Vjera, ufanje, ljubav

Gradski muzej Varaždin Etnografski odjel Galerija starih i novih majstora Kulturno-povijesni odjel Povijesni odjel Varaždin City Museum Etnographic Department Gallery of Old and Contemporary Masters Cultural and Historic Department Historic Department Za nakladnika For the publisher Miran Bojanić Morandini Izložba ostvarena sredstvima Ministarstva kulture RH Grada Varaždina With the help of Ministry of culture of the Republic of Croatia The city of Varaždin Sponzor Sponsored by Croatia osiguranje

Koordinacija izložbe Exhibition coordinator Ljerka Šimunić Autori izložbe Authors of the exhibition Ljerka Albus Ljerka Šimunić Spomenka Težak Stručna obrada građe Expert processing of museum items Ljerka Albus Mirjana Dučakijević Iva Kožnjak Ljerka Šimunić Spomenka Težak Stručna koordinacija izložbe Expert coordination of the exhibition Petra Marincel Restauratori Restorers Josip Cepanec Zoran Durbić

Jadranko Gjerek, suradnik Velimir Ivezić Stanko Kirić Melita Krnoul Dijana Nazor Petar Nevžala, suradnik Jelena Rančić Daniela Ratkajec Neven Sudec Daša Suhić Branimir Šimek Marija Zupčić Dunja Vedriš Magdalena Vlaho Autori fotografija Photographs by Davor Puttar Andrej Švoger Miroslav Klemm Ljerka Albus Melita Krnoul Petra Marincel Prijevod i lektura Tanslation into English and proofreading Iva Bosnić Kazivači i lokaliteti terenskih istraživanja Anica Rehvald (rođ. 1941.g.), Čalinec Vesna Štruklec (rođ. 1958.g.), Ivanec Ljubica Mlinarić (rođ. 1932.g.), Jalžabet Terezija Kerep (rođ. 1926.g.), Kamena Gorica Slava Pupek (rođ. 1936.g.), Kamena Gorica Hadović Ljubica (rođ. 1930.g.), Kračevac Ankica Škarić (rođ. 1956.g. u Drinovcima), Kračevac Josip Pristavec (rođ. 1937.g.), Kučan Gornji Nada Plantić (rođ. 1947.g.), Kučan Marof Milica Vugrinec (rođ. 1948.g.), Leštakovec Tibor Martan (rođ. 1981.g.), Mađarevo Terezija Magić (rođ. 1935.g.), Novakovec Marija Pavlinec, (rođ. 1920.g.), Novakovec, Draga Bunić (rođ. 1933.g.), Plemenščina Barica Mudri (rođ. 1944.g.), Prigorec Josip Podsečki (rođ. 1948.g.), Rinkovec Zorica Grobenski (rođ. 1937.g. u Šinkovici Šaši), Šaša Josip Grobenski (rođ. 1940.g.), Šaša Đuro Kobal (rođ. 1956.g.), Zbelava Informants and locations of the field research Anica Rehvald (born 1941), Čalinec Vesna Štruklec (born 1958), Ivanec Ljubica Mlinarić (born 1932), Jalžabet Terezija Kerep (born 1926), Kamena Gorica Slava Pupek (born 1936), Kamena Gorica Hadović Ljubica (born 1930), Kračevac

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 856951 ISBN-13 978-953-6877-56-0

Ankica Škarić (born 1956 in Drinovci), Kračevac Josip Pristavec (born 1937), Kučan Gornji Nada Plantić (born 1947), Kučan Marof Milica Vugrinec (born 1948), Leštakovec Tibor Martan (rođ. 1981), Mađarevo Terezija Magić (born 1935), Novakovec Marija Pavlinec, (born 1920), Novakovec, Draga Bunić (born 1933), Plemenščina Barica Mudri (born 1944), Prigorec Josip Podsečki (born 1948), Rinkovec Zorica Grobenski (born 1937 in Šinkovica Šaša), Šaša Josip Grobenski (born 1940), Šaša Đuro Kobal (born 1956), Zbelava Video zapis kazivača Video records of the informants Miroslav Klemm Davor Puttar Priprema i montaža filmskog zapisa Arrangement and editing of the video records Ivica Jeremić Zahvaljujemo na pomoći i suradnji Special appreciation for the help and cooperation dr.sc Sandro Bogdanović Dora Bošković dr.sc. Marina Bregovec Pisk Matea Brstilo Rešetar dr.sc. Suzana Buzjak dr.sc. Sanja Cvetnić Klaudija Đuran Jadranko Gjerek Branka Hofer Velimir Ivezić Zahvaljujemo na pomoći pri izradi Zelenog Jure i gomile Appreciation for the help with the making of Zeleni Jura and gomila Anica Rehvald, Čalinec Zlatko Peharda, Ladanje Donje Josip Kelemen, Biljevec Vesna Štruklec, Ivanec Tehnički postav Technical support Nevenka Juriša Romana Keraža Željko Roška Slavko Stančin Dragica Škarica Oblikovanje kataloga Catalogue design Stage, Varaždin Tisak Print AKD, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb Varaždin, 2013.

Sadržaj Contents 6

Ljerka Šimunić VJERA, UFANJE, LJUBAV FAITH, HOPE, LOVE

32

Spomenka Težak VJERA I SNAGA NA RIMSKOM NOVCU FAITH AND STRENGTH ON ROMAN COINS

38

Ljerka Albus VJERA I VJEROVANJA FAITH AND FOLK BELIEFS

67

Popis kataloških jedinica List of Exhibits

101

Bibliografija Bibliography

Ljerka Šimunić muzejska savjetnica Kulturnopovijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin

Izložbom Vjera, ufanje, ljubav predstavljaju se predmeti iz fundusa četiri muzejska odjela, koje povezuje duhovni aspekt sadržan u temama umjetničkih i upotrebnih predmeta nastalim u različitim sredinama i u raznim razdobljima. Interesom našeg istraživanja su klasične (nekršćanske) i kršćanske teme. Klasične sadržaje nalazimo na primjercima rimskog novca od 1. do 4. stoljeća s prikazima rimskih bogova i boginja s jedne, i portreta vladara s druge strane, te u djelima likovne umjetnosti i umjetničkog obrta od renesanse nadalje koji su inspirirani antičkom mitologijom.

Religiozna umjetnost ima snažan utjecaj na izbor tema europske umjetnosti od srednjeg vijeka do današnjih dana. Ikonografski program kršćanskih sadržaja, koji je definiran na Saboru u Tridentu (1545.-1563.), nije bio određen samo za liturgijske predmete, već je primjenjivan i u sekularnom životu. Hrvatska je u vrijeme i nakon Tridentskog sabora bila u sastavu Habsburške Monarhije, a Habsburgovci su čvrsto stajali uz katolicizam. Hrvatski je sabor 1608. godine donio odluku, koju je sankcionirao kralj Rudolf II. Habsburg, kojom je jedino katolička vjera bila dopuštena u Hrvatskoj i Slavoniji1. Sakralni prizori bili su važno sredstvo religiozne pedagogije usmjerene na pripadnike svih društvenih staleža, posebno puka.

Bez obzira je li je riječ o prikazima klasičnih ili kršćanskih tema, umjetnička djela često sadrže danas zaboravljeni znakovni jezik atributa i simbola, čije odgonetavanje pomaže da se djelo potpunije shvati. Umjetnost renesansne i baroka prepuna je simboličkih i alegorijskih značenja. Prisutnost lubanje ili pješčanog sata upućuje nas na promišljanje o ispraznosti i prolaznosti ljudskog života. Neki predmeti-znakovi sami su zamjena neke osobe ili pojave (golubica je zamjena za Duha Svetog). U prikazima kršćanskih tema česta je pojava prefiguracije tema, kad se osobe i događaji Starog zavjeta poistovjećuju s osobama i događajima Novog Zavjeta. Abrahamovo žrtvovanje sina Izaka tumači se kao nagovještaj Božjeg žrtvovanja Isusa.

S vremenom su starozavjetne teme postale zanimljive i poučne same po sebi te se javljaju u kršćanskoj umjetnosti kao samostalni prikazi. Neke su teme posebno omiljene, poput priče o Josipu koju nalazimo ispričanu na vratnicama kabinetskog ormarića od bjelokosti. Na isti je način Crkva prihvatila neke od klasičnih mitova koji su bili uvršteni u program kršćanske umjetnosti.

Posebna cjelina izložbe posvećena je duhovnom životu seoskog puka sjeverozapadne Hrvatske. Mnoga svjedočanstva potvrđuju isprepletenost pučkih vjerovanja, koja sežu u slavensko i praslavensko doba, s kršćanskim učenjem. Iako je puk varaždinskog kraja tradicionalno poznat po pobožnosti i pripadnosti katolicizmu, ipak je zadržao u svojoj memoriji do današnjih dana mnoge od starih legendi, priča, čaranja, i upotrebe sredstva zaštite od bolesti, nevolja i uroka. Uz njihovu nešto rjeđu prisutnost u predmetima tradicionalne kulture, iskazi suvremenih kazivača potvrđuju njihovu prisutnost u nematerijalnoj duhovnoj baštini našeg kraja. Prikupljeni materijal s terena za potrebe izložbe najbolji je dokaz tome. Božji kut, opremljen svetim slikama, raspelom, molitvenicima, krunicama i nabožnim sličicama, stoljećima je duhovno središte obitelji, simbolički on je prenesena Crkva u malom u svaki, pa i najskromniji dom.

1 Cvetnić, Sanja, Ikonografija nakon Tridentskog sabora i hrvatska likovna baština, Zagreb, str. 35.

Mitološki prizori Ikonografski repertoar antike nalazimo na primjercima rimskog novca, ali je ikonografija antičkog mita i poganska likovna tradicija prisutna u kasnijim djelima profane umjetnosti od renesanse i baroka do klasicizma.

Priča koja nam priopćava kako se nešto dogodilo ili je postalo djelovanjem nadnaravnih sila (božanskih bića) u prapočecima postojanja zovemo mitom ili svetom pričom, za razliku od legendi i bajki, koje pripovijedaju o zemaljskim stvarima i pojavama.

Iako su već stari grčki filozofi smatrali mitove tek lijepim pričama, koje nisu temeljene na racionalnom poimanju svijeta, mitovi su i bez religijskog i metafizičkog značaja ostali nadahnuće za umjetnike i obrtnike od Rima, preko kasnog srednjeg vijeka, renesanse i klasicizma do današnjih dana.

Mit se u umjetnosti često koristi kao alegorija2 .

Seriju od šest puniciranih bakroreza, naknadno koloriranih temperom, s prikazom boga ljubavi Amora u liku krilatog nagog dječaka sa životinjskim simbolima, izradio je 1802. godine u Parizu francuski grafičar Pierre Charles Coqueret3, prema predlošku Michelangela Maestrija.4 Grafike nose nazive: Amor Volubile / Amor Lento, Amor vile / Amor Nobille, Amor Furioso / Amor Poetico i predstavljaju različite vrste ljubavi, koje se obično pojavljuju u paru kao suprotnosti. Likovni prikaz borbe kreposti i mana kroz oprečne parove simbolički je prikaz neprestane borbe koja se odvija u ljudskoj duši između dobra i zla, duha i tijela, a što je posljedica dvojnosti ljudske naravi. Amor, starorimski bog ljubavi, radosti i šale (istovjetan je grčkom bogu Erosu, a poistovjećuje se i sa starorimskim Kupidonom, bogom želje, požude i ljubavi), često je bio prikazivan u helenizmu, a nalazimo ga u renesansi i klasicizmu pod imenom putto. Rani kršćani prihvatili su poganski način za predstavljanje anđela u dječačkom obliku Amora, dok su srednjovjekovni umjetnici predodžbu anđela poistovjetili s likom odrasle božice pobjede Viktorije.

Dječački lik anđela ponovno se pojavio u renesansi. Pošto je renesansni čovjek razlikovao dvije vrste ljubavi: posvećenu, upućenu Bogu, i običnu, zemaljsku, spolnu. Ponekad je teško razlikovati putte od anđela. U svjetovnom slikarstvu javljaju se kao vjesnici svjetovne ljubavi, obično u pratnji božice Venere. Krilati dječak Amor, sin Venere i Marsa, alegorija je o ljubavi i ratu. Dječački izgled ukazuje da je ljubav djetinjasta, iracionalna pa i glupa, a krila da je ljubav često površna. Simboli su mu luk i strjelica, tobolac i zublja, jer zbog ljubavnih rana raspaljuje srce. U osobi koju pogodi strjelicom zlatnog vrha izaziva nekontroliranu želju.

Na svakoj od šest grafika Amor je prikazan kako stoji u kočiji u obliku školjke, bačve ili drvene daske slične splavi, koju vuče po jedna životinja, koja simbolizira narav određene vrste ljubavi. Alegorija kočija s Amorom, kao odraz ljudske duše, javlja se kod Platona. Prema njegovu tumačenju kočijaš, koji predstavlja intelekt, upravlja parom krilatih konja, od kojih jedan predstavlja moralni, racionalni impuls ili pozitivan dio strastvene prirode (kao što je pravedan gnjev), dok je drugi alegorija duše iracionalne strasti i pohotljive prirode.

Amor Volubile, personifikacija gipkosti, pokretljivosti, spretnosti u govoru, ali i slatkorječivosti i promjenjivosti, upravlja školjki sličnom kočijom, koju vuče leptir. Označava ljubav koja se brzo rasplamsa, ali je i nepromjenjiva, dakle nestalna. Školjka je atribut Venere, boginje rođene iz mora, a Amor sin Venere i Marsa, boga rata, ponekad se javlja sa školjkom. Školjka u rukama mladića koji je daruje djevojci znak je njegove ljubavi.

Amoru Volubile pandan je Amor Lento, kako stoji na rastvorenoj školjci i upravlja kornjačom. Kornjača se često javlja uz motto: Festina lente (Žuri se polako - Idi sporo, ali sigurno), atribut je sigurne i trajne ljubavi. Amor Vile označava besramnu, putenu ljubav, vozi ga par morskih puževa, jer se puž u antici smatrao životinjom koja se rađa iz blata i hrani se blatom. Simbol je grješnika i lijenosti, jer, osim što je spor, on se niti ne trudi pronaći hranu, već se hrani svime što dohvati. Amor Nobile njegova je suprotnost i označava plemenitu, uzajamnu ljubav koja biva jača kad je uzvraćena, simbolizira snagu međusobne ljubavi. Njegovu kočiju sličnu splavi vozi par riba, vjerojatno dupina, simbola duše na putovanju. Scena Amora s dupinima česta je na antičkim slikama Pompeja i Herkulanuma, naročito je bio popularan prizor kad dupin

2 Opći religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža,Zagreb, 2002., str. 592.

3 drugih šest bakroreza, vjerojatno amoretta, prema Maestrijevim predlošcima izradio je 1802. g. Pierre Charles Coqueret (1761.-1832), pariški bakrorezac i bakropisac, a radio je i u aquatinti 4 Michelangelo Maestri: talijanski umjetnik ( oko 1779.- Rim, 1812.) slikar, bakropisac i izdavač u Rimu. Kopirao je u akvarelima šest (6) božanstva i šest (6) amoreta, koje je Rafael bio naslikao u kupaonici (!) kardinala Bibiene u Vatikanu. Šest božanstva sam je reproducirao u bakropisu u boji. Njegove grafike – bakropis oslikan gvašem, temelje se na motivima antičkih fresaka u Pompejima i Herkulanumu). Djela su mu bila popularna, neki od njegovih najpopularnijih gvaševa su prikazi Putta kojeg voze životinje u kočiji – inspirirale su ga stropne freske u salonu Villa Lante u Rimu.

Francesco Piranesi i Tomaso Piroli objavljuju ove slike u nizu i urezuju ih 1805.g., ali ih pripisuju Rafaelovom učeniku Giuliju Romanu.

Vjera ufanje

ljubav

spašava Amora od hobotnice (prema predaji otuda potječe prijateljstvo čovjeka i dupina.) Amor Furioso označava ljubav punu strasti, srdžbe i ljubomore. Vuku ga u kolicima sličnim bačvi na kotačima dva zmijolika zmaja, dok ljutiti Amor vitla palminom granom. Zmija je u mnogim arhaičnim religijama smatrana demonskom životinjom, uzročnikom nesreće i zle kobi. Bila je falički simbol koji se povezivao s božicom Zemljom i s plodnošću. Kod starih Grka smatrana je proricateljicom i zaštitnicom liječnika.

U Starom zavjetu je smatrana napasnicom koja zavodi ljude, personifikacija je Eve. Posve je suprotnog značenja Amor Poetico, koji označava poetsku, skladnu ljubav. Njegovu zlatnu kočiju vuku dva bijela labuda, koji su zbog gracilnosti i ljepote Venerin atribut. Smatralo se da pjesnikova duša ulazi u labuda.

Mitološko-alegorijsku simboliku nalazimo i na upotrebnim predmetima. Prizori s Amorom (personifikacija ljubavi), s tobolcem i strijelom, s lovorovim vijencem (vječna ljubav), u društvu s Venerom i dvije golubice, u društvu sa zmijom (simbolom požude i ljubavnih užitaka), nalaze se na naušnicama i brošu iz 20-tih godina 19. stoljeća. S obzirom na alegorijske poruke, za pretpostaviti je da je ovaj dragocjeni komplet nakita od sedefnim pločicama prevučenim modrim emajlom bio poklon s ljubavnom porukom.

Za ljubavničkim parom Venerom i Marsom, kao alegorijom Ljepote, Hrabrosti i pobjede Ljubavi nad Razdorom, često se posezalo u spomen na zaruke. Vjerojatno je par srebrnih kopča izrađen s tom namjenom.

Ukrašene reljefno izvedenim glavama božice Venere, ovjenčane mirtom (vječno zelenom kao ljubav), i boga rata Marsa, s kacigom na glavi, i povezane sponom, simbolom povezanosti budućih supružnika.

Klasicistički portalni sat ukrašen je mitološkim scenama na mjedenim aplikacijama: boginja Dijana (gr. Artemide), božica Mjeseca, zaštitnica lovaca, prikazana je kao lovkinja, u kratkom haljetku, s kosom svezanom u punđu i sa strijelom i tobolcem. Uz nju je pas.

Dvojnost ljudske naravi, simbol prošlosti i sadašnjosti u renesansi, neke su od značajki rimskog boga s dva lica, Janusa. Stari Rimljani štovali su ga kao zaštitnika ulaznih kućnih i gradskih vrata i kao boga „početaka“ (mjesec januar dobio je po njemu ime). Njegovo dvostruko lice, mladenačko sa žitom u kosi, i lice starca s plodovima voća i cvijećem, nalazi se na rezbarenoj kutijici od školjke.

Broš, Amor u društvu Venere

Europsko slikarstvo 18. stoljeća obiluje mitološkim temama. U fundusu Galerije starih i novih majstora, izvan stalnog muzejskog postava, nalaze se dvije genre – scene neznanih slikara, koje pripadaju talijanskom slikarskom krugu. Priča o lijepom mladiću Endimionu, kojeg je Jupiter zauvijek uspavao obdarivši ga bezvremenskom ljepotom, nadahnjivala je pjesnike i umjetnike renesanse i baroka. Idilični prizor, kad uspavanog mladića, noću, u šumovitom krajoliku posjeti i grli mjesečeva božica Selena (rimska Luna), uz nazočnost dva Kupidona, tipična je pastorala, čiji dojam pojačava Endomionov pastirski štap, sandale i pas koji sklupčan spava uz njegove noge. Božicu Lunu često su poistovjećivali s Dijanom.

Mit o Veneri, rimskoj božici ljubavi i plodnosti, koja se okrznuta Kupidonovom strijelom beznadno zaljubila u smrtnika Adonisa, kojeg je u lovu usmrtio vepar. Trenutak kad je naga božica, tek zaogrnuta skarletnom tkaninom, pohitala na oblaku umirućem Adonisu, tema je ovog djela, vrlo omiljena kod umjetnika. Pomoć kod potpunijeg razumijevanja sadržaja slike su Venerini atributi: bijela golubica, simbol ljubavi i vjernosti, zlatna kočija te Amori.

Utjeha i nada hrani ljudima vjeru! (Solamen spes alma hominum fidei anchora sacra, erumnus notris) naziv je grafike s prikazom personifikacije Ufanja u liku djevojke pogleda usmjerenog u nebo, sa sokolom u ruci i sidrom podno nogu (atributi Ufanja, druge po redu bogoslovne kreposti).

Antički prikaz ženskog lika s pridruženim razlikovnim atributima, od kojih svaki personificira neki apstraktni pojam, preuzela je Crkva i koristila za ćudorednu pouku, prikazujući vrline i poroke u suprostavljenom odnosu. Španjolski pjesnik Prudencije u 4. stoljeću opisuje borbu kreposti i mana za čovječju dušu. Broj kreposti kretao se između sedam i četrnaest, dok je mana bilo mnogo više (i preko trideset). Obično se prikazuju u parovima i tijekom vremena njihov broj je ustalio na sedam parova. Prve tri su teološke ili bogoslovne kršćanske kreposti (vrline): Vjera, Ufanje (nada) i Ljubav (prema bližnjem), dok su ostale četiri smatraju stožernim, ćudorednim krepostima: Pravednost, Razboritost, Jakost i Umjerenost.5

Janus

Od renesanse umjetnici posežu za klasičnim božanstvima i mitološkim junacima, kako bi alegorijskim rječnikom dočarali kreposti. Alegorije o ljubavi i čednosti, obično vezane uz brak i rođenje djeteta, susreću se na kućnom inventaru poput nevjestinskih škrinja i posuđa. Pritom su se najčešće služili priručnicima s mitološkim rječnikom ili, kako su ih još zvali, knjigama alegorija. Djelo Iconologia Cesara Ripa, prvi puta objavljeno 1593. godine, bilo je opremljeno s 400 drvoreznih alegorijskih ilustracija, doživjelo je

5 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 2000., str. 368.-370.

8

Mit o Veneri

mnogo izdanja. Ripa je svoju Ikonologiju domislio kao priručnik alegorijskih ljudskih vrlina i mana, nagnuća i strasti te prirodnih pojava.6 Ripa ga je namijenio slikarima, kiparima, pjesnicima, jednom riječju umjetnicima, koji su u slici, plastici, riječi ili kazališnom prikazivanju obrađivali svjetovne ili sakralne teme s moralnom porukom, putem apstraktnih alegorijskih koncepata. Umjetnici su koristili mitološke figure, ali su im obično dodali kršćanski moral.

U muzejskoj se zbirci nalaze četiri reljefna prikaza kreposti: Ufanje, Umjerenost, Poniznost i Istina (iskrenost), izvedena u sadri oblikovanoj u kalupu, obojenoj s pozlaćenim detaljima- atributima.

U kršćanstvu Ufanje (nada), čiji je atribut sidro, druga je bogoslovna krepost, koja s Vjerom i Ljubavlju prema Bližnjemu potiče vjernika da s pouzdanjem iščekuje kraljevstvo Božje i vječni život. Suprotnost nadi je ravnodušnost i očaj.7 Na preostala tri reljefa; Umjerenost simbolički lijeva tekućinu iz vrča u kupu, jer se neumjerenost obično povezivala s prekomjernim pićem, Iskrenost je prikazana sa srcem i lirom, dok Poniznost s rukama prekriženim na grudima drži kuglu, dok su joj pod nogama janje i kruna.

Kruna se smatra simbolom poniznosti, jer što se njome jače udara o zemlju, ona više odskače, zlatna kruna pod nogama pokazuje da poniznost ne cijeni bogatstvo i vlast, a janje kao simbol Krista najčešće se javlja u kršćanskoj umjetnosti, janje i simbol poniznosti.

6 Ripa, Cesare, Ikonologija, Split, 2000., predgovor, Belamarić, J. str. 11.

7 Opći religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002., str. 614.

Vjera ufanje

ljubav

Starozavjetne teme Starozavjetne teme prisutne su u likovnim umjetnostima kršćanstva, jer su se osobe i događaji Starog zavjeta smatrali točnim pandanima osoba i događaja u Novom zavjetu. Oni su bili neka vrsta nagovještaja ili prefiguracije budućih događaja.

U širokoj lepezi religioznih sadržaja zastupljenih na izložbi, starozavjetne su teme zastupljene u skromnijem broju, ali visoke likovne kvalitete. Starozavjetne priče pune su poučnih poruka, a kad je riječ o prefiguracijama nalazimo ih, osim u slikarstvu, kiparstvu i grafici, na predmetima upotrebne namjene.

Kabinetski ormarić po svojoj je funkciji spremnica za dragocjenosti. Sastavljen od brojnih ladica i pretinaca (često skrivenih) i sam je predstavljao dragocjenost. Dio je inventara palača i dvoraca u 16. i prvoj polovici 17. stoljeća. Primjerak obložen bjelokosnim pločicama ukrašen je graviranjem i tušem oslikanim prizorima starozavjetne priče o Josipu8. Na vratima s unutrašnje strane i na vratašcima ladica i niše gravirane su zgode Josipa, starijeg sina hebrejskog patrijarha Jakova i njegove žene Rahele, njegovi odnosi s braćom, u obliku narativnog ciklusa. Bio je to omiljeni srednjovjekovni roman u priči s nastavcima, koji je bio jednako prisutan i u renesansi.9 Katolička crkva je na te priče gledala kao

na prefiguraciju Kristova života. Vanjske vratnice ukrašene su stiliziranim geometrijskim crtežom i maskeronima. Svaki prikaz označen je brojem radi lakšeg snalaženja u čitanju priče.

8 Knjiga postanka, 4 Povijest Josipa i njegove braće, 37-50 9 Hall, James, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb1991. str. 143

10

Na lijevoj vratnici, na četiri uzdužna i ovalnom središnjem medaljonu, pratimo Josipa odjevenog u renesansni kostim kako spava i sanja u krajoliku sa Suncem, Mjesecom i zvijezdama i uz snoplje žita (2 i 3).10 Svoj san tumači ocu Jakovu (središnji prikaz). U potrazi je za braćom, koja su radila u polju (4). Ljubomorna braća bacaju ga u bunar (5). Bacanje Josipa u nakapnicu (bunar) i vađenje iz nje smatralo se prefiguracijom Kristova polaganja u grob.

Sljedeći nastavci priče nastavljaju se na središnjem dijelu ormarića, koji je ispunjen nizom ladica pravilno raspoređenih oko središnjih vrata, koja imaju oblik portala s lomljenim timpanonom; vertikalno su četiri niza s po jednom ladicom sa svake strane, dok su s donje strane horizontalno postavljene četiri ladice. Svaka nosi brojem označenu scenu. Poštedivši mu život braća ga prodaju jišmaelskim trgovcima11 (7), koji su ga kao roba odveli u Egipat. Josipa je kupio zapovjednik faraonove tjelesne straže Potifar i postavio ga kao upravitelja svoga doma (8). U faraonovoj kući napastovala ga je Potiforova žena, kad ju je Josip odbio i naglo otišao, u njenoj je ruci ostao njegov plašt (9). Da mu se osveti, optužila ga je mužu za pokušaj silovanja, a kao dokaz pokazala mu je Josipov plašt. Josip je Potifar zatočio u tamnicu (10). U zatvoru je Josip pravilno protumačio snove faraonovog peharnika i glavnog kuhara (11-13). Kad je faraon usnuo čudan san (14) o sedam mršavih krava koje su prožderale sedam lijepih i debelih krava, Josip je upozorio faraona da slijedi sedam godina obilja i dobre žetve, a nakon toga sedam gladnih godina (dolje 16-17).

Josip postaje upravitelj dvora sa zadatkom da u sedam obilnih godina nakupi i pospremi dovoljno žita i ostalih plodova za godine nerodice. Kad je zavladala glad Egipćani su bili spašeni, zahvaljujući Josipu. Tu epizodu kršćani tumače kao prefiguraciju Krista kad je u pustinji nahranio mnoštvo ljudi s kruhom i ribama.

Josipov otac Jakov, kojem su braća rekla da je Josip mrtav, jer ga je rastrgao lav, poslao je u Egipat svoje sinove da kupe hranu, kako bi preživjeli

nerodne godine. Ostavio je uz sebe samo najmlađeg sina Benjamina. Josip je prepoznao braću, ali je to zatajio. Zatražio je od njih da dovedu najmlađeg brata Benjamina, ako žele dobiti hranu. Sijedeći prizori nalaze se na desnim vratnicama, oko središnje ovalne slike. Prikazan je oproštaj Benjamina od oca Jakova (21). Josip je potajice Benjaminu stavio srebrni pehar u vreću sa žitom, optuživši ga za krađu. Braća su se vratila na 10 Josip je usnuo kako su se snopovi njegove braće poklonili njegovu snopu, a drugi puta da su mu se duboko klanjali Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda 11 prikaz br.7 - uz jišmaelske trgovce obično su prikazane deve

Vjera ufanje

ljubav

faraonov dvor te im se Josip napokon otkrio u središnjoj sceni za stolom. U donjem prikazu (22) braća su se bacila pred Josipa. S lijeva Josipova braća napuštaju Egipat u kolima natovarenim hranom (23) i dragocjenim predmetima, dok na desnoj strani vidimo pogrebnu povorku s Jakovljevim kovčegom (24).

Za razliku od priče u nastavcima ispričane na bjelokosnom kabinetu, keramička ukrasna pločica oslikana modro, iz sredine 18. stoljeća, rad keramičara iz Delfta, nosi tek isječak sage o Jakovu12 - Jakova usnulog u stjenovitom krajoliku posjećuju anđeli, uspinjući se po ljestvama. Za potpunije razumijevanje sadržaja predmeta, na dnu medaljona s oslikanim prikazom nalazi se upisano Genesis 28:10. Jahve je usnulom Jakovu navijestio brojno potomstvo, koje će podizati na zemlji na kojoj leži. Proricanje se u starini smatralo izražavanjem božje volje i bilo je izraženo u različitim oblicima.

Uspješna likovna rješenja slavnih umjetnika, s jasnim ikonografskim programom, zanimljivog sadržaja i kultne snage, našla su svoj odjek u djelima domaćih i stranih umjetnika sjeverozapadne Hrvatske, koji su nam većim dijelom ostali nepoznati. Pitanja odnosa originala (izvorne slike ili kipa) i epigona prisutna su, ali uglavnom nedovoljno razjašnjena u našim muzejskim zbirkama. Široko rasprostranjenu praksu odabira gotovih uspješnih rješenja, često pod utjecajem naručitelja, nalazimo na dva biblijska prizora. Čudo umnažanja kruha i ribe tema je opisana u sva četiri Evanđelja, ali se njegov prikaz u slikarstvu najčešće zasniva na Ivanovu evanđelju koje, uz prisutnost Krista, spominje prisutnost apostola Andrije i Filipa i dječaka koji nosi kruh i ribe.13 Slavno djelo venecijanskog slikara Jacopa Tintoretta, nastalo između 1578.- 81. godine, svojim je ikonografskim sadržajem i kompozicijskim rješenjem postalo popularan predložak mnogim kasnijim umjetnicima.

Istoimena slika (ulje na dasci; 45x39 cm), pripisana njemačkom slikaru Johannu Rottenhamemeru14 (1564.1625.), ipak je, najvjerojatnije, rad neznanog slikara, nastao prema Tintorettovom predlošku oko 1700. godine.

Novozavjetni prizor Krista koji hrani ljude ribama i hljebovima podijeljen je na: zbijenu skupinu krupnih figura na tamnom fondu ispod proplanka u prvom planu, središnji prizor s Kristom koji blagoslivlja hranu i saginje se prema dječaku s pladnjom i ribom i učenikom (Filipom?) i na likove u krajoliku sa stablima i s tamnim oblacima na svijetlom nebu.

Čudo umnažanja kruha i riba prema predlošku J. R. Tintoretta: donja slika - Ulje na platnu, oko 1578.- 81.

Muzej Scuola Grande di San Rocco u Veneciji)

Alegorija Staroga i Novoga Zavjeta - Nošenje Kanaanskog grozda15 rad je neznanog slikara s kraja 17. stoljeća, prema grafičkom predlošku Hieronymusa Wierix-a (1607-19). U izraelskoj religioznoj povijesti Kanaan je pojam za obećanu zemlju kojom teče med i mlijeko. Na putovanju kroz pustinju, uhode koje je Mojsije poslao u zemlju Kanaan da izvide o kakvoj je zemlji riječ, donijeli su, kao dokaz o bogatoj i plodnoj zemlji, golem grozd ovješen na motki. Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki16. Starozavjetni kanaanski grozd prefiguracija je Raspeća, Nošenja križa i Euharistije. Grozd je simbol euharistijskog vina, jer kako se iz grožđa tiješti vino, tako iz Kristovih rana teče krv u kalež. Smatra se da je prednji nosač, koji pri nošenju ne vidi grozd na motki iza svojih leđa, simbol židovskog naroda koji nije uvidio istinu, dok je drugi nosač, koji pri nošenju gleda grozd, simbol Crkve i kršćana koji su prihvatili Kristovu istinu.

Slavni slikari renesanse i baroka biblijske su prikaze pretvarali u genre-scene s idiličnim krajolicima koji dominiraju slikom i malenim likovima u njima. Za temom prognane Hagare, koju je Abraham sa sinom Jišmaelom protjerao u pustinju, posezali su mnogi slikari poput N. Poussina, C. Lorraina, J. Tiepola.

Trenutak ukazanja Božjeg anđela, koji se u pustinji javlja Hagari i otkriva joj zdenac vode, pretvoren je u šumoviti, planinski krajolik s prodorom snažne svjetlosti, suprostavljene prirodnom noćnom svjetlu. Hagara, egipatska služavka Abrahamove žene, nerotkinje Sare, smatra se predstavnicom Starog, a Sara Novog zavjeta.

U pejzažu kraj vodopada stoji anđeo (Rafael), dok ispred njega kleči Tobija, ispred kojeg je velika riba, prikaz je starobiblijske teme iz Knjige o Tobiji. Putovanje Tobije u pratnji anđela prefiguracija je novozavjetnog Puta u Emaus.

Žalosni Krist

12

12 Jakovljev san u Betelu, Stari zavjet, Knjiga postanka (28:10) 13 Tema je prikazivana u svim razdobljima umjetnosti. Umjetnici renesanse i baroka prikazuju krajolik prepun ljudi koji sjede, dok Isusovi učenici dijele hranu. U prednjem planu Krist stoji ili sjedi i blagoslivlja hljebove, koje mu pružaju Andrija i Filip iz dječakove košare. Andrija je starac sijede kose i brade, a Filip je mlađi, s bradom i tamnokos. Tema je obično, poput Posljednje večeri, često korištena za ukrašavanje samostanskih refektorija. Smatrana je znakom Euharistije i kao primjer milosrđa.

14 bilješka s imenom njemačkog slikara Johannesa ili Hansa Rottenhammera, koji je u svojim radovima sintetizirao značajke njemačkog i talijanskog stila, nalazi se na stražnjoj strani slike 15 Stari zavjet, Izviđanje Obećane zemlje (13:23) 16 Anđelko Badurina, Leksikon Ikonografije i simbolike zapadnog kršćanstva, 2000., str. 347-9.

Vjera štovanje Boga, tri božanske osobe Presvetog Trojstva čašćenje svetaca i Bogorodice U promicanju vjere i stvaranju odnosa prema vjeri, njenom prakticiranju u svakodnevnom životu i oblikovanju života u skladu s vjerskim učenjem, ključnu su ulogu, uz svećenstvo, imale plemićke obitelji varaždinskog kraja.17 Bez obzira radi li se o pripadnicima visokog plemstva kao što su Erdödy, Draškovići, Pethö de Gerse, Istvanffi, ladanjskom ili nižem plemstvu; Patačići, Ratkaji, Keglevići, Bedekovići, Ožegovići, Oršići, Sermage, svojim donacijama pridonose nastanku vrijednih umjetničkih djela sakralne tematike, čija je simbolika bila utvrđena iza 1563. godine. Crkvena umjetnost dobiva polet u vrijeme baroka, plemići daruju crkvama kapele, crkveni inventar, liturgijski pribor, plemkinje svoju skupocjenu odjeću za liturgijsko ruho. U sakralnoj umjetnosti do punog izražaja dolaze karakteristike baroka kao što su odnos duše i tijela, raja i pakla, dobra i zla, vrline i poroka, zemaljskog i vječnog života, grijeha i iskupljenja. Te su teze i antiteze oblikovale vjeru i život baroknog čovjeka, našle su svoje najdublje uporište u molitvama u pučkoj pobožnosti.

Dok aristokracija s vremena na vrijeme mijenja svoj odnos prema pojavama i stvarima, zbog migracija uvjetovanih ekonomskim potrebama to isto čini građanski trgovački i obrtnički stalež, seljaštvo je, za razliku od njih, zatvoreni društveni krug u kojem se stoljećima zadržava ustrojen red i običaji. Na oblikovanje tog ustaljenog reda utjecali su mnogi faktori kao što su: porijeklo, obitelj, običaji, slavlja, država, religija, poslovi kojima su se bavili; poljodjelstvo, stočarstvo, zanatska produkcija i slično. Taj poredak, koji se stoljećima prenosi s generacije na generaciju, tvori bit seoskog, ali i gradskog čovjeka.

Taj ruralni ambijent ima „trajno pamćenje“ pa se odjeci starih stilova dugo zadržavaju. Najbolji je primjer Žalosni Krist, koji se od kasnog srednjeg vijeka, u istom oblikovnom i sadržajnom obliku, sačuvao do sredine 19. stoljeća.18 U posljednjoj godini zasjedanja Sabora u Tridentu (1563.) donesena je Odluka o zazivanju, čašćenju i relikvijama svetaca i o svetim slikama.

U odluci se savjetovalo da se slike Krista, Djevice Bogorodice i drugih svetaca čuvaju u crkvama, dok „neobičnim“ slikama nije mjesto u crkvi. Preporuča se „poučno, dolično i pravovjerno tumačenje vjerskih istina“.19 Umjetnost je trebala protumačiti, poučiti i potaknuti na pobožnost. U slučaju „nedoumica oko pojedinih ikonografskih rješenja“, preporuča se savjetovanje s crkvenim vlastima. To je pridonijelo ujednačenosti ikonografskih rješenja te se u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti „prepoznaju odjeci istih uzora, predložaka, čašćenja i pobožnosti“20. Manje je bilo izravnih narudžbi od poznatih umjetnika, češće su se naručivala djela nastala po uzorima na

17 pritom se najvećim djelom misli na katolicizam 18 Maleković, Vladimir, katalog izložbe Od blagdana do svagdana, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1993., str. 22-30 19 Cvetnić, Sanja, Ikonografija nakon Tridentskoga sabora, str. 218 20 Cvetnić, Sanja, Ikonografija nakon Tridentskoga sabora, str. 218

venecijanske, rimske, münchenske, flamanske, naročito antwerpenske umjetnike21.

Križ / Raspeće / Raspelo Križ22 je temeljni simbol kršćanstva. Znak križa podsjeća na ukrštene drvene grede na kojima je bio razapet Isus. Iako je ovaj način pogubljenja poznat iz predrimskih i rimskih vremena23, znak križa za kršćane označava upravo onaj križ na kojem je bio razapet Isus kao pobunjenik koji se lažno predstavljao za Boga i židovskog kralja. Simbolički križ ne podsjeća samo na događaj Kristovog raspeća, već i na njegovu žrtvu kao Spasitelja i Otkupitelja ljudi. Križ je simbol Vjere, jedne od tri vrline, dok je sidro simbol Nade, a srce simbol Ljubavi.

Raspeće je jedna od najčešće prikazivanih tema u likovnoj umjetnosti. U dionici suvremene hrvatske umjetnosti nalazimo temu Raspetog Krista kod više autora. Dok je Raspeće ikonografski prikaz raspinjanja Krista, Raspela24 su liturgijski ili devocionalni predmeti koji prikazuju križ s pribijenim Kristovim tijelom. Raspela se nose u procesijama od 5. stoljeća. Kao devocionalne predmete nalazimo ih uz sakralne prostore i u privatnim kućama.25 Izloženo drveno Raspelo sa spravama i predmetima Kristove muke rad je nepoznatog drvorezbara s početka 20. stoljeća. S prednje strane, iznad Raspetoga, nalaze se Bog Otac s kuglom u ruci i Duh Sveti u liku golubice, a pod njegovim nogama stoji Žalosna Marija, s mačem u grudima. Na stražnjoj strani nalaze se prikazi Armae Christi; kalež i kokot, s ostalima instrumentima muke Isusove i s Veronikinim rupcem na križištu.

Tip Bolnog Krista (čovjeka boli)26 pripada skupini Imago pietatis, alegorijskih, devocionalnih slika ili kipova, koji svojim držanjem i svojim 21 Cvetnić, Sanja, Ikonografija nakon Tridentskoga sabora, str. 219 22 Križu pripada čudotvorno djelovanje od 16. stoljeća, iako najstariji prikazi sežu u 13. stoljeće kad se dogodilo čudo u mjestu Caravace u Španjolskoj.

Tada je svećenik Ginesius preobratio maurskog kneza Arbuzieta na kršćanstvo.

Ginesius je zbog svog misionarskog djelovanja završio u zatvoru. Maurskom knezu Arbuzietu rekao je da tijekom svete mise može „svevišnjeg Gospodina s neba skinuti i kruh u meso pretvoriti“, ako su mu pri ruci pravi alatu. Arbuzieta mu je pribavio sve potrebno za misu, ali je Ginesius zaboravio zatražiti križ.

U molitvi se obratio Bogu, koji mu je po anđelima poslao križ, koji je potjecao iz Jeruzalema. Uvjerivši se u čudo, Mauri su se sa svojim knezom preobratili na kršćanstvo. Otada je Križu pripisano čudotvorno djelovanje te mu se u najstarijim pričama pripisuje ozdravljenje bolesnih i opsjednutih.. Prikazi poznate svetosti iz Caravace pojavili su se u Italiji, Belgiji, Austriji i južnoj Njemačkoj. Najčešće su bili izrađeni u mesingu, srebru, drvu ili tekstilu. Imali su oblik križa s otvorom za relikvije ili prikaze Raspeća, Immaculate, svetaca i sl. Ponekad su nadopunjeni formulama protiv kuge. Uz njihovo značenje kao pojedinačnih amuleta, križ iz Caravace nalazimo i u brevijarima i časloslovima, a ponekad ga srećemo u funkciji kućnog križa srećonoše.

23 Raspinjanje kao oblik mučenja potječe od Feničana, a Rimljani su odbjegle i pobunjene robove kažnjavali razapinjanjem na križ. U prva tri stoljeća, kad kršćanstvo nije bila dozvoljena vjera, križ se javljao prikriven u drugim formama; svastike, sidra, kruga.

24 lat. immago Crucifixi - slika, lik Raspetog 25 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 2000, str. 534 26 Ovaj tip Krista nalazimo u krajevima sjeverozapadne Hrvatske pod različitim imenima: Bolni, Trpeći, Žalosni, Premišljajući pa čak i Zubobolni Krist

Vjera ufanje

ljubav

atributima izazivaju u promatraču pobožnost, vjeru, suosjećanje i skrušenost. Bez obzira na likovnu kvalitetu, materijal ili veličinu djela, uvijek je Krist prikazan kako sjedi spuštenog pogleda i bolnog izraza lica. Blizak prikaz bolnom Kristu je Ecce Homo (Evo Čovjeka!), ikonografska tema inspirirana uzvikom kojim se Poncije Pilat obratio svjetini, pokazujući izranjavanog i izmučenog Krista nakon bičevanja.

Bakropis Ecce Homo izradio je antwerpenski grafičar Cornelis Galleus početkom 17. stoljeća, prema predlošku Petera Paula Rubensa. Rubens je prikazao trenutak kad vojnik s Kristove desne strane skida plašt s Krista, otkrivajući njegovo nago, izbičevano tijelo, lagano povijeno unatrag zbog ruku svezanih na leđima, a Pilat s lijeva upire prst uz poznate riječi. Čašćenje Bogorodice i svetaca Čašćenje Bogorodice i svetaca važan je dio identiteta Rimokatoličke crkve i jedan od načina promicanja vjere.

Gotička drvena skulptura s početka 16. stoljeća pripada tipu Schöne Madonna (lijepa Madona), predstavnica je češkog mekanog stila. Stoji na polumjesecu s Djetetom na rukama. Meke crte lica upućuju na blagost. Stražnja strana obrađena je sumarno, osim duge kose, koja se u nizu valovitih pramenova spušta niz leđa.

U razdoblju baroka ponovno je oživjelo štovanje Bogorodice i kult Marijanskih svetišta.

Crnu, Lauretansku Mariju s Isusom možemo dovesti u vezu s dolaskom isusovaca u Varaždin. Prvotno je stajala u Lauretanskoj kapeli nekadašnje isusovačke crkve (danas katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije). Poznato je da su isusovci, koji su po svom dolasku u Varaždin podigli graditeljski kompleks s crkvom, samostanom i gimnazijom,27 posebno štovali Mariju iz Loretta. Ubrzo nakon izgradnje crkve dogradili su kapelicu Majke Božje Loretske između gimnazijske zgrade i crkve28, uz financijsku pomoć grofice Magdalene Drašković. Tom je prilikom kip Crne Gospe postavljen u kapelicu.

Ranobarokni reljef s Bogorodičinim Uznesenjem jedna je od čestih tema završnog ciklusa o Bogorodici.

Bogorodica uzdignutih ruku lebdi u mandorli od oblaka i s anđelima, iznad kovčega s cvjetnom rozetom.

Kovčeg Zavjeta29 u kršćanskoj je ikonologiji simbol Bogorodice koja u svom tijelu nosi začetog Krista utjelovljenu Božju Riječ. Anđeli s lijeva i s desna, koji pridržavaju Marijin plašt, su Gabriel i Mihovil.

Bogorodica se prikazuje u sceni Raspeća zajedno s Ivanom Evanđelistom kako stoje u molitvenoj pozi. Oni su osobe koji već u trenutku Raspeća štuju Krista, njegovu žrtvu i Križ kao simbolički znak tog događaja. Prema Ivanovu Evanđelju30 Krist je još za života povjerio svoju majku Blaženu Djevicu Mariju brizi apostola Ivana. Umjesto dramatičnog iskaza boli i patnje, Marija i Ivan prikazani su u tihoj pobožnosti.31 Kipovi Sv. Ivana Evanđelista (rad nepoznatog kipara srednjoeuropskog kruga, nastao oko 1600. g.) i Bogorodice (prva pol. 18. st.) vjerojatno su dijelovi dvije veće kompozicije Raspeća. Prikazani su u pozi molitve. Sv. Ivan Evanđelist stoji s lijeva Raspetomu, dok je Bogorodica obično prikazana s desna Kristu.

U našem slučaju, Bogorodica je stajala s lijeva Raspetome.

Hodočašća su utjecala na prijenos i širenje pojedinih tema i čitavih ciklusa, jer su hodočasnici često željeli u svojoj crkvi vidjeti baš onakav kip ili sliku kakvu su vidjeli u Lorettu ili Santiagu da Compostelu.

Najpoznatija Marijina svetišta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj su Marija Bistrica i Biškupec kraj Varaždina.

Procesijsko raspelo nasađeno na dugačak štap nosilo se u procesijama na proštenjima. S jedne je strane prikazana Bogorodica s Isusom, u zvonolikom plaštu, u mandorli od oblaka i zlatnih zraka, s crkvom u Mariji Bistrici u donjem dijelu slike.32 Druga strana ima figuralno riješeno Raspeće.

Uz Raspela u procesijama su se nosili Marijini kipovi. Imale su ih sve proštenjarske crkve. Nošene su kao samostalne skulpture, često odjevene u raskošne haljine ili su bile smještene u drvena ili limena kućišta.

Kipovi Sv. Ivana Evanđelista i Bogorodice 27 Između 1642. -1646.

28 kapela je pod tim imenom spomenuta 1685.g.

29 Kovčeg Zavjeta (Saveza) je drvena škrinja okovana zlatom, koju je dao izraditi Mojsije, a u kojoj su bile pohranjene dvije ploče Zakona. Kovčeg Zavjeta bio je simbol Božjeg saveza s Izraelcima 30 Ivanovo evađelje (19,26-27) 31 Cvetnić, S. isto: str. 109 32 motiv preuzet s grafičkih prikaza crkve Majke Božje u Mariji Bistrici.

14

Maleni kipić Marije s Isusom zaogrnute u zvonoliki plašt s velom sumarno je izveden. Plašt je ukrašen s pet horizontalnih nizova lanaca s imitacijom bisera i dragog kamena, izrađenih od drvenih kuglica, koje su vjerojatno bile obojene. Između lanaca smještena su srca. Originalna polikromacija sačuvana je fragmentarno. Donja strana je ravno odrezana, s rupom u sredini i s ostatkom drvenog štapa upućuje da je bila nošena na štapu.

Drveni kip Bogorodice s Isusom, fino oblikovanih i oslikanih glava, odjeven u brokatne haljine, pripada tipu zavjetnih Bogorodica. Obično su smještene visoko na oltaru zavjetne crkve, zaogrnute skupocjenom tekstilnom odjećom, okrunjene krunom, okićene nakitom i votivnim darovima. Ta su regionalna prošteništa privlačila puk iz okolnih, ali i udaljenijih mjesta. Popularnost im se širila zahvaljujući mnoštvu votivnih replika Bogorodičina kipa u obliku nabožnih sličica ili malenih figurica od voska. Vjerojatno se nosila u procesijama. Takve procesijske Marije imale su mnoge crkve.

Kult zavjetne Bogorodice posebno se štovao na području sjeverozapadne Hrvatske. Običaj da se drveni kipovi odjenu u skupocjenu odjeću javlja se u 17. stoljeću, a posebno se štuju u 18. stoljeću.

Kip Bogorodice je uspravan i frontalan, izveden u lipovom drvu sa šturo obrađenim gornjim dijelom tijela (kojeg pokriva haljina), s pričvršćenim nogama. Trup je ojačan vertikalnom daskom, koja je s donje strane umetnuta u nisko, tamnije obojeno podnožje. Dijete Isus samostalna je skulptura, koju Marija drži desnom rukom. Dijete je odjeveno u vlastitu haljinicu i stoji pridržavano majčinom desnom rukom.

Glave Marije i Isusa precizno su izrezbarene i oslikane. Lica su ovalna, izražajnog nosa, istaknute brade, naročito kod Isusa gdje obli obrazi prelaze u ušiljenu bradu. Marijina valovita kosa u pramenovima je začešljana straga, fino oblikovana sprijeda, a tek sumarno obrađena straga, što upućuje na mogućnost da je odjeću prvotno kompletirao veo, koji se od tjemena spuštao do stopala, a koji nije sačuvan33.

Majka i Dijete okrunjeni su visokim, u drvu bogato izrezbarenim krunama ukrašenim raznobojnim staklenim imitacijama dragulja, obogaćene polikromacijom i pozlatom. Haljine iz svile boje bjelokosti, izvezene cvjetnim motivom raznobojnim svilenim koncem, zvonoliko se šire. Marijina haljina ima naglašeni struk.

Istovjetan tip Bogorodice u zvonolikom plaštu s procesijskog raspela nalazimo na drvenoj dasci prevučenoj stuccom, s ukrasom od umetnutih staklenih zrnaca modre, crvene i bijele boje. Kraljica neba okružena je dvostrukim srcolikim vijencem oblaka i zraka u zlatno-narančastom tonalitetu. Lijepo oblikovane glave majke i djeteta, koje se pojavljuju iz zajedničkog plašta, sličnog su izgleda s istaknutim očima, naglašenim punim crvenim usnama i tamne kose, s krunama na glavi. Glave su malene u odnosu na tijelo, a lica oslikana u boji inkarnata. Zvonolika haljina bogato je ukrašena lisnatim motivom i imitacijom dragog kamenja u staklu i horizontalnim nizom u bijelo obojenih drvenih kuglica poredanih u dva reda, koji oponašaju niske bisera.

Drveni kip Bogorodice s Isusom

U galeriji Marijinih prikaza zanimljiv je maleni drveni kipić Marije s Djetetom, visok tek 33 cm, koji je 1925. godine poklonio župnik crkve u Biškupcu u čast otvorenja Muzeja. Širenjem pučke pobožnosti mijenja se njezin odnos prema liturgiji. Širi se repertoar čašćenja svetaca.

Protureformacijsko vrijeme posvetilo je posebnu pažnju štovanju sv. Josipa, koji se više ne prikazuje samo u okviru teme Svete obitelji, već se javlja samostalno. U 17. stoljeću stvara se Josipov kult, njegovo se ime daje carevima, posebno u dinastiji Habsburg. Nalazimo ga u reljefnom prikazu u paru s Marijom.

Portreti unutar mandorla izvedeni su u baroknom duhu, nalaze se u kasnijim klasicističkim okvirima čiji gornji dijelovi „režu“ završni vijenac mandorla. Spuštenih pogleda, u tihoj molitvi, Marija desnom rukom pridržava plašt, a Josip drži procvjetali štap, znak da ga je Bog odabrao za Marijinog zaručnika. Uz Josipa često se javljaju prikazi Marijinih roditelja sv. Ane i sv. Joakima (u okviru teme Svetog rodbinstva).

Kipove svetaca, koji su prvotno stajali u kapeli crkve u Sračincu kraj Varaždina, poklonio je 1925. godine Muzeju župnik župe34. In situ vjerojatno su se nalazili na konzolnim postamentima oltara. Oba kipa prikazana su frontalno, odjevena u bijele haljine i plašteve modrih obruba, s knjigama u rukama. Sv. Ana je zaštitnica trudnica, majki udovica i radnica.

Iako čašćenje svetaca svoj vrhunac doseže u 18. stoljeću, neke pobožnosti poput Srca Isusovog i Srca Marijinog, započete u 17. stoljeću, svoj zamah dobivaju u 19. stoljeću.35 Kroz odabir pojedinih svetačkih ikonografija i njihova tumačenja zamjećuje se briga zajednice i pojedinca za spas duše nakon smrti 33 Skulpture Marije i Isusa čuvale su se odvojeno od odjeće 34 16.11.1925. godine otvoren je Gradski muzej Varaždin u utvrdi Stari grad 35 Cvetnić, S. isto, str. 220

Bogorodica u zvonolikom plaštu

Vjera ufanje

ljubav

(sv. Barbara, sv. Kristofor, sv. Josip). U 17. i u 18. stoljeću javljaju uz postojeće, često prikazivane svece kao što je sv. Franjo Asiški ili sv. Sebastijan, i nove svetačke pojave; Sv Ignacije Loyola, sv. Franjo Ksaverski.

Prvokršćanskog mučenika Sv. Pelegrina36, koji se jedino spominje uz istarski gradić Umag (gdje je bio pogubljen), vidimo pred oltarom s anđelom koji mu pridržava bolesnu nogu, čudesno spašenu od amputacije.

Zavjetni predmeti Votiv37 ili zavjetni dar predmet je religioznog obilježja prikazan ili obećan nekom božanstvu od kojeg se nešto moli, očekuje ili mu se zahvaljuje. Votiv može biti hram, spomenik, umjetnički predmet, dragocjenost, natpis ili trajno upaljena svijeća.

Postojanje zavjetnih darova možemo pronaći u mnogim religijama, nalazimo ih u Bibliji, a posebno su prisutni u kršćanstvu.38 Kod starih Rimljana zavjet je shvaćan kao ugovoreni odnos između boga i čovjeka. U grčkoj religiji bogovima su se zavjetovali, odnosno posvećivali predmeti u znak osobnog predanja božanstvu kao što su kosa ili odjeća. U kršćanstvu je zavjetovanje shvaćeno kao slobodna volja vjernika, vjernici zavjetuju Bogu sebe ili druge osobe uz određenu molitvu, odlazak na hodočašće, post, obećanje o izvršenju dobrog djela ili o odreknuću od nečeg ugodnog. Zavjeti mogu biti javni ili privatni, jednostavni ili svečani, privremeni ili vječni. Iz svih proizlazi teška obaveza.

U biblijskoj tradiciji molitva koju vjernik ili vjernička zajednica upućuje božanstvu za pomoć u nevolji zove se zazivna molitva ili zazivnica. To su razne žalopojke, tužaljke i lamentacije, koje su prešle u kršćansku liturgiju.39 Votivna ili zavjetna slika, kip ili neko drugo umjetničko djelo izrađuju se u čast Bogorodici ili nekom svecu sa željom i molbom za pomoć ili u znak zahvalnosti za pruženu pomoć. Želja ili zahvala ponekad je izražena i tekstom. To mogu biti i plastički izvedeni predmeti od nekog materijala, obično srebra, dijelovi tijela (ruke, grudi, oči i dr.) ili stvari za koje se moli pomoć ili izražava zahvalnost, a nazivaju se „Ex voto“40 (iz zavjeta).

Žitna Madona

Jedna od najljepših i najstarijih zavjetnih slika varaždinskog muzeja je Žitna Madona ili Bogorodica s klasjem41, pripisana češkom umjetničkom krugu 15. stoljeća. Trudna Marija u zelenoj haljini ukrašenoj klasjem žita42 stoji sklopljenih ruku. Klasje je simbol djevičanskog materinstva, uspoređivana je s „poljem Gospodnjim koje bez sjemenja rodi žitom“43, zaštitnica je plemićkog staleža, zazivalo ju se u porođajnim mukama, a ponekad je prikazivana kako odvodi pokojnika.

Zavjetna slika s članovima dviju plemićkih obitelji; Pethö de Gerse i Choron, koji kleče u molitvi pred oltarom sa scenom Raspeća, smještenim u apsidi središnjeg dijela slike, rad je nepoznatog slikara iz 16. stoljeća. U prvom planu s lijeva prema centru kleče četiri odrasla muškarca u oklopima, iznad čijih su glava ispisana njihova imena: BENEDICT, NICOLAS, THOMAS i GABRIEL. Gologlavi su i drže sklopljene ruke u molitvi. Kaciga je položena na pod. Prva dvojica imaju mali crveni križić u rukama, kao i dječak odjeven u crveni plašt. Nasuprot vitezovima kleči pet odraslih žena i djevojčica, u bijeloj odjeći sa španjolskim ovratnicima i tamnim plaštevima, s natpisima iznad glava: MAGDALENA, KATARINA, SUSANNA, FRAKSIJA. Tri imaju bijele kape na glavi, a druge dvije i djevojčica su gologlave, sa skupljenom kosom i s vrpcama u kosi. Pretpostavljamo da su žene s kapama udate, dok su gologlave neudate. Prve tri žene i djevojčica drže crvene križeve. Osobe s crvenim križićima u rukama su pokojne, dok su oni bez križića žive. U središnjem prvom planu kompozicije smještena su dva plemićka grba Pethö de Gerse i Choron. Za pretpostaviti je da je naručitelj slike bio jedan od dvojice živih iz obitelji Pethö de Gerse, Tomo ili Gabrijel, sinovi Beneditkovi.

36 Sv. Pelegrin zaštitnik je od raka i kožnih bolesti 37 lat. votum-želja, zavjet 38 Opći relig. leksikon, Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb, 2002., str. 1019, 1043 39 isto, str. 1044 40 Votiv - svečano obećanje božanstvu kojem se molitelj obraća za ispunjenje neke želje. To je i zavjetni dar religioznog obilježja prikazan ili obećan nekom božanstvu od kojeg se nešto moli ili mu se za nešto zahvaljuje.

41 njem. Die Ährenmadonna, Maria in Ährenkleid 42 klasovi pšenice su simbol djevičanskog materinstva 43 Leksikon ikonografije, lit. i simb. Zapadnog kršćanstva, str. 190.

16

Srednjovjekovno razmišljanje o jednakosti pred smrću koja nije štedjela nikog, ni bogatog niti siromašnog, prihvatili su i dalje razvijali umjetnici renesanse i baroka. Alegorijski Smrt se najčešće prikazivala u obličju kostura, ponekad s plaštem i s kosom, srpom, lubanjom i klepsidrom.

Sotonu kao materijalizirani prikaz zla nalazimo u starim istočnjačkim religijama, a kršćanska umjetnost u renesansi uobličila je predodžbu Sotone prema antičkom Satiru, tamne boje,neodjevenom, dlakavom, s kozjim nogama, papcima i rogovima. Time je poslana poruka o neprihvatljivosti antičkih likova u kršćanstvu. Sotona može biti prerušen, ali će ga uvijek odati njegove oznake; papci, kopita, rogovi, rep. Oružje su mu kuka, osti, vile.

Alegorijski prikaz Krista, Bogorodice, Sotone i Smrti u nadmetanju za pokojnikovu dušu Zavjetna je slika relativno malog formata sa zanimljivim, složenim i poučnim ikonografskim programom. Prikazuje zavjetnika-grješnika u liku mladog čovjeka koji kleči u molitvi, u trenutku Smrti koja zamahuje kosom. Sotona vješa zvono koje simbolizira zloduha, odnosno grijehe pokajnika, Krist zamahuje čekićem, ali ga zaustavlja Bogorodica, stavljajući se u zaštitu grješnika. Zidine grada u zaleđu vjerojatno predstavljaju zidine Jeruzalema.

Odnos Vjere i vjerovanja, religiozni predmeti i predmeti pučke pobožnosti Poganska vjerovanja u zaštitne čarolije i kršćansko slavljenje Boga dugo su vremena kod seoskog, ali i gradskog puka istovremeno skladno postojala. Oboje pripada u sferu vjerovanja. Na taj su se način do današnjih dana sačuvale mnoge narodne sage44 i praznovjerja, koja se nisu zadržala samo na selu, već i u urbanim sredinama.

Sličan proces odvijao se i u drugim europskim zemljama. Zanimljiv je zapis švicarskog župnika Jeremiasa Gottfrieda45 iz sredine 19. stoljeća, koji je zabilježio da u selima njegove župe postoje dva tipa nevjernika; oni koji odbijaju crkveno učenje i privrženiji su starim praznovjerjima, i oni koji ne vjeruju u legende, bajke, lokalne priče o vješticama, u čudesna ozdravljenja, duhove, ali ne prihvaćaju niti svete slika i relikvije. Gottfried kaže da su seljaci i jedne i druge smatrali nevjernicima.46 Brevijari47 zorno prikazuju duh narodnog vjerovanja isprepletenog u molitvama. Magični svijet vjerovanja utjelovljen je u amuletima48.

Pučke pripovijetke o anđelima, duhovima, vragovima, čudesnim sličicama, ozdravljenjima usred molitve i obraćenjima, koje su bile utjelovljene u različitim obrambenim sredstvima, često biljnog porijekla

44 Sage - priča u prozi, bajka, gatka 45 Albert Bitzius, švicarski župnik je pod pseudonimom Jeremias Gottfried objavljivao osvrte i tekstove sredinom 19. stoljeća 46 Hutter Ernestine, abwehzaubez und gottvertrauen-Kleinodien Salzburger Volksfrömmigkett, katalog izložbe Salzburger Museum Carolino Augusteum, Salzburg, 1985. str.210 47 Brevijar - molitvenik katoličkih svećenika za svakodnevna bogoslužja 48 Amulet - obrambeno sredstvo, predmet tajanstvene, magične moći što ga ljudi nose da bi ih zaštitio od opasnosti, bolesti, uroka ili donio sreću (talismen). Može biti izrađen od kamena, kovine, kože, kosti. Oblik predmeta kao što je sunce ili polumjesec jamči zaštitu božanstva koje predstavlja.Zapisi na amuletima mogu biti navodi iz svetih knjiga, ime ili monogram božanstva ili čarobna formula. Kršćanstvo zabranjuje upotrebu amuleta, ali se oni usprkos tome javljaju. (Opći religijski leksikon, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža,Zagreb, 2002., str.31)

(bizarno oblikovani dijelovi biljaka, plodova i sjemena u obliku kuglica), oblici poput dvostruko stiliziranog križa, blagoslova49, sakramentala50, figurica Madone i svetaca, dijelova odjeće svetaca, nakit. Predmeti od crvenih tvari, kao što su koralji, imali su funkciju zaštite od vještica i uroka. Događalo se da su svećenici koji nisu željeli podilaziti pučkim vjerovanjima izgubili povjerenje svojih župljana.

Dugotrajan je bio proces prilagođavanja kršćanske religije i pučkog načina života i vjerovanja. U tom procesu, prema austrijskom entomologu Helmutu Nemecu51, možemo pratiti dvije paralele koje su dovele do nastanka pučke umjetnosti. Motivi preuzimani iz likovnih (uzvišene) umjetnosti preoblikovani su na način da prikazuju nove vrijednosti, koje su karakteristične za pučko vjerovanje.

Nastanak krunice povezuje se s procesom prilagodbe, u kojem kršćansko vjerovanje dobiva svoju praktičnu primjenu – jednostavno rečeno, narod konzumira vjeru. Krunica je katoličko molitveno pomagalo, ali i pučka molitva, zapravo niz molitava koje se mole uz pomoć brojanica (kuglica). Sastoji se od 15 desetina, a svaka desetina obuhvaća jedan Očenaš, deset Zdravomarija, i završni Slava Ocu. Kao uvod moli se Vjerovanje, Očenaš i tri Zdravomarije. Kod svake desetine razmatra se jedno otajstvo iz Isusova života. Otajstva se dijele na pet radosnih (događaji vezani uz rođenje i djetinjstvo), pet žalosnih (muka) i pet slavnih (uskrsnuće i proslavljenje) otajstava. Molitva krunice javila se u srednjovjekovnim samostanima, da bi u novom vijeku postala široko rasprostranjenom pučkom pobožnošću, koja se posebno njegovala u samostanima i bratovštinama.

Krunica ili brojanice kao molitveno pomagalo u Europu je stigla s Bliskog istoka u vrijeme križarskih ratova52. Legenda krunicu povezuje s redovnikom kartuzijanskog samostana sv. Dominikom Pruskim, koji je početkom 15. stoljeća napisao Klauzulu život Isusa Krista u 50 kratkih rečenica, koje su postale temelj za molitvu krunice. Putem tih pojednostavljenih priča iz života Isusa i Marije, jednostavnih i razumljivih, molitva krunice postalo je važno sredstvo širenja vjere među pukom.

Oče naš predstavlja u odnosu na Zdravo Mariju stariji oblik molitve, javlja se već u 4. stoljeću, dok se molitva Zdravo Marija proširila u drugoj polovici 13. stoljeća. Spojene molitve krunice ulaze u molitvu u 15. stoljeću, dok je dodatak Vjera, nada, ljubav dodan oko 1600.

49 Blagoslov (lat. benedictio) u religijama kultna ili obredna riječ ili niz riječi kojima se izriče spas, zaštita i pomoć božanstva. Blagoslov podjeljuju svećenici, plemenski poglavar ili glava obitelji u ime Boga ili bogova, najčešće u okviru kulta ili u određenim obrednim oblicima. Blagoslov u Starom Zavjetu ima više značenja. Najčešće je zazivanje nad nekim za pomoć plodnosti i života, brojno potomstvo, dakle za materijalno obilje i društveni položaj (obično oca na samrti nad potomcima).

Iz Starog zavjeta blagoslov je preuzelo kršćanstvo, ali više u duhovnom smislu.

U kršćanstvu je blagoslov obredna molitva nad osobama, životinjama i predmetima na kojima vjernik zahvaljuje Bogu na udijeljenim darovima, zaziva njegovu pomoć i zaštitu. U katoličkoj crkvi blagoslivlja se znakom križa i molitvom, polaganjem ruku, škropljenjem blagoslovljenom vodom. (Opći relig. leks. str. 106) 50 Sakramental blagoslovi koji se vrše pomoću znaka križa, škropljenja vodom i izgovaranja sakralnih formula. U puku im se često pridaje veće značenje nego što je bila nakana Crkve. Smatra se da su mnogi od njih samo „pokršćenjeni“ pradavni magijski običaji. (lek. Ikon, lit. i simb., str. 548) 51 Nemec, Helmut, Zauberzeichen. Magie in volkstümliche Bereich, Beč 1976.

52 Opći relig. leksikon, str. 490.

Vjera ufanje

ljubav

godine53. Braća dominikanci koji osnivaju bratstva krunice posebno su zaslužni za kult krunice. Za vrijeme protureformacije (1573.) slavljenje krunice uveo je papa Grgur XIII. U novije vrijeme porasla je molitva krunice pojavom majke Božje u Lourdesu (1858) i u Fatimi (1917.).

Devocionalije Sveti predmet vezan je uz osobu s kojom je bio povezan na mnogo načina, u molitvi, u pričama i legendama. U isto vrijeme, svaki sveti predmet ima svoj samostalni život ili život u zajednici s drugim sličnim predmetima, koje možemo svrstati pod zajedničko ime devocionalije54. To su predmeti koji potiču na pobožnost ili imaju svrhu podsjetnika na neke religiozne misterije. Obično su to križevi, krunice, medaljice, privjesci, male nabožne sličice koje šire pobožnost. Sveti predmeti svojim sadržajem i oblikovanjem dokumentiraju stilska obilježja vremena svog nastanka, sveci su obično odjeveni u baroknu, plemićku ili bidermajersku odjeću sa stilskim nakitom. Prate modu svog vremena. To su predmeti doneseni s posjeta poznatim hodočasničkim mjestima poput Loreta, Lourdesa, Fatime, Marije Bistrice, Landshuta, Marije Zell, Majke Božje Jeruzalemske kraj Krapine. Njihovim unosom u kuću, vlasnik metaforički unosi crkvu u svoj dom, a sveti predmet postaje predmet obožavanja članova obitelji.

Iako imaju stilske karakteristike određenog vremena, oni prije svega nose izraze pučkog duha, s mnogo narativnih elemenata. Odlikuje ih vrsta pobožnosti koja nije isključivo liturgijska, već imaju elemente pučke duhovnosti pomiješane s legendama i pričama.

Relikvijari i relikvije

Krunica iz Lourdesa

Relikvije55, njihov kult i legende koje se oko njih stvaraju, čudesa koja se u vezi s njima zbivaju i prenose, štovanje svetih slika i čudesa važan su ikonografski izvor. Viđenja ili ukazanja pojedinih mistika i vizionara također su važni za nastanak ikonografskih tema. Sveci srednjeg vijeka činili su čuda, sveci iz razdoblja protureformacije sami su bili čudo.56Legende u kojima je opisan život pojedinog sveca ili mučenika imale su važno mjesto u pučkoj pobožnosti, poput legende o sv. Pelegrinu.

Relikvijar s prikazom Raspeća smješten je u kutiju od ljepenke u obliku križa. Uz centralni motiv raspetog Krista, na krakovima križa prikazani su simboli: Agnus Dei (Jaganjac Božji), plameno Srce Isusovo, Velum (pokrovac) Blažene Djevice Marije i imena svetaca Konstantina Velikog i Viktorija, s djelićima relikvija (komadić kosti svetaca i tkanine s pokrovca).

Križ je od davnih vremena bio objekt pobožnosti, osobito na Istoku u srednjem vijeku. U njemu su se nosile relikvije (komadići drva) s Kristova Križa. Od 12. stoljeća nadalje nose ga crkveni dostojanstvenici na vrpci oko vrata. Čudotvorno djelovanje križa slavi se od 16. stoljeća, iako je najstariji spomen na čudo križa vezano uz legendu Sv. Križa, koje se dogodilo u 13. stoljeću u španjolskom gradu Caravaca de la Cruz. Tada je svećenik Ginesius preobratio maurskog kneza Arbuzieta na kršćanstvo. Ginesius je zbog svog misionarskog djelovanja završio u zatvoru. Maurskom knezu Arbuzietu rekao je da tijekom svete mise može „svevišnjeg Gospodina s neba skinuti i kruh u meso pretvoriti“, ako su mu pri ruci pravi alati.

Arbuzieta mu je pribavio sve potrebno za misu, ali je Ginesius zaboravio zatražiti križ. U molitvi se obratio Bogu, koji mu je po anđelima poslao križ, koji je potjecao iz Jeruzalema. Uvjerivši se u čudo, Mauri su se sa svojim knezom preobratili na kršćanstvo. Otada je Križu pripisano čudotvorno djelovanje te mu se u najstarijim pričama pripisuje ozdravljenje bolesnih i opsjednutih.

Relikvijar s prikazom Raspeća

18

53 Hutter Ernestine, str. 211.

54 devocionalija (lat. devotionalis) „koji se odnosi na pobožnost“, zavjetovanje (Leksikon ikonogr. liturgike, str. 226.)

55 Relikvije su predmeti od posebnog štovanja, obično dio tijela, odjeća ili dio nekog predmeta važnog za život mučenika ili sveca. U mnogim religijama pa i katolicizmu vjeruje se da ostatci tijela ili dijelovi nekog predmeta svetog čovjeka imaju posebne čudotvorne moći, a njihovo štovanje u procesijama, doticanjem ili štovanjem znači prenošenje čudotvorne moći sa sveca na vjernika. Već u počecima kršćanstva čuvani su ostaci mučenika. Gotovo svaka crkva ima oltar s relikvijom. Relikvijari su spremnici u kojima se čuvaju i izlažu na štovanje ostaci sv. Križa, posmrtni ostaci odjeće ili predmeta vezanih uz pojedinog sveca, bili su posebno štovani u kršćanstvu. Imaju oblik kovčega, kutije, križa ili dijela tijela koji je izložen, poput dijela ruke, prsta, stopala. Kod njihove izrade i ukrašavanja korišteni su obično plemeniti materijali kao što je zlato, srebro, bjelokost, kristal, ali i drvo, vosak, metalne folije i lamele.

56 Cvetnić, Sanja, Ikonografija poslije Tridentskog sabora, Zagreb, str. 178

Prikazi poznate svetosti iz Caravace pojavili su se u Italiji, Belgiji, Austriji i južnoj Njemačkoj. Najčešće su bili izrađeni u mesingu, srebru, drvu ili tekstilu. Imali su oblik križa s otvorom za relikvije ili prikaze Raspeća, Immaculate, svetaca. Ponekad su nadopunjeni formulama protiv kuge. Osim značenja križa kao pojedinačnog amuleta, križ ponekad srećemo u funkciji kućnog križa srećonoše.

Radovi iz samostana Pobožne slike57 služile su kao i sve vrste devocionalija za kućnu upotrebu. Kao i relikvijari – slike, izrađivane su od istih materijala uz dodatak veziva kao okolnog ukrasa za središnji figuralni prikaz.

Najljepši primjerci devocionalija bili su izrađivani u ženskim samostanima tijekom baroka i bidermajera.

Predmeti nastali u drugoj polovici 19. stoljeća jednostavnijih su oblika i ukrasa. Taj tip svetih slika razvio se iz renesansne aplikacijske tehnike do kraja 17. stoljeća.

Centralni prizor s likom Isusa, Marije, nekog sveca izveden je na papiru, svili ili bjelokosti, vosku i oslikan temperom ili uljem. Bakropisi i bakrorezi često su naknadno kolorirani, ponekad su reljefno izvedeni u bakru, iskucani u srebru ili su oblikovani u vosku. Okolni prostor je ispunjen malenim ukrasima ukomponiranim u dekorativne oblike cvijeta ili pupoljka, vitice, ptice ili neke druge životinje. Pri njihovoj izradi korišteni su različiti materijali: skupocjene svilene ili baršunaste tkanine, vezivo, čipka, vitice i cvjetići, svijene, pozlaćene i posrebrene metalne niti, staklene i metalne perlice, riječni biseri, obojeno i prozirno brušeno staklo, kamenčići od gorskog kristala, posrebrene i pozlaćene lamele, zlatni papir i pozlaćena folija. Ti su se materijali uvozili iz susjednih zemalja; Austrije, Bavarske i Češke, ponekad Italije.58 Relikvije, svete i pobožne slike izrađivale su redovnice u samostanima bavarskog i austrijskog područja kao što su Reutenberg, St. Walburg, Seiligenthal u Landshutu, Nonnenberg i Sv. Marija Loreto u Salzburgu. Jednako lijepi sveti predmeti izrađivali su se u ženskim samostanima sjeverozapadne Hrvatske. U radionici uršulinskog samostana u Varaždinu i u djevojačkoj školi koju su vodile redovnice nastala su brojna, minuciozno izvedena, prava mala „remek djela“, prikazana na izložbi, koja su izraz njihove ljubavi i pobožnosti. Primjer je Bogorodica u zvonolikom plaštu, gdje su glava i ruke oslikani, dok je odjeća izrađena od apliciranih komadića brokata, svile, čipke, pozlaćenih niti i tila.

