Dve negativne SAD izjave o haškom Sudu
SUĐENJE S. MILOŠEVIĆU O Hagu tj. haškom sudu, neočekivano, stigle su iz Amerike ne samo kontradiktome već i vrlo kritične izjave. Radi se o dva takva slučaja. Uzgred, ono što je najinteresantnije u celoj stvari jeste da je premijer Srbije g. Zoran Đinđić, koji inače pomno prati sve te SAD signale, našao, izgleda, u tim izjavama dovoljno elemenata, pa se tako, ohrabren valjda, usudio da haško suđenje nazove - cirkusom! No da se vratim na temu o dve SAD izjave. Kongresmen Pol napada IS putem Haga Jedna takva kvalifikacija dolazi od kongresmena Ron Pola iz Teksasa. U napisu Internacionalni Sud (IS) za ratne zločine - rđav za Ameriku, rđav za svet (antiwar, Website), on vrlo oštro kritikuje Hag ali iz perspektive protivnika tog budućeg Intemacionalnog Suda (IS) koji je oformljen u 1998 g. u Rimu, a stupa u dejstvo čim ga ratifikuje 60 nacija potpisnica, što se očekuje da će postati stvarnost u toku ove 2002 g. Kaže on dalje da će i SAD potpasti pod jurisdikciju tog suda jer je Bil Klinton, poslednjim svojim pretsedničkim aktom, tj. u ponoć 19.1.02, potpisao SAD pristup tom Sudu, a Bušova administaracija, mada je iskazivala svoju protivnost, nije taj Klintonov potpis opovrgla. Kao rezultat, uslediće jedna realna situacija po kojoj - kako veli kongresmen Pol - ,,i predsednik SAD-a, generali i 240 hiljada američkih vojnika širom sveta” mogu se naći pred tim Sudom. A Hag ulazi sad u gornji prikaz samo kao primer kakav će izgledati taj budući Sud koji treba da sudi čak i američkim građanima. Tako nam kongresmen Pol direktno potvrđuje, kad je reč o Hagu, ono što je bilo jasno svim objektivnim posmatračima ove ustanove od samog njenog ustanovljavanja. On, medjutim, ide i dalje i svedoči da sudjenje Slobodanu Miloševiću, bivšem predsedniku SRJ, nije pravno utemeljeno. I tako, istina nevoljno, g. Pol postaje njegov branilac. Evo samo nekih najglavnijih momenata njegove opširne kritike hašog suda: dozvoljavaju se anonimni svedoci i tajna svedočenja; optuženi, po nahođenju suda, ne mora da zna identitet svedoka; nema nezavisne apelacije; Hag liči u mnogome na sovjetske sudske procese iz 1936-38 g.; optuženi može biti osuđen i bez dokaza, dovoljno je da sudije steknu taj utisak a što se dešava kad nema porote; u intervju-u francuskom Le Mond-u, glavna tužiteljica Karla del Ponte, na pitanje zašto se Miloševiću ne sudi za genocid na Kosovu, s obzirom da je s tom kvalifikacijom ekstradiran Hagu, odgovorila je, da za genocid nema dokaza, pa će mu se umesto toga suditi za ratne zločine; povrh toga dodala mu je ona sad (bespravno, jer zbog toga nije ekstradiran) još i zločine u BiH i Hrvatskoj; njegovom ekstradicijom suverenitet SRJ je potpuno ignorisan činjenicom da je prekršena naredba Vrhovnog suda SRJ da se ekstradicija zaustavi dok se ne ispita ustavnost
vladine ( Đinđićeve) „uredbe” o tome; za Miloševića ne važi najvažniji sudski aksiom da je svako nevin dok se ne dokaže njegova krivica; na samom suđenju, iako je on sam svoj advokat, sudija mu isključuje mikrofon. Kongresmen Pol dalje navodi da se neki Besnik Sokoli, nameštenik suda, verovatno Albanac, pojavljuje kao svedok, kao što su i mnogi drugi svedoci Albanci bili pripadnici Kosovske oslobodilačke armije (KOA). Sve u svemu, njegov zaključak o haškom sudu ali i sa idejom da taj zaključak protegne i na budući Internacionalni sud (Zar ćemo dozvoliti da Amerikanci dođu pred takav sud?!) je ovaj: to je gomila birokrata bez etike, trećerazredni sudijski kadar, nikom odgovomi politički plaćenici. To je, dakle, bio prvi napad na Hag koji je došao iz Amerike. Drugi napad na Hag - od Bušove administracije A drugi je došao, krajnje neočekivano, direktno iz Bušove administracije. (To je valjda bio taj „signal” koji je ohrabrio Đinđića na izjavu kojom je izjednačio Hag sa „cirkusom”.) Ambasador State departmana za ratne zločine Pjer Ričard Prosper svedočeći pred Kongresom, izjavio je (po Čikago Tribjun-u od 1.3.02) da haški tribunal ima problema „koji izazivaju sumnju u integritet suda” i postavljaju pitanja o „profesionalizmu uposlenih”. Dalje, „nepotrebno je preskup - 100 miliona dolara godišnje, ima 1200 nameštenika -, ispod kritike je u pogledu kontrole, zloupotrebljavan od nekih advokata i njihovih klijenata radi bogaćenja”. Prosper dalje predlaže Kongresu da se aktivnost Haga okonča do 2007. ili 2008. g. i da Karla del Ponte ne povećava broj novih optuženih za suđenje u Hagu; njih neka sude lokalni sudovi. Zbog čega napad na Hag? Postavlja se sad ovde pitanje, zbog čega je Bušova administracija odjednom „okrenula leda” Hagu, koji je, kao što se zna - američko „čedo”! Da nije bilo SAD-a, odnosno njihove famozne g-dje Madelen Olbrajt, sud u Hagu nikad ne bi ugledao svetlo dana. Gledajući, pak, iz čisto američkog vidokruga - američkih interesa -, Hag je bio jedini način da se SAD mnogobrojne „prljave radnje” u vezi razbijanja bivše SFRJ nekako sakriju i da se krivica sa sebe prebaci na nekog drugog, u konkretnom slučaju na Srbe. To je suština Haga. Što se u Hagu pored Srba, sudi i ponekom Muslimanu ili Hrvatu, to je samo radi dekoracije, da se „opseni prostota”, da haška „predstava” izgleda „neutralna”. Međutim, i pored svih kulisa „nepristrasnosti”, dodatne - da tako kažem - „kolateralne štete” koje su pogodile samo Srbe i SRJ kao što su bombardovanje i 10-godišnje sankcije koje i danas, pod novim naravno imenom, još uvek postoje, samo potvrđuju da su Srbi bili predodređeni već od samog početka krize na Balkanu za „žrtvenog jarca”. Hag je, dakle, Americi bio neophodan da bi