad“ – neverovatno, ali istinito. Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu? - Više sam vremena provodio gledajući serije kada sam bio mlađi. Sada sam

usmeren na filmove, tako da nisam stručnjak za nova ostvarenja koja brzinom svetlosti niču na TV kanalima i online. Čuo sam da je „Game of Thrones“ bila fantastična, a kraj diskutabilan, omražen. Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo? - Ima ih više, a to su „Dinasty“, „The Colbys“, „Dallas“ „Beverly Hills 90210“, „Tropical Heat“, „Miami Vice“, „Moonlighting“, „The X – Files“... Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije? - Sve stajlinge Dona Džonsona iz ’80-ih ( sakoe, pantalone, majice, cipele, automobile) iz serije „Miami Vice“. Najdraži par iz serije? - David i Medi iz serije „Moonlighting“, Elizabet i Filip iz „The Americans“, a tu su i Dik Solomon i Dr. Meri Olbrajt iz serije „3rd Rock from the Sun“. Radno okruženje/tim/ posao iz serije koje ste poželjeli za sebe? - Da lutam „Star Wars“ univerzumom, upravljajući letelicom i posećujem svemirska-vestern mesta poput Mandaloriana u istoimenoj seriji, čiju drugu sezonu sa nestrpljenjem očekujem na jesen. Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija? - Za Džerija naravno. Pravda za sićušne! M. ČAVIĆ

Četvrtak, 4. jun 2020.

PODGORI č ARENJE

Karta od 60 filira I gomilu statističkih podataka koji su, na našem jeziku, bili servirani lokalcima između kadrova - na primjer, da preduzeće na Rijeci koje su Austrijanci preuzeli, u tom periodu za osam dana producira 100.000 kilograma ribe.

Putujući karavan A propaganda se morala servirati u specijalno priređenom prostoru. Vojni austrijski kino, improvizovan na način da se ne može govoriti o pravom bioskopu, u tada najvećem gradu Crne Gore prikazivanje u zgradi osnovne škole, u Mirkovoj varoši. Zapamćeno je, da su Austrijanci projekcije davali ljeti pred zgradom, a da je filmove pratila ,,podrška“ austrougarskog vojnog

Privatna arhiva

rvi filmski kadar iz Podgorice bio je čista propaganda. I to ratna! ,,Die Wirtschafliche Ersehleistung Montenegros“, (,,Gospodarsko unaprjeđenje Crne Gore“) u dva dijela, bio je projekat austrijskih okupacionih vlasti, prikazan 1917. godine. Austrijanci su, u tih skoro tri godine okupacije vjerovali - da ih tehnološka novotarija poput filmske projekcije dugoročno može približiti lokalcima. A taj nijemi film, koji je potpisala bečka kompanija ,,Saša-film“, uhvatio je neke obrise svakodnevnog života. Uz želju da se prikaže slika nekakvog mirnodopskog progresa: od kadrova pazara drvima u Podgorici, prometa u Okružnom skladištu, prometa na željeznici Virpazar - Bar, intenzivnog obraivanja zemlje, slika iz Starog Bara... Konačno - do Ribarskog zavoda i tvornice leda na Rijeci Crnojevića.

orkestra - koji je bio vičan i nekim lokalnim notama... A konačno, sačuvana i ulaznica iz tog perioda. Cijena - 60 filira... Ipak, te okupacione projekcije ne treba ni u kom slučaju smatrati prvim prikazivanjem filmova u gradu. Već se vratiti koju godinu unazad. U mjesecima uoči Prvog svjetskog rata, putujući bioskop je, po zapisima Andrije Lainovića, namjerio u Podgoricu. Kao iz redova i sa stranica neke Markesove knjige - putujući karavan, iz Italije, Austrije, ko će im ga znati... To pismo Lainovića, sačuvano u Arhivu jugoslovenske kinoteke, otkriva da je prvi film potencijalno prikazan u Podgorici bio ,,Život Isusa Hrisa“, u prostoru lokalnog pozorišnog društva. A da je bioskop imao i tumača, koji je objašnjavao slike...

U teškim vremenima

U Ulici slobode između dva svjetska rata bio je prvi tonski bioskop ,,Luksor“

Zaglavi se

I još o onim Autrijancima: ostalo je zapisano, da je u maju 1918. godine, nekoliko dana nakon đurđevdanske projekcije na Cetinju, u Podgorici prikazan još jedan rad bečkog Saša-filma. ,,Pogreb knjaza Mirka“ je filmski projekat zaokružen u Beču sredinom marta 1918. Isto pismo Andrije Lainovića, ali i zapis iz izdanja okupacionih Cetinjskih novina, otkriva neke