Bogorodica iz Landshuta

Amuleti Amuleti su predmeti od različitih materijala poput kamena, roga, drva, koji se najčešće nose kao privjesak ili prsten. Ime dolazi iz Arabije.

Vjerovanje da amulet ima magično djelovanje potječe od primitivnih naroda, ali ga nalazimo u kulturama antike i srednjeg vijeka. Amuletima je dodijeljena moć zaštite od demona, bolesti i ostalih zala. Važno je istaknuti da je nakit kod seoskog stanovništva imao značajke amuleta. Djeluju oblikom, bojom i vrstom materijala. Karakteristika je zaštitnih amuleta i brevijara da nakupljaju djelotvorne materijale u jednom predmetu i time se izdvajaju kao „složeni amuleti“, dok s druge strane predstavljaju povezanost sredstva za zaštitu iz narodnih vjerovanja i kršćanske vjere. Zaštitni amulet obično nije jedan već se sastoji od više njih, najčešće u obliku privjesaka, koji su po djelovanju različiti i koji su nanizani na svilenu vrpce, crvenu traku ili su spojeni zajedničkim kolutom. Njihova je funkcija da štite osobu koja ih nosi od teških bolesti.

U amulete se najčešće ubrajaju privjesci kao što su kamenčić straha, čvor zavisti, srce vriska – koji su trebali odbijati zle poglede odgovorne za sve loše stvari, u koje se ubrajaju i bolesti.

Drveni kip Bogorodice s Isusom

Narukvica sa sakralnim prizorima 57 njem. Andachtbild, Ivoš, J. katalog izložbe Od blagdana do svagdana, 1993., str 58 zlatne i srebrne niti dolazile su iz Freystadta i Schwäbisch Gmünda, a titranke iz Nürnberga

Faith HOPE

Love

Ljerka Šimunić Museum Counselor of the Culture and History Department of the City Museum Varaždin

Exhibition Faith, hope, love presents items from four museum departments with a common spiritual aspect visible in the themes of art objects and objects of utility from different areas and periods. The focal point of this research are Classical (non-Christian) and Christian themes. Classical themes are present in the examples of Roman coins dating from 1st till 4th century, with portrayals of Roman gods and godesses on the one hand, and rulers on the other, as well as in the works of fine and applied art from the Renaissance onward, inspired with Antique mythology.

Religious art has had a strong influence on the themes present in European art from Middle Ages to our days. Iconographic canon of Christian themes, established at the Council of Trent (1545-1563), was not prescribed only for objects of liturgy, but everyday secular objects too. At the time of the Council of Trent, and after, Croatia was a part of the Habsburg Monarchy, whose dynasty was strongly affiliated with Catholicism. Croatian Parliament issued a decision in 1608, sanctioned by King Rudolph II of Habsburg, which allowed only Catholic religion in Croatia and Slavonia.1 Religious images were an important part of religious pedagogy that targeted all social spheres, especially the common people.

Whether they were of Classical or Christian themes, works of art often contained a sign language of attributes and symbols, today forgotten but crucial for better understanding of the work. The art of the Renaissance and Baroque period is abundant in symbolic and allegorical meanings. A skull or hourglass, for instance, implied transience of time and emptiness of life.

Certain objects-signs were used as a replacement for some figures or events (a dove personified the Holy Spirit).

In the portrayals of Christian thematic prefiguration is rather common, meaning that the figures and events from the old Testament foreshadow figures and events from the New Testament. In that way, Abraham's sacrifice of his son is interpreted as God's sacrifice of Jesus.

With time, themes from the Old Testament became interesting and educational in themselves and began to appear in Christian art as individual images. Some of them were particularly favourite, such as the story of Joseph presented on the ivory cabinet doors. In the same manner, the Church accepted some of the Classical motifs included in the Christian art.

A special part of the exhibition is intended for the spiritual life of the peasants in north-western Croatia. Numerous stories of the informants confirm how intertwined folk beliefs that derive from Slavic and pre-Slavic period are with Christian teachings. Although the people of the Varaždin area are traditionally religious and affiliated with Catholicism, they have till nowedays kept in their memory many of the old legends, stories, witchcraft and practices used for protection against sickness, misfortunes and curses. Although not so present in the objects of traditional culture, the stories of the today's informants confirm their presence in the intangible, spiritual heritage of this territory. The material collected from field research supports this statement best.

The so called God's corner, equipped with religious images, a crucifix, prayer books and rosaries, has been the spiritual nucleus of the family for centuries and a symbolic representation of the Church in all, even the most modest homes.

1 Cvetnić, Sanja, Iconography after the Council of Trent and Croatian artistic heritage, Zagreb, pg.35

20

MYTHOLOGICAL SCENES Iconographic repertoire of the Antique period can be found on Roman coins, but the iconography of the Antique mythology and pagan art tradition are present in the later works of profane art as well, from the Renaissance period to Baroque and Classicism. A story that tells of an event that occured under the influence of supernatural forces (divine entities) in the earliest of times is called a myth or sacred story, as opposed to legends and fairytales, which tell of earthly things and events.

Despite the fact that even Ancient Greek philosophers regarded myths as mere beautified stories of no rational relevance to the real world, myths remained, without any religious or metaphysical meaning, inspiration for artists and craftsmen from Ancient Rome, throughout the Late Middle Ages, Renaissance and Classicism, till today. Myths are often used in arts as an allegory.2 Series of six chalcographies, additionally coloured with tempera paint, portraying Amor, god of love, as a naked winged boy with animal symbols, were made in Paris, 1802, by a French graphic artist Pierre Charles Coqueret3 from the original stencil by Michelangelo Maestri.4 They are titled: Amor Volubile / Amor Lento, Amor Vile / Amor Nobille, Amor Furioso / Amore Poetico and represent different types of love usually appearing in pairs as opposites. An artistic portrayal of the struggle between virtues and flaws through dichotomies is a symbol of continuus fight inside the human soul between the forces of good and evil, body and spirit, deriving from the duality of human nature. Amor, the god of love, joy and jesting in the Ancient Rome (equal to the Greek god Eros, and identified with Cupid, the Ancient Roman god of lust and desire as well) was often portrayed in the Hellenistic period, and also found in the Renaissance and Classicism under the name putto.

The early Christians accepted the pagan way of portraying angels as childlike Amors, while the medieval artists identified them with Victoria, the godess of victory. The childlike angel figure reappeared in the Renaissance period. The Renaissance man distinguished two types of love: the one directed towards God and the earthly, sexual love, which makes it somewhat difficult to differ putti from angels. In paintings of non-religious content they are the announcers of profane love, usually accompanied by the godess Venus. The winged boy Amor, son of Venus and Mars, is an allegory of love and war. His childlike features indicate the childishness, irrationality and even stupidity of love, and the wings its superficiality. His attributes are the bow, arrow and torch because love wounds and inflames the heart. A person wounded by his golden arrow, experiences uncontrolled desire.

2 A General Lexicon of Religion, The Miroslav Krleža Institute of Lexicography, Zagreb, 2002, pg.592 3 The other six (probably amorettoes) were made from the original stencils of Maestri in 1802 by Pierre Charles Coqueret (1761-1832), a Parisian graphic artist who used aquatint techniques as well.

4 Michelangelo Maestri: Italian artist (cca.1779- Rome, 1812), painter, graphic artist and publisher in Rome. Copied in water colours six deities and six amorettoes painted by Raffaello in the bathroom of cardinal Bibbiena in Vatican. He reproduced six deities on his own in colour etchings.

His graphics– etching done in gouache, are based on the motifs from Antigue frescoes of Pompeii and Herculaneum. His works were popular, some of the most famous gouaches are images of a Puttodriven in a carriage by animals – influenced by frescoes on the ceiling of Villa Lante in Rome. Francesco Piranesi and Tomaso Piroli published this series of paintings and etched them in 1805, but attributed them to Raffaello's apprentice Giulio Romano.

In each of the six graphics he is portrayed standing either in a shell, barrel or on a raft-like carriage pulled by an animal symbolizing characteristics of a certain type of love.

The allegory of Amor in a carriage representing human soul is described

by Plato. According to him, the carriage driver, symbolizing the intellect and reason, is steering a pair of winged horses, one symbolizing the moral, rational impulse or a positive aspect of tempered nature (such as righteous anger), and the other an allegory of irrational passion and lust. Amor Volubile, a personification of mobility, flexibility, eloquence but also flatter and inconstancy, is steering a shell-like carriage pulled by a butterfly. It symbolizes love which kindles quickly but lacks steadiness and constancy. A shell is the symbol of Venus, the godess born from the sea, and Amor, the son of Venus and Mars, is ocassionally also portrayed with a shell. Given as a present from a boy to a girl, a shell is a symbol of his love. His double is Amor Lento, portrayed standing in an open shell, steering a tortoise. The tortoise accompanied by a motto: Festina lente (Make haste slowly), is a symbol of constant and long lasting love. Amor Vile, a personification of shameless, carnal love, is driven by a pair of sea snails, regarded in the Antique period as an animal born from, and feeding on mud.

Being slow and not putting much effort into finding food, but rather feeding on anything that comes, it is a symbol of sinners and idleness.

Amor Nobile is his opposite and signifies a noble, mutual love that grows stronger when reciprocated. His raft-like carriage is pulled by a pair of fish, probably dolphins, symbols of a travelling soul. The image of Amor and the dolphins is common in the Antique paintings from Pompeii and Herculaneum, most popular being the one in which a dolphin rescues Amor from an octopuss (according to the legend, that was when man and dolphin established a friendship). Amor Furioso symbolizes passionate, raging and jealous love. He is portrayed driving a barrel-like carriage pulled by two dragons of snake resemblance, waving a palm branch in anger. A snake was considered a demonic creature, symbol of evil and misfortune in many archaic religions. It was also a phalic symbol associated with the godess Gaea and fertility.

Ancient Greeks thought of her as a foreteller and patron of doctors.

In the Old Testament she was regarded as the personification of Eve and a temptress. Amor Poetico is of quite the opposite meaning, symbolizing poetic, harmonious love. His golden carriage is pulled by two white swans, considered to be attributes of Venus for their beauty and gratiousness. The swan was the personification of a poet's soul.

Symbolism based on mythology and allegory is also found in objects of utility. Images of Amor (personification of love) with a sack and arrow, laurel wreath (eternal love), accompanied by Venus, two doves and a snake (the symbol of lust and carnal pleasures), are found on earings and a brooch from the 1820s. Considering the allegorical meaning, it can be assumed that this precious jewellery set, with nacred plates coated with blue enamel, was a present of romantic connotation.

Figures of Venus and Mars as allegories of Beauty, Love and Bravery, as well as the triumph of Love over Division, were often present in the context of engagement. A pair of silver bucklets was most probably made for that purpose. Adorned with the heads of godess Venus in relief, crowned with myrtle (eternally green, as love is) and god of war, Mars, with a helmet on his head and tied with a binding, the symbol of the bond between a married couple.

A Classicist portal clock is decorated with mythological scenes on messing inserts: Diana (Greek Arthemis) the godess of the moon,

Faith HOPE

Love

patron of hunters, portrayed as a young huntress, wearing a short dress, hair in a bun and an arrow and sack, with a dog by her side.

The duality of human nature, symbol of the present and past in the Renaissance are some of the features of Janus, a Roman god with two faces. The old Romans worshiped him as the protector of house doors and city gates, as well as the God of „beginnings“ (the first month January was named after him).

His double portrait, the one with a young face and wheat in his hair, and of an old man with fruit and flowers, is depicted on a carved shell box.

European painting in the 18th century is abundant with mythological scenes. In the fundus of the Gallery of Old and Contemporary Masters, not included in the permanent exhibition, are the two genre scenes by unknown artists from the Italian painting school. The story of a beautiful young man Endimion, put asleep eternally by Jupiter, who gave him infinite beauty, inspired poets and artists in the Renaissance and Baroque period. The idyllic scenery with a young man sleeping in the woods, visited and embraced by the godess of the moon, Selene (Roman Luna) and two Cupids, is a classic pastoral heightened by Endomion's shepherd cane, along with the sandals and the dog sleeping curled up by his feet. The godess Luna was often identified with Diana.

The myth of Venus, the Roman godess of love and fertility who, wounded by Cupid's arrow, fell desperately in love with a mortal Adonis, killed by a boar while hunting. The moment when the naked godess, covered only in scarlet robe, runs over on her cloud to the dying Adonis, is present in many works of that time, including this one. Venus is presented with her attributes: the white dove, symbol of love and fidelity, the golden carriage and Amores.

Comfort and hope keep people's faith alive! (Solamen spes alma hominum fidei anchora sacra, erumnus notris) is the title of the graphic depicting a personification of Faith, a girl looking towards the sky, with a hawk in her hand and an anchor at her feet (attributes of Faith, the second of theological virtues).

The antique portrayal of a female figure with accompanying attributes, each personifying an abstract notion, was adapted by the Church and used in its teachings about morals, depicting virtues and vices in opposition. A Spanish poet Prudentius in the 4th century depicts a struggle between virtues and flaws for man's soul. The virtues numbered betweeen seven and fourteen, and the flaws much more (over thirty). Usually portrayed in pairs, with time their number reached seven pairs, the first three being the Theological Christian virtues: Faith, Hope and Love, while the other four are the Cardinal virtues: Justice, Prudence, Fortitude and Restraint.5 Since the Renaissance period artists used Classical deities and mythological heroes to depict virtues in allegorical manner. Allegories about love and chastity, usually associated with marrriage and the birth of a child, are present in everyday objects such as bride's chest and ware. The artists commonly used manuals with mythological dictionaries, the so called books of allegories. The book Iconologia by Cesare Ripa, first published in 1593, had an inventory of 400 allegorical illustrations in woodcut and was republished many times. Ripa conceived the Iconologia as a manual of allegorical virtues and flaws, instincts, passions and natural behaviors.5 It was intended for painters, sculptors, poets, in other words artists in general, who, in their works, refered to earthly or religious themes with morals, using abstract allegorical concepts. They used mythological figures, but with Christian morals. 6 In the museum collection are four portrayals of virtues in relief: Faith, Modesty, Humility and Truth, in cast plaster, coloured with gilded details – attributes. Hope, with an anchor as attribute, is the second Theological virtue in Christianity, together with Faith and Love it inforces the belief in The kingdom of God and eternal life. The opposite is indifference and despair.7 On the other three reliefs are: Restraint pouring liquid from a vessel, a symbolic representation of lack of restraint, associated usually with overindulging in liquor, Honesty with a heart and lyre, and Humility holding a bowl with arms crossed at her breasts, a lamb and crown at her feet. The crown was considered a symbol of humility, a golden crown at her feet shows her lack of interest for wealth and power. A lamb, personification of Christ, is very common in Christian art.

5 Lexicon of Iconography, liturgy and symbolism of Western Christianity, Zagreb, 2000, pg. 368-370 6 Ripa, Cesare, Iconology, Split, 2000, Preface, Belamarić, J. pg. 11 7 A General Lexicon of Religion, The Miroslav Krleža Institute of Lexicography,Zagreb, 2002, pg. 614

22

THEMES FROM THE OLD TESTAMENT Themes from the Old Testament are present in Christian art because events and figures from the Old Testament were regarded as equivalents to the ones from the New Testament. They were a sort of announcement or prefiguration of the future events.

In the variety of religious themes in the exhibition, the ones from the Old Testament are somewhat fewer in number, but of high artistic quality.

Full of religious morals, besides painting, sculpture and graphics, the prefigurations can also be found on objects of use.

A closet cabinet, used for keeping precious objects, consisting of a number of drawers and cases (often hidden), was a priceless item by itself. It was part of an inventory of palaces and chateaus in the 16th and first half of the 17th century. Coated with ivory tiles, decorated with scenes from the Old Testament story about Joseph, engraved and painted in ink8. On the inner side of the doors and on the doors of the drawers and niche, are engraved scenes from the life of Joseph, the older son of the Hebrew patriarch Jakob, and his wife Rachel, his relationship with brothers, all in a form of a narrative. It was the favourite illustrated novel in sequences during the Middle Ages, also found in the Renaissance period.9 The Catholic Church saw the stories as a prefiguration of the life of Christ. The outer doors are decorated with stylized geometric drawing and mascarons. Each scene is marked by numbers for easier understanding of the narrative.

On the left door, on the four horizontal and central oval medallion, is Joseph in a Renaissance costume, sleeping and dreaming under the sun, moon and stars and with a bundle of wheat (2 and 3).10 He is telling his father Jacob about his dream (the central image). He is in search of his brothers that worked in a field (4). The jealous brothers threw him into a well (5). The act of throwing into a well and pulling him out was considered a prefiguration of laying the body of Christ into a tomb.

The story continues on the central part of the cabinet, with a number of drawers regularly set around the central door, shaped as a portal with a timpanon; vertically set are four strings with a drawer on each side, and at the bottom, horizontally set are four drawers. Each has a scene marked in numbers. His brother saved his life and sold him to the Ishmaelites11 (7), who took him as a slave to Egypt. He was bought by a captain of the pharo's gard, Potiphar, who made him the warden of his household (8). There, he was almost malested by Potiphar's wife who, when rejected, kept his cape in her hands (9). She accused him of attempted rape in revenge, and showed the cape as evidence. Joseph was imprisoned by Potiphar (10). There, he interpreted the dreams of the pharo's cup bearer and main chef correctly (11-13). When the pharo dreamt of seven skinny cows (14) that devouched seven healthy and big cows, Joseph warned the pharo that it meant the coming of a period of seven years of good harvest and prosperity, after which there would be seven years of poverty (down 16-17). Joseph was made warden of the court with a mission to gather and store as much wheat and food in the seven good years, for the upcoming period of seven years of hunger. When the hunger came, the Egyptians were 8 The Genesis, 4 History of Joseph and his brothers, 37-50 9 Hall, James, Dictionary of Subjects and Symbols in Art, Zagreb1991 pg. 143 10 Joseph dreamed that his brother's bundles of wheat bowed to his, and the second time that the moon, the sun and eleven stars bowed to him 11 Image 7 - the Ishmaelites are usually portrayed with camels

saved thanks to Joseph. This scene is interpreted in Christianity as prefiguration of Christ feeding the crowd with food and fish.

Joseph's father Jakob, who was told by Joseph's brothers that he was torn by a lion, sent his sons to Egypt to by food. The only one who stayed with him was the youngest, Benjamin. Joseph recognized his brothers, but kept it a secret. He asked them to bring Benjamin if they wanted the food. The next scenes are placed on the right door around the central oval picture. They depict a farewell between Benjamin and his father (21). Joseph put a silver cup in a bag of wheat and accused Benjamin of stealing. The brothers came back to the court when Joseph revealed himself at the table in the central scene. In the lower image (22) the brothers threw themselves at Joseph's feet.

On the left, the brothers are leaving Egypt in a cart packed with food (23) and precious items, and on the right is a funeral procession with Jakob's coffin (24).

Unlike the story in sequels on an ivory cabinet, a ceramic decorative plate in blue, dating from the 18th century, work of a ceramist from Delphi, reveals only a trace of the story about Jacob12 - while sleeping in a rocky surroundings, he is visited by angels, climbing up the ladders.

For additional information about the scene and better understanding there is an inscription Genesis 28:10 at the bottom on the medallion.

Jahovah announced great offspring to Jacob in his sleep, that he would raise on the ground he was sleeping on. Foretelling was a way of expressing God's will in the ancient times, and was depicted in various forms.

Great works of art by famous painters with clear iconografic repertoire, interesting content and cult force found their acceptance in the works of local and foreign artists in the nortwestern Croatia, who, in most cases, remained unknown. The issues of the original statues or paintings, and epigons (imitations) are present in our museum collections, but so far remain unclear. The common practice of selecting already made, successfull solutions, often on commission, is found in two Biblical scenes. The miracle of Christ multiplying bread and fish is depicted in all four gospels, mostly based on John's gospel with Andrew, Philip and a boy carrying bread and fish13.

The famous work by a Venetian painter Jacopo Tintoretto, executed between 1578-81, became a popular pattern for later artists for its iconographic and compositional features. A painting of the same name (oil on board; 45x39 cm) attributed to a German painter Johann Rottenhamemer14 (1564-1625), is most likely a work by an unknown artist based on the original Tintoretto, around the year 1700.

A scene from the New Testament depicting Christ feeding the crowd with fish and bread, is set on a clearing with Christ leaning towards a 12 Jacob’s dream in Betel, The Old Testament, Genesis (28:10) 13 This theme has been present in the art since the 3rd century. In the renaissance and the periods later, the artists depicted a scenery with a sitting crowd and the apostles giving out food. In the foreground is the Christ sitting and blessing the bread from the basket, Andrew and Phillip assisting him.

Andrew is an old man with grey hair and beard, and Philip a younger, bearded, dark haired man. The topic was commonly used in monastery refectories, as well as the Last Supper. It was the symbol of Eucharist and an illustration of the virtue Charity.

14 Inscription with the name of a German painter Johannes or Hans Rottenhammer, who synthesized in his works features of the German and Italian style, is found on the back side.

Faith HOPE

Love

boy holding a tray and fish. Next to him is his disciple (Philip), with his eyes on Christ blessing the food.

Behind them a crowd and the rest of the cloudy scenery. Allegory from the Old and New Testament Carrying the grape of Canaan15, is the work of an unknown artist from the end of the 17th century, done according to the original graphic by Hieronymus Wierix (1607-19).

In Israelian religious history Canaan is a symbol of a promised country with pouring milk and honey. In his wandering through desert near the promissed land Canaan (Palestine), Moses sent his scouts who brought him a giant truss on a pole, a sign of wealth and fertility. When they came to the Eshkol Valley, they cut the wine branch and carried it on a pole16.

The truss from Canaan is the prefiguration of Christ's crucifixion, his suffering and blood, as well as his blood under the appearance of wine in the Eucharist. The truss is a symbol of the Eucharist wine, meaning the blood of Christ. The first bearer of the wine branch is portrayed in front and, not being able to see the truss behind his back, is the symbol of the Jewish people, who did not see the truth in Christ, and the second one, who is able to see in front of him, is the symbol of Church and the Christians who accepted Christ as the truth.

Famous painters of the Renaissance and Baroque period transformed Biblical scenes into genre-scenes with idyllic scenery dominating the paintings and small characters. The theme of expulsion of Hagar and her son Ishmael into the desert by Abraham was popular among painters N. Poussin, C. Lorraine, J. Tiepolo.

The moment of Angel appearing to Hagar in the desert and revealing a water well is transformed into a wooden mountain with the outburst of bright light in opposition to the descrete night light. Hagar, the Egiptian servant of Sara, Abraham's legitimite, but baren wife, is considered to be the symbol of Old, and Sara of the New Testament. The image of an angel standing in the landscape by the waterfall (Rafael), and in front of him kneeling Tobias with a huge fish, is a portrayal of the old-Biblical theme from the Book of Tobias. Tobias's journey, accompanied by an angel, is a prefiguration of a Trip to Emaus from the New Testament.

Faith - worshiping God, the Holy Trinity, the saints and the Madonna In advocating religion and constituting a relationship towards it, forming everyday practices and living according to religious teachings, the key role was, besides priests, the one of the noble families in the Varaždin surroundings.17 Whether they were the upper nobility such as the Erdödy, Draskovich, Pethö de Gerse, Istvanffy, or of the lower nobility; Patachich, Ratkay, Keglevich, Bedekovich, Ozegovich, Orsich and Sermage, they contributed with their donations to the rise of valuable works of religious art, whose symbolic was determined after the year 1563. Religious art flourished during the Baroque period, the nobles gave chapels to churches, furnished the interiors, provided them with liturgical equipment.

Baroque features, such as the relationship between body and spirit, heaven and hell, good and evil, virtues and flaws, earthly and eternal life, sin and redemption, are best expressed in religious art. The dualities that shaped the faith and lives of the people from the Baroque era found their stronghold in folk piety.

Unlike aristocracy and bourgeois class of merchants and craftsmen, inclined to change their relationship towards events and things, due to migrations resulting from economic conditions, the peasantry was a closed social circle, maintaining for centuries their order and customs. The factors that influenced the establishment of that order are: descent, family, customs, feasts, country, religion, work, agriculture, cattle breeding, crafts etc. The social order is transmitted from generation to generation, and is the core of life in the country as well as in the cities. This rural ambience has a „long-term memory“, meaning they have a tendency to hold on to the remnants of old styles for a long time. The most descriptive example is the Sad Christ, that kept the same contextual and physical form since the Late Midldle Ages till the middle of the 19th century.18 In the last year of the Council of Trent (1563), a decision was issued on invocation of saints and the 15 The Old Testament, Scouting the Promised Land (13:23) 16 Anđelko Badurina, Lexicon of Iconography and Symbolism of Western Christianity, 2000, pg. 348-9 17 Most notably Catholicism 18 Maleković, Vladimir, Catalogue of the exhibition From every day to holiday, Baroque in Croatia, Zagreb, 1993, pg. 22-30

24

veneration of relics and religious pictures. It was prescribed that pictures of Christ, Madonna, and other saints be kept in churces, while other, „unususal“ pictures had no place there. A „pragmatical, proper and orthodox interpretation of religious truths“ is recommended19.

The art had interpretative and educational purpose in fostering piety among people. In case of any „doubt considering particular iconographic representations“, it is recommended to consult Church authorities. The practice led to uniformed iconographic solutions evident in Croatian religious art as „reflexions of the same models, patterns, worhip and piety“20. Less common were direct commissions from well known artists, more often were the works based on those of Venetian, Roman, Munich, Flemish (especially Antwerp) artists.21 Cross / Crucifixion/ Crucifix Cross22 is the primary symbol of Christianity. It evokes the crossed wooden beams on which Crist was crucified. Although this type of execution was familiar in pre-Roman and roman times23, for Christians the cross sign denotes the exact cross on which Crist suffered a painful death for uprising and falsely representing himself as God and Jewish king. The symbolism of the cross lies not just in the memory of crucifixion itself, but also Christ's sacrifice as the Savior and Redeemer of men. The cross is the symbol of Faith, one of the three virtues, while the anchor represents Hope, and the heart Love.

The exhibited wooden Crucifixion with objects of Christ's passion is the work of an unknown wood carver from the beginning of the 20th century. On the front side above Christ's body are the Holy Father holding a bowl and Holy Spirit as dove, and Mary of Sorrows beneath his feet with a sword plunged in her chest. On the back are images of Armae Christi; a cup and rooster with other instruments of Christ's passion, and Veronica's scarf at the crossing bar.

The Suffering Christ26 belongs to the Imago pietatis group of allegorical and devotional paintings or statues that evoke piety, faith, compassion and modesty through their appearance and attributes. Without regard towards artistic quality, material or size, Christ is always depicted sitting, looking down and with a painful facial expression. Close to the image of Suffering Christ is Ecce Homo (Behold the man), iconographic theme inspired by the cry of Pontius Pilate to the crowd, showing a tortured, wounded Christ after the whipping. Etching Ecce Homo was made by an Antwerp graphic artist Cornelis Galleus in the beginning of the 17th century, according to the original by Peter Paul Rubens. Rubens portrayed a moment when a soldier removes the cape from Christ's right side, showing his naked, tortured body, slightly curved backwards because of the hands tied at the back, while Pilate is pointing a finger on the left side, saying the famous words.

Worshiping Madonna and the saints

Crucifixion is one of the most common themes in art history. In contemporary Croatian art we find it with many authors. While the crucifixion represents in narrative the act itself, crucifixes24 are liturgical or devotional items depicting a cross with the body of Christ.

Crucifixes have been carried in processions ever since the 5th century.

As objects of devotion we find them in places of liturgy as well as private houses.25

Worshiping Madonna and the saints is an important segment of the Roman-Catholic Church identity and one of the means of advocating faith.

19 Cvetnić, Sanja, Iconography after the Council in Trent, pg. 218 20 Cvetnić, Sanja, Iconography after the Council in Trent, pg. 218 21 Cvetnić, Sanja, Iconography after the Council in Trent, pg. 219 22 Since the 16th century the cross was attributed miraculous properties, although the earliest examples date from the 13th century and relate to a miracle in Caravace, Spain. The priest Genesius converted the Maori prince Arbuziet to Christianity.

Genesius eventually ended up in prison for his missionary work. He told the Mauri prince Arbuziet that during the holly mass he would „ touch the Lord in heaven and turn bread into meat“, having the right tools at his hands. Arbuziet ensured all the necessary tools for the mass, except for the cross Genesius forgot to mention. He prayed for it and God answered, two angels came carrying a cross from Jerusalem. Witnessing a miracle, the Maori and their prince converted to Christianity. Ever since, the cross has been attributed with miraculous properties and is associated with healing the sick and possesed since the earliest stories. The scenes from the story of Caravace appeared in Italy, Belgium, Austria and Southern Germany, most often in brass, silver, wood or textile. They were shaped as crosses and had an opening for relics or images of Crucifixion, Immaculation, saints, etc. Sometimes they also contained formulas against plaque. Usually in the form of individual amulets, we also find the Caravaca cross in breviaries and sometimes as household cross for good fortune.

23 Crucifixion as a form of torture derives from the Fenicians. The Romans punished the fleeing and rebelled slaves by crucifying. In the first three centuries, when Christianity was illegal, the cross appeared disguised in other forms: swastica, anchor, circle.

24 lat. immago Crucifixi - picture, figure of the Crucified 25 Lexicon of Iconography and Symbolism of Western Christianity, 2000, pg. 534

In the Baroque period worshiping Madonna and the cult of Marian shrines reappeared.

Gothic sculpture in wood from the beginning of the 16th century belongs to the Schöne Madonna (lovely Madonna) type, and is representative of the Czech soft style. She is standing on the young moon with the Child on her hands. Soft facial features represent mildness. The back side is roughly finished, ecxept for the long hair falling in waves down her back.

The Black Madonna with Jesus, or Lauretana, could be related to the coming of Jesuits in Varaždin. Firstly, it was placed in Lauretan chapel of the former Jesuit church (today the Cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary). Jesuits especially worshiped Mary of Loreto, and upon their arrival to Varaždin they built a complex of buildings: a church, monastery and grammar school27. Soon after the church was finished, they additionally built a chapel of Our Lady of Loreto, situated between the highschool building and church28, with the financial support from Magdalene Draskovich. It was then that the statue of the Black Madonna was placed in the chapel.

Relief from the Early Baroque period depicts the Assumption of Mary as one of the common themes of the Madonna cycle. With her hands up she is flying in a mandorla of clouds and angels above a chest with a flower rosetta. Arc of the Covenant29 in Christian iconology is a 26 This type of Christ is found in the northwestern Croatia under the names: Suffering, Sad, Pensive, even Toothache Christ.

27 Between 1642 -1646 28 The chapel was mentioned by that name in 1685 29 The Arc of Covenant is a wooden chest rimmed with gold, comissioned

by Moses, containing two tablets of the Law. It was the symbol of God's Covenant with the Israelites.

symbol of Madonna carrying a child, Jesus, in her womb – incarnated word of God. Angels on the left and right, holding Mary's cloak, are Gabriel i Michael.

Madonna is depicted in the crucifixion scene together with John the Evangelist standing in prayer. The two already worship Christ at the crucifixion, his sacrifice, and the cross as a symbol of the event. According to the Gospel of John30, Christ assigned John the apostle with care of his mother, Holy Virgin Mary. Instead of dramatical representation of pain and suffering, they are at ease and in piety.31

Cloak for the statue of Mary or Isus

Statues of St.John the Evangelist (by an unknown sculptor of the Middle European circle, dating cca.1600), and Madonna (first half of the 18th c.) are most likely parts of two larger compositions of the Crucifixion. They are praying, St.John is usually on Christ's left, and Madonna on the right. In this case, Madonna was standing on the left.

Pilgrimages influenced transmission and spreading of particular themes and thematic cycles, due to the fact that pilgrims often wished to have in their church the same statue or painting they saw in Loreto or Santiago da Compostela. The most visited Marian shrines in northwestern Croatia are those of Marija Bistrica and Biškupec near Varaždin.

A type of cross on a long staff was carried in processions at parish feasts. On one side is Madonna with Jesus in a bell-shaped cloak in a mandorla of clouds and golden rays, and the church in Marija Bistrica in the lower section of the painting32. On the other side the Crucifixion is in figurative style.

Along with the crucifixes, people carried statues of Mary in processions as well. All pilgrimage churches had them. They were either self-standing sculptures, commonly dressed in luxurious dresses, or set in wooden or tin cases. The small statue of Mary with Jesus, covered with a bell-shaped cloak with a veil, is executed in a simplified manner. The cloak is decorated with five horizontal strings with pearl and gem imitations, made of wooden beads, which were probably in colour. Between the strings were inserted hearts. The original polychromy was preserved only fragmentary.

The bottom was evenly cut with a hole in the middle and remnants of wooden staff, which indicates it used to be carried on a staff.

A wooden statue of Madonna and Jesus with softly executed painted heads, wearing a brocade dress, is a type of votive Madonna. It is usually placed high at the altar of a votive church, covered with luxurious textile, wearing a crown, jewellery and with votive offerings. The types of regional pilgrimages attracted people from distant and neighbouring villages, their popularity spread based on a number of votive replics of Madonna, whether small pictures or small wax figures. The statue was probably carried in processions and a lot of churces had these types of statues. The cult of the votive Madonna was especially worshiped in northwestern Croatia. The custom to dress wooden statues in luxurious clothes arose in the 17th century, and the statues were especially worshiped during the 18th century.

The statue of Madonna is erect and frontal, executed in lime tree with roughly done upper part of the body (covered by dress), and secured legs. The body is supported by a vertical beam, inserted at the bottom in a shallow, dark coloured plinth. The baby Jesus is a free - standing sculpture, held in Mary's right arm, dressed in his own gown, supported by his mother's right hand. The heads of both figures are precisely carved and painted. The faces oval, with an expressive nose and accentuated chin, especially Jesus, the round cheeks transforming into a pointed chin. Mary's wavy hear is softly styled at the front, and only roughly done at the back, which indicates the possibility that she was wearing a veil, draping from head to feet, and which was not found at the sight.33 30 31 32 33

26

The Gospel of John (19, 26-27) Cvetnić, Sanja, Iconography after the Council in Trent, pg. 109 Motif taken from graphic portrayals of The Church of the Blessed Virgin Mary in Marija Bistrica Statues of Madonna and Jesus were separated of clothes

Madonna and Child are wearing tall crowns carved in rich details and adorned with multicoloured glass imitations of gems, polychromy and gold. Silk, bell-shaped ivory dresses are embroidered with a flower motif in multi-coloured thread. Mary's dress has accentuated waist.

The identical type of Madonna in a bell-shaped cloak from a processional cross is placed on a wooden board covered in stucco, with inserted decorative glass beams in blue, red and white. The Queen of Heaven is surrounded with double heart-shaped wreath of clouds and golden-orange rays. Fine shaped heads of the mother and child under the same cloak are similar in appearance, with accentuated eyes and full red lips, wearing crowns, of smaller proportions in relation to the body and with faces painted in the colour of flesh.

The bell-shaped drees is richly decorated with leaf-like motifs, imitations of gem in glass, and a horizontal string of white coloured wooden beams in two lines, imitating pearls.

Among the portrayals of Mary, certainly interesting is a small wodden statue of Mary and child, only 33cm tall, a gift for the opening of the Museum in 1925 from a parish priest in Biškupec.

With the rise of the folk piety changes its relationship towards the liturgy. The repertoar of worshiped saints is extending. The time of Counter-reformation dedicated special attention to worshiping St. Joseph, who is no more portrayed only as part of the Holy Family scene, but as an individual figure as well. In the 17th century the cult of Joseph appeared, the emperors were named after him, especially those of the Habsburg dynasty. He is seen in the relief together with Mary. The portraits inside the mandorlas are executed in the Baroque style, rimmed with Classicistic frames whose upper parts cut the finish wreath of mandorlas. With their eyes looking downward, in silent prayer, Mary is holding her cloak with her right hand, and Joseph a blooming rod, a sign that he was chosen by God as Mary's fiancee.

Accompanying Joseph are often iamges of Mary's parents St. Anne and St. Joaquin (as part of the Holy Family theme). Statues of saints, originally placed in the chapel of the church in Sračinec, near Varaždin, were given to the Museum as presents in 1925 by the parish priest34.

Originally, they were probably set on the consoled postaments at the altar. Both statues are frontal, dressed in white gowns and cloaks with blue rims, holding books. St. Anne is the patron of pregnant women, mothers, widows and working women.

Although worshiping saints culminates in the 18th century, some pieties such as the Heart of Jesus and the Heart of Mary, which began in the 17th century, culminated in the 19th century35. Through the selection of the saint iconographic repertoire and their interpretation, notable is the care of the community and individuals for the salvation of the soul after death (St. Barbara, St. Christopher, St. Joseph). In 34 Varaždin City Museum was opened on the 16th of November 1925 35 Cvetnić, Sanja, Iconography after the Council in Trent, pg. 220

the 17th and the 18th century, together with common, often portrayed saints such as St. Frances of Assissi or St. Sebastian, new ones, St. Ignatius Loyola and St. Frances Ksaver, also appeared.

The first Christian mortyr St. Pelegrin36, mentioned in relation to the town Umag in Istria, where he was executed, is portrayed at the altar with an angel holding his sick leg, miraculously saved from amputation.

VOTIVE OBJECTS Votive object37 or offering is an item of religious significance shown or promissed to a deity asking for help, or simply expressing gratitude. It can be a temple, monument, work of art, precious item, signature or a lit candle.

The practice can be found in many religions, in the Bible, and especially in Christianity.38 The Ancient Romans regarded an oath as an agreement between God and man. In Greek religion offerings such as hair and clothes were given to gods as a symbol of personal devotion. In Christianity offerings were considered to be a personal will of the believers. They make an oath in their own, or someone else's name by praying, going to pilgrimages, fasting, promising to do a good deed or restrain from a particular pleasure. Oaths can be public or private, simple or ceremonial, temporary or eternal. All imply a serious commitment.

In Biblical tradition there is a prayer directed towards a deity by an individual or religious community for help in need, which is called a votive prayer. Those are various sad songs and lamentations that became a part of Christian liturgy.39 Votive statues, paintings or other works of art are done in honour of Madonna or a saint, with a plea for help or as a sign of appreciation.

Sometimes they are accompanied with texts, and can also represent parts of body (eyes, hands), things the help is asked for or gratitude expressed, and are usually made in silver and called „Ex voto“40 (from the vow made).

One of the most refined and oldest votive paintings from the Varaždin City Museum is Madonna of the Wheat41, attributed to the Czech artistic circle of the 15th century. Mary, pregnant, is standing in a 36 Sv. Pelegrin, heals cancer and skin diseases 37 lat. votum-wish, oath 38 General Religious Lexicon, Institute of Lexicography M. Krleža, Zagreb, 2002, pg. 1019, 1043 39 General Religious Lexicon, Institute of Lexicography M. Krleža, Zagreb, 2002, pg. 1044 40 Votive (Offering) – a solemn promise to a deity in return for a granted wish or help. A religious gift shown or promised to a deity for the same purpose or as a sign of gratitude.

41 Ger. Die Ährenmadonna, Maria in Ährenkleid

Faith HOPE

Love

green dress ornamented with wheatgrass 42, her hands folded in prayer. The wheatgrass is a symbol of virginity. She is compared with „the field of Lord that gave crops without sowing“43, a patron of nobility, pregnant women and sometimes depicted leading a deceased.

Votive painting depicting members of two noble families; Pethö de Gerse and Choron, kneeling in prayer at the altar with the scene of Crucifixion in the central aps, is the work of an unknown painter from the 16th century. In the foreground, from the left to the center, are four grown men kneeling in armour, their names written above their heads: BENEDICT, NICOLAS, THOMAS and GABRIEL. They heads are bare, helmets on the floor, their hands folded in prayer. The first two are holding a small red cross as well as the boy in a red cloak. Opposite to them are five women and girls dressed in white, with spanish collars and dark cloaks and the inscriptions above: MAGDALENE, CATHERINE, SUSANNE, FRAKSIA. Three of them have white hats on their heads, the other two and the girl are bare headed, their hair tied and with ribbons. Presumably, the women wearing hats were married, while the others were not. The first three and the girl are holding red crosses, signifying the deceased, while the ones without the cross signified the living. In the central front section are two coats of arms of the nobility - Pethö de Gerse and Choron. Most likely, the painting was commissioned by one of the two living members of the family Pethö de Gerse, Thomas or Gabriel, the sons of Benedict.

Medieval outlook on death as means of equality among people, sparing neither the rich nor poor, was accepted and futher developed by both Renaissance and Baroque artists. Allegorically, death was most commonly portrayed as a skeleton, sometimes with a cloak, reaping hook, scythe, skull, or clespydra.

Satan, as embodiment of all evil, is found in ancient Eastern religions. Christian art in the Renaissance period modelled it after Antique Satire, dark, naked, hairy, with goat hooves and horns. This sent a certain message about the impropriety of Antique figures in Christianity; Satan can be disguised but his hooves, horns and tail would always give him away. His weapons are horn, spear and fork.

Allegorical portrayal of Christ, Madonna, Satan and Death fighting over a man's soul A votive picture of smaller size with interesting, complex and informative iconografic repertoire. It depicts a sinner as a young man kneeling in prayer at the moment when Death strikes with a reaping hook. Satan is portrayed with a bell symbolizing a demon, that is, the sins of men. Christ strikes with a hammer, but Madonna prevents him, advocating for the sinner. The city walls in the background probably represent the walls of Jerusalem.

The relationship between religion and beliefs Religious objects and objects of folk piety Pagan beliefs in protective witchcraft coexisted for a long time with Christian practices of celebrating God in peasant as well as city population. Both belong to the domain of faith. In this way, many of the folk stories44 and superstitions were preserved till today, not only in rural areas, but urban as well. Other European countries underwent the similar process.

Of special interest is the note of Swiss vicar Jeremias Gottfried45 from the middle of the 19th century, who claimed that there are were types of non-believers in his parish; the ones who refuse the Church teachings and are more inclined towards ancient superstitions, and those who do not believe in legends, fairytales and local stories on witchcraft, miraculous healings, spirits, but refuse religious pictures and relics as well. Gottfried stated that the peasants considered both groups non-believers.46 Breviaries47 vividly depict the spirit of folk belief intertwined in prayers. The magical world of beliefs is embodied in amulets48. Folk stories about angels, demons, spirits, miraculous images, healings 42 Wheatgrass is the symbol of su virgin immaculation 43 Lexicon of Iconography, Liturgy and Symbolics of Western Christianity, pg. 190 44 Saga – a narrative story, fairytale 45 Albert Bitzius, a Swiss vicar, alias Jeremias Gottfried, published overviews and texts in the middle of the 19th century 46 Hutter Ernestine, abwehzaubez und gottvertrauen-Kleinodien Salzburger Volksfrömmigkett, catalogue of the exhibition Salzburger Museum Carolino Augusteum, Salzburg, 1985, pg. 210 47 Breviary – a prayer used by Catholic priests in everyday services 48 Amulet – a protective means, object of mysterious, magical powers carried to protect from harm, danger, sickness, curse or as a charm (talisman). Made of stone, metal, leather, bones etc.The shape of the sun or young moon guarantees protection of the deity it represents Inscriptions on amulets can be qoutations from religious

28

Heart containing prayers

through prayer and conversion were embodied in various means of protection, often of herbal origin (bizzare forms of plants, fruits and grains), double stylized crosses, blessings49, sacramentals50, figures of Madonna and the saints, pieces of saints' clothes, jewellery. Objects of red colour, such as corals, were used to protect from the witchcraft. It also occured that the priests who wouldn't indulge peasants in those practices lost their trust. Adaptation of Christian religion to folk lifestyle and beliefs was a long-term process. According to an Austrian entomologyst Helmut Nemec51, we can trace two paralels that lead to folk art. The motifs taken from the high art were transferred to depict new values typical of folk belief. The creation of rosary is connected to the process of adaptation, in which Christian beliefs gain their practical use – simply put, the folk are consuming their religion. The rosary is a Catholic helping tool in prayer, but also a folk prayer or a set of prayers chanted with the help of rosary beads. It consists of 15 tenths, each tenth including one Our Father, ten Hail Maries, and a closing Glory be to the Father. The Belief, Our Father and three Hail Maries are prayed as introduction. In each tenth one sacrament from the life of Jesus is considered. Sacraments are divided in five joyeous (events related to the birth and childhood), five grievances (passion) and five celebrations (resurrection and celebration). The rosary praying appeared in medieval monasteries and became, in the Modern era, a widely spread folk piety, especially nourished in monasteries and confraternities.

The rosary came to Europe from the Middle East during the Crussades.52 A legend associates it with a monk from the Carthusian Monastery, St. Dominic of Prussia, who wrote the life of Jesus Christ in the 15th century, in 50 brief sentences, which became the bases for rosary praying.

Via those simplified episodes from the lives of Jesus and Mary, rosary praying became an important means of spreading faith among the folk.

Our Father represents an older version of a prayer, as old as the 4th century, whereas Hail Mary spread in the second half of the 13th century.

Prayers combined in rosary appeared in the prayer in the 15th century, whereas added Faith, hope, love appeared in the year 1600 53. The Dominicans, who founded the Confraternities of the Holy Rosary, are especially meritorious for the rosary cult. During the Counter-Reformation (1573) rosary worship was introduced by pope Gregory XIII. With the appearance of Our Lady of Lourdes (1858) and Fatima (1917), rosary praying increased.

books, name or monogram of a deity or a magical formula. Christianity banned the use of amulets, but they continued to appear anyway (General Religious Lexicon, Institute of Lexicography M. Krleža, Zagreb, 2002, pg. 31).

49 Blessing (lat. benedictio) a cult or ceremonial word or saying used when asking for help or protection from a deity. They are given by priests, heads of tribes or families in the name of God or gods, most commonly as a part of cult or certain rituals. It had many meanings in the Old Testament, most often pleading for material wealth, numerous offspring, and social position. It was taken over from the Old Testament by Christianity, but in a more spiritual sense. In Christianity it is a ritual prayer over people, animals and objects, used to express gratitude for the gifts received or ask for help and protection. In Catholic Church the blessing is given with a sign of cross and prayer, laying hands or sprinkling holy water (General Religious Lexicon, pg. 106) 50 Sacramental blessings given with the sign of cross, sprinkling holy water and pronouncing magical formulas. The folk attributed them with a greater menaing than the Church intended. Many were considered to be Christianized variations of ancient magical rituals (Lexicon of Iconography, Liturgy and Symbolics, pg. 548) 51 Nemec, Helmut, Zauberzeichen. Magie in volkstümliche Bereich, Vienna, 1976 52 General Religious Lexicon, pg. 490 53 Hutter Ernestine, pg. 211

Faith HOPE

Love

Devotional objects A religious object is attached to a person through many ways; praying, stories and legends. At the same time each sacred item has its own existence, or one within a group of other similar objects, under the common name devotional objects54. The items mentioned encourage piety, or serve as reminders of certain religious mysteries. Most commonly those are crosses, rosaries, medals, pendants, small religious pictures that encourage and spread piety. Sacred items in their content and form document the stylistic characteristics of their period, the saints usually wearing a baroque, bidermayer or clothes ot the nobility with accompanying jewellery. They reflect the fashion of the time. Those are objects brought from pilgrimages to Loreto, Lourdes, Fatima, Marija Bistrica, Landshut, Marija Zell, Madonna of Jerusalem, near Krapina. Bringing them to the household signified inviting the Church to one's home, and the sacred object became the object of devotion for the whole family.

Although having the stylistic characteristics of a particular time, they mostly incorporate features of folk spirit characterized by many narrative elements. The type of piety they embody is not exclusively liturgical, but also having elements of folk spirituality mixed with stories and legends.

Reliquaries and relics Relics55, their cult and legends about them, miracles associated with them which are then transferred, worshiping religious pictures and miracles are a valuable iconographich source. The sights of particular mystics and visionaries are also crucial for the creation of different iconographic themes. Medieval saints performed all sorts of miracles, and the ones from the Counter-Reformation period were a miracle in themselves.56 Legends describing the lives of saints or martyrs, for instance the legend of St. Pelegrin, had a very special place in folk piety.

Reliquary in the form of the Crucifixion is placed inside a cardboard, cross shaped box. With the crucified Christ as the focal motif, on the arms of the cross are symbols: Agnus Dei (God's lamb), Flamed Heart of Jesus, veil of the Virgin Mary and names of the saints Constantin the Great and Victoria, with pieces of relics (a shred of saint's bone and veil).

Since ancient times, the cross has been an object of devotion, especially in the medieval East. It was used for carrying relics (pieces of wood) from the Christ's cross. Ever since the 12th century church dignitaries wore it around their neck on a string.

The miraculous effect of the cross has been celebrated since the 16th century, although the earliest miracle was recorded in the 13th century Spain, the city of Caravaca de la Cruz, when a priest Genesius converted the Maori prince Arbuziet to Christianity.

Madonna from Landshuta; detail

Genesius eventually ended up in prison for his missionary work. He told the Mauri prince Arbuziet that during the holly mass he would „touch the Lord in heaven and turn bread into meat“, having the right tools at his hands. Arbuziet ensured all the necessary tools for the mass, except for the cross Genesius forgot to mention. He prayed for it and God answered, two angels came carrying a cross from Jerusalem. Witnessing a miracle, the Maori and their prince converted to Christianity. Ever since, the cross has been attributed with miraculous properties and is associated with healing the sick and

30

54 Devotional objects (lat. devotionalis) „relating to devotion“, of votive characteristic (Lexikon of Iconography, pg. 226) 55 Relics are objects of special devotion, usually parts of body, clothes or a part of an object relevant to the life of a saint or martyr. In many religions, including Catholicism, it is believed that remains of the body or an object belonging to a saint have special miraculous powers, and worshiping them in processions, by touching means transfer of those powers to the believer. The tradition of preserving the remnants of martyrs started in early Christianity. Nearly every church has an altar with a relic.

Reliquaries are containers in which the remains of the Holy Cross, clothes or objects related to a saint are kept and exhibited for worship. They were particularly revered in Christianity. Shaped like a cross, case, box or part of body exhibited, such as arm, finger, foot etc. Made usually from precious materials such as gold, silver, ivory, crystal, as well as wood, wax, metal foil.

56 Cvetnić, S., Iconography after the Council in Trent, Zagreb, pg.178

possesed since the earliest stories. The scenes from the story of Caravace appeared in Italy, Belgium, Austria and Southern Germany, most often in brass, silver, wood or textile. They were shaped as crosses and had an opening for relics or images of Crucifixion, Immaculation, saints, etc.

Sometimes they also contained formulas against plaque. Usually in the form of individual amulets, we also find the Caravaca cross in breviaries and sometimes as a household cross for good fortune.

Objects from the monasteries Devotional images57 were used, as well as all devotional items, for domestic purposes. They were made from the same material as the imagesreliquires, with ornamented edges and central figurative image. The most exquisite items were made in women's monasteries during the Baroque and Bidermayer period. The items from the second half of the 19th century were more simple in form and decoration. The type of sacred images developed from the Renaissance technique of application by the end of the 17th century.

Central image of Jesus, Mary and a saint was executed on paper, silk or ivory and painted in tempera or oil. Etchings and chalcographies were often additionally coloured, sometimes executed in relief in copper, hewed in silver or moulded in wax. The surrounding area is filled with smaller decorations forming compositions of flowers or buds, tendrils, birds or some other animal. Different materials were used in the making: precious silk or velvet fabrics, lace, embroidery, tendrils and flowers, gilded and silver metal threads, glass and metal beads, freshwater pearls, coloured and transparent crystal, white quartz, golden paper and foil. They were imported materials from Austria, Bavaria, Bohemia and sometimes Italy. 58 Relics, devotional and religious images were made by the nuns from the monasteries in Bavaria nad Austria, such as Reutenberg, St. Walburg, Seiligenthal in Landshut, Nonnenberg and St. Mary Loreto in Salzburg. Equally refined sacred items were made in women's monasteries in northwestern Croatia. Presented in the exhibition are many of the most remarkable works of art made in the workshop of the Ursuline monastery in Varaždin and the girl's school managed by the nuns, executed in great detail, that show an expression of their love and devotion.

An example is Madonna with a bell-shaped cloak, arms and head painted, and clothes made of applied pieces of brocade, silk, lace, golden threads and chiffon.

Amulet Amulet is an item made out of different materials, stone, animal horn, wood and usually worn as a pendant or ring. The name comes from Arabia.

Belief in its magic powers originates from the primitive cultures, but can also be found in the Antique and Medieval period. Protective powers against demons, sickness and other evils are assigned to them. Important note is that with peasantry jewellery had characteristics of amulets.

They act by colour, shape and type of material. Protective amulets and breviaries have the characteristic to collect different healing materials in a single object and, therefore, stand out as „complex amulets“, and on the other hand represent the link between the protective items of folk beliefs and Christian faith. They are not usually a single one but a group of them, mostly in the form of pendants, different in their effect and lined in a red or silk string or connected with a ring. Their purpose is to protect the person carrying them from heavy diseases.

Most often they include pendants such as the pebble of fear, the knot of envy, the heart of scream – which supposed to repell evil glances responsible for all misfortunes, including sickness.

57 Ger. Andachtbild, Ivoš, J. 1993 58 Golden and silver threads came from Freystadt, Schwäbisch Gmünd and Nürnberg

i snaga

na rimskom carskom novcu

SPOMENKA TEŽAK muzejska savjetnica Povijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin Dupondij Faustine mlađe, supruge Marka Aurelija (130.-175.)

U starom Rimu različita religijska vjerovanja i kultovi bili su uobičajeni, sami Rimljani su ih smatrali izvornim i temeljenim na vlastitom razvoju, iako je velik broj njih preuzet iz drugih religija. Štovali su mnogobrojne kultove božanstava, koji su po njihovom mišljenju utjecali na sve sfere ljudskoga života, ali i događanja u prirodi te su vjerovali da sile vladaju svijetom (numina). U ranoj rimskoj religiji bogovi predstavljaju sile i nemaju izgled, no utjecajem drugih naroda s kojima su dolazili u doticaj, prije svega Grka, doprinijet će razvoju rimske mitologije i načinu prikazivanja njihovih bogova. Spoznaje o božanstvima, kultovima i njihovim obredima objašnjavju i kroz mitove. Za sve stanovnike antičkog Rima bilo je uobičajeno da uzimaju učešće u molitvama i prinašanju žrtava radi osobnih potreba, ali i radi obitelji i javnog života, jer su vjerovali da će postići dobru suradnju između bogova i naroda te blagonaklonost božje volje.

Jedan od kultova starog Rima početkom naše ere bio je i kult cara; riječ je o kultu koji pretpostavlja da je u liku cara ili pak člana njegove obitelji utjelovljen božanski autoritet države i usko je povezan s monoteizmom, vjerovanjem u jednoga oca. Ovaj se kult smatrao dijelom klasične, tradicionalne rimske religije i nepridržavanje ovog kulta smatralo se veleizdajom rimske države. Prvi kršćani napadali su često ovaj kult, smatrali ga štovanjem idola te su zbog takvih uvjerenja od strane Rimljana bili proglašavani bezbožnicima i često osuđivani i proganjani. Tek će Galijen 261. g. uspostaviti vjersku toleranciju, a Milanskim ediktom Konstantin I. Veliki 313. g. će i ozakoniti kršćanstvo kao jednu od legalnih državnih religija, a kult cara će početi slabiti.

Odraz vjerovanja starih Rimljana možemo naći i u našim krajevima, obično su to kameni spomenici, od kojih je najpoznatiji mramorni kip božice Minerve iz antičkih termi u Varaždinskim Toplicama.

Uz vjeru i snagu, često se kao sredstvo prijenosa ideje o moći i njenoj važnosti koristio i kovani novac. Kroz različite vjerske prikaze na kovanom novcu i religiozne poruke u tekstu, koji je često pratio prikazanu temu, različiti su vladari i velikodostojanstvenici htjeli iskazati svoju moć kroz božanski autoritet i ovim putem. Posebice se, u tom bogatstvu različitih mitoloških prizora, ističu reversi kovanog rimskog carskog novca. Ovaj je tip novca, rimski carski novac, u muzejskoj Numizmatičkoj zbirci najčešće zastupljen. Zahvaljujući, prije svega akvizicijama kojima je Gradski muzej Varaždin svoju malu, ali vrijednu antičku zbirku novca proširio s dva zbirna nalaza novca iz Zbelave i Petrijanca. U onom petrijanečkom pronađena su, uz numizmate, i 3 komada srebrnih posuda. Na jednom od njih je i prikaz božice Epone, zaštitnice konja čije su štovanje Rimljani preuzeli od Kelta. Na najvećem broju likova prikazanih na aversu rimskog carskog novca prikazani su portreti careva ili pak bliskih članova carske obitelji, dok se na reversima nalaze različiti prikazi, od kojih najveći broj prikazuje različite prikaze rimskih bogova.

Jupiter je vrhovni rimski bog, sin Saturna i Rhee, bog svjetla, zaštitnik pravde, istine i ćudoređa, šalje gromove i munju. Uz ime IVPITER, na novcima se često upotrebljava dativ njegova imena IOVI. Na reversima je prikazivan uz različite atribute i nadimke. Kao najbolji i najveći, nosi epitet OPTIMVS MAXIMVS. Kao čuvar cara i njegovih suvladara, obično je predstavljan s epitetom CONSERVATOR. Prikazivan je obično u stojećem ili sjedećem stavu sa žezlom (hasta) u lijevoj ruci i kipom pobjede (Victorie), obično na globusu u desnoj ruci te palminom granom. Ovakve prikaze nalazimo na novcima rimskih careva: Galijena (260.-268.), Aurelijana (270.-275.), Proba (276.-282.), Maximina II. Daze (308.-313.), Licinija (308.-324.) i Konstantina I. Velikoga (306.-337.). Riječ je, u najvećoj mjeri, o novcima iz zbirnog nalaza iz Zbelave i Petrijanca, ali i nekoliko komada poklonjenih 1949. iz obitelji Šambarek, dok je nekoliko i kupljeno 1948. godine od gospodina Miše Krausa, kao dio nekadašnje zbirke Gregl. Kada se Jupiter prikazuje kao onaj koji daje obrambenu snagu, posebice vojsci, spominje se s legendom STATOR, IOVI STATORI, a predstavljen je kroz lik u stojećem stavu, koji se oslanja

32

Antoninijan Klaudije II. Gotski (268.-270.)

na svoje koplje, a ponekad na prikazima u lijevoj ruci drži munju, kako je to prikazano na Galijenovim, Aurelijanovim i Porobovim antoninijanima iz Zbelave i Petrijanca. Kao osvetnik, onaj koji osvećuje nepravde nanesene Rimu, IOVI VLTOR prikazan je obično kako sjedi, s božicom pobjede na globusu u desnoj, a žezlom u lijevoj ruci. Kao pobjednik, božanstvo koje pomaže rimskoj vojsci da pobjedi s pridjevkom IVPITER VICTOR, IOVI VICTORI, prikazan je na 2 komada Klaudija II. Gotskog (268.-270.), pronađenim u skupnom nalazu novca u Zbelavi. Jupiter je ovdje prikazan kako sjedi s božicom pobjede u desnoj ruci, a ponekad se na takvom prikazu blizu njega nalazi orao.

Junona je jedna od glavnih rimskih božica i zaštitnica braka, kćer Saturna i Ops. Muž i brat joj je Jupiter, sestre su joj Vesta i Cerera, a braća Neptun i Pluton. Najčešće je simbolizira paun, vjerojatno i zbog prikaza oka za nju se često koristi i epititet „volooka“. Na novcima je nalazimo kao spasiteljicu IVNO SASPITA, ratnicu s pridjevkom MARTIALIS, vladaricu IVNO AVGVSTAE. Kao kraljicu s pridjevkom REGINA nalazimo je na novcu carice Faustine starije, supruge Antonina Pija, koji je kao slučajni nalaz pronađen u Bartolovcu-Jalžabetu gdje je Junona prikazana kako stoji, ima krunu, u lijevoj ruci koplje, a u desnoj posudu za žrtve (pateru), kod njenih nogu stoji paun. Uz isti tekst i prikaz nalazimo je i na novcu Lucile, kćerke Marka Aurelije i supruge Julija Vera. Kao čuvaricu CONSEVATRIX možemo ju vidjeti na novcu carice Salonine, supruge Galijenove pronađenom u Zbelavi i Petrijancu, gdje Junona stoji prekrivena velom, u lijevoj ruci drži pateru (posudu za žrtve), a u lijevoj koplje.

Rimska božica Minerva smatrala se zaštitnicom ratnika, poezije, medicine, mudrosti, znanosti i zanata, a pripisuju joj se izum tkanja, veza i glazbe.

Pretpostavlja se da je njeno štovanje preuzeto od Etrušćana, a rođena je iz glave njenog oca Tinije, odnosno Jupitera. Na reversima kovanica nalazimo je kao mirotvorku PACIFERA, na primjerku cara Gete (209.-212.) pronađenom u špilji Vindiji, gdje je prikazana u pješačkom stavu, u dugoj tunici s kacigom na glavi okrenuta lijevo, s maslinovom grančicom u desnoj ruci, a kopljem i štitom u lijevoj, čime se u biti kod ovoga prikaza smjenjuju slike rata i mira. Kao pobjednica nosi pridjevak VICTRIX, obično se prikazuje kao božica pobjede koja sjedi i desno drži posudu za žrtve i palminu granu, ponekad ispod stolice slova ST. Još dolazi s pridjevcima FAVTRIX, najčešće na zlatnicima i MINERVA SANCT. Vestu, božicu vatre i zaštitnicu kućnog ognjišta, ponajčešće nalazimo bez pridjevaka, rijetko uz AETERNA, vječna i FELIX, sretna. Kćer je Saturna i Ops, kao i Junona. Na muzejskim primjercima božica Vesta sjedi lijevo, drži kip božice Palade (paladij) i posudu za žrtve, a prikaz okružuje natpis VESTA. Riječ je o jednom komadu carice Salonine, kupljenom od Miše Krausa 1948. te jednom Julije Lucille.

Prikaz Neptuna, boga mora i potresa, nalazimo na komadu Galijenova novca iz zbirnog nalaza u Zbelavi i Petrijancu, gdje nosi pridjevak CONSERVATOR, čuvar, a prikazan je kao jarac koji trči lijevo. Neptun je također sin titana, boga vremena Saturna i njegove žene-sestre Ops. Njegovi prikazi na reversima imaju i pridjevke poput COMES-pratilac, ONSERVATOR-čuvar i REDVX-onaj koji će se vratiti.

Rimski bog rata Mars sin je Jupitera i Junone i prema mitologiji on je otac osnivača Rima Romula i Rema. Spominju ga i kao agresora i branitelja, ali i zaštitnika usjeva. Prikazuje se kao pobjednik s legendom VICTOR na antonijanu cara Proba, kovanom u Lungdunumu, iz zbirnog nalaza iz Zbelave i Petrijanca, gdje je Mars prikazan s kacigom kako hoda, u desnoj ruci drži koplje, a u lijevoj trofej. Kao čuvar dobiva legendu MARTI CONSERVATORI. Na Galijenovim, Tacitovim i Florijanovim novcima se prikazuje još kao mirotvorac, uz legendu PACIFER, gdje je Mars prikazan u hodu na lijevu stranu, u jednoj ruci drži maslinovu grančicu, a u drugoj koplje i štit.

Rimska božica ljubavi, ljepote, plodnosti i spolnosti je Venera. Prema mitologiji rođena je iz mora, iz testisa boga neba Cela. Nalazimo je i na novcima republike i carstva gdje dolazi najčešće s epitetima CAELESTIS- nebeska, GENETRIX-roditeljica i VICTRIX-pobjednica. Na antonijanu Klaudija II. Gotskog Venera je prikazana kako stoji okrenuta u lijevo, u lijevoj ruci drži koplje, oslanja se na štit, u desnoj drži kacigu.

i snaga

na rimskom carskom novcu

Bog sunca, svjetlosti i umjetnosti Apolon preuzet je u cijelosti iz grčke mitologije. Kao čuvar prikazan je s pridjevkom CONSERVATOR, gdje je Apolon na Galijenovu novcu prikazan kako stoji i gleda desno, desnu ruku je ispružio prema gore, a lijevom drži liru na stijeni, dok je na drugim komadima prikazan kao kentaur koji hoda desno s napetim lukom. U njegovoj dedikaciji dolazi s epitetima SALVTARIS-onaj koji donosi zdravlje i AVGVSTVS- uzvišeni.

Diana je izvorno bila boginja svjetlosti i lakog porođaja kod Latina i Sabinjana, a kasnije postaje boginja mjeseca i lova te zaštitnica robova. U likovnim prikazima na reversu dolazi s epitetima FELIX-sretna, LVCIFERA-svjetlosna, REDVX-koja se vraća, VICTRIX-pobjednica.

Na Galijenovim antoninijanima nalazimo je s epitetom CONSERVATRIX-čuvarica. Likovni prikaz Diane kao šumske božice u obliku srne koja ide lijevo pojavljuje se često na Galijenovim novcima, jer je njegov otac Velerijan bio veliki štovatelj njenog kulta i u Rimu je dao podići hram njoj u čast.

U rimskoj mitologiji božica plodnosti i zaštitnica puka i činovnika je Cerera, koja na novcima dolazi s pridjevkom AVGVSTA-uzvišena, FRVGIFERA-plodonosna i SEGETEA-ona po kojoj dozrijeva posađeno.

Ostali rimski bogovi iz grupe 12 rimskih božanstava, poput Merkura, boga trgovine i prometa, Plutona, boga podzemlja i Vulkana, boga vatre i metalurgije na našim novcima nisu zastupljeni. No, zato nalazimo čitav niz bogova, polubogova i heroja. Najbrojniji su oni s prikazom Sola, boga sunca kojeg se često povezuje s kultom štovanja Mitre i Ozirisa, štovanje ovog kulta se proširilo u zadnjoj četvrtini 3. st. Često je prikazivan na novcima vladara porijeklom iz Ilirika (Klaudija Gotskog, Aurelijana, Proba i Dioklecijana). Na novcima iz naše zbirke najčešći je s legendom SOLI INVICTO, gdje je bog sunca prikazan nag s uzdignutom desnicom i globusom u lijevoj ruci. Dolazi s pridjevcima AVGVSTVS, DOMINVS. Likovno je kult bogova prikazivan i na žrtvenicima na kojima su prinosili žrtve carevi, muški članovi obitelji te svećenici, sipajući tekućinu iz posude u plamen iz žrtvenika. Često su do žrtvenika prikazane i životinje koje su se žrtvovale, lice koje ubija žrtvu victimarius ili pak pomagala poput baklje, noža, vrča i sl.

Na novcima, ali tek od razdoblja tetrarhije (293.g.) nalazimo i zavjete, vota, koji su bili česti kod kršćanskih vladara. U muzejskoj zbirci najbrojniji su oni s legendom VOT.V.MVLT.X. Riječ je o zavjetu koji je rimski narod činio za zdravlje i dobrobit cara i članove njegove kuće, riječ je o javnom zavjetu koji se nazivao Vota publica. Zavjet se obavljao nakon prvog petogodišta, oznaka V, a dalja oznaka MVLTI X označuje lijepe želje kojima se zavjeti produžuju na daljih pet godina.

Od Konstantina I. Velikog na rimskim novcima javljaju se i simboli kršćanstva, iako sporadično kristograme možemo naći na vojničkoj zastavi (labarum). Ti će prikazi biti češći u njegovih nasljednika, a sam križ se javlja tek na novcima Arkadija, Honorija i Placidija.

Dupondij Faustine mlađe, supruge Marka Aurelija (Rim, 161.- 178.)

34

Kovanice Rimskog carstva danas nam daju spoznaje koje dokumentiraju povijesni, kulturološki i umjetnički trenutak nastanka novca. Zainteresirani stručnjaci i zaljubljenici pronaći će spoznaje o osobi koja je vladala u vrijeme kovanja novca, mjestu kovanja, ponekad o povijesnim okolnostima u kojima se novac koristio ili gdje je pronađen, o njegovoj vrijednosti. Samo će rijetki doprijeti do spoznaje o osobama koje su zaslužne za kovanje novca, tz. familiae monetalis, one ostaju u najvećoj mjeri skrivene iza malih umjetničkih djela predstavljenih na licu i naličju novca. Prikazi iz života rimskih bogova, poput onih predstavljenih u ovom tekstu, doprinose spoznajama o tome gdje se sve nalaze.

SPOMENKA TEŽAK Museum Counselor of the History Department of the City Museum VaraŞdin

Various religious beliefs and cults were common in Ancient Rome, the Romans themselves considered them inherent to the development of their civilization, although many of them were taken from other religions and adapted. They worshiped numerous deity cults which, in their opinion, had influence on every aspect of human life and nature in general, and also believed that forces ruled the world (numina). In the early period of Roman religion gods represented forces and did not possess physical appearance, but under the influence of other peoples, especially the Greeks, the development of Roman mythology and portrayal of gods changed. Deities, cults and the accompanying rituals were also explained through myths. For all the inhabitants of Ancient Rome it was common to participate in prayers and offerings for their personal gain, but also family and public, because they believed in good relations between gods and people as well as their benevolence. One of the Ancient Roman cults from the beginning of our era was the Imperial cult, which implies a divine authority of the state embodied in the figure of the emperor or a member of his family, and is closely connected to monotheism, or the belief in one god. The cult was considered to be part of the traditional Roman religion and not to worship it was a treason against the Roman state. The early Christians criticized the cult severely, regarding it as idolatry and were for this declared heathens and often condemned and pursued by the Romans. Not sooner than the year 261 and the emperor Gallienus would religious tolerance be established, and with Constantin the Great and the 313 Edict of Milan Christianity legalized and recognized as one of the legal state religions, which subsequently meant diminishing of the Imperial cult.

Traces of Ancient Roman worship can also be found in our territory, most often in the remains of stone monuments, the most famous being the marble statue of the godess Minerva from the Roman bath in VaraĹždinske Toplice.

Along with religion and strength, coins were often used as a means of conveying the idea of power and its importance. Various rulers wanted to express their power and the divine authority through different portrayals on coins and religious inscriptions that often accompanied the depicted theme. In the array of various mythological images especially distinct are the reverse images on the Imperial Roman coins. This type of coin is the most numerous in the Museum Numismatic collection, thanks to two collective findings of coins in Zbelava and Petrijanec, which were a valuable addition to Museum acquisitions. Along with the coins, 3 silver vessels were also found in Petrijanec. One of them has the portrayal of the godess Epona, the patron of horses, which the Romans took over from the Celtic worship. Among the obverse images on the Imperial coins most common are the portrayals of emperors and members of their families, while the reverse images contain various portrayals of Roman gods.

Antoninianus of Cornelia Salonina Augusta (260-268)

Jupiter is the supreme Roman god, son of Saturn and Rhea, god of light, patron of justice, truth and morality, of thunder and lightning. Along with his name IVPITER, the dative form IOVI is commonly used on coins. The reverse images on coins portray him with different attributes and names. His epithet is OPTIMVS MAXIMVS, the greatest and the biggest.

As the patron of the emperor and his co-rulers, he is usually portrayed with the epithet CONSERVATOR. He is commonly in a standing or sitting position, with a sceptre in his left hand and the statue of the godess Victoria, usually on a globe, in his right, together with

Silver denarius of Ladislaus IV (1272-1290)

a palm branch. These images can be found on the coins of the Roman emperors: Gallienus (260-268), Aurelian (270-275), Probus (276-282), Maximinus II Daza (308-313), Licinius (308-324) and Constantine the Great (306-337). Those are mostly coins from the collective finds in Zbelava and Petrijanec, but also a few pieces given in 1949 by the Šambarek family, a few bought in 1948 from Mišo Kraus, as part of the former Gregl collection. When Jupiter is portrayed as the patron of the army, he is portrayed with epithet STATOR, IOVI STATORI, in a standing postition, leaning on his spear, sometimes holding a lightning in his left hand, as on the antoninianus of Gallienus, Aurelian and Probus from Zbelava and Petrijanec. As the one who avenges the injustice done to the Roman Empire, IOVI VLTOR, he is usually portrayed sitting, with the statue of the godess Victoria, usually on a globe, and a sceptre in his right hand. He is portrayed as the victor with the epithet IVPITER VICTOR, IOVI VICTORI, in a sitting position, with the godess Victoria in his right hand, and sometimes with an eagle by his side, on two coins of Claudius II Gothicus (268-270) from the collective finds in Zbelava.

Juno is one of the supreme Roman godesses and patron of marriage, daughter of Saturn and Ops. Jupiter is her husband and brother, Vesta and Ceres her sisters, Neptune and Pluto her brothers. Her personification is most commonly a peacock, and is often called the ox-eyed, because of the way her eyes are portrayed. She is depicted on coins as the saviour with the epithet IVNO SASPITA, warrior MARTIALIS, ruler IVNO AVGVSTAE. As the empress with the epithet REGINA she is portrayed on the coins of the empress Faustina Major, the wife of Antoninus Pius, found by chance in Bartolovec - Jalžabet, where Juno is depicted standing, wearing a crown, a spear in her right hand, an offering bowl (patera) and a peacock by her feet. In the same manner and with the same inscription she is portrayed on the coins of Lucilla, the daughter of Marcus Aurellius and the wife of Julius Verus. At the guardian CONSEVATRIX she is depicted on the coins of the empress Salonina, the wife of Gallienus, found in Zbelava and Petrijanec, where Juno is stading covered in a veil, holding a patera in her right hand and a spear in her left.

Roman godess Minerva was the patron of warriors, poetry, medicine, wisdom, science and crafts, and is associated with the invention of weaving, embroidery and music. She was born out of the head of her father Jupiter, and her worship was most likely taken from the Etruscans. She is portrayed as the pacifist, PACIFERA, on the reverse of the coins of the emperor Geta (209-212), found inVindija cave, where she is marching, wearing a long tunic and a helmet on her head, facing left, with an olive branch in her right hand, and a spear and shield in her left. As the godess of victory she has a title VICTRIX and is usually portrayed sitting, holding an offering bowl and a palm branch in her right hand, sometimes with the letters ST beneath her seat. Her epithets are also FAVTRIX, most often on golden coins, and MINERVA SANCT. Vesta, the godess of fire and the patron of the house fireplace, is often depicted without any epithets, rarely as AETERNA, eternal and FELIX, happy. She is the daughter of Saturn and Ops, as is Juno. On the coins from the museum collection, the one of the empress Salonina, bought from Mišo Kraus in 1948, and of Julia Lucilla, she is sitting on the left, holding a statue of the godess Pallas (paladium) and an offering vessel. The image is rimmed with the inscription VESTA. The portrayal of Neptune, the god of the sea and earthquake, is found on the coin of Gallienus from Zbelava and Petrijanec, where he has the epithet CONSERVATOR, guardian, and is depicted as a goat running leftwards. He is also the son of the titans, the god of time Saturn and his sister-wife Ops. His portrayals on coins reverse have epithets such as COMES-companion, CONSERVATOR-guardian and REDVX-the one who will return.

Roman god of war Mars is the son of Jupiter and Juno and, according to the mythology, the father of Romulus and Remus, the founders of Rome. He is mentioned both as the aggressor and defender, and also patron of crops. He is portrayed with the title VICTOR on the antoniniani of the emperor Probus, made in Lungdunum, from the collective finds from Zbelava and Petrijanec, marching and wearing a helmet, a spear in his right hand, a trophy in his left. His epithet as a guardian is MARTI CONSERVATORI. On the coins of a Gallienus, Tacitus and Florian he is depicted as the peacemaker with an epithet PACIFER, walking leftwards, holding an olive branch in one hand, and spear and shield in the other.

36

Gulden of Ladislaus Posthumus (1455)

Venus is the Roman godess of love, beauty and fertility. She was born from the sea, out of the testicles of the god of the sea. She can be found on the coins of the Republic and the Empire with the epithets CAELESTIS-heavenly, GENETRIX-birth giver and VICTRIX-victor. On the antoninianus of the Claudius II Gothicus she is depicted standing, facing left, holding a spear in her left hand, leaning on a shield and holding a helmet in her right hand.

Apollo, the god of sun, light and art is taken completely from the Greek mythology. As the guardian he is portrayed with the epithet CONSERVATOR. On the coins of Gallienus he is standing, facing right, rising his right arm, holding a lyre in his left hand on a rock, and on the other coins he is a centaur walking to the right with his bow streched. His epithets are SALVTARIS-the one who brings health, and AVGVSTVS-the supreme.

Diana was originally the godess of light and easy birth for the Latins and Sabines, and later the godess of moon and hunt as well as the patron of slaves. Her epithets are FELIX-happy, LVCIFERA-bright, REDVX-the one who returns, VICTRIX-the victor. On the antoniniani of Gallienus she is portrayed with the title CONSERVATRIX-the guardian.

Diana as the forest godess in a shape of a deer running leftwards appears often on the coins of Gallienus, due to the fact that his father was a great worshiper of her cult and had a temple built in Rome in her honour.

In Roman mythology Cerera is the godess of fertility and people. Her epithet is AVGVSTA-the supreme, FRVGIFERA-fertile and SEGETEA-the one who invokes harvest.

The others from the group of 12 Roman gods, such as Mercury, god of trade and traffic, Pluto, god of the underground and Volcano, got of fire and metalurgy are not represented on our coins. Nevertheless, there is an array of gods, semi-gods and heroes, the most numerous being the ones portraying Sol, the god of sun, often associated with the cult of Mitra and Osiris. The worship of this god spread in the last quarter of the 3rd century. He is often portrayed on the coins of the rulers coming from Illyricum (Claudius Gothic, Aurelian, Probus and Diocletian). On the coins from our collection he is often portrayed with the inscription SOLI INVICTO, naked, with his right hand streched out and a globe in his left hand.

His epithets are AVGVSTVS, DOMINVS. The cult of gods was also artistically represented on the offering altars where the emperors, male members of the family and priests could make an offering by pouring a liquid out of a vessel into the flame at the offering altar. Animals that were sacrificed were commonly portrayed by the altar aswell as the face of the one who slaughters the victim, victimarius, and the tools used.

Oaths, votos, can also be found on the coins, but not earlier than the tetrarchy period (293). They were common with the Christian emperors.

The most numerous in the museum collection are the ones with the legend VOT.V.MVLT.X. This is an oath Roman people made for good health and the well being of the emperor and his household. This type of public oath was called Vota publica. It was taken after the first five years, the sign V, and the sign MVLTI X denotes kind wishes which prolong the oath for the next five years.

Ever since Constantin the Great, symbols of Christianity appear on Roman coins, although occasional chrystograms can be found on military flags (labarum). The images will become more present with his succesors, but the cross itself will appear on the coins of Arcadius, Honorius and Placidus.

The coins of the Roman Empire provide us today with the knowledge about the historical, cultural and artistic context of their making. They record the information about the person who ruled at the time, the place of their manufacture, the historical circumstances in which the money was used or where it was found, and its value. The information about the figures responsible for the making of the money, the so called familiae monetalis, remain mostly hidden behind the pieces of artwork on the reverse and obverse of the coins. Images from the lives of Roman gods, such as the ones represented in this text, contribute to our knowledge of their possible locations.

Vjera i

NARODNA

Ljerka ALBUS muzejska savjetnica Etnološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin

Pučka pobožnost neraskidiv je dio narodne duhovne kulture, koja zadire u sve pore života seoskog puka i seoske zajednice.

Rimokatolička vjerska pripadnost najbrojnija je i najraširenija na području Županije varaždinske. Pobožnost i narodna religioznost kroz stoljeća se baštinila, njegovala, prenašala s pokoljenja na pokoljenje i strogo pridržavala bogoštovnih pravila diktiranih službenim naukom Rimokatoličke crkve. Ona prati ljudski život od njegovog rođenja do smrti, godišnje blagdane i svetkovine, kao i svakodnevne poslove važne za opstanak seoske obitelji ili obiteljske zajednice. Na ovom se prostoru s crkvenim obrascima kršćanske pobožnosti i bogoštovljem vezanim uz liturgiju, u narodu isprepliću i pučka vjerovanja s predkršćanskim i staroslavenskim elementima. U njima su prisutna praznovjerja, obredni čini i magija. Tako spojeni i prožimani, opće prihvaćeni u narodu, prenose se predajom i nasljeđem, a manifestiraju se nizom narodnih tradicija s regionalnim i lokalnim varijantama, od kojih su mnoge već gotovo zaboravljene.

Različite rasprave i pristupi katoličke crkve još i danas tragaju za terminološkom jasnoćom i definicijom pojma pučke pobožnosti, pučke religioznosti i pučkog vjerovanja. Tom se problematikom bave Josip Šimić i Franjo Emanuel Hoško, svećenici franjevačkog svećeničkog reda. Šimić u svom radu ističe da i njegovi prethodnici, koji su proučavali ovu problematiku, naglašavaju kako je „pokušaj definicije pučke pobožnosti vrlo težak poduhvat.“1 Različite pristupe u tumačenju pučke pobožnosti iz crkvenih dokumenata on naziva opisnim, inkulturacijskim, egzistencijalnim, evangelizacijskim i dijalektičkim definicijama. Hoškova tumačenja zasnivaju se na tvrdnji da se ova tri termina razlikuju, iako su „sadržajno povezani i bliski“.2 On tumači da „religioznost obuhvaća ljudske stavove, čine i osjećaje kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetom i božanskom. Taj odnos prema Bogu čovjek izražava bogoštovljem, molitvom, govorom, mišljenjem i djelovanjem, ali ne samo prema Bogu nego prema svemu od Boga stvorenom, tj. prema sebi, ljudskom društvu i svijetu.“ On također tvrdi da „određivanje sadržaja i opsega pučke religioznosti nužno upućuje na korištenje rezultata različitih znanosti, npr. povijesti religija, sociologije religije, crkvene povijesti, etnologije, čak svojevrsne etnologije religije, a to znači da s tim znanostima i graniči“. Za posljednju u nizu „od primarnog su interesa ne samo teološki oblikovane pojave, već i one koje su stvorili ljudi ovisno o svojim vlastitim religioznim potrebama, koje obuhvaćaju čovjekov radni dan, uključujući dom i prirodu, rad i svetkovanje, rođenje i smrt, kuću i dvorište, obitelj i rodbinu, dakle sve što okružuje čovjeka“.

Kroz povijesti kršćanstva na Hrvatskim prostorima, sjeverozapadni dio Hrvatske pod utjecajem je germanskog tipa kršćanstva, na što ukazuju i brojni elementi i sadržaji sakralnog karaktera. U kasnom srednjem vijeku pučka pobožnost dio je crkvene i liturgijske pobožnosti, dok se u baroknom razdoblju razvija pučka pobožnost tradicionalnog i liturgijskog značaja.

Propitivanje osnovnih značajki pučke pobožnosti praćenih različitim oblicima i obrascima običajnog izražavanja i obilježavanja, kao individualnog ili društvenog odnosa prema religiji, njenom doživljavanju i proživljavanju, osnovna je polaznica u istraživanju narodne duhovne kulture varaždinskog područja. Osim liturgijskih oblika kršćanskog bogoštovlja s kršćansko vjerničkom povezanošću puka sa svime što je sveto, zadire se i u baštinjene narodne tradicije izvan liturgijskog karaktera, koje su kao poveznica s poganskim vjerovanjima do danas još kao relikti očuvani u sjećanjima kazivača, a u kojima su prisutna praznovjerja, ritualne radnje, mistične predodžbe i narodne legende.

Spoznaje o pučkoj pobožnosti i praznovjerju na varaždinskom području temeljene su na izučavanju duhovnog materijalnog nasljeđa iz fundusa Sakralne zbirke Etnografskog odjela, tematski ciljanih terenskih istraživanja i izučavanju etnološke literature.

1 Josip Šimić, U potrazi za definicijom pučke pobožnosti, Etnološka tribina 17, Zagreb 1994.

2 Franjo Emanuel Hoško, Sadržajne i povijesne odrednice razvoja i istraživanja pučke pobožnosti, Bogoslovska smotra Vol.53 No.2-3, Zagreb1983.

38

SAKRALNA OBILJEŽJA U SEOSKIM PROSTORIMA Prikazom seoskog ambijenta iz razdoblja 19. stoljeća želi se naglasiti ishodišno mjesto baštinjenja pučke pobožnosti i začetka individualne religijske pripadnosti pojedinca. Rađanjem novog života u tom prostoru u kojemu se odvijala glavnina života seoske obitelji, ono je i mjesto prenašanja vjere predaka i roditelja na tek rođeni naraštaj prije službene crkvene potvrde, a to je krštenje.

Tradicionalan način opremanja unutarnjih seljačkih prostora s predmetima sakralnog karaktera svjedoči o načinu njihove primjene u tim, u pravilu skromnim prostorima, koje su istodobno duhovno i estetski obogaćivali. Oni su služili za molitvu i zaštitu i potvrđivali tijesnu povezanost lokalnog stanovništva s kršćanskom religijom, njihov vjerski identitet i kontinuitet religijske pripadnosti. Tijekom ranijih stoljeća pa sve do prve četvrtine 20. stoljeća glavna prostorija u narodu, zvana glavna hiža tadašnjih stambenih zdanja, bila je središte ne samo života, već i njegovanja vjere i vjerskih tradicija. Osobita pažnja pridavala se uređenju kućnog božjeg oltara, tzv. božjeg kuta, u kojemu je bilo smješteno najčešće raspeće, skulptura Marije (Kat. br. 139) ili nekog drugog sveca, okruženo svetim slikama. Bilo je to također i središte odvijanja različitih narodnih običaja, bilo da su vezani uz kršćanske blagdane ili svakodnevni život obitelji. Uz njih su se ovdje obavljale i različite apotropejske i ritualne radnje vezane uz prizivanje, predskazivanje i proricanje budućnosti, kao i doživljavanja različitih mističnih i iracionalnih, razumom neobjašnjivih pojava.

Područje sjeverozapadne Hrvatske prostor je intenzivnih kulturnih strujanja, prožimanja i preplitanja s različitim zapadnoeuropskim kulturnim elementima, što je ostavilo traga u predmetima sakralnog karaktera kao i u narodnoj duhovnoj kulturi varaždinskog područja.

Ono je vidljivo i na predmetima Sakralne zbirke Etnografskog odjela, koji zauzimaju vremensko razdoblje od početka 19. do polovice 20. stoljeća. Najbrojnije su slike nabožnog karaktera s prikazom likova različitih svetaca. U zbirci su također zastupljene i skulpture svetaca, kalvarije u bocama i raspela, kao i molitvenici, krunice i nabožne sličice. Na pojedinim se predmetima raspoznaju i stilske osobitosti ranijih stilskih razdoblja, gotike i baroka. Rađeni za potrebe seoskog življa u različitim materijalima i izvedbenim tehnikama, u pravilu od nepoznatih pučkih majstora, u određenom su vremenskom okviru, kao individualni oblici vjerskih obilježja, na neki način diktirali i odredili ukus i svjetonazor seoske sredine i sela u kojima su nalazili svoju široku primjenu.

Ljubljani i Varaždinu. Od polovice 18. do polovice 19. stoljeća migracijski putevi iz Slovenije kretali su se u Hrvatsku u dva pravca.

Jedan u smjeru juga, prema Gorskom Kotaru i Primorju, a drugi preko Varaždina i Podravine do Slavonije. Isti izvor navodi važnost grada Varaždina kao središta preprodaje slika na staklu, koje su po selima prodavali kranjci ili kipari ili su ih i na licu mjesta po narudžbi radili pučki slikari. Pojava njemačkih natpisa kakve nalazimo na nekim od slika, također ne isključuje mogućnost njihovog tumačenja oznakom importirane robe iz njemačkih, austrijskih ili čeških krajeva ili dolaska kramara iz Tirola i Češke u naše krajeve (Kat.br. 110, 113).

Isto tako je moguće da su one samo stereotipni prijenosi predložaka po kojima su slike rađene od domaćih majstora. Na slikama rađenim ovom tehnikom, koje potječu iz fundusa muzeja, nalazimo različite likove svetaca i sakralne motive.4 Osim svetaca zaštitnika s prikazom njihovih atributa poput Sv. Antuna, Sv. Barabare, Sv. Leonarda, Sv. Mihovila i sl., nalazimo i likove Srca Isusovog (Kat.br.

115), Bogorodice (Kat.br. 118), Sv. Ane, Sv. Ivana Krstitelja, Sv. Tri kralja, Sv. Josipa (Kat.br. 116), Prijestolja milosti (Kat.br. 117), Marije sedam žalosti (Kat.br. 121) i dr. Među narativnim prikazima biblijskih scena nalaze se prikazi Rođenja Kristovog (Kat.br. 111), Isusovog groba (Kat.br. 112), Kalvarije (Kat.br. 114), Posljednje večere, Svadbe u Kaani Galilejskoj (Kat.br. 110) i sl. Motivi slika primitivnog su likovnog izričaja, gdje izostaje trodimenzionalnost, a prevladava plošnost oslikanih prikaza. Likove svetaca u pravilu prate različite kombinacije floralnih motiva, od cvjetnih vjenčića, pupoljaka, cvjetnih glavica i buketa, do bogatih tektilnih nabora, koji u prevjesima vise, i oblačića u plavičastim i sivim tonovima. Uz jasne obrise likova u koloritu dominira polikromija. U prvoj četvrtini 20. stoljeća, već nakon I. svjetskog rata, slike rađene ovom tehnikom potiskuje oleografij (Kat.br. 122-127), a kasnije i grafičko reproduktivna tehnika tiskanja svetačkih slika na papiru. Na njima se u novije vrijeme javljaju i likovi novokanoniziranih svetaca.

Pobožnost prema svecima zaštitnicima i Kristu, njegovim mukama i križu, prisutna je već u srednjem vijeku. Raspeće je jedna od najraširenijih kršćanskih tema i najizrazitiji simbol kršćanstva. Jednako je prisutan u seoskim unutarnjim prostorima, sakralnim objektima ili je često dio prirodnog ambijenta poput raspela krajputaša.

Kroz čitavo 19. stoljeće, a vjerojatno i ranije, pa sve do početaka 20. stoljeća, u narodu je kao kućna sakralna dekoracija bila najraširenija upotreba slika na staklu zvana glajža. To su slike rađene tehnikom oslikavanja poleđine stakla s prikazom likova svetaca zaštitnika, biblijskih scena ili slike zavjetnog karaktera. Začeci oslikavanja stakla ili Hinterglasmalerei povezuju se s talijanskim srednjovjekovnim slikarstvom na staklu, koje već u 16. stoljeću prodire u južnu Njemačku.3 U 18. stoljeću, kao rašireni oblik kućne radinosti, ova se umjetnost širi u Bavarsku, Austriju, Češku, Slovačku i Sloveniju.

Posebno zanimljiv podatak, koji potvrđuje ranije navedenu tvrdnju, je da su iz tih zemalja slike prodavane veletrgovcima u Budimpešti,

Među kućnim raspećima različitih dimenzija i izvedbi nalazimo pučke radove nepoznatih autora s početka 20. stoljeća. To su raspela manjih dimenzija sa skulpturom Raspetog rađenom od kolorirane sadre, rezbarenog drveta ili porculana s pozlatom. (Kat.br. 134-136). Vrlo često korištene su i kompozicije većih raspeća sa skulpturama od sadre odlivenim u kalupu, naglašenog kolorita ili porculana. U njima su, podno križa s raspetim tijelom Kristovim, na manjem podestu ponajčešće smještene dvije skulpture anđela (Kat.br. 133) ili Marije i Magdalene (Kat.br. 132). Ljepotom izrade u gotičkoj maniri u zbirci se posebno izdvaja raspeće većih dimenzija, s korpusom Krista i skulpturama Marije i Ivana, rađenim u drvetu tehnikom rezbarenja i duboreza (Kat.br. 130). Ovo raspeće s pozlaćenim skulpturama na profiliranoj pločici podno patibuluma obogaćuje kolorirani motiv Srca Isusovog, s naznakom godine 1829. Kvaliteta njegove izrade, u

3 Kus-Nikolajev M., Migracioni putevi seljačkih slika na staklu, Narodna starina XIII, Zagreb 1934.

4 Ljerka Albus, Sakralna zbirka Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin, katalog izložbe, Zagreb 2000.

nedostatku podataka o provenijenciji, upućuje na pretpostavku da je ovo raspeće vjerojatno nekada bilo dio nama nepoznatog crkvenog inventara.

U razdoblju baroka, pod utjecajem alpskog kulturnog kruga, vrlo su popularna minuciozno rađena raspeća smještena u staklenim bocama. To su prikazi kalvarije vrlo raskošne izrade, korištene u gradskim sredinama, odakle ih preuzima i selo, prilagođavajući ih jednostavnom izražajnom stilu narodne umjetnosti. Primjerak pučke izrade iz fundusa zbirke, koji datira iz 19. stoljeća, izveden je tehnikom rezanja, rezbarenja i oslikavanja drveta (Kat.br. 143). Raspelo s Kristom i simbolima Kristove muke spajano je u cjelinu u unutrašnjosti boce. Prema usmenoj predaji, ovu vrstu sakralnih predmeta izrađivali su, najčešće po narudžbi, putujući narodni umjetnici, vješti u njihovoj složenoj tehnici izrade.

Tijekom 19. pa sve do polovice 20. stoljeća vanjske niše zabatnog dijela zidane seoske stambene arhitekture ispunjavale su skulpture svetaca sa svrhom zaštite kuće, očuvanja od zla i nedaća njenih stanovnika, kao i cjelokupnog gazdinstva. Najčešće su to svetački kipovi izrađeni u drvetu, koloriranoj sadri ili porculanu (Kat.br. 138). Među njima su u zbirci zastupljene skulpture Marije i Krista, ali isto tako u narodu su koristili i skulpture drugih svetaca poput Sv. Florijana, Sv. Antuna, Sv. Roka i dr.

Iz ove skupine predmeta, skulptura Marije s kraja 19. stoljeća iz sela Plitvice ispunjavala je sve do prve četvrtine 20. stoljeća zabatnu nišu obiteljske kuće Mihalić (Kat.br. 137). Skulptura je skladnih proporcija, rezbarena u drvetu. Marijina glava blago je pognuta, smirene i skrušene ekspresije lica, sklopljenih ruku, odjevena u halju s bogatim tekstilnim naborima rađenim finim potezima dlijeta. Na površini skulpture vidljivi su diskretni ostaci kolorita. Estetska kvaliteta ove skulpture upućuje na kvalitetan rad darovitog lokalnog majstora.

Sl. 1. Plemenščina

Osim drvenih raspela, zvanih krajputaši, smještenih uz puteve, ceste ili na raskrižjima (Sl. 1), u razdoblju baroka, pa i ranije, javljaju se i samostojeći kameni svetački stupovi, tzv. pilovi. S obzirom na kvalitetu njihove izrade, među njima se raspoznaju radovi kvalitetnih kipara, seoskih obrtnika/klesara ili nadarenih amatera. Najčešće su podizani kao zaštitnici prolaznika i putnika, rijeka i rječica, mostova, kao zaštitnici od vatre, bolesti i zla, vremenskih nepogoda ili kao zavjetni darovi za uslišanu molbu. Na pilovima najčešće nalazimo skulpture Sv. Juraja, Marije, Sv. Florijana, Sv. Ivana Nepomuka, Svete obitelji i sl., kao i najčešću scenu u narodu zvanu Trpeči Krist, Tužni Isus, Zubobolni Krist ili Premišljujući Krist (Sl. 2). To je biblijska scena Ecce homo, nazvana i Hrvatski Isus.5 Ovakav sakralni motiv muke Isusove najrasprostranjeniji je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, osobito na varaždinskom prostoru, gdje najraniji primjeri datiraju iz polovice 17. stoljeća. Scena Tužnog Krista sa stilskim odrednicama baroka najčešće prikazuje Krista koji sjedi glavom poduprtom o desnu ruku. U lijevoj ruci pridržava palminu granu, glava mu je okrunjena trnjem, a u struku je ogrnut plaštem. Istu scenu nalazimo u Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj sve do Poljske pa čak i Ukrajine, a prisutna je i u panonskom dijelu Slovenije i istočnim nizinskim područjima Austrije.

Identične scene rađene u drvetu korištene su za kućne ili crkvene potrebe, o čemu svjedoči i primjer iz fundusa Sakralne zbirke koji datira s kraja 19. stoljeća, a potječe iz sela Barbare (Kat.br. 142). Skulptura ovog Tužnog Isusa koji sjedi na klupi realističan je prikaz Kristove boli i trpljenja. Glava okrunjena krunom od trnja također je prislonjena na njegovu desnu ruku, a u svinutoj šaci lijeve ruke nedostaje palmina grana ili sulica. Površina skulpture je kolorirana, a neobrađena pozadina upućuje na mogućnost njene upotrebe ili u kućnom zabatu, ili dijelu crkvene oltarne kompozicije.

U narodnoj arhitekturi tijekom 19. do ranih početaka 20. stoljeća, bilo da se radi o drvenom ili zidanom stambenom ili gospodarskom zdanju, nalazimo različite sakralne motive, pa i reljefne natpise. Vješti narodni graditelji tehnikom piljenja dasaka izrađivali su najčešće u središnjem zabatnom dijelu stambenog ili gospodarskog objekta motive jednog ili više križeva, kaleža, stilizacije monstranci, inicijale IHS i dr.

Osim dekorativne funkcije, ovi su motivi sa svrhom zaštite kuće javno obilježavali religijsku pripadnost njihovih vlasnika. Na zabatnom dijelu zidane stambene arhitekture, uz nišu za skulpturu sveca zaštitnika, uz identične ranije spomenute motive, u ovom slučaju reljefno istaknute, često i kolorirane, nalaze se i motivi srca Isusovog, glave anđela i reljefni natpisi s molbom za pomoć (Sl. 3).

Sl. 2. Pil Tužni Isus, Petrijanec

5 Vitomir Belaj, „Hrvatski Isus“ na svetačkim stupovima varaždinskog kraja, Godišnjak GMV br. 5, Varaždin 1975.

40

NARODNA PROŠTENJA I HODOČAŠĆA Snažnu povezanost puka sa svetačkim kultovima dokazuju i likovne predodžbe pojedinih svetaca, koji su kao zaštitnici ili patroni pojedinog sela dio oltarne plastike crkvenih unutarnjih prostora ili seoskih kapela, ili su istaknuti na jednom od vanjskih središnjih seoskih prostora. Proslava dana zaštitnika sela svake se godine obilježava crkvenim otajstvima i narodnim proščenjima. Ovu vrstu izvorno vjerskog blagdana i okupljanje puka uz crkvenu proslavu od davnina, u pravilu, prate različiti obrtnici i kramari. Među njima su najčešći licitari ili svjećari sa šarolikom ponudom svojih proizvoda. Osim figurativnih licitarskih kolača zvanih licitari, medenjaka, mednog napitka gvirca, vjernici su kupovali i voštane svijeće i zagovore ili tzv. votive. To su voštane figurice lijevane u kalupu, koje su proščenjari prinosili kao zavjetni dar određenom svecu, najčešće Majci Božjoj kao zahvalu ili molbu za ozdravljenje, pomoć u očuvanju zdravlja ili kao znak zahvalnosti za pruženu pomoć. Svojim oblikom oni simboliziraju namjenu za koju se prinose. Među njima nalazimo zagovore oblika ženske ili muške figure (Kat.br. 162, 179), dijelova tijela i organa kao što su oči (Kat.br. 168), uho, ruka (Kat.br. 167), noga (Kat.br. 166), žabu (Kat.br. 170) koja simbolizira maternicu, likove različitih domaćih životinja, krave (Kat.br. 175), konja (Kat.br. 163), patke (Kat.br. 181), kokoši (Kat.br. 169), pijetla (Kat.br. 180), pa čak, u novije vrijeme, i oblika kuće (Kat.br. 182). Neke oblike votiva, poput voštane ogrlice (Kat.br. 164), moguće je povezati s magijskim prizivima za ozdravljenje i zaštitu od glavobolje ili stilizirane knjige od namatanog voska (Kat.br. 184) za tjeranje straha od mraka. Tradicija vjerovanja u moć votiva, kao i njihovog štovanja i darivanja, vrlo je duga, a prisutna je u gotovo svim civilizacijama predkršćanskog i kršćanskog razdoblja, europskog i vaneuropskog prostora, s razlikom u obliku i materijalu od kojeg su rađeni. Začetke darivanja svetaca nalazimo u mezopotamskim kulturama, a kasn ih kovina, zlata i srebra. Zavjetne svijeće (Kat.br. 187-194), također kupovane na prošćenjima, daruju se crkvi ili se s proštenja jednako kao i zavjetne svetačke slike (Kat.br. 152-156), krunice (Kat. br. 145-147), raspela (Kat.br. 134) i molitvenici (Kat.br. 148) odnose kući za molitvu, pomoć i zaštitu u nadolazećim vremenima. Uz prošćenja, kao oblik pučkih jednogodišnjih svečanosti, u narodu su raširena i hodočašća.

Gotovo svi stanovnici sela od davnina hodočaste u poznata Marijanska svetišta. Najčešće se hodočastilo u Mariju Bistricu, a u novije se vrijeme putuje i u udaljeno Međugorje. Putevi u Marijanska svetišta u većem se broju javljaju tijekom protureformacije, a kasnije i u baroku. Novonastali Marijanski hodočasnički put danas povezuje Marijanske hodočasničke puteve iz Austrije, preko Štajerske i Koruške, s hrvatskim narodnim Marijanskim svetištem u Mariji Bistrici. Organizirane grupe vjernika, u narodu zvane romari (Sl. 4), štujući Majku Božju zavjetovali su se i svake su godine romarili, hodočastili u najvećoj mjeri pješice ili zaprežnim kolima, biciklima, a kasnije automobilima. Razrađenom mrežom hodočasničkih puteva iz svojih su sela kretali do Marije Bistrice noću, najčešće u lošoj obući, bosi ili na koljenima, s malo hrane, spremni na velike napore, žrtve i odricanja, na promišljanja i molitvu za pomoć ili zahvalu, što čine i danas.

Sl. 3. Vidovec

Sl. 4. Hodočašće u Mariju Bistricu, Cargovec (oko 1950.)

NARODNI OBIČAJI U CIKLUSU CRKVENIH GODIŠNJIH OBIČAJA U razdoblju crkvene godine, odnosno ciklusu crkvenih godišnjih običaja, prisutna su brojna tradicijska kulturna nasljeđa koja se isprepliću s crkvenim blagdanima i slavljima. U njihovim su korijenima vjerski elementi ispreplitani s naslijeđenim narodnim tradicijama, među kojima su prisutni apotropejski, magijski i kultni obredi, kojima se odbijaju demonske zle sile od obitelji, doma, stoke, štale i zemlje i priziva zdravlje, napredak, plodnost i rodnost. Neki od ovih obreda sadrže poganske značajke, dok su drugi kristijanizirani. U tradicijskoj kulturi varaždinskog područja apotropejske obrede i narodna proroštva nalazimo u adventskim, božićnim, novogodišnjim, fašničkim, korizmenim, uskrsnim, jurjevskim, i drugim svetkovinama. Njihovo porijeklo zalazi u drevna predkršćanska i mnogobožačka vremena, a u nekima su prisutni praindoeuropski, slavenski i drugi obredi.

U prikazu narodnih običaja krenut ćemo tragom do danas očuvanih tradicija koje se kontinuirano održavaju i njeguju uz crkvene svetkovine, kao i likove koji pojedine blagdane prate. Bit će, također, spomenute i

Votiv oblika molitvenika izrađen od drveta omatanog tankom voštanom svijećom

one narodne tradicije koje su već iščezle ili su ponovno oživljene, kao i one u cijelosti ili fragmentarno očuvane u sjećanjima kazivača. Zbog njihove brojnosti, izdvojit ćemo samo one najznačajnije, kako bi ostalo više prostora za prikaz onih drevnih običaja o kojima kazivači rado, ali i nerado svjedoče.

PREDPROLJETNI I PROLJETNI NARODNI OBIČAJI

Sl. 5. Čila gomila, Ladanje Donje

Slijedom kronološkog prikaza godišnjih svetkovina i narodnih običaja vezanih uz njih započet ćemo s fašnikom ili fašnjakom, pokladnim običajem koji povezuje zimsko i proljetno običajno razdoblje. To je vrijeme ophoda maskiranih pojedinaca ili grupa u razdoblju od mesopusne nedjelje do čiste srijede, u narodu zvane Pepelnica. U manifestacijama i motivima pokladnih običaja razaznaje se njihova dvostruka tradicija. Jedno je magijsko-apotropejska, u kojoj se magijskim činima i obrednim pomagalima odbijaju zle sile i demoni od svega što nas okružuje, od ljudi, stoke, domova i usjeva i priziva se zdravlje i plodnost. Obrednom borbom dobrih duhova sa zlim demonima zime, prerušavanjem, galamom i bukom, skakanjem i pomalo razularenim ponašanjem istjeruje se zima. Značajke ovakvih ophoda sežu u daleku prošlost, a njihove korijene nalazimo u prastarim magijskim kultovima animizma i totemizma primitivnih društvenih zajednica. Maske i jesu potekle iz primitivnih društvenih zajednica u vidu brojnih zoomorfnih i antropomorfnih obrazina grotesknog izgleda, kakve nalazimo i danas. Druga se tradicija veže sa starorimskim saturnalijama, luperkalijama, bakanalijama i drugim rimskim svečanostima koje slave kult boga Dioniza.

Osim najrazličitijih likova koji čine fašničku povorku, u selima zapadno od Varaždina (Maručevec, Čalinec, Prigorec), na pokladni utorak selom obilazi animalni lik zvan fašnička kabila, gamila, čila gumila ili gomila (Sl. 5). Neki kazivači tumače da je to lik kobile, koze, deve ili ždrebeta, dok neki nisu sigurni o kojem se liku točno radi. Gomila se selom kreće u pratnji cigana koji nosi staru kantu i botu, štap kojim po kanti udara stvarajući buku. Na taj način on obavještava i poziva stanovnike sela da čila dolazi, da izađu iz svojih domova i daruju je. On ju zna potkivati ili ju nudi na prodaju. Ophodnju selom vrše i mačkari sa larfama, obrazinama grotesknog izgleda, koje sudionici povorke najčešće sami rade.

Zastrašujućim maskama, bukom i galamom nekada se željelo istjerati svo zlo iz sela, a vremenom ovaj običaj dobiva značaj uveseljavanja i animiranja ljudi na zabavu i pošalice. U selima oko Ivanca gamilu u ophodnji prati dedek foringaš, koji ju tjera. On u ruci nosi zvono, kojim nagovještava dolazak boljih vremena, i babica s košarom, u koju stavlja prikupljene darove.

U selima oko Trakoščana tradicija je strogo nalagala da se na fašing kuha svinjska glava isto kao i žganci, koje su konzumirali svi ukućani, a davali su i mladini, kokošima, da bi žuta jajca nesle. Na Pepelnicu se u Prigorcu rano ujutro tekućinom od kuhanog zelja s dimljenim mesom, najčešće svinjskom glavom, pomoću borovice škropilo noge pa i štale za zaštitu od kača, zmijskog ugriza. Identičan običaj nalazimo i u Kamenoj Gorici, gdje su istom tekućinom mazali vrat, čelo, ruke i noge, a u Novakovcu su od fašanjskog zelja radili obloge s istom svrhom zaštite. Ovdje je također gazdarica rano ujutro morala kokoš zaklati. Kokošju glavu, škramplje, noge i pofureno perje bacala je susjedu pod ogradu, da bi od kuće odagnala bolest. U Kamenoj Gorici na fašnik se loza rezala da bi se spriječila tuča, a istoga dana, rano ujutro prije izlaska sunca, u istom su selu nekada pleli košare, mekle, metle i bičeve, kojima su toga dana na dvorištu pucali. Isto tako pleli su svitnjake, vezice za muške gače, hlače, jer svitnjak ispleten na fašnik imao je obrambenu moć, kao i vojke, užad za vođenje krava na ispašu i dretice, uzice od preje, pređe koje su kravama vezali oko rogova, kako bi bile zdrave.6

Sl. 6. Vuzelnica

Korizmeno razdoblje koje slijedi iza poklada proteže se sve do pred Uskrs. To je vrijeme suzdržanih dana i u skladu je s nadolazećim danima ispunjenim suosjećanjem s Kristovim patnjama i mukom. To je vrijeme posta i zabrane bilo kakvih narodnih veselja i svadbi. Nedjelja prije Uskrsa, zvana Cvjetnica, na čitavom je području obilježena posvetom u narodu zvanih puškica, drijenka, drenjeka, puškinaka, koje se u crkvu nose na posvetu i donose kući za zaštitu kuće, ukućana i gazdinstva. Cvjetne buketiće gazdarice su najčešće slagale ili plele od grančica drijenka, ili od drijenka u kombinaciji sa cica-macama i žutom vrbom, ili drenjeka s veternjukom, vrstom bodljikavog lišća (Šaša). Staru puškicu od lanjske godine su palili i njome zakadili i hižu i štalu i celi grunt, za zaštitu od svega zla, a novu su u nekim selima do sljedeće godine ili čuvali u kući zataknutu o tram, gredu nekadašnjeg drvenog kućnog stropa, ili su ju bacali na krov kuće. U nekim selima (Novakovec i okolica) puškicom se predskazivala kvaliteta rada pastira koji je na pašu odvodio svinje i krave. Ako je puškica pala s krova, značilo je da pastir neće biti dobar u svom poslu, bude zapasel, a ako ostane na krovu, bit će dobar i pazit će na stado koje čuva.

6 Tibor Martan, terenske zabilješke iz Kamene Gorice, Mađareva i Podruta

42

Također, postoje tumačenja da se dio puškice postavljao u zemlju tamo gdje se zemlja urušava, kako bi se zaustavila, a za velikog nevremena dio se u vatru bacio da izgori i očuva kuću od udara groma (Kučan Gornji, Kučan Marof, Šaša). Također je na Cvjetnicu u pojedinim selima postojala tradicija umivanja djevojaka i žena s vodom u koju su stavljale cvjetne latice, kako bi očuvale svježinu tena i lijep izgled (Rinkovec). Identičan običaj umivanja na Jurjevo u ranu zoru, u ovom slučaju s rosom, zabilježen je u Kamenoj Gorici. Tim se magičnim postupkom priječilo da lice bude žaltavo, pjegavo.

Veliki petak dan je zabrane rada na zemlji, jer Kristovo se tijelo već nalazi u grobu. Uz crkvom propisani post, toga se dana preporuča ispijanje vina, koje se pretvara u krv i jača organizam. Dozvoljava se ispijanje bijelog vina, dok se crno vino brani piti jer je boje krvi (Prigorec). Toga dana ili dan prije, neizostavna je tradicija bojanja jaja, pisanica. Šarana jaja simboliziraju jakost, plodnost, zdravlje, mladost i obilje. Nekadašnja batik tehnika šaranja jaja voskom, koja potječe još iz staroslavenske zajednice7, davno je na varaždinskom području napuštena. Ovaj starodrevni običaj ukrašavavanja jaja godinama je već zamijenjen suvremenim tehnikama ukrašavanja.

Među uskrsnim narodnim vjerovanjima veliki značaj imala je vatra kao izvor moći. U kršćanskoj simbolici ona je znak mučeništva, ali i pobjede svjetlosti nad tamom. Pojava vatre u uskrsnim običajima dvostrukog je karaktera, crkvenog i pučkog. Velika subota dan je posvete i obnove kućne vatre. Drvenasta gljiva, u narodu zvana guba, odnosila se u crkvu gdje se na blagoslovljenoj vatri palila. Najčešće se žičanom uzicom vezala i tako zapaljena odnosila kući, gdje se njome palilo i blagoslovilo kućno ognjište, s vjerom u boljitak. Ovaj običaj franačkog je podrijetla koji se tijekom 9. stoljeća iz srednjeeuropskog područja širio, a vremenom se kao crkvena narodna tradicija zadržao i u našim krajevima.8 U Kučanu Gornjem zabilježeno je tumačenje da se guba kroz godinu čuvala, jer dim zapaljene gube koja polako tinja pomaže pri liječenju glavobolje, dok se, primjerice, u Novakovcu gubom liječila uhobolja i zubobolja.

Osim crkvenog paljenja i blagoslova vatre, na čitavom području županije varaždinske prisutno je i pučko paljenje vatre s vjerom u njenu apotropejsku moć. To su uskrsni krijesovi u narodu zvani vuzmenka, vuzejlnica ili vuzelnica (Sl. 6), koji se pale pred zoru, na sam Uskrs. Njihova konstrukcija i forma lokalno varira, najčešće je građena od jelovine i borovine, a najkarakterističnijeg oblika je u selima zapadno od Varaždina, gdje je oblika visokog stošca. Nekada su uskrsni krijes gradili, tijekom noći čuvali i palili pastiri, s vjerom da će daljina rasprostiranja njene svjetlosti zahvaćeno područje zaštititi od uroka i zlih moći demona i vještica. Paljenje uskrsnog krijesa ograničeno je samo na sjeverozapadni dio Hrvatske, čime se pojava ove tradicije na tom prostoru tumači njenim preuzimanjem iz Slovenije, kamo je prodrla iz alpskih područja i većeg dijela Njemačke. Kao sjećanje na davnu tradiciju, danas mještani pojedinih sela oživljavaju paljenje krijesa, s neminovnom razlikom u njegovom značenju. Uz kućno ognjište, u selima istočno od Varaždina, na blagdan Uskrsa bila je prisutna narodna tradicija darivanja ognjišta žlicom juhe, za vrijeme blagovanja uskrsnog objeda (Novakovec). U selu Rinkovcu kost od uskršnje šunke vješali su kod štale, odbijajući time zle sile.

Iza uskrsnih običaja slijedi blagdan Sv. Jurja (23. travanj) ili u narodu zvano Jurjevo. Uz njega su vezani običaji slavljenja dolaska proljeća, pobjede proljeća nad zimom i početak nove agrarne godine. Neki kazivači tumače da je Jurjevo prvi, a neki zadnji dan ispaše blaga na livadama, jer kasnije se livade kose.

Na bednjanskom se području na Jurjevo na livadu postavljao križ od lijeske ili vrbe, koji je označavao da se blago više na livadi ne pase, što se poštivalo. Jurjevski običaj, koji je u starini značio mnogo više nego danas, ponovno je kao stara tradicija obnovljen u Maruševcu i Čalincu. Značajke ovog običaja su jurjevski ophodi, jurjevske pjesme, kićenje zelenilom, kićenje blaga cvjetnim vjenčićima i paljenje jurjevskih krijesova (Sl. 7). Korijeni paljenja krijesa i preskakivanja vatre, kakve nalazimo u jurjevskim običajima, nasljeđe je općeslavenskog značaja, dok su općenito proljetni običaji ophoda različitih likova selom, praćenih pjesmama i sakupljanjem darova, izvorno slavenski, kasnije kristijanizirani i povezani sa značajkama proljetnih blagdana kršćanskog kalendara. Glavni lik je zeleni Juraj s dvostrukom magijskoapotropejskom zadaćom. Ovaj, inače kršćanski svetac, pretkršćanskog porijekla s izvanslavenskim vezama, zaštitnik je zemlje, usjeva, stoke, pastira i ratara. Na važnost ophoda ovog lika, ne ulazeći u prikaz tekstualne cjelovitosti jurjevskih pjesama, upućuje i kraći citat iz pjesme koji glasi „Kuda Jura hodi, tuda polje rodi.“ Lik Jure uprizoruje muška osoba gusto okićena mladim granama breze, kojim se potiče vegetacija, plodnost i rodnost zemlje (Sl. 8). On u ruci nosi šipkovu trnjavku, divlji šipak sa trnjem, jer trnje rastjeruje svako zlo. Pravilo da ga smiju kititi samo muške osobe, kao i da su nekada povorku s tamburašima činili samo muškarci, može se povezati s identičnim predrasudama i praznovjerjem

7 Milovan Gavazzi, Vrela i sudbine narodnih tradicija, Zagreb 1978.

8 Aida Brenko, Mirjana Randić, Marija Živković, Vatra, katalog izložbe, Zagreb 2011.

Sl. 8. Zeleni Jura, Maruševec

božićnih i novogodišnjih običaja čestitanja poležara, čestitara koji po tradiciji moraju biti muškarci ili barem prvi čestitar mora biti muško, jer žena donosi nesreću. Toga dana stanovnici sela svoje kućne ograde obilato kite najčešće divljim jorgovanom, a na vrata ograde zatiču divlji šipak sa trnjem, kako bi u kuću spriječili dolazak coprnica, koje donose zlo i nesreću. Identičan običaj kićenja dvorišnih ograda trnovitim šipkom prisutan je i u drugim ispitanim selima. Jura tijekom ophoda selom poskakuje, a da ima magičnu moć dokazuje i običaj da dječaci koji prate Juru znaju u rukama nositi zelene grančice.

One s Jure preuzimaju zaštitnu moć, dječaci grančice dijele svakoj kući, gdje gazda povorku daruje jajima, čašom vina ili novcem. Magična moć grančica štiti kuću, ukućane i imanje, a da bi zemlja što plodnije rodila, zatiču se i u zemlju. Isto tako, da bi se iz kuće odagnalo zlo, cvjetnu grančicu s kućne lese, ograde, zatiču u Juru, jer kada se Jura na kraju ophoda raskiti i svo granje se s njega na jurjevskom krijesu zapali, tim postupkom će i svo zlo izgorjeti, a demonske će se sile odagnati. Na kraju ophoda najčešće se izvan sela pali jurjevski krijes, uz koji se pjesmom, plesom, i obrednim preskakivanjem vatre priziva zdravlje, napredak, plodnost, ali i magijsko očišćenje. Vjerovalo se, da ugarci i pepeo od krijesa štite kuću, štale, livade i vrtove od demonskih sila koje noću selom hodaju, a nekada se preko dogorjelog krijesa i stoka vodila.9 Uz ovaj blagdan nekada je na širem području bio prisutan i običaj kićenja rogova stoke cvjetnim vjenčićima, kada se vraćala s paše. Vjenčiće su plele djevojke na paši, a za ovaj običaj u narodu se reklo kravice se ženiju. Vjenčić se zaticao u staju da stoku štiti od bolesti i groma. U Novakovcu su toga dana vijencima kitili i svinje. U sklopu proslave Jurjeva u selima Vidovcu i Jurketincu prisutna je nešto drugačija narodna tradicija paljenja jurjevskog krijesa. Ovdje je on mnogo manji, a palio se gotovo ispred svake kuće. Oko njega se također plešu i pjevaju jurjevske pjesme.

Nekada su oko krijesa djevojke plesale s koprivama na glavi, a nakon plesa su koprive u vatru ili preko vatre bacale vjerujući u zaštitu zdravlja i sprečavanje glavobolje. Gotovo istovjetni običaji prisutni su i u alpskom prostoru, a još ranije sa istim značenjem i običajnim elementima, s neznatnom razlikom u datumu (21. travanj), bili su poznati i u starorimskim parilijama.10 Još prije 60-tak godina u Čalincu se kod prvog izvođenja krava na pašu predskazivala količina vrhnja na mlijeku, toliko važnom u skromnoj seoskoj prehrani. Pastirice su na poljskom putu, gdje su krave pasle, prstima morale iskopati što dublju rupu u koju su stavljale ljusku oljuštenog kuhanog jajeta. Što je iskopana rupa bila dublja i veća, značilo je da će na mlijeku biti i više vrhnja. U Kamenoj Gorici nekada su uoči Jurjeva gajili polja. Svetim drevom, grančicama klena, šipka, lijeske i drenka blagoslivljali su polja, kako bi ih zaštitili od štetočina, mraza i drugih nepogoda, a od grančice lijeske znali su oblikovati križec, križ kojeg su zaticali u polje. Na Markovo (25. travanj), kada započinju ispaše, posvećenom su vodom blagoslovili zemlju i polja, s ciljem njihove plodnosti.

Sl. 7.

Kićenje kućnih ograda na Jurjevo, Maruševac Paljenje jurjevskog krijesa, Čalinec

Osim tjelovskih procesija (30. svibanj) koje su rasprostranjene po svim župama varaždinskog područja, uz Ivanje (24. lipanj) u selu Šaši zabilježen je običaj narodnog proricanja. Navečer, uoči Ivanja, u kućne prozore postavljali su ivonjske ruže, ivančice. Za svakog od ukućana postavljala se jedna ivančica, a na samo Ivonje, Ivanje ujutro, ona ivančica koja je usahla označavala je smrt one osobe kojoj je bila namijenjena.

Ljetno razdoblje ne obiluje nekim specifičnim narodnim tradicijama. Osim proštenja, proslave crkvenog goda, svadbi i hodočašćenja u Marijanska svetišta, koja traju do jeseni, sav život seljaka koncentriran je na zemljoradnju, vinogradarstvo i stočarstvo. U Kamenoj Gorici se po tradiciji za Veliku Gospu i Rokovo nije jelo vugorke, krastavce, jer tijelu neće činiti dobro. Također, za Furijanovo, Sv. Florijana, grah se nije konzumirao jer Furijan furi, a na Sv. Janu po tradiciji se kuhala buča, varivo od bundeve s mlijekom i vrhnjem. U Rinkovcu i području Bednje sjetva i sadnja se nije vršila sve do Sv. Sofije, jer Žofija spija, što znači da još postoji opasnost od mraza. Tek nakon mukotrpnog težačkog rada, žetve, zbrinjavanja ljetine i pripreme zemlje za proljetne radove, započinju pripreme za proslavu Božića.

ZIMSKI NARODNI OBIČAJI U skupini božićnih blagdana, na dan Sv. Nikole (6. prosinac) prisutan je tradicijom mlađi narodni običaj, koji je u naše krajeve dopro iz srednje Europe. To su ophodi Sv. Nikole odjevenog u bijelu robaču ili biskupski ornat, s biskupskom kapom na glavi i štapom u ruci. Njega prati Krampus u crnom odijelu ili naopako odjevenom kožuhu, s namazanim licem s čađi, koji u ruci nosi lance, a na leđima koš.

9 Marko Dragić, Apotropejski obredi, običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Croatica Et Slavica Iadertina, Zadar 2007.

10 Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih običaja, Zagreb 1988.

44

Oni od kuće do kuće obilaze selom provjeravajući jesu li djeca dobra ili zločesta i znaju li moliti. Sv. Nikola nagrađuje dobru djecu poklonima, bombonima i jabukama, a zastrašujući Krampus prijeti im kaznom. Ovim običajem djeca se potiču na dobrotu, molitvu i odlazak u crkvu. Druga narodna tradicija veže se uz postavljanje očišćenih cipela u prozore. U njima djeca nalaze šibe, slatkiše i drugu vrstu skromnih poklona.11 Blagdan Sv. Lucije (13. prosinac) ispunjen je različitim narodnim običajima. Toga dana nekada bi gazdarice ustajale još za mraka i započele s pripremom bezmasne pogače od različitog žitka zvanom luciščak (Plemenščina).12 Svi ukućani i blago konzumirali su ovu pogaču u ranu zoru s vjerom u zdravlje, napredak i plodnost. U selima istočno od Varaždina toga se dana od kukuruznog brašna pekla tanka kuružnjača sa prelom, rupom po sredini. Veća kuružnjača bila je za obitelj, a manja za stoku. Davala se svinjama, kravama, volovima i pesu, psu protiv bjesnoće. Na širem varaždinskom prostoru na taj dan prisutan je stari običaj da muški član obitelji započne s izradom drvenog stolčeka, bez metalnih dodataka poput vijaka ili čavala, a kojeg svaki dan pomalo radi, da bi ga do Badnjaka završio. Stolček bi odnio na polnoćnu misu i na njega bi stao, kako bi u crkvi prepoznao coprnice. One se lako raspoznaju, jer su tijekom mise, za razliku od vjernica, glavom okrenute prema vratima crkve. Kako bi se od njih zaštito, muškarac je džepove, ovisno o selu, napunio zrnjem maka, konoplje ili lana, koje bi pred crkvom rasuo. Ljute coprnice, da bi ga uhvatile, morale su prvo zrnje pokupiti, a za to vrijeme on je imao dovoljno vremena da se spasi i sa stolčekom pobjegne kući. Toga dana nije se smjelo šiti, presti niti tkati, a žrvanj se tijekom mljevenja kukuruza ili pšenice okretao naopako, kako bi u kući i staji vladalo zdravlje. Pučka meteorologija kao važan segment narodnog života prisutna je i na dan Sv. Lucije. O vremenskim prilikama ovisio je život ovog poljodjelskog naroda pa su najčešće domaćice toga dana započinjale s prognoziranjem vremena za cijelu nadolazeću godinu.

Dvanaest režnjeva posoljenog luka, od kojih je svaki režanj simbolizirao slijed mjeseci kroz slijedeću godinu, postavljale su u prozor i promatrale do Badnjaka. Onaj režanj koji je bio vlažniji označavao je kišni mjesec, a onaj manje vlažan, suhi ili sunčani mjesec. Drugi, jednostavniji običaj narodnog prognoziranja vremena, je praćenje vremenskih prilika kroz dvanaest dana, započevši od dana Sv. Lucije. Kakav je koji dan bio, značilo je da će takav biti i mjesec u novoj godini. Božićna pšenica, koja se najčešće na Sv. Luciju, a rjeđe na Sv. Barbaru (4. prosinac) sijala u zdjelice, nije samo tradicionalna dekoracija božićnog stola, već je i rekvizit za magijsko prizivanje životne snage u vrijeme zimskog mrtvila. Proklijala i izrasla ona je, također, simbol pomlađivanja i novog života. Kvalitetom izraslih vlati upućivala je domaćine na plodnost usjeva u sljedećoj godini, na bolju ili lošu žetvu. Božićna pšenica može se definirati kao „kultni vrtić“, čiji je naziv pojednostavljena izvedenica iz „Adonisovih vrtića.“ Ovaj običajno-obredni element tim se nazivom tumači u etnološkoj i srodnoj literaturi, sugerirajući pretpostavku da su narodni, pučki „vrtići“ nastali iz antičkih Adonisovih.13 U nekim selima toga su dana znale selom ophodavati djevojke odjevene poput mladenki, s vjenčićem na glavi (Čalinec). U drugima su, prekrivene domaćom plahtom i licem obojanim s brašnom, na tanjuru nosile oči, najčešće svinjske, volovske ili od repe, s vilicom ili nožem, plašeći 11 Ljerka Albus, Radujte se narodi, katalog izložbe, Varaždin 2006.

12 Ljerka Albus, Tradicijska arhitektura i božićni običaji sela Plemenščine, Zbornik 750 godina Klenovnika, Klenovnik 1995.

13 Vitomir Belaj, Kultni vrtići, Etnološki atlas Jugoslavije – karte s komentarima, svezak 1, Zagreb 1989.

djecu. Djeci se znalo reći „Ide Sveta Luca koja prste štruca“ ili „ Ide Luca zločestu decu nuca“ (područje Ivanca).

Na Badnjak ili tzv. Koleni post , kada je crkvom propisan zapovijedani post, na čitavom se ispitanom području konzumirala manje ili više identična vrsta posnih jela. Među njima su od sela do sela zabilježene i razlike, kako u nazivima, tako u pripremi i u narodnim tradicijama vezanim uz njih. Na užem području Mađareva pekla se u narodu zvana pera, od pšeničnog i kukuruznog brašna, nadjevena sirom. Tijekom blagovanja pere najčešće na badnju večer, trebalo je paziti da se laktovi ruku ne stavljaju na površinu stola, kako bi se oni koji ju blaguju zaštitili od pojave mozlov, gnojnih čireva. Ovo vjerovanje ne odnosi se isključivo na peru, već i na ostalu hranu koja se spremala za posni objed. Pripremanje i stavljanje pere u krušnu peć iziskivalo je spretnost pa se prema toj vještini znalo pasti deklu tj. promatrati djevojku kakva će biti domaćica i gazdarica kad se uda. Pasle su obično starije susjede na nagovor mladićeve obitelji. Ako bi djevojci pera skliznula nespretno s lopora, bila bi dugo ismijavana unutar obitelji, pa i šire seoske zajednice. Također se maloj djeci koja su često plakala govorilo da frču peru, što nije bio dobar znak. Na ivanečkom području za badnji post se pripremao laparnjak. On je sličan peri, rađen od zmesne melje, miješanog brašna, nadjeven sirom i kuhanom repom i zaliven kiselim vrhnjem, ako ga je bilo. U Kučanu Gornjem toga se dana blagovalo posno jelo zvano koščičnjak, od koštica hajdine.

Ritual uređenja božićnog stola, koji u manjim detaljima varira od sela do sela, obavljao se na Badnjak. Ova tradicija od davnina se prenosila s koljena na koljeno. S vjerom u obilje u novoj godini, na središte stola postavljao se žitni vijenac ili slama u obliku križa, sve se posipalo različitim sjemenkama i novcem ili se cula, platnena vrećica s novcem postavljala na stol. U Vidovcu i okolnim selima na svaki ugao stola postavljali su repu koja je nakon nekoliko dana isklijala.

Prva je označavala u narodu zvano valjevsko, druga jurjevsko, treća jakopvsko, a četvrta židorovsko vrijeme. Koja je najvekšu cimu mela, koja je najbolje proklijala, označavala je koje je vrijeme najbolje za sjetvu. Metalnim rekvizitima kao što su dijelovi pluga i rala, česala, metalne četke za čišćenje stoke, lanci i dr. pridavala se apotropejska moć. Ove su predmete na Badnjak postavljali na prostrtu slamu pod stolom, da bi odagnali zle sile. Ovisno od tradiciji sela, negdje nakon polnoćne mise, a negdje na Novu Godinu, djevojke su zdenac darivale jabukama i orasima, čime su sebi prizivale zdravlje. Također se vjerovalo da na badnju noć blago u staji razgovara razumljivim jezikom, a začetkom blagovanja mrsne hrane nakon polnoćne mise i blago se častilo sjenom i kuruznicom, stabljikom kukuruza kojom su dok su jeli ružili, čime su plašili coprnice da ne dojdu. Na Štefanje (26. prosinac) započinju bajanja poležara, obilasci u pravilu muških čestitara. Oni su nakon izrečene božićne čestitke morali čvrsto na stolicu sjesti, kako bi na proljeće kokoši čvrsto na jajima sjedile, što bi doprinijelo povećanju broja kokoši. Također je postojala i tradicija davanja zrnja papra kokotima da bi bili jači, dok su u Kračevcu i Kamenoj Gorici toga dana kokotu davali češnjak da bude ljut, što je značilo aktivan u skakanju na kokoši, kako bi bilo više pilića. Također se toga dana rano ujutro iz kuće slama iznosila, a od slame su radili gnijezda za kokoši, njome su stoku hranili i pleli vijence, koje su vješali na voćke prizivajući time plodnost i rodnost. U Kučan Marofu zabilježena je narodna tradicija da se na Štefanje ujutro vadila bačena jabuka iz zdenca. Po jabuku je išla djevojka, kako bi u zdencu vidjelu mušku osobu za koju se vjerovalo da će biti njezin odabranik.

Među narodnim tradicijama božićnog razdoblja vrijedno je izdvojiti i narodna vjerovanja u moć božićnog kruha zvanog koledo ili božićna koledica (Sl. 9). Ovaj obredni kruh kružnog oblika konzumirao se s vjerom u zdravlje i životnu snagu, a davao se i stoci. Ovisno o tradiciji, ili je bez ukrasa ili se ukrašavao urezanim znakom križa. Također se ukrašavao i s pet oraha u ljusci, koji simboliziraju pet Isusovih rana.

Za orahe se vjerovalo da pomažu pri ozdravljenju od grlobolje, a djeci s teškoćama u govoru da lakše progovore. Iz tog su razloga nakon Božića orahe s koledice pospremali i čuvali. Djeci željnoj svega, pa tako i oraha, znalo se zaprijetiti riječima „Ak buš jel orehe, buš šlekečavi“, što je značilo brbljavi, dugog jezika. Uz koledo su postojala i narodna proricanja vezana uz stoku. Ako je ono tijekom pečenja u krušnoj peći napuklo, značilo je da će krava oteliti žensko, a ako ne napukne, muško tele. Tijekom božićnih blagdana narodna tradicija je branila konzumiranje graha. Ova vrsta jela mogla se konzumirati tek nakon što se božićni Betlehemi raspreme (Plemenščina). Za prehranu se preporučalo jesti žgance, jer se vjerovalo koliko se tanjura žganaca pojede, toliko bude voza kuruze nagodinu zraslo. Također, tko se na Božić prvi probudio morao je uzeti sve novce sa božićnog stola i baciti orah u bunar, da ne presuši (Jalžabet), dok su u Zbelavi raskićeni božićni bor stavljali na kuružnjak, spremište za kukuruz, da bi štitio od požara. Božićni i novogodišnji blagdani na čitavom su području od davnina praćeni narodnom tradicijom snažnog pucanja mužara, vjerujući da tim postupkom rastjeruju zle demonske sile.

U ciklusu božićnih običaja Bogojavljanje, u narodu zvano i zadnji Božić ili blagdan Tri kralja (6. siječanj), običajima je vezan uz crkveni blagoslov vode. Posvećenom vodom škropila se kuća, gospodarski objekti, njive, voćnjaci, vinogradi i kleti, s nadom u njihovu zaštitu od svih nedaća, za zdravlje i rodnost. Svetom vodom, pomoću borove grančice, škropili su također tek kupljene domaće životinje, krave, volove i svinje da bi bili zdravi i plodni, a svetili su i seoska kola i orače sprave, dok danas škrope traktore i suvremenu mehanizaciju.

Uz dan Sv. Vinka (22. siječanj) zabilježena su narodna proricanja vezana uz vrijeme. Vjerovalo se, ako toga dana strohe kapaju, ako se snijeg otapa na krovu, tada će godina biti rodna i plodna. Također se toga dana rezala loza i odnosila kući gdje se pratilo njeno listanje, čime se prognozirala rodnost vinograda.

U selu Rinkovcu i okolici Bednje na Novu Godinu posebna se briga vodila tko će prvi po vodu na zdenac otići. To je morao biti muškarac, a vjerovalo se tko dođe prvi, taj će imati puno sreće u novoj godini.

Uz blagdan Svjećnice (2. veljača) nekada su bila prisutna narodna proricanja sudbine jednog od člana obitelji. Ova tradicija obavljala se blagoslovljenom svijećom, koja se zapaljena gasila u udubljenju na glavnom tramu drvenog stropa glavne hiže. Ako je dim ugašene svijeće išao prema vratima prostorije, značilo je da će netko od ukućana tijekom godine umrijeti (Plemenščina). Druga tradicija obavljala se stavljanjem kose svakog pojedinog ukućana ispod svijeće. U tom se slučaju moglo točno proreći tko hoće ili neće umrijeti (Rinkovec). Drevni ophodi čestitara na blagdan Svijećnice, u kojima su sudjelovale i žene, a kasnije i djeca, danas je potpuno napušten. Nekada su selom u povorci nosili kip Marije i pjevali marijansku pjesmu:

Sl. 9. Božićna koledica, Plemenščina

„ Majka Marija Svijećnica koja bi nam lijepo svjetlila.

Mi smo si dva bračeki Majke Marije hlapčeki.

Majka Marija u crkvicu šla, sobom je zela anđela dva.

Anđeli lijepo pojeju, Majku Mariju dičiju.

U crkvici je zlatan oltar, pred njim kleči Marija, na rukama drži Jezuša“.

Nakon otpjevane pjesme bi dodali:

„Našoj je pesmi konec i kraj Dajte nam dara pak idem v kraj.“

Ukućani su ih darovali jajima, slatkišima ili novcem.

46

PUČKA VJEROVANJA I PRAZNOVJERJA

PRAZNOVJERJA O NEVREMENU I MJESECU

Narodne predaje sakupljene kazivanjem kazivača obuhvaćaju narodna praznovjerja, proricanja, zaštitne magijske obrede i postupke kojima su njihovi prethodnici gotovo svakodnevno prizivali zdravlje, plodnu i rodnu godinu ili su određenim postupcima i tumačenjima sprečavali negativne događaje i pojave. I dok su ranijih godina kazivači nerado govorili o ovim temama i poricali davna vjerovanja, primjerice, u postojanje coprnica, vještica ili duhova, danas je situacija nešto drugačija. Oni svjedoče o očuvanim predajama i tradicijama njihovih bližih prethodnika, kao i o postupcima kojima su pribjegavali da bi odagnali svakodnevne nevolje i zaštitili se od zla. Također, kazivači iznose iskustva temeljena na vlastitim doživljajima u kojima, kao i kod prethodnih, imaginacija nadvladava racio. Oni iracionalne pojave tumače realnim i vjeruju u njihovu povezanost sa svijetom kojeg je teško objasniti. Vještice, zli duhovi, duhovi predaka, demoni i nedeterminirane nadnaravne sile i pojave po njihovim su shvaćanjima u prošlosti realno postojale, bez namjere njihovog suprotstavljanja kršćanskom nauku, a za neke ista uvjerenja postoje i danas.

Za zaštitu od nevremena nekada se olujne oblake rastjerivalo zvonjavom crkvenih zvona. U narodu su zabilježena tumačenja da su crkve i kapele najčešće zidane na vrhu brijega ili brežuljka iz razloga da se zvuk zvona što više širi okolnim područjem i zaštiti ga od posljedica groma ili tuče. S istom svrhom dobošar je udarajući u doboš hodao selom, a za vrijeme nevremena mnogo se i molilo (Rinkovec, Kučan Gornji, Maruševec). Da bi se tuča ili nevrijeme zaustavilo, također su u kućnom ognjištu palili dio puškice, a znali su na dvorište baciti lopar, drvenu lopatu za stavljanje kruha u peć, greblicu, pomagalo za razgrtanje žara u peći, ožeg ili brukle, pomagalo za vađenje lonaca iz peći. Palila se i svijeća posvećena na Svijećnicu ili donešena s prošćenja. Za vrijeme tuče u nekim selima iz kuće su bacali vodu na dvorište, da se led rastopi i pretvori u kišu. Kad se na nebu pojavi mladi mjesec, mlađak, pazilo se tko u kuću dolazi. Ako u kuću dolazi nepoznata osoba, netko od ukućana morao ju je presresti i prvi razgovor započeti. Za vrijeme mladog mjeseca vjerovalo se da je u džepu dobro nositi češnjak ili glog, za zaštitu od zlih žena, vještica i zlobnih jezika. U Kamenoj Gorici za vrijeme mladog mjeseca zabilježen je stari običaj prizivanja bogatstva, s vjerom da mladi mjesec peneze nosi. Ljudi su vjerovali kada se ugleda mladi mjesec i ako se nešto novaca u džepu ima, bit će ga još više narednih mjesec dana. U istom selu i u Kračevcu zabilježen je običaj da se za mladog mjeseca nešto novaca u džep stavi i na dvorištu se mjesecu riječima obrati: „ Falen Isus i Marija! Mesečec mladenčec pomladi mene kak si sam sebe!

Dok do tebe kačica dopuzi, mene nek glavica ne zaboli“, i tri puta se uzvikne ijuju. Općenito se mjesečina nije smatrala dobrom pojavom jer oduzima san, no tumačenja iz sela Šaše govore da puni mjesec znači da će biti lijepo vrijeme, a ako je polovični, mladi mjesec s kracima prema dolje, bit će kiše. Vjeruje se, također, da za vrijeme mlađaka, mladog mjeseca, kao i za punog mjeseca, coprnice imaju posebnu moć.Kada se duga pojavila na nebu tumačilo se da Bogrodica vodu pije, a širinom duginih boja predviđala se plodnost godine.

Za terensko istraživanje narodnih vjerovanja i praznovjerja izrađen je jednoobrazan, tematski sistematiziran upitnik, koji je primijenjen u svim ispitanim lokalitetima. Obradom rezultata i primjenom metode komparacije, moguće je ustvrditi sličnosti i razlike među narodnim tradicijama pojedinih sela, kao i u obrascima ponašanja njihovih nositelja. Isto tako, tumačenja kazivača nisu ovisila samo o njihovoj spremnosti na suradnju, već i o količini znanja i prisjećanja na gotovo zaboravljene tradicije, koje su još njihovi preci aktivno održavali i živjeli. U ovom su dijelu također sjedinjene i narodne legende očuvane usmenom predajom naratora. Prikaz pučkih praznovjerja, radi preglednosti i lakše čitljivosti, sistematiziran je u više tematskih cjelina.

PRAZNOVJERJA O ŽIVOTINJAMA Gotovo u svim ispitanim selima zabilježeno je isto praznovjerje da crna mačka donosi nevolju i nesreću, a postupci zaštite razlikuju se od sela do sela. Ako crna mačka prijeđe preko puta, potrebno je tri puta pljunuti ili baciti kamenčić ispred sebe gdje mačka prešla i tek tada tim putem zakoračiti. Drugi tumače da se u tom slučaju najbolje vratiti kući ili zakoračati tri koraka naprej, naprijed i tri koraka zaj, natrag. Ako sova ili čuk curiče ili cvika, vjerovalo se da će netko hmreti, umrijeti, a ako huška, bit će svadba. Isto predskazivanje smrti ili nesreće vezano je uz psa ako lampu, njušku drži dolje i zavija, a ako zavija i njušku drži gore, značilo je da će biti vatre. Buba mara, u narodu zvana Božja kravica ili Božja ovčica, donosi sreću. Ako bi djevojci na ruku sjela i odletjela, vjerovalo se da će djevojka u pravcu kamo je odletjela naći momka. Onaj koji se bavio pčelarstvom, svoje čmele, pčele, svetom je vodom škropio kako bi ih zaštitio od pokolja drugih pčela ili leptira mrtvačke glave. Kada kokot prije pola noći zapjeva ili kokoš popodne jaje snese, nije dobar znak, a kad kokot na vratima kukuriče, nagovještaj je dolaska gosta. Kada se vrapci „svađaju“, lastavice nisko lete ili žabe glasno krekeću, tumačilo se da će kiše biti. Sjenice čuvaju kuću od vatre, a lastavice kući na kojoj izgrade svoja gnijezda donose sreću. Za pauka postoje dvostruka tumačenja, najčešće se smatralo da pauk donosi sreću. Iz tog se razloga paukova mreža i paučina u kući ili štali nije se dirala. Kod drugih se vjerovalo da, ako se pauka vidi ujutro, bit će toga dana nekih problema, a navečer je znak sreće. Žaba krastača za sve ispitanike znak je preobražene vještice, coprnice.

PRAZNOVJERJA UZ KUĆU Prilikom gradnje kuće u svim selima poznat je običaj stavljanja peneza, novca, u jedan kut kuće da pri hiži bude blagostanje i sreća, a za zaštitu od uroka i coprnica, ovisno o tradiciji, pod prag kuće stavljao se bijeli luk, zmijska košuljica ili šiba gloga. Na širem ivanečkom području na prozor su stavljali nešto novca, da novac ostane u kući, da se ne potroši. Ako se pod pragom pronašla zakopana kost, nije dobar znak, jer to je značilo da netko ukućanima želi nauditi bolešću ili čak smrti.

Kost je potrebno spaliti kako bi se uroci uništili (Šaša).

PRAZNOVJERJA O DUŠAMA MRTVIH Praznovjerja uz pojavu iznenadnih neidentificiranih zvukova u kući, kada nešto zaruži ili ako stol ili ormar zaškripe, pegla, lonci i poklopci zaplešu, ili se vrata peći same otvore, što mnogi od kazivača svjedoče vlastitim doživljajem, tumači se ili dolaskom pokojnikove duše u kuću, ili živim predznakom nečije smrti. I danas još postoje vjerovanja da mrtve duše znaju doći upozoriti ukućane da nešto nisu dobro učinili ili da će netko umrijeti. U Maruševcu i Čalincu zabilježeno je vjerovanje da će se strah od duše mrtvog i njegovog dolaska u kuću spriječiti ako se na odar čvrsto sjedne, nakon što se lijes s pokojnikom s odra makne i pogrebna povorka krene prema groblju. Identično narodno vjerovanje

o sprečavanju dolaska duše pokojnika zabilježeno je u Rinkovcu i okolici Bednje. Ovdje je bio običaj da su lojtre, ljestve koje su za dana u krpljetu, hodniku kuće postavljene okomito na ulaz u najžu, tavan, prije noći spuštali i polagali na pod, da se duhi, duše mrtvih sa tavana ne spuste u kuću. U Novakovcu, plahte kojima su odar prekrivali, tjedan dana nakon ukopa mrtvog nisu u vrućoj vodi prali, kako ne bi dušu pokojnika poparili. Ako je za vrijeme ukopa padala kiša ili snijeg, znalo se reći da je pokojniku žao što je umro i da mu još nije bilo vrijeme da umre, dok drugi tumače, ako malo kiše padne, to je sreća, jer pokojnikova se duša pere. Za mrtvu dušu se vjeruje da ide u čistilište, a potom u raj, a ako se čuje kao da kuruzno, kukuruzno zrnje po ormaru pada, značilo je da se onaj koji je u čistilištu mora očistiti (Prigorec).

Nakon pogreba, za vrijeme karmina, u Novakovcu je nekada postojao običaj proricanja smrti. Plamen zapaljene svijeće na stolu tanjurom se blago stisnuo, prema kome se dim svijeće kretao, značilo je da će ta osoba umrijeti. Također se u narodu znalo reći kada se korijenje giba, ljudi „odlaze“, umiru. Narodna tradicija u nekim je selima branila posjećivanje grobova u podne, jer se time mrtvi uznemiravaju, a na dan Svih svetih ili Dušni dan navečer na stolu se ostavljala čaša vina i hrana, malo mesa i kolača, za duše pokojnika.

PRAZNOVJERJA O SMAKU SVIJETA Da se od davnina vjerovalo u smak svijeta govore narodna vjerovanja prisutna gotovo na cijelom ispitanom poručuju. Kazivači usmenu predaju svojih prethodnika o smaku svijeta tumače da će se ono dogoditi ako kokoš snese jaje navečer ili ako župnik bude služil mešu večerku. Također, predaja iz Kučan Marofa tumači da bu zlo na svetu dok bu suci golobradci, popi pravdaši i kokoši popodne jajca nesle.

PRAZNOVJERJA UZ NOVOROĐENČAD I TRUDNICE

Koljevka za novorođenčad

Uz novorođenu djecu različitim magijskim postupcima nekada su prizivali napredak i zdravlje djeteta. Tek rođenom djetetu prstom se načinio znak križa na čelu, da mu netko ne naškodi, a na ivanečkom području nakon prvog kupanja djetetu su oko ručice vezali crvenu uzicu, da mu ne bi coprnice naškodile.14 Kako je pomor dojenčadi nekada bio vrlo brojan, dijete se moralo ubrzo nakon poroda krstiti, kako bi njegova duša otišla u raj i ne bi lutala. Na bednjanskom prostoru zabilježeno je vjerovanje u plomene krsnike, plamičke koji lete. Ovu pojavu stariji objašnjavaju dušama umrle djece koja nisu krštena i koja lete tražeći sebi mjesto na ovom svijetu. Ako dijete nije moglo spavati, pod jastuk mu se stavljalo čislo, krunica ili pospanjke, paučinaste izrasline divljeg šipka. Također se vjerovalo da vuna ima čarobnu moć, dok je dijete bilo nemirno, da bi bolje spalo, spavalo, pod glavu su stavljali mucice od veste (Imbriovec).

Pupkovina se najčešće čuvala, a kada je dijete bilo četiri godine staro, ono je pupkovinu odvezalo, da bude bolje spametno (Novakovec). Prvi zub bacao se pod peć izgovarajući riječi „Šmrček, trček, naj tebi kostijenoga, koštanog, a ti meni daj železnoga. “Prizivajući zdrave zube dijete je prvi zub bacalo i mišeku, da bi imao čvrste zube poput miša. Dijete se u nekim selima nije smjelo šišati prije nego progovori, a pramen kose od prvog šišanja se pospremao. Ako dijete u svom razvoju nije napredovalo, vjerovalo se da su ga coprnice oprale (Zbelava). Dok su, primjerice, detetu ciceki malo natečeni, tumačilo se da su dijete vile došle cekati, sisati. Da bi se dijete od uroka zaštitilo, svetom se vodom poškropilo, a na njega se i krunica stavljala. Također se dijete do godine dana starosti za vrijeme kiše nije iz kuće iznosilo, s vjerom da će postati kilavo i da se neće normalno razvijati. Znalo se da nije dobro navečer novorođenče posjetiti, na što se nekada strogo pazilo, jer postoji opasnost da mu se mraki, mrauki donesu, a time i bolest.

Mrauki su duhovi koji se noću kreču i dolaze na čovjeka. Da bi se dijete očuvalo od posljedica mrauka, potrebno se prethodno malo ugrijati, da mu se hladnoća ne donese. Često puta, ako bi žena navečer došla obići novorođenče, sa sigurnošću se tumačilo da je ona coprnica koja djetetu ne želi dobro. U Novakovcu su za zaštitu od mrauka odrezali malu treskicu, iver od praga ulaznih vrata i s noge od stola.

Iverje su na žeravici s tamjanom palili, a dimom su kadili kolica i dječji krevetić. Od istih mrauka dijete je moglo dobiti zelenu stolicu, a da bi mu se pomoglo, u selu Šaši, za vrijeme kupanja pod rit, stražnjicu su mu, stavljali tri komada žeravice. Nakon kupanja ugašenu su žeravicu bacali u smjeru sunca. Jednako tako, rublje od dojenčeta koje se na dvorištu sušilo, kao i cajnki, pelene, trebalo je prije noći pokupiti da ne bi mrake prenesli detetu. Ako je dijete imalo temperaturu, tumačilo se da su to vurki, nešto ga je vrekel, netko ga je urekao. Neke od žena znale su slagat vodu u koju su stavljale žerjavku, žeravicu i nekaj su delale s njom, a od iste vode stavljali su djetetu obloge kako bi snizili visoku temperaturu.

Kazivanje iz Kučan Marofa svjedoči da su se nekada djeca rađala naborane, pa čak i dlakave kože, 14 Ivanka Kunić, Tragom narodne baštine ivanečkog kraja, Ivanec 2002.

48

vjerojatno zbog nedostatka vitamina. Takva se rodila i kazivačica, što se u bližoj obitelji i selu tajilo. Njena baka tri je puta išla vračari u Zbelavu, koja joj je pomogla. Ona ju je kupala u smeđoj tekućini koja je jako smrdjela, nakon kupanja sva je bila smeđa, a receptura kupke bila je tajna.

U narodu je po predaji, postojao i običaj prognoziranja spola djeteta nakon svadbene večere i sakupljanja peneza, novca za mladence.