Crta: Srđan Ivanović

podatke o filmu. Na primjer, da su u kadrovima uhvaćeni vojvoda Božo Petrović, brigadir Milutin Vukotić, vladika Kirilo, divizionar Mitar Martinović, maršal dvora Slavko Ramadanović, državni savetnik Mihailo Popović, divizionari Đuro i Vlado Petrovići, major Blažo Vrbica. Od austrougarske strane: zastupnik cara i velikodostojnici... U Podgorici, do perioda nakon Prvog svjetskog rata, pravog bioskopa nije bilo. Ipak, interesantan je i rječit podatak, da je baš u jeku epidemije španskog gripa, u godinama nemaštine, 1919. otvoren prvi bioskop, na uglu Balšićeve i Skadarske. Pamti se i ime entuzijaste entuzijaste i preduzetnika koji je projekat iznio - Miloša Garzičića. Još malo o kontekstu vremena: prvi bioskop Podgorica je dobila osam godina nakon prijestonice Cetinja. Neposredno prije Prvog balkanskog rata radio je i prvi bioskop u Nikšiću; do kraja svjetskog rata otvorena su dva u Kotoru... U vremenu što je tadašnjim Crnogorcima najljuće rane otvaralo - ta sačuvana svjedočanstva o prvim podgoričkim filmskim projekcijama svjedočanstva su o mentalitetskoj crti i potrebi za normalnošću, otvaranjem... I začetak jedne divne fascinacije. S. StamenIć

Četvrtak, 4. jun 2020.

19 vam.co.uk

LONDON CALLING Izložba ,,Kimono: od Kjotoa do modne piste“ prva je (i najveća) izložba u Evropi ovakvog tipa, u kojoj su kuratori pokušali da zarone u društveni i estetski značaj kimona

akon ,,šuškanja“ u javnosti u avgustu prošle godine, kuratori u Viktorija i Albert muzeju nijesu mogli dugo kriti na čemu su radili mjesecima unazad. Prvi tizer posteri pojavili su se krajem prošle godine, da bi već u januaru Londoncima bilo jasno da će ove godine dugo pričati o zanimljivom odjevnom komadu. u kojem se osjećate vrlo zgodnjikavo-zamotano: kimonu! Sve je bilo spremno za fenomenalno lansiranje u martu, da bi sedmicu kasnije, novonastala kriza zatvorila vrata ovog fenomenalnog zdanja kod Hajd parka i kimono ostavila bez zadivljene publike… Do sedmice za nama. Vrata Viktorija i Albert muzeja možda jesu zatvorena, ali ovakvu izložbu je vrijedjelo preseliti na onaljn platformu, čak iako je to zahtijevalo puno vremena.

Čak 315 komada

Kroj Dalekog istoka izložba u Evropi ovakvog tipa, u kojoj su kuratori pokušali da zarone u društveni i estetski značaj kimona, sa posebnim akcentom na sam kroj. Istražujući tradicionalne korijene iz 17 vijeka u Japanu, do njihove ,,selidbe“ iz japanske kulture na modne ulice zapada, kuratori su sa ,,sakupljenih“ 315 različitih komada lansirali jednu predivnu koloritnu priču. Novonastala kriza, koja je zatvorila vrata svim institucijama kulture i umjetnosti u Londonu nije stala na put ovom muzeju, pa se izložba efikasno preselila onlajn. I to sa pet kratkih filmova koji su adekvatno ispraćeni

temeljnom analizom kuratorke Ane Džekson.

Od Bjork do Merkjurija

Od predivnih modnih uzoraka iz 17 vijeka, koji su bili sastavni dio odjeće u carskoj palati, do prvih kimona koji su početkom prošlog vijeka bili spremni za izvoz u druge ćoškove planete, pažljivo je prikazan put adaptacije ovih koloritnih komada današnjoj modi. Bilo je sasvim dovoljno pogledati u predivan kimono sašiven oko 1800. godine, za mladu djevojku u Japanu, da vam bude jasno zbog čega je kimono tako lako uplivao u ,,zapadne vode“…

Iako je fokus izložbe na istorijski važnim predmetima, oduševljenje onlajn posjetioca je, očekivano, zaigralo kada je došao red na poznate komade. Od fenomenalnog rješenja Aleksandera Mekvina za Bjork i njen treći album ,,Homogenic“, do simpatičnog ali i jednostavnog rješenja Oskarovca Džona Mola za Obi-Van Kenobi komad iz ,,Star Wars“, koji je nosio Alek Ginis… Fanovi benda Queen mogli su vidjeti i čuveni kimono Fredi Merkjurija, kao i fascinatno rješenje maestralnog Žan-Pola Gotjea za Madoninu odjeću za spot za pjesmu ,,Nothing Really Matters“ iz 1998. godine. Leila MURSELJEVIĆ

vam.co.uk

Izložba ,,Kimono: od Kjotoa do modne piste“ prva je (i najveća)

Komadi napravljeni za slavne ličnosti poput Bjork, Madone, Fredija Merkjurija…

Detalj sa izložbe

Direktor i glavni i odgovorni urednik Draško Đuranović Urednica Marija Ivanović-Nikičević Zamjenik urednice Stojan Stamenić

vam.co.uk

Detalj sa izložbe

Motiv sa kimono naprav ljenog oko 1800. za mladu Jap anku

Izdavač „NOVA POBJEDA“ d.o.o. Saradnici Vladimir Maraš, Srđan Ivanović, Milena Čavić, Svetlana Višnjić, Miloš Milačić, Leila Murseljević, Anja Drobnjak, Biljana Martinić, Mirjana Popović i Jovana Kaluđerović

Grafički dizajn Veselin Radonjić