Metalni tanjur zakotrljali bi po tada zemljanom podu hiže, kuće gdje se odvijala svadbena proslava. Ako se tanjur zaustavio u normalnom položaju, značilo je da će mladenka roditi žensko, a ako se zaustavio naopako, rodit će muško dijete. Ovim načinom znalo se prognozirati spol većeg broja djece, čime se mladencima željelo i više djece. Kad je žena bila trudna pazilo se da hromog čovjeka ne gleda, da ne bi takvo dijete rodila. Također, nije smjela gledati mrtvaca, da dijete ne bude blijedo, a niti u vatru nije smjela gledati. Kazivanje iz Kučan Marofa svjedoči da je majka kazivačice kao trudnica gledala u vatru, pa se iz tog razloga ona rodila sa crvenom znamenkom na nozi.

PRAZNOVJERJA UZ ZEMLJU ORAČE I SIJAČE Kako bi se zaštitila sreća orača, sijača, vozača kola i životinja, prije odlaska na polje bičem su označavali zaštitni krug ili križ na zemlji (Novakovec), a svetom vodom znali su poškropiti gnoj na kolima ili žito i kukuruz pripremljene za sjetvu (Prigorec). Ako bi orač na njivi našao zakopano kokošje jaje ili svinjsko debelo crijevo, značilo je nesreću, da netko time želi nanijeti zlo. Prije začetka žetve na njivi se gazdarica prekrižila i izmolila molitvu u znak zahvalnosti za rodnost njive (Maruševec).

RAZNA PRAZNOVJERJA Ako ogledalo ili slika sa zida padne i razbije se, značilo je da će u kući biti nesreće. Da će biti svađe u kući vjerovalo se ako se nož na stol stavi s oštricom prema gore, ako se sol prosipa ili se kruh na stol naopako stavi. Onaj tko ima bradavice na rukama ili nekom drugom dijelu tijela, što se tumačilo nezadovoljstvom vlastitim životom, liječio je na način da tri puta oko hiže prejde (Ivanec). Na širem ivanečkom području također se vjerovalo da, ako se stol u kući klima, gazdarica je glavna pri hiži. Također, ako je nekomu ispao gornji zub, vjerovalo se da će netko umrijeti, a ako ispadne donji zub, da će žena u obitelji zatrudnjeti.

Obrana od uroka provodila se postupkom umivanja vodom, u koju su stavljali metalne predmete dobivene od seoskog kovača (Novakovec), a izgubljena konjska potkova donosila je sreću pa se iz tog razloga vješala na štalu i kuću (Rinkovec, Kučan Gornji, Novakovec). Općenito, za zaštitu od uroka najrasprostranjenija je primjena svete vode, koju je za tu svrhu svaka kuća imala. Ako nekoga nos zasvrbi znak je da će toga dana biti ljut, dok je brojka 13 za sve ispitanike nesretan broj.

Prije začetka svakog jela, a i poslije jela, molio se najčešće Oče naš i Bogu se zahvaljivalo na blagodatima hrane. Zrezani, narezani kruh nije se smio okrenuti prema rubu stola, već prema tanjuru s hranom (Kučan Gornji). U vrijeme božićnih blagdana mrvice sa stola su se skupljale i u oganj bacale, jednako kao i lupine posvećenih bojanih uskršnjih jaja, što je uvriježena tradicija na čitavom području.

PRAZNOVJERJA O SNOVIMA U Novakovcu su zabilježena narodna vjerovanja da, ako se sanja nekog od pokojnika i s njime se i razgovara, bit će kiše (Novakovec).

Snivanje zamućene, prljave ili muljevite vode, zubobolje ili ispadanje zuba značilo je bolest, pa čak i smrt, a radova na zemlji poput sadnje ili okapanja zemlje, smrt nekog člana obitelji.

PRAZNOVJERJA O COPRNICAMA Za žabu krastaču zvanu krota u narodu se vjerovalo da je coprnica.

Zbog toga se pazilo da žaba ne uđe u kuću ili štalu, osobito za vrijeme telenja, što se često događalo. Da ne naškodi, žabu su tjerali, jer ubiti se nije smjela. Isto tako, ako je krava otelila mrtvo tele ili je ostala bez mlijeka ili se neka od domaćih životinja razboljela, to se pripisivalo coprijama i djelovanju vještica (Sl. 10). Vjerovanje u postojanje vještica nekada je bio toliko jako, da su osobe neugledna izgleda, hrome, nepravilnog nosa, oštećenog oka ili čupavih obrva, bezrazložno smatrane coprnicama. Vjerovalo se da u selu postoji jedna ili više coprnica, suseljani su ih znali pa su ih izbjegavali. U najvećem broju uvriježeno je vjerovanje da su coprnice ženske osobe, ali ima i onih koji tvrde su bili i muškarci. Čovjeka koji je bio kosmati, dlakav, reklo se da s vragom ima posla. Predajom očuvana sjećanja u Kučanu Gornjem svjedoče da noću vještice kolo plešu. Još se uvijek prepričava događaj kada je seoska coprnica nagovarala ženu da pristupi njihovom kolu. Žena se nećkala i bila je zabrinuta što će njezin suprug na to reći.

Vještica ju je umirila riječima: “Samo deni meklu, metlu u krevet kraj muža, ne bu se do jutra ni okrenul.“ Za vještice se vjerovalo da žive na križanju puteva, da noću rublje peru na mlaki, lokvi vode, izvoru, na prališču, mjestu u selu određenom za pranje rublja ili na rijeci Plitvici, Zbelu ili Bednji i da mogu na metli letjeti. Među seljanima se govorilo da vještice lete u Kuljevčicu, negdje u Zagorju, da idu na Ivančicu (Novakovec) ili na zletišče, mjesto okupljanja vještica (Prigorec, Ivanec). Od vještičjih uroka također se štitilo odijevanjem jednog odjevnog predmeta naopako, a nosila se i krunica ili češnjak za zaštitu. Uroke vještica mogle su otklanjati seoske vračiteljice, vračare. One su bile vješte u pripremi vurične vode, vode koja se prekipila i kojoj se dodala žeravica od bukovog drveta. Izgovarajući čudne riječi, vračara je otklanjala različite uroke, a naplata za njen posao davala se u hrani (područje Bednje). Kazivačica iz Kučan Marofa prisjeća se događaja kada se navečer s posla vraćala kući, za vrijeme jake mjesečine, bilo joj je tada oko 25 godina. Vidjela je coprnice da nekaj pobiru po polju, vjerojatno cvjetni prah. Također, u selu Prigorcu potvrđuju da su coprnice viđene između pilane na mostu ili kod mlina kako peru rublje. Ako se navečer nekome pričini da ga netko zove, mora ga tri puta zvati, jer ako se samo dva puta oglasi, znači da se oglasila coprnica i ne preporuča se odazivati se. Sa snažnim uvjerenjem u zaštitnu moć češnjaka u obrani od coprnica, žene su češnjak najčešće nosile u džepu, svezanog u maramici ili u džepu pregače tijekom svakodnevnih kućnih poslova i poslova na polju. Također, od uroka coprnica štitio je rubec, marama složena na glavu žene tako da je na potiljku kraći ugao marame s vanjske, a duži s unutarnje strane (Ivanec, Prigorec). Zaštitna uloga od uroka pridavala se i soli, kojom se vrlo često posolilo svježe podojeno mlijeko ili domaći ocat, da netko ne naškodi.

VJEROVANJA U VILE U selima zapadno od Varaždina nekada su bila prisutna vjerovanja u dobre i zle vile. Vjerovalo se da u šumi postoji Vilin slap i da oko njega vile plešu (Rinkovec). Također se vjerovalo da vile žive u šumama i pećinama, a da svoje sastanke održavaju okupljanjem kod lipe, oko koje plešu i pjevaju. Kazivanje iz sela Šaše govori da su se vile sastajale na brijegu Sekoljčici na Starhinjčici, a znale su se i u Bednji kupati.

Također su seljani često vile znali čuti kako lijepo pjevaju na zdencu.

Vile Torke bile su vile koje su kažnjavale, njima su često djecu plašili. Naziv baukači, u koje su vjerovali, poznat je kazivačima, ali su do danas sjećanja na njih gotovo potpuno izblijedila. Isti slučaj je i sa vilama ponevkama koje su navodno, u podne branile odlazak na polja, kako se ne bi šteta napravila (Kučan Gornji).

NARODNE LEGENDE Narodne legende obuhvaćaju one predajom baštinjene, kao i one koje su dio osobnih doživljaja i proživljavanja kazivača iz navedenih lokaliteta.

LEGENDA O VATRENIM KRSNICIMA

Sl. 10. Prikaz vještice koja je začarala kravu tako da ona više ne daje milijeko (presnimak iz knjige V. Deduš, Istina o vješticama, Zagreb, 1952.)

U selu Rinkovcu zabilježena je legenda o vatrenim krsnicima. Kako je novorođenčad nekad u velikom broju umirala, u narodu je postojala uvriježena tradicija da se dijete nakon rođenja mora u što kraćem roku krstiti, kako ne bi nekršteno umrlo. Tada bi mu bilo suđeno lutati svijetom u obliku plamenih krsnika, jezičaka koji trepere u mraku.

LEGENDA O PAZAJU Legenda o vjerovanju u zmajeve, u narodu zvane pazaji takođe je zabilježena u selu Rinkovcu. Legenda kaže da u podzemnoj spilji koja se proteže od Lepoglave do crkve Sv. Jurja u Lepoglavskoj Purgi živi zmaj. Toliko je velik da mu je glava u Lepoglavskoj Purgi, a rep u Lepoglavi. Na istom se području vjerovalo da zmaj živi u brdu Žirinov, u blizini rijeke Bednje i u spiljama obližnjeg brda Želimor, a ako se zmaja uznemiravalo, on je vatru rigao.

LEGENDE O VJEŠTICAMA U bednjanskom se kraju dugo vjerovalo da u rijeci Bednji vještice noću rublje peru, što se moglo i čuti. Istovjetna tumačenja na drugim rijekama ili potocima spominju i kazivači iz drugih ispitanih sela.

Ova pojava objašnjava se tehnološkim postupkom prerade konoplje za potrebe domaće tekstilne proizvodnje. Ona se nakon sušenja, radi lakše prerade, u vodi prala i namakala. Zbog narkotičnog i opojnog sadržaja konoplje, ribe su u rijekama i potocima u velikom broju ugibale, a praćakanjem po vodi pokušavale su preživjeti. Ondašnje vlasti, zbog zaštite Bednje i njenog ribljeg fonda, branile su namakanje konoplje, a žene su ipak ovaj dio posla obavljale pod okriljem noći, što se u narodu povezivalo s noćnim radom vještica.

U ivanečkom kraju postoje brojne legende o vješticama, osobito onim iz Črnih mlaka s Ivanščice.

Jedna od njih govori kako su Prigorščani svoja stada odvodili na pašu na planinu Ivanščicu, gdje su ih danima ostavljali. Jedan od pastira imenom Štef pričao je kako se u nekoliko dana njegovo stado počelo smanjivati, nekoliko krava i volova iz neobjašnjivih je razloga nestalo. Slučajno je jednoga dana prolazio pokraj Črnih mlaka i primijetio mnogo životinjskih kostiju. Vjerovao je da su vještice prinosile žrtvu ili obavljale nekakve obrede na tom mjestu. Jedna krava ipak se vratila s ispaše. ali napola bijela, a napola crna pa se vjerovalo da je u nju ušao duh vještice sa Ivanščice. Krava je davala mnogo mlijeka tako dugo dok jednoga dana nije iz štale nestala.15

15 Josip Podsečki, Legende o Bednji, Katalog I. Međunarodna filatelistička izložba mladeži ALPE - JADRAN „Trakošćan 2012.“

50

Druga legenda s tog područja govori o rudaru Jandrašu, koji se jednom kasno vraćao s teškog posla. Na putu prema Prigorcu susrele su ga tri mlade žene odjevene u svilenu odjeću. Prvo su kružile oko njega, a potom ga je jedna uhvatila za ruku i tri puta ga zarotirala. Cijelu noć vukle su ga na potoku Bistrici, a na kraju se rudar našao kod Črnih mlaka. Ovdje je bilo više žena odjevenih u crninu, bez metle, već s bukovim granama kojima su oko najveće mlake plesni podij mele.

Jandraša su izmučile, a pred jutro vratile na mjesto gdje su ga i našle.

Poslije se Jandraš ničeg nije sjećao, ali je bio siguran da je imao posla s coprnicama, koje su mu donijele mnogo više sreće u životu.

Treća legenda spominje obitelj iz Prigorca, koja se vraćala s proštenja u Mariju Bistricu. Kako bi se od pješačenja malo odmorili, sjeli su na travnjak pokraj mlina nedaleko Prigorca. Najmlađi sin kraj potoka je primijetio čudnu ženu odjevenu u bijelo, gdje u koritu rublje pere. Svi su se okrenuli želeći je vidjeti, ali je žena iznenada nestala, a cijeloj obitelji na nekoliko je minuta oduzela moć govora. Nedugo nakon toga žena se ponovno pojavila, ovaj puta odjevena u crninu, a sjećanja obitelji na ostale događaje tada se potpuno gube. Oni vjeruju da se radilo o coprnici, koja je na potoku prala svoje grijehe.

Da vjerovanja u coprnice traju još i danas, svjedoči kazivanje kazivačice iz Prigorca. Ona se s tjeskobom prisjeća susreta s bijelom kozom, kada se prije nekoliko godina pješke vraćala s posla. Čvrsto je uvjerena da je to bila vještica.

U selu Novakovcu, tek kupljena krava koja je hranila jedanaesteročlanu obitelj, ostala je bez mlijeka. Za otklanjanje coprije po pomoć su išli vračari u Jalžabet, koja je znala složiti čarobnu vodu. Uz simboličnu naknadu, žena je složila vodu kojom se krava poškropila znakom križa. Drugi dan ono malo mlijeka koje se povratilo i podojilo trebalo se procijediti kroz cjedilo sa žeravicom i mladom žargočicom, koprivom.

Mlijeko su dva puta cijedili, nakon čega se kravi mlijeko vratilo.

Legenda iz Kelemena govori o lugaru Habijanu koji je noću, za vrijeme velike mjesečine, primijetio kako klijet u vinogradu gori. Požurio je požar ugasiti, a putem je pri zdencu coprnice vidio kako rublje peru.

Neke od njih je prepoznao, a one su mu zaprijetile da ih ne smije odati.

Habijan je nakon toga dva dana hodao po šumi i nije znal dimo doći.

Baka Mara iz Kelemena, dok je išla koprive za purane brati, našla ga na kamenjaku kako u koprivama spi, spava. Nije znao gdje se nalazi, a bil je pri Jalžabetu. Baka Mara ga je spasila i odvela kući.

U Novakovcu je zabilježeno osobno iskustvo kazivačice o moćima vještičinih uroka. Baba, za koju se znalo da je vještica u selu, zaprijetila je kazivačici riječima: „Čekaj dekla dok bu veter z mojim lasi moho, ti za muž ne buš išla.“ Tako je i bilo, tek kada je coprnica umrla, kazivačica se udala.

LEGENDA O SUSRETU S VRAGOM I ZAŠTITNOM MAGIČNOM KRUGU U Kučanu Gornjem zabilježena je legenda kako su se mladići među sobom kladili koji će vraga dozvat. Jedan od njih bio je jaki, neustrašivi, malo čupavi. Pri križu na raskršću ljeskovom je šibom starom godinu dana označio krug na zemlji, a šibu je u zemlju zabio. Da bi vraga dozvao, tri puta je zafučnul, zafičukao. Vraga nisu vidjeli, samo je bič mladića vudrio, udario po peti, zbog čega je ostao šepav. Navodno ga je vrag zahačil, zahvatio bičem.

Tradicija obilježavanja magičnog zaštitnog kruga zabilježena je i u Plemenščini. Tamo bi nakon polnoćne božićne mise muški član obitelji išao u tzv. ris, na raskrižje nedaleko šume. Također je ljeskovom šibom starom godinu dana na zemlji oko sebe obilježio krug. Nakon toga, iz šume su ga napale različite divlje životinje koje mu zbog zaštitnog magičnog kruga nisu naudile. Među njima odabrao je jednu životinju kao zaštitnika, da ga kroz sljedeću godinu čuva.

LEGENDE O SVEČKARIMA Legende o svečkarima, svetlecima, malim plamenima koji su se palili i gasili, vrlo su raširene. Neki kazivači tumače da su to duše poginulih, onih koji nemaju mira, a javljaju se samo noću, što djeluje zastrašujuće. U selu Novakovcu zabilježen je doživljaj kazivačice koja se susrela sa svečkarom. Dok je sa više suseljana pješke cestom išla na zornicu, ranu misu u predbožićnom razdoblju, u neposrednoj blizini primijetili su čovjeka vidljivog samo do ramena, koji je djelovao kao svjetlo. Brzo se približavao grupi, koračajući preko potoka Bistričaka.

Od straha su počeli Boga moliti, a jedan od njih je preklel, opsovao, i čovjek je nestao.

Sjećanja iste kazivačice govore o usmenoj predaji istinitog događaja, koji se dugo među seljanima prepričavao. Čovjeku iz Čičkovine, koji je kolima s konjskom zapregom vozio drva u Turčin, svečkari su se objesili za kola. Konji su kola jedva vukli, a kada je čovjek došao kući s mokrim, zapjenjenim i izmorenim konjima, svečkari su ga napustili.

I u drugim selima zabilježen je isti podatak da su svečkari vrlo često otežavali ili onemogućavali vuču kola, a kletvom su se mogli odagnati.

Kazivanje iz Zbelave potvrđuje pojavu svečkara u proljeće i jesen i strah seljana od njihovog djelovanja. Međutim, ovu pojavu kazivač tumači prirodnom, jer se javljala u određeno doba godine dok magle počinju, a kondezacija vlage tada je veća od normalne. Područje prije regulacije rijeke Plitvice i potoka Črnice bilo je močvarno, a u šumi pokraj bilo je ostataka trčki, panjeva koji su trunuli. Zbog pojave fosfora i njegovog miješanja s vlagom i isparavanja, dolazilo je do samozapaljenja i iskrenja.

LEGENDA O VILAMA Kazivačica iz Kučan Marofa prisjeća se kada je s bakom išla do Dravščine, polja nedaleko sela gdje su na Črlenom putu sjenokošu i djetelinu imali. Na sjenokoši su se nalazila dva poveća pravilna kruga od tamnozelene djeteline. Baka joj je objasnila da su to po noći vile plesale i upozorila ju riječima: „Samo jedno te molim, nemoj pristupiti u taj krug, to donosi veliku nesreću, jer im onda poremetiš kolo.“ Kazivačica sa sigurnošću tvrdi da su ovi krugovi postojali do njene petnaeste godine starosti.

UROCI I COPRIJE U selu Šaši zabilježen je doživljaj kazivača iz 1957. godine. Kao stolarski naučnik u mjestu Bednji, nakon završenog posla otišao je u tamošnju gostionicu na piće. Dok je sjedio za stolom, u njegovu crnu, bujnu, rundastu, kovrčavu kosu zagledala se jedna dekla, djevojka. Kada se oko pola noći vraćao kući, lice ga je počelo peći i svrbjeti. Iste tegobe potrajale su cijelu noć i drugi dan na poslu. Da bi olakšao svoje muke, lice je umio vlastitim urinom. Neugoda se nakon toga nešto smirila, da bi se ponovila kada se urin posušio. Odlučio je otići po pomoć babici zvanoj Križica, koja je živjela u susjednom selu na raskrižju, kod raspela. Ona mu je složila tzv. vuričnu vodu ili preljevanu vodu. U tanjur je stavila žlicu, vilicu, ključ, žerjavku, žar iz peći, brusni kamen i sve to preljevala je vodom iz zdenca. Vodom je ispirala uglove stola i šajbu, prozorsko staklo, a vodu je kazivač i kući ponio i dvije žlice je popio. Tada je, kako mu je i Križica rekla, čvrsto zaspao, a kada se probudio, tegoba više nije imao. Vračara mu je objasnila da ga je djevojka koja je za stolom sjedila i koja se u njegovu kosu zagledala zacoprala, urekla. Ista vračara bila je vješta proricanju budućnosti različitim metodama, gatanjem pomoću graha, bučinih keščica, koštica i kukuruzom, a sve je mogla i u vodi vidjeti.

SPASONOSAN URIN Vjerovanje u čarobnu moć urina također potvrđuje i iskustvo supruge kazivača iz sela Šaše. Ona je kao djevojčica sa svojom mlađom sestrom vodila krave na pašu. Jedna od krava pošla je prema trakošćanskom jezeru, a od straha da se ne utopi, sestra je skočila na drvo i svojim je urinom kravu poškropila. Krava se tada iz jezera vratila, a kada su se s kravama vratile kući, ista se krava gotovo bez znakova života u štali srušila. Iz straha da će uginuti, za pomoć se obratila istoj babici, Križici, koja je u prokuhanu vodu bacala žeravicu, svetu sol, posvećenu vodu, posvećene ivonjske ružice, ivančice i kapi voska obrane sa svijeća u Mariji Bistrici. Pripremljenom vodom, urinom triju osoba iz obitelji i posvećenom vodom blagoslovila je kravu, koja je tim postupkom bila spašena. Odlazak vračari držao se u tajnosti, a o njenoj pomoći samo su ukućani znali.

NERAZJAŠNJENI LIKOVI I POJAVE Predaja zabilježena u Prigorcu govori o malom zelenom čovjeku, poput šumskog patuljka, koji se pojavio na Ivančici dok je čovjek išao bokat, ispitat vuglenicu, peć za pečenje drvenog ugljena. U istom selu zabilježena je očuvana usmena predaja koja govori da je stric kazivačice u jesen, po mjesečini, palio vuglenicu. Nedaleko njega prošao je čovjek sa sabljom u ruci. Stric se bacio u lišće da ga čovjek ne primijeti, a on je samo mirno mimo njega prošao. Također se prepričavala i viđena prošencija, povorka različitih domaćih pernatih životinja, mačaka, pasa i svinja, kako se uz vodu kreću prema Železnici.

Dublja i šira objašnjenja ovih kazivanja nisu dobivena, jer ih kazivači ne znaju, no zabilježena su da se ne zaborave.

52

LEGENDE O SVECIMA Legenda o Sv. Mateju, zabilježena u Kamenoj Gorici, govori da Sv. Matej drži svijet na svojim plećima.

Gda se zemla zdrma, to Matej svet premešča na pleča. Ak bi mu svet hopal, bil bi potop.

Legenda o tome zašto Isus na križu ima noge zabite jednu preko druge, zabilježena je u Mađarevu.

Ona tumači kada su Židovi pribijali Isusa na križ, došla je prasica, koja je rovanjem po zemlji Židovima čavle zakopala. Nakon prasice je došla kokoš, koja je razgrebala zemlju i skopala tri čavla. Židovi su zabili Isusu ruke, a kako im je jedan čavao nedostajao, stavili su mu nogu preko noge i u tom su mu položaju zabili noge. Isus je nakon toga rekao da bu kokoš teže znesla jeno jajce nek prasica okotila deset prascov.

Narodna vjerovanja uz različito drveće kazivačima nisu poznata, ali je u selu Rinkovcu također zabilježena legenda o Sv. Mariji i Josipu. Ona govori da je od progona Heroda i njegove naredbe da se sva djeca pobiju spasila topola, čije lišće na vjetru treperi. Marija i Josip s Isusom sakrili su se ispod topole čije su grane sezale do zemlje i time ih prekrile, sakrile i spasile od zle naredbe.

Zbog toga je Bog rekao: “Uvijek će ti zlatno treperiti tvoje lišće.“

Lokaliteti terenskih istraživanja i kazivači: Čalinec, Anica Rehvald (rođ. 1941.g.)

Ivanec, Vesna Štruklec (rođ. 1958.g.)

Jalžabet, Ljubica Mlinarić (rođ. 1932.g.)

Kamena Gorica, Terezija Kerep (rođ. 1926.g.)

Kamena Gorica, Slava Pupek (rođ. 1936.g.)

Kračevac, Hadović Ljubica (rođ. 1930.g.)

Kračevac, Ankica Škarić (rođ. 1956.g. u Drinovcima) Kučan Gornji, Josip Pristavec (rođ. 1937.g.)

Kučan Marof, Nada Plantić (rođ. 1947.g.)

Leštakovec, Milica Vugrinec (rođ. 1948.g.)

Mađarevo, Tibor Martan (rođ. 1981.g.)

Novakovec, Terezija Magić (rođ. 1935.g.)

Novakovec, Marija Pavlinec, (rođ. 1920.g.)

Plemenščina, Draga Bunić (rođ. 1933.g.)

Prigorec, Barica Mudri (rođ. 1944.g.)

Rinkovec, Josip Podsečki (rođ. 1948.g.) Šaša, Zorica Grobenski (rođ. 1937.g. u Šinkovici Šaši) Šaša, Josip Grobenski (rođ. 1940.g.)

Zbelava, Đuro Kobal (rođ. 1956.g.)

Ljerka ALBUS Museum Counselor of the Ethnological Department of the City Museum Varaždin

Folk piety is an intrinsic part of folk spiritual culture, related to all aspects of the life of peasants and rural community. The RomanCatholic denomination is the largest and most spread in the Varaždin County. Piety and folk religion were inherited, preserved and passed on throughout centuries from one generation to another, but with regard towards the official rules and doctrines prescribed by the Church. They accompany the lives of people from birth to death, throughout annual holidays and feasts, as well as everyday activities relevant for the survival of peasant families and communities. In this territory, Christian practices related to the liturgy are intertwined with folk beliefs containing pre-Christian and old Slavic elements, characterized by superstition, ritual acts and magic.

Joint and interconnected, commonly accepted by people, they were transferred onto the next generations through tradition and legacy and manifested in series of folk traditions, with regional and local varieties, most of which now almost forgotten.

Different discussions and approaches by the Catholic Church have not yet successfully determined the definition and clear terminology for the notions of folk piety, religion and belief. Two Franciscan ministers, Josip Šimić and Franjo Emanuel Hoško, have also dealt with this topic. Šimić pointed out in his work that, when dealing with this issue, his predecessors also found it „ very difficult to define folk religion“1. Different approaches in defining folk religion from Church documents he termed descriptive, inculturational, existential, evangelizing, and dialectical definitions. Hoško's interpretations are based on the assumption that the three terms are, in fact, different, although „content-related and close.“2 He claims that „ religion encompasses people's opinions, actions and emotions by which one expresses their attitude towards the holy and divine. One demonstrates the relationship towards God by worshiping, praying, speaking, thinking and acting , not just with respect to God, but to all that is God's creation, that is, to themselves, the community and the world.“ He also states that „determining the content and scope of folk religion inevitably involves reference to different sciences such as history of religion, sociology of religion, Church history, ethnology, a form of Church ethnology even, which implies it has a close connection to all those sciences.“ The last mentioned is „concerned primarily not only with practices of theological background, but also those created by common people depending on their own religious needs and regarding their everyday lives, home and nature, labour and religious feasts, birth and death, house and yard, family and relatives, in other words, everything people are surrounded with“.

Throughout the history of Christianity in Croatian territory, the northwestern part was always under the influence of Germanic Christianity, which is reflected in numerous sacral objects and elements. In the Late Middle Ages folk religion was a part of the liturgy, whereas in the Baroque period developed folk religion that had both traditional and liturgical characteristics.

Study of the basic characteristics of folk religion, accompanied by different patterns and forms of traditional worship, as one's individual or common attitude towards religion, is the main starting point in the research of spiritual folk culture in the Varaždin area. Apart from the Christian piety related to the liturgy, the interest also lies in the practices of the folk tradition outside the liturgy, connected with pagan beliefs that are preserved even today as relics in the memories of the informants, and which contain elements of superstition, rituals, mysticism and folk legends.

Understandings of folk religion and superstition in Varaždin area are based on the studies of the intangible and material heritage from the fundus of the Sacral collection of the Etnographic Department, theme-specific field research and studies of the ethnological literature.

1 Josip Šimić, In search of defining folk piety, Ethnologic forum 17, Zagreb 1994 2 Franjo Emanuel Hoško, Thematic and historical guidelines of the development and research of folk piety, Bogoslovska smotra Vol.53 No.2-3, Zagreb1983

54

SACRAL ELEMENTS IN RURAL PLACES Portrayal of a peasant ambience from the 19th century aims to emphasize the original place where folk piety was inherited and individual religious affiliation started. With the birth of a new life, this place, where everyday activities of the peasant family mostly took place, is also a place where the religion of ancesters and parents is passed onto the next generation, prior to the official Church confirmation, the baptising.

Traditional manner of equipping the interiors with objects of sacral character testifies about the way they were used in these, generally modest places, which they adorned both aesthetically and spiritually.

Their purpose was for protection and prayer and they demonstrated close connection of the local population with Christianity, their religious identity and continuity of religious affiliation. From the earlier centuries to the first quarter of the 20th century the main room of the households, called glavna hiža, was the focal point of everyday life as well as the place where religion and religious traditions where practised. Particular attention was given to decorating the home altar, the so called „God's corner“ (božji kut), where most commonly a crucifix, a statue of Mary (Cat.nr. 139) or another saint was placed surrounded with religious pictures. It was also a point where various customs took place, whether related to Christian holidays or family's everyday life. Along with those, different apotropaic rituals and those concerning invoking, foretelling, as well as experiencing inexplicable mystical and irrational phenomena, were also performed there.

Northwestern Croatia is a place of intense cultural flows and interchanges with different cultural elements from Western Europe, which left a significant mark on sacral items and spiritual folk culture of the Varaždin area in general. This influence can also be seen on items from the Sacral Collection of the Ethnographic Department, dating from the beginning of the 19th century to the middle of the 20th. Most numerous are images of different religious personages.

There are also statues of saints, calvaries in bottles, crucifixes, prayer books, rosaries and deity pictures. On certain artefacts we can trace elements of earlier styles, Gothic and Baroque. Made for the purpose of peasants in different materials and techniques, commonly by unknown folk artisans, they became, within a certain timeframe, formative in developing taste and values of the peasant community, where they were widely used.

Throughout the 19th century (presumably even earlier), till the beginning of the 20th century, most popular with people was the sacral home decoration in the form of pictures on glass called glajža. They were made by painting images of patron saints, Biblical scenes, or pictures of votive character on the back of glass. The origins of glass painting or Hinterglasmalerei are related to Italian medieval glass painting that came to south Germany as early as 16th century.3 In the 18th century, now a widespread form of domestic activity, came to Bavaria, Austria, Bohemia, Slovakia and Slovenia. Particularly interesting information, which supports the earlier statement about these pictures, is that they were sold out from these countries to tradesmen in Budapest, Ljubljana and Varaždin.

one towards the South, Gorski Kotar and the coast, and the other across Varaždin and Podravina towards Slavonia. The same source states the importance of Varaždin as the center of glass paintings trade, which were sold in the villages by sculptors or kranjci, or made on commission at the spot by local painters. German inscriptions found on some of those paintings could mean that they were imported from Germany, Bohemia or Austria, or sold by venders who came from Tirol and Bohemia to our territory (Cat.nr. 110, 113). There is also a possibility that they were merely a copy of the original patterns done by local craftsmen. On the paintings from the museum fundus made in this technique , we find figures of different saints and sacral motifs.4 Along with patron saints and their attributes, such as St. Anthony, St. Barbara, St. Leonard, St. Michael and others, we also find images of the Sacred Heart of Jesus (Cat.nr 115), the Madonna (Cat.nr. 118), St. Anne, St. John the Baptist, the Three Magi, St. Joseph (Cat.nr.

116) , the Throne of Mercy (Cat.nr. 117), Our Lady of Sorrows (Cat.nr.

121), etc. Among the narrative images of the Biblical scenes are the Birth of Christ (Cat.nr. 111), Tomb of Jesus (Cat.nr. 112), Calvary (Cat. nr. 114), The Last Supper, Wedding at Cana (Cat.nr. 110), etc. The motifs are primitive in style, lacking third dimension and flat technique prevails. Images of saints are mainly accompanied by different floral motifs from garlands, buds, flower heads and bouquetes, to rich draperies and clouds in shades of blue and grey. Polycromy dominates with clear contours of the figures in colour. In the first quarter of the 20th century, soon after the WWI, these paintings were replaced by oleography (Cat.nr. 122-127), and later on, a graphical technique of printing saint images on paper. In more recent times, these also portrayed the newly canonized saints.

Worshiping patron saints, Christ, Christ's passion, and the crucifix dates back to the Middle Ages. Crucifixion is one of the most present Christian themes and most distinct symbol of Christianity. It is equally present in peasant interiors as well as sacral buildings, and is also common alongside roads.

Among home crucifixes of different dimensions and making we find folk works by unknown artisans, dating from the beginning of the 20th century. They are of smaller dimensions, with a statue of the crucified Christ in cast coloured plaster, carved wood or gilded porcelain (Cat. nr. 134-136). Often used are larger compositions with moulded plaster sculptures of distinguished colour or porcelain. At the bottom of the cross, on a small plinth, they often include two sculptures of angels (Cat.nr. 133) or Mary and Magdalene (Cat.nr. 132). The crucifix that stands out from the collection by the beauty of its craftsmanship in the Gothic manner, is the one of larger dimensions with the body of Christ and sculptures of Mary and John made in woodcut and carving. (Cat.nr.

130). Alongside gilded sculptures, it is also decorated with a coloured motif of Christ's Heart on the contoured plate beneath the patibulum, and the year 1829 inscribed. Despite the lack of information about its origin, the quality of craftsmanship implies that it was, at one point in time, a part of church inventory unknown to us.

Since the beginning of the 18th century till the beginning of the 19th century migration routes from Slovenia to Croatia went in 2 directions,

In the Baroque period, under the influence of the Alpine cultural tradition, very popular were crucifixions of detailed making in glass bottles. They represent calvary in a very abundant manner typical for the cities, and were adapted by peasantry into a more simplified style, characteristic of folk art. An example of local craftsmanship from the

3 Kus-Nikolajev M., Migratory paths of folk glass paintings, Narodna starina XII Zagreb 1934

4 Ljerka Albus, Sacral Collection of the Etnographic Department of Varaždin City Museum, Zagreb 2000

museum collection, dating from the 19th century, was made in wood cutting, carving and colouring (Cat.nr. 143). The crucifix containing Christ and symbols of his passion, was assembled into a whole inside the bottle. According to the oral tradition, these sacral objects were most commonly made on commission by travelling folk craftsmen skilled in the complex technique required for their making.

During the 19th, and as late as the middle of the 20th century, statues of saints were placed in the outside niches of the pediments of the rural brick architecture, with a purpose to protect the house and the household from all misfortunes.

Most commonly, those were statues of saints carved in wood, coloured plaster or porcelain (Cat.nr. 138). Among those from the collection are statues of Mary and Christ, as well as St.Florian, St.Anthony, St.Roch and others. From this group of items is the statue of Mary from the village Plitvice, dating from the end of the 19th century, which was placed in the pediment of the Mihalić family house till the first quarter of the 20th century (Cat.nr. 137). The statue is carved in wood, of harmonius proportions, with Mary's head slightly tilted and of peaceful facial expression, clasped hands, dressed in rich drapery of fine carving. On the surface are slight traces of colour. The beauty of this sculpture implies a gifted local artisan.

Along with wooden roadside crucifixes (Image 1) in the Baroque period, and even earlier, there are also free standing stone statues of saints on pillars. Considering the quality of their making, we can distinguish works of quality sculptors, folk craftsmen or gifted amateurs. They were commonly placed as patrons of passengers and passers by, rivers, streams and bridges, to protect from the fire, sickness and evil, weather catastrophes, or as votive gifts for answered prayers. Most common among those are statues of St. George, Mary, St. Florian, St. John of Nepomuk, The Holy Family, etc., as well as the most common scene called The Suffering Christ, Sorrowful Jesus, Tootache Christ or Pensive Christ (Image 2). It is a Biblical scene Ecce homo, also called the Croatian Jesus.5 The passion of Christ was the most present motif in the northwest Croatia, especially the Varaždin region, where the earliest items date from the 17th century. The Baroque motif of Sad Christ most often portrays Christ with his head reclining on his right hand. In his left hand he holds a palm branch, his head crowned with thorns, his waist covered with a cloak. The same image is found in Hungary, Bohemia, Slovakia, as far as Poland and Ukraine, and also in Pannonian part of Slovenia and eastern lowlands of Austria.

Identical images in wood were made for houses or churches, example of which is the item from the Sacral Collection, dating from the end of the 19th century, found in the village Barbara (Cat.nr. 142). The Sad Jesus, sitting on a bench, is a realistic portrait of Christ's pain and suffering. His head with a thorn crown is leaned on his right hand, and his left hand holding a missing palm branch. The surface is coloured, the behind left rough, which may indicate that it was used either in a pediment, or as a part of a church altar composition.

Crucifix, 1829

In local architecture, whether brick or wood, housing or farm buildings, we find different sacral motifs and inscriptions in relief. Skilled local craftsmen made motifs of wooden crucifixes, cups, stylized monstrances, initials IHS and others for the central pediments of the houses or farm buildings. Besides having a decorative purpose, they also protected the house and signified the religious denomination of their owners. In the pediment of the house, together with the niche for the statue of the patron saint and earlier mentioned motifs, here protruding in relief, and often even coloured, are motifs of Christ's heart, heads of angels and inscriprions in relief with a plea for help (Image 3).

FOLK FEASTS AND PILGRIMAGES Strong connection between the people and the cults of saints is manifested in the images of particular village patron saints that can be found in the altars of the churches or village chapels, or placed in one of the central outdoor areas.

Celebration of the village patron is commemorated every year with holy sacraments and folk feasts, proščenja. This, originally religious holiday, and gathering of people for a church celebration, are accompanied by various craftsmen and traders, kramari, among them most commonly bakers of traditional gingerbread biscuits and candlemakers. Besides the traditional colourful gingerbread cookies, licitari, honey biscuits and honey-flavoured wine called gvirc, people would also buy candles and religious objects, votivi. Those are moulded wax sculptures used as offerings to a particular saint or the Mother of God, as a sign of gratitude or a plea for help. Their form indicates the purpose of their use, male and female figures (Cat.nr. 162, 179), body parts and organs such as eyes (Cat.nr. 168), ears, arms (Cat.nr.167), legs (Cat. nr.166), frog (Cat.nr. 170)symbolizing the womb, different domestic animals, cows (Cat.nr.175), horses Cat.nr. 163), ducks (Cat.nr. 181), chicken (Cat.nr. 169), roosters (Cat.nr. 180) and houses (Cat.nr. 182). Some types of votives, such as wax necklace (Cat.nr. 164), are connected with a plea for health or against headache, and stylized wax book (Cat.nr.

184) with help for overcoming fear of the dark. The tradition of worshiping votives and votive giving goes far back and is present in almost all the civilizations of the pre-Christian and Christian period, in Europe and beyond, the difference being in the material and form. The origins of this kind of gift giving are found in Mesopotamian cultures, and later in

5 Vitomir Belaj, „Croatian Jesus“ on the pillars from the Varaždin surroundings, Annual GMV no. 5, Varaždin 1975

56

Antique as well. Although this practice was firstly considered to be pagan, it was later accepted by Christianity. Whereas in north parts of the country votive figures were made in wax, in southern regions they were made in metal, precious metals, gold and silver. Votive candles (Cat.nr. 187-194) also bought in feasts or prošćenja served as, either a gift to the church, or taken home and used in pray, for help or future protection, the same as votive pictures of saints, rosaries, crucifixes and prayer books. Alongside annual feasts, also present with people is pilgrimage. Almost every member of the village community went on a pilgrimage to one of the well known Marian shrines, mostly to Marija Bistrica and, lately, to Međugorje. Pilgrimages to Marian shrines occur on a larger scale during the Counter-reformation and Baroque.

The new pilgrimage route to Marian shrines today connects the routes from Austria, across Styria and Carinthia regions with a Marian shrine in Croatia, Marija Bistrica. Organized groups of religious people, popularly called romari (Image 4), went on a pilgrimage every year, mostly on foot or with horse wagons, bicycles and, later, with cars.

They set off from their villages at night, and travelled the pilgrimage routes to Marija Bistrica in poor clothes, on their knees, with little food, willing to undergo great exertions and sacrifices, to pray, as they do even today.

FOLK CUSTOMS WITHIN THE ANNUAL LITURGICAL CUSTOMS CYCLE In the period of one liturgical year, that is, in the cycle of annual liturgical customs, there are numerous traditional practices that intertwine with church holidays and observations. Their origins are based on religious elements combined with inherited folk traditions such as apotropaic, magical and cult rituals used to protect the family, livestock and soil from demonic forces, and to plea for health, progress and fertility.

Some of the rituals mentioned have pagan features, while others were Christianized. In the tradition of Varaždin region we find apotropaic rituals and folk prophecies in Advent, Christmas, New Year, Carnival, Easter, Lent and other observances. They originate from ancient preChristian and polytheistic times, and some of them contain pre-IndoEuropean, Slavic and other rituals.

We will start an outline of folk customs with reference to those traditions that are present even today, and are practised as a part of church feasts, as well as religious figures associated to particular holidays.

Also mentioned will be traditions long disappeared, those that have been revived, as well as those partially or completely preserved in the memories of the informants. Given their number, we will point out only the most significant in order to make room for those ancient customs that the informants gladly, or not so gladly talk about.

FOLK CUSTOMS BEFORE AND DURING SPRING We will start an outline of annual feasts and folk customs that accompany them with the Carnival called fašnik or fašnjak, a custom that joins winter and spring period. This is a time when people dress up and parade the village during the period from fasting Sunday till Ash Wednesday, Pepelnica. There is a dual tradition present in the manifestations and motifs of Carnival customs. The fist one is magicalapotropaic, where evil forces and demons are forced away from everything that surrounds people, livestock, homes, crops, and health

and fertility are asked for with the help of magical rituals. Winter is cast out by a ritual fight between good and evil spirits, masquerading, noise making, shouting, jumping around and boisterous behavior.

Origins of this practice go back to the ancient times, to magical cults of animism and totemism, characteristic of primitive societies. These can be seen in the ceremonial masks with their grotesque zoomorphic and anthropomorphic features, present even today. The other tradition is related to the ancient Rome Saturnalia, Lupercalia, Bacchanalia, and other Roman feasts celebrating the cult of Dionysus.

Along with many different characters in the Carnival procession, an animal character called fašnička kabila, gamila, čila gumila or gomila (Image 5) goes round the village on Carnival Tuesday in the villages west of Varaždin (Maručevec, Čalinec, Prigorec). Some informants say it takes the form of a goat, mere, camel, or colt, while others are not precise. Gomila tours the village accompanied by a Gipsy carrying an old bucket and banging it with a stick called bota, making loud noise.

By doing so, he informs the people of čila's arrival, so they would come out and shover her with gifts. He would shoe her or offer her for sale too. Going round the village are also costumed characters called mačkari ,wearing larfe, special, grotesque, usually handmade masks.

In the earlier times the purpose of this practice was to scare off all the evil from the village, and later became the means of amusement, encouraging people to joke and have fun. In the villages around Ivanec gamila is accompanied by a male character dedek foringaš, who reins her and carries a bell to announce better times, together with a female character babica, with a basket for presents.

In the villages around Trakošćan the tradition was to cook pork head and corn wheat porridge on carnival day ,fašing, which was also given to the chicken, mladina, to lay yellow eggs. In Prigorec on Ash Wednesday the custom was to sprinkle feet and stable with cooked cabagge and smoked meat soup, most commonly pork head, to protect from the snake bite, kače. The same custom is present in Kamena Gorica, where they used the same liquid for their neck, forehead, arms and legs, whereas in Novakovec they made bandages from it for protection. Also, here the mistress of the house had to kill a chicken.

She would throw the head, legs and scalded feather, called škramplje , to the neighbour's fence to protect the house from sickness. In Kamena Gorica on Carnival day they cut grape wine to prevent frozen rain, and early in the morning on the same day, before the sunrise, they used to weave baskets, mekle, brooms and whips. They would also weave strings for male trousers called svitnjaci, because those made on fašnik had protective powers, ropes for taking the caddle to pasture, vojke, and dretice, strings made from yarn, preja, tied around cow's horns to keep them healthy.6 Lent period after the carnival lasts till Easter. It is the time of refrain, as appropriate for the upcoming days of compassion for Christ's suffering, the time of fast, when festivities and weddings are not allowed.

The Sunday before Easter called Palm Sunday was when people brought small bouquetes of flowers named puškica, drijenak, drenjek, puškinak to church for consecration, in order to protect the house, household and farm. The flower bouquetes were made with cornelian cherry, sometimes in combination with yellow willow, goat willow or a sort of thorny leaves called veternjuk (the village Šaša). The last year's 6 Tibor Martan, Records from field research in Kamena Gorica, Mađarevo and Podrute

bouquet was burnt and used to fume the house, stable and the whole farm to protect from all evil, and the new one would in some villages be kept till next year, attached to the beam of the ceiling, tram, or thrown on the roof of the house. In some villages (Novakovec and surroundings) puškica was used to foretell the quality of shepherd's work, if it fell from the roof it indicated that he would not be successfull, and if it stayed on the roof it meant he would have good results in watching his flock. There are also interpretations that it was put on the ground to prevent it from sliding, while during bad weather a part was thrown into the fire to burn out and protect the house from thunder strike (Kučan Gornji, Kučan Marof, Šaša). There was also a tradition of washing girls' and women's faces in the water with flower petals to maintain fresh tan and beauty (Rinkovec). The same custom of washing with dew at early dawn on St.George's Day was present in Kamena Gorica. That magical ritual prevented the appearance of freckles on a woman's face.

On Good Friday no work was allowed, with respect to Christ in the grave. Along with fast it was also practice to drink wine, which was supposed to strengthen the organism. Only white wine was permitted because red is the colour of blood (Prigorec). On the same day, or a day earlier, the tradition was to colour eggs, so called pisanice. They symbolize strength, fertility, health, youth and wealth. The old batik hand technique of decorating eggs with wax, which derives from old Slavic tradition7, was long abandoned in Varaždin region. It was replaced by modern techniques years ago.

Among Easter folk beliefs great significance was given to fire, as the source of power. In Christian symbolism it was the sign of torture, but also triumph of light over darkness. The occurence of fire in Easter customs is of dual character: religious and folk. Holy Saturday is a day for consecration and rekindling the indoor fire. Tinder fungus, called guba, was taken to church and lit on a consecrated fire. It was then taken home and used for lighting and consecrating the fire place, with hopes of prosperity. This custom is of Frankish origin and was spread across from Central Europe in the 9th century, to become, with time, part of folk tradition in our teritorry.8 In Kučan Gornji there is an interpretation that guba was preserved throughout the year because the smoke emited helped in healing headache, and in Novakovec even earache and toothache. Besides lighting the fire and consecrating it in church, there were also folk bonfires lit in all Varaždin county, with belief in their apotropaic powers. Those are Easter bonfires named vuzmenka, vuzejlnica or vuzelnica(Image 6), burned before dawn on Easter day. Their construction and shape varies locally and mainly consists of pine and fir tree, with most interesting shape of high cone in the villages west of Varaždin. It used to be built, lit and watched over during the night by shepherds, with the belief that the area, as far as the light spread,would be under protection from the powers of evil demons and witchcraft. Lighting Easter bonfire is restricted only to the northwestern parts of Croatia, which is interpreted by the fact that it was adopted from the neighbouring Slovenia, where it came from the Alpine region and most parts of Germany. Today, locals in some villages are reviving this custom, but with significant difference in the original purpose. In the villages east of Varaždin the Easter custom was to offer a spoon of soup at the fireplace at Easter dinner (Novakovec). In Rinkovec the bone from Easter ham was hung by the barn to protect from evil forces.

After Easter comes St.George's Feast Day, Jurjevo, celebrated on 23rd April. This celebration is related to the arrival of spring, triumph of spring over winter and start of the new farming cycle. Some say that St. George's is the first, and some say the last day when cattle goes to pasture, because, later, the grass is mown. In Bednja on St.George's Day they would put a cross made of willow or hazel, which signified that the cattle would no longer be taken to pasture. A tradition associated with the feast, in the past much more practiced than today, was revived in Maruševec and Čalinec. The characteristics of this custom are processions, singing, decoration with greenery, lighting bonfires. The origins of lighting bonfires and jumping the fire, which can be found in St.George's Day tradition, are characteristic to Slavic heritage in general, while village processions associated with spring, accompanied by songs and collecting gifts, are of Slavic origin that was later Christianized and related to characteristics of spring holidays in the Christian calender. The main character is „The Green George“ with a double magical-apotropaic mission. He is a Christian saint of pre-Christian origin unrelated to Slavic tradition, patron of land, crops, cattle, shepherds and farmers. His significance can be seen in a qoute from a song traditionally sang on St.George's Day „ Wherever he may pass, the fields will be fruitfull“, („Kuda Jura hodi, tuda polje rodi“). This male figure is richly decorated with birch branches, to stimulate vegetation and fertility (Cat.nr. 7). He carries wild rosehip with thorns, šipkova trnjavka, because thorns clear away all evil. The rule that only men were able to garland him and that the orchestral procession also consisted only of men can be associated with prejudice and superstition related to Christmas and New Year, when only men, so called poležari, could be the ones to wish Merry Christmas to others in the village, because women were said to bring bad luck. On that day people decorate their fences with lilac, and on the fence door they put wild rose hip with thorns to prevent the arrival of witches, coprnice, because they brought evil and misfortune to the house. Decorating fences with rose hip can also be found in other villages. In his procession through the village, George is bouncing around, while little boys accompanying him carry green branches as a sign of his magical powers. The branches are given away to each house as the master of the house gives eggs,

7 Milovan Gavazzi, Origins and fate of folk traditions, Zagreb 1978.

8 Aida Brenko, Mirjana Randić, Marija Živković, Fire, catalogue of the exhibition, Zagreb 2011

58

glass of wine or money in return. They were supposed to protect the house and the household from evil, and people also put them in the ground, so it would be fertile and rich. Along with that, people put lesa, the flower branch from the fence, on George, so when he takes off all the branches and decorations at the end of the procession, they are set on fire in order for all evil and demonic forces to be cleared away. This bonfire is usually lit at the end of the procession outside the village and characterized by singing, dancing and ritual jumping the fire to invoke health, prosperity, fertility and magical cleansing.

The col and the ashes from the bonfire were also supposed to protect the house, barn, fields and gardens from demonic forces that roamed the village at night, and sometimes they would also lead cattle across the burnt down bonfire for protective purpose. 9Associated with this holiday was a tradition of decorating cattle horns with flower coronals on their return from the pasture.

Girls would knit the coronals and it used to be refered to as „cows getting married“, („kravice se ženiju“). The flower coronal was hung in a stable to protect the cattle from sickness and thunder. In Novakovec they would also decorate the pigs. In Vidovec and Jurketinec they had a somewhat different tradition of lighting a bonfire. Besides being smaller, it used to be lit in front of every house, and included singing and dancing. Girls used to dance around the bonfire with nettles in their hair, and the nettles would after be thrown into, or over the fire, against headache and for good health. Almost identical customs are present in the Alpine region, and even earlier, in the ancient Roman parilije10, with a slight difference in date (21st April). Only 60 years ago in Čalinec they used to predict the amount of cream from the milk on the first pasture, because the cream was an important part of a fairly poor diet. Female shepherds had to dig out a deep hole with their fingers on a road to the field, in which they put a boiled egg shell. The deeper the hole, the more the cream. In Kamena Gorica for St.George's Day people practiced a tradition called gajiti polja, they would bless their fields with sveto drevo, rosehip, field maple, hazel and dogwood branches to protect them from parasites, frost and other catastrophies, and make a cross from hazel branches, križec, which they put in the field. On St.Mark's Day (25th April) when the pasturing started, they would bless their fields with holy water to make them fertile.

Besides processions for Corpus Christi (30th May), present in all the parishes of the Varaždin region, there is a tradition of foretelling related to St.John's Day in the village Šaša on the 24th June. In the evening before the feast they would put daisies in their windows , so called ivonjske ruže. For each member there would be one daisy, and on the morning of the holiday the daisy that faded meant the death of the person it was intended for.

Summer period doesn't have any specific traditions. Besides parish feasts, weddings and pilgrimages to Marian shrines, which lasted till fall, the life of the peasants was focused on farming, vineyards and cattle. In Kamena Gorica the tradition was not to eat cucumbers for The Assumption of our Lady and St.Roch's because they are not good for the body. Also, for St.Florian's Day or Furijanovo, they wouldn't eat beans and on St.Jana they used to prepare pumpkin, milk and cream stew. In Rinkovec and Bednja they didn't sow and plant till St. 9 Marko Dragić, Apotropaic rituals, customs and processions in traditional Croatian culture, Croatica Et Slavica Iadertina, Zadar 2007 10 Milovan Gavazzi, A year of Croatian folk customs, Zagreb 1988

Sofia's Day, because there was still a risk of frost. Only after the hard work, harvest, storing the crops and preparing the soil for spring would preparations for Christmas celebration start.

WINTER FOLK CUSTOMS As part of winter holidays on St.Nicholas Day (6th December), there is a more recent folk custom that came to our region from Central Europe. St.Nicholas is touring the village in a white bishop's robe , robača, with bishop's mitre on his head and a cane in his hand, accompanied by a beast-like creature, Krampus, in black clothes or sheepskin coat worn wrong side out, his face covered in soot, carrying chains in his hands and a basket on his back. They travel from door to door, checking if the children were good or naughty and if they know how to pray. St. Nicholas gives presents, sweets and apples to the good ones, and the scary Krampus threatens to punish them. Children are, in this way, encouraged to be good, to pray and go to church.

The other folk tradition is putting cleaned shoes in the windows, that the children would then find filled with switches, candies and other modest presents.11 St.Lucy's Day (13th December) is characterized with many different folk customs. On that day the mistress of the house would wake up in the night time to start preparing meat free bread called luciščak (Plemenščina).12 The whole family, as well as the cattle, would eat this bread at early dawn with hopes of health, prosperity and fertility. In the villages east of Varaždin they used to bake thin corn bread called kuružnjača sa prelom, with a hole in the middle. The bigger one was for the family, and the smaller for the cattle. They would also feed it to the pigs, cows, oxen and dog, pes, against rabies. In the wider surroundings of Varaždin there is a tradition where a male member of the family began making a small chair entirely of wood, worked on it little by little every day, and finished it on Christmas Eve. Then he took it to the Midnight Mass and stood on it, in order to identify the witches, coprnice. They were, unlike believers, turned towards the door of the church during Mass, so they were easily recognized.

For protection, the man filled his pockets with poppy, hemp or flaw grains, which he threw in front of the church. The angry coprnice had to first collect the grains in order to catch him, which gave him enough time to save himself and run home with his chair. No sewing, knitting or weaving was allowed on that day, and the millstone was rotated backwards during grinding, so the house would be in good health. Folk meteorology, an important segment of peasants' life, is also present on St.Lucy's Day. The country life depended on the weather conditions, so the housekeepers started the day with weather predictions for the upcoming year. They put twelve slices of salted onion, representing the months of the year, in the window, and observed them till Christmas Eve. The moister one indicated a rainy month and the less moist a dry or sunny month. The other, more simple way of folk weather prediction was observing the weather through a period of twelve days, starting with St. Lucy's Day. Regarding the daily weather was the prediction for the upcoming months. Christmas wheat, most commonly sawn in small basins on St.Lucy's, and less often on St.Barbara's Day, was not just a mere decoration for the Christmas table, but a requisite for magical 11 Ljerka Albus, Joy to the world, catalogue of the exhibition, Varaždin 2006 12 Ljerka Albus, Traditional architecture and Christmas customs of the village Plemenščine, Publication 750 years of Klenovnik, Klenovnik 1995

invocation of life force in the dull winter times. The young wheat is a symbol of rejuvenation as well as new life. The quality of wheat stalks signified the fruitfulness of the crop in the upcoming year, the good or poor harvest. Christmas wheat could be defined as „the cult garden“, a simplified version of the term „the gardens of Adonis“. This element of folk tradition is thus interpreted in ethnological and related literature, implying that folk gardens derive from the ancient gardens of Adonis.13 In some villages girls used to go round dresesed as brides with a flower coronal in their hair (Čalinec), and in others wearing a bed sheet and a face covered with flour, carrying a plate with pig or oxen eyes and scaring the local children. They used to say to children „There goes St.Lucy cutting children's fingers“ or „St.Lucy is coming for naughty children“. („Ide Sveta Luca koja prste štruca“ , „Ide Luca zločestu decu nuca“, Ivanec).

On Chrismas Eve fasting, or Koleni post, in the area studied people used to eat more or less identical non-meat dishes, with variations in naming and preparation, and the same was found in folk traditions related to them. In the village Mađarevo and near surroundings they would bake a dish from wheat and corn flour filled with cheese, called pera. During the meal, most often on Chrismas Eve, one's elbows were not supposed to touch the table, as a means of protection from boils, called mozlov. This practice was not related only to eating pera, but the other food prepared for the meal too. Preparing pera and putting it in the oven required certain skill, so the tradition was to observe the girl doing it, a custom called pasti deklu, in order to tell if she would be a good housekeeper and mistress after getting married.

The older female neighbours were usually the ones observing, at the request of the young man's family. If the girl was slumpy and clumsy with the bread, she would be exposed to ridicule by the whole family and village community.Young children who often cried were told to roll the dough, frkati peru, which was not a good sign.(5) In the Ivanec surroundings they prepared laparnjak for Christmas Eve fasting. It was similar to pera, made from zmesna melja, mixed flour, filled with cheese and boiled turnup and poured over with sour cream, depending on whether there was any. In Kučan Gornji they would eat koščičnjak, a non-meat meal from buckwheat seed.

Prayer book, 1922

Decorating Christmas dinner table was done on Christmas Eve with slight variations from village to village, and the tradition was passed on from one generation to the next. In the centre of the table they put a wheat wreath or a cross made from straw, with faith in prosperity in the next year. They would throw different seeds or money all over the table, or put cula , a linen bag with money on it. In Vidovec and neighbouring villages a turnup was put on every corner of the table, which sprouted several days later. The first signified the so called valjevsko, second jurjevsko, third jakopovsko, and fourth židorovsko time. The one that had the best sprouts indicated the best time for sowing. People gave apotropaic characteristics to metal tools such as plough, česala, metal brushes for the cattle, chains and others. They would put them on the straw spread under the table to clear away the evil forces. Girls threw apples and walnuts into the well after the Midnight Mass or on New Year, depending on the village tradition, to invoke health. People also believed that on Christmas Eve the cattle spoke in an articulate language, and after the Midnight Mass they would feed them hay and kuruznica, corn which made a sound that scared away the witches, coprnice. On St. Stephen's Day (26th December) there is a tradition called bajanje poležara, when men went round the village giving best wishes for Christmas. After greeting the host, they had to sit on a chair firmly, so the chicken too would sit firmly on their eggs in spring and eventually increase in number.

There was also a tradition of feeding pepper grains to roosters to make them stronger, and in Kračevec and Kamena Gorica people would give them garlic to make them fierce and successfull in making more chickens. They would take straw from the house in the morning of St.Stephen's and make chicken nests from it, feed it to the cattle and make whreaths which they put on fruit trees to make them fertile and fruitfull. In Kučan Marof there was a folk tradition to take out an apple thrown in the well on St. Stephen's Day. A girl doing it would then see her future spouse in the reflexion of the water. Among Christmas folk traditions, the one that deserves mentioning is believing in the power of round ceremonial Christmas bread, called koledo or Christmas koledica(Image 8). People ate it believing in health and life strength, and also fed it to the cattle.

Sometimes it was decorated with a cross, other times without any decoration, depending on the tradition, and sometimes with five walnuts symbolizing five wounds of Christ. Walnuts were supposed to help with a soar throat and children with speech difficulties. For that reason, people would take them off the bread and save them after Christmas. For children who desired walnuts they used to say that if they ate them, they would be chatty and big mouthed („Ak buš jel orehe, buš šlekečavi“). Related to koledo were also folk foretellings concerning cattle. If it cracked while baking, the cow would give a female calf, and if it did not, a bull-calf. During Christmas holidays the folk tradition forbade eating black beans. The meal could only be eaten after the manger, called Betlehemi, were put away (Plemenščina). For dinner, corn poridge (žganci) was recommended because the belief was the more dishes you ate, the more corn you would grow in the following year (bude voza kuruze nagodinu zraslo). Also, the first to wake up on Christmas Day had to collect all the money from the table and throw a walnut into the well to prevent it from drying up (Jalžabet), and in Zbelava they put the Christmas tree free from decorations on a corn storage called kuružnjak, for fire protection. Christmas and New Year tradition present in the whole area was firing guns, which, supposedly, kept demonic forces away.

13 Vitomir Belaj, Cult gardens, Ethnological atlas of Yugoslavia – maps with explanations, Unit 1, Zagreb 1989

60

In the Christmas customs cycle Epiphany, also called The Last Christmas or The Three Magi (6th December), is characterized by Church consecration of the water. The holy water would then be used to bless the house, farm, fields, orchards, vineyards and traditional houses, kleti, in order to keep them healthy, fertile and safe from all misfortunes. They would also use it to bless the newly bought farm animals, cows, oxen and pigs as well as horse carts and ploughing tools, whereas today people use it to bless tractors and modern machinery.

this section are folk legends preserved in oral tradition of the narators.

An outline of folk superstitions is systemized in several thematic units for better legibility and comprehension.

SUPERSTITIONS ABOUT ANIMALS

In Rinkovec, near Bednja, on New Year the tradition was that the first man who came to get water out from the well would be the most successfull in the upcoming year. On Candlemas Day (2nd February) people would foretell fortune of a member of the family. It involved a lit blessed candle which was put out in the concave of the main beam, tram, in the ceiling of the main house, called glavna hiža . If the smoke from the extinguished candle came towards the doors of the room, that indicated that a member of the household would die during the year (Plemenščina). The other tradition was placing hair of each family member beneath the candle. That way they could be more precise about who was, or was not to die (Rinkovec). Old tradition of men, women and, later,even children touring the village and greeting on Candlemas Day, is nowadays completely abandoned. People would carry a statue of Mary in a procession and sing songs dedicated to her.

Members of the household would, in return, give them eggs, sweets or money.

In almost all villages studied exists the same superstition about black cat bringing misfortune and trouble, while protection differs from village to village. If it crossed one's way, the person should spit three times or throw a pebble where the cat passed, and only then follow the way ahead. Others say that in that case the best one could do is return home or make three steps forward, and three backwards. If an owl or little owl went back, curiče or cvika, most likely a person would die, hmreti, and if it howled, huška, there would be a wedding. The same foretelling of death or misfortune is if a dog kept his snout down and howled, but if he kept it up there would be fire. Lady bug,called „God's sheep or cow“, Božja kravica or Božja ovčica, brings good luck.

If it sat on a girl's arm and flew away, the belief was that the girl would meet a young man following that direction. Beekeepers would sprinkle their bees, čmele, with holy water to protect them from other bees and butterflies. When a rooster sang before midnight, or a chichen laid an egg in the afternoon, was not considered a good sign, but if a rooster sang at the door, that meant guests would arrive. When sparrows „argued“, swallows flew low and frogs croaked loudly, it meant that it would rain. Tits protected the house from fire and swallows brought good luck to the houses they built their nests on. There are dual meanings regarding spiders, most commonly people thought of them as a sign of good luck, and if they saw a spiderweb in the house or barn, they would leave it untouched. Others believed that if a person saw a spider in the morning, they would encounter problems later that day, while in the evening it was considered good fortune. A toad is, for all informants ,a sign of a witch in disguise, coprnica.

FOLK BELIEFS AND SUPERSTITIONS

SUPERSTITIONS ABOUT BAD WEATHER AND THE MOON

Folk customs gathered from the stories of the informants involve folk superstition, foretelling, magical rituals for protection and other practices which their ancesters used almost daily to invoke health, fruiful and prosperous year, or prevent harmful events. Whereas before, the informants did not talk about these topics gladly, even denied the old belief in, for instance, witches, coprnice, today the situation has somewhat changed. They testify about the preserved traditions and customs of their near ancestors, as well as the practices they used to prevent everyday misfortunes and protect themselves from evil. The informants also share their personal experiences, in which imagination prevails over reason.

People used to ring church bells to clear away stormy clouds. It was s common belief that churches and chapels were often built on top of the hills so that the sound of bells ringing could spread around the area and protect the village from thunder or ice rain. For the same reason, a drummer would go drumming round the village, and praying during bad weather was also common (Rinkovec, Kučan Gornji, Maruševec).

To put a stop to ice rain or bad weather, people would light bunches of flowers, puškice, in the fireplace, throw a wooden shovel, lopar, in the yard, as well as the shovel for putting bread in the oven, greblica, a tool for shoveling ember in the oven, ožeg or brukle, and others. They would also light a candle consecrated on Candlemas Day or brought from the fair on a parish feast day, prošćenje. During ice rain in some villages people threw water onto the yard to melt ice and turn it into rain. When the new moon ,mlađak, appeared in the sky, people had to be carefull about who came to the house. If it was an unfailiar person, a member of the household had to intercept them and start the conversation. The common belief was that it was good to carry garlic or hawthorn in one's pocket during the new moon phase, for protection against evil women, witches and spiteful people. In Kamena Gorica they would invoke wealth believing that the new moon brought money, peneze.

People thought that if you had any money in your pocket when you saw it, you would have even more in the following month. In Kračevec the custom was to put some money in your pockets during this phase, go to the yard and speak the following words: „ Praised the Lord! Let the new moon rejuvenate me as it did itself! By the time a snake crawls

On St Vincent's Day (22nd January) people practiced customs related to predicting the weather. The common belief was that if on that day the snow melted from the roofs (strohe kapaju), the year would be rich and prosperous. They would also cut the grape vine, take it home and watch it leaf to foretell if the vineyard would be fruitful.

They interpret irrational events as real and believe in their connection with the world difficult to understand. Witches, evil spirits, ghosts of ancestors, demons, unidentified supernatural forces and events for them existed in reality as well, but didn't interfere with the Christian teachings. For some, the same beliefs exist even today.

There is a uniform, thematically systemized questionnaire for the field research of folk beliefs and superstitions, which was used in all locations studied. The results of the analyses and comparative method determined similarities and differences among folk traditions in particular villages, as well as the behaviour of their practitioners.

The stories of the informants didn't depend only on their willingness to cooperate, but on their knowledge and recollection of almost forgotten traditions, practiced and lived by their ancestors. Also presented in

to you, my head will not hurt“, („Falen Isus i Marija! Mesečec mladenčec pomladi mene kak si sam sebe! Dok do tebe kačica dopuzi, mene nek glavica ne zaboli“) and shout „ijuju“ three times. Moonlight was not generally considered with regard because it kept people from sleeping, but in the village Šaša they believed the full moon meant nice weather, and new moon, polovični, with ends faced downwards, meant rain. The common belief was also that during the new moon, mlađak, as well fool moon, coprnice had special powers. When a rainbow appeared in the sky, people said that Madonna was drinking water, and the size of the rainbow stripes indicated how fruitful the year would be.

SUPERSTITIONS ABOUT THE HOUSE When building a house, there was a custom of putting money, penezi, in one corner to bring fortune and wealth to the house, pri hiži, and for protection against evil curses and witches, coprnice, people put garlic, snake skin or hawthorn switch under the threshold. In wider Ivanec surroundings they put some money in the window, so it would stay in the house and not be spent. If there was a bone found under the threshold, it was not considered a good sign because it meant that somebody intended to hurt the family with sickness, or even death. The bone was then burned to remove the curse (Šaša).

SUPERSTITIONS ABOUT THE SOULS OF THE DEAD Superstitions regarding sudden unidentified noise in the house, when a table or closet scratched, pots and lids trembled, the oven door opened by itself (experienced by many informants), were interpreted as either the arrival of a deceased person's soul, or a premonition of someone's death. Even today people believe that the souls of the dead come to warn members of the household of their wrongdoing or someone's death. In Maruševec and Čalinec there was a custom to prevent the arrival of the dead person's soul by sitting firmly on the catafalque, after the casket was removed and the procession went towards the graveyard. Identical superstition was present in Rinkovec and the area around Bednja. Here, the custom was to put the ladder, lojtre (placed in the hallway, krpljet, vertically to the attic entrance, najža, during the day) down on the floor before the night to prevent the spirits, duhi, of the dead to come from the attick. In Novakovec the sheets used for covering the catafalque were not washed in hot water for a week, so the soul of the deceased would remain untouched. If it rained or snowed during the funeral, some said the deceased died before time and had regrets, while others claimed that slight rain helped the dead cleanse his soul and was regarded fortunate. The common belief was that the soul of the dead went to purgatory first, and heaven afterwards, and if there was a sound resembling corn grain falling over a closet, it meant that a soul in purgatory had to be cleaned (Prigorec). At the wake in Novakovec was a custom to foretell death. Flame from the burning candle on the table was pressed gently with a plate, and the direction of the flame signified the person to die. People would also say that when the roots were „moving“, people died. Folk tradition in certain villages forbade visiting graves at noon because it disturbed the dead, and on All Saints' Day people would leave a glass of wine and food, some meat and cakes on the table for the souls of the dead.

Dogwood and golden chain branches for protection against evil

SUPERSTITIONS ABOUT THE END OF THE WORLD Folk beliefs present in almost whole studied area testify that people believed in the end of the world ever since ancient times. Informants interpret their ancestors' oral tradition in a way that something bad would happen if a chicken laid an egg in the evening, or if a priest served the evening mass (župnik bude služil mešu večerku). Tradition from Kučan Marof says that there would be trouble in the world if judges were beardless, priests righteous and chicken laid eggs in the afternoon (bu zlo na svetu dok bu suci golobradci, popi pravdaši i kokoši popodne jajca nesle).

SUPERSTITIONS ABOUT THE NEWBORNS AND PREGNANT WOMEN There is a tradition to invoke progress and health of the newborns with different magical practices. People would make a cross on the infant's forehead with a finger, to protect it from harm. In Ivanec, after the first bath, they tied a read string around infant's hand to protect it from coprnice14. Infant mortality rate used to be very high, so people would baptise the baby soon after the birth to make sure its soul went straight to heaven. In Bednja and the surrounding area they believed in plomene krsnike, flying flames, which were considered to be the souls of dead children who were not baptised, and are now flying around in search for their place in this world. If a child could not sleep, they put a rosary, čislo, or wild rose hip, pospanjke, under his pillow. People also believed that wool had magical power, so if children were restless, they put bits of wool fluff under their head to sleep better (Imbriovec). They would leave the umbilical cord until a child was four years old, when they would untie it by themselves, which meant that they would be smart (bude bolje spametno, Novakovec).

When the first tooth fell out, it was thrown into the fire saying: the weak teeth fall out and the firm ones stay“ („ Šmrček, trček, naj tebi kostijenoga, a ti meni daj železnoga.“) Children would also throw their first teeth to the mouse, to have strong teeth. In some villages they did not get a haircut before they could speak, and the first lock of cut hair was kept.

14 Ivanka Kunić, Following the tradition of Ivanec and the surroundings, Ivanec 2002

62

If a child did not develop normally, they believed that it was cursed by witchcraft (coprnice oprale, Zbelava). If it had slightly swallen breasts, ciceki, people said that fairies came to suck him, cekati. To protect children from witchcraft, they would sprinkle them with holy water and give them a rosary. A child under one year of age would not be taken out when it rained, because they believed it would be of poor health and not develop normally. It was not advised to visit a newborn in the evening out of fear that Mrauki will come bringing sickness (spirits that move at night and come after man). To protect children from cold they would warm them up before the visit. If a women came to visit a newborn in the evening, it was believed that she was a witch, wishing evil to the child. In Novakovec they cut a small split of wood, treskica, off the treshold and a table leg and burned it on ember, together with incense. They then used the smoke on a stroller and crib. A child could get greenish stool from mrauki,, and to help him, in village Šaša they would put three pieces of ember under his buttocks, rit, during a bath, which they later threw away. Infant's laundry and the dipers, cajnki, drying in the yard, had to be collected before the night so they would not give mrauki to the child (mrake prenesli detetu). If a child had a fever, people believed somebody cursed it (nešto ga je vrekel).

Some of the women used to prepare water with ember and use if for compresses when children had fever. Stories from Kučan Marof say that some children were born wrinkled or even hairy, most probably due to vitamin deficiency. An informant was also born this way, which was kept a secret in her close family and the village. Her grandmother went to the sorceress in Zbelava three times, and that helped her. She used to bathe her in brown water of secret recipe that smelled awful and made her skin brown.

There was a folk custom of predicting the sex of the baby after the wedding dinner and collecting money, penezi, for the newlyweds.

They would turn a metal plate on a clay groung of the house, hiža, where the reception was held. If the plate stopped turning facing up, the baby would be a girl, and if it turned upside down, it would be a boy. While a woman was pregnant, she had to be careful not to look at a cripled person, because it meant she could give birth to one. That applied for dead persons too, so the child would not be pale, and fire as well. The mother of an informant from Kučan Marof looked at the fire when she was pregnant with her, which left a red mark on her leg.

SUPERSTITIONS ABOUT LAND, PLOUGH AND SOWING TOOLS To secure the fortune of the ploughmen, sowers, animals drawing the cart as well as the person steering it, before going to the field, people would make a circle or cross with a whip (Novakovec) and sprinkle holy water on manure or grain and corn intended for sowing (Prigorec). If a ploughman found a chicken egg or pig colon burried in the field, it meant misfortune. Before sowing, the mistress of the house would say a prayer to thank for fruitful land (Maruševec).

VARIOUS SUPERSTITIONS If a mirror or picture fell off the wall and broke, it meant that misfortune would come to the house. A knife with a blade facing upward, spilled salt and bread turned over meant arguing between family members. A person with warps on their hands or other parts of the body (signifying dissatisfaction with their own lives), would have to walk around the house three times (tri puta oko hiže prejde, Ivanec). In Ivanec area they also believed that if a table in the house was shaky, it meant the

mistress was running the house, hiža. If a person lost a front tooth, the belief was that somebody would die, and if it was a back tooth, a woman in the family would get pregnant. To protect themselves from curses, people would wash their face in water with immersed metal objects from the village blacksmith (Novakovec). A horse shoe meant good luck and was hung in the stable and in the house (Rinkovec, Kučan Gornji, Novakovec). Holy water was most commonly used for protection, and was kept in every house for that purpose. If someone's nose itched, the person would get angry during that day, and number 13 is misfortunate in every informant's opinion.

Before and after every meal, people used to pray Our Father and express gratitude for the food they received. Sliced, zrezani, bread, had to be turned towards the food plate and not the edge of the table (Kučan Gornji). During Christmas holidays, bread crumbs were picked from the table and thrown into the fireplace, as well as blessed coloured egg shells for Easter. This tradition was common in the entire territory.

SUPERSTITIONS ABOUT DREAMS In Novakovec the belief was that if a person dreamed about a deceased, as well as talked to them, there would be rain. Filthy, turbid, muddy water, tootache or falling teeth meant sickness or even death, and field work like sowing, planting or hoeing death in the family.

SUPERSTITIONS ABOUT WITCHES ( COPRNICE) A toad called krota was believed to be a witch, coprnica, and was, therefore, not allowed to enter the house or stable, especially during delivery, which often happened. People scared it away because they weren't allowed to kill it. If a cow gave birth to a dead calf, lost her milk, or a farm animal got sick, people would attribute it to the witches (Image 9). Beliefs of this nature used to be so intense, that the ones who had imperfections or disabilities were regarded as witches. It was common belief that there was a witch or a few in the village, who people avoided. They were mostly female, but some believed there could also be male. A person who was hairy, kosmati, was thought to be connected with the devil. Stories from Kučan Gornji say that witches would go dancing in the circle at night. People still retell the story how a village coprnica was persuading a women to join their dance. The woman was reluctant and worried about how her husband would react. The witch calmed her telling her to put a broom near her husband when he was asleep, and he wouldn't wake up till the morning.“ (Samo deni meklu u krevet kraj muža, ne bu se do ju-tra ni okrenul.) Witches supposedly lived at the crossroads, washed their clothes at night in a puddle of water, mlaka, well, at a place in the village where people would wash their clothes, prališče, or on the river Plitvica, Zbela or Bednja, and they could fly on a broom. The villagers said that they flew to Kuljevčica, a place in Zagorje, Ivančica (Novakovec) or zletišče, a place where they gathered (Prigorec, Ivanec).

Wearing clothes the wrong way, carrying a rosary and garlic was a way of protection against witches. Village sorceresses were the ones who could remove the curses, they were expert in preparing boiling water with beech ember added, called vurična voda. By saying unfamiliar words, the sorceress would remove the witchcraft and charged her service in food (Bednja). An informant from Kučan Marof recalls an event when she was going home from work at night, during bright moonlight, and saw the witches as they were picking something in

the field, probably flower powder. The witches were also seen washing their clothes near the mill or sawmill in Prigorec.

If a person should hear someone calling in the night, and the person didn't call him three times but two, that meant it was a witch and you shouldn't answer. People believed garlic had strong protective powers against witches, so women used to carry it in their pockets, tied in their handkerchief or in an apron, during their everyday chores and field work. A scarf called rubec, which women wore on their heads short end facing outward on the nape, and longer inward, (Ivanec, Prigorec), had protective purpose, as well as salt, used in fresh milk or homemade vinegar.

FAIRY BELIEFS In the villages west of Varaždin people believed in good and evil fairies. There was even a Fairy fall (Vilin slap, Rinkovec), where fairies supposedly danced around it. It was believed that they lived in woods and caves, and gathered by a limetree around which they danced and sang. Stories from the village Šaša tell that the fairies used to gather on a hill Sekoljčica on Starhinjčica, and would bathe in the river Bednja. People could hear them sing beautifully at the well.

The Torke fairies were the ones who punished, and were used for scaring children. The name baukači is familiar to the informants, but the memories associated with them are today almost completely forgotten. The same is with ponevke fairies, who allegedly used to forbid farm work at noon, to prevent from harm (Kučan Gornji).

FOLK LEGENDS The outline of folk legends here presented includes those transmitted by tradition as well as those which are part of individual experiences of the informants from the given locations.

LEGEND OF THE FIRE FLAMES In the village Rinkovec there is a legend about fire flames, vatreni krsnici. Considering high infant mortality rate, there was a common tradition to baptise a child in the shortest time possible, to make sure it did not die unbaptised. If so, it would be destined to roam the world as fire flames, plameni krsnici, that flickered in the dark.

LEGEND OF THE DRAGON PAZAJ Another legend from the same village is about dragons that used to scare children, pazaji. The legend says there was a dragon that lived in the cave streching from Lepoglava to the church of St.George in Lepoglavska Purga, his head in Purga and tail in Lepoglava. There was also a belief that a dragon lived in the Žirinov hill, near the Bednja river, and in the caves of the nearby Želimor hill, and would throw flames, if disturbed.

LEGENDS ABOUT WITCHES In the Bednja surroundings people could hear witches washing their clothes in the river at night. The same stories come from the informants in other villages. The explanation underlying the legend is in technological processing of hemp for the domestic textile industry. After drying, for easier processing, it was soaked and washed in water. Because of its toxic content, the fish would die in large numbers and dabble in the water trying to survive. The authorities banned soaking hemp in the river to protect the fish, but the women continued in the night, which was associated with witches.

In the Ivanec surroundings there are many legends about witches, especially those from Črne mlake, Ivanščica. One says that people from Prigorec used to take their cattle to pasture on the Ivanščica mountain and left them there for days, when one of the shepherds noticed that, in a few days, one herd reduced in number, a few cows and oxen simply disappearing.

One day he was passing by Črne mlake and noticed a lot of animal bones. He was convinced the witches had made offerings or performed rituals at that place. One of the cows made it home from the pasture, but half white, half black, so they believed a spirit of the witch from Ivanščica had taken her. It gave plenty of milk, till one day it just disappeared from the stable15.

Another legend from that territory is about a miner Jandraš. Going home late one day from hard work, on his way to Prigorec he met three young women dressed in silk. First they circled him and then one of them took him by his hand and spinned him three times. The witches pulled him across the Bistrica creek all night, and he eventually ended up in Črne mlake. Here a number of women dressed in black were sweeping the „dance floor“ with beech brooms. They wore him out and left him where he was found at dawn. He couldn't recall the event, but was sure he had encountered witches that brought him luck.

The third legend concerns a family from Prigorec, returning home from the parish feast in Marija Bistrica. They rested for a while on the grass by the mill near Prigorec. The youngest son noticed a strange woman dressed in white, washing her clothes in the creek. When the others turned to see her, she disappeared and the whole family lost the ability to speak for a few minutes.

After that, the woman reappeared wearing black, whereas everything else concerning the event remains forgotten. The family 15 Josip Podsečki, Legends about Bednja, Catalogue I. International philatelic youth exhibition ALPS - ADRIA „Trakošćan 2012“

64

believes it was a witch washing her sins in the creek.

The belief in coprnice lives even today. An informant from Prigorec tells a story of encountering a white goat when she was going home from work. She strongly believes it was a witch.

In Novakovec a cow feeding a family of eleven lost her milk. The family went to Jalžabet for help to remove the curse, coprija, and the sorceress made them magical water for a small fee, which they used to sprinkle the cow making a cross sign. The next day the little milk that the cow gave was strained through a colamber with ember and nettles, žargočica. It was done twice and the cow brought back her milk.

Legend about a forester Habijan from Kelemen says he noticed a house in the vineyard, klijet, burning in the night during a bright moonlight. He jumped to put down the fire and on his way saw the witches gathered at the well. He recognized some of them, and they threatened him not to reveal them. After that, he walked around the woods for two days and couldn't find his way home (nije znal dimo doći.) An old lady Mara from Kelemen found him sleeping in the nettles (tu na našem kamenjaku u koprivama spi) when she was picking nettles for her turkey. He didn't know his way home despite the fact he was near Jalžabet (bil je pri Jalžabetu). The old lady saved him and took him home.

In Novakovec an informant had a personal experience concerning witchcraft. A well known witch from the village, baba, threatened the woman telling her that she would not find a husband until the witch died ( „ Čekaj dekla dok bu veter z mojim lasi moho, ti za muž ne buš išla.“). And so it was.

LEGEND OF ENCOUNTERING THE DEVIL AND SAFE MAGICAL CIRCLE In Kučan Gornji there is a legend about young men wagering on who would be the one to summon the devil. One of them was fearless, strong and a bit messy. At the crossroads he made a circle on the ground with a year old hazel switch, which he then stabbed into the ground and whistled three times (zafučnul), to summon the devil. They didn't manage to see the devil, but the switch hit the man on his heel and made him lame. Supposedly the devil caught him (zahačil) with his whip.

Tradition of marking the magical protective circle was recorded in Plemenščina as well. After the Midnight Mass a male member of the family would go to the so called ris, the crossroads near the woods, and mark a circle with a year old hazel whip. After doing so he was attacked by various wild animals coming from the woods, but the magical circle protected him from harm. He then chose one of the animals as his protector in the following year.

LEGENDS OF THE FLAMES (SVEČKARI) Legends of little flames svečkari, svetleci, that burned and went out are widely spread. Some say those are the souls of the restless dead that show up only at night. In Novakovec an informant had an encounter with the flame, svečkar. At Christmas, while she and a few people from the village were walking to the early mass, zornica, they noticed a man nearby, visible only to his shoulders, who appeared to be the the form of light. He was approaching the group quickly across the Bistričak creek. They were so frightened they started praying, one of them cursed, preklel, and the man disappeared.

The same informant tells the story of a true event that the people from the village were retelling for a long time. While a man from Čičkovina

was carrying wood to Turčin in his horse cart, svečkari clinged to his cart which the horses could then barely pull. Only when he came home with the horses weary and wet, svečkari decided to leave him alone. In other villages there are also stories of svečkari trying to obstruct horse cart, and could only be forced away with a curse.

A story from Zbelava confirms the existence of svečkari in spring and fall, as well as the fear they instilled among the people in the village.

However, the informant interprets this occurence of flames as a natural phenomenon, because it happened at a certain time of the year when there was more condensation of moist air then usual and, therefore, more fog. Before the regulation of the Plitvice river and Črnica creek, the area was swamp, and in the woods nearby there were rotten logs, trčki. Due to the existence of phosphorus, which was mixed with moist, and evaporating, self-combustion and sparks occured.

LEGEND OF FAIRIES An informant from Kučan Marof recalls of an event when she and her grandmother went to Dravščina, a field near the village where they had hay and clover. In the hay field were two bigger perfect circles of dark-green clover. The grandmother explained that the fairies were dancing at night and warned her „not to step into the circle because that would disturbe their dance.“ The informant claims with certainty that the circles existed untill she was fifteen years old.

CURSES AND BEWITCHMENT (COPRIJE) In the village Šaša a story from 1957 tells of an informant who, when he was an apprentice in Bednja, went to the tavern after work and was bewitched, zacopran. He had black, thick, curly hair that caught the eye of a girl, dekla, in the tavern. As he was walking home that evening, his face started itching and burning. The discomfort continued throughout the night and the next day. He then washed his face in his own urine to make it more bearable and felt relief afterwards, but the discomfort reoccured when the urine dried. He then went for help to a nursing lady called Križica, who lived at the crossroads in the next village, by the village cross. She prepared so called vurična voda or preljevana voda: in a plate she put a spoon, fork, key, ember, whetstone and poured it with water from the well. She cleansed the edges of the table and window pane with it and the informant had to take it home and drink two spoons. Then he fell in deep sleep and when he woke up he was healed. The sorceress explained that he was bewitched by the girl from the tavern. The sorceress could also foretell the future using beans, corn and pumpkin seeds, bučine keščice, as well as water.

THE HEALING URINE The belief that urine had healing powers is confirmed in the story of the wife of an informant from the village Šaša. As girls, she and her sister would take cows to pasture. One of the cows went towards the lake Trakošćan, and fearing the cow might drown, the sister climed a tree and poured urine on the cow who then came back from the lake. When they came home, the cow collapsed in the barn giving hardly any signs of life. She then went to the same old lady, Križica, who put ember, holy salt, holy water, blessed daisies, ivonjske ružice, and drops of candle wax from Marija Bistrica into the water. She blessed the cow with the mixture, urine from three family members and holy water, and it survived. Visit to the sorceress was a secret that only members of the family knew about.

UNIDENTIFIED FIGURES AND EVENTS A story from Prigorec tells of a little green man of gnome features, who appeared in Ivančica when a man went to test, bokat, charcoal making stove, vuglenica. From the same village is the story of an informant's uncle, who was lighting a stove, vuglenicu, in an autumn, moonlit night, when a man with a sword in his hand passed him by. The uncle threw himself in the lieves to hide and the man simply went on. People also told stories of animal processions, prošencija, consisting of poultry, cats, dogs and pigs moving close to the water, towards the railway. More detailed explanations of these events were not provided because they are unknown to the informants, but they were recorded so they can be preserved.

LEGENDS ABOUT SAINTS Legend of St. Mathew from Kamena Gorica says that St. Mathew holds the whole world on his shoulders. If there was an earthquake, St.Mathew was moving the world on his shoulders, if he dropped it, there would be a flood. (Gda se zemla zdrma, to Matej svet premešča na pleča. Ak bi mu svet hopal, bil bi potop.)

In Mađarevo there is a legend about the reason Jesus had his feet crossed when crucified. It says that when the Jewish people intended to hang Jesus on the cross, a pig came and burried their nails by digging in the ground. Later came a chicken and found three nails picking the ground (raz-grebala zemlju i skopala tri čavla). The Jews then nailed Jesuse's hands to the cross, but, because they were missing a nail, crossed his feet and put a nail in them. Jesus then said that a chicken would have more difficulty laying one egg then a pig giving birth to ten piglets (da bu kokoš teže znesla jeno jajce nek prasica okotila deset prascov.)

Folk beliefs about different trees were not familiar to the informants, but in Rinkovec there was a legend of St. Mary and Joseph. It says that they were saved from Herod's command to kill all male children by a poplar tree. Mary, Joseph and little Jesus hid under the long popler branches and, in return, God blessed the poplar with golden lieves.

Field research locations and informants: Čalinec, Anica Rehvald (born 1941) Ivanec, Vesna Štruklec (born 1958) Jalžabet, Ljubica Mlinarić (born 1932) Kamena Gorica, Terezija Kerep (born 1926) Kamena Gorica, Slava Pupek (born 1936) Kračevac, Hadović Ljubica (born 1930) Kračevac, Ankica Škarić (born 1956, Drinovci) Kučan Gornji, Josip Pristavec (born 1937) Kučan Marof, Nada Plantić (born 1947) Leštakovec, Milica Vugrinec (born 1948) Mađarevo, Tibor Martan (born 1981) Novakovec, Terezija Magić (born 1935) Novakovec, Marija Pavlinec, (born 1920) Plemenščina, Draga Bunić (born 1933) Prigorec, Barica Mudri (born 1944) Rinkovec, Josip Podsečki (born1948) Šaša, Zorica Grobenski (born 1937, Šinkovica, Šaša) Šaša, Josip Grobenski (born 1940) Zbelava, Đuro Kobal (born 1956)

66

Popis kataloških jedinica List of Exhibits

Bibl.: RIC V/I 1923., str. 53; Težak 1995., str. 13.

S. T. 3. Antoninianus of Claudius II Gothicus (268270) from findings of Roman coins in Zbelava Rome, undated Silver; r. 24,1 mm; GMV-PO NZ 497 Av: IMPC CLAVDIVS AVG Head of the emperor Claudius II (268 – 270) facing right, radial crown, drapery.

Rv: IOVI VICTORI Jupiter is standing on the right, holding a thunderbolt and a sceptre.

Bibl.: RIC V/I 1923, pg. 53; Težak 1995, pg. 13 S. T.

1. Dupondij Faustine mlađe, supruge Marka Aurelija (130-175.)

Rim, 161.-178.; bronca; pr. 25 mm, t. 12,5 g; GMV-PO NZ 354 Av: FAVSTINA AVGVSTA Glava carice Faustine mlađe (130.-175. g.), okrenuta udesno. Oko glave je dosta izlizan tekst.

Rv: IVNO----Ženski stojeći lik, Juno, u dugoj haljini, okrenut glavom ulijevo. U desnoj ruci drži žrtvenu posudu (pateru), a u lijevoj grančicu (masline?).

Legenda na reversu: IVNO -------> JUNO (NA), carica je prikazana kao Junona. Lijevo S, desno C. Bibl.: RIC III 1923.

S. T. 1. Dupondus of Faustina Minor, wife of Marcus Aurelius (130-178) Rome, 161-178; Bronze; r. 25 mm, w. 12,5 g; GMV-PO NZ 354 Head of the empress Faustina Minor (130175), facing right. Around her head is a fairly damaged inscription.

Rv: IVNO----A female standing figure, Juno, in a long dress, head facing left. She is holding an offering bowl (patera) in her right arm, and in her left arm a branch (olive?) Inscription on the reverse: IVNO -------> JUNO (NA), the empress is portrayed as Juno. On the left S, on the right C. Bibl.: RIC III 1923 S. T.

2. Srebrni denar rimskog cara Publiusa Septimusa Gete (209 - 211) Rim, 209. srebro; pr. 20 mm, t. 3,37 g; GMV-PO NZ 261 Av: P SEPTIMIVS GETA CAES Glava vladara Gete (209.-211. g.) u profilu, s kratkom, malo kovrčavom kosom, okrenuta desno, draperija.

Rv: MINERVA. PACIFERA. COS Lik Minerve s kacigom na glavi, s lepršajućom haljinom u hodu, glave okrenute ulijevo. U lijevoj ruci drži koplje i štit.

Bibl.: RIC IV 1923., str. 31.

S. T. 2. Silver denarius of the Roman emperor Publius Septimius Geta (209-211) Rome, 209 Silver; r. 20 mm, w. 3,37 g; GMV-PO NZ 261 Av: P SEPTIMIVS GETA CAES Head of the emperor Geta (209-211) in profile, facing right, with short, slightly curled hair and drapery.

Rv: MINERVA. PACIFERA. COS Figure of Minerva wearing a helmet, her dresss wavering while walking, head facing left. She is holding an armour and spear in her left hand.

Bibl.: RIC IV 1923, pg. 31 S. T.

3. Antoninijan Klaudija II. Gotskog (268.-270.) iz ostave rimskog novca u Zbelavi Rim, nedatirano srebro; pr. 24,1 mm; GMV-PO NZ 497 Av: IMPC CLAVDIVS AVG Glava cara Klaudija II (268. – 270. g.) gleda desno, zrakasta kruna, draperija.

Rv: IOVI VICTORI Jupiter stoji desno držeći munju i skeptar.

68

4. Antoninijan Corneliae Saloninae Augustae (253-268.)

Rim, 260.-268. kovano srebro; pr. 21 mm, t. 3,27 g; GMV-PO NZ 101 Av: SALONINA AVG. Lik Corneliae Salonine, žene Galijena (253.268. g.), glava carice u profilu okrenuta desno, dijadem, draperija i polumjesec ispod lika.

Natpis uokolo.

Rv: VESTA Ženski sjedeći lik božice Veste. Drži pateru i žezlo. Lijevo S, desno C. Natpis uokolo.

Bibl.: RIC V/I 1923., str. 32.

S. T. 4. Antoninianus of Cornelia Salonina Augusta (253-268) Rome, 260-268 Silver; r. 21 mm, w. 3,27 g; GMV-PO NZ 101 Av: SALONINA AVG. Figure of Cornelia Salonina, wife of Galenus (253-268), head of the empress in profile facing right, diadem, drapery and the new moon below the figure. Framed with inscription.

Rv: VESTA A sitting female character of godess Vesta. She is holding a patera and a sceptre. On te left is an S, on the right a C. Framed with inscription.

Bibl.: RIC V/I 1923, pg. 32 S. T.

5. Rimski novac (AE3) cara Decencija (351-18.VIII. 353.)

351.-353. bakrena legura; pr. 20 mm, t. 4,2 g.; GMV-PO NZ 400; Av: AVG. DECENTIVS. NOB. CAES. Glava cara Decencija (351. – 18.VIII.353. g.) bez diadema, okrenuta desno. Lijevo kraj vrata je slovo “ ”, a okolo je legenda i “perlenkreis”.

Rv: VOT. V. MULT. X (votis quinque nnalibus multis deceninalibus )/ VICT. DD. NN. AVG. ET. CAES (Victoria duo Domini nostrum Augusti et Caesari ) Dva krilata ženska lika božica pobjede (Victorie) u heraldičkom stavu drže okrugli feston, unutar kojeg je tekst. Iznad je kristogram.

Bibl.: RIC VIII 1981.

S. T. 5. Roman coin (AE3) of emperor Decentius (351-18 VIII 353) 351-353 Copper alloy; r. 20 mm, w. 4,2 g.; GMV-PO NZ 400 Av: AVG. DECENTIVS. NOB. CAES. Head of emperor Decentius (351 – 18/8/353), without the diadems, facing right. On the left, by the neck is the letter “ ”, around is an inscription and a”perlenkreis” (beaded circle).

Rv: VOT. V. MULT. X (votis quinque nnalibus multis deceninalibus )/ VICT. DD. NN. AVG. ET. CAES (Victoria duo Domini nostrum Augusti et Caesari ) Two winged female figures of the godesses of victory (Victoria) in a heraldic posture, holding a round festoon with an inscription. Above is a christogram.

Bibl.: RIC VIII 1981 S. T.

6. Bakreni novac (AE 3) cara Valentinijana (364-375.)

Sisak, 367-375. kovana bakrena legura; pr. 16 mm, t. 2,1 g; GMV-PO NZ 393 Av: D. N. VALENTINIANUS. P. F. AVG Glava cara Valentinijana (364. – 375. g.) s diademom, okrenuta desno. Okolo je tekst.

Rv: GLORIA ROMANORUM BSISC Car u vojnoj odjeći, okrenut glavom ulijevo.

U ljevici drži rimsku vojnu zastavu u obliku kristograma (labarum), a desnicu je položio na glavu klečećeg zarobljenika. Okolo je legenda.

Desno je “P” iznad kojeg je zvijezda, a lijevo “M”.

Bibl.: RIC IX 1933., 14a.

S. T. 6. Copper coin (AE 3) of emperor Valentinian (364–375) Sisak, 367-375 Copper; r. 16 mm, w. 2,1 g; GMV-PO NZ 393 Av: D. N. VALENTINIANUS. P. F. AVG Head of emperor Valentinian (364 – 375) with a diadem, facing right. Framed with inscription.

Rv: GLORIA ROMANORUM BSISC Emperor in military clothes, head facing left. He is holding a Roman battle flag in his left hand, shaped as Christogram (labarum), his right hand is laid on the head of a kneeling captive.

Framed with inscription. On the right is a “P” and a star above, on the left an”M”.

Bibl.: RIC IX 1933, 14a S. T.

7. Srebrni denar Ladislava IV. (1272-1290.)

Zagreb, 1272.-1290. kovano srebro; 15 x 16 mm, t. 0,82 g; GMV-PO NZ 483x Av: MONETA REGIS P SCLAVONIA Kuna u trku lijevo između dvije šesterokrake

zvijezde. Između dviju kružnica od bisera smješten je gornji natpis.

Rv: R – L U bisernom krugu patrijahalni križ sa dvije prečke na postolju. Kraj gornje, kraće prečke – lijevo šesterokraka zvijezda, desno polumjesec i u njemu kolutić. Sa stranje donje, duže prečke sigile.

Bibl.: Rengejo 1959., str. 153; Dolenec 1993., str. 36; Težak 1995., str. 20.

S. T. 7. Silver denarius of Ladislaus IV (1272-1290) Zagreb, 1272-1290 Silver; 15 x 16 mm, w. 0,82 g; GMV-PO NZ 483x Av: MONETA REGIS P SCLAVONIA On the left is a running marten between two six-pointed stars. The above inscription is placed between two pearled circles.

Rv: R – L In a pearl circle is a patriarchal cross with two beams on a stand. By the upper, shorter beam is a six-pointed star on the left and the new moon with a circle on the right. By the lower, longer beam are the sigils.

Bibl.: Rengejo 1959, pg. 153; Dolenec 1993, pg. 36; Težak 1995, pg. 20 S. T.

8. Zlatna forinta Ludovika I. Anžuvinca (1342-1383.)

1342.-1383. zlato; pr. 21,2 mm, t. 3,6 g; GMV-PO NZ 39 Av: LVDOVICI.D.G.R.VNGARIE+.

Natpis se nalazi između dva vijenca, a u središtu je štit s pripadajućim grbovima kraljevske obitelji Anžuvinaca.

Rv: SANTVS LADISLAVS R Kralj stoji, u desnoj ruci drži žezlo. Lijevo od lika kralja su dva križa, desno tri.

Bibl.: Unger 1974., str. 432; Težak 1995., str. 24.

S. T. 8. Golden forint of Ludovic I Angevin (1342-1383) 1342-1383 Gold; r. 21,2 mm, w. 3,6 g; GMV-PO NZ 39 Av: LVDOVICI.D.G.R.VNGARIE+.

The inscription is between two wreaths, a shield is in the center with coats of arms of the Angevin royal family.

Rv: SANTVS LADISLAVS R The king is standing, holding a scepter in his right hand. Flanking him are two crosses on the left and three on the right.

Bibl.: Unger 1974, pg. 432; Težak 1995, pg. 24.

S. T.

9. Zlatni gulden Ladislava Posmrtnog (1440-1457.)

Nagybanya, 1455. zlato; 21,8 x 21,2 mm, t. 3,6 g; GMV-PO NZ 43 Av:+ LADISLAVS.D.G.R.VNGARIE Natpis je između dva vijenca od perli. U sredini štit s grbovima Mađarske, Češke i Austrije.

Rv: LADISLAVS REX. Lik Sv. Ladislava, en-face, s aureolom.

U desnoj ruci drži sjekiru na dugoj motki, a u lijevoj kraljevsku jabuku (zemaljsku kuglu s križem). Do nogu mu je glava (odsječena?) u profilu. S desne strane tri ljiljana, a s lijeve dva.

S lijeve strane oznaka n.

Bibl.: Pohl 1984., H 2-10, R 170-8; Težak 1995., str. 27.

S. T. 9. Gulden of Ladislaus Posthumus (1440-1457) Nagybanya, 1455 Gold; 21,8 x 21,2 mm, w. 3,6 g; GMV-PO NZ 43 Av:+ LADISLAVS.D.G.R.VNGARIE The inscription is between two pearl circles.

A shield with coats of arms of Hungary, Bohemia and Austria is in the centre.

Rv: LADISLAVS REX. En face figure of St.Ladislaus with a halo. He is holding an axe on a long pole in his right hand, and a sovereign’s orbin his left (the Earth sphere with a cross). By his feet is a head (cut off?) in profile. On his right are three lillies, and on the left two with a sign „n“.

Bibl.: Pohl 1984, H 2-10, R 170-8; Težak 1995, pg. 27.

S. T.

10. Florin Firentinske Republike (1252.-1422.)

Firenza, 1321. zlato; pr. 19 mm, t. 3,5 g; GMV-PO NZ 36 Av: S.IOHANNES.B Lik Sv. Ivana Krstitelja s dugom bradom, aureolom i plaštom od krzna. U lijevoj ruci žezlo s križem. Nad desnom škare. Lik frontalan, dosta nevješto rađen.

Rv: +FLORENTIA Firentinski ljijan.

Bibl.: Orsini 1760., str. 30.

S. T. 10. Florin of the Florence Republic (1252-1422) Florence, 1321 Gold; r. 19 mm, w. 3,5 g; GMV-PO NZ 36 Av: S.IOHANNES.B Figure of St.John the Baptist with a long beard, halo and a furred cloak. He is holding a scepter with a cross in his left hand. Over his right hand is a pair of scissors. The figure is frontal, poorly executed.

Rv: +FLORENTIA Florentine lilly.

Bibl.: Orsini 1760, pg. 30 S. T.

11. Kabinetski ormarić Njemačka, Augsburg, početak 17. stoljeća drvo, rezbareno, obloženo pločicama bjelokosti, gravirano, oslikano; 68,5 x 87,5 x 40 cm; GMV-KPO 206 Kabinetski ormarić od drva obloženog bjelokosnim pločicama, s dvokrilnim vratima.

Oko centralne niše raspoređeno je 10 ladica, podijeljenih u 12 polja koja okružuju središnju nišu. Na vratima s unutrašnje strane i na vratašcima ladica i niše na pločicama bjelokosti gravirani su prizori starozavjetne scene o Josipu kao prefiguracija Uskrsa. Priča o Josipu bio je omiljeni srednjovjekovni roman u priči s nastavcima, a bio je prisutan i u renesansi.

Vrata u središnjem dijelu imaju oblik portala s lomljenim timpanonom. Vanjske vratnice

ukrašene su stiliziranim geometrijskim crtežom i maskeronima.

Bibl.: Kružić Uchytil 1976.

Lj. Š.

11. Cabinet Germany, Augsburg, early 17th century Carved wood, ivory-plated, engraved, painted;68,5 x 87,5 x 40 cm; GMV-KPO 206 Wooden cabinet coated in ivory tiles with folding doors. Around the central niche are 10 drawers divided into 12 areas encircling the central niche. On the inner side of the doors, the doors of the drawers and the niche, on ivory plates are engraved Old Testament scenes about the life of Joseph as the prefiguration of the Resurrection. It was the favorite illustrated novel in sequences during the Middle Ages, also found in the Renaissance period. The central door is shaped as a portal with a broken pediment. The outer folding doors are decorated with geometrical drawings and mascarons.

Bibl.: Kružić Uchytil 1976 Lj. Š.

12. Bogorodica s Djetetom (Schöne Madonna) Češka (?), oko 1510., iz dvorca Čalinec kraj Varaždina drvo, rezbareno, ostaci polikromije; v. 83 cm, GMV-KPO 1367 Bogorodica s Djetetom pripada tipu Schöne Madonna (lijepa Madona), stoji na polumjesecu u blagom kontrapostu. Lijevom rukom drži nago dijete, a desnom ga pridržava. Zaogrnuta je u plašt koji s lijeve strane pada u blagim naborima dok su s desne strane linije oštrije tretirane. Meke crte lica upućuju na blagost.

Stražnja strana obrađena je sumarno, osim duge kose koja se u nizu valovitih pramenova spušta niz leđa do ispod struka.

Kip je djelo nepoznatog majstora srednjoeuropskog likovnog kruga. Stilski i morfološki Madonu s Djetetom možemo povezati sa češkim umjetničkim krugom tkz. mekanog stila.

Bibl.: Vukičević Samardžija 1994., str. 131-172.

Lj. Š.

12. Madonna with Child (Schöne Madonna) Czech (?), cca. 1510 from the castle Čalinec near Varaždin Carved wood, remains of colour; 83 cm; GMV-KPO 1367 Belongs to the Schöne Madonna (lovely Madonna) type. She is standing on the young moon with the Child on her hands. She is wearing a cloak draping gently towards her feet. Soft facial features represent mildness.

The back side is roughly finished, except for the long hair falling in waves down her back. It is the work of an unknown artist of the Central European circle and is representative of the Czech soft style.

Bibl.: Vukičević Samardžija 1994, pg. 131-172 Lj. Š.

70

13. Sveti Ivan Evanđelist nepoznati kipar srednjoeuropskog kruga, oko 1600. drvo, rezbareno, ostaci polikromije; v. 54 cm, baza: 12 x 7,5 cm; GMV-KPO 223 Drvena skulptura s prikazom sv. Ivana Evanđelista zaogrnutog u haljinu i plašt, s rukama sklopljenim na grudima. Tijelo je postavljeno frontalno, a glava usmjerena u desno pogleda uperena prema gore. Lice ima pravilno oblikovane crte lica i smiren, pobožan pogled usmjeren meditaciji. Kosa oblikuje lice i pada u valovitim pramenovima do ramena.

Odjeven je u haljinu s ostacima crvenog pigmenta s kragnom koja se sprijeda kopča s dva okrugla gumba. Nabori haljine ravnomjerno padaju u otkrivenom donjem lijevom dijelu koji se vidi ispod plašta. S desna na lijevo prebačen je plašt koji prekriva desno rame, obavija tijelo i pada preko desne ruke u nepravilnim kosim naborima. Straga je naznačen kosi obrub plašta. Nabori su izvedeni nizom pravilnih vertikalnih užljebljenja. Ruke su sklopljene na prsima, desna preko lijeve. Kip je prvotno bio dio veće skupine Raspeća i stajao je Kristu slijeva.

Prema mišljenu Sanje Cvetnić kipar kao da je imao više iskustva u oblikovanju nekog mekog kamena te je svoju vještinu prenio u drvo, ali bez detaljnije razrade draperije.

Lj. Š.

13. St. John the Evangelist Unknown artist of the Central European circle, Cca.1600 Carved wood, remains of colour; h. 54 cm, base: 12 x 7,5 cm; GMV-KPO 223 A wooden sculpture of St. John the Evangelist wearing a robe and cloak, arms folded on his chest. Body is depicted frontally, his head directed right, eyes towards the sky. The face has nice features, eyes calm, meditative and pious. The hair is framing the face, locks flowing to the shoulders. He is dressed in a robe with traces of red pigmentation and a collar with two round buttons. The ruffles of the dress are executed as a line of regular, vertical flutes. The statue was originally a part of a Crucifixion scene and was on Christ’s left.

According to Sanja Cvetnić, the sculptor may have been more experienced in working with softer kinds of stone and applied his skill to wood but lacking a more detailed execution of drapery.

Lj. Š.

14. Crna Bogorodica Hrvatska, 2. pol. 17. stoljeća drvo, rezbareno, polikromirano; 90 x 58 cm; GMV-69314 Lauretanska Marija i Dijete Isus prikazani su odjeveni u zvonoliki plašt koji potpuno prekriva tijela majke i djeteta na način da se uopće ne naziru njihovi obrisi. Plašt je tamno plave gotovo crne boje, sumarno izveden i posve gladak, bez ukrasa, sa četiri naglašena, duboko urezana, vertikalna nabora. Skulptura je iznutra šuplja s, poput ljuske tankim oplošjem, čija je namjena bila da bude nosač tekstilne haljine. Dijete je smješteno na lijevoj majčinoj strani, tijela sakrivenog pod plaštom iz kojeg izvija glavicu. Obje glave su brižljivo izrezbarene. Lica su tamne puti, prema uzoru Marije iz Loreta. Marijina glava na vitkom vratu skladno je oblikovana s ovalnim licem profinjenih crta i s kosom koja u valovitim pramenovima pada po leđima. Isus ima kratku kovrčavu kosu. Na prsima, ispod ovalnih ovratnika aplicirano je pozlaćeno srce.

Bibl.: Cvitanović 1992. , Isusovačka crkva 1988.

Lj. Š.

14. The Black Madonna Croatia, second half of the 17th century Carved wood, coloured; 90 x 58 cm; GMV-69314 The Black Madonna, or Lauretana, and Jesus, are depicted wearing a bell-shaped cloak fully covering their bodies and not revealing any traces of their contours. The cloak is in dark blue, almost black colour, executed without any details and decorations, smooth, with four highlighted, vertical ruffles. Inside the sculpture is hollow. The child is on the left, his head protruding from the cloak. Heads with back faces (modeled on St .Mary of Loreto), are done in a refined manner. On the chest below the oval collars is a gilded heart.

Bibl.: Cvitanović 1992; Jesuit church 1988 Lj. Š.

15. Bogorodica 1. pol. 18. st. drvo, puna plastika, rezbareno, polikromirano, ostaci pozlate; v. 138 cm; GMV-KPO 446 Marija stoji u laganom iskoraku s istaknutim koljenom lijeve noge. Odjevena je u dugačku ružičastu haljinu s polukružnim žutim ovratnikom. Preko desnog ramena i glave prebačen je modri plašt koji seže do tla.

Plašt je s unutrašnje strane žučkast sa žutim obrubom. Marija ima sklopljene ruke s prebačenim jednim krajem plašta preko lijeve ruke. Razvedena obrisna linija cijele figure kao i različita usmjerenost gornjeg u desno) i donjeg (frontalno usmjerenog) dijela tijela, dubina nabora draperije stvaraju dojam dinamične barokne kompozicije. Zamišljeno ovalno Marijino lice s malenim usnama odaje ruku sigurnog majstora sklonog slobodnijoj interpretaciji Bogorodičinog lika. Skulptura Marije u pozi molitve vjerojatno je bila dio veće skupine Raspeća.

Lj. Š.

15. Madonna First half of the 18th century Carved wood, solid sculpture, painted, remains of gilding; h.138 cm; GMV-KPO 446 A standing sculpture of Mary with her leg slightly forward and her knee protruding.

Dressed in a long dress of pink shade with a semi-circle yellow collar. Across her right shoulder and head is a blue cloak falling all the way her feet. On the inside it is yellowish with a yellow rim. Mary has her arms clasped in prayer, one end of the cloak across her left arm. The composition is dynamic, in baroque manner. Contemplative, oval face of Mary with small lips implies a work of a skilled artisan apt for a more free styled interpretation of the Madonna. The statue was probably a part of a bigger Resurrection scene.

Lj. Š.

16. Bogorodica s Djetetom 2. pol. 18. stoljeća drvo, rezbareno, svileni brokat, vez svilenim koncem, pozamanterija 145 x 32 cm, Isus: 51 x 20 cm, podnožje: š.

48 cm; GMV-KPO 1413 Kult zavjetne Bogorodice posebno se štovao na području sjeverozapadne Hrvatske. Običaj da se drveni kipovi odjenu u skupocjenu odjeću javlja se u 17. stoljeću i posebno se štuju u 18. stoljeću.

Kip Bogorodice je uspravan, frontalan izveden je u lipovom drvu sa šturo izvedenim gornjim dijelom tijela u čiji su trup pričvršćene noge sračunato da se zaodjene tkaninom. Trup je ojačan vertikalnom daskom koja je s donje strane umetnuta u nisko, drveno, tamnije obojeno podnožje. Dijete Isus samostalna je skulptura koju Marija drži desnom rukom.

Dijete je odjeveno u vlastitu haljinicu i stoji pridržavano majčinom desnom rukom. Za razliku od tijela, glave Marije i Isusa precizno su izrezbarene i oslikane. Lica su ovalna, izražajnog nosa, istaknute brade, naročito kod Isusa gdje obli obrazi prelaze u ušiljenu bradu. Marijina valovita kosa u pramenovima je začešljana straga i fino je oblikovana sprijeda, a tek sumarno obrađena straga, što upućuje na mogućnost da je odjeću prvotno kompletirao veo koji se od tjemena spuštao do stopala, a koji nije nađen.

Majka i Dijete okrunjeni su visokim, u drvu bogato izrezbarenim krunama ukrašenim raznobojnim staklenim imitacijama dragulja, obogaćene polikromacijom i pozlatom. Haljine se zvonoliko šire prema stopalima, ima naglašen struk i ostavlja obje ruke slobodne.

Bijela svila izvezena je cvjetnim motivom raznobojnim svilenim koncem.

Lj. Š.

16. Madonna with child Second half of the 18th century Carved wood, silk brocade, embroidered with silk thread, trimmings 145 x 32 cm, Jesus: 51 x 20 cm, base: w. 48 cm; GMV-KPO 1413 The cult of the votive Madonna was especially worshiped in northwestern Croatia. The custom

to dress wooden statues in luxurious clothes arose in the 17th century, and the statues were especially worshiped during the 18th century. The statue of Madonna is erect and frontal, executed in lime tree with roughly done upper part of the body (covered by dress), and secured legs. The body is supported by a vertical beam, inserted at the bottom in a shallow, dark coloured plinth. The baby Jesus is a free - standing sculpture, held in Mary’s right arm, dressed in his own gown, supported by his mother’s right hand. The heads of both figures are precisely carved and painted.

The faces oval, with an expressive nose and accentuated chin, especially Jesus, the round cheeks transforming into a pointed chin. Mary’s wavy hear is softly styled at the front, and only roughly done at the back, which indicates the possibility that she was wearing a veil, draping from head to feet, and which was not found at the sight. Madonna and Child are wearing tall crowns carved in rich details and adorned with multicoloured glass imitations of gems, polychromy and gold. Silk, bell-shaped ivory dresses are embroidered with a flower motif in multi-coloured thread. Mary’s dress has accentuated waist.

Lj. Š.

17. Procesijsko raspelo Hrvatska, 18. stoljeće drvo, rezbareno, oslikano, pozlata, metalna ploča oslikana uljanom bojom; 220 x 44 cm; GMV-68481 Na dugačkom drvenom štapu s oslikanim prstenom nalazi se prikaz Raspeća s jedne i Bogorodica u zvonolikom plaštu s druge strane unutar srcolikog medaljona uovičenom nizom bjeličastih i zlatnim zrakastim motivima. Ispod, na zelenom brežuljku i s modro ljubičastim nebom prikazana je crkva u Mariji Bistrici.

Cijeli je motiv preuzet s grafičkih prikaza crkve Majke Božje u Mariji Bistrici. S druge strane je prikazano Raspeće. Na tamno smeđem drvenom križu fiksiran je raspeti Krist. Izduženo lice s tamnom bradom, kosa spletena unatrag s trnovom krunom, sklopljenih očiju i poluotvorenih usta. Nago tijelo pokriveno pozlaćenom perizomom. Iznad glave pričvršćena pločica sa slovima “INRI”. Raspelo je vjerojatno bilo nošeno u procesijama na proštenjima.

Lj. Š.

17. Processional crucifix Croatia, the 18th century Carved wood, painted, gilded, metal plate painted in oil; 220 x 44 cm; GMV-68481 A type of cross on a long staff was carried in processions at parish feasts. On one side is Madonna with Jesus in a bell-shaped cloak in a mandorla of clouds and golden rays, and the church in Marija Bistrica in the lower section of the painting. On the other side is the Crucifixion in figurative style.

Lj. Š

18. Marija s Djetetom Hrvatska (?), 18. stoljeće drvo, polikromirano; 33 x 14 cm; GMV-KPO 1342 Tipu zavjetnih Bogorodica pridružena je malena skulptura Marije s Djetetom koja nije odjevena u zvonoliki plašt.Marija je odjevena u dugačku haljinu, stegnutu u pojasu, čiji se okomiti nabori pravilno spuštaju do tla. Uz bočne strane spušta se draperija plašta čiji lijevi dio nedostaje zbog oštećenja. Nedostaje i lijeva ruka. S obzirom na položaj sačuvanog fragmenta ruke vjerojatno je u lijevoj ruci držala žezlo. Sačuvan desni dio plašta konveksno se širi, valovito je oblikovan i spušta se u zaobljenim naborima. Ispod nabora haljine ističe se koljeno savijene lijeve noge, dok se desna tek nazire. Gornji dio haljine je gladak, oblo izveden, s tek naznačenim crvenim pigmentom. Ovratnik je okrugao i reljefno naglašen.

Drveni kipić poklonio je Muzeju župnik crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Biškupcu kraj Varaždina 1925. godine u čast utemeljenja Gradskog muzeja Varaždin. Biškupec je jedno od važnih hodočasničkih mjesta u Hrvatskoj posvećenih štovanju Marije.

Lj. Š.

18. Mary and Child Probably Croatia, the 18th century Wood, coloured; 33 x 14 cm; GMV-KPO 1342 Small statue of Madonna and Child is also a type of votive Madonnas. Mary is wearing a long dress tightened in waist, with vertical ruffles falling regularly to the ground. On the sides the draping cloak is falling, the left side missing because damaged. Also missing is the left arm. Considering the position of the preserved part of the hand, she was probably holding a scepter.The left bent knee is protruding below the dress, the right leg merely looming. The upper part of the dres is smooth, round with indications of red pigmentation. The collar is round and highlighted in relief.

The statue was a gift for the opening of the Museum in 1925 from a parish priest in Biškupec. Biškupec is an important pilgrimage sight in Croatia dedicated to worshiping Mary.

Lj. Š.

19. Procesijska Bogorodica u zvonolikom plaštu Hrvatska, 18. stoljeće drvo, polikromirano, tragovi pozlate; v. 33 cm; GMV-59547 Maleni kipić Marije s Isusom odjevenim u zvonoliki plašt i veo sumarno je prikazan. Dijete je na desnoj majčinoj strani čije lijevo rame se tek malo nazire. Marija je zaogrnuta velom koji prati liniju plašta i spušta se do njegovog ruba.

Plašt je ukrašen s pet horizontalnih nizova lanaca s imitacijom bisera ili dragog kamena izrađenih od drvenih kuglica koji su vjerojatno bili obojeni. Između lanaca smještena su srca.

Veliki lepezasti ovratnik diže se visoko uz vrat.

Glave majke i djeteta bile su okrunjene, na što upućuju rupe odnosno čavao na Isusovoj glavi koju pokriva rebrasto izvedena kapica.

Originalna polikromacija je sačuvana fragmentarno u smeđoj, oker, zelenoj i crvenoj boji i pridonosi dinamiziranju teksture kipa.

Donja strana je ravno odrezana i u sredini ima rupu s ostatkom drvenog štapa što upućuje na to da se možda nosila pričvršćena na štap.

Svakako je riječ o malenoj zavjetnoj skulpturi Marije s Djetetom koja je izvedena prema jednom od brojnih grafičkih predložaka 17. ili 18. stoljeća.

Bibl.: Baričević 1983., str. 57-71.

Lj. Š.

19. Processional Madonna in a bell-shaped cloak Croatia, the 18th century Wood, coloured, remains of guilding; 33 cm; GMV-59547 A small statue of Madonna and Jesus dressed in a bell-shaped cloak and veil is executed minimalistically. On Mary’s left is the child with the slightly protruding shoulder. She is covered in veil following the line of the cloak and falling to its fringe. The cloak is ornamented with five horizontal strings of pearl or gem imitations made of wooden beads, originally probably coloured. Between the strings are hearts. The heads of the figures were crowned, which is indicated by the holes, that is, the nail on the head of Jesus, covered with a ribbed cap.

The original colouring was preserved only in fragments of brown, ochre, green and red, and contributes to the overall dynamics of the statue texture. The bottom is cut straight and has a hole with traces of wooden rod in the center, which indicates it was probably carried in processions attached to a staff. The statue was made by one of the many graphics in the 17th or 18th century.

Bibl.: Baričević 1983, pg. 57-71 Lj. Š.

20. Marija i Josip poslj.četvrtina 18. stoljeća reljef, drvo, tesano, rezbareno, polikromirano, pozlata; 105,5 x 55 x 17 cm; GMV-KPO 431, GMV-KPO 425 Likovi Marije i Josipa izvedeni su u visokom reljefu unutar pravokutnog okvira ukrašenog vrpčastom trakom i po jednom rozetom u svakom uglu. Okvir završava istaknutim vijencem unutar kojeg je rezbareni natpis Maria odnosno Joseph. Reljefi su postavljeni na drveno, malo prošireno postolje. U ovalnom, zagasitom okviru sličnom mandorli oblikovanom vijencem od lišća smješten lik Marije prikazan frontalno i do pojasa, pogleda usmjerenog dolje. Voluminoznost figure naglašena je pozlatom. Marija kao i Josip odjevena je u haljinu s plaštem koji joj pokriva glavu i u mekanim naborima oblikuje joj oblo, puteno tijelo s naglašeno malenim prstima mesnatih ruku.

Josip, pogleda usmjerenog u desno drži „procvjetali štap“, znak Božjeg odabranja Josipa za Marijinog zaručnika.

Dar kapele sv. Florijana u Varaždinu, 1925.

Apokrifni motiv Josipova procvjetalog štapa preuzet je iz starozavjetnog opisa o izboru Arona za velikog svećenika – Aronov Štap.

Lj. Š.

20. Mary and Joseph Last quarter of the 18th century Relief, wood, hewed, carved, coloured, gilded; 105,5 x 55 x 17 cm; GMV-KPO 431, GMV-KPO 425 The portraits of Mary and Joseph are executed in high relief inside the mandorlas, and rimmed with rectangular frames whose upper parts cut the finish wreath of mandorlas. With their eyes looking downward, in silent prayer, Mary is holding her cloak with her right hand, and Joseph a blooming rod, a sign that he was chosen by God as Mary’s fiancee.

Gift from the Chapel of St.Florian in Varaždin, 1925. The motif of Joseph’s blooming rod was taken from the Old Testament scene when Aron was chosen as the high priest- Aron’s rode.

Lj. Š.

21. Sv. Ana i sv. Joakim Sredina 18. st. drvo, rezbareno, polikromirano, tragovi pozlate; sv. Ana: 93 x 34 x 22 cm, sv. Joakim: 97 x 36,5 x 22 cm; GMV-KPO 1354, GMV-KPO 1355 Sveta Ana i Sveti Joakim, roditelji Blažene Djevice Marije prikazani su u paru. Kipovi su se prvotno nalazili u kapeli crkve u Sračincu.

Vjerojatno su bili podignuti na konzolne postamente oltara. Oba kipa prikazana su

frontalno s glavama lagano usmjerenim u lijevo kod Ane, odnosno desno kod Joakima.

Sv. Ana ima jače izbačenu lijevu nogu, koju prati nabor haljine. Glava je nagnuta ulijevo, spuštenog pogleda usmjerenog na otvorenu knjigu koju drži u lijevoj ruci, dok desnu drži na grudima. Sv. Joakim je prikazan u starijoj dobi, uspravnog je držanja s desnom rukom podignutom, dok u desnoj spuštenoj ruci drži knjigu. Oba lika su odjevena u bijele haljine i zaogrnuti plaštom s modrim obrubom.

Poklon župe Sračinec Muzeju 1925.g.

Lj. Š.

21. St. Anna and St.Joachim Middle of the 18th century Carved wood, coloured, remains of gilding; St. Anna: 93 x 34 x 22 cm, St. Joaquin: 97 x 36,5 x 22 cm; GMV-KPO 1354, GMV-KPO 1355 St.Anna and St.Joachim, parents of the Holy Virgin Mary, are usually portrayed in pair and placed at the altar dedicated to her. The statues of saints, originally placed in the chapel of the church in Sračinec, near Varaždin, were given to the Museum as presents in 1925 by the parish priest. Originally, they were probably set on the consoled postaments at the altar.

Both statues are frontal, dressed in white gowns and cloaks with blue rims, holding books.

Lj. Š.

22. Sv. Kristofor s Djetetom Isusom 18. stoljeće drvo, rezbareno, polikromirano, tragovi pozlate; 117 x 45 x 20 cm; GMV-KPO 1409 Svetac s Djetetom Isusom na ramenu. Stojeći kip nagog sveca zaogrnut je tkaninom oko struka, desna noga mu je oslonac, a lijeva je u iskoraku malo nadignuta. Desno rame i ruka su odignuti dok je lijevo rame spušteno i nagnuto naprijed. Isus, prikazan kao nagi dječačić, sjedi svecu na ramenu, s jednom rukom se pridržava svecu za glavu, dok desnu drži uzdignutu.

Pogledi sveca i dječačića su usmjereni udesno.

Nedostaje lijevo stopalo i dio postolja.

Lj. Š.

22. St. Christopher and baby Jesus 18th century Carved wood, coloured, remains of gilding; 117 x 45 x 20 cm; GMV-KPO1409 The saint is portrayed holding baby Jesus on his shoulders. He is naked, wearing only cloth around his waist, supported by his right leg, his right leg stepping forward and slightly lifted. The right shoulder and arm are lifted, the left one lowered and leaned forward.

Jesus is depicted as a naked boy siting on St.Christopher’s shoulders, holding onto his head with one hand and reaching his other hand out. Both figures are looking to the right.

Left foot and a part of stand are missing.

Lj. Š.

72

23. Raspeće s Arma Christi Hrvatska, početak 20. stoljeća drvo, rezbareno; 27,5 x 9 x 3 cm; GMV-68469 Rezbareno drveno raspelo, izrađeno spajanjem više pločica drveta: prednja strana nosi izrezbarene tri figure, a stražnja pločice s izrezbarenim motivima koje se miču i otvaraju unutrašnjost drveta. Na prednjoj strani su izrezbareni Bog Otac s kuglom u ruci i Duhom Svetim u liku golubice, ispod njih je razapeti Krist, koščati i mršav, pognute glave, ispod njega je Žalosna Marija u nabranoj draperiji koju probada mač. Lijeva antena (kraći krak križa) djelomično je otkinuta. Na stražnjoj strani su izrezbareni motivi Armae Christi, kalež i kokot, te ostali instrumenti muke Isusove, dok je na križištu prikazan Veronikin rubac.

Lj. Š.

23. Crucifixion with Armae Christi Croatia, early 20th century Carved wood; 27,5 x 9 x 3 cm; GMV-68469 Carved wooden crucifix made by assembling more wooden plates: three carved figures are in front, and in the back plates with carved motifs which are mobile and open the inside of the wood. In front are God the Father with a bowl in his hand and the Holy Spirit a s a dove, beneath is the crucified Christ, and at the bottom the sad Mary with a sword plunged in her robe. The left beam of the cross is partially damaged. On the back side are carved motifs of Armae Christi, cup, rooster and others, and at the crossing is Veronica’s scarf.

Lj. Š

24. Kerubin Varaždin (?), 18. stoljeće željezo, lijevano, tragovi pozlate; 14 x 33,5 x 4 cm; GMV-59571 Glava anđela bucmastih obraza, širokog, nosa, očiju oblikovanih poput dva uska proreza, nekoliko pramenova kose pokriva čelo. Glavica je usađena u krila s fino profiliranim perjem.

Anđeo je bio na vratima ljekarne “K zlatnom anđelu”, poklon je varaždinskog ljekarnika A. Krajanskog.

Lj. Š.

24. Cherub Varaždin (?), 18th century Cast iron, remains of gilding; 14 x 33,5 x 4 cm; GMV-59571 The head of an angel with round cheeks, wide nose, eyes shaped like two thin cuts and a few locks of hair covering his forehead. The head is inserted into the wings with highlighted feathers.

The relief was placed on the door of the pharmacy “K zlatnom anđelu”. It was a gift from a Varaždin pharmacist A. Krajanski.

Lj.Š.

25. Dva kerubina 2. pol. 18. stoljeća drvo, rezbareno, tragovi polikromije i pozlate; 32 x 52 x 21 cm; GMV-68409 Skulptura dvije anđeoske glavice, pogleda usmjerenih jedan prema drugome, uskih, dugačkih vratova koji prelaze u krila.

Ljepuškasta lica s manjim pramenovima kose, koji strše kraj anđelovih uha. s atike glavnog oltara crkve Sv. Nikole u Varaždinu Lj. Š.

25. Two cherubs Second half of the 18th century Carved wood, remains of colouring and gilding; 32 x 52 x 21 cm; GMV-68409 Sculptures of two angel heads with their eyes directed towards each other, and their thin, long necks transforming into wings.Their faces are pretty, with small locks of hair standing out by their ears. From the attic of the main altar in the Church of St. Nicholas in Varaždin Lj. Š

26. Anđeo sredina 18. stoljeća drvo, polikromija, pozlata; v. 50 cm; GMV-KPO 1313 Anđeo je prikazan u polu lebdećem i polu sjedećem položaju, nag i tek zaogrnut tkaninom oko slabina glave usmjerena u lijevo s pogledom uperenim prema dolje. Sklopljene i podignute ruke i ramena usmjerena udesno kao i u koljenima savinute noge a tijelo je okrenuto prema promatraču. Lijepo oblikovani punašni obrazi, rumene usne i kovrče, dobro riješeni proporcijski odnosi pojedinih dijelova kipa, fina modelacija trbušnog dijela tijela, nogu ruku i krila, pokrenutost tijela upućuju na vještog majstora možda varaždinskog kruga koji su u to vrijeme djelovali u Varaždinu. poklon crkve u Biškupcu Lj. Š.

26. Angel Mid 18th century Wood, coloured, gilded;50 cm; GMV-KPO 1313 An angel depicted in a half-flying, half sitting position, naked and carelessly covered in a cloth around his joints. His head is turned left, eyes facing downwards, hands clasped and lifted, shoulders turned right, knees bent, body facing the observer. His round cheeks are nicely executed, his lips red, hair curled, body wll proportioned. The mobility of the sculpture implies a skilled artisan, maybe from the Varaždin area.

Gift from the church in Biškupec Lj. Š.

27. Anđeo 18. stoljeće drvo, rezbareno; 31 x 14 x 17 cm; GMV 68411 Skulptura anđela koji kleči na oblaku, šaku desne ruke položio je na prsa. Nago tijelo zakriva draperija, izrezbarena u dubokim naborima. Glavu je pognuo ulijevo, lijepo lice uokviruju manje kovrče.

Lj.Š 27. Angel 18th century Carved wood; 31 x 14 x 17 cm; GMV 68411 Sculpture of an angel kneeling on a cloud with the right fist placed on his chest. His naked body is covered with rich drapery. His head is bowed left, face framed with small curles.

Lj. Š.

28. Anđeo 18. stoljeće drvo, rezbareno, polikromirano, pozlata; v. 50 cm; GMV-KPO 1400 Anđeo, vjerojatno dio prikaza Navještenja, kleči na jednoj nozi, dok se o drugu oslanja s rukama prekriženim na grudima. Gornji dio tijela je prikazan frontalno, glava je lagano usmjerena ulijevo, taj položaj prate u koljenu savinute i razmaknute noge. Zaogrnut je haljinom koja pada niz ramena otkrivajući ih, obavija obrise nogu oblikujući voluminozne nabore u prostoru između nogu. Glava je lijepo oblikovana s izražajnim očima istaknutih bjeloočnica, pogleda uprtog u daljinu i malenih, rumenih usana. Kosa u kovrčama prekriva glavu i pada do ramena. Rad je vještog majstora, možda varaždinskog kruga, koji su u to vrijeme djelovali u Varaždinu. Navještenje je ključni moment utjelovljena Krista kao druge božanske osobe, kao Sina Božjeg, iprvi prizor o životu Krista. Navještenje je oblikovano na temelju teksta Lukinog evanđelja. Od 14. st. anđeo Gabrijel u prizoru Navještenja se spušta na koljena (u skladu s gotičkom etikom i porastom pobožnosti prema Bogorodici). Od vremena kasne renesanse lebdi, dolijeće u zraku ili se spušta na oblaku, od 15.st. ima prekrižene ruke na prsima.

Lj. Š.

28. Angel 18th century Carved wood, coloured, gilded; 50 cm; GMVKPO 1400 An angel, most likely a part of the Annunciation scene, portrayed kneeling with his arms

crossed at his chest. The upper part portrayed frontally, the head slightly turned left as well as legs, kneeled and separated. He is covered with a robe falling down his shoulders, revealing them, and covering his legs, forming rich ruffles between them. The head is nicely shaped with accentuated eyes directed at the distance and small, red lips. Curled locks of hair cover the head and fall on the shoulders.

Work of a skilled artisan, maybe from the Varaždin area.

The Annunciation is the key moment of the embodiment of Christ as the Son of God, and the first scene about the life of Christ. It is formed on the basis of the Gospel of Luke.

From the 14th century angel Gabriel is depicted kneeling (according to the Gothic etics and increased piety towards the Madonna). Since the Late Rennaisance he is depicted flying or descending from a cloud, and since the 15th century he has his arms crossed at his chest.

Lj.Š.

29. Anđeo 18. stoljeće drvo, rezbareno, polikromirano; v. 33 cm; GMV-KPO 1736 Poprsje anđela kojem nedostaju ruke. Glava s debljim spuštenim obrazima i širokim čelom okrenuta je u lijevo dolje. Fino oblikovan gornji dio tijela u promatraču stvara taktilni doživljaj.

Lj. Š.

29. Angel 18th century Carved wood, coloured; 33 cm; GMV-KPO 1736 The torso of an angel missing both arms. His head with round, lowered cheek and wide forehead is turned left and facing down.

Lj. Š.

30. Prikaz zavjetne crkve i Bogorodice u zvonolikom plaštu u orahovoj ljusci 19. st. rezbarena bjelokost, ljepenka obložena kvarcnim pijeskom, sadra; 3,5 x 7 x 5 cm; GMV 69383 U presječenoj orahovoj ljusci, na modroj pozadini aplicirani su: zavjetna crkva Majke Božje Jeruzalemske na Trškom vrhu (?) u lijevoj polovici i Bogorodica s Isusom u zvonolikom plaštu, s dva anđela adoranta, u desnoj polovici ljuske.

Kompozicijske skupine crkve i Bogorodice reljefno su izvedeni u bjelokosti.

Orah se, u kršćanstvu, redovito prikazuje kao polovica presječene ljuske; ljuska simbolizira drvo križa, a jezgra božansku narav.

Bibl. Hall, 1998. str. 67.

30. Image of a votive church and the Madonna in a bell-shaped cloak in a nutshell 19th century Carved ivory, cardboard plated with quartz sand, plaster; 3,5 x 7 x 5 cm; GMV 69383 In a halved nutshell, on a blue background are

the votive church of Madonna of Jerusalem at Trški vrh in the left half, and Madonna with Jesus in a bell-shaped cloak and two angels adoring in the right. Both compositions are ivory reliefs.

In Christianity the nut is often portrayed as the half shell, the shell symbolizing the wood Of the cross and the core the divine nature.

Bibl. Hall, 1998, pg.67

31. Anđeo adorant 18. stoljeće drvo, rezbareno, polikromirano; 40 x 35 x 26 cm; GMV-KPO 2735 Na malom nepravilnom, zeleno obojenom postamentu prikazan je klečeći lik anđela.

Ruke su mu uzdignute. Zaogrnut crveno perizomom. Glava okrenuta prema gore.

Lagana tkanina obavija mu bokove. Nedostaje desna ruka i krilo. dio je oltara iz nekadašnje Lauretanske kapele Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, danas Varaždinska katedralna crkva Lj. Š.

31. Angel adoring 18th century Carved wood, coloured; 40 x 35 x 26 cm; GMV-KPO 2735 Figure of a kneeling angel on a small, irregular, green stand, with hands lifted, covered with red perizoma (loin cloth), his head facing downwards. He is missing right arm and a wing.

A part from the altar at the former Lauretan chapel of the church of the Ascention of the Blessed Virgin Mary, today the Varaždin cathedral.

Lj. Š.

32. Glava anđela Hrvatska (?), 18. stoljeće mramor, klesani; 26 x 12 cm; GMV-KPO 2736 Anđeo okruglih obraza, sitnih usta i kovrčave kose. Okrhnut mu je nos i resica desnoga uha.

Lj. Š.

32. Head of an angel Croatia(?), 18th century Chiseled marble; 26 x 12 cm; GMV-KPO 2736 An angel with round cheeks, tiny lips and curly hair. His nose and right ear have been chipped off.

Lj.Š.

33. Anđeo 18. st. drvo, rezbareno, polikromirano, pozlata; 45 x 24 x 12 cm; GMV-68457 Slobodno stojeća skulptura anđela na plitkome postamentu. Stoji u kontrapostu, glavom okrenut u lijevo, desnom nogom izlazi iz postamenta. Malo okruglo lice krase male oči i bucmasti obrazi, te kratka smeđa kosa. Nosi raskošnu pozlaćenu halju, crnoga poruba koja mu otkriva noge od koljena do stopala. Krila od dva reda pera su rezbarena vrlo simetrično.

Nedostaje mu desna ruka, i dio postolja.

Lj.Š.

33. Angel 18th century Carved wood, coloured, gilded; 45 x 25 x 12 cm; GMV-68457 A free-standing figure of an angel on a small base. He is in contrapposto, his head turned left, his right leg stepping out. He has a small, round face with small eyes, round cheeks and short, brown hair, wearing a luxurious gilded dress with black rim, revealing his legs from knees to feet. The wings are executed symmetrically in two lines of feathers. He is missing right arm and a part of the stand.

Lj. Š.

34. Žalosni Krist iz Kaštelanca Hrvatska, 1676. kamen, klesan; v. 100 cm, baza: 27 x 38 cm; GMV 72694 Kameni kip Isusa (u narodu poznat kao Isus Premišljevač) koji sjedi na postamentu, glave oslonjene na desnu ruku, sačuvani je dio pila koji se nalazio u selu Kaštelanec kraj Varaždina. Kip je oštećen, nedostaje potkoljenica lijeve noge i šaka lijeve ruke.

Lj. Š.

34. Sad Christ from Kaštelanec Croatia, 1676 Chiseled stone; h. 100 cm, base: 27 x 38 cm; GMV 72694 A figure of Jesus in stone (also known as the Pensive Christ), sitting on a postament, his head leaned on his right arm. It was a part of a pillar from the village Kaštelanec near Varaždin.

The statue is damaged, missing a shin on his right leg and a fist on his left hand.

Lj. Š.

35. Žalosni Isus Hrvatska, kasno 18. stoljeće drvo, rezareno; v. 6 cm, podnožje: 3,9 x 2,2 cm; GMV-KPO 1212 Lik žalosnog Krista koji sjedi na kamenu glave podbočene na lijevu ruku izrezbaren je u svijetlom drvetu. Oko pasa ovijena mu je perisoma čiji je jedan dio prebačen preko desne noge. Nedostaje gornji dio lijeve i donji dio desne ruke.

Lj. Š.

35. The Sad Christ Croatia, late 18th century Carved wood; h.6 cm, base: 3,9 x 2,2 cm; GMV-KPO 1212 A figure of sad Christ sitting on a stone, his head leaned on his left hand, carved in light wood. Around his waist is the perizoma (loin cloth). The upper part of his left hand and the lower part of his right hand are missing.

Lj. Š.

36. Sveti Franjo propovijeda pticama Josip Poljan, sred. 20. stoljeća bronca, lijevanje; 48 x 14 x 12 cm; GMV-45825 Brončana figura Sv. Franje u propovijedi pticama. Sićušne, nagnute glave, pogleda usmjerenog prema pticama. U rukama drži ptice koje lete u nebo nakon njegove propovijedi. Površina franjevačkog habita tretirana je impresionictički.

Bibl.: Leksikon 1979. , str. 109.

I.K. 36. St.Frances preaches to the birds Josip Poljan, Mid 20th century Cast bronze; 48 x 14 x 12 cm; GMV-45825 Bronze figure of St.Frances preaching to the birds. His head is tiny, facing the birds he is holding in his hands that fly to the sky after his preaching. His habit is executed in impressionist manner.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K

37. Raspeće Valerije Michieli, 1962. bronca, lijevanje; 110 cm; GMV-45831 Brončana skulptura raspetog Krista (bez križa).

Izduženo vitko tijelo, koje gotovo ne posjeduje volumen doprinosi snažnom dojmu patnje i boli. Sićušna Kristova glava priljubljena je uz lijevo rame.

Bibl.: Dučakijević 2006., str. 54.

I.K.

37. Crucifixion Valerije Michieli, 1962 Cast bronze; 110 cm; GMV-45831 Bronze sculpture of the crucified Christ (without the cross). Elongated, thin body, almost completely lacking volume, intensifies the impression of pain and suffering. Christ’s tiny head is clinged to his left shoulder.

Bibl.: Dučakijević 2006, pg. 54 I. K

38. Raspeće Josip Poljan, 2000 terakota; 28 x 9,5 x 6,5 cm; GMV-62044 Mučeni Krist na križu s naslonjenom glavom na ramenu. Neproporcionalno dugačke noge zaokrenute su u stranu. Tijelo je stilizirano bez indikacije volumena. Ovo je tipičan Poljanov rad s impresionističkom obradom površine skulpture.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K 38. Crucifixion Josip Poljan, 2000 Baked terracotta; 28 x 9,5 x 6,5 cm; GMV-62044 Tortured Christ on a cross, his head leaned to his shoulder, disproportionately big legs clinged and turned aside. The body is stylized, with no indication of volume. This is Poljan’s typical impressionist treatment of the surface of the sculpture.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K

39. Uznesenje Bogorodice 17. stoljeće drvo, rezbareno, polikromirano: 52 x 30 x 2,5 cm; GMV-KPO 451 Bogorodica uzdignutih ruku lebdi u mandorli od vijenca oblaka i anđelima iznad kovčega ukrašenog cvjetnom rozetom. Kovčeg Zavjeta je u kršćanskoj ikonologiji simbol Bogorodice koja u svom tijelu nosi začetog Krista, utjelovljenu Božju Riječ. Slijeva i desna anđeli (Gabrijel i Mihovil?) koji joj pridržavaju plašt.

Odjevena je u tamnu, crvenu haljinu i tamni plašt. Lijevu ruku drži prislonjenu na grudima, dok desnom uzdignutom drži cvijeće i predmet sličan knjizi, svjetlije boje, dotiče oblake.

Drvorez je rad majstora koji se za izradu reljefa vjerojatno koristio grafičkim predloškom rano baroknog razdoblja.

Lj. Š.

74

39. Ascension of the Virgin Mary 17th century Carved wood, coloured; 52 x 30 x 2,5 cm; GMV-KPO 451 The Madonna is depicted with her hands up she is flying in a mandorla of clouds and angels above a chest with a flower rosetta. Arc of the Covenant in Christian iconology is a symbol of Madonna carrying a child, Jesus, in her womb incarnated word of God. Angels on the left and right, holding Mary’s cloak, are Gabriel i Michael. The carving was made by an artisan who, most probably, used a graphic from the Early Baroque period as a pattern for the relief.

Lj. Š.

40. Rođenje / Poklonstvo pastira Njemačka kiparska škola, sredina 17. stoljeća, okvir: početak 18. stoljeća drvo, rezbareno, polikromirano, pozlata; 46,5 x 37,5 cm, okvir: 62 x 57 cm; GMV-KPO 1716 Prikaz Bogorodice s Djetetom Isusom izveden u reljefu na drvu detalj je poznate ikonografske teme Poklonstva pastira gdje Marija podiže tkaninu u koju je umotan i pokazuje Dijete Isusa okupljenim pastirima. Vješta obrada dekoracije tkanine, skladnost figura Marije i Djeteta i nešto manja spretnost u obradi Marijinog lica određuju ovaj prikaz. Usporedbom sa sličnim reljefom Madone s Djetetom koji se čuva u jednoj privatnoj zbirci moguće je zaključiti da je vjerojatno riječ o majstoru koji je radio pod utjecajem njemačke kiparske škole sredine 17.stoljeća.

Lj. Š.

40. Birth / The shepherds bowing The German school of sculpture, mid 17th century, framing: early 18th century Carved wood, coloured, gilded; 46,5 x 37,5 cm, okvir: 62 x 57 cm; GMV-KPO 1716 Portrayal of the Madonna and baby Jesus executed in high relief, a detail from a well known iconographic theme Shepherds bowing, with Mary revealing the baby Jesus under the covering and presenting him to the gathered shepherds. The fine work on linen decoration, harmonious proportions of Mary and child and somewhat less skilled work on Mary’s head characterize this scene. It was probably a work of an artisan under the influence of the German school of sculpture from the mid 17th century.

Lj. Š.

41. Bogorodica u zvonolikom plaštu 18. stoljeće drvo, stucco na dasci, polikromija, pozlata; 51 x 38,5 cm; GMV-KPO 1489 Madona u zvonolikom plaštu slika je na drvenoj dasci prevučena štukaturom, izvedena

u plitkom reljefu i s umetnutim staklenim zrncima modre, crvene i bijele boje. Madona s Isusom smještena je u srcoliko oblikovanim oblacima okruženim zrakama u zlatnom i crvenkasto-narančastom tonalitetu. Lijepo oblikovane glave majke i djeteta koje se pojavljuju iz zajedničkog plašta sličnog su izgleda s istaknutim očima, naglašenim punim crvenim usnama i tamne kose s krunama na glavi. Glave su malene u odnosu na tijelo, a lica oslikana u boji inkarnata. Haljina Marije i Isusa zvonoliko se širi prema dolje, ukrašena je s tri niske obojenih drvenih kuglica koje oponašaju riječne bisere, i obojenim stakalcima. S lijeve i desne strane vide se rubni dijelovi plašta u boji cigle.

Lj. Š.

41. Madonna in a bell-shaped cloak 18th century Wood, stucco on board, coloured, gilded; 51 x 38,5 cm; GMV-KPO 1489 The Madonna in a bell-shaped cloak is painted on a wooden board coated with stucco, in shallow relief with inserted pieces of glass in blue, red and white colour. She is placed in a heart-shaped cloud with rays of gold and orange. Fine work on the heads appearing from the common cloak, similar in appearance, with highlighted eyes, full, red lips and dark hear with crowns on their heads. The heads are disproportionate to the bodies in size the faces are in the colour of flesh. The cloak is decorated with three horizontal strings of pearl imitations, made of coloured wooden beads.

Lj. Š.

43. Personifikacija Iskrenosti GMV-68270 Mlada žena tijelom je blago okrenuta ulijevo, u desnoj ruci drži dva srca umotana u vrpcu, a u lijevoj liru.

43. Personification of Honesty Young woman slightly turned to the left, holding two hearts wrapped with a ribbon in her right hand, and a lyre in the left.

44. Personifikacija Poniznosti GMV-68271 Mlada žena ima ruke sklopljene uz grudi, u desnoj drži pozlaćenu kuglu. Pod nogama joj je kruna i janje.

44. Personification of Humility A young woman with her hands folded at her chest, holding a gilded bowl in her right hand.

Under her feet are a crown and a lamb.

42. Personifikacija Umjerenosti oko1800. sadra oblikovana u kalupu, kolorirana i pozlaćena 22 x 9 cm, okvir: 29,5 x 16 cm; GMV-68269 Metalni reljef s prikazom personifikacije Umjerenosti, mladolike žene vitkoga tijela, odjevene u nabranu draperiju koja joj ocrtava tijelo i ističe lijevo koljeno, blago savinuto.

Tijelom i pogledom blago je okrenuta ulijevo.

Povišenom desnom rukom drži vrč iz koji izlijeva vodu u maleni kalež, koji pridržava lijevom rukom. Mladoliko lice uokvireno je kovrčama.

Lj. Š.

42. Personification of Restraint Cca. 1800 Cast plaster, coloured, gilded; 22 x 9 cm, frame: 29,5 x 16 cm; GMV-68269 Metal relief depicting Restraint, a young, slender woman, dressed in an abundantly ruffled dress that defines her body, her knee, slightly bent, protruding from the dress. Her body and gaze are discretely directed to the left. In her right hand she is holding a jar, pouring water into a small cup in her left hand.

She has young facial features, curled locks framing her face.

Lj. Š.

45. Personifikacija Ufanja GMV-68272 Sidro na koje je oslonjena mlada žena simbol je Ufanja (Nade) Personification of Faith 45. A young woman leaned on an anchor, a symbol of faith (Hope).

Belongings of Marija Kohn.

Lj.Š.

46. Apolon i Dafne oko 1800. sadra oblikovana u kalupu, kolorirana, ljepenka; 20,3 x 11,5 x 2,5 cm; GMV-KPO 11601, GMV-KPO 11602 Reljefni prikazi Apolona i Dafne izvedeni u bijelom gipsu na tirkiznoj podlozi smješteni su u kutije od ljepenke. Apolon, kao nagi, prelijepi mladić stoji oslonjen antički spomenik sa strjelicom u ruci i s psom. Dafne je prikazana kao djevojka golih grudi oslonjena na urnu (atribut njenog oca, riječnog boga kod kojeg je potražila utočište pred Apolonom).

Prizor preuzet iz ciklusa Apolon i Dafne rimskog pisca Ovidija.

Lj.Š.

46. Apolon i Daphne aprox. 1800.

Cast plaster, coloured Images of Apollo and Daphne in white plaster on a turquoise layer are set in cardboard boxes.

Apollo is depicted as a naked, beautiful young man leaned on an antique monument with a dog and an arrow in his hand. Daphne is depicted as a girl with naked breasts leaned on an urn (attribute of the River God, her father, where she seeked a refuge from Apollo).

Scene taken from the cycle Apollo and Daphne by a Roman writer Ovid.

Lj.Š.

47. Žitna Madona Srednja Europa, 2. pol. 15. stoljeća tempera na drvu; 94,5 x 54 cm; GMV-GS 264 Najstarija slika iz fundusa Galerije starih i novih majstora, ujedno i jedina poznata slika toga tipa u Hrvatskoj. Slika je dio triptiha iz Bajnskih dvora (nekoć posjed obitelji Erdödy).

Gotički tip Bogorodice u trudnići koja stoji ispred crvenkastosmeđe podloge, pred zlatnim zastorom ukrašenim tamnozelenim florealnim ornamentom. Djevica, skrušena izraza, sklopljenih ruku na prsima, kosa joj nježno pada na ramena, oko glave joj je zlatna aureola. Obučena je u zelenu haljinu, ukrašenu motivom žitnog klasja. Klasje je ovdije simbol djevičanskog materinstva.

Slikanje ovakvih prizora započeli su slikari iz seoskih sredina, uglavnom samouki. Taj se utjecaj kasnije proširio na slikare koji su djelovali u gradovima. Ova tema bila je prihvaćena među plemićkim staležom koji Žitnu Madonu štuju kao zaštitnicu plemićkog roda. Žitna Madona bila je simbol pomoći u mukama poroda, a ponekad i ona koja odvodi pokojnika.

Ovakva vrsta slika bila je vrlo popularna u Bavraskoj i Austriji u 14.stoljeću, gdje možemo

tražiti njezin prauzor.

Bibl.: Leksikon 1979. , str. 169. ; Dučakijević 1994., str. 11.; Vukičević- Samaržija 1994., str. 168.; Mirković 1998.

I.K. 47. Madonna of the wheat Central Europe, second half of the 15th century Tempera on wood; 94,5 x 54 cm; GMV-GS 264 The oldest of the paintings from the collection of the Galery of the Old and Contemporary Masters, as well as the only known painting of that kind in Croatia. A part of the tryptic from Bajnski dvori (former estate of the Erdödy family). A Gothic type of the pregnant Madonna standing in front of the reddish brown background, a golden curtain decorated with dark green floral ornament. The virgin, with humble expression, arms folded on her chest, hair gently falling down her shoulders, a golden halo above her head.

She is wearing a green dress decorated with wheat ears. Ears are a symbol of virgin maternity.

These images were first painted by folk painters, mostly self-taught. The influence later spread to painters from the cities. The theme was commonly accepted with nobles who worshiped the Wheat Madonna as their patron.

She was also a symbol of help at labour and sometimes the one taking away the deceased.

These types of paintings were popular in Bavaria and Austria in the 14th century, where their origins lie.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 169; Dučakijević 1994, pg. 11; Vukičević- Samaržija 1994, pg.

168; Mirković 1998 I. K

48. Zavjetna slika obitelji Pethö de Gerse i Choron nepoznati slikar,sredina 16. stoljeća ulje na platnu; 50 x 132 cm; GMV-KPO 1474 Zavjetna slika prikazuje članove plemićkih obitelji Pethö de Gerse i Choron kako kleče u molitvi pred oltarom s prikazom Raspeća s Bogorodicom i sv. Ivanom Evanđelistom smještenim u apsidu središnjeg djela slike.

U prvom planu s lijeva prema sredini dijagonalno kleče četiri odrasla muškarca u sivo-srebrnim viteškom oklopima s natpisom iznad glave (BENEDICT, NICOLAS, THOMAS i GABRIEL) i dječak u crvenoj odjeći. Gologlavi su i drže sklopljene ruke u molitvi. Prva dvojica i dječak drže mali crveni križić u ruci. Nasuprot vitezovima kleči pet odraslih žena i djevojčica, u bijeloj odjeći sa španjolskim ovratnicima i tamnim plaštevima s natpisima iznad glava (MAGDALENA, KATARINA, SUSANNA, FRAKSIJA). Tri ženeimaju bijele kape na glavi, dok su dvije i djevojčica gologlave, sa skupljenom kosom i s vrpcama u kosi. Vjerojatno su žene s kapama udate, dok su gologlave neudate. Prve tri žene i djevojčica drže crvene križeve. U središnjem prvom planu kompozicije smještena su dva plemićka grba. Osobe sa crvenim križićima u rukama su pokojne, dok su ostali bez križića živi. Naručitelj slike najvjerojatnije je bio jedan od dvojice živih Tomo ili Gabrijel Pethö de Gerse, sinovi Benediktovi.

Benedikt Pethö de Gerse i Fraksija Choron, Gabrijel Pethö de Gerse (+1573) Bibl.: E. Laszowski, Poviestne scrtice o gradu Beli u županiji varaždinskoj, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, nova serija, sv. VII, 1903/4, str. 191.–203.

Lj. Š.

48. Votive painting of the families Pethö de Gerse and Choron

Unknown artist,Mid 16th century Oil on canvas; 50 x 132 cm; GMV-KPO 1474 Votive painting depicting members of two noble families; Pethö de Gerse and Choron, kneeling in prayer at the altar with the scene of Crucifixion in the central aps, is the work of an unknown painter from the 16th century.

In the foreground, from the left to the center, are four grown men kneeling in armour, their names written above their heads: BENEDICT, NICOLAS, THOMAS and GABRIEL. They heads are bare, helmets on the floor, their hands folded in prayer. The first two are holding a small red cross as well as the boy in a red cloak. Opposite to them are five women and girls dressed in white, with spanish collars and dark cloaks and the inscriptions above: MAGDALENE, CATHERINE, SUSANNE, FRAKSIA . Three of them have white hats on their heads, the other two and the girl are bare headed, their hair tied and with ribbons.

Presumably, the women wearing hats were married, while the others were not. The first three and the girl are holding red crosses, signifying the deceased, while the ones without the cross signified the living. In the central front section are two coats of arms of the nobility - Pethö de Gerse and Choron. Most likely, the painting was commissioned by one of the two living members of the family Pethö de Gerse, Thomas or Gabriel, the sons of Benedict.

Benedikt Pethö de Gerse and Fraksia Choron, Gabrijel Pethö de Gerse (+1573) Bibl.: E. Laszowski, Poviestne scrtice o gradu Beli u županiji varaždinskoj, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, vol.VII, 1903-4 pg.

191–203 Lj. Š.

49. Alegorija Starog i Novog zavjeta Kanaanski grozd nepoznati slikar prema istoimenom bakrorezu Hieronimusa Wierixu, 17. st. ulje na platnu; 112 x 74 cm; GMV-KPO 452 Dva snažna nosača uzdigla su divovski grozd obješen o motku koju pridržavaju ramenima (Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motku...). Kanaanski grozd smatra se prefiguracijom Krista na križu, njegove patnje, prolivene krvi. Ovdje je prikazan Raspeti na križu među krupnim viticama vinove loze. Grozd je simbol euharistijskog vina, po tome krvi Kristove. Na putovanju kroz pustinju, približivši se obećanoj zemlji, Kanaanu (Palestina) Mojsije šalje uhode koji, kao znak bogatstva i plodnosti kanaanske zemlje donose na motki ovješen golem grozd. Kako se iz grožđa tiješti vino, tako iz Kristovih rana teče krv u kalež Crkve.

Od dvaju nosača kanaanskog grozda, prvi nosač koji ne vidi grozd na motki iza svojih leđa simbol je Sinagoge ili židovskog naroda, koji nije uvidio istinu, tj. Krista, a drugi nosač, koji vidi što pred sobom na motki nosi, simbol je Crkve ili pokrštenih pogana koji su prihvatili Kristovu istinu. Po drugom komentaru prvi nosač predstavljao bi proroke (koji prethode Kristu) a drugi nosač predstavlja apostole, koji ga slijede. Kanaanski grozd jest i prefiguracija nošenja križa. Dok je u kršćanskoj ikonografiji grozd simbol euharistijskog vina, po tome krvi Kristove, u svjetovnoj je umjetnosti grozd simbol boga vina Bakha i personifikacije jeseni

i berbe.

Bibl.: Cvetnić 2007., str. 177.; Badurina 2000., str. 347.-349.

Lj. Š.

49. Alegory of the Old and New Testament – The grapes of Canaan Work of an unknown artist, based on the original graphic by Hieronimus Wierix, 17th century Oil on canvass; 112 x 74 cm; GMV-KPO 452 Moses sent out his scouts who brought him a giant truss on a pole, a sign of wealth and fertility. When they came to the Eshkol Valley, they cut the wine branch and carried it on a pole.

The truss from Canaan is the prefiguration of Christ’s crucifixion, his suffering and blood, as well as his blood under the appearance of wine in the Eucharist. The truss is a symbol of the Eucharist wine, meaning the blood of Christ.

Bibl.: Cvetnić 2007, pg. 177; Badurina 2000, pg. 347-349 Lj. Š.

50. Čudo umnažanja kruha i ribe nepoznati slikar prema istoimenoj slici Jacopa R. Tintoretta, oko 1700. ulje na drvu; 44,5 x 39 cm; okvir: 52,5 x 46,5 cm; GMV-KPO 145 Novozavjetni prizor Krista koji hrani ljude ribama i hljebovima smješten je u krajolik s proplankom na kojem stoji Isus, koji se saginje prema dječaku s pladnjom i ribom. Pogledom usmjerenim prema Kristu, koji blagoslivlja hranu, stoji učenik (Filip?). Iza njih nazire se mnoštvo i ostatak krajolika s nebom prožetim oblacima. Ispod proplanka leže i kleče osobe koje primaju hranu od Kristovih učenika, (desno Petar ili Andrija?).

To se čudo opisuje u sva četiri Evanđelja, ali se njegov prikaz najčešće zasniva na Ivanovu (Iv 6, -13). S prisutnošću Andrije i Filipa i dječaka koji nosi kruhove i ribe. Ivanovo Evanđelje (6:1-13) Krist je s učenicima izišao na goru blizu Galilejskog mora, najednom se pojavilo mnoštvo ljudi oko njih (5000).

Poklon Hede Jordis, 1946 Lj. Š.

50. The miracle of multiplying fish and bread Work of an unknown painter based on the painting of the same name by Jacopo R. Tintoretto, cca.1700 Oil on wood; 44,5 x 39 cm; frame: 52,5 x 46,5 cm; GMV-KPO 145 The New Testament scene of Christ multiplying bread and fish is set in a clearing, with Christ leaning towards a boy holding a tray and fish. Next to him is his disciple (Philip), with his eyes on Christ blessing the the food. Behind them a crowd and the rest of the cloudy scenery.The miracle is depicted in all four gospels, mostly based on John’s (John 1-13) with Andrew, Philip and a boy carrying bread and fish.

Gift from Heda Jordis, 1946 Lj.Š.

51. Sv. Pelegrin Laziosi 18. stoljeće ulje na platnu; 83 x 52 cm; GMV-65433 U crkvenom interijeru Sv. Pelegrin iz obitelji Laziosi sjedi na stolici pred oltarom, moleći za izliječenje noge koja mu je trebala biti amputirana. Anđeo kleći poda njim pokazujući svečevu bolesnu nogu Kristu na raspelu. Kraj raspela na oltaru, simetrično su postavljena dva barokna svijećnjaka.

Sv. Pelegrinu noć uoči amputacije noge oboljele od raka ukazao se Krist i noga mu tada biva izliječena. Ovaj Sijenski svetac u hrvatskoj je zastupljen uglavnom u Istri, zaštitnik je oboljelih od raka i kožnih bolesti.

Bibl.: Rosso 2012.

I.K. 51. St. Peregrine Laziosi 18th century Oil on canvas; 83 x 52 cm; GMV-65433 St. Peregrine is sitting on a chair in front of an altar in red interior, praying for the healing of his leg which was supposed to be amputated.

An angel is kneeling beneath him showing his leg to Christ on a crucifix. Two Baroque candlesticks are flanking the crucifixion.

This saint from Sienna is mostly present in Istria, he is patron saint of persons suffering from cancer and skin diseases.

Restored; HRZ, 2011 Bibl.: Rosso 2012 I. K.

52. Alegorijski prizor Krista, Bogorodice, Sotone i Smrti u nadmetanju za zavjetnikov spas nepoznati autor, oko 1750. ulje na platnu; 25,5 x 22 cm; GMV-KPO 1334 Stablo s tek nekoliko lisnatih grana oko kojeg je okupljena skupina od pet likova, čini središnju os u krajoliku s dugačkim zemljanim putem što vijuga među brežuljcima i nestaje u plavetnilu obzorja s jedne, i arhitekturom dalekog grada istih zemljanih tonova s druge strane. S lijeva, nagnut unatrag, čovjekoliki, dlakavi Sotona sa životinjskim repom, s obje ruke zateže uže sa zvonom prebačenim preko grane, dok Smrt iza stabla zamahuje kosom.

Tamnim, monokromnim spodobama zla i smrti suprostavljena je figuralno i koloristički dominantna skupina; pred stablom, promatraču s leđa, pogleda usmjerenog prema Bogorodici i Kristu, sklopljenih ruku, kleči zavjetnik.

Uspravljeni Krist slijedi vertikalu stabla dok zamahuje čekićem prema zvonu, pogled je usmjerio prema majci koja pruža ruke prema njemu moleći se za zavjetnikovu dušu.

Zavjetna slika poučnog karaktera prikazuje zavjetnika-grješnika u trenutku kad smrt

76

dolazi po njega. Sotona vješa zvono koje simbolizira zloduha odnosno grijehe pokajnika, Krist zamahom čekića želi razbiti zvono koje simbolizira zloduha, ali ga zaustavlja Bogorodica stavljajući se u zaštitu grješnika.

Arhitektura u daljini vjerojatno su zidine Jeruzalema. Smrt je za srednjovjekovnog čovjeka bila sve prisutna. Smrt je za vrijeme velikih epidemija poput kuge kosila i bogate i siromašne bez iznimke.Ta se jednakost pred smrću odrazila u umjetnosti. U Bibliji je rezultat grijeha prvih ljudi. Lik Smrti prikazivan je u obliku kostura, ponekad s plaštem i srpom, a nosi kosu i klepsidru. Smrt se susreće u mnogim alegorijama. U obliku cijelog kostura javlja se od 16.st. nadalje. Kosa ili srp označava presijecanje životne niti, te simbolizira smrt.

Sotona je u kršćanskom vjerovanju anđeo koji se iz oholosti pobunio protiv Boga te ga je Bog zbacio s nebesa, postao je najveći Božji neprijatelj, protivnik Krista i kršćana, širitelj zla. U Bibliji je to naziv za đavla. U Starom Zavjetu je onaj tko iskušava Joba, a u Novom Zavjetu Isusa Krista. Od renesanse se Sotona prikazuje prema predodžbi antičkog Satira čovjekolikog bića sa životinjskim dijelovima kao što su rep, rogovi, papci.Sotona je personifikacija zla, demonskih sila, opakosti.

Zvono je u kršćanstvu liturgijski predmet kojim se vjernici pozivaju na molitvu. Ali zvonu se često pridaju simbolička pa čak i magijska značenja kao što je istjerivanje zloduha.

Lj.Š.

52. Bibl. Badurina 2000., str. 567-571, 572 Allegorical portrayal of Christ, Madonna, Satan and Death fighting over a man’s soul Unknown artist, cca. 1750 Oil on canvas; 25,5 x 22 cm; GMV-KPO 1334 The painting depicts a sinner as a young man kneeling in prayer at the moment when Death strikes with a reaping hook. The Satan is portrayed with a bell symbolizing a demon, that is, the sins of men. Christ strikes with a hammer, but Madonna prevents him, advocating for the sinner. The city walls in the background probably represent the walls of Jerusalem. *Death was very common in the lives of the medieval people. Great epidemics such as the plague took the lives of both the rich and the poor, without exceptions. This equality was reflected in the works of art.

Death was portrayed as a skeleton, sometimes with a cape and a scythe, reaping hook and clepsydra. It appears in a form of a skeleton from the 16th century onwards.

A scythe or a reaping hook denotes cutting the lifeline, in other words, death.

Satan was in Christian belief an angel who rebelled against God and was evicted from Heaven. He became the greatest enemy of God and Christ’s opponent, spreading evil among men. Satan is the Biblical term for the Devil. Since the Renaissance times the Satan is depicted as an Antique Satire, dark, naked, hairy, with goat hooves and horns. It is the personification of evil, demonic forces and malice. The bell is in Christianity an item of liturgy used to summon the believers to a prayer. It is often attributed with symbolic, even magical features such as exorcism.

Bibl. Badurina 2000., p 567-571, 572 Lj. Š.

53. Anđeo i Tobija stil: Slvatora Rosa, 18. stoljeće ulje na platnu; 118,5 x 180 cm; GMV-GS 497 U pjezažu kraj vodopada stoji anđeo (Rafael) i Tobija ispred kojeg kleći velika riba. Po Biblijskoj priči, Tobijin otac šalje sina na put.

Prati ga neznanac koji se kasnije očituje kao arkanđeo Rafael. Tobija je na rijeci uz pomoć anđela ulovio ribu koja ga je htjela proždrijeti.

Uzima njeno srce, jetru i žuč. Po povratku kući, dim spaljenog ribljeg srca obranio ga je od demona, a ribljom žuči vraća vid svom ocu (Stari Tobija, otac, oslijepio je kada mu je pao ptičji izmetu u oči).

Način slikanja upućuje na stil slikara Salvatora Rosa rođenog u Napulju (1615- 1673.)

Najčešći motivi: planinski krajolici, obalne scene, krajolik s Tobijasom i Anđelom i drugi.

Bibl.: Leksikon 1979. , str. 116.

M.D. 53. Angel and Tobias Style of Salvatore Rosa, The 18th century Oil on canvas; 118,5 x 180 cm; GMV-GS 497 An angel is standing in a landscape near a waterfall (Raphael) and Tobias, in front of who is a big fish. The Bible says Tobias’s father sent his son on a trip. He was escorted by a stranger, later revealed as the archangel Raphael. Tobias caught a fish with the help of the angel, but the fish wanted to devour him. He took out its heart, liver and gall. On his return he was saved from demons by the smoke from the fish heart, and restored his father’s eyesight with fish gall.

The syle of painting indicates Salvatore Roso, born in Naples, (1615-1673) Common motifs: mountain landscapes, coast, scenery with Tobias and Angel and others.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 116 M.D.

54. Hagara i Jišamael stil Salvatora Rosa, 18. stoljeće ulje na platnu; 116,8 x 176,8 cm; GMV-GS 496 U šumovitom planinskom pejzažu naslikana je žena, anđeo i dijete. Bosonoga žena sjedi na podu držeći lijevu ruku na boci vode. Pored nje na zemlji leži zavežljaj. Pogled upire u anđela pokazujući desnom rukom na dijete koje leži pod stablom. Anđeo se na oblak spustio među stabla i lijevom rukom nešto pokazuje ženi.

Prema Starom zavijet, nakon rođenja Izakova, Abraham je na Sarin nagovor otjerao u pustinju Hagaru i zajedničkog im sina Jišmaela. Slika opisuje slijedeće stihove iz Knjige Postanka: „Potrošivši vodu iz mješnice, ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjedne nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: „Neću da vidim kako dijete umire. „Sjedeći tako, udari u jecanje. Bog ču plač dječaka, te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: „Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog ču plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići veliki narod! (Post.21, 15-18), nasuprot Jišmajela, dok im se s neba javio anđeo.

Jišmael je bio Abrahamov prvorođeni sin, a majka mu se bila Hagara, Sarina sluškinja Egipćanka. Sara je Hagaru dva puta otjerala u pustinju, u smrt od žeđi i gladi, oba puta spasio ju je anđeo Mihovil.

Rodivši sina Izaka, Sara se pobojala da će se nasljedstvo dijeliti između Izaka i Hagarina sina Jišmajela. Tada je Sara zatražila od Abrahama da otjera Hagaru zajedno s Jišmaelom u

pustinju. Abraham im dade kruha i vode i otjera ih u pustinju. Kad su popili svu vodu, Hagara je ostavila dijete pod grmom, smjestila se nasuprot njega i zaplakala. Na to se s neba javio anđeo Mihovil, otvori joj oči, i ona ugleda studenac u blizini.

Mr.sc. Višnja Bralić prilikom restauriranja slike ukazala je na temu „Hagara i Jišmael“ Bibl.: Leksikon 1979., str. 250.; Hall 1998.; Biblija 1983.

I.K. 54. Hagar and Ishmael Style of Salvatore Roso, the 18th century Oil on canvas; 116,8 x 176,8 cm; GMV-GS 496 A woman, angel and child are portrayed in a wooden, mountain landscape. The barefeet woman is sitting on the ground, holding a bottle of water with her right hand. Next to her is a bundle. Her eyes are on an angel pointing to a child lying under the tree with her right hand.

The angel came down among trees on a cloud, showing something to the woman with his left hand. According to the Old Testament, after the birth of Isaac, Sara persuaded Abraham to cast Hagar and their son Ishmael to the desert. Sara cast Hagar to the desert two times, and both times she was saved by angel Michael.

Mr.sc. Višnja Bralić pointed out the subject of„Hagar and Ishmael“ during restoration.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 250; Hall 1998; Bible 1983 I.K.

55. Selena i Endymion nepoznati autor, Italija, 18. stoljeće ulje na platnu; 44 x 57 cm; GMV-GS 182 Usred bujnog zelenog pejzaža spava mladić Endymion. Odjeven u zelenu haljinu, ogrnut crvenim plaštem, na nogama ima antikne sandale, a u ruci štap. Kraj njega na oblaku leži grčka božica Selena s polumjesecom u kosi (božica mjeseca) i grli mladića. Preko crvene haljine ima plavi plašt koji joj se savio u luk.

Lijevo ispred drva su dva amora, a u donjem lijevom kutu, ispod Endymionovih nogu, savijen spava pas. U pozadini se stvara pogled na rijeku, livade i daleka brda te modro nebo.

Po mitološkoj priči, božica Selena zaljubila se u smrtnika Endymiona. Zbog velike ljubavi prema tom smrtniku, zamolila je Zeusa da Endymion učini besmrtnim.

Bibl.: Hall 1998.

I.K i M.D. 55. Selene and Endymion Unknown artist, Italy, the 18th century Oil on canvas; 44 x 57 cm; GMV-GS 182 In the middle of a flourishing landscape is a sleeping Endymion, portrayed as a young man wearing a green robe, red cloak and antique sandals, holding a rod. By his side, on a laying on a cloud is the Greek godess Selene with the new moon in her hear (the godess of the moon), holding the young man. She is dressed in a red gown with a blue cloak lifted over her head. On the left, beneath a tree are two amors, in the bottom left corner, beneath Endymion’s feet, is a sleeping, curled up dog.

In the background is the view of the scenery, the river, fields, distant hills and the blue sky.

Bibl.: Hall 1998 I. K i M.D.

lilly, symbol of virgin purity. In front, an angel is covered in red cloak holding a crucifix, his attribute as well. St.Aloysius was always portrayed in prayer, immersed and still.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K.

56. Adonis i Venera nepoznati autor, Italija, 19. stoljeće ulje na platnu; 44 x 58 cm; GMV-GS 181 U šumi na tlu leži ranjeni Apolon, kojeg je ubio dvilji vepar. Obučen u lovačko plavo ruho, s kopljem u ruci, iz ranjene noge kaplje mu krv na tlo. Od tih kapi krvi što je kapala na tlo iz njegove noge, stvorila se šuma. Na oblaku, s lijeve strane k njemu je pohrlila naga Venera, dijelom umotana u crvenu tkaninu. Iza nje je bijela golubica i zlatna kola s kojima je doletjela čuvši Adonisov krik. Kraj Adonisove glave su dva amora, dok treći, sjedeći kraj oblaka pokazuje Veneri na mrtvog Adonisa.

Bibl.: Hall 1998., str. 355 I.K. 56. Adonis and Venus Unknown artist, Italy, the 19th century Oil on canvas; 44 x 58 cm; GMV-GS 181 Apollo is lying on the ground in the woods, killed by a boar. He is wearing a hunter’s blue suit, holding a spear in his hand, blood dripping from his wounded leg. From the drops of his blood became a forest. From the left came naked Venus on a cloud, partially covered with red dress. Behind her is a white dove and a golden carriage, in which she flew down when she heard Adonis’s cry. Next to his head are two amors, the third one is sitting by the cloud, pointing at the body of Adonis.

Bibl.: Hall 1998 pg. 355 I.K.

57. Sv. Alojzije Gonzaga nepoznati autor, 20.stoljeće (?) ulje na platnu; 99 x 72 cm; GMV-53743 Pred oltarom kleči Sv. Alojzije Gonzaga (“djevičanski mladić“), u crnoj redovničkoj skuti sa rukama prekriženima na prsima, iznad glave mu je aureola. Iz barokne monstrance isijava svijetlost koja mu obasjava lice. Iznad njega, u crkvenom interijeru, s oblaka promatraju scenu dva putta. Anđeo kraj njegovih nogu drži ljiljan, simbol djevičanske čistoće. U prvom planu, anđeo ogrnut u crveni plašt, u rukama drži drveno raspelo, također njegov atribut. Sv. Alojzije se mnogo molio, zadubljen i nepomičan, uvijek je bio prikazivan u molitvi.

Restaurirano; HRZ, 2010.

Bibl.: Leksikon 1979. str. 109.

I.K. 57. St.Aloysius Gonzaga Unknown author, The 20th century (?)

Oil on canvas; 99 x 72 cm; GMV-53743 St. Aloysius Gonzaga (“virgin young man“), is kneeling at the altar in a black monk robe, with hands folded at his chest and a halo over his head. Light is radiating from the Baroque monstrance down on his face. Above him, in church interior, two puttos are observing the scene. An anger by his feet is holding a

58. Raspeće Stane Kregar, 1959. ulje na platnu; 43 x 70 cm; GMV-42878 Na jedan vrlo ekspresivan način prikazan je Kristov korpus i dio perizome. Korpus je sivog inkarnata, sa ranama intenzivno crvene boje.

Okrunjena glava trnovom krunom klonula je na lijevo rame. Iznad glave mu je titlus na kojem piše INRI. U pozadini se naziru brežuljci Golgote slikani tonovima plave, crvene i smeđe. Ispod antene križa simetrično su postavljeni krugovi, lijevo crvene boje, dok je s desne strane krug zelene boje. Akcenti cinober crvene boje nalaze se na užarenom nebu u gornjem dijelu pozadine. Slikom dominiraju komplementarni odnosi boja koji pojaćavaju ekspresiju strašnog događaja.

I.K. 58. Crucifixion Stane Kregar, 1959 Oil on canvass; 43 x 70 cm; GMV-42878 The body of Christ and part of the perizoma are portrayed in a highly expressive manner. The body is in grey colour with wounds in intense red. Crowned in thorns, his head is leaned on his left shoulder. Above the head is the inscription INRI. In the background are the hills of Golgotha in shades of blue, red and brown.

Below the horizontal beam are two symmetrical circles, red one on the left and green on the right. Complementary colours dominate the painting, which intensifies the expression of the horrrific scene.

I. K

59. Uskrsnuli Krist Šime Vulas, 1995. uljani pastel na drvu; 27 x 20 cm; GMV-58241 Krist u molitvenom stavu (lat. orans „onaj koji moli“), raširenih ruku, s dlanovima okrenutima prema gore. Prazni dlanovi okrenuti prema nebu, to jest prema Bogu, sa željom da ih On ispuni svojim darovima.

Tijelo mu je sastavljeno od nekoliko geometriziranih dijelova. Pognute je glave, sa zelenim akcentuma na njoj. U pozadnini se prožima cijeli spektar boja.

Bibl.: Leksikon 1979.

I.K. 59. Resurrected Christ Šime Vulas, 1995 Wax oil crayon on wood; 27 x 20 cm; GMV-58241 Christ in prayer (lat. orans „the one who is

praying“), with spread arms and palms up, facing towards the heaven, that is God. His body consists of several geometrical parts. His head is facing downwards and is accentuated with touches of green. A palette of various colours appears in the background.

Bibl.: Lexicon 1979 I.K.

60. Krist na Maslinskoj gori Zlatko Šulentić, Zagreb, 20. stoljeće gvaš na papiru; 40 x 25 cm; GMV-62024 Detalj scene molitve na Maslinskoj gori, Krist u tjeskobi pred predstojećom mukom i smrću na križu, klečeći i moli. Pogleda usmjerenog prema nebu, uzdignutih ruku, u plavom plaštu, sa aureolom, izrazitih očiju. Naznaka Getsemankoj vrta jedino je u zelenilu u drugom planu.

Bibl.: Leksikon 1979. , str. 109.

I.K. 60. Christ on the Mount of Olives Zlatko Šulentić, Zagreb, the 20th century Gouache on paper; 40 x 25 cm; GMV-62024 Detail from the scene Christ praying on the Mount of Olives, anxious about the upcoming torture and death on a cross, kneeling in prayer. His eyes are directed towards the sky, arms lifted, wearing a blue cloak with halo over his head and expressive eyes. The Garden of Gethsemane is indicated with greenery in the background.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K

61. Rođenje Isusovo Josip Biffel, Zagreb, kraj 20. stoljeća ulje na platnu; 100 x 130 cm; GMV-62036 U štalici, Bogorodica kleči i drži malog Krista u naručju, Josip zaštitnički stoji iznad njih. Uz njih su vol i magarac. Štalica je jedini svijetni akcent slike. Prilaze im pučani s darovima te adoriraju maloj Krista.

Bibl.: Leksikon 1979. , str. 109.

I.K. 61. The Birth of Jesus Josip Biffel, Zagreb, end of the 20th century Oil on canvas; 100 x 130 cm; GMV-62036 Madonna is kneeling in a stable, holding baby Jesus in her arms and Joseph is by her side.

Next to them are an ox and donkey. The stable is the only motif lighted in the painting. People are coming to them with gifts, in adoration of baby Jesus.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K

62. Ecce Homo slikar: Peter Rubens, rezač: Cornelis Galleus, izdavač: Joannes Galleus, 17. stoljeće bakropis na papiru; papir: 42 x 33 cm, ploča: 37 x 28 cm sign. l.d.: Petrus Paulus Rubens pinxit.; sredina: .Corn. Galleus sculpsit.; d.d.: Joannes Galleus excudit.; GMV-62167 Grafika „Ecce Homo“(Evo čovjeka) izrađena je prema slici Petera Paula Rubensa.

U središtu kompozijice stoji išiban, izmučeni i izrugan Krist ogrnjen plaštom, okrunjen trnovom krunom a u svezanim rukama drži trstiku. Na tijelu su vidljivi tragovi bičevanja.

S lijeve strane prati ga rimski vojnik koji drži Kristov plašt u rukama, a desno Pilat pokazujući na Krista govori: Evo čovjeka!

Svjetina viče: Raspni ga! , Pilat odgovara: „Ja na njemu nevidim krivnje.“ Ispod grafike stoji tekst: „EGREDIMINI ET VIDETE FILLAE SION REGEM SALOMONEM / IN DIADEMANTE, QVO CORONAVIT ILLVM MATER SVA. Cant.3. „Nobili viro D. Paulo Halmalio, Senatori Antuerpienis, Artis sculptoria cultori et patrono, Theod. Galleus D.D. Signatura dolje lijevo: „Petrus Paulus Rubenius pinxit“, dolje desno: „Ioannes Galleus excudit.

Bibl.: Leksikon 1979. str. 213.; Hall 1991.; Dučakijević 2011., kat. 11.

I.K. 62. Ecce Homo painter:Peter Paul Rubens, etcher: Cornelis Galleus, publisher: Joannes Galleus, the 17th century Etching on paper; paper: 42 x 33 cm, board: 37 x 28 cm sign. l.d.: Petrus Paulus Rubens pinxit. sredina: .Corn. Galleus sculpsit. d.d.: Joannes Galleus excudit.

GMV-62167 Graphics „Ecce Homo“ (Behold the man) was made to the original by Peter Paul Rubens.

In the center is Christ, whipped, tortured and mocked, covered in cloak, crowned with thorns, holding a truss of reed Whipping marks are visible on the body. A Roman soldier holding his cloak is on his left, on the right Pilat pointing at Christ and shouting „Behold the man!“. The crowd replying: “Crucify him!“ , Pilat answering: „I can’t hold him guilty.“ Beneath the graphics is the inscription: „EGREDIMINI ET VIDETE FILLAE SION REGEM SALOMONEM / IN DIADEMANTE, QVO CORONAVIT ILLVM MATER SVA. Cant.3.“ „Nobili viro D. Paulo Halmalio, Senatori Antuerpienis, Artis sculptoria cultori et patrono, Theod. Galleus D.D.“ Signature below, left: „Petrus Paulus Rubenius pinxit.“, below, right: „Ioannes Galleus excudit.“.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 213; Hall 1991; Dučakijević 2011, cat. 11 I. K.

Barbe sculp.; d.d.: Adr. Collaert excud.; GMV-42614 Madonna with Child in her arms is sitting (wit both feet on one side) on a donkey led by Joseph on a string. He is turning to the Madonna and Child. The Madonna is breastfeeding. Joseph is waving, looking at the sky, sacks with tools around his waist, a cane on his shoulder. In the background is grain field with images of Herod’s soldiers who were chasing them on their way to Egypt.

Bibl.: Lexicon 1979 pg.157; Hall 1998 I.K. 63. Sv. Marija Magdalena Willem Isaacsz van Swanenburg prema Abrahamu Bloemaertu, Nizozemska, 1609. bakrorez na papiru; 25 x 17 cm; GMV-42679 U šumi na kamenu kleči Marija Magdalena, ponizno gledajući u nebo. Duga raspuštena kosa seže joj do bokova, prikazana je sa znakovima svog pokorničkog života, raspelom i lubanjom. Na kamenu na koji je oslonjena su njeni atrubuti križ i alabastrena posuda s pomastima. Naslikane su i ostale njezine oznake, raspelo i lubanja kao znakovi pokorničkog života. Za vrijeme večere u kući farizeja Šimuna, kajući se, Marija Magdalena oprala je Kristove noge svojim suzama, otirla ih svojom kosom i namazala mirisnim pomastima.

Bibl.: Leksikon 1979. str. 394.; Hall 1991.

I.K. 63. St. Mary Magdalene Willem Isaacsz van Swanenburg to the original

by Abraham Bloemaert, Netherlands, 1609 Chalcography on paper; 25 x 17 cm; GMV-42679 Mary Magdalene is kneeling on a rock in the woods, looking humbly at the sky. With long, loose hair reaching to her hips, she is portrayed with her symbols skull and crucifixion. On a rock she is leaned to are her attributes cross and alabaster pot with ointment. During dinner at the house of a pharisee Simon she washed Christ’s feet with her tears, dried them with her hair and put ointment on them.

Bibl.: Leksikon 1979., pg. 394.; Hall 1991.

I. K.

64. Bijeg u Egipat slikar: Marten de Vos, rezač: Jan - Bbaptiste Barbe, izdavač: Adriaen Collaert, 17. st. bakrorez na papiru; 17,5 x 21,5 cm; GMV-42614 sign. d.: M.de Vos inuent.; s.d.: Joan. Baptista Barbe sculp.; d.d.: Adr. Collaert excud.

Bogorodica s Djetetom u naručju sjedi bočno (s objema nogama na jednoj strani) na magarici koju za konopac vodi Josip. Josip u hodu okreće glavu da pogleda Bogorodicu i Dijete.

Bogorodica doji malog Krista. Josip zamahuje rukom i gleda u nebo, oko pojasa ima bisage s alatom, a na ramenu štap. U pozadini je žitno polje sa žeteocima. U pozadini se vide Herodovi vojnici koji su progonili Svetu obitelj na putu u Egipat.

Bibl.: Leksikon 1979. str. 157.; Hall 1998.

I.K. 64. Escape to Egypt Painter: Marten de Vos, chalcographer: Jan - Bbaptiste Barbe; publisher: Adriaen Collaert, 17th century Chalcography on paper; 17, 5 x 21, 5 cm sign.: l.d.: M.de Vos inuent.; s.d.: Joan. Baptista

78

65. Solamen Spes (Nada) 17. stoljeće bakrorez na papiru; 23 x 16 cm; GMV-42612 Grafikom dominira personifikacija Nade (Spes), ženski lik odjeven u haljinu bogatih nabora.

Na predimenzioniranom tijelu relativno je mala glava, no, ekspresivnog izraza lica, pogledom uperenim u nebo. U ruci drži svoj atribut sokola.

Stoji na sidru. U pozadini je brdoviti krajolik s utvrdom i gradićima koji su uz obalu jezera.

Ispod se nalazi tekst: Solamen Spes alma hominum Fidei anchora sacra, aerumnis notris proemia digna vouet Bibl.: Leksikon 1979.

I.K. 65. Solamen Spes (Hope) 17th century Chalcography on paper; 23 x 16 cm; GMV-42612 Personification of Hope (Spes), a female figure in a ruffled dress, dominates the scene. Head disproportionate to the body, but of intense facial expression, eyes directed towards the sky. She is holding a hawk, her attribute, and standing on an anchor. In the background is mountain scenery with a fort and towns on lake shores.

Beneath is the inscription: „Solamen Spes alma hominum Fidei anchora sacra, aerumnis notris proemia digna vouet“.

Bibl.: Leksikon 1979.

I. K.

66a. Amor Volubile Pierre Charles Coqueret, prema predlošku Michelangela Maestrija* Pariz (?), 1802. punicirani bakropis, koloriran temperom; 22,3 x 30,6 cm; GMV-KPO 2137 Amor Volubile prikazan kao nagi krilati dječak koji stoji na kočiji u obliku školjke sa strelicom u ruci dok ljevicom pridržava uzde privezano za životinju koja sliči leptiru.

Amor Volubile je personifikacija gipkosti, pokretljivosti, spretnosti u govoru ali i slatkorječivosti i promjenljivosti.

66a. Amor Volubile Pierre Charles Coqueret, to the original by

Michelangelo Maestri, 1802 Etching, tempera; 22,3 x 30,6 cm; GMV-KPO 2137 Amor Volubile, a personification of mobility, flexibility, eloquence but also flattery and inconstancy, is portrayed as a naked, winged boy steering a shell-like carriage pulled by a butterfly and holding an arrow. It symbolizes love which kindles quickly but lacks steadiness and constancy.

66b. Amor Lento GMV-KPO 2137/1 Amor Lento prikazan je kao nagi krilati dječak koji stoji na rastvorenoj školjci, jednom rukom drži uzde kojim upravlja kornjačom dok u drugoj drži dugačku strelicu. Motto Festina lente (žuri se polako) - idi sporo, ali sigurno, simbol je sigurne i trajne ljubavi.

66b. Amor Lento is portrayed as a naked, winged boy standing in an open shell, steering a tortoise and holding an arrow. The tortoise is accompanied by a motto : Festina lente (Make haste slowly), a symbol of constant and long lasting love.

66c. Amor Vile GMV-KPO 2137/2 Nagi krilati dječak s tobolcem i strijelama stoji na pijedestalu i drži uzde morskih puževa.

Amor Vile označava besramnu, putenu ljubav.

Uzima se kao simbol grešnika i lijenosti jer osim što je spor, puž se niti ne trudi pronaći hranu već se hrani svime što dohvati.

66c. Naked, winged boy with a sack and arrows is standing on a pedestal, steering sea snails. Amor Vile is a personification of shameless, carnal love. Being slow and not putting much effort into finding food, but rather feeding on anything that comes, it is a symbol of sinners and idleness.

66d. Amor Nobile GMV-KPO 2137/3 Amor drži uzde kojim vodi dvije ribe. Drži strjelicu kojom ih pokušava pogoditi. Amor Nobile označava plemenitu ljubav, uzajamnu ljubav. Koja biva jača kad je uzvraćena, označava snagu međusobnih osjećaja. Vožnja na dupinu ili na kočiji koju vuku dupini alegorija je duše na putovanju.

66d. Amor Nobile is portrayed steering two fish and holding an arrow in attempt to sting

them. It signifies a noble, mutual love that grows stronger when reciprocated. His raft-like carriage is pulled by a pair of fish, probably dolphins - symbols of a travelling soul.

66e. Amor Furioso GMV-KPO 2137/4 Nagi krilati dječak koji stoji u drvenoj bačvi s kotačima, u desnici drži uzde dva zmijolika zmaja, a u lijevoj ruci palminu granu kojom ih tjera da se kreću. Amor Furioso označava ljutitu ljubav punu strasti, ali ljubomore i srdžbe.

66e. Amor Furioso symbolizes passionate, raging and jealous love. He is portrayed driving a barrel-like carriage pulled by two dragons of snake resemblance, waving a palm branch in anger.

66f. Amor Poetico GMV-KPO 2137/5 Poetska ljubav prikazana je u obliku nagog krilatog dječaka koji s grančicom u ruci stoji u maloj drvenoj kočiji, u rukama drži uzde kojim vodi dva bijela labuda. Smatralo se da pjesnikova duša ulazi u labuda.

Prema antičkim piscima labud voli glazbu, te prije smrti prekrasno pjeva. Zbog svoje ljepote i gracilnosti Venerin je atribut, prikazivala se u kolima koja vuku par labudova.

66f. Amor Poetico is portrayed as a naked, winged young boy standing in a small wooden carriage, holding a branch. It symbolizes the poetic, harmonious love. His golden carriage is pulled by two white swans, considered to be attributes of Venus for their beauty and gratiousness. The swan was the personification of a poet’s soul.

Lj. Š.

67. Sv. Alojzije Gonzaga Giuseppe Wagner prema Giambettinou Cignaroliju, 2. pol. 19. stoljeća bakrorez na papiru; 27 x 19, 5 cm; GMV-42861 Mladi lik svetog Alojzija zaštitnika mladeži, napose studenata, prikazan je prignute glave nad raspelo koje s osobitom nježnošću drži u rukama. Raspelo je postavljeno dijagonalno.

Obučen je u svečenićku albu, čiji nabori padaju na koljeno. Na drugo koljenu oslonjen je anđeo.

Bibl.: Leksikon 1979. str. 109.

I.K.

67. St.Aloysius Gonzaga Giuseppe Wagner to the original by Giambettino Cignaroli, second half of the 19th century Chalcography on paper; 27 x 19, 5 cm; GMV-42861 Figure of the young St.Aloysius, patron of youth, especially students, is portrayed with his head bent at the crucifix, which he is holding with special tentativeness. He is wearing a priest alb, falling down on his knee. An angel is leaned on his other knee.

Bibl.: Lexicon 1979, pg. 109 I. K

68. Simboli vjere, ufanja i ljubavi Hrvatska, sredina 19. stoljeća; samostanski ili učenički rad juta, vez vunenom niti, okvir: drvo; 21 x 14 cm; GMV-KPO 1923 Vez s prikazom križa, sidra i srca; simbola Vjere, Ufanja i Ljubavi izveden je vunenom niti na podlozi od jute. Vjerojatno je izrađen u Uršulinskom samostanu u Varaždinu u okviru samostanske vezilačke radionice.

Lj. Š.

68. Symbols of faith, hope and love Croatia, mid 19th century; Monastery or student work Hemp, embroidered with wool thread, frame: wood; 21 x 14 cm; GMV-KPO 1923 Embroidery portraying a cross, anchor and heart, symbols of Faith, Love and Hope, made with wool thread on hemp layer. It was probably made in the Ursuline monastery in Varaždin as part of the embroidery workshop within the monastery.

Lj. Š.

69. Glaube, Hoffnung und Liebe (Vjera, ufanje i ljubav) Hrvatska, 19. stoljeće, samostanski ili učenički rad akvarel na svili, vez svilenim koncem i žanilijom; 26,2 x 23,8 cm; GMV-KPO 2233 Simboli Vjere, Ufanja i Ljubavi - križ, sidro i srce u vijencu od cvijeća izvezeni su svilenim koncem, dok je krajolik oslikan akvarelom na svili. Dolje je tekst: Glaube, Hoffnung und Liebe (Vjera, ufanje i ljubav).

Lj. Š.

69. Glaube, Hoffnung und Liebe (Faith, Hope and Love) Croatia, 19th century; Monastery or student work Aquarelle on silk, embroidered with silk thread and chenille; 26,2 x 23,8 cm; GMV-KPO 2233 Symbols of Faith, Hole and Love – cross, anchor and heart in a flower wreath are embroidered with silk thread, and the scenery is done in aquarelle on silk. Below is the text: Glaube, Hoffnung und Liebe (Faith, Hope and Love).

Lj. Š.

70. Srce s poučnim molitvama Varaždin, 19. stoljeće; samostanski rad papir, tisak, rukopis tintom, ljepenka, savijena metalna žica, svila; 3,6 x 3 cm; GMV-KPO 1169 Srce od ljepenke sastavljeno je od tri srca različitih veličina. Izvana je ukrašeno bijelom svilom s rubnim ukrasom od svijene metalne žice. Na najvećem srcu s bijelom svilenom trakom provučenom kroz malu svilenu omču piše: Andenken des Ursuliner Kloster zu WARASDIN (sjećanje na Uršulinski samostan u Varaždinu) dok na manjem srcu piše: “das Herz und der Geist Jesus begleite Dich” (Srce i duh prate te, Isuse). Dolje su prikazani križ, sidro i vijenac s kaležom, simboli Vjere, Ufanja, Ljubavi.

Srce se rastvara u obliku četverolisne djeteline.

Na svakom listu je tekst na njem jeziku djelomično teško čitljiv (u slobodnom prijevodu: 1.list - Nemoj polagati temelje na mišljenju ovoga svijeta, jer kad dosegneš vrhunac, vjetar to raznese / Kad te nitko ne može utješiti, čak ni svete osobe, sjeti se da je to Božje djelo / Vidiš slijepe, klaste, gluhe, bolesne, zahvali Bogu na onom što imaš / Pokaži nam Oče svoju blagonaklonost u siromašnom životu i oprosti nam naše krivnje kao što i mi opraštamo; 2. list – Živi kao hodočasnik i budi spreman na promjene / Mjerica je skoro napunjena, zvono zvoni, igra je odigrana, vaga važe / Misli na vječnost / Svoju sudbinu položi u Božje ruke.

Lj. Š.

70. Heart containing prayers Varaždin, 19th century; Monastery work Paper, print, handwriting in ink, cardboard, wire, silk; 3,6 x 3 cm; GMV-KPO 1169 A cardboard heart made out of three heartf in different sizes. Decorated outside with white silk, edges rimmed with wire. On the biggest heart is an inscription: Andenken des Ursuliner Kloster zu WARASDIN (memory of the Ursuline monastery in Varaždin), and on the smaller: “das Herz und der Geist Jesus begleite Dich” (The heart ant the spirit follow you, Jesus).

Below are a cross, anchor, and a wreath with a cup, symbols of Faith, Hope and Love.

The heart opens in a form of a four-leave cloverwith a note of educational content inside.

Lj. Š

71. Dar za krštenje u obliku srca Hrvatska, 1834. srebro, gravirano: 5 x 5,2 cm; GMV-KPO 1195 Metalno srce s graviranom lisnatom bordurom u čijem središtu je utisnuta godina 1834. Dar za krštenje.

Srce simbol ljubavi u sakralnom i svjetovnom konteksu, personifikacija je ljubavi prema bližnjemu. U mnogim je religijama središte života i skrovito boravište bogova. U Starom zavjetu je središte ljudske osobe u kojem se

očituje srčanost, radost, osjećajnost. Božji je Savez upisan u srce. Srce je čovjekova savjest.

U Novom Zavjetu srce označava radost, ljubav, čežnju, ali ujedno i tjeskobu, bol. Smatra se da čovjek može počiniti grijeh već u svojem srcu.

Ljubav dolazi od čista i od Boga ojačana srca.

Srce znači savjest.

Srebro se zbog toga što je dragocjena kovina i zbog svoje bjeline smatra znakom čistoće i čednosti.

Lj. Š.

71. Heart-shaped christening present Croatia, 1834 Silver, engraved; 5 x 5,2 cm; GMV-KPO 1195 Metal heart with engraved leaves on the edging, the year 1834 in the center. A christening present.

Heart was a symbol of love in both secular and sacral context.

In many religions it was the core of life as well as the place where gods reside. In the Old Testament it was the core of every man, where the spirit, emotions and joy are reflected. It is every man’s conscience. In the New Testament it signifies joy, love, desire but also pain and anxiety.

Silver as a precious white metal is considered a symbol of purity and chastity.

Lj. Š.

72. Medaljon sa prizorom krštenja 17. stoljeće srebro, gravirano; pr. 6,8 cm; GMV-KPO 1197 Medaljon od srebra s ugraviranim prizorom Krštenja na srebrnoj pločici umetnutoj u okrugli medaljon. Vanjski obod ukrašen naizmjenično trolisnim motivom i cvijetom krina unutar tankog prstena. Oko posude pet likova s djetetom. Dar za krštenje.

Lj. Š.

72. Medallion with the baptizing scene 17th century Engraved silver; r. 6,8 cm; GMV-KPO 1197 Silver medallion with engraved baptizing scene on a silver plate inserted in a round medallion.

Outer edge decorated with interchanging three-leave motif and lillies within a thin ring.

In the center are five characters with a child. A christening present.

Lj. Š.

73. Medaljon sa scenom Kristovog krštenja 1. pol. 17. stoljeća ulje na papiru, iskucano srebro; 11 x 10,5 cm; GMV-KPO 1196 Prizor Kristova krštenja umetnut je u bogato ukrašen srebrni okvir s četiri glavice kerubina međusobno povezane palmetama, volutama i spiralama. U krajoliku s palmom, drvećem i rijekom stoji Krist ogrnut ružičastim plaštom, pognute glave i prekriženih ruku kako stoji u rijeci. Ivan Krstitelj oslonio se jednom nogom o kamen na obali, obavlja sveti čin krštenja s križem

u ruci uz prisutnost Boga Oca u liku bijele golubice.

Lj. Š.

73. Medallion with a wedding scene First half of the 17th century Oil on paper, engraved silver; 11 x 10,5 cm; GMV-KPO 1196 Image of Christ’s baptising inserted in a abundantly adorned silver frame with four cherub heads connected with volutes, palm leaves and spirals. In the scenery with palm trees and river is Christ with a pink cloak, his head bent down and arms crossed, standing in a river. John the Baptist is standing one leg leaned on a shore stone, performing the holy act of baptising with a cross in his hand and the presence of the Holy Father in a figure of a dove.

Lj.Š.

74. Relikvijar s prizorom Bijega u Egipat Hrvatska, 18. stoljeće; samostanski rad pozlaćena i posrebrena žica, ukrućena svila i papir, aplikacija, pozlaćeni metalni lim, tempera na papiru; 19 x 16,5 cm, okvir: 22 x 20 cm; GMV-KPO 430 Relikvijar s prizorom Bijega u Egipat u medaljonu: u krajoliku oslikanom temperom na papiru aplicirani su likovi Marije s Djetetom u naručju koja jaše na magarcu i Josipa koji hoda uz njih sa štapom u ruci. Reljefno izvedena slika bijega u Egipat uokvirena je vezom cvijeća od zlatnih i srebrnih niti.

Matejevo Evanđelja (2:13-15), legende i apokrifi. U likovnoj umjetnosti obično se prikazuje scena: Marija s malim Isusom u naručju sjedi postrance na bijeloj magarici koju za konopac vodi Josip koji u hodu usmjerava pogled prema Mariji.

Lj. Š.

74. Reliquary with the scene of Escape to Egypt Croatia, 18th century; Monastery work Gilded and silver wire, silk, paper, application, gilded metal plate, tempera on paper; 19 x 16,5 cm, frame: 22 x 20 cm; GMV-KPO 430 Reliquary with the scene of Escape to Egypt* within a medallion: in a scenery portrayed with tempera colour on paper are applied figures of Mary and Child in her arms, riding a donkey, and Joseph walking by them with a rod in his hand. A scene made in relief is rimmed with flower embroidery in gold and silk thread.

Mathew’s Gospel (2:13-15), legends, apocrifs.

In art usually portrayed is the scene where Mary, with child in her hands, is sitting sideways on a white donkey led on a string by Joseph who is looking towards her.

Lj. Š.

75. Relikvijar s redovnicom kapucinskih klarisa Hrvatska (?), 18. stoljeće; samostanski rad obojeni vosak, pozlaćena i posrebrena žica, raznobojno staklo, pozlata; 16,8 x 13,2 cm, okvir: 26,2 x 23 x 7 cm; GMV-KPO 1364 Reljefna plastika izvedena u vosku prikazuje redovnicu, u molitvi okruženu cvijećem izvedenim od raznoliko oblikovane pozlaćene i posrebrene žice i fasetiranog raznobojnog stakla i pozlate.

Redovnica kapucinskog reda – klarisa E. Verhelst Belgija, 18. stoljeće grafika, kolorirana, papir; 27,5 x 22,5 cm; GMV-KPO 7741 dar Hermine Kovačić 1930.

Lj. Š 75. Reliquary with a Capuchin Clares nun Croatia (?), 18th century; Monastery work Coloured wax, gold and silver wire, coloured glass, gilding; 16,8 x 13,2 cm, frame: 26,2 x 23 x 7 cm; GMV-KPO 1364 A relief in wax depicting a nun praying, surrounded with flowers made from gold and silver wire, faceted coloured glass and gilding.

Gift from Hermina Kovačić, 1930 Capuchin Clares nun E. Verhelst Belgium, the 18th century Graphic, coloured, paper; 27,5 x 22,5 cm; GMV-KPO 7741 Lj. Š

76. Relikvijar – detalj Austrija ili Hrvatska, 1673. tkanina tkana metalnim lamelama, vosak reljefno oblikovan u kalupu, fragmenti kosti, cvijeće izvedeno svilom, žicom i suhim cvijećem, metalna žica reljefno oblikovana, drvo, obojeno; GMV-KPO 1439 Izložen je središnji dio relikvijara od rezbarenog crno obojenog drva sa slomljenim baroknim zabatom i s po jednom tordiranom kolumnom sa svake strane bogato ukrašen. U drvenoj kutiji, na podlozi od tkanine protkane srebrnim nitima raspoređeni su ovalni voštani medaljoni, komadići kostiju svetaca i suho cvijeće oko središnje slike Bogorodica s Isusom. Glava obasjanih velikim zlatnim aurama i haljinama posutim zlatnim zvjezdicama (smeđa Marijina i crvena Isusova). Na isti je način ukrašena drvena modra podloga kutije. potječe iz crkve u Mađarevu Lj. Š.

80

76. Reliquary – detail Austria or Croatia, 1673 Fabric woven in metal thread, cast wax in relief, bone fragments, floral motifs made in silk, wire and dry flowers, metal wire, wood, coloured; GMV-KPO 1439 Presented is the central part of the reliquary made of carved wood, coloured black, with a broken Baroque pediment and one twisted column on each side. In the wooden box, on the fabric layer woven with silver thread, are oval wax medallions, pieces of the saints’ bones, dry flowers around the central painting of the Madonna and Jesus. Above their heads are big, golden helos and their dresses are sprinkled with golden stars (brown Mary’s and red Jesus’s). The blue, wooden base of the box is decorated in the same manner.

From the church in Mađarevo Lj. Š.

77. Relikvijar sa Sv. Nikolom Toletinskim bakrorez Cornelis Galle, oko 1650. sign. C. Galle kolorirana grafika na svili, kost, kamen, titranke, pozlaćene i posrebrene lamele; 12,5 x 9 cm, okvir: 31 x 24,5 cm; GMV-KPO 443 Sveti Nikola Tolentinski, prikazan je na koloriranoj grafici u redovničkom habitu augustinskog reda s aureolom. Uz njega je prikazan anđeo s košaricom kruha, ljiljan i raspelo- svečevi atributi. U svakom uglu je po jedna relikvija.Slika je aplicirana na svilenu podlogu ispunjenu srcolikim ukrasima od komadića crnog, smoli sličnog kamena, pozlaćenih lamela i titranki. U svakom uglu nalazi se po jedna kameja s reljefnim prikazima pape Klementa XI, Bogorodice s Djetetom Isusom i (?), sve je umetnuto u drveni okvir.

Sveti Nikola Tolentinski, živio je u 13.stoljeću.

Pripisana su mu mnoga čuda već od njegova rođenja, kada je zvijezda preletjela od njegovog rodnog mjesta do Tolentina gdje je kao redovnik augustinac proveo život. Atributi su mu ljiljan i raspelo znakovi čistoće i nevinosti.

Zaštitnik je duša u čistilištu i kruha.

Bibl: Leksikon 2000., str. 459.

Lj. Š.

77. St.Nicholas of Tolentino Cornelis Galle, about 1650 Coloured graphics on silk, bone, stone, gilded and silver plates; 12,5 x 9 cm, frame: 31 x 24,5 cm; GMV-KPO 443 St.Nicholas of Tolentino is portrayed in a coloured graphics with Augustinian habit and a halo. Next to him is an angel holding a basket with bread, a lilly and a rucifix - attributes of the saint. In each corner is a relic. Painting is applied to a silk layer with heart motifs made of pieces of black stone and gilded plates. In each corner is a cameo with images of pope Clement XI, Madonna nd Child (?).

Framed with a wooden rim.

St.Nicholas of Tolentino lived in the 13th century. He was attributed with many miracles ever since his birth when a star flew over his birth place to Tolentino, where he spent his life as Augustinian monk. His attributes are lilly and crucifix-symbols of purity and innocence. He is the patron of soles in purgatory and bread.

Bibl: Leksikon 2000, pg. 459 Lj. Š.

78. Relikvijar s Raspećem Hrvatska ili Austrija, 19. stoljeće; samostanski rad metalne i biserne kuglice, vez pozlaćenom žicom, brušeno staklo, kolorirana grafika; 27 x 17 x 3,2 cm; GMV-KPO 2151 Relikvijar u kutiji od ljepenke u obliku križa.

U sjecištu krakova križa nalazi se grafički prikaz Raspeća s oblim završecima s natpisima: gore Agnus Dei, na lijevom kraku križa: S. Constantie M., na desnom kraku: S. Victoris M. (s komadićem kosti slične tvari). S donje strane je natpis: Velum BDM s komadićem tkanine), dok je niže, u ovalnom medaljonu prikazano Srce Isusovo iz kojeg kaplje krv, s plamenom, križem i trnovom krunom. Cijeli prizor smješten je unutar vijenca od bisernih grozdova i pozlaćenih listića dok je na krajevima krakova križa po jedan krupni cvijet sa čaškom od crvenog brušenog stakla i laticama od raznobojnih kuglica i bisera.

Plamen koji suklja iz srca označava ljubav, kojem je često dodana rana iz koje kaplje krv, trnova kruna i križ.

Lj. Š.

78. Reliquary with Crucifixion Croatia or Austria, 19th century; Monastery work Metal and pearl beads, embroidery with gilded wire,crystal, coloured graphics; 27 x 17 x 3,2 cm; GMV-KPO 2151 Reliquary in a cardboard box shaped like a cross. At the crossing is the graphical image of the Crucifixion with round endings and inscriptions: above Agnus Dei, on the left beam: S. Constantie M., right beam: S. Victoris M. (and a piece of bone-like matter). Below is the inscription: Velum BDM (and a piece of fabric), in the oval medallion at the bottom is the Heart of Jesus, in flames, with bleeding wound, cross and thorn crown. The scene is set within a wreath of pearl grapes and gold leaves, in the endings of the cross is a flower made of red crystal, petals from coloured beads and pearls.

The flame signifies love, often depicted with a bleeding wound, thorn crown and a cross.

Lj. Š.

79. Sveti Franjo Asiški Hrvatska ili Austrija, 1. pol.18. stoljeća; samostanski rad vosak oblikovan u kalupu, vezivo svilenim nitima i pozlaćenom žicom, ukras od pozlaćene folije, žice titranki, ljepenka; 23 x 26,5 cm; GMV-KPO 1363 Pobožna slika s likom sv. Franje Asiškog izvedena je u obojenom vosku u visokom reljefu i smještena je u drvenu kutiju. Svetac je u skladu s pripadnošću franjevačkom redu odjeven u tamno smeđi habit s kukuljicom, u

rukama drži križ s raspetim Kristom.

Okružen je cvijećem od srebrne i zlatne žice i raznobojnim staklom (imitacija dragog kamenja). dar Hermine Kovačić, 1930 Bibl: Ivoš 1993., str. 415.

Lj. Š.

79. St.Francis of Assisi Croatia or Austria, first half of the 18th century; Monastery work Cast wax, embroidery with silk thread and gilded wire, gilded foil ornaments, cardboard; 23 x 26,5 cm; GMV-KPO 1363 A religious painting depicting St. Francis of Assisi executed in cast coloured wax, high relief and placed in a wooden case. The saint is dressed in dark brown habit with a hood and holding a cross. Surrounded with flowers made of silver and golden wire and coloured glass (gem stone imitation).

Gift from Hermina Kovačić, 1930 Bibl: Ivoš 1993, pg. 415 Lj. Š.

80. Pobožna slika s Bogorodicom u zvonolikom plaštu Hrvatska, 18. stoljeće, samostanska radionica Uršulinskog samostana u Varaždinu svila, brokat, metalna posrebrena žica, ljepenka; 19,5 x 14,6 x 1,8 cm; GMV-KPO 1433 Na širokom postolju sličnom kovčegu pod baldahinom od modre svile optočene posrebrenom žicom frontalno je prikazana Bogorodica s Isusom, odjevena u haljinu i plašt od ukrućene tkanine rupičastog motiva.

Pobožne slike, (njem. Andachtbild) služile su kao i sve vrste devocionalija za kućnu upotrebu.

Kao i relikvijari-slike izrađivane su od istih materijala uz dodatak veziva kao okolnog ukrasa za središnji figuralni prikaz.

Predmeti devocionalija najčešće su bili izrađivani u ženskim samostanima tijekom baroknog razdoblja.

Bibl: Ivoš 1993. , str. 415.

Lj. Š.

80. Devotional painting of Madonna in a bellshaped cloak Croatia, 18th century, Workshop of the Ursuline Monastery in Varaždin Silk, brocade, metal silver wire, cardboard; 19,5 x 14,6 x 1,8 cm; GMV-KPO 1433 On a wide postament similar to a chest under a blue canopy embroidered with silver wire, is a figure of Mary and Child, dressed in a gown and cloak with holed decoration.

Devotional paintings (Ger. Andachtbild) were used for domestic purpose as well as other devotional items. They were made out of the same material as the reliquary-images, with embroidery on the edges around a central figurative image. They were mostly made in women monasteries during the Baroque period.

Bibl: Ivoš 1993, pg. 415 Lj. Š.

81. Bogorodica iz Landshuta Johann Melchior Gutwein, Landshut, Njemačka, 1737., dar Uršulinskog samostana u Varaždinu bakrorez na svili, relikvije, pozlaćena žica, cvjetni ukras obavijen pozlaćenim i svilenim nitima, fasetirana raznobojna stakla, drvo; 26 x 18 cm; GMV-KPO 1335 Sig.: Ioh. M. Gutwein Sveta slika s bakrorezom Bogorodice u Landshutu i s natpisom: Erzeigt dich eine Mutter zu sein dass Wunderlicht Gnadenbild bei den sulinenerinem in Landshut. Uokolo se nalaze relikvije mučenika i svetaca (Pia, Honorija, Vitala i Austerija), cvjetni ukrasi od pozlaćenih i svilenih niti i ukrasi od fasetiranog raznobojnog stakla. Aureola je od pozlaćene žice a odjeća i veo od modrog, žućkastog i srebrnastog brokata.

Johann Melchior Gutwein, bakropisac iz Augsburga koji je sredinom 18.stoljeća radio u Landshutu.

Papa Honorije III je potvrdio dominikanski i franjevački red u 13. st.

Lj. Š.

81. Madonna of Landshut Johann Melchior Gutwein, Landshut, Germany, 1737 sign. Io.M. Gutwein se.av.

Etching on silk, relics, gilded wire, floral decoration, golden and silk thread, faceted multicoloured glass, wood; 26 x 18 cm; GMVKPO 1335 Religious image with etching depics Madonna in Landshut, inscription: Erzeigt dich eine Mutter zu sein dass Wunderlicht Gnadenbild bei den sulinenerinem in Landshut Gutwein.

The halo is made of gilded wire, the clothes and veil of blue, yellow and silver brocade.

There are relics of saints and martyrs around the image (Pius, Honorius, Vitalis and Austerus), floral decorations in gilded and silk thread and faceted coloured glass.

Johann Melchior Gutwein, chalcographer from Augsburg, who worked in Landshut Gift from the Ursuline monastery in Varaždin Lj. Š.

82. Sv. Barbara Varaždin (?), 18. stoljeće; samostanski rad kolorirana grafika, svila, vez svilenim i posrebrenim koncem, mesing, aplikacije; 35 x 26 cm, okvir: 40 x 32 cm; GMV-KPO 1338 Kolorirana grafika s prikazom sv. Barbare u okviru od pozlaćene žice aplicirana je na svilu izvezenu florealnim i sakralnim motivima (Marijin monogram). Uz lik svetice nalaze se njezine oznake: kula, mač, kalež s hostijom.

Sveta Barbara je živjela u 3.stoljeću u Maloj Aziji ili Egiptu. Potajno se preobratila na kršćanstvo i bila je osuđena na smrt na način

da joj je vlastiti otac mačem odrubio glavu.

Zbog tog čina pogodila ga je munja i usmrtila ga. Zaštitnica je vojnika, topništva, ljevača topova i vatrogasaca. Zaziva se u pogibelji od nesretnog slučaja ili od nagle smrti. Njezine oznake su kula ili toranj, katkad nosi kalež i hostiju.

Bibl: Leksikon 2000., str. 157.

Lj. Š.

82. St.Barbara Varaždin (?), 18th century; Monastery work Coloured graphics, silk, embroidery with silk and silver thread, brass, application; 35 x 26 cm, frame: 40 x 32 cm; GMV-KPO 1338 Coloured graphics portraying St. Barbara, framed with gilded wire, is applied on a silk embroidered with floral and sacral motifs (Mary’s monogram). By her side are her symbols: tower, sword, Cup with Host.

Lj.Š.

83. Skulptura svetice pod staklenim zvonom Hrvatska (?), 18. stoljeće; samostanski rad vosak, skulpturalno oblikovan i koloriran, pozlaćena metalna žica, drvo, staklo; v. 20 cm; GMV-KPO 1429 Lik svetice od voska odjevene u zelenkastu haljinu s apliciranim ukrasom od pozlaćene žice i crveni plašt. Stoji na okruglom drvenom postamentu s umjetnim žućkastim cvijećem i zelenilom. Nedostaje lijeva ruka.

Lj. Š.

83. Sculpture of a saint under a glass bell Croatia(?), 18th century; Monastery work Wax sculpture, coloured, gilded metal wire, wood, glass; h. 20 cm; GMV-KPO 1429 Figure of saint moulded in wax, wearing a green dress decorated with gilded wire and a red cloak. She is standing on a round wooden stand with artificial yellow flowers and greenery. Left arm is missing.

Lj. Š.

84. Madona s Isusom u modrom plaštu Hrvatska, 1. pol. 19. stoljeća, vjerojatno samostanski rad ukrućeni papir, srma, vosak oblikovan u kalupu, koloriran, drvo; v. 15,5 cm, pr. baze: 9 cm; GMV-KPO 2525 Kip Madone s Isusom stoji na kvadratnom postolju, oblikovani su u vosku i odjeveni u široke bijele haljine i modri plašt od ukrućenog papira posipanih sjajnim, kristalu sličnim zrncima. Donji dio plašta obavija zeleni vijenac od lišća i šarenog cvijeća od ukrućenog papira.

Kompozicija je smještena na kružnu bazu s prstenastim utorom u koji sjeda stakleno zvono.

Lj. Š.

84. Madonna and Jesus in a blue cloak Croatia, 1st half of the 19th century; probably a monastery work Paper, gilded wire, cast wax, coloured, wood; h. 15,5 cm, stand r.: 9 cm; GMV-KPO 2525 Figures of Madonna and Jesus on a rectangular stand cast in wax and dressed in white gowns with blue cloak made of stiff paper and sprinkled with sparkling, crystal-like beads. The bottom part of the cloak is rimmed with flower and leaf wreath made of stiff paper.

The composition Lj.Š.

85. Raspeće u staklenoj boci Jakob Žnidarić, Ludbreg, kraj 19. stoljeća drvo, rezbareno, pozlaćena folija, pozamanterija, voštani papir, tisak na papiru; v. 19 cm, pr. baze: 7 cm; GMV-KPO 2647 U boci od prozirnog, bezbojnog stakla nalazi se drveno Raspeće*. Drveni križ sprijeda je ukrašen apliciranom pozlaćenom folijom, dok je torzo Raspetog od papira. Scena Raspeća okružena je sa četiri stupa pričvršćena na križnu bazu i ukrašena su omotanom ružičastom vrpcom i ukrasima od slame. U podnožju križa nalazi se mala ogradica, cvijet od ukrućenog papira i sa svake strane po jedan djevojački lik s vijencem i stručkom ruža.* Uokolo se nalaze drveno oruđe Kristove muke; sprijeda pijevac i čekić, straga kliješta, ljestve, koplje, vrč, bič i bat. Boca je zatvorena drvenim čepom s vijkom. drvene dijelove je izradio petnaestogodišnji Jakob Žnidarić, lugar na posjedu grofa Bathanyja poklon Winter Marije iz Ludbrega Lj. Š.

85. Crucifixion in a glass bottle Jakob Žnidarić, Ludbreg, end of the 19th century Carved wood, gilded foil, trimmings, wax paper, paper print; h. 19 cm, base r.: 7 cm; GMV-KPO 2647 In a transparent glass bottle is a wooden Crucifixion in front decorated with golden foil, the torso of Jesus made of paper. The Crucifixion is surrounded with four pillars on a cross stand ornamented with pink ribbon and straw decorations. At the bottom is a small fence, a paper flower and a female figure on each side with a wreath and a bouquet of roses. Around are wooden tools of Christ’s passion: rooster, hammer, pincers, ladder, spear, whip. The bottle is closed with a wooden cork.

Wooden parts were made by Jakob Žnidarić, a woodkeeper in the estate of count Bathany, when he was 15 years old.

Gift from Marija Winter, from Ludbreg Lj. Š.

86. Madona s Djetetom pod baldahinom Austija (?), 2. pol. 19. stoljeća drvo, rezbareno, polikromirano, lakirano, stakleno zvono; v. 11 cm, pr. baze: 5 cm; GMV-KPO 2098 Kipić Madone stoji na okruglom postamentu pod baldahimom. Sve je izrezbareno u drvu i lakirano u tri smeđe nijanse. Kipić stoji na profiliranom okruglom postamentu s kugličastim nogama. Sve prekriveno staklenim zvonom.

Lj. Š.

86. Madonna and Child under a canopy Austria (?), 2nd half of the 19th century Carved wood, coloured, varnished, glass bell; h. 11 cm, base r.: 5 cm; GMV-KPO 2098 Statue of Madonna on a round postament under a canopy. Carved in wood and varnished in three shades of brown. The composition is set under a glass bell.

Lj. Š.

87. Raspeće pod staklenim zvonom Hrvatska, oko 1850. drvo, rezbareno, pozlaćeno, obojeno, kovina, staklo; v. 54 cm, pr. baze: 23,5 cm; GMV-68268 Skulpturalno izvedeno Raspeće nalazi se pod visokim staklenim zvonom, na drvenom kružnom postolju. Pozlaćeno Raspelo s Kristom stoji na visokom postamentu ukrašenom kutnim volutama, u čijem se središnjem polju nalazi prikaz Srca Isusovog s plamenom kao simbolom ljubavi i instrumenti Kristove muke.

Torzo Raspetog izveden je u alabastru, s malenom skulpturom janjeta s križem – (Agnus Dei). Nad glavom Krista nalazi se medaljon sa sidrom, simbolom Ufanja okružen zrakama i alabastrenom pločicom s natpisom INRI. Oko križa širi se mreži sličan motiv sastavljen od zrakastih i srcolikih motiva.

Pobožnost prema Srcu Isusovom kao simbolu Kristove muke i ljubavi razvija se od srednjeg vijeka. Janje je čest symbol Krista, najčešće uskrslog. Obično je prikazano kako stoji ili leži s križnom aureolom oko glave, s križem i zastavicom na vrhu. Sidro je znamen kršćanske nade i postojanosti. Ta se simblika temelji na Poslanici Hebrejima: Ovu nadu imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše. Simbol sidra javlja se već u ranom kršćanstvu.

Arma Christi - oruđa Kristova označavaju sprave i predmete kojima je Krist bio mučen ili koji simboliziraju njegovu muku; sam križ na kojem su pojedini predmeti kao što su pijetao, stup bičevanja, bičevi, trnova kruna, vrč, spužva, Veronikin rubac, čekić, čavli, kliješta, koplje, ljestve. S tim oruđem opremljeni križ nošen je na procesijama križnog puta.

Bibl: Leksikon 2000. , str. 120. , 149., 574.

Lj. Š.

87. Crucifixion under a glass bell Croatia, cca. 1850 Carved wood, gilded, coloured, metal, glass; h.

54 cm, base r.: 23,5 cm; GMV-68268 Sculpture of Crucifixion on a wooden round stand under a tall glass bell. Gilded Crucifixion with the body of Christ is on a tall postament whose corners are decorated with volutes, and in the center is the image of the Heart of Jesus in flames, as the symbol of love, together with Armae Christi. The torso is made in alabaster

with a small figure of lamb and a cross (Agnus Dei) Above Christ’s head is a medallion with an anchor-symbol of hope with rays of light and an inscription INRI on alabaster plate. Around the cross is a net-like decoration of rays and hearts.

Bibl: Lexcon 2000, pg. 120, 149, 574 Lj.Š.

88. Sv. Magdalena pod staklenim zvonom Hrvatska ili Austrija, 18. stoljeće, samostanski rad vosak oblikovan u kalupu, koloriran, pozlaćena metalna žica; v. 18,3 cm, pr. baze 7 cm; GMV-44588 Skulptura sv. Magdalene izvedena u vosku stoji na kartonskoj okrugloj podlozi. Svetica je odjevena u raskošnu haljinu s bogatim ukrasom od pozlaćene žice i crvenih i žutih cvjetića, iznad glave joj je oblikovana aura od pozlaćene prepletene žice. U donjem dijelu haljine florealni motiv izveden je od prepletenih vitičastih voštanih niti. Zaogrnuta je žutim plaštem. U ruci drži knjigu.

Atributi sv. Magdalene su alabastrena posuda s pomasti na spomen kako je Kristu pomazala noge, raspelo I lubanja.

Lj. Š.

88. St.Magdalene under a glass bell Croatia or Austria, 18th century, Monastery work Cast wax, coloured, gilded metal wire; h. 18,3 cm, base r. 7 cm; GMV-44588 Wax sculpture of St.Magdalene set on a round cardboard base. She is dressed in a luxurious dress with abundant decoration in gilded wire and red and yellow flowers, a helo above her head made of gilded metal wire. At the bottom of the dress is a floral motif made of interwoven wax thread She is covered with yellow cloak and holding a book.

St. Mary Magdalene is a symbol of a sinner releasing his sins through his faith in Christ.

Lj.Š.

89. Sv. Petar pod staklenim zvonom Hrvatska ili Austrija, 18. stoljeće, samostanski rad vosak oblikovan u kalupu, koloriran, pozlaćena metalna žica;v. 14 cm, pr. baze 7,3 cm; GMV-44589 Lik sv. Petra izveden u vosku, ukrašen je pozlaćenim metalnim nitima i fiksiran na kartonsku podlogu. Svetac je odjeven u crni habit i žuti plašt s aurom oko glave, drži dva ključa u jednoj, a knjigu u drugoj ruci. Na zelenoj vegetaciji od voštanih niti nalazi se natpis : “hl. Petrus”. *Sv. Petar (Apostol).

Kristov učenik u prikazima drži dva ključa (jedan zlatni za nebo i drugi željezni za pakao), ribu (kao ribar ljudskih duša – kako ga je

82

nazvao Isus), pijetao (znak Petrovog nijekanja Isusa). Plašt mu je uvijek jasno žute boje (oznaka objavljene istine). Zaštitnik je klera, ribara i pokajnika.

Lj. Š.

89. St. Peter under a glass bell Croatia or Austria, 18th century, Monastery work Cast wax, coloured, gilded metal wire; h. 14 cm, base r. 7,3 cm; GMV-44589 Figure of St. Peter made in wax, decorated with gilded metal thread and set on a cardboard base. The saint is wearing a black habit and yellow cloak, and has a helo over his head. He is holding two keys in one, and a book in the other hand. On a green herbal decoration made of wax thread is the inscription: “hl. Petrus”.

St. Peter Apostle, Christ’s disciple is portrayed holding two keys (one golden for Heaven and the other, iron one, for hell), fish ( fisherman of human souls – as Jesus named him), rooster (symbol of his denial). His cloak is always yellow (symbol of trurh revealed). He is patron of clergy, fisherman and the penitents.

Lj. Š.

90. Sv. Franjo Ksaverski Hrvatska, 18. stoljeće, samostanski rad ukrućeni papir, vosak, drvo; 9,5 x 4,5 cm; GMV-65970 Mala svetačka lutka koja prikazuje sv. Franju Ksaverskog, jednog od najčešće prikazivanih svetaca u umjetnosti protureformacije. Izrađena je od papira tamnosive i bijele boje sa sitnim svjetlucavim zrncima. S prednje strane je ruža od ukrućene svile. Glava je malena s crnom bradom i kosom. Svetac u rukama drži Raspelo s Kristom. Sv. Franjo Ksaverski bio je pripadnik isusovačkog reda, posvetio se misionarskom radu u dalekim zemljama Dalekog Istoka. Bio je patron društva za širenje vjere. Obično se prikazuje kao tamnokos i kratke crne brade odjeven u bijelu roketu iznad crnog habita s raspelom ili ljiljanom u ruci. Zaštitnik je misionara, od kužnih bolesti i od oluja.

Lj. Š.

90. St.Francis Xavier Croatia, the 18th century, Monastery work Paper, wax, wood; 9,5 x 4,5 cm; GMV-65970 Small saint figure portraying St. Francis Xavier, one of the most depicted saints in the art of the Counter-Reformation period. Made of paper in dark gray and white colour with tiny glittering grains. In front is a rose made of stiff silk.

The head is small with black beard and hair.

The saint is holding a Crucifix. St. Francis Xavier was a member of the Jesuits. He dedicated his life to missionary work in remote countries of the Far East. Usually portrayed with dark hair and short dark beard, dressed in white robe over a black habit and a crucifix or a lilly in his hand. He is patron of missionaries, protects from plaque and storms.

Lj. Š.

91. Raspeće pod staklenim zvonom Hrvatska, 19. stoljeće, vjerojatno samostanski rad vosak oblikovan u kalupu, koloriran, drvo; v.

28,5 cm, pr. baze 10 cm; GMV-KPO 2530 Scena Raspeća smještena je na crnom kružnom postamentu i prekrivena staklenim zvonom. U podnožju visokog drvenog križa, s Kristovim torzom okruženog vijencem ruža, stoje voštane figure Djevice koja stoji Kristu sdesna, i sv. Ivan Evanđelist slijeva s pergamenom u ruci, podsjećajući da je Ivan pisac Evanđelja. Na tlu je lubanja.

Lubanja u podnožju križa spomen je na Kristovo otkupljenje. Lubanja se od 16.stoljeća nadalje javlja kao podsjetnik na prolaznost života. Lubanja je i atribut Melankolije jednog od Četiri temperamenta.

Lj. Š.

91. Crucifixion under a glass bell Croatia, the 19th century; Probably monastery work Cast wax, coloured, wood; h. 28,5 cm, base r. 10 cm; GMV-KPO 2530 Crucifixion scene set on a black round postament and covered with a glass bell. At the bottom of a tall wooden cross, surrounded with a wreath of roses are wax sculptures of Virgin Mary on Christ’s right, and St.John the Evangelist on the left, holding a pergamen signifying that he is the writer of a Gospel.

At the bottom is a skull. The skull at the bottom of the cross is a symbol of Christ’s redemption.

It was used since the 16th century as a symbol of the transience of life. It is also an attribute of Melancholy, one of the four temperaments.

Lj. Š.

92. Lubanja 19. stoljeće srebro, iskucano, gravirano; 3,2 x 2,2 cm; GMV-KPO 1181 U srebru oblikovana mrtvačka glava ili lubanja simbol je smrti. Otvara se i pregradom dijeli unutrašnjost na dva pregratka.

Lubanja je često dio prikaza Memento mori koji nas podsjeća da moramo umrijeti. Uz nju se ponekad javlja zmija i žaba.Isusovci su pri kontemplaciji o životu i smrti koristili lubanju. Često su prikazivani sveci s lubanjom.

Lubanja je i atribut melankolije, jednog od četiri Temperamenta. Lubanja se često nalazi u sceni Raspeća i označava Adamovu lubanju kao simboličko očišćenje od Adamova grijeha, naročito je prisutna u umjetnosti protureformacije.

Lj. Š.

92. Skull 19th century Engraved silver; 3,2 x 2,2 cm; GMV-KPO 1181 Silver skull, a symbol of death. It opens the inside is divided into two compartments.

Skull is often a part of the Memento mori scene, which serves as a reminder of our own mortality. Sometimes appears with a snake and frog. Saints are often portrayed with a skull, St.Frances of Assisi, the hermit saints, Mary Magdalene. The skull is also an attribut of Melancholy, one of the four temperaments, and is also found in the scenes of Crucifixion, signifying Adam’s skull, as symbol of cleansing from the sins. It is very common in the art of the Counter-Reformation.

Lj. Š.

93. Kutija s prikazom boga Janusa Italija, 16. - 17. stoljeće školjka, rezbarena, zlato, kutija; koža, baršun, svila; 4,5 x 5 x 7,5 cm, kutija: 5,5 x 7 x 9,5 cm; GMV-KPO 1272 Školjka s poklopcem jajolikog oblika, bjelokosne boje prošarana smeđim prugama ugrađena je u zlatni okvir. Ukrašena je reljefno izvedenim florealnim motivima i krajolikom s pticom. Na poklopcu, okružen volutastim viticama prikazan je Janus, bog s dva lica spojena na zatiljku. Jedno je lice starca s bradom, sa cvijećem i plodovima voća na glavi, dok je drugo mladenačko sa žitom u kosi. Školjka se nalazi u ovalnoj drvenoj kutiji obloženoj tamno smeđom kožom, zatvara se mjedenom kopčom. ostavšina Srećka Jacomija, Varaždin Bibl. Hall 1991. , str. 137.

Lj. Š.

93. Box with the image of god Janus Italy, 16th – 17th century Carved shell, gold, box, leather, velvet, silk; 4,5 x 5 x 7,5 cm, box: 5,5 x 7 x 9,5 cm; GMV-KPO 1272 Shell with an egg-shaped lid, in ivory colour, with brown stripes, inserted in a golden frame.

Decorated with floral motifs and scenery with a bird in relief. On the lid is the image of Janus, the god with two faces, surrounded with volute tendrils. One is the face of an old bearded man, with flowers and fruit on his head, and the other of a young man with wheat in his hair.

The shell is part of an oval wooden box covered in dark-brown leather, and encloses with a brass clasp.

Belongings of Srećko Jacomini, Varaždin Lj.Š.

94. Narukvica sa sakralnim prizorima sred. 18. stoljeća staklo, brušeno, tempera na bjelokosti; d. 19,2 cm; GMV-KPO 1233 Narukvica je sastavljena od 12 ovalnih medaljona s minijaturnim prikazima svetaca oslikanih na bjelokosnim pločicama, umetnutih u metalne okvire i prekrivenih pločicama od prozirnog, brušenog stakla. Rubni medaljon s prikazom Veronikinog rupca je veći, a onaj s prikazom Raspeća je manji. Medaljoni su međusobno povezani metalnim lančićima.

U 12 medaljona nalaze se minijature svetih osoba: Franjo Ksaverski, Josip s Isusom, Ivan Nepomuk, Bogorodica s Isusom, Franjo Asiški, Antun Padovanski, prekrivene brušenim staklom i montirane na metalne podloge koje su međusobno povezane na način da je dvanaest ovala jednake veličine vertikalno postavljeno, trinaesta je nešto veća, a četrnaesta, najveća postavljena je horizontalno.

Lj. Š.

94. Bracelet with sacral images Mid 18th century Crystal , tempera on ivory; 19,2 cm; GMV-KPO 1233 Bracelet made of twelve oval medallions with minute images of saints painted on ivory plates, inserted in metal frames and covered with transparent crystal plates. The bigger

medallion portrays Veronica’s scarf, while the smaller one portrays Crucifixion. The medallions are connected with metal chains.

There are images of saints within the 12 medallions: Francis Xavier, Joseph with Jesus, John of Nepomuk, Madonna and Jesus, Francis of the Assisi, Anthony of Padua, covered with crystal and inserted in metal frames, mutually connected.

Lj. Š.

95. Kopča s likovima Venere i Marsa 1. pol. 19. stoljeća srebro, gravirano, prepleteno; 6,3 x 5,7 cm; GMV-KPO 3170 Srebrna kopča za pojas. Sastoji se od dva ovalna reljefna medaljona ukrašena na rubovima isprepletenom žicom. Na sredini svakog od njih nalazi se u reljefu izvedena glava božice Venere ovjenčana mirtom i boga Marsa s kacigom.

Ova dvostruka kopča sastavljena od dva medaljona međusobno povezanih kukicom, s portretima rimskih božanstva, vjerojatno je pripadala zaručnicima.

U renesansi su se likovi Venere i Marsa prikazivali tako da budu slični zaručnicima.

Iz ostavšine Srećka Jacomija Lj. Š.

95. Clasp with the images of Venus and Mars First half of the 19th century Engraved silver; 6,3 x 5,7 cm; GMV-KPO 3170 Silver belt buckle consisting of two oval medallions in relief, edges decorated with interwowen wire. In the middle of each is the head of godess Venus with myrtle wreath and of god Mars, wearing a helmet. It may have belonged to an engaged couple.

Belongings of Srećko Jacomi, Varaždin Lj. Š.

96. Broš i naušnice s prikazom Amora oko 1820. sedef, emajl, metalne kuglice, kutija: ljepenka, svila, velur; naušnice: pr. 2 cm, broš: pr. 3 cm, kutija: 9 x 6 x 5,2 cm; GMV-KPO 1183 Na baršunastoj podlozi u kutiji od ljepenke pričvršćen je par okruglih naušnica i broš izvedenih u tehnici emajla na sedefnoj pločici optočenoj okvirom od metalnih kuglica.

Modri krilati Amor sjedi na stijeni sa zmijom (simbolom požude i ljubavnih užitaka) i kleči na jednom koljenu s tobolcem na leđima i s lukom i strijelom. Broš je ukrašen scenom Amora s lovorovim vijencem u društvu Venere koja stoji uz žrtveniku sličan spomenik s dva goluba (grlice) simbolima božice ljubavi i plodnosti.

Prema Platonu postoji Nebeska i Zemaljska Venera. Obje su u umjetnosti prikazivane kao

lijepe žene. Nebeska je označavala ljubav poticanu duhovnim, božanskim osjećajima i prikazivana je gola jer je u renesansi golotinja označavala čistoću i nevinost. Zemaljska Venera prikazivana je odjevena u raskošnu haljinu s nakitom – simbolom zemaljske taštine. Iz posjeda Stjepana Leitnera.

Lj. Š.

96. Brooch and earrings with the image of Amor Cca.1820 Nacre, enamel, metal beads, box: cardboard, silk, velure earrings: pr. 2 cm, brooch: r. 3 cm, box: 9 x 6 x 5,2 cm; GMV-KPO 1183 In a cardboard box, on a velvet layer attached is a pair of round earrings and a brooch, with nacre plates coated with blue enamel and edged with metal beads. Blue, winged Amor is sitting on a rock with a snake (symbol of lust and carnal pleasures), kneeling on one leg, with a sack on his back and a bow and arrow. On the brooch is an image of Amor with a laurel wreath and Venus, standing by a monument similar to an offering altar, with two doves, symbols of love and fertility.

From the belongings of Stjepan Leitner Lj. Š.

97. Portalni sat Austrija (?), oko 1825. drvo, obojeno, alabaster, mesing, emajl, pozlata; 44 x 14,5 x 31,5 cm; GMV-KPO 5196 Kućište od crvenkasto-smeđeg drva ukrašeno mjedenim aplikacijama. Ukrasi od kovinske aplikacije s figuralnim i biljnim elementima, sprijeda su dva alabastrena stupa, na stražnjoj plohi i sa svake strane po jedno zrcalo koji oblikuju prostor u kojem je reljefni prikaz božice Afrodite. Sprijeda visi glava Afrodite u obliku sunca. Kućište mehanizma je od mjedi, pogon je na oprugu s kukastom zaprekom i klatnom iza mehanizma, stroj za odbijanje oglašava polovice i pune sate na tonsku oprugu.

Unutar drvenog kućišta bogato ukrašenog metalnim aplikacijama s figuralnim i vegetabilnim elementima ugrađena dva stupa od alabastra. U pozadini zrcalo i aplika s božicom Afroditom.

Bibl.: Šimunić 2009., kat. 37.

Lj. Š.

97. Portal clock Austria (?), cca. 1825 Wood, coloured, alabaster, brass, enamel, gilding; 44 x 14,5 x 31,5 cm; GMV-KPO 5196 Case made in reddish-brown wood ornamented with brass applications. Decoration in metal applications with floral and herbal elements, two alabaster pillars in the foreground, in the back and on each side a mirror, forming a setting for the relief portrayal of the godess Aphrodite.In front is the head of the godess in the shape of the sun.

Bibl.: Šimunić 2009, cat. 37 Lj. Š.

98. Krunica 19. stoljeće drvo, rezbareno, metalna žica, plodovi osušenog vodenog orašca; d. 90 cm, cvijet: 2,5 x 3,5 cm; GMV-KPO 1322 Krunica - čislo; sastavljena je od 29 zrnaca plodova vodenog orašca u obliku čaška cvijeta međusobno spojenih metalnom žicom.

Nedostaje završni dio s križem.

Trapa natans L - vodeni orašac je vodena, plutajuća biljka koja raste u toplim dijelovima Europe, Azije i Afrike. Plod joj je kitnjasto oblikovan s roščićima i jestiv je. Biljka se koristi od davnih vremena u ljekarništvua pridaju joj se svojstva afrodijaka.

Lj. Š.

98. Rosary 19th century Carved wood, metal wire, dried water caltrop fruit; l. 90 cm, flower: 2,5 x 3,5 cm; GMV-KPO 1322 Rosary made of 29 pieces of water caltrop fruit, shaped as flower cups and connected with metal wire. The finishing part with a cross is missing. Trapa natans L - water caltrop is a floating water plant which grows in warm parts of Europe, Asia and Africa.They bear edible, ornately shaped fruits. It has been used since ancient times in pharmacy and has been attributed with afrodisiac characteristics.

Lj.Š.

99. Krunica Austrija ili Njemačka, 1647. drvo, rezbareno, željezo, lijevano, gravirano, bjelokost, rezbarena; d. 52 cm, medaljon: 3,7 x 3 cm, ključić: 4,4 x 2,2 cm; GMV-KPO 1278 Sastavljena je od većih drvenih kuglica brojanica za molitvu “Zdravo Marija” i manjih za “Oče naš”. Na kraju niza brojanica, na konopcu je mrtvačka glava od bjelokosti iza koje slijede dvije veće i tri manje brojanice i na kraju vise zajedno na mjestu križa: medaljon i željezni ključić s ugraviranom godinom 1622. s jedne strane i slovima: M:A:Z:R, na drugoj strani. Na aversu ovalnog medaljona je reljef s prikazom Poklonstva pastira, dok je na reversu između vitičastih ornamenata tekst: “GEDENCK MEIN DAR BEV ispod toga DIE WEIL AVE HEVT GEBO N. IS UNSER HEILAND HERR IESV. CHRIST SO SOLLEN / WIR UNS ER FREUEN UND / IM LOB SING EN. MIT. SCHAL 1647.

GEDENCK MEIN DAR BEV - u spomen na moj “DIE VEIL AVE HEVT GEBO N. - jer u slavu diže IS UNSER HEILAND - je naša sveta zemlja HERR IESV. CHRIST SO SOLLEN i tako bi trebao naš Gospodin Isus Krist WIR UNS ER FREUEN UND - mi mu se radujemo i IM LOB SING EN MIT. SCHAL 1647 - i u slavu mu pjevamo sa... SCHAL 1647 Schal-Šalom - pozdrav (šalom alejhem - mir vama).

Lj. Š.

99. Rosary Austria or Germany, 1647 Carved wood,cast iron, engraved, ivory, carved; l. 52 cm, medallion: 3,7 x 3 cm, key: 4,4 x 2,2 cm; GMV-KPO 1278 Consists of bigger wooden beads used in the prayer “Hail Mary”, and smaller ones used in “Our Father”. At the end of the beads line is an ivory skull attached to the string, followed by two bigger and two smaller beads and ending in a string of beads instead of a cross: medallion and iron key with 1622 engraved on one and M:A:Z:R on the other side. On the upper side of the medallion is a relief portraying the Shepherds Bowing, and on the back side is inscription rimmed with tensil ornament: GEDENCK MEIN DAR BEV, below DIE WEIL AVE HEVT GEBO N. IS UNSER HEILAND HERR IESV/ CHRIST SO SOLLEN / WIR UNS ER FREUEN UND / IM LOB SING EN / MIT / SCHAL 1647.

GEDENCK MEIN DAR BEV - in the memory of “DIE VEIL AVE HEVT GEBO N. - glorify IS UNSER HEILAND - our holy land HERR IESV. CHRIST SO SOLLEN - as Jesus Christ our Lord says WIR UNS ER FREUEN UND. - we look forward to our Lord IM LOB SING EN MIT. SCHAL 1647 - we sing in his glory... SCHAL 1647 Schal-Šalom - salutation (šalom alejhem - peace to you).

Lj. Š.

100. Krunica iz Lourdesa Francuska, 19. stoljeće drvo, rezbareno, obojeno, pozlata; d. 114 cm; GMV-KPO 2845 Naizmjence se redaju drvene brojanice u obliku većih, rezbarenih kuglica i manjih glatkih ovala međusobno povezanih savijenom srebrenom žicom koje spaja srce s urezanim tekstom s jedne strane DE MARIE“ a s druge IMMACUL (C)ONCEPTION (Bezgrešno začeće). Na kraju je pričvršćen drveni križ s raspetim Kristom obojenim u zlatno, dok je s druge strane urezano: DE SOUVENIR DE LOURDES (suvenir iz Lurda).

Lourdes je gradić u Francuskoj u podnožju Pirineja. Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernadette Soubirous 1858.g. razvio se u veliko hodočasničko odredište kao Marijansko svetište. Uz Lourdes su vezana brojna čudesna ozdravljenja koja su se dogodila pod zaštitom svetišta.

Lj. Š.

100. Rosary from Lourdes France, 19th century Carved wood, coloured, gilded; 114 cm; GMV-KPO 2845 Bigger, carved, wooden beads interchange with smaller, smooth ovals connected with silver wire that meet in the form of a heart with engraved inscription DE MARIE on one, and IMMACUL (C)ONCEPTION, on the other side.

At the end is a wooden cross attached, with Christ coloured gold, and inscription DE SOUVENIR DE LOURDES (a souvenir from Lourdes) engraved on the other side.

Lourdes is a small town in France at the foot of the Pyrenees. After the apparitions of Mary to a small Bernadette Soubirous in 1858, it developed into a popular pilgrimage to Marian shrine.

Lj. Š.

decorated with motifs of lillies and stylized flowers. In the central area is Christ’s face in sweat and blood, eyes open, wavy hair and a thorn crown on his head, rimmed with floral ornaments (grape vine, lillies) in applied velvet and embroidery.

101. Pala s prikazom Agnus Dei Hrvatska, 17. stoljeće svila, vez metalnom žicom, svilenim koncem; 14 x 14 cm; GMV-KPO 1345 Na bijeloj svilenoj podlozi izvezen je crnim svilenim koncem Jaganjac Božji u profile, pogleda usmjerenog prema promatraču.

Iznad glave nalazi se križ i stijeg s križem kao simbolom Uskrsnuća, a oko janjeta pet zrakastih motiva. Uokolo su izvezeni čudnovati oblici koji možda predstavljaju brežuljak na kojem Jaganjac Božji stoji, a simbol je Kristove crkve, potoke - simbole četiri evanđelja i oblak.

Metalne titranke popunjavaju međuprostor.

Bibl: Leksikon 2000., str. 121.

Lj. Š.

101. Altarpiece with the image Agnus Dei Croatia, 17th century Silk, embroidery with metal wire and silk thread; 14 x 14 cm; GMV-KPO 1345 The motif of Agnus Dei is embroidered in profile with eyes on the observer, on white silk with black silk thread. Above the head is a cross and a flag with a cross as a sybol of ressurection, and around the lamb are five ray-like motifs. Unidentified motifs around the image may be a hill on which the lamb is standing, and is a symbol of Christ’s Church, streams- symbols of the four Gospels and a cloud. Decorations in metal fill in the space between.

Bibl: Lexicon 2000, pg. 121 Lj. Š.

102. Velum s prikazom Veronikinog rupca Hrvatska, 17. stoljeće, vjerojatno samostanski rad svila, metalna čipka, vez svilenim koncem; d. 19,5 cm; GMV-KPO 2398 Velum od crvene svile obrubljen je metalnom čipkom i ukrašen motivom ljiljana i stiliziranog lišća. U središnjem dijelu izvezeno je Kristovo znojno i okrvavljeno lice, otvorenih očiju, valovite kose i s trnovom krunom oko glave uokviren florealnim ukrasima (vinova loza, ljiljan, cvijet) od apliciranog baršuna i veza.

Veronika je prema legendi otrla znoj s Kristova lica a njegove su se crte lica čudesno utisnule u tkaninu rupca. Veronika kojoj ime vera icon (prema pučkoj etimologiji) znači prava slika tj. Kristova.

Lj. Š.

102. Veil depicting Veronica’s scarf Croatia, 17th century, Probably monastery work Silk, metal lace, embroidery with silk thread; 19,5 cm; GMV-KPO 2398 Veil of red silk edged with metal lace and

84

103. Plašt za kip Marije ili Isusa Hrvatska, 18. stoljeće ulje, platno; 23 x 47 cm; GMV-KPO 2394 Plašt za Marijin kip izrađen je od platna i oslikan, ima dva okrugla otvora za ruke.

Plašt je oslikan na način kako su prikazivane Bogorodice u zvonolikom plaštu ukrašenim kolorističkim i zlatnim ornamentima. U središtu je prikazan zlatni Marijin monogram na polumjesecu s natpisom: VIRGO (Djevica), s kojeg vise tri vrpce s tekstom: O CLEMENS / O PIA / O DVLCIS (o milostiva, o bezgrešna, o slatka). Otvori za ruke ukrašeni su po jednim vijencem okruženim niskom bisera. Isti motiv proteže se uz polumjesec i s vrpcama oblikuje polja ispunjena različitim vrstama cvjetova (ruže, margarete, klinčići), nakita i križeva.

Cijeli prizor okružen je zlatnim ornamentom.

Polumjesec (mlađak) je prastari atribut božice Dijane (Artemide) i mjesečeve božice Lune.

Polumjesec simbolizira i čistoću te pod nogama Djevice Marije ili Marijinog monograma označava Bezgrešno začeće.

Dar Pavlinske crkve u Varaždinu, danas katedralna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo.

Lj. Š.

103. Cloak for the statue of Mary or Isus Croatia, the 18th century Oil on cloth; 23 x 47 cm; GMV-KPO 2394 Cloak made of cloth and painted, with two round openings for the arms. Painted in the manner in which Madonna was portrayed in a bell-shaped cloak with ornaments in colour and gold. In the center is Mary’s monogram on the New moon with the inscription: VIRGO (Virgin) and three ribbons hanging down with the text: O CLEMENS /O PIA / O DVLCIS (o merciful, o sinless, o sweet). Arm openings are decorated with a wreath and strings of pearls. The motif reappears along the New moon and together with the ribbons forms fields filled with different kinds of flowers, jewellery and crosses. The scene is decorated with golden ornamentation.

The New moon is Diana’s and godess Luna’s ancient attribute. It also symbolizes purity and signifies the Immaculate Conception.

Lj. Š.

104. Plašt za kip Isusa Hrvatska, 18. stoljeće baršun, vez metalnom niti; 30,5 x 73 cm; GMV-KPO 1428 Haljinica za kip Isusa od crvenog baršuna optočena je metalnom čipkom. Krupni cvjetovi mogranja i grančica izvezeni su srebrnim nitima na podlozi od baršuna.

Lj. Š.

104. Cloak for the statue of Jesus Croatia, the 18th century Velvet, embroidery with metal thread; 30,5 x 73 cm; GMV-KPO 1428 A gown for the statue of Jesus made of red velvet and decorated with metal lace. Large flowers and branches are embroidered with silver thread.

Lj. Š.

105. Odjeća za kip Marije i Isusa Italija (?), 1. pol. 19. stoljeća atlasna svila, metalna ukrasna traka, aplicirana metalna čipka; 120 x 92 cm, 53 x 37 cm; GMV-59578/1, GMV-59578/2 Plaštevi za kipove Marije i Isusa trapezoidnog su oblika s ovalnim izrezom koji je otvor za ruku. Na atlasnoj svili bjelokosne boje broširan je ukras koji se sastoji od niza vertikalno postavljenih motiva sakralnog sadržaja pravilno raspoređenih između grančica vinove loze s grozdovima. Simboli Euharistije - kalež, vinova loza, simboli Krista – križ okružen zrakama svjetlosti. Između dva elementa pruge nalaze se peterokrake zvijezde sa zelenim krugom u sredini, simbolom božanske prisutnosti jer se Krist opisuje kao sjajna zvijezda Danica, a Djevica Marija kao Stella maris. Zvijezda je vodila kraljeve mudrace s istoka do mjesta Isusovog rođenja. Krist u Otkrivenju drži sedam zvijezda u ruci. Druga pruga raporta sastoji se od roga obilja omotanog grančicama vinove loze i grozdova. U gornjem prošireno dijelu nalaze se dva zavjetna kamena s deset Božjih zapovijedi i palmin list na kojem je polegnut križ. Između je kalež.

Euharistija je najsvečaniji čin kršćanskog kulta i jedan od glavnih sakramenata, ustanovljen od samog Krista za vrijeme njegove posljednje pashalne večeri s apostolima.

Bibl: Ivoš 2010.

Lj. Š.

105. Clothes for the statues of Mary and Jesus Italy(?), first half of the 19th century Atlas silk, decorative metal stripe, metal lace; 120 x 92 cm, 53 x 37 cm; GMV-59578/1, GMV-59578/2 Cloaks are of trapezoid shape with oval openings for the arms. On ivory coloured atlas silk is an ornament of vertically arranged motifs of sacral content, placed between the branches of grape vine. Symbols of the Eucharist - cup, grape vine, symbols of Christ – cross circled with rays of light. In between are stars with green circle in the middle, symbol of Divine presence. The second string consists of the horn of plenty wrapped in the vine branches and trusses. In the upper corner are two votive stones with ten commandments and a palm leaf with a cross, a cup is in between.

Bibl: Ivoš 2010 Lj. Š.

106. Par Kanonskih tablica Austrija, oko 1790. srebro, iskucano, kolorirani tisak na papiru; 33 x 20,5 cm; GMV-KPO 6971, GMV-KPO 6972 U srebrnim klasicističkim okvirima ukrašenim iskucanim medaljonima, palminim listovima i cvijetom unutar lovorovog vijenca i vezenke umetnuti su tiskani tekstovi: Saceredos cum lavat manus dicat (psalam 26, 6-12) s Marijim monogramom i glavicama dva anđela i sa srcem ugrađenim u ukrasni okvir. Na drugoj tablici nalazi se tekst Initium S. Evangelii secundum Joannem (Evanđelje po Ivanu, 1, 1-14) s Kristovim monogramom, pticom raširenih krila i srcem.

Kanonske tablice s izvadcima iz pojedinih važnih dijelova liturgijskog bogoslužja postavljale su se na oltar kao podsjetnik svećeniku. Obično su bile tiskane ili pisane rukom i ukrašene koloriranim oslikom.

Umetnute su u umjetnički oblikovane okvire.

Lj.Š.

106. Pair of Canonical plates Austria, cca. 1790 Engraved silver, coloured paper print; 33 x 20,5 cm; GMV-KPO 6971, GMV-KPO 6972 In silver classicistic frames with engraved medallions, palm leaves and flowers within a laurel wreath, are inserted printed texts: Saceredos cum lavat manus dicat“(psalm 26, 6-12) with Mary’s monogram and heads of two angels with a heart in a decorative frame.

On the other plate is a text Initium S. Evangelii secundum Joannem (John’s Gospel, 1, 1-14) with Christ’s monogram, a bird with open wings and a heart.

Canonical plates with extracts from important parts of the liturgy were placed at the altar as a reminder to the priest at mass. Usually printed or handwritten, painted in colour. They were inserted in artistically executed frames.

Lj.Š.

107. Kanonska tablica Austrija ili Hrvatska, oko 1820. drvo, rezbareno, mjed, iskucano, rukopis tintom, oslikano temperom; 26 x 20 cm; GMV-KPO 1307 Molitva Initium S. Evangelii secundum Joannem napisana je tintom na papiru i ukrašena oslikanim grančicama ruže i košaricom s ružama i potočnicama. Posrebreni okvir s pozlatom reljefno je ukrašen volutama, cvjetnim glavicama i lisnatim grančicama.

Lj.Š.

107. Canonical plate Austria or Croatia, cca. 1820 Carved wood, brass, ink writing, painted with tempera; 26 x 20 cm; GMV-KPO 1307 Prayer Initium S. Evangelii secundum Joannem,

written in ink on paper and decorated with painted rose branches and a basket with roses and forget me not flowers. Silver frame with gilding is decorated with volutes, flower heads and leafy branches in relief Lj.Š.

108. Amuleti Austrija, 17. stoljeće srebro, gravirano; d. 2,5 cm; GMV-KPO 1280 Skup privjesaka pričvršćenih na okruglom prstenu: -- medalja sa redom grbova, u sredini konjanik u oklopu, s druge strane muški lik u plaštu i oklopu i grifon s grbom s natpisom uokrug -- zlatni prsten sastoji se od zlatnih spirala između dva staklena crvena ovala u srebru s likom svetice -- ruka koja pokazuje figu iz crnog drva umetnuta u metal -- zeleni kamen umetnut u obliku suze -- medalja s likom biskupa s kružnim natpisom, s druge strane grbovi kneza i biskupa s natpisom -- mali zlatnik s grbom Iz ostavštine Srećka Jacominij.a Lj.Š.

108. Amulets Austria, the 17th century From the heritage of Srećko Jacomini Engraved silver; 2,5 cm; GMV-KPO 1280 Collection of pendants connected with a ring: -- a medal with cotes of arms, a horseman with armour in the center. On the other side a male figure with a cloak and armour, and a griffon with a coat of arms.

-- golden ring consisting of golden spirals between two red ovals with a figure of saint -- a hand with fingers crossed („figa“), made of black wood inserted in metal -- inserted green stone in the shape of a tear -- rectangular medal with a figure of bishop, on the other side coats of arms of the dukes and counts with inscription -- small golden coin with coats of arms Lj. Š.

109. Chatelaine Austrija, 19. stoljeće srebro, lijevano, gravirano, bjelokost; d. 19,5 cm; GMV-KPO 12253 Niz srebrnih privjesaka u obliku pegle, knjižice

s natpisom Unvergessliche Tage (nezaboravni dani), notesa s umetnute tri bjelokosne pločice koji vise na kopči, koja se obično zadijevala za pojas. Kopča trapezoidnog oblika ima medaljon s prikazom djevojke s lutnjom uokvirenom graviranim vegetabilnim motivom s glavom maskerona, glazbenim instrumentima (gitara, bubnjevi, truba, ). Donji dio kopče sastavljen je od tri mobilne pločice s prikazom papige i cvijeća, sa svake strane s po jednim lančičem pričvršćenim, dok su o vanjske lančiće pričvršćeni pegla i knjižica s tri zlatne stranice, na prvoj je ugraviran tekst: 28. Sept. 29. Mai 30. Jul 30. November, dok je na središnjem dijelu kopče o kukicu pričvršćen notes s dvije srebrne vanjske stranice ukrašene graviranim vegetabilnim motivom i s tri unutrašnje bjelokosne pločice. iz posjeda Stjepana Leitnera Lj. Š.

109. Chatelaine Austria, the 19th century From the belongings of Stjepan Leitner srebro, lijevano, gravirano, bjelokost; d. 19,5 cm; GMV-KPO 12253 A string of pendants shaped as iron, booklet with inscription Unvergessliche Tage (unforgetable days), a notebook with three ivory plates hanging from a bucklet, usually attached to a belt. The bucklet is of trapezoid shape and has a medallion depicting a girl with a lute, framed with engraved greenery and head of mascaron and music instruments (guitar, drums, horn).

Lj. Š.

110. Svadba u Kaani Galilejskoj 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 28,4 x 38,2 cm; GMV-E - 1477 sign. Die Hochzeit Zu Kanna in Gallilea.

Slika na staklu s prikazom svadbe u Kaani Galilejskoj. Oslikana žarkim koloritom, importirani oblik sakralnog predmeta, uokviren profiliranim drvenim okvirom. Ispod svadbene scene crnom bojom, rukopisom signiran naziv scene Die Hochzeit zu Kanna in Gallilea.

Bibl.: Albus 2000., kat. 2.; Albus 2013., str.

543.-545.

Lj. A. 110. Wedding at Cana of Galilee 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 28,4 x 38,2 cm; GMV-E - 1477 sign. Die Hochzeit Zu Kanna in Gallilea.

Picture painted on the back side of glass depicting the wedding at Cana of Galilee.

Brightly coloured, imported sacral artefact with a profiled wooden frame. Below the wedding scene is handwritten inscription in black colour: Die Hochzeit zu Kanna in Gallilea.

Bibl.: Albus 2000, cat. 2; Albus 2013, pg.

543-545 Lj. A.

111. Jaslice 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 25 x 17 cm; GMV-E -1482 Slika na staklu s prikazom rođenja Isusovog.

Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Scena štalice sa Sv. Obitelji plošno izvedena žarkim koloritom.

Bibl.: Albus 2000., kat. 5.

Lj. A. 111. Manger 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 25 x 17 cm; GMV-E - 1482 Picture painted on the back side of glass portraying the birth of Jesus Christ by an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame. A flat scene of a barn and the Holy Family in bright colour.

Bibl.: Albus 2000, cat. 5 Lj. A.

112. Isusov grob 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 28,4 x 38,5 cm; GMV-E - 1484 Slika na staklu s prikazom Isusovog groba.

Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom.

Posmrtni scenarij Raspetog sa simbolima njegove muke, Magdaleninim rupcem, raspećem s inicijalima IHS na koje se s obje strane nadovezuju raskošne cvjetne bukete, skladnog kolorita u kojemu dominira crvena boja.

Bibl.: Albus 2000., kat. 7.; Albus 2013., str.

543.-545.

Lj. A. 112. Tomb of Jesus 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 28,4 x 38,5 cm; GMV-E – 1484 Picture painted on the back side of glass depicting the tomb of Jesus by an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame. A posthumnuous portrayal of the Crucified with the symbols of his passion, Magdalene’s scarf, crucifixion with initials IHS flanked by luxuriant flower bouquetes of harmonious colours, with prevailing red.

Bibl.: Albus 2000, cat. 7; Albus 2013, pg.

543-545 Lj. A.

113. Madonna s Djetetom 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 25 x 16,3 cm; GMV-E - 1485 Sign: S=MARIA.H. Slika na staklu s prikazom Marije s Isusom.

Importirani oblik sakralnog predmeta, nepoznatog autora ili radionice, uokviren profiliranim drvenim okvirom. Marija u naručju drži malog Isusa, gornji uglovi stakla oslikani cvjetnim glavama. Cjelom širinom donjeg ruba teče pojas oslikan plavom bojom, sa signaturom S=MARIA.H ispisanom crnim slovima.

Bibl.: Albus 2000., kat. 8; Naj 2010., kat. 130.

Lj. A. 113. Madonna with child 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 25 x 16,3 cm; GMV-E - 1485 Sign: S=MARIA.H. Picture painted on the back side of glass depicting Mary and the baby Jesus. Upper corners ornamented with flower heads, along the bottom section is a blue stripe with inscription S=MARIA.H in black.

Bibl.: Albus 2000, cat. 8; Naj 2010, cat. 130 Lj. A.

114. Kalvarija 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 29 x 19,3 cm; GMV-E - 1492 Slika na staklu s prikazom Kalvarije. Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Uz raspeće sa razapetim Kristom oslikani su simboli Kristove muke i Magdalenin rubac.

Bibl.: Albus 2000., kat. 14.

Lj. A. 114. Calvary 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 29 x 19,3 cm; GMV-E – 1492 Picture painted on the back side of glass depicting the Calvary by an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame. On both sides of the crucified Christ are the symbols of his passion and Magdalene’s scarf.

Bibl.: Albus 2000, cat. 14 Lj. A.

a profiled wooden frame. Both figures have bulbiformed crowns on their heads, the upper corners of the painting are decorated with flower bouquetes in bright red.

Bibl.: Albus 2013, pg. 543-544 Lj. A.

115. Srce Isusovo 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 38,8 x 29 cm; GMV-E - 1495 Slika na staklu s prikazom Srca Isusovog u središnjem ovalu okruženom cvjetnim vijencem. Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom.

Bibl.: Albus 2000., kat. 17.

Lj. A. 115. Heart of Jesus 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 38,8 x 29 cm; GMV-E – 1495 Picture painted on the back side of glass depicting the Heart of Christ in the central oval, encircled by a flower garland. Work of an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame.

Bibl.: Albus 2000, cat. 17 Lj. A.

116. Sveti Josip s Isusom 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 16,3 x 11,4 cm; GMV-E - 1497 Slika na staklu s prikazom Sv. Josipa s Isusom.

Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Josip u naručju drži malog Isusa i cvjetnu granu, gornji uglovi stakla oslikani cvjetnim glavama.

Bibl.: Albus 2000., kat. 19.

Lj. A. 116. St. Joseph and Jesus 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 16,3 x 11,4 cm; GMV-E – 1497 Picture painted on the back side of glass depicting St.Joseph holding baby Jesus and a flower branch. Work of an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame. Upper corners of the painting decorated with flower heads.

Bibl.: Albus 2000, cat. 19 Lj. A.

86

117. Prijestolje milosti 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 38,7 x 28,5 cm; GMV-E - 1501 Slika na staklu s prikazom Prijestolja milosti.

Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Bog Otac pridržava raspeće s Isusovim torzom i medaljon s Duhom Svetim. Gornji uglovi stakla oslikani cvjetnim buketama žarkog kolorita.

Bibl.: Albus 2000., kat. 23.; Albus 2013., str.

543.-545.

Lj. A. 117. Throne of Mercy 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 38,7 x 28,5 cm; GMV-E – 1501 Picture painted on the back side of glass depicting the Throne of Mercy. Work of an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame. God the Father is holding the torso of a crucified Jesus and the medallion with the symbolic representation of the Holy Spirit. The upper corners of the painting are decorated with flower bouquetes in bright colour.

Bibl.: Albus 2000, cat. 23; Albus 2013, pg.

543-545 Lj. A.

118. Marija s Isusom 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 38,7 x 28,7 cm; GMV-E - 1502 Slika na staklu s prikazom Marije s Isusom.

Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Marija u naručju drži Isusa, oba lika s lukovičastim krunama na glavi, gornji uglovi stakla oslikani cvjetnim buketama, prevladava žarko crveni kolorit.

Bibl.: Albus 2013., str. 543.-544.

Lj. A. 118. Mary and Jesus 19th century; Field location: Varaždin surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 38,7 x 28,7 cm; GMV-E -1502 Picture painted on the back side of glass depicting Mary holding baby Jesus. Work of an unknown folk artisan or workshop, framed with

119. Marija s Isusom 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Ladanje Gornje staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 38 x 28 cm; GMV-E - 1507 Zavjetna slika na staklu s prikazom Marije s isusom. Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Na oblaku je smješten lik Marije s malim Isusom u naručju, oba lika s lukovičastim krunama na glav, na oblak se nadovezuju cvjetne glave, ispod scene oslik zavjetne crkve.

Bibl.: Albus 2010., kat. 27 Lj. A. 119. Mary and Jesus 19th century; Field location: Ladanje Gornje Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 38 x 28 cm; GMV-E – 1507 A votive picture painted on the back side of glass depicting Mary holding baby Jesus.

Work of an unknown folk artisan or workshop, framed with a profiled wooden frame. Figures are set on a cloud, wearing bulbiformed crowns, the upper corners of the painting are decorated with flower heads, beneath the scene is a model of the pilgrimage church.

Bibl.: Albus 2010, cat. 27 Lj. A.

120. Sveti Ivan 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 36,5 x 25,5 cm; GMV-E - 1515 Sign: S. IOHANNES Slika na staklu s prikazom Sv. Ivana.

Importirani oblik sakralnog predmeta, nepoznatog autora ili radionice, uokviren jednostavnim drvenim okvirom. U središtu slike je medaljon s likom Sv. Ivana koji u rukama drži janje. Uz rub medaljona razmješteno nekoliko cvjetnih glava. Uz donji rub cijelom širinom slike teče širi crni pojas na kojemu je bijelim slovima ispisana signatura S. IOHANNES. Lj. A. 120. St. John 19th century; Field location: Varaždin

surroundings Picture painted on the back side of glass, carved wood, profiled; 36,5 x 25,5 cm; GMV-E - 1515 Sign: S. IOHANNES Picture painted on the back side of glass depicting St.John. Imported sacral object by an unknown author or workshop with a simple wooden frame. In the centre of the painting is a medallion with St.John holding a lamb, rimmed with several flower heads. Along the bottom fringe is a black stripe with inscription in white letters: S. IOHANNES. Lj. A.

121. Marija od sedam žalosti 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Plitvica staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 39,2 x 18,8 cm; GMV-E -1519 Sign: INRI Slika na staklu s prikazom Marije sedam žalosti. Rad nepoznatog pučkog autora ili radionice, uokvirena profiliranim drvenim okvirom. Marija sjedi ispred raspela, na koljenima drži mrtvo tijelo Isusovo. Srce Marijino probada sedam mačeva, ispred prikaza likova leži Isusova kruna od trnja i natpis INRI. Lj. A. 121. Our Lady of Seven Sorrows 19th century; Field location: Plitvica Picture painted on the back side of glass,carved wood, profiled; 39,2 x 18,8 cm; GMV-E – 1519 Sign: INRI Picture painted on the back side of glass depicting Mary of Seven Sorrows, by an unknown author or workshop with a simple wooden frame. Mary is sitting in front of the cross with the body of Christ on her knees. Her heart is pierced by seven swords, the thorn crown and inscription INRI in the foreground.

Lj. A.

122. Madonna s Djetetom 19./20. stoljeće; terensko prikupljanje: Klenovnik oleografija, staklo, ustakljeno, drvo, profilirano; 40 x 30,4 cm; GMV-E - 671 Suvremenizacija života na selu u prvoj polovici 20. stoljeća postupno potiskuje iz uporabe slike svetaca oslikanih na poleđini stakla. Njih su zamijenile oleografije s jednako zastupljenim religioznim temama koje su nedvojbeno jednako tako zadovoljavale potrebe širokih narodnih masa. Reprodukcije likova ili sakralnih scena otiskom u višebojnom tisku, prethodno

utvrđenih na originalu i njihovim premazivanjem firnisom, davale su dojam originala.

Sedamdesetih godina 19. stoljeća započinje u zapadnoj Europi masovna proizvodnja oleografskih slika koje su već počecima 20. stoljeća svoje mjesto nalazile i kao zidni sakralni sadržaj seoskih unutaršnjih prostora.

Oleografija s prikazom Madone koja doji Isusa, uokvirena profiliranim okvirom. Dio sakralne dekoracije unutarnjeg prostora seoske kuće.

Bibl.: Albus 2000., kat. 38.

Lj. A. 122. Madonna and child 19/20th century; Field location: Klenovnik Oleography, glassed, wood, profiled; 40 x 30,4 cm; GMV-E - 671 With modernization of country life in the first half of the 20th century, pictures of saints on glass became replaced with oleographs. They too represented religious themes of interest to a wider peasant audience. Reproductions of figures and sacral scenes in coloured print with warnish finish gave away the impression of the originals. During the 19th century, in the seventies, starts a mass production of oleographs in Western Europe, which became part of sacral inventory in peasant interiors in the beginning of the 20th century.

Oleograph portraying Madonna nursing infant Jesus has profiled framing. It was a part of sacral decoration in a peasant interior.

Bibl.: Albus 2000, cat. 38 Lj. A.

123. Marija s Isusom 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Klenovnik oleografija, staklo, ustakljeno, drvo, profilirano; 46,2 x 46 cm; GMV-E - 713 Oleografija s prikazom Marije koja doji Isusa, središnju scenu porubljuju cvjetni motivi, uokvirena je jednostavnim drvenim okvirom tamno smeđe boje, ustakljena. Dio sakralne dekoracije unutarnjeg seoskog prostora.

Bibl.: Albus 2000., kat. 40.

Lj. A. 123. Mary and Jesus First half of the 20th century; Field location: Klenovnik Oleography, glassed, wood, profiled, glazing; 46,2 x 46 cm; GMV-E - 713 Oleograph portraying Madonna nursing Jesus, central scene rimmed with floral motifs, with a simple dark wodden frame and glassed. It was part of sacral decoration in a rural interior.

Bibl.: Albus 2000, cat. 40 Lj. A.

124. Srce Marijino 1. polovica 20. stoljeća oleografija, staklo, ustakljeno, drvo, profilirano; 41,3 x 31 cm; GMV-E - 1933 Oleografija s prikazom Srca Marijinog. Središnji lik okružuje 15 medaljona s prikazima scena iz Marijina života, medaljone dopunjuju glave ljiljana. Slika uokvirena drvenim smeđim okvirom, ustakljena.

Lj. A. 124. Heart of Mary First half of the 20th century Oleography, glassed, wood, profiled, glazing; 41,3 x 31 cm; GMV-E - 1933 Oleograph portraying Heart of Mary. Central figure is surrounded by 15 medallions with scenes from Mary’s life, and adorned with clusters of lillies. Glassed, with brown wooden frame.

Lj. A.

125. Srce Isusovo 1. polovica 20. stoljeća oleografija, staklo, ustakljeno, drvo, profilirano, uokvireno; 41,3 x 31 cm; GMV-E - 1934 Oleografija s prikazom Srca Isusovog. Središnji lik okružuje 15 medaljona s prikazima scena iz Isusovog života, medaljone dopunjuju glave ruža. Slika uokvirena drvenim smeđim okvirom, ustakljena.

Lj. A. 125. Heart of Christ First half of the 20th century Oleography, glassed, wood, profiled, framed; 41,3 x 31 cm; GMV-E – 1934 Oleograph portraying Heart of Jesus. Central figure is surrounded by 15 medallions with scenes from Christ’s life, and adorned with clusters of roses. Glassed, with brown wooden frame.

Lj. A.

126. Srce Marijino 1. polovica 20. stoljeća oleografija, staklo, ustakljeno, drvo, profilirano, uokvireno; 41 x 35 cm; GMV-E - 1935 Oleografija s prikazom Srca Marijinog, uokvirena drvenim smeđim okvirom, ustakljena.

Lj. A. 126. Heart of Mary First half of the 20th century Oleography, glassed, wood, profiled, framed; 41 x 35 cm; GMV-E – 1935 Oleograph portraying Heart of Mary, with brown wooden frame and glassed.

Lj. A.

127. Srce Isusovo 1. polovica 20. stoljeća oleografija, staklo, ustakljeno, drvo, profilirano, uokvireno; 41 x 35 cm; GMV-E - 1936 Oleografija s prikazom Srca Isusovg, uokvirena drvenim smeđim okvirom, ustakljena.

Lj. A. 127. Heart of Jesus First half of the 20th century Oleography, glassed , wood, profiled, framed; 41 x 35 cm; GMV-E – 1936 Oleograph portraying Heart of Mary, with brown wooden frame and glassed.

Lj. A.

128. Gospa Lurdska 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Klenovnik c/b fotografija, drvo piljeno, uokvireno; 12,6 x 8,2 cm; GMV-E - 711 Zavjetna fotografija Gospe Lurdske uokvirena drvenim okvirom rađenim tehnikom izrezivanja i piljenja vitičastih i biljnih ukrasnih motiva.

U središtu svake stranice izrezan je motiv tulipana, a vitice su kombinirane sa stiliziranim lišćem. Ovakve su fotografije najčešće kupljene prilikom hodočašća u Marijanska svetišta ili su kao uspomena darovane onima koji u hodočašću nisu sudjelovali. Fotografija je mlađe datacije od okvira.

Bibl.: Albus 2000., kat. 43.

Lj. A. 128. Lady of Lourdes 20th century, Field location: Klenovnik Black/white photography, sawn wood,framed; 12,6 x 8,2 cm; GMV-E - 711 Votive photograph of the Lady of Lourdes, wooden frame adorned with carved and sawn tendrils and floral motifs. A carved tulip motif in the centre, tendrils combined with stylized leaves. These were usually bought on pilgrimages to Marian shrines or given as presents on return. The photograph is of a more recent date than the frame.

Bibl.: Albus 2000, cat. 43 Lj. A.

129. Majka Božja Trsatska 20. stoljeće c/b fotografija, staklo, drvo, uokvireno; 8 x 6,5 cm; GMV-47152 sign. Majka Božja Trsatska / Uspomena iz Trsata Zavjetna c/b fotografija Majke Božje trsatske uokvirena drvenim, posrebrenim okvirom.

Ovakve su fotografije najčešće kupljene prilikom hodočašća u Marijanska svetišta kao zavjet za pomoć ili su darovane onima koji u hodočašću nisu sudjelovali.

Lj. A. 129. Our Lady of Trsat 20th century Black/white photograph , glass, wood, framed; 8 x 6,5 cm; GMV-47152 sign. Majka Božja Trsatska / Uspomena iz Trsata Votive photo of Our Lady of Trsat in black and white with silvered frame. These were usually bought on pilgrimages to Marian shrines as a vow for help, or given as presents on return.

Lj. A.

130. Raspelo 1829.; terensko prikupljanje: okolica Varaždina drvo rezbareno, piljeno, pozlaćeno; 96,8 x 46,6 cm; GMV-E - 1523 Sign: INRI 1829.

Tijelo Kristovo izvedeno u gotičkoj maniri od dubenog i rezbarenog drveta, s krunom na glavi od spletene grančice. Na patibulumu drvenim je klinom pričvršćena blago svinuta drvena pločica s natpisom INRI. U visini Kristovih bedara, sa svake je strane raspela pozlaćenom žicom pričvršćena skulptura sveca. S jedne strane je Marija sklopljenih ruku, odjevena u halju i plašt koji se s glave spušta niz tijelo. S druge strane je Sveti Ivan koji lijevom rukom pridržava nabranu halju, a u desnoj ruci drži kalež sa zmijom na vrhu.

Pri dnu patibuluma koso je položena profilirana pločica sa rezbarenim i bojom terakote oslikanim natpisom IHS i godinom 1829. S obje strane natpis omeđuje po jedna rezbarena cvjetna glava, a između brojeva datacije izveden je motiv Srca Isusovog . Sve skulpture i pločice su pozlaćene. Raspelo je tamno smeđe, gotovo crne boje. Veličinom je vjerojatno bio namijenjen za potrebe crkvenog inventara.

Bibl.: Kunstschätze 1986., kat. 188.; Albus, Petr-Marčec 1987., kat. 140.; Naj 2010., kat. 131.

Lj. A. 130. Crucifix 1829; Field location: Varaždin surroundings Carved and sawn wood, gilded; 96,8 x 46,6 cm; GMV-E - 1523 Sign: INRI 1829 The body of Christ executed in gothic style, in carved and indented wood with a branchlet crown on his head. On the patibulum is, attached by a wooden wedge, a slightly curved wooden plate with inscription INRI. Flanking his thighs and attached to the cross with gilded wire are sculptures of saints. On one side is Mary with her arms crossed in prayer, wearing white robe and cape coming down from her head to her feet. On the other is St.John holding a drapery, with his left hand

and a cup with a snake on the top in his right hand. On the bottom of the patibulum is a slanted profiled plate with inscription IHS and year 1829. On each side of the inscription is a carved flower cluster, and in between the numbers is the heart of Jesus (a heart in flames). All sculptures and plates are gilded.

The crucifix is dark brown, almost black, its size indicating it was a part of church inventory.

Bibl.: Kunstschätze 1986, cat. 188; Albus, Petr-Marčec 1987; Naj 2010, cat. 131 Lj. A.

131. Raspelo Varaždin, početak 20. stoljeća drvo rezano, dubeno, rezbareno, kolorirano; 57 x 29,2 cm; GMV-44434 Raspelo na postolju, Krist izrađen od rezbarenog i dubenog drveta, lice izražajnih crta, na tijelu blagi tragovi dlijeta, dimenzije nogu neproporcionalne u odnosu na tijelo, koloriran. Profinjeniji rad nepoznatog pučkog majstora. Jedna figura podno križa nedostaje.

Korišten ili kao zaštitnik kuće u kućnom zabatu ili u Božjem kutu GLAVNE HIŽE. Bibl.: Albus 2013., str. 547.-549.

Lj. A. 131. Crucifix Varaždin, early 20th century Carved and indented wood, coloured; 57 x 29,2 cm; GMV-44434 Crucifix on stand, figure of Christ made out of carved and indented wood with strong facial expression, slight traces of chisel marking, coloured, legs and body disproportionate.

A refined work of an unknown folk artisan.

There is a missing figure under the cross. It was placed as the patron in either the pediment of the house, or God’s corner of the main house, hiža.

Bibl.: Albus 2013, pg. 547-549 Lj. A.

132. Raspelo Okolica Varaždina, početak 20. stoljeća porculan, pozlata, drvo piljeno, profilirano; 72 x 25,5 x 13,2 cm; GMV-E - 1532 Raskošniji oblik raspela smješten u drveno kučište s profiliranom krunom na gornjem rubu i ustakljenim pokretnim vratima. Kompoziciju raspela postavljenog na bazu sa satom prate dvije skulpture, Marija i Magdalena. Skulpture su izrađene od porculana s mjestimičnom pozlatom. Na stražnjem dijelu pozlaćenog raspela polu oblog profila, iza Kristove glave pričvršćena je raskošna pozlaćena rozeta

88

od koje se uz bočne rubove raspela proteže pozlaćeni ukras s vitičastim i srcolikim motivima isprepletenim lišćem. Iznad Kristove glave je titulus od porculana s reljefno istaknutim i crnom bojom ispisanim natpisom INRI. Lj. A. 132. Crucifix Varaždin surroundings, early 20th century Porcelain, gilded, sawn wood, profiled; 72 x 25,5 x 13,2 cm; GMV-E - 1532 Abundant crucifix in a wooden case with a glass door and profiled crown on the upper edging. The crucifix is on stand, with a clock and figures of Mary and Mary Magdalene made of porcelain and gilded at some places. At the back of the gilded crucifix, behind Christ’s head, is an abundantly gilded semicircular rosette. Along side edges spreads a gilded ornament of ringlike, heart-shaped motifs and intertwined leaves. Above Christ’s head is a relief inscription INRI in porcelain and black colour.

Lj. A.

133. Raspelo početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Greda sadra odlivena u kalupu, kolorirana, drvo piljeno; v. 18 cm; GMV-E - 1524 Kompozicija drvenog raspela na postolju, izrazito pučke izrade koju ispod raspela dopunjuju tri skulpture, Marija i dva anđela.

Skulpture rađene od sadre odlivene u kalupu, kolorirane zagasitim koloritom. Tipičan primjer raspela koji je u 1. pol. 20. st. u seoskom unutarnjem prostoru ispunjavao Božji kut.

Bibl.: Albus 2000., kat. 46.

Lj. A. 133. Crucifix Early 20th century; Field location: Greda Cast plaster, coloured, sawn wood; 18 cm; GMV-E - 1524 Crucifix on stand by a folk artisan with three accompanying sculptures at the bottom, Mary and two angels. Sculptures cast in plaster, painted in dark colours. A type of crucifix dating from the first half of the 20th century, which was placed in so called God’s corner of peasant interiors.

Bibl.: Albus 2000, cat. 46 Lj. A.

134. Raspelo 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Gornja Poljana sadra odlivena u kalupu, posrebrena, drvo piljeno; v. 13 cm; GMV-57017 Raspelo manjih dimenzija s tijelom Kristovim

rađenim odljevom sadre u kalupu, korpus Krista i raspelo obojani srebrnom bojom.

Primjer raspela nuđen na proštenjima kao jeftiniji oblik sakralnog predmeta. Vjenčić spleten od pšenice jedan je od oblika božićne dekoracije.

Lj. A. 134. Crucifix First half of the 20th century; Field location: Gornja Poljana Cast plaster, silver plated, sawn wood; 13 cm; GMV-57017 A smaller crucifix with Christ’s body cast in plaster, the body and cross painted in silver. A type of crucifix sold at parish feasts as cheap sacral items. A wheat wreath is one of the types of Christmas decorations.

Lj. A.

135. Raspelo Strmec, početak 20. stoljeća drvo dubeno, rezbareno, rezano, piljeno; v. 20 cm; GMV-E - 1924 Vrlo kvalitetna izrada skulpture Krista u drvetu nepoznatog autora, rađena tehnikom rezanja i rezbarenja drveta. Skulptura je smještena na raspelo novije izrade.

Lj. A. 135. Crucifix Strmec, early 20th century Carved, indented, sawn wood; 20 cm; GMV-E - 1924 Sculpture of Christ of very good quality by an unknown author in wood cutting and carving technigue. Placed on a crucifix of a more recent making.

Lj. A.

136. Raspelo Šemovec, 1. polovica 20. stoljeća porculan, pozlata, drvo piljeno; v. 15,5 cm; GMV-E - 1929 Drveno raspelo s tijelom Krista od porculana s pozlaćenom krunom, perizomom i čavlima.

Na prsima crvenom su bojom naznačeni tragovi krvi. Na porculanskom patibulumu ispod Kristovih nogu, od istog je materijala mrtvačka glava, znak prolaznosti ljudskog života, a iznad Kristove glave titulus od porculana s reljefno istaknutim i crnom bojom ispisanim natpisom INRI. Vrhovi križa ukrašeni su metalnim ukrasima biljnog ornamenta.

Lj. A. 136. Crucifix Šemovec, first half of the 20th century porcelain, gilded, sawn wood; 15,5 cm;

GMV-E - 1929 Wooden crucifix with porcelain figure of Christ with gilded crown, loin cloth, nails and red blood marks on his chest. On a porcelain patibulum beneath his legs is a skull made from the same material, a symbol of transience of human life. Above Christ’s head is a porcelain inscription INRI in relief and black colour. The ends of the cross are decorated with metal floral ornaments.

Lj. A.

137. Madonna kraj 19. stoljeća; terensko prikupljanje: Plitvica drvo tesano, rezbareno, kolorirano; v. 61 cm; GMV-E - 1531 Skulptura Madone porijeklom iz sela Plitvice ispunjavala je sve do prve četvrtine 20. stoljeća, zabatnu nišu obiteljske kuće Mihalić.

Rezbarena u drvetu od darovitog lokalnog majstora, skladnih je proporcija i smirene ekspresije lica. Osnovna linija skulpture i bogati tekstilni nabori, rađeni su finim potezima dlijeta, uglađenih rubova s vidljivim ostacima kolorita.

Bibl.: Kunstschätze 1986., kat. 194.; Albus 2000., kat. 54.; Albus 2013., str. 551.-552.

Lj. A. 137. Madonna End of the 19th century; Field location: Plitvica Hewed, carved wood, coloured; 61 cm; GMV-E - 1531 A sculpture of Madonna from the village Plitvice was placed in the niche of the pediment in the Mihalić family house till the first quarter of the 20th century. Carved in wood by a gifted local artisan, of harmonious proportions and peaceful facial expressions. The contour of the sculpture and rich drapery were done in fine chisel work, edges smoothen and with traces of colour.

Bibl.: Kunstschätze 1986, cat. 194; Albus 2000, cat. 54; Albus 2013, pg. 551-552 Lj. A

138. Gospa Lurdska okolica Varaždina, početak 20. stoljeća sadra odlivena u kalupu, kolorirana; v. 67 cm; GMV-44435 U prvoj četvrtini 20. stoljeća pojavljuju se serijski rađene skulpture svetaca od sadre odlivenih u kalupu. Ovisno o proporcijama služile su kao zaštitnice kuća ili su bile sastavnim dijelom Božjeg kuta u GLAVNOJ HIŽI. Kolorirane najčešće umjerenim koloritom najčešće su kupovane na crkvenim proštenjima.

Bibl.: Albus 2013., str. 551.-553.

Lj. A. 138. Lady of Lourdes Varaždin surroundings, early 20th century Cast plaster, coloured; 67 cm; GMV-44435 In the first quarter of the 20th century appeared sculptures of saints cast in plaster of serial production. Depending on their size they were used either as patrons of houses, or placed in God’s corner in the main house (hiža). Mostly mildly coloured, they were cheap and commonly sold in parish feasts.

Bibl.: Albus 2013, pg. 551-553 Lj. A.

139. Madonna s Djetetom 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Lepoglavska Purga sadra odlivena u kalupu, kolorirana; v. 32,5 cm; GMV-E - 376 U prvoj četvrtini 20. stoljeća pojavljuju se serijski rađene skulpture svetaca od sadre odlivenih u kalupu. Ovisno o proporcijama služile su kao zaštitnice kuća ili su bile sastavnim dijelom Božjeg kuta u GLAVNOJ HIŽI. Kolorirane najčešće umjerenim koloritom najčešće su kupovane na crkvenim proštenjima. U Lepoglavskoj Purgi zajedno sa skulpturama anđela (E- 377 i E - 378) bila je postavljena u Božjem kutu.

Bibl.: Albus 2000., kat. 56.; Albus 2013., str.

551.-553.

Lj. A. 139. Madonna and child First half of the 20th century; Field location: Lepoglavska Purga Cast plaster, coloured; 32,5 cm; GMV-E - 376 In the first quarter of the 20th century appeared sculptures of saints cast in plaster of serial production. Depending on their size, they were used either as patrons of houses, or placed in God’s corner in the main house (hiža). Mostly mildly coloured, they were cheap and commonly sold in parish feasts. This one, from Lepoglavska Purga, was placed together with sculptures of angels (E- 377 , E - 378) in God’s corner.

Bibl.: Albus 2000, cat. 56; Albus 2013, pg.

551-553 Lj. A.

140. Anđeo 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Lepoglavska Purga sadra odlivena u kalupu, kolorirana; v. 17 cm; GMV-E - 377 U prvoj četvrtini 20. stoljeća pojavljuju se serijski rađene skulpture svetaca od sadre odlivenih u kalupu. Ovisno o proporcijama služile su kao zaštitnice kuća ili su bile sastavnim dijelom Božjeg kuta u GLAVNOJ HIŽI. Kolorirane najčešće umjerenim koloritom obično su kupovane na crkvenim proštenjima.

U Lepoglavskoj Purgi zajedno sa skulpturama Marije i anđela (E- 376 i E - 378) bila je postavljena u Božjem kutu.

Bibl.: Albus 2000., kat. 57.; Albus 2013., str.

551.-552.

Lj. A. 140. Angel First half of the 20th century; Field location: Lepoglavska Purga Cast plaster, coloured; 17 cm; GMV-E – 377 In the first quarter of the 20th century appeared sculptures of saints cast in plaster of serial production. Depending on their size they were used either as patrons of houses, or placed in God’s corner of the main house (hiža). Mostly mildly coloured, they were commonly sold in parish feasts. This one, from Lepoglavska Purga, was placed together with sculptures of angels (E- 377 , E - 378) in God’s corner.

Bibl.: Albus 2000., cat. 57; Albus 2013, pg.

551-552 Lj. A.

141. Anđeo 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Lepoglavska Purga sadra odlivena u kalupu, kolorirana; v. 9,5 cm; GMV-E - 378 U prvoj četvrtini 20. stoljeća pojavljuju se serijski rađene skulpture svetaca od sadre odlivenih u kalupu. Ovisno o proporcijama služile su kao zaštitnice kuća ili su bile sastavnim dijelom Božjeg kuta u glavnoj hiži.

Kolorirane najčešće umjerenim koloritom obično su kupovane na crkvenim proštenjima.

U Lepoglavskoj Purgi zajedno sa skulpturama Marije i anđela (E- 376 i E - 377) bila je postavljena u Božjem kutu.

Bibl.: Albus 2000., kat. 58.; Albus 2013., str.

551.-552.

Lj. A. 141. Angel First half of the 20th century; Field location: Lepoglavska Purga Cast plaster, coloured; 9,5 cm; GMV-E – 378 In the first quarter of the 20th century appeared sculptures of saints cast in plaster of serial production. Depending on their size they were used either as patrons of houses, or placed in God’s corner in the main house (hiža). Mostly mildly coloured, they were commonly sold in parish feasts. This one, from Lepoglavska Purga, was placed together with sculptures of angels (E- 377 , E - 378) in God’s corner.

Bibl.: Albus 2000, cat. 58; Albus 2013, str.

551-552 Lj. A.

142. Tužni Isus 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Barbara drvo rezbareno, tesano, kolorirano; v. 30 cm; GMV-E - 673 Scena Krista koji zamišljen sjedi povezuje se

s biblijskom scenom Ecce homo. U narodu zvan Tužni Isus, Trpeći Jezuš, Zubobolni Krist, Premišljujući Krist ili Hrvatski Isus, vrlo je čest motiv na varaždinskom području, a nalazimo ga i u kamenoj plastici, na pilovima krajputašima.

Skulptura Krista potječe iz sela Barbare.

Okrunjena je krunom od trnja, prislonjene glave na desnu ruku, a na lijevoj svinutih je prstiju šake kojima je pridržavala ili palminu granu ili sulicu koja nedostaje. U realističnom prikazu Kristovog lika dojmljiva je njegova zamišljenost i bol. Površina skulpture kolorirana je, a neobrađena pozadina skulpture upućuje na mogućnost njene upotrebe ili u zabatu kuće ili dijelu kompozicije crkvenog oltara.

Bibl.: Albus 2000., kat. 55.; Albus 2013., str.

551.-552.

Lj. A. 142. Sad Jesus Varaždin, 19th century Carved wood, chiseled, coloured; 30 cm; GMV-E - 673 The portrayal of a pensive Christ is associated with a Biblical scene Ecce homo. Commonly known as The Suffering Christ, Sad Jesus, Christ with Tootache or Croatian Jesus, it is a frequent motif in the Varaždin surroundings, also found on stone sculptures of roadside pillars. The sculpture comes from the village Barbara. Christ’s head with a thorn crown leaned on his left hand, and his right hand holding a missing palm branch. It is an impressive realistic portrayal of Christ’s pain.

The surface is coloured, the behind left rough, which may indicate that it was used either in a pediment, or as a part of altar composition.

Bibl.: Albus 2000, cat. 55; Albus 2013, pg.

551-552 Lj. A.

143. Raspelo u boci 19. stoljeće drvo rezano, piljeno, kolorirano; 23 x 4 x 9 cm; GMV-E - 1530 Minijaturno raspeće sa simbolima Kristove muke izvedeno tehnikom rezanja, rezbarenja i oslikavanja drveta. Pojedinačni dijelovi ove scene spajani su u cjelinu u unutrašnjosti boce.

Ovakvi oblici raspeća prvotno se javljaju u gradskim sredinama odakle ih preuzima selo, prilagođavajući ih jednostavnom izražajnom stilu narodne umjetnosti. Na varaždinskom se području, pod utjecajem srednjeeuropskog odnosno alpskog kulturnog kruga, ovaj oblik sakralne dekoracije javlja tijekom 19. stoljeća.

Prema usmenoj predaji, izrađivali su ih putujući narodni umjetnici koji su bili vješti njihovoj složenoj i zahtjevnoj izradi. Prikaz scene Isusa na križu izrazito je primitivne pučke izrade, smješten u staklenu bocu uskog grla, zatvorenu drvenim čepom na kojemu visi drveni lokot. Svi elementi Kalvarije i atributi Kristove muke kolorirani su žarkom crvenom i plavom bojom.

Bibl.: Albus 2000., kat. 48.; Naj 2010., kat.

132.; Albus 2013., str. 550.

Lj. A. 143. Crucifixion in a bottle 19th century Cut wood ,sawn,coloured; 23 x 4 x 9 cm; GMV-E - 1530

A miniature crucifixion with symbols of Christ’s passion in carved, sawn and coloured wood.

Individual parts of the composition were assembled into a whole inside the bottle.

These types of crucifixes were typical for the cities and adapted by peasantry into a more simplified style, characteristic of folk art. They appeared in Varaždin area during the 19th century, under the influence of Central European, that is, the Alpine cultural tradition. According to the oral tradition, these sacral objects were most commonly made on commission by travelling folk craftsmen skilled in the complex technique required for their making. This crucifixion is of a simple local execution, placed inside a bottle, bottleneck closed with a wooden cork and lock on it. It is painted in intense red and blue colour.

Bibl.: Albus 2000, cat. 48; The best of the Museum, 2010, cat. 132; Albus 2013, pg. 550.

Lj. A.

144. Kućni oltarić 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Ljubeščica staklo oslikano, mesing, ljevano; 12,2 x 9,5 x 6 cm; GMV-E - 1959 U središtu staklenog ovala slika Marije s Isusom u crno-bijeloj tehnici, oko slike šablonom je oslikano staklo biljnim motivima, svjetlo plavom bojom. Cijeli oval uz rub je uokviren prstenom od mesinga i ukrasima. Na gornjoj strani je križ, a na bočnim se stranama za rub pridržava po jedan mali anđeo. Na lančić je pričvršćena mala posudica od tamnocrvenog stakla, ljevkastog oblika, za vječno svjetlo.

Lj. A. 144. House altar First half of the 20th century; Field location: Ljubeščica Painted glass, brass, cast; 12,2 x 9,5 x 6 cm; GMV-E - 1959 In the centre of the glass oval is a picture of Mary and Jesus in black and white technique, the glass around it decorated with patterned floral motifs in light blue. The oval is framed with decorated brass ring. On the upper side is a cross, angels holding on the sides. Attached to the chain is a small, funnel shaped pot in dark red glass, for eternal light.

Lj. A.

145. Krunica 1. polovica 20. stoljeća; darovano: Gornji Kuršanec drvene perle, medaljoni od mesinga, nizano; d. 57,3 cm; GMV-44294

Predmet korišten pri molitvi, rađen od nizanih drvenih perli među kojima su medaljoni od mesinga.

Bibl.: Albus 2000., kat. 61.

Lj. A. 145. Rosary First half of the 20th century; gift: Gornji Kuršanec Wooden beads, brass medallions, strung; l.

57,3 cm; GMV-44294 Item used in praying, made of strung wooden beads with brass medallions in between.

Bibl.: Albus 2000, cat. 61 Lj. A.

146. Krunica Jeruzalem, 1. polovica 20. stoljeća; darovano: Gornji Kuršanec drvene perle, medaljoni od mesinga, nizano; d. 57,3 cm; GMV-47159 Predmet korišten pri molitvi, rađen od nizanih drvenih perli među kojima su medaljoni od mesinga. Vjerojatno je kao poklon donatorici donešen iz Jeruzalema.

Bibl.: Albus 2000., kat. 62.

Lj. A. 146. Rosary Jerusalem, first half of the 20th century; gift: Gornji Kuršanec Wooden beads, brass medallions, strung; l. 57,3 cm; GMV-47159 Item used in praying, made of strung wooden beads with brass medallions in between. Most probably brought from Jerusalem as a gift to the donor.

Bibl.: Albus 2000, cat. 62 Lj. A.

147. Krunica 1. polovica 20. stoljeća; darovano: Gornji Kuršanec drvene perle, medaljoni od mesinga, nizano; d. 57,3 cm; GMV-47168 sign. Majka Božja Bistrička Predmet korišten pri molitvi, rađen od nizanih drvenih perli među kojima su medaljoni od mesinga.

Bibl.: Albus 2000., kat. 63.

Lj. A. 147. Rosary First half of the 20th century; gift: Gornji Kuršanec Wooden beads, brass medallions, strung; l. 57,3 cm; GMV-47168 sign. Majka Božja Bistrička Item used in praying, made of strung wooden beads with brass medallions in between.

Bibl.: Albus 2000, cat. 63 Lj. A.

90

148. Molitvena knjiga Matija Markov Koprivnica, 22.6.1934.; terensko prikupljanje: Kelemen papir, tisak, ljepljeno, uvezano, tekstil, šivano; 12,2 x 4 x 8,5 cm; GMV-53588 sign. Kraljica Mira Molitvenik korišten za molitvu u crkvi i domu.

Lj. A. 148. Prayer book Matija Markov Koprivnica, 22/6/1934; Field location: Kelemen Paper, print, glued, bound, textile, sewn; 12,2 x 4 x 8,5 cm; GMV-53588 sign. Kraljica Mira Prayer book used in church and at home.

Lj. A.

149. Nabožna sličica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Jalžabet papir, tisak u koloru; 10,5 x 6 cm; GMV-47162/c sign. “Neka kliču i nek se vesele u tebi svi koji te traže” Ps.40, 17a/ USPOMENA NA MLADU MISU LAZE, 29. srpnja 1979. (Zapolje)/ MATIJA JURAKOVIĆ mladomisnik Uspomena na mladu misu mladomisnika Matije Jurakovića iz 1979. godine. Nalazila se uložena u molitveniku.

Lj. A. 149. Religious picture 20th century; Field location: Jalžabet Paper, colour print; 10,5 x 6 cm; GMV-47162/c sign. “Neka kliču i nek se vesele u tebi svi koji te traže” Ps.40, 17a/ USPOMENA NA MLADU MISU LAZE, 29. srpnja 1979. (Zapolje)/ MATIJA JURAKOVIĆ mladomisnik A souvenir of the first mass held by a young priest Matija Juraković in 1979. It was placed inside a prayer book.

Lj. A.

150. Nabožna sličica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Jalžabet

papir, tisak u koloru; 10 x 6 cm; GMV-47162/d sign. mlada misa/ Virovitica 4. srpnja 1971. davorin-ivan idžotić/ franjevac Uspomena na mladu misu mladomisnika Davorina-Ivana Idžotoća iz 1971. godine.

Nalazila se uložena u molitveniku.

Lj. A. 150. Religious picture 20th century; Field location: Jalžabet paper, colour print; 10 x 6 cm; GMV-47162/d sign. mlada misa/ Virovitica 4. srpnja 1971. davorin-ivan idžotić/ franjevac A souvenir of the first mass held by a young priest Davorin-Ivan Idžotoć in 1971. It was placed inside a prayer book.

Lj. A.

151. Nabožna sličica – Dobar pastir 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Jalžabet papir, tisak u koloru; 10 x 5,6 cm; GMV-47162/e sign. mlada misa/ Virovitica 4. srpnja 1971. davorin-ivan idžotić/ franjevac Uspomena na mladu misu mladomisnika Davorina-Ivana Idžotoća iz 1971. godine.

Nalazila se uložena u molitveniku.

Lj. A. 151. Religious picture – The good shepherd 20th century; Filed location: Jalžabet Paper, colour print; 10 x 5,6 cm; GMV-47162/e sign. mlada misa/ Virovitica 4.srpnja 1971. davorin-ivan idžotić/ franjevac A souvenir of the first mass held by a young priest Davorin-Ivan Idžotoć in 1971. It was placed inside a prayer book.

Lj. A.

152. Nabožna sličica – Marija Bistrica Milano, 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, tisak u koloru; 10 x 6,2 cm; GMV-53589 sign. Uspomena na Mariju Bistricu. Na poleđini molitva: Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada još čulo, da bi ti koga ostavila, koji se pod tvoju obranu utekao, tvoju pomoć zamolio, tvoj zagovor zaprosio.

Tim pouzdanjem utječem se k tebi, Djevice djevica; Majko k tebi dolazim, pred tobom uzdišući griješnik stojim. Majko Riječi Božje, ne prezri mojih riječi nego me milostivo poslušaj i usliši. Amen. 300 dana oprosta svaki put.

Uspomena na Mariju Bistricu, sličica zavjetnog karaktera, nalazila se uložena u molitveniku.

Kupovala se na proštenju u Mariji Bistrici.

Lj. A. 152. Religious picture – Marija Bistrica Milan,20th century; Field location: Kelemen Paper, colour print; 10 x 6,2 cm; GMV-53589 sign. Uspomena na Mariju Bistricu. Prayer on

the back: Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada još čulo, da bi ti koga ostavila, koji se pod tvoju obranu utekao, tvoju pomoć zamolio, tvoj zagovor zaprosio.

Tim pouzdanjem utječem se k tebi, Djevice djevica; Majko k tebi dolazim, pred tobom uzdišući griješnik stojim. Majko Riječi Božje, ne prezri mojih riječi nego me milostivo poslušaj i usliši. Amen. 300 dana oprosta svaki put.

Souvenir of Marija Bistrica, a votive picture, placed inside a prayer book.

Lj. A.

153. Nabožna sličica – Marija Bistrica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, tisak u koloru; 10 x 6,2 cm; GMV-53590 sign. ispod slike: Uspomena na Mariju Bistricu. Na poleđini: Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada još čulo, da bi ti koga ostavila, koji se pod tvoju obranu utekao, tvoju pomoć zamolio, tvoj zagovor zaprosio. Tim pouzdanjem utječem se k tebi, Djevice djevica; Majko k tebi dolazim, pred tobom uzdišući griješnik stojim. Majko Riječi Božje, ne prezri mojih riječi nego me milostivo poslušaj i usliši.

Amen. 300 dana oprosta svaki put.

Uspomena na Mariju Bistricu, sličica zavjetnog karaktera, nalazila se uložena u molitveniku.

Kupovala se na proštenju u Mariji Bistrici.

Lj. A. 153. Religious picture – Marija Bistrica 20th century; Field location: Kelemen Paper, colour print; 10 x 6,2 cm; GMV-53590 sign.below the image: Uspomena na Mariju Bistricu. Na poleđini: Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada još čulo, da bi ti koga ostavila, koji se pod tvoju obranu utekao, tvoju pomoć zamolio, tvoj zagovor zaprosio. Tim pouzdanjem utječem se k tebi, Djevice djevica; Majko k tebi dolazim, pred tobom uzdišući griješnik stojim. Majko Riječi Božje, ne prezri mojih riječi nego me milostivo poslušaj i usliši. Amen. 300 dana oprosta svaki put.

Souvenir of Marija Bistrica, a votive picture, placed inside a prayer book.

Lj. A.

154. Nabožna sličica – Marija Bistrica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, c/b tisak; 9,5 x 4,9 cm; GMV-53593 sign. ispod slike: USPOMENA NA MARIJU BISTRICU Uspomena na Mariju Bistricu, sličica zavjetnog karaktera, nalazila se uložena u molitveniku.

Kupovala se na proštenju u Mariji Bistrici.

Lj. A. 154. Religious picture – Marija Bistrica 20th century; Field location: Kelemen

Paper, b/w print; 9,5 x 4,9 cm; GMV-53593 sign. below the image: USPOMENA NA MARIJU BISTRICU Souvenir of Marija Bistrica, a votive picture, placed inside a prayer book. It was bought at the parish feast in Marija Bistrica.

Lj. A.

155. Nabožna sličica – Marija Bistrica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, c/b tisak; 9,5 x 6 cm; GMV-53595 sign. uz donji rub: MARIJA BISTRICA Uspomena na Mariju Bistricu, sličica zavjetnog karaktera, nalazila se uložena u molitveniku.

Kupovala se na proštenju u Mariji Bistrici.

Lj. A. 155. Religious picture – Marija Bistrica 20th century; Field location: Kelemen Paper, b/w print; 9,5 x 6 cm; GMV-53595 sign. below: MARIJA BISTRICA Souvenir of Marija Bistrica, a votive picture, placed inside a prayer book. It was bought at the parish feast in Marija Bistrica.

Lj. A.

156. Nabožna sličica – Marija Bistrica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, tisak u koloru; 10,6 x 6 cm; GMV-53597 sign. uz donji rub: MAJKA BOŽJA BISTRIČKA Uspomena na Mariju Bistricu, sličica zavjetnog karaktera, nalazila se uložena u molitveniku.

Kupovala se na proštenju u Mariji Bistrici.

Lj. A. 156. Religious picture – Marija Bistrica 20th century; Field location: Kelemen Paper, colour print; 10,6 x 6 cm; GMV-53597 sign.below: MAJKA BOŽJA BISTRIČKA Souvenir of Marija Bistrica, a votive picture, placed inside a prayer book. It was bought at the parish feast in Marija Bistrica.

Lj. A.

157. Nabožna sličica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, tisak u koloru; 10 x 5,8 cm; GMV-53598

sign. ET IN MEDIO NOSTRI SIT COR JESU Sveta sličica služila za molitvu.

Lj. A. 157. Religious picture 20th century; Field location: Kelemen Paper, colour print; 10 x 5,8 cm; GMV-53598 sign. ET IN MEDIO NOSTRI SIT COR JESU Religious picture used in praying.

Lj. A.

158. Nabožna sličica 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Kelemen papir, c/b tisak; 10 x 5,8 cm; GMV-53599 sign. na poleđini: Svijet za Krista/ USPOMENA/ na MLADU MISU/ Jalžabet, 5.srpnja 1959./ IVAN NOVOSEL / mladomisnik Uspomena na mladu misu mladomisnika Ivana Novosela iz 1959. godine. Nalazila se uložena u molitveniku.

Lj. A. 158. Religious picture 20th century; Field location: Kelemen Paper, b/w print; 10 x 5,8 cm; GMV-53599 sign. at the back: Svijet za Krista/ USPOMENA/ na MLADU MISU/ Jalžabet, 5.srpnja 1959./ IVAN NOVOSEL / mladomisnik A souvenir of the first mass held by a young priest Ivan Novosel in 1959. It was placed inside a prayer book.

Lj. A.

159. Nabožna naljepnica 2007.; terensko prikupljanje: Jalžabet papir, tisak u koloru; 11,2 x 8,5 cm; GMV-47160 sign. MIR I BLAGOSLOV/ 2G+M+B7 Sličicu na naljepnici nakon Božića, prilikom blagoslova kuće, KRIŽECA, župnik ostavlja u svakoj kući. Njena svrha je očuvanje kuće i obitelji od zla.

Lj. A. 159. Religious sticker 2007; Field location: Jalžabet Paper, colour print; 11,2 x 8,5 cm; GMV-47160 sign. MIR I BLAGOSLOV/ 2G+M+B7 When blessing the house, KRIŽEC, after Christmas, the priest gave this picture to the household for protection from all evil.

Lj. A.

160. Nabožna naljepnica 2007.; terensko prikupljanje: Jalžabet papir, tisak u koloru; 11,2 x 8,5 cm; GMV-47161 sign. MIR I BLAGOSLOV/ 2G+M+B7 Sličicu na naljepnici nakon Božića, prilikom blagoslova kuće, KRIŽECA, župnik ostavlja u svakoj kući. Njena svrha je očuvanje kuće i obitelji od zla.

Lj. A. 160. Religious sticker 2007; Field location: Jalžabet Paper, colour print; 11,2 x 8,5 cm; GMV-47161 sign. MIR I BLAGOSLOV/ 2G+M+B7 When blessing the house, KRIŽEC, after Christmas, the priest gave this picture to the household for protection from all evil.

Lj. A.

161. Nabožna naljepnica 2012.; terensko prikupljanje: Jalžabet papir, tisak u koloru; 11,2 x 8,5 cm; GMV-63993 sign.MIR KUĆI OVOJ/ 20 G+M+B12 Sličicu na naljepnici nakon Božića, prilikom blagoslova kuće, KRIŽECA, župnik ostavlja u svakoj kući. Njena svrha je očuvanje kuće i obitelji od zla.

Lj. A. 161. Religious sticker 2012; Field location: Jalžabet paper, colour print; 11,2 x 8,5 cm; GMV-63993 sign.MIR KUĆI OVOJ/ 20 G+M+B12 When blessing the house, KRIŽEC, after Christmas, the priest gave this picture to the household for protection from all evil.

Lj. A.

162. Votiv Lujo Kos Bisag, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; v. 10,2 cm; GMV-E - 1533 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja ženske osobe.

Kupovan kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć. Svojim oblikom simboliziraju želju darovatelja.

Bibl.: Albus 2000., kat. 64.

Lj. A. 162. Votive object Lujo Kos Bisag, early 20th century; Field location: Komin Cast vax; 10,2 cm; GMV-E - 1533 A votive offering for women’s good health.

These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help. Their shape symbolizes the wish of the offerer.

Bibl.: Albus 2000, cat. 64 Lj. A.

163. Votiv Lujo Kos Bisag, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; v. 8,8 cm; GMV-E - 1534 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja konja i stoke.

Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 65.

Lj. A. 163. Votive object Lujo Kos Bisag, early 20th century; Field location: Komin Cast vax; 8,8 cm; GMV-E – 1534 A votive offering for horse health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 65 Lj. A.

164. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak, nizano; d. 95 cm; GMV-E - 1537 Zavjetni dar za zaštitu od glavobolje. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 68.

Lj. A. 164. Votive object early 20th century; Field location: Komin Wax, strung; 95 cm; GMV-E – 1537 A votive offering against headache. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Bibl.: Albus 2000, cat. 68 Lj. A.

165. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin dašćica, rezano, vosak, obliveno; 10 x 4,5 cm; GMV-E - 1538 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja svinja. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 165. Votive object early 20th century; Field location: Komin

Cut wood, wax; 10 x 4,5 cm; GMV-E – 1538 A votive offering for pig health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Lj. A.

166. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; d. 7,5 cm; GMV-E - 1539 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja noge. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 166. Votive object early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 7,5 cm; GMV-E – 1539 A votive offering for healthy legs. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Lj. A.

167. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; d. 10,5 cm; GMV-E - 1540 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja ruku. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 167. Votive object early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 10,5 cm; GMV-E - 1540 A votive offering for healthy arms. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Lj. A.

168. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; 6,5 x 6 cm; GMV-E - 1542 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja očiju. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A.

92

168. Votive object early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 6,5 x 6 cm; GMV-E - 1542 A votive offering for healthy eyes. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Lj. A.

169. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; 70 x 70 cm; GMV-E - 1543 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja pijevca.

Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 169. Votive object early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 70 x 70 cm; GMV-E - 1543 A votive offering for rooster health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Lj. A.

170. Votiv Đuka Bičak Bedenica, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; 5 x 9 cm; GMV-E - 1545 Oblik žabe, maternice, zavjetni dar za zaštitu ženskih spolnih organa. Kupovani kod licitarkosviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć kod začeća ili za ozdravljenje i očuvanje zdravlja ženskih organa.

Bibl.: Albus 2000., kat. 70.

Lj. A. 170. Votive object Đuka Bičak Bedenica, early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 5 x 9 cm; GMV-E - 1545 Shape of a frog symbolizing uterus. A votive offering for the health of women’s reproductive organs.These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help with conception or for healing and safeguarding of female reproductive organs.

Bibl.: Albus 2000, cat. 70 Lj. A.

171. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; v. 8 cm; GMV-E - 1546 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja nogu. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 71.

Lj. A. 171. Votive object early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 8 cm; GMV-E – 1546 A votive offering for healthy legs. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 71 Lj. A.

172. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; 8 x 7 cm; GMV-E - 1549 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja konja i stoke.

Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 72.

Lj. A. 172. Votive object early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 8 x 7 cm; GMV-E – 1549 A votive offering for horse health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 72 Lj. A.

173. Votiv Đuka Bičak Bedenica, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Komin vosak odliven u kalupu; 8,5 x 6 cm; GMV-E - 1555 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja svinja. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 173. Votive object Đuka Bičak Bedenica, early 20th century; Field location: Komin Cast wax; 8,5 x 6 cm; GMV-E - 1555 A votive offering for pig health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

174. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Bedenica vosak odliven u kalupu; 10 cm; GMV-E - 1558 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja ženske osobe.

Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 174. Votive object Early 20th century; Field location: Bedenica Cast wax; 10 cm; GMV-E - 1558 A votive offering for women’s good health.

These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

175. Votiv početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Bedenica vosak odliven u kalupu; 8 x 6 cm; GMV-E - 1564 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja stoke. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 175. Votive object Early 20th century; Field location: Bedenica Cast wax; 8 x 6 cm; GMV-E - 1564 A votive offering for cattle health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

176. Votiv Đuka Bičak Bedenica, početak 20. stoljeća vosak odliven u kalupu; 6 x 9 cm; GMV-E - 1568 Oblik žabe, maternice, zavjetni dar za zaštitu ženskih spolnih organa. Kupovani kod licitarkosviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć kod začeća ili za ozdravljenje i očuvanje zdravlja ženskih organa.

Lj. A. 176. Votive object Đuka Bičak Bedenica, Early 20th century Cast wax; 6 x 9 cm; GMV-E - 1568 Shape of a frog symbolizing uterus. A votive offering for the health of women’s reproductive organs.

These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help with conception or safeguarding of female reproductive organs.

Lj. A.

177. Votiv Đuka Bičak Bedenica, početak 20. stoljeća vosak odliven u kalupu; 9 x 7 cm; GMV-E - 1571 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja stoke. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 78.

Lj. A. 177. Votive object Đuka Bičak Bedenica, Early 20th century Cast wax; 9 x 7 cm; GMV-E – 1571 A votive offering for cattle health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 78 Lj. A.

178. Votiv 20. stoljeće vosak odliven u kalupu; 10,5 x 5,5 cm; GMV-E - 1577 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja očiju. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 178. Votive object 20th century Cast wax; 10,5 x 5,5 cm; GMV-E - 1577 A votive offering for healthy ears. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

179. Votiv 20. stoljeće vosak odliven u kalupu; v. 11 cm; GMV-E - 1583 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja muške osobe.

Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A.

179. Votive object 20th century Cast wax; 11 cm; GMV-E - 1583 A votive offering for men’s health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

180. Votiv 20. stoljeće vosak odliven u kalupu; 7,5 x 7 cm; GMV-E - 1585 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja pijevca.

Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 180. Votive object 20th century Cast wax; 7,5 x 7 cm; GMV-E – 1585 A votive offering for rosters health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

181. Votiv 20. stoljeće vosak odliven u kalupu; 7,7 x 6,8 cm; GMV-E - 1586 Zavjetni dar za zaštitu zdravlja patke. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni darovi u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 181. Votive object 20th century Cast wax; 7,7 x 6,8 cm; GMV-E - 1586 A votive offering for duck health. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

182. Votiv Đuka Bičak Bedenica, 20. stoljeće vosak odliven u kalupu; 9 x 7 cm; GMV-E - 1589 Zavjetni dar za zaštitu doma. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 182. Votive object Đuka Bičak Bedenica, 20th century Cast wax; 9 x 7 cm; GMV-E – 1589

A votive offering for home protection. These items were bought from craftsmen who made traditional ginger biscuits, licitari, and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

183. Votiv Martin Lončar Varaždin, 1935. drvo, vosak odliven u kalupu, namatan, ukrasne trake, plastične punce, color fotografija, zlatna folija; 7 x 9,5 x 2,5 cm; GMV-E - 1591 Votiv oblika molitvenika izrađen od drveta omatanog tankom voštanom sviječom. Ukras s jedne strane korica čini aplicirana slika malog Isusa, a s druge strane korice su ukrasnim trakama podijeljene u romb i trokute. U središnjem polju vertikalno se nižu tri okomita cvijeta s lišćem a u svakom trokutu po jedan je plastični kružić. Obje korice obrubljuju ružičaste i zlatne trake, na hrptu molitvenika su dva zlatna romba.

Lj. A. 183. Votive object Martin Lončar Varaždin, 1935 wood, cast wax, wrapped, decorative stripes, plastic beads,colour photograph, golden foil; 7 x 9,5 x 2,5 cm; GMV-E – 1591 Votive shape of a prayer book, made out of wood wrapped in thin wax candle. Ornamented with a small picture of Jesus on one side of the cover, and covers on the other side divided with decorative strings into rhombuses and triangles. In the central section are three vertically aligned flowers with leaves, and in each triangle is a plastic circle. Both covers are rimmed with pink and golden stripes, on the ridge of the prayer book are two golden rhombuses.

Lj. A.

184. Votiv Ivan Lončar Varaždin, 20. stoljeće drvo, vosak omatan; 8 x 6,2 x 2,9 cm; GMV-E - 1593 Zavjetni dar za tjeranje mraka. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 184. Votive object Ivan Lončar Varaždin, 20th century wood, wax, rolled; 6,5 x 5,5 x 1,5 cm; GMV-E – 1594 A votive offering against fear of the dark. These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

185. Votiv Ivan Lončar Varaždin, 20. stoljeće drvo, vosak omatan; 6,5 x 5,5 x 1,5 cm; GMV-E - 1594 Zavjetni dar za tjeranje mraka. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 185. Votive object Ivan Lončar Varaždin, 20th century wood, wax, rolled; 6,5 x 5,5 x 1,5 cm; GMV-E – 1594 A votive offering against fear of the dark. These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

186. Votiv Ivan Lončar Varaždin, 20. stoljeće drvo, vosak omatan; 6,5 x 5,5 x 1,5 cm; GMV-E - 1595 Zavjetni dar za tjeranje mraka. Kupovani kod licitarko-sviječarskih obrtnika odnosili su se kao zavjetni dar u crkvu gdje su se ostavljali s vjerom u pomoć.

Lj. A. 186. Votive object Ivan Lončar Varaždin, 20th century wood, wax, rolled; 6,5 x 5,5 x 1,5 cm; GMV-E – 1595 A votive offering against fear of the dark. These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

187. Zavjetna svijeća Ivan Lončar Varaždin, 1970. parafin ljevan na ringu, staniol papir, sličica u koloru; 35 x 2 cm; GMV-E - 1604 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 85.

Lj. A.

187. Votive candle Ivan Lončar Varaždin, 1970 paraffin, silver paper, coloured picture; 35 x 2 cm; GMV-E – 1604 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 85 Lj. A.

188. Zavjetna svijeća Ivan Lončar Varaždin, 1970. parafin ljevan na ringu, staniol papir, sličica u koloru; 34 x 2 cm; GMV-E - 1606 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća i s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 86.

Lj. A. 188. Votive candle Ivan Lončar Varaždin, 1970 paraffin, silver paper, coloured picture; 34 x 2 cm; GMV-E – 1606 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 86 Lj. A.

189. Zavjetna svijeća Ivan Lončar Varaždin, 1970. parafin ljevan na ringu, staniol papir, sličica u koloru; 22,5 x 1,5 cm; GMV-E - 1608 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 87.

Lj. A. 189. Votive candle Ivan Lončar Varaždin, 1970 paraffin, silver paper, coloured picture; 22,5 x 1,5 cm; GMV-E – 1608 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help Bibl.: Albus 2000, cat. 87 Lj. A.

190. Zavjetna svijeća Ivan Lončar Varaždin, 1970. parafin ljevan na ringu, staniol papir, sličica u koloru; 60,5 x 3,5 cm; GMV-E - 1627 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Lj. A. 190. Votive candle Ivan Lončar Varaždin, 1970 paraffin, silver paper, coloured picture; 60,5 x 3,5 cm; GMV-E – 1627 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Lj. A.

191. Zavjetna svijeća Stjepan Kišićek Varaždin, 1980. parafin ljevan na ringu, staniol papir, sličica u koloru; 25 x 2,5 cm; GMV-E - 1655 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 91.

Lj. A. 191. Votive candle Stjepan Kišićek Varaždin, 1980 Poured paraffin, silver paper, coloured picture; 25 x 2,5 cm; GMV-E – 1655 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 91 Lj. A.

192. Zavjetna svijeća Stjepan Kišićek Varaždin, 1980.

94

parafin ljevan na ringu, staniol; 25 x 2,5 cm; GMV-E - 1655 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 92.

Lj. A. 192. Zavjetna svijeća Stjepan Kišićek Varaždin, 1980.

Poured paraffin, tin foil; 25 x 2,5 cm; GMV-E – 1655 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 92 Lj. A.

193. Zavjetna svijeća Antun Barlek Lepoglavska Purga, 1980. parafin ljevan na ringu, staniol; 44,5 x 22 cm; GMV-E - 1657 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Bibl.: Albus 2000., kat. 93.

Lj. A. 193. Zavjetna svijeća Antun Barlek Lepoglavska Purga, 1980 Poured paraffin, tin foil; 44,5 x 22 cm; GMV-E – 1657 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.

Bibl.: Albus 2000, cat. 93 Lj. A.

194. Zavjetna svijeća 20. stoljeće parafin ljevan na ringu, staniol; 18,4 x 1,1 cm; GMV-E - 2317 Zavjetni dar s proštenja. Kupljena kod licitarkosviječarskih obrtnika u mjestu hodočašća i posvećena u crkvi donosila se kući kao uspomena s hodočašća s vjerom u pomoć.

Također se palila u crkvi nakon što se votiv poklonio na oltaru.

Lj. A. 194. Votive candle 20th century Poured paraffin, tin foil; 18,4 x 1,1 cm; GMV-E – 2317 A votive offering bought at a parish feast.

These items were bought from licitar makers and chandlers, and taken to the church as votive offerings requesting help.They were lit in church after being offered at the altar.

Lj. A.

195. Zibača kraj 19. stoljeća; terensko prikupljanje: Zbelava drvo piljeno, ulagano, oslikano; 120 x 50 cm; GMV-53631 sign. IHS Koljevka izrađena tehnikom piljenja i ulaganja drveta, na jednoj bočnoj strani ukrašena oslikanim inicijalima IHS. Bibl.: Albus 1999., Albus 2007., kat. 9.; Albus 2009., kat. 3.

Lj. A. 195. Cradle End of 19th century; Field location: Zbelava Wood, sawing, inlaying, painted; 120 x 50 cm; GMV-53631 sign. IHS A wooden cradle made by sawing and inlaying wood, on one side decorated with the painted initials IHS. Bibl.: Albus 1999, Albus 2007, cat. 9; Albus 2009, cat. 3 Lj. A.

196. Stolac kraj 19. stoljeća; terensko prikupljanje: Filipići drvo tesano, piljeno, izrezano; 97 x 40 cm; GMV-53635 Drveni stolac od tesanog i piljenog drveta, u sjedište trapezoidnog oblika uložen je naslon vitičastog ruba sa izrezanim motivom srca u središtu. Na sjedištu su izrezana četiri kružna otvora u koje su uložene četriri skošene drvene noge. Ovakve slične drvene stolice bez metalnih dodataka u narodu su zvali Lucin stolac kojeg je u prošlosti izrađivao muški član obitelji od Sv. Lucije do Badnjaka, kako bi u crkvi na polnoćnoj misi sa stolca prepoznao COPRNICE. Bibl.: Kunstschätze 1986., kat. 231; Albus 2003., kat. 82; Albus 2009., kat. 9.; Šarić 2010., str. 41.

Lj. A. 196. Chair End of the 19th century; Field location: Filipići Hewed wood, sawn, cut; 97 x 40 cm; GMV-53635 Chair made of hewed and sawn wood with trapezoid seat and back, edge stylized in tensils and a carved heart-shaped motif in the centre. Four round holes are carved out of the seat in which four skewed legs of the chair are inserted. This type of wooden chair with no metal additions were popularly called

Lucy’s chair, and were traditionally made by a male member of the family in the period from St. Lucy’s Day till Christmas Eve. They were used at Midnight mass to identify the witches, COPRNICE. Bibl.: Kunstschätze 1986, cat. 231; Albus 2003, cat. 82;Albus 2009, cat. 9; Šarić 2010, pg. 41 Lj. A.

197. Posuda za pečenje kolača Vjerojatno Jerovec, Bedenec ili Dubravec, 20. stoljeće glina, nožno lončarsko kolo, glazirano; 13 x 30 cm; GMV-E - 197 sign. IHS Posuda za pečenje kolača, kuglofa, kaneliranih stranica s reljefnim ukrasom IHS u središtu dna. Od pečene gline, rađena na nožnom lončarskom kolu, glazirana.

Lj. A. 197. Cake pan Probably Jerovec, Bedenec or Dubravec, 20th century clay, pottery kick wheel, glazed; 13 x 30 cm; GMV-E – 197 sign. IHS Cake pan for bundtcake with fluted sides and inscription IHS in relief in the center bottom.

Baked clay, made on pottery kick wheel, glazed.

Lj. A.

198. Pehar Varaždin, 1874. glina, nožno lončarsko kolo, glazirano; 28 x 13,5 cm; GMV-56987 sign. BOG TE ŽIVI DUGE LITE…VINA PUNO KLETI, AMEN, LETA 1874.

Vrč za držanje vina, od pečene gline, rađen na nožnom lončarskom kolu, glaziran zelenom glazurom. Na trbuhu posude reljefni je ukras sakralne tematike. Otvor posude do polovice zatvoren, ukrašen glavom anđela. Ispod izljeva je medaljon s vitičastim okvirom u kojemu je u plitkom reljefu uparana riječ vino, ispod je raspelo okruženo viticama, cvjetnim glavama i lišćem. Sa svake strane medaljona simentrično je raspoređen reljefni ukras - posuda s cvijećem i palmin list iznad kojeg je poveći krug točkastog motiva.

Bibl.: Naj 2010., kat. 140.

Lj. A. 198. Jar Varaždin, 1874 clay, pottery kick wheel, glazed; 28 x 13,5 cm; GMV-56987 sign. BOG TE ŽIVI DUGE LITE…VINA PUNO KLETI, AMEN, LETA 1874.

Jar used for liquids, baked clay, made on pottery kick wheel, glazed with green varnish, sacral decoration in relief on the body of the vessel. Opening half closed with angel head

as decoration. Beneath the opening is a medallion framed with tinsels with the word vino (wine) carved in shallow relief, and a crucifix surrounded with tensils, flower heads and leaves. On each side of the medallion is a symetrically arranged relief decoration – a flower pot and a palm leaf with a larger dotted circle above.

Bibl.: The best from Museum 2010, cat. 140 Lj. A.

199. Vajdlinek Stjepan Canjuga Jerovec, 1954. glina, nožno lončarsko kolo, parano, pečeno, glazirano; 15 x 33,7 x 22 cm; GMV-E - 183 Posuda za izradu kruha, služila i na Cvijetnicu za umivanje ženskih osoba s vodom u kojoj su cvjetne latice. Posuda od pečene gline širokog otvora s pojačanim rubom koji se izvija prema van i dva mala izljeva jedan nasuprot drugog, skošenog tijela i užim dnom. Dvije vertikalne ručke jedna nasuprot drugoj protežu se od ruba otvora gotovo do polovice tijela, s kružnim udubljenjima na donjem spoju s tijelom.

Unutarnji dio i ručke glazirani su prozirnom glazurom, na vanjskoj stjenci uparane su paralelne linije.

Lj. A. 199. Vessel Stjepan Canjuga Jerovec, 1954 clay, pottery kick wheel, baked, glazed; 15 x 33,7 x 22 cm; GMV-E - 183 Vessel for making bread, also used on Palm Sunday when women washed their faces in water and rose petals. Made out of baked clay with wide opening and thickened edge, two smaller opposite pourings, skewed body and narrowed bottom. Two vertical handles on opposite sides strech from the upper rim to nearly half of the vessel, with round dents on the bottom joint of the body. Inner part and handles are glazed with transparent varnish, on the outer surface are carved paraller lines.

Lj. A.

200. Kofer Varaždin, 1. polovica 20. stoljeća drvo piljeno, kolorirano, štitnici od metala; 58,5 x 34,2 x 18,2 cm; GMV-47244 sign. IHS U koferu je osobne predmete nosio djed nekadašnjeg vlasnika predmeta prilikom odlaska u vojsku. U unutrašnjosti poklopca nalazi se sveta sličica za zaštitu i očuvanje od nesreća tijekom služenja vojnog roka.

Lj. A. 200. Suitcase Varaždin, first half of the 20th century Sawn wood, coloured, metal edges;

58,5 x 34,2 x 18,2 cm; GMV-47244 sign. IHS Owner’s grandfather used this suitcase for personal belongings when leaving for army.

Inside of the cover is a religious picture for protection and safeguard against accidents during the military service.

Lj. A.

201. Brisač 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Beletinec domaće platno, vez, ovijanac; 179 x 35 cm; GMV-57015 Ukrasni ručnik ukrašen vezenim sakralnim motivima koji se u vrijeme blagdana vješao o držač za ručnike unutar glavne prostorije u kući. U središtu ručnika dominira motiv monstrance s donje strane porubljen valovnicom s biljnim motivima, vezen crvenom niti, tehnikom ovijanca.

Lj. A. 201. Wiper first half of the 20th century; Field location: Beletinec Home-made linen, embroidery; 179 x 35 cm; GMV-57015 Decorative wiper with embroidered religious motifs, hung in the main room of the house for holidays. In the centre is a dominating image of monstrance, rimmed at the bottom side with floral motifs in red thread and stem stich.

Lj. A.

202. Brisač Jalža Obad Gornja Poljana, 1. polovica 20. stoljeća tvorničko platno, pamučni konac, čipka, rezano, vezeno, ovijanac, plosni bod, pečki vez, kačkano; 30 x 203 cm; GMV-56957 sign. Srce Isusovo smiluj nam se Ukrasni ručnik ukrašen vezenim sakralnim motivima koji se u vrijeme blagdana vješao o držač za ručnike unutar glavne prostorije u kući. Na jednom kraju tamno crvenom bojom niti vezen je poveliki motiv Srca Isusovog u kojem je svjetlo plavom niti izvezen natpis IHS. Ispod srca svjetlo plavom niti vezen je u dva reda natpis Srce Isusovo smiluj nam se. Ispod natpisa crvenom je niti vezena valovita linija s 5 kružnih motiva u kojima je u središtu tamno plavi krug, a sa svake strane valovnice vezeni su polukrugovi svjetlo plavom i crvenom niti.

Ispod su crvenom niti vezene dvije cvjetne glave s tamno plavim krugom u središtu, tamno crvenim viticama i tamno plavim geometrijskim motivima. S gornje i donje strane ove motive

omeđuje dvostruka valovnica. Na drugoj se strani ponavljaju cvjetni motivi i valovnice s razlikom u boji konca. Ovdje su vezeni crvenom i svjetlo plavom niti. Od tehnika veza korišteni su ovijanac, pečki vez i plosni bod.

Lj. A. 202. Wiper Jalža Obad Gornja Poljana, first half of the 20th century Factury-made linen, cotton thread, lace, cut, embroidery, crochet ; 30 x 203 cm; GMV-56957 sign. Srce Isusovo smiluj nam se Decorative wiper with embroidered religious motifs, hung in the main room of the house for holidays. On one end is a larger motif of the Heart of Christ embroided in red thread, with IHS inscription in blue thread. Beneath the Heart is an inscription in two lines „Srce Isusovo smiluj nam se“ (Heart of Jesus have mercy on us), in light blue thread. After that, in red thread there is a wavy line with five round motifs with a dark blue circle in the centre, and on each side of the line are semi-circles in light blue and red thread. Then, there are two flower heads in red threads with dark blue circle in the centre, dark red tensils and dark blue geometrical motifs. On the upper and lower side they are rimmed by double wavy line. The motifs of flowers and lines repeat on the other side, but this time in inverted thread colour.

Lj. A.

203. Košara 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Koretinec šiba, drvo, kalano, bojano; 19 x 21,5 x 31,5 cm; GMV-E - 362 Korpa u kojoj se na uskršnje jutro nosila hrana u crkvu na posvetu. Pravokutnog oblika, ravnih stranica s četvrtastom ručkom koja nadsvođuje širinu otvora. Uz gornji otvor drveni je okvir pravokutnog oblika izrađen od usih letvica na koju su pričvršćena tri reda šibe kao pojačanje otvora. Stranice pletene od tamnije i svjetlije smeđe šibe, kalane na pola. Šiba je pletena tako da tamniji i svjetliji prepleti čine dijagonalne pruge. Na dužim su stranama oslikani polikromni biljni motivi. Na uskrsnu nedjelju u korpi su nosili hranu - kruh, meso, hren, kobase, jaja i dr.u crkvu na posvetu.

Lj. A. 203. Basket First half of the 20th century; Field location: Koretinec switches, wood, cleaved, coloured; 19 x 21,5 x 31,5 cm; GMV-E – 362 Basket for food consecrated in church on Christmas morning, of rectangular shape, with flat sides and a square handle across the whole width of the opening. Opening rimmed with a wooden edge, thickened with three lines of twigs. Sides of the basket woven in darker and bright brown switches, cleaved in half, making diagonal lines. On the longer sides are painted floral motifs in colour. On Easter Sunday it was used for carrying food to the church for consecration.

Lj. A.

Fomes fomentarius. It was used for smoking hives and bees, in Easter customs lit on a consecrated fire in front of the church and brought home for lighting fire. It was also used for healing headache and tootache.

Lj. A.

204. Nadstolnjak Katica Huzjak Gornja Poljana, 1. polovica 20. stoljeća domaće platno, pamučni konac, vezeno, križići; 67 x 72 cm; GMV-56960 Služila za prekrivanje uskršnje korpice sa hranom koja se nosila u crkvu na blagoslov.

Ukrašen geometrijskim i geometriziranim biljnim motivima vezenim crvenom pamučnom niti, bodom križića. U središtu je izvezen natpis Katica Huzjak između kojeg je motiv vitica s dva srca.

Lj. A. 204. Table cloth Katica Huzjak Gornja Poljana, first half of the 20th century Home made linen, cotton thread,embroidered, crosses; 67x72 cm; GMV-56960 Used for covering the Easter basket containing food taken to church for consecration.

Ornamented with geometric and geometrized floral motifs, woven in red cotton thread in cross-stiching technique. In the centre are embroidered tentils and two hearts with the name Katica Huzjak.

Lj. A.

205. Guba terensko prikupljanje: Viletinec, 1. polovica 20. stoljeća drvenasta gljiva; 10 x 12 x 18 cm; GMV-42458 Vrsta drvenaste gljive latinskog naziva Fomes fomentarius, raste na drvetu. Služila je za zadimljavanje pčela i košnica, a u uskrsnim običajima palila se na posvećenoj vatri ispred crkve i odnosila doma gdje se palila vatra u kući - posveta kućnog ognjišta. Služila je i za liječenje glavobolje i zubobolje.

Lj. A. 110. Svadba u Kaani Galilejskoj 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina staklo oslikano, drvo rezano, profilirano; 28,4 x 38,2 cm; GMV-E - 1477 sign. Die Hochzeit Zu Kanna in Gallilea.

Slika na staklu s prikazom svadbe u Kaani Galilejskoj. Oslikana žarkim koloritom, importirani oblik sakralnog predmeta, uokviren profiliranim drvenim okvirom. Ispod svadbene scene crnom bojom, rukopisom signiran naziv scene Die Hochzeit zu Kanna in Gallilea.

Bibl.: Albus 2000., kat. 2.; Albus 2013., str.

543.-545.

Lj. A. 205. Guba Field location: Viletinec, first half of the 20th century Tinder fungus; 10 x 12x 18 cm; GMV-42458 A type of fungus that grows on trees, Lat.

96

206. Puškica Barica Mudri Prigorec, 2012. grančice drijenka i zlatne kiše; 41,5 cm; GMV-69006 Cvjetna buketica u narodu zvana PUŠKICA ili DRENJEK od nekoliko grančica drijenka i grma zvanog zlatna kiša. Nekoliko grančica je svinuto, grančice su tankim užetom opletene u dugu buketu. Nosila se na Cvjetnu nedjelju u crkvu na posvetu, donosila kući i stavljala na krov kuće, štale ili u unutrašnji prostor kuće za zaštitu kuće i ukućana od zla i zlih sila, grmljavine i drugih nedaća. Kroz cijelu godinu se čuvala do slijedeće Cvijetnice kada se slagala nova. U puškicu se znalo slagati i cica mace, prvo proljetno zelenje.

Lj. A. 206. Puškica Barica Mudri Prigorec, 2012 Dogwood and golden chain branches; 41,5 cm; GMV-69006 A flower bouquet called PUŠKICA or DRENJEK made of several dogwood and golden chain branches. Some of the branches are bent, they are woven in a long bouquet with a thin cord. The bouquet was brought to church on Palm Sunday for consecration, and put on the roof of the house or barn, or inside the house for protection against evil , thunder and other misfortunes. It was kept throughout the year till the next Palm Sunday, when the new one was made. People would also put goat willow, symbol of early spring.

Lj. A.

1. Drawer (Ladica) 1881; Field location: Varaždin area Sawn wood, inlaid, painted; 107 x 50 x 62 cm; GMV-53630 Bibl.: Cultural treasure 1987, cat. 217; Albus 2009, cat. 2; Traditional furniture 2010, pg.

34.

Lj. A.

5. Kutna klupa okolica Varaždina, 19. stoljeće drvo tesano, piljeno, profilirano; 30 x 164 cm; GMV-53633 Bibl.: Albus 2009., kat. 7.

Lj. A. 5. Corner bench Varaždin area, 19th century Hewed wood, sawn, profiled; 30 x 164 cm; GMV-53633 Bibl.: Albus 2009, cat. 7 Lj. A.

2. Krevet 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Seketin drvo piljeno, ulagano, oslikano; 190 x 101 cm; GMV-53638 Bibl.: Albus 2009., kat. 4.

Lj. A. 2. Bed 19th century; Field location: Seketin Sawn wood,inlaid, painted; 190 x 101 cm; GMV-53638 Bibl.: Albus 2009, cat. 4 Lj. A.

6. Kutna klupa okolica Varaždina, 19. stoljeće drvo tesano, piljeno, profilirano; 28 x 169 cm; GMV-53634 Bibl.: Albus 2009., kat. 8.

Lj. A. 6. Corner bench Varaždin area, 19th century Hewed wood, sawn, profiled; 28 x 169 cm; GMV-53634 Bibl.: Albus 2009, cat. 8 Lj. A.

3. Daska za krevet 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Seketin drvo piljeno, oslikano; 148 x 19 cm; GMV53638/1 Bibl.: Albus 2009., kat. 5.

Lj. A. 3. Bed board 19th century; Field location: Seketin Sawn wood, painted; 148 x 19 cm; GMV53638/1 Bibl.: Albus 2009, cat. 5 Lj. A.

Kataloški popis Etnologija

1. Škrinja / Ladica 1881.; terensko prikupljanje: okolica Varaždina drvo, piljeno, ulagano, oslikano; 107 x 50 x 62 cm; GMV-53630 Bibl.: Kulturno blago 1987., kat. 217.; Albus 2009., kat. 2.; Tradicijsko pokućstvo 2010., str. 34.

Lj. A.

4. Stol 19./20. stoljeće drvo tesano, piljeno; 82 x 115 cm; GMV-53632 Bibl.: Albus 2009., kat. 6.

Lj. A. 4. Table 19th/20th century Hewed wood, sawn; 82 x 115 cm; GMV-53632 Bibl.: Albus 2009, cat. 6 Lj. A.

7. Stolica 19. stoljeće drvo tesano, rezano, izrezivano; sjedište: 39 x 26,5 cm; naslon: 40 x 24 cm; GMV-53636 Bibl.: Albus 2009., kat. 10.; Tradicijsko pokućstvo 2010., str. 41.

Lj. A. 7. Chair 19th century Hewed wood, carved, cut; seat: 39 x 26,5 cm; back: 40 x 24 cm; GMV-53636 Bibl.: Albus 2009, cat. 10; Traditional furniture 2010, pg.41 Lj. A.

8. Stolica 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Filipić drvo tesano, rezano, izrezivano; 85 x 33 cm; GMV-53637 Bibl.: Albus 2009., kat. 11.

Lj. A. 8. Chair 19th century; Field location: Filipić Hewed wood, carved, cut; 85 x 33 cm; GMV-53637 Bibl.: Albus 2009, cat. 11 Lj. A.

9. Stolica 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina drvo tesano, rezano, izrezivano; 89,5 x 45 cm; GMV-57021 Lj. A. 9. Chair 19th century; Filed location: okolica Varaždina Hewed wood, carved, cut; 89,5 x 45 cm; GMV-57021 Lj. A.

10. Polica okolica Varaždina, početak 20. stoljeća drvo piljeno, profilirano, bušeno; 110,5 x 19 cm; GMV-E – 1875 Lj. A. 10. Shell Varaždin area, early 20th century Sawn wood, profiled, drilled; 110,5 x 19 cm; GMV-E – 1875 Lj. A.

11. Polica za ručnik okolica Varaždina, početak 20. stoljeća drvo piljeno, profilirano, rovašeno; 37,5 x 41 cm; GMV-E – 2005 Bibl.: Albus 2009., kat. 13.

Lj. A. 11. Towel shell Varaždin area, early 20th century Sawn wood, profiled, tallied; 37,5 x 41 cm; GMV-E – 2005 Bibl.: Albus 2009, cat. 13 Lj. A.

12. Zidni sat okolica Varaždina, 19./20. stoljeće drvo piljeno, oslikano, metalni satni mehanizam; 15 x 14 cm; GMV-E – 2016 Bibl.: Kulturno blago 1987., kat. 215.; Albus 2009., kat. 15.

Lj. A. 12. Wall clock Varaždina area 19th/20th century Sawn wood, painted, metal clock mechanism; 15 x 14 cm; GMV-E – 2016 Bibl.: Cultural treasure 1987, cat. 215; Albus 2009, cat. 15.

Lj. A.

13. Zrcalo 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Greda drvo piljeno, zrcalno staklo uloženo; 31,6 x 23,4 cm; GMV-E – 1974 Bibl.: Albus 2009., kat. 16.

Lj. A. 13. Mirror 20th century; Field location: Greda Sawn wood, mirror glass inserted; 31,6 x 23,4 cm; GMV-E – 1974 Bibl.: Albus 2009, cat. 16 Lj. A.

14. Srce Isusovo 19. stoljeće, terensko prikupljanje: okolica Varaždina oslikana poleđina stakla, okvir drveni, profilirani; 28,4 x 39,2 cm; GMV-E - 1486 Lj. A. 14. Heart of Jesus 19th century; Field location: Varaždin area Picture painted on the back sideof glass, wooden frame, profiled; 28,4 x 39,2 cm; GMV-E - 1486 Lj. A.

15. Svetica 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina oslikana poleđina stakla, okvir drveni, profilirani; 34,4 x 24,5 cm; GMV-E - 1483 Lj. A.

15. Saint 19th century; Field location: Varaždin area Picture painted on the back side of glass, wooden frame, profiled; 34,4 x 24,5 cm; GMV-E - 1483 Lj. A.

16. Monstranca 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina oslikana poleđina stakla, okvir drveni, profilirani; 28,6 x 19 cm; GMV-E - 1493 Bibl.: Albus 2009., kat. 21.

Lj. A. 16. Monstrance 19th century; Field location: Varaždin area Picure painted on the back side of glass, wooden frame, profiled; 28,6 x 19 cm; GMV-E - 1493 Bibl.: Albus 2009, cat. 21 Lj. A.

17. Sv. Barbara 19. stoljeće; terensko prikupljanje: okolica Varaždina oslikana poleđina stakla, okvir drveni, profilirani; 28,5 x 18,4 cm; GMV-E - 1521 Bibl.: Albus 2009., kat. 24.

Lj. A. 17. St. Barbara 19th century; Field location: Varaždin area Picture painted on the back side of glass, wooden frame, profiled; 28,5 x 18,4 cm; GMV-E - 1521 Bibl.: Albus 2009, cat. 24 Lj. A.

18. Raspelo 19. stoljeće drvo piljeno, dubeno, rezbareno, kolorirano; v.

44,5 cm; GMV-E - 1522 Oblik raspela s narativnim prikazom Krista pognute glave, tijela koloriranog bojom tena s tragovima rana koje krvare. Bogato nabrana perizoma zlatne je boje, na glavi kruna

od spletene grančice. Vrlo kvalitetan rad nepoznatog majstora. Veličinom je vjerojatno bio namijenjen za potrebe crkvenog inventara.

Bibl.: Albus 2000., kat. 44.; Albus 2013., str.

547.-549.

Lj. A. 18. Crucifix 19th century Carved, indented, sawn, coloured wood; 44,5 cm; GMV-E - 1522 Narrative portrayal of Christ with his head down, body painted in flesh tint and with marks from bleeding wounds. Rich, golden drapery, a branch crown on his head, its size indicating it was a part of church inventory. A high quality work by an unknown craftsman.

Bibl.: Albus 2000, kat. 44; Albus 2013, pg.

547-549 Lj. A.

19. Molitvenik Ljubljana, 1922.; terensko prikupljanje: Jalžabet tisak: Tisak Jugoslaveske tiskarne u Ljubljani papir, tisak, uvez; 11,1 x 7,3 cm; GMV-47162 Lj. A 19. Prayer book Ljubljana, 1922; Field location: Jalžabet print: Tisak Jugoslaveske tiskarne, Ljubljana Paper, print, binding; 11,1 x 7,3 cm; GMV-47162 Lj. A

20. Vjenčić od krep papira Marija Kliček Kelemen, 2000. krep papir, staniol papir, omatano, rezano, žica, svijano; 38 x 30 cm; GMV-E – 1882 Bibl.: Albus 2009., kat. 19.

Lj. A. 20. Floral paper wreath Marija Kliček Kelemen, 2000 Paper, foil, wrapped, cut, wire, bent; 38 x 30 cm; GMV-E – 1882 Bibl.: Albus 2009, cat. 19 Lj. A.

21. Cvjetna grana Marija Pavličević Jalžabet, 2001. krep papir, staniol papir, omatano, rezano, žica, svijano; 45 x 13 cm; GMV-E - 1884 Lj. A. 21. Floral paper wreath Marija Pavličević Jalžabet, 2001 Paper, foil, wrapped, cut, wire, bent; 45 x 13 cm; GMV-E - 1884 Lj. A.

22. Uokvirena fotografija 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Greda oslikano staklo, metalni okvir, c/b fotografija; 15 x 10,2 cm; GMV-E - 2418 Lj. A. 22. Framed photo First half of the 20th century; Field location: Greda Painted glass, metal frame, black/white photo; 15 x 10,2 cm; GMV-E - 2418 Lj. A.

23. Uokvirena fotografija 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Greda oslikano staklo, metalni okvir, c/b fotografija; 15,5 x 10,4 cm; GMV-E - 2419 Lj. A. 23. Framed photo First half of the 20th century; Field location: Greda Painted glass, metal frame, b/w photo; 15,5 x 10,4 cm; GMV-E - 2419 Lj. A.

98

24. Uokvirena fotografija 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Greda oslikano staklo, metalni okvir, c/b fotografija; 11 x 15,5 cm; GMV-E - 2420 Lj. A. 24. Framed photo First half of the 20th century; Field location: Greda Painted glass, metal frame, b/w photo; 11 x 15,5 cm; GMV-E - 2420 Lj. A.

27. Kolovrat Antun Obad Gornja Poljana, početak 20. stoljeća drvo piljeno, tokareno; v. 37 cm, pr. 36 cm; GMV-56974 Lj. A. 27. Spinning wheel Antun Obad Gornja Poljana, early 20th century sawn wood, hollowed out; h. 37 cm, d. 36 cm; GMV-56974 Lj. A.

30. Slamnjača Blaž Mežnarić Žarovnica, 1977. slama pletena spiralnim strukovima, liko oplitanje; 22 x 49,5 cm; GMV-E – 2540 Bibl.: Albus 2009., kat. 41.

Lj. A. 30. Straw basket Blaž Mežnarić Žarovnica, 1977 Wowen straw, wickerwork; 22 x 49,5 cm; GMV-E – 2540 Bibl.: Albus 2009, cat. 41 Lj. A.

25. Uokvirena fotografija 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Greda oslikano staklo, metalni okvir, c/b fotografija; 11 x 16 cm; GMV-E - 2421 Lj. A. 25. Framed photo First half of the 20th century; Field location: Greda Painted glass, metal frame, b/whoto; 11 x 16 cm; GMV-E - 2421 Lj. A.

28. Greben 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Biškupec drvo tesano, izrezano, okovano, paljeno, rovašeno; 63 x 16,5 cm; GMV-E – 2585 Bibl.: Albus 2009., kat. 27.

Lj. A. 28. Scraper 19th century; Field location: Biškupec Hewed wood, cut, torched, tallied; 63 x 16,5 cm; GMV-E – 2585 Bibl.: Albus 2009, cat. 27 Lj. A.

31. Korpa Blaž Mežnarić Žarovnica, 1982. neguljena šiba, pletena; 25 x 49 cm; GMV-E – 2545 Bibl.: Albus 2009., kat. 38.

Lj. A. 31. Basket Blaž Mežnarić Žarovnica, 1982 Unpeeled switch, wickerwork; 25 x 49 cm; GMV-E – 2545 Bibl.: Albus 2009, cat. 38 Lj. A.

26. Petrolejka 20. stoljeće; terensko prikupljanje: Radešić staklo puhano, metal lijevani; v. 20 cm, pr. 13,5 cm; GMV-E - 663 Lj. A. 26. Petroleum lamp 20th century; Field location: Radešić Blown glass, cast metal; h. 20 cm, d. 13,5 cm; GMV-E - 663 Lj. A.

29. Hlapec okolica Varaždina, početak 20. stoljeća drvo tesano, rezano, izrezivano; 50,5 x 11 cm; GMV-E – 2002 Pomagalo za skidanje obuće.

Bibl.: Albus 2009., kat. 25.

Lj. A. 29. Shoe remover (Hlapec) Varaždin area, early 20th century Hewed wood, cut, carved; 50,5 x 11 cm; GMV-E – 2002 A helping tool for taking shoes off.

Bibl.: Albus 2009, cat. 25 Lj. A.

32. Vodir 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Seketin drvo tesano, dubeno, lim svijan; 21,5 x 5 cm; GMV-E - 2019 Lj. A. 32. Whetstone container First half of the 20th century Field location: Seketin; Hewed wood, hollowed out, bent tin; 21,5 x 5 cm; GMV-E - 2019 Lj. A.

35. Vessel early 20th century; Field location: Jamno Hewed wood, hollowed out, sawn; 11,5 x 29 cm; GMV-E –2008 Lj. A.

33. Košara početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Jamno ljeska, slama, oplitanje; 20 x 30 x 50 cm; GMV-E - 2011 Košara za nošenje i držanje voća. Pletena tehnikom spiralnih strukova, strukovi slame oplitani su ljeskovim likom. Rručka od guljene grane kestena premošćuje širinu korpe i produžuje se u dvije nožice na dnu korpe. Na užim bočnim stranama košare također su dvije drvene nožice. Služila za prenošenje hrane i drugih potrepština.

Bibl.: Albus 2003., kat. 122.; Albus 2009., kat. 39.

Lj. A. 33. Basket Early 20th century; Field location: Jamno hazel, straw, coiling; 20 x 30 x 50 cm; GMV-E - 2011 Fruit basket woven in the technique of spiral bunches joined by bast fibre. The handle made from peeled chesnut branch goes across the whole width of the basket and ends on the bottom forming two small legs. On the sides of the basket are also two wooden legs. It was used for carrying food and other supplies.

Bibl.: Albus 2003, cat. 122; Albus 2009, cat. 39 Lj. A.

36. Lonec okolica Ivanca, početak 20. stoljeća glina, nožno lončarsko kolo, engobirana, oslikana, glazirana, pečena; 20 x 4 cm; GMV-42412 Lj. A. 36. Vessel Ivanec area, early 20th century Baked clay, pottery kick wheel, engobed, painted, glazed; 20 x 4 cm; GMV-42412 Lj. A.

37. Lonec okolica Ivanca, početak 20. stoljeća glina, nožno lončarsko kolo, parana, glazirana, pečena; 19,5 x 11 cm; GMV-47224 Lj. A. 37. Vessel Ivanec area, early 20th century Baked clay, pottery kick wheel, ripped, glazed; 19,5 x 11 cm; GMV-47224 Lj. A. 34. Čutura početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Plemenščina drvo tokareno, dubeno, rovašeno, parano; 34,5 x 23 cm; GMV-E - 2007 Lj. A. 34. Flask Early 20th century; Field location: Plemenščina Woodturning, hollowed out, tallied, ripped; 34,5 x 23 cm; GMV-E - 2007 Lj. A.

35. Struganja početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Jamno drvo tesano, dubeno, piljeno; 11,5 x 29 cm; GMV-E – 2008 Lj. A.

38. Štublek okolica Ivanca, početak 20. stoljeća glina, nožno lončarsko kolo, engobirana, oslikana, glazirana, pečena; 21,3 x 9,3 cm; GMV-47234 Lj. A. 38. Vessel Ivanec area, early 20th century Baked clay , pottery kick wheel, engobed, painted, glazed; 21,3 x 9,3 cm; GMV-47234 Lj. A.

42. Peharček okolica Ivanca, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Ladanje Gornje glina, nožno lončarsko kolo, oslikana, glazirana, pečena; 19,5 x 9 cm; GMV-E - 121 Lj. A. 42. Jar Ivanec area, early 20th century; Field location: Ladanje Gornje Baked clay, pottery kick wheel, painted, glazed; 19,5 x 9 cm; GMV-E - 121 Lj. A. 39. Barilica 1908.; terensko prikupljanje: Sudovec glina, nožno lončarsko kolo, oslikana, glazirana, pečena; v. 26,5 cm; GMV-E - 5 Sign: Živio kad se budeš na napijao 1908 Lj. A. 39. Flask 1908; Field location: Sudovec Baked clay , pottery kick wheel , painted, glazed; 26,5 cm; GMV-E - 5 Sign: Živio kad se budeš na napijao 1908 Lj. A.

40. Octenka 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Bogdanovci pečena glina, pijesak, nožno lončarsko kolo; 50 x 26 cm; GMV-E - 9 Lj. A. 40. Vinegar barrel 19th century; Field location: Bogdanovci Baked clay, sand, pottery kick wheel; 50 x 26 cm; GMV-E - 9 Lj. A.

41. Štuca početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Biškupec glina, nožno lončarsko kolo, oslikana, glazirana, pečena; 32 x 13 cm; GMV-E - 95 Lj. A. 41. Bottle Early 20th century; Field location: Biškupec Baked clay , pottery kick wheel, painted, glazed; 32 x 13 cm; GMV-E - 95 Lj. A.

43. Veklin okolica Ivanca, 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Nedelišće glina, kanelirana, nožno lončarsko kolo, glazirana, pečena; 9,5 x 11 x 35,5 cm; GMV-E - 206 Lj. A. 43. Pan Ivanec area, first half of the 20th century; Field location: Nedelišće Baked clay, pottery kick wheel, fluted, glazed; 9,5 x 11 x 35,5 cm; GMV-E - 206 Lj. A.

44. Tanjur Valent Petak Jerovec, 1954. glina, oslikana, nožno lončarsko kolo, glazirana, pečena; 4 x 28,6 cm; GMV-E - 207 Lj. A. 44. Plate Valent Petak Jerovec, 1954 Baked clay, pottery kick wheel, painted, glazed; 4 x 28,6 cm; GMV-E - 207 Lj. A.

45. Bidrenjača Jerovec, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Ladanje Gornje glina kanelirana, nožno lončarsko kolo, oslikana, glazirana, pečena; 10,5 x 40,7 cm; GMV-E – 214 Lj. A. 45. Pan Jerovec, početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Ladanje Gornje Baked clay, fluted, pottery kick wheel, painted, glazed; 10,5 x 40,7 cm; GMV-E – 214 Lj. A.

46. Zdjela početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Kelemen glina, nožno lončarsko kolo, engobirana, oslikana, glazirana, pečena; 7,8 x 26,5 cm; GMV-E – 236 Lj. A. 46. Dish Early 20th century; Field location: Kelemen Baked clay , pottery kick wheel , painted, glazed, engobed; 7,8 x 26,5 cm; GMV-E – 236 Lj. A.

47. Zdjela Dubravec, 1. plovica 20. stoljeća glina, nožno lončarsko kolo, engobirana, oslikana, glazirana, pečena; 7,2 x 24,7 cm; GMV-E – 237 Lj. A. 47. Dish Dubravec, first half of the 20th century Baked clay, pottery kick wheel, painted, glazed, engobed; 7,2 x 24,7 cm; GMV-E – 237 Lj. A.

48. Pletenka okolica Varaždina, 20. stoljeće staklena boca, šiba guljena, kalana, oplitano; 36 x 17 cm; GMV-42504 Bibl.: Albus 2009., kat. 40.

Lj. A. 48. Wicker demijohn Varaždin area, 20th century Glass bottle, peeled switches, cleaved, wickerwork; 36 x 17 cm; GMV-42504 Bibl.: Albus 2009, cat. 40 Lj. A.

100

49. Brisač početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Trnovec domaće preborno tkanje, čipka kačkana; 188 x 32 cm; GMV-E - 1742 Lj. A. 49. Wiper Early 20th century; Field location: Trnovec Home made linen, crocheted lace; 188x32cm; GMV-E - 1742 Lj. A.

50. Preborna plafta početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Trnovec domaće preborno tkanje, čipka preplitana; 236 x 164 cm; GMV-E - 2152 Lj. A. 50. Sheet Early 20th century; Field location: Trnovec Home made linen, woven lace; 236 x 164 cm; GMV-E - 2152 Lj. A.

51. Polica početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Trnovec domaće preborno tkanje; 152 x 74 cm; GMV-E - 1864 Lj. A. 51. Linen (Polica) Early 20th century; Field location: Trnovec Homemade linen; 152 x 74cm; GMV-E - 1864 Lj. A.

52. Rubača 19./20. stoljeće; terensko prikupljanje: Margečan domaće platno, tkano, rezano, nabirano; 56 x 260 cm; GMV-E - 2425 Lj. A. 52. Shirt 19th/20th century; Field location: Margečan Home made linen, woven, cut, puckered; 56 x 260 cm; GMV-E - 2425 Lj. A.

53. Surka (ženska jakna) početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Kapelec sukno krojeno, šivano, pliš apliciran; 58 x 44 cm; GMV-E - 271 Lj. A. 53. Women’s jacket Early 20th century; Field location: Kapelec Tailored cloth, sewn,applied plush; 58 x 44 cm; GMV-E - 271 Lj. A.

54. Rubac za ogrtanje 19. stoljeće; terensko prikupljanje: Trnovec lan, bojano, kačkano; d. 174 cm; GMV-E - 301 Lj. A. 54. Scarf 19th century; Field location: Trnovec Linen, coloured, crocheted; l. 174 cm; GMV-E - 301 Lj. A.

55. Škrlak 1. polovica 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Koretinec pust; pr. 17 cm; GMV-E – 366 Bibl.: Albus 2009., kat. 43.

Lj. A. 55. Hat (Škrlak) 1st half of the 20th century; Field location: Koretinec Felt; d. 17 cm; GMV-E – 366 Bibl.: Albus 2009, cat. 43 Lj. A.

56. Torba kraj 19. stoljeća; terensko prikupljanje: Orehovec štavljena koža, rezana, šivana; 24 x 43,2 cm; GMV-E – 2268 Bibl.: Albus 2009., kat. 42.

Lj. A. 56. Purse End of the 19th century; Field location: Orehovec Tanned leather, cut, sewn; 24 x 43,2 cm; GMV-E – 2268 Bibl.: Albus 2009, cat. 42 Lj. A.

57. Škornje početak 20. stoljeća; terensko prikupljanje: Ladanje Gornje štavljena koža, rezana, zakucana; 40 x 29 cm; GMV-E – 2399 Bibl.: Albus 2009., kat. 44.

Lj. A. 57. Boots (Škornje) Early 20th century; Field location: Ladanje Gornje Tanned leathe, cut, nailed; 40 x 29 cm; GMV-E – 2399 Bibl.: Albus 2009, cat. 44 Lj. A.

Bibliografija Bibliography 1. Albus 1999. = Albus, Ljerka. Lepoglavska čipka. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 1999.

Katalog izložbe.

Albus 1999 = Albus, Ljerka. Lepoglava lace (Lepoglavska čipka). Varaždin: Varaždin City Museum, 1999, Catalogue of the exhibition.

2. Albus 2000. = Albus, Ljerka. Sakralna zbirka Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2000. Katalog izložbe.

Albus 2000 = Albus, Ljerka. Sacral collection of the Etnographic Department of the Varaždin City Museum (Sakralna zbirka Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin).Varaždin: Varaždin City Museum, 2000, Catalogue of the exhibition.

3. Albus 2001. = Albus, Ljerka. Svim na zemlji mir, veselje. Varaždin, 2011. Katalog izložbe.

Albus 2001 = Albus, Ljerka. Peace and joy to all on earth (Svim na zemlji mir, veselje). Varaždin, 2011, Catalogue of the exhibition.

4. Albus 2003. = Albus, Ljerka. Lepoglavska čipka. Ravensburg, 2003. Katalog izložbe.

Albus 2003 = Albus, Ljerka. Lepoglava lace (Lepoglavska čipka). Ravensburg, 2003, Catalogue of the exhibition.

5. Albus 2007. = Albus, Ljerka. Radujte se narodi. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2007. Katalog izložbe.

Albus 2007 =Albus, Ljerka. Joy to the world (Radujte se narodi). Varaždin: Varaždin City Museum, 2007, Catalogue of the exhibition.

6. Albus 2009. = Albus, Ljerka. Batekom i dedekom do špice: Slovački narodni muzej, Muzej kulture Hrvata u Slovačkoj = Slovenske narodne muzeum, Muzeum kultury Chorvatov na Slovensku, Devinska Nova Ves, 27. studenoga 2008. do 31. siječnja 2009. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2009. Katalog izložbe.

Albus 2009 = Albus, Ljerka. Batekom i dedekom do špice: Slovački narodni muzej, Muzej kulture Hrvata u Slovačkoj = Slovenske narodne muzeum, Muzeum kultury Chorvatov na Slovensku, Devinska Nova Ves, 27. studenoga 2008. do 31. siječnja 2009. Varaždin: Varaždin City Museum, 2009, Catalogue of the exhibition.

7. Albus 2013. = Albus, Ljerka: Pučka sakralna umjetnost iz fundusa Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin // Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU. Br. 24. Varaždin, 2013.

Albus 2013 = Albus, Ljerka: Folk sacral art from the holdings of the Etnographic Department of the Varaždin City museum (Pučka sakralna umjetnost iz fundusa Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin) // Research papers of the Institute for Scientific Work, CASA (Croatian Academy of Sciences and Arts), Nr. 24, Varaždin, 2013 8. Badurina 2000. = Badurina, Anđelko. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb, 2000.

Badurina 2000 = Badurina, Anđelko. Lexicon of iconography, liturgy and symbolism of Western Christianity, (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva). Zagreb, 2000 9. Baričević 1983 = Baričević, Doris. Bogorodice u zvonolikom plaštu. Prilog ikonografiji zavjetnih kipova Marije u sjevernoj Hrvatskoj. // Peristil 26 (1983) Baričević 1983 = Baričević, Doris. The Madonnas in a bell-shaped cloak.

Contribution to the iconography of the votive statues of Mary in northern Croatia.

(Bogorodice u zvonolikom plaštu. Prilog ikonografiji zavjetnih kipova Marije u sjevernoj Hrvatskoj. // Peristil 26 (1983) 10. Biblija. Stari i Novi Zavjet. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.

The Bible. The Old and New Testament (Biblija. Stari i Novi Zavjet.) Christian present, Zagreb 1983 11. Csillag 1971. = Csillag, Ferenc. Kardok történelmünkben. Budapest, 1971.

Csillag 1971 = Csillag, Ferenc. Kardok történelmünkben. Budapest, 1971 12. Cvetnić 2007. = Cvetnić, Sanja. Ikonografija nakon Tridentskoga sabora i hrvatska likovna baština. Zagreb, 2007.

Cvetnić 2007 = Cvetnić, Sanja. Iconography after the Council of Trent and the Croatian artistic heritage (Ikonografija nakon Tridentskoga sabora i hrvatska likovna baština.) Zagreb, 2007

13. Cvitanović 1992. = Cvitanović, Đurđica. Isusovačka arhitektura baroknog razdoblja u hrvatskim zemljama. // Katalog izložbe Isusovačka baština u Hrvata.

Zagreb, 1992. 44.

Cvitanović 1992 = Cvitanović, Đurđica. Jesuit architecture of the Baroque period in Croatia. (Isusovačka arhitektura baroknog razdoblja u hrvatskim zemljama.) // Catalogue of the exhibition Jesuit heritage in Croatia. Zagreb, 1992 14. Dolenec 1993. = Dolenec, Irislav. Hrvatska numizmatika. Zageb, 1993.

Dolenec 1993 = Dolenec, Irislav. Croatian numismatics (Hrvatska numizmatika.)

Zageb, 1993 15. Dučakijević 1994. = Dučakijević, Mirjana. Stalni postav starih majstora. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 1994. Katalog stalnog postava.

Dučakijević 1994 = Dučakijević, Mirjana. The Permanent Exhibition of the Old Masters (Stalni postav starih majstora.) Varaždin: Varaždin City Museum, 1994.

Catalogue of the permanent exhibition.

16. Dučakijević 2006. = Dučakijević, Mirjana. Hrvatski majstori 20. stoljeća.

Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2006. Katalog stalnog postava.

Dučakijević 2011 = Dučakijević, Mirjana. The beauty of graphic art (Ljepote grafičke umjetnosti.) Varaždin: Varaždin City Museum, 2012, Catalogue of the exhibition.

17. Dučakijević 2011. = Dučakijević, Mirjana. Ljepote grafičke umjetnosti. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2012. Katalog izložbe.

Dučakijević Dučakijević, Mirjana. Croatian masters of the 20th century (Hrvatski majstori 20. stoljeća.) Varaždin: Varaždin City Museum, 2006. Catalogue of the permanent exhibition.

18. Hall 1991. = Hall, James. Rječnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb, 1991.

Hall 1991 = Hall, James. Dictionary of subjects and symbols in art, Zagreb, 1991 19. Hutter 1985. = Hutter, Ernestine. Abwehrzauber und Gottvertrauen-Kleinodien Salzburger Volksfrömmigkeit. Salzburg, 1985. Katalog izložbe „Krippen und religiöse Kleinodin“.

Hutter 1985. = Hutter, Ernestine. Abwehrzauber und Gottvertrauen-Kleinodien Salzburger Volksfrömmigkeit. Salzburg, 1985. Catalogue of the exhibition „Krippen und religiöse Kleinodin“.

20. Isusovačka crkva 1988. = Grupa autora (I. Lentić Kugly, S. Novak, D. Baričević, R. Ivančević). Isusovačka crkva i samostan u Varaždinu. Zagreb, 1988.

Jesuit church 1988 = Group of authors (I. Lentić Kugly, S. Novak, D. Baričević, R. Ivančević). Jesuit church and monastery in Varaždin (Isusovačka crkva i samostan u Varaždinu.) Zagreb, 1988 21. Ivoš 1993. = Ivoš, Jelena. Barok u Hrvatskoj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1993. Katalog izložbe.

Ivoš 1993 = Ivoš, Jelena. Baroque in Croatia (Barok u Hrvatskoj.) MAC (Museum of Arts and Crafts). Zagreb, 1993. Catalogue of the exhibition 22. Ivoš 2010. = Ivoš, Jelena: Liturgijsko ruho iz zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt. Zagreb, 2010.

Ivoš 2010 = Ivoš, Jelena: Liturgical clothing from the Collection of textiles of the Museum of Arts and Crafts (Liturgijsko ruho iz zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt.) Zagreb, 2010 23. Košćak 2008. = Košćak, Anđelko. Župa sv. Vida i sv. Jurja u Mađarevu. Zagreb, 2008.

Košćak 2008 = Košćak, Anđelko. Parish of St.Vid and St.George in Mađarevo (Župa sv. Vida i sv. Jurja u Mađarevu.) Zagreb, 2008.

24. Kružić Uchytil 1976. = Kružić Uchytil, Vera. Kabinetski ormarići: iz fundusa muzeja. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1976. Katalog izložbe.

Kružić Uchytil 1976 = Kružić Uchytil, Vera. Cabinet closets: from the museum holdings. Zagreb: Museum of Arts and Crafts, 1976. Catalogue of the exhibition 25. Kulturno blago 1987. = Kulturno blago Varaždina. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 1987. Katalog izložbe.

Cultural treasure 1987 = Cultural heritage of Varaždin (Kulturno blago Varaždina.)

Varaždin City Museum, 1997. Catalogue of the exhibition.

26. Kunstschätze 1986. = Kunstschätze aus Varaždin. Augustinerkirche Fürstenfeld 7. Jun – 24. August 1986. Bad Radkersburg September – Oktober 1986. Bad Radkesburg. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 1986. Katalog izložbe.

Varaždin: Kunstschätze 1986 = Kunstschätze aus Varaždin. Augustinerkirche Fürstenfeld 7. Jun – 24. August 1986. Bad Radkersburg September – Oktober 1986. Bad Radkesburg. Varaždin: Varaždin City Museum, 1886. Catalogue of the exhibition.

27. Laszowski 1903. = Laszowski, Emilij. Poviestne scrtice o gradu Beli u županiji varaždinskoj. // Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, NS. sv. VII (1903/4) 28. Leksikon 1979. = Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

Zagreb, 1979.

Lexicon 1979 = Lexicon of iconography, liturgy and symbolism of Western Christianity Zagreb, 1979.

29. Leksikon 2000. = Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

Zagreb, 2000.

Lexicon 2000 = Lexicon of iconography, liturgy and symbolism of Western Christianity Zagreb, 2000.

30. Lončarić 2007. = Lončarić, Magdalena. Tiskarstvo u Varaždinu 1586.-1946.

Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2007. Katalog izložbe.

Lončarić 2007 = Lončarić, Magdalena. Printmaking in Varaždin 1586-1946 (Tiskarstvo u Varaždinu 1586.-1946.) Varaždin: Varaždin City Museum, 2007.

Catalogue of the exhibition.

31. Mirković 1998. = Mirković, Marija. Tragom Marijinih likova. Zagreb, 1998.

Mirković 1998 = Mirković, Marija. Following the images of Mary (Tragom Marijinih likova.) Zagreb, 1998.

32. Mirnik 2008. = Mirnik, Ivan. Maksimijanov aureus iz skupnog nalaza u Petrijancu 1808. godine. // Archaeologica Adriatica. Vol. 2, No. 2. 2008.

Mirnik 2008 = Mirnik, Ivan. Aureus of Maximianus from the collective finds in Petrijanec in 1808 (Maksimijanov aureus iz skupnog nalaza u Petrijancu 1808. godine.) // Archaeologica Adriatica. Vol. 2, No. 2. 2008.

33. Naj 2010. = Naj u Gradskom muzeju Varaždin. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2010. Katalog izložbe.

Naj 2010 = The best of the Varaždin City Museum (Naj u Gradskom muzeju Varaždin.) Varaždin: Varaždin City Museum, 2010. Catalogue of the exhibition.

34. Orsini 1760. = Orsini, Ignazio. Storia delle monete della Repubblica Fiorentina.

Firenze, 1760.

Orsini 1760 = Orsini, Ignazio. Storia delle monete della Repubblica Fiorentina.

Firenze, 1760.

35. Pavlović 2011. = Pavlović, Cvijeta. Metastasio i Tomiković između siječanja i zaborava. // Dani Hvarskoga kazališta. Vol. 37, No. 1. Zagreb – Split, 2011.

Pavlović 2011 = Pavlović, Cvijeta. Metastasio and Tomiković between memory and oblivion (Metastasio i Tomiković između siječanja i zaborava.) // Hvar theatre days. Vol. 37, No. 1. Zagreb – Split, 2011.

36. Peronwe 1986. = Peronwe, Stewart. Rimska mitologija. Opatija, 1986.

Peronwe 1986. = Peronwe, Stewart. Roman Mythology. Opatija, 1986.

37. Pohl 1984. = Pohl, Artúr. Münzzeichen und Meisterzeichen auf Ungarischen Münzen des Mittelalters, 1300-1540. H 2-10, R 170-8. Budapest, 1984.

Pohl 1984 = Pohl, Artúr. Münzzeichen und Meisterzeichen auf Ungarischen Münzen des Mittelalters, 1300-1540. H 2-10, R 170-8. Budapest, 1984.

38. Rengejo 1959. = Rengejo, I. Corpus der mittelalterichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien. Graz, 1959.

Rengejo 1959 = Rengejo, I. Corpus der mittelalterichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien. Graz, 1959.

39. RIC = Roman Imperial Coinage, London.

RIC = Roman Imperial Coinage, London.

102

40. Rosso 2012. = Rosso, Marija. Sveti Pelegrin. Zagreb, 2012.

Rosso 2012. = Rosso, Marija. St.Pellegrino (Sveti Pelegrin.) Zagreb, 2012.

41. Sanader 1999. = Sanader, Mirjana. Rasprave o rimskim kultovima. Zagreb, 1999.

42. Stevenson, Madden 1964. = Stevenson, Seth William; Madden, Frederic William A Dictionary of Roman Coins, Republican and Imperial. B. A. Seaby LTD, London, 1964.

43. Šarić 2010. = Šarić, Dunja. Tradicijsko pokućstvo Hrvatskog zagorja. Muzej “Staro selo” Kumrovec, 3. srpnja - 3. rujna 2010. Kumrovec: Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej Staro selo, 2010. Katalog izložbe. Šarić 2010. = Šarić, Dunja. Traditional furniture of Hrvatsko Zagorje.

Museum“Staro Selo“ Kumrovec, 3rd July – 3rd September2010 (Tradicijsko pokućstvo Hrvatskog zagorja. Muzej “Old Village” Kumrovec, 3. srpnja - 3. rujna 2010.) Kumrovec, Museums of Hrvatsko Zagorje, Museum Old Village, 2010.

Catalogue of the exhibition.

44. Šimunić 2009. = Šimunić, Ljerka. Vodič Zbirke keramike, porculana, stakla i satova. Gradski muzej Varaždin, 2009. Katalog stalnog postava. Šimunić 2009 = Šimunić, Ljerka. Guide to the Collection of ceramics, porcelain, glass and clocks (Vodič Zbirke keramike, porculana, stakla i satova). Varaždin City Museum, 2009. Catalogue of the exhibition.

45. Šiša-Vivek, Leleković, Kalafatić 2005. = Šiša-Vivek, Marija; Leleković, Tino; Kalafatić, Hrvoje. Ostava rimskog novca i srebrnog posuđa iz Petrijanca. // Opuscula Arheologica. Vol. 29. Zagreb, 2005. Šiša-Vivek, Leleković, Kalafatić 2005 = Šiša-Vivek, Marija; Leleković, Tino; Kalafatić, Hrvoje. The finds of Roman coins and silver ware from Petrijanec (Ostava rimskog novca i srebrnog posuđa iz Petrijanca.) // Opuscula Arheologica.

Vol. 29. Zagreb, 2005.

46. Težak 1995. = Težak, Spomenka. Kovanice kroz povijest. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 1995. Katalog izložbe.

Težak 1995 = Težak, Spomenka. Coins throughout the history (Kovanice kroz povijest.) Varaždin: Varaždin City Museum, 1995. Catalogue of the exhibition.

47. Tradicijsko oblikovanje 1987. = Tradicijsko oblikovanje i ukrašavanje drva.

Muzejsko društvo sjeverozapadne Hrvatske, 1987. Katalog izložbe.

Tradicijsko oblikovanje 1987 = Traditional tree decoration (Tradicijsko oblikovanje i ukrašavanje drva.) Museum Society of Northwestern Croatia, 1987. Catalogue of the exhibition 48. Tradicijsko pokućstvo 2010. = Tradicijsko pokućstvo Hrvatskog zagorja.

Kumrovec, 2010. Katalog izložbe.

Traditional furniture 2010 = Traditional furniture of Hrvatsko zagorje. Kumrovec, 2010. Catalogue of the exhibition.

49. Unger 1974. = Unger, Emil. Magyar Éremhatározo I. Budapest, 1974.

Unger 1974 = Unger, Emil. Magyar Éremhatározo I. Budapest, 1974.

50. Vukičević Samardžija 1994. = Vukičević Samardžija, Dijana. Umjetnost kasnog srednjeg vijeka. Zagreb, 1994. Katalog izložbe Sveti trag, devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije: 1094.-1994.

Vukičević Samardžija 1994. = Vukičević Samardžija, Dijana. Umjetnost kasnog srednjeg vijeka. Zagreb, 1994. Katalog izložbe Sveti trag, devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije: 1094.-1994.

WWW IZVORI: 51. http://www.numizmatika.antikviteti.net/rimskicarski.html/15.07.2013.

52. http://www.forumancientcoins.com/24.06.2013.

ISBN-13 978-953-6877-56-